Page 137

– Istina. A može li se ikako spriječiti prestajanje rada srca? Može li ono nastaviti kucati, kuc-kuc-kuc? – Napravit ćemo jedan pokus, što kažete? – profesorica zapita već znajući odgovor. – Drago mi je da vam se sviđa ideja. Ako sve dobro izvedete, imam posebno iznenađenje za vas. Da, znam da ćete sve dobro izvesti. Profesorica iz ormara u pozadini izvadi terarij poklopljen rešetkastim poklopcem. Učenici unutra vide zemlju, vodu, alge na rubovima stakla. No odmah su primijetili i kretanje. Životinja? Životinja. – Hajde, neka netko od vas dođe ovdje. Nakon nekoliko trenutaka mira začuje se škripa stolca u posljednjim redovima. Zoran ustane. Njegova crna kosa zasjaji pod svjetlima učionice, barem u profesoričinim očima. Čim je prišao, ona ga je pogledala ozbiljno, želeći mu dati do znanja da ovaj pokus nije dječja igra. Kao drugi predmeti. – Dakle, unutra je žaba. Životinja sa srcem. Tipičan vodozemac, nepoželjan kućni ljubimac i nerijetko predmet istraživanja. Tvoj zadatak, Zorane, je izvaditi to srce i održati ga na životu – objasni profesorica, izvadivši na dugačak bijeli stol kutiju s priborom. Odbljesak blještavih svjetala od stola udari u dječakove oči zbog čega mu cijeli prizor na trenutak postane blijed. Gotovo proziran. Čim mu se vrati vid, maleni crnac ugleda profesoricu koja u ruci drži plastični pribor. Vilicu, žlicu, nož. – Ovo će ti trebati – važno izjavi, stavljajući staklenku punu tekućine na stol. – Što je to? Ostali učenici promatraju nijemo, drvenih osmjeha, sličnim onima iz publike. – Fiziološka otopina za vodozemce. Znaš što je to? Dječak potvrdno kimne. Potom hrabro uzme stvari u svoje ruke. Doslovno. 135

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult

Advertisement