Page 146

– Spavaj, anđele, spavaj… Ja odoh na vožnju formule. Konačno se na pozornici pojavljuje odredište svih likova. Poligon za vožnju. Okupljaju se zajedno na sceni, podižući napetost u zraku. Jedan po jedan, učenici ulaze u skupocjene bolide. Smiješak je na svačijem licu, a vragolasti pogledi švrljaju uokolo. Čak se i profesorica smije zaboravivši na manjak kose. Djeca ispuštaju neartikulirane zvukove dok čekaju red. Na svoju priliku da se pokažu u pravom svjetlu teško je čekati, pogotovo u posljednjim trenutcima. Doktor X, negdje u pozadini, također ulazi u vozilo. Udiše miris adrenalina, dok se sprema na svoju utrku. To je to, njegov san, uskoro stvarnost. Tada može i umrijeti, znajući da je ispunio svoj životni cilj. Može umrijeti, da. Njemu se u razmišljanju priključuje Suzy Q. Ušetala je u cipelama s visokim petama, bez imalo straha ili sumnje. Ako se njeni sinovi mogu ovako zabavljati, može i ona. Tko zna, možda će, čineći iste stvari kao Zoran i Ivo, pridobiti njihovo povjerenje i dokazati se na području majčinstva. Zvuk guma koje se usijecaju u asfalt, struji zrakom, davajući okupljenima vrijednu lekciju o Dopplerovu efektu11. Suzy sa zanimanjem promatra prizore, primjećujući iznenada i doktora X-a. Iako ga nije ovdje očekivala, ne pokazuje ni trunku nesigurnosti. Obavila je svoj zadatak i ne planira taj uspjeh samo tako pokloniti zaboravu. "Vrijeme je za slavlje", pomisli, te uđe u vozilo. Gas. Iza majčina se bolida iznenada pojavi Ivičin. Treninzi su se isplatili. Vozi utrku života ne sluteći kolika će tragedija zadesiti ovo mjesto. Njegov se osmijeh proteže od uha do uha, razvučen zrakom zbog velike brzine. Čini mu se da je 11

Promjena promatrane valne duljine vala zbog međusobnog približavanja ili udaljavanja izvora i promatrača.

144

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult

Advertisement