Page 149

samo vaše bilješke. Moj je zid samo drugi oblik izražavanja. – Znate da vam samo dobro želim, ne počinjite s agresivnošću. Nju smo navodno izliječili, zar ne? Kao i mnoge druge stvari. I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje, unedogled. – Kao što rekoh, standardno… – Jana ravnodušno odgovara, promatrajući plavetnilo neba s druge strane prozora. Kroz glavu joj prostruji: "Šteta što on ne pokušava liječiti svoju uštogljenost…" – Kako djeluje posljednji pokušaj? Je li problem riješen? Djevojka se trzne na sam spomen "problema" te bezvoljno odgovori ne trudeći se ni pokazati zanimanje za ovaj razgovor: – Da, jest… – Ne djelujete sretno. – Zbog lijekova. Zoloft čudno djeluje na mene… – Jana odgovori. – Znate, ne mogu vjerovati kakav sam veliki problem postala… Uvijek mirna djevojčica, nikada nisam imala većih problema ni sa čim… A sada, svaki tjedan po tri posjeta, pola sata po posjetu… – I ček svaki put… Pretpostavljam da je u tome problem? – Ne, nije. Znate da novac nije važan kada je nečije zdravlje u pitanju. Problem je u tome što se osjećam kao da sam lik pod reflektorima. Sebe vidim kako stojim na pozornici i glumim nešto što nisam. Što ne bih trebala biti. – Lik na pozornici? Glumica? Nije li to dio vašeg drugog svijeta? Onog kojeg smo se pokušali riješiti? Podsjetite me… – Ne, ne u tom obliku. No u pravu ste, taj smo svijet brisali. Suzy Q i njenu divljačku obitelj, Gorana, Jelenu… Dragu slatku Jelenu – djevojka na trenutak zastane kao da se s nostalgijom prisjeća svoje izgubljene mašte. – Kao što 147

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult

Advertisement