Page 15

bal nekih velikaša čija imena stoje davno zaboravljena duboko ispod snijega, prašine i dva metra zemlje. U daljini, na mjestu gdje Goran vidi samo tamu, odvija se najživlji događaj ove noći. Iza starog zida, čije cigle odavno nagrizaju kiša i vlaga, deseci malenih očiju u strahu promatraju novopridošlog gosta. Ispod krova potpuno zamaskiranog mahovinom u zelenim i smeđim tonovima, zajedno su zbijena mala kljunasta stvorenja. Grlice. Glatko sivosmeđe perje nagurano na hrpicu čini raskošnu pelerinu čiju ljepotu ne može nadvisiti niti jedna haljina u kazališnoj dvorani. Malene crne oči sa znatiželjom promatraju snijeg nastojeći shvatiti zašto je tako leden. U kavezu do ovoga leži par paunova, ravnodušno promatrajući isti prizor kao i njihovi manji prijatelji. Kljunovima prolaze jedno drugom preko perja upuštajući se u neku perverznu igru dodira i skrivenih poruka bez ikakvog značenja. Lavež. Kroz zavijanje vjetra i škripu napadanog snijega prolomi se mukli zastrašujući lavež pasa. Vjerojatno osjete miris lisice u blizini… Grlice, prestravljene zvukom, započinju bitku protiv nevidljive sile nošene mirisom zime. Krilima lamataju uokolo, rastjerujući mir i tišinu, a kljunovima histerično kljucaju sve što im se u blizini nađe. Kroz rešetke dohvate i paunicu, koja se u čudu uspravlja na uspavane nožice. Paun okreće bijesan pogled prema malenim stvorenjima i svojim kljunom uzvraća udarac. David protiv Golijata. Velika ptica ubrzo je naučila kako kvantiteta ponekad donosi pobjedu. Rane koje je zadobio krvare preko zagasitoplavog perja, te slikarska paleta iz trena u tren mijenja boje i nijanse dok na kraju od nje ne ostane paljevina neugodna mirisa. Paunica se naposljetku spušta do njegova ozlijeđena tijela te hladnu glavu stavlja na zakrvavljeno perje, u nadi da će barem hladnoća ublažiti bol i ohladiti povrijeđeni ponos. 13

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult

Advertisement