Page 14

Ne može se odvojiti od ekrana. Prolazili sati, dani, tjedni ili mjeseci, njegovi su pokušaji postajali samo kula od pijeska, koja se srušila čak prije nego je izgrađena. Kao što ovisnik o drogama treba svoj fiks, tako i Goran treba svoj kompjuter. Njihova je povezanost iritantna, no ipak sigurnija od fiksa i nečistih igli. Caboti: Što se izložbe tiče, bit će oštra konkurencija s grlicama. Blythii: Ne znam baš. Mojih se ne moraš bojati. Na propuhu su, a najkvalitetnijoj sam iščupao pola repa dok sam je lovio kako bih popisao prstenje… Satyra: Au, nemaš sreće… Znaš i sam kako propuh utječe na kvalitetu perja… Čini se da ću te pobijediti, opet, hahaha. Goran, tek što je odvojio pogled od ekrana i pogledao prema prozoru, čuvši poznati zvuk, odmah se okrene natrag. Već prije nego je poruku pročitao, prste je vratio na tople tipke. Temminckii: Nego, ljudi, želi li netko mijenjati perlinke za kokinkine? Imam ih previše, a na prošlu ih izložbu nisam nosio, tako da ih nisam ni prodao… Satyra: Tem, javit ću ti ja za nekoliko dana, moram razmisliti. Sada me ispričajte, imam posla – dovrši Goran i pošalje poruku. Stisnuvši x u kutu ekrana, zatvori se prozor chata. On ustane i priđe prozoru. Na slabašnoj svjetlosti lampe u dvorištu kuće vide se prve pahulje snijega. Izgledaju nestvarno, pomalo zastrašujuće, te se savršeno uklapaju u atmosferu. Zima je doista došla. Već nekoliko godina ovaj kraj nije vidio snijega, tek bi se ponekad lokvice smrznule pokazujući da je temperatura povoljna za nastanak bijelih ukrasa. Ipak, oni se nikada ne pojave. Do večeras. Komadići ljepote nošeni vrtlozima hvataju se za zid kuće čineći njenu fasadu sjajnom poput ulaštenog srebrnog pribora za jelo. Kristalići leda koji se drže za rub krova, odbijaju svjetlost slabašne lampe i dvorište čine otmjenim, poput dvorane za 12

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult

Advertisement