Page 124

progovori, sjednuvši u svoju vlažnu fotelju: – Onda? – Sve je počelo s njenim prvim odlaskom doktoru… – Doktoru? – Dugovolgan zapita podignuvši obrvu gotovo do ruba kose. – O čemu se točno radi? – Plastičnjak… Umetci, rezovi, botoks, znate kako to ide… – I vama smeta njena ljubav prema plastici? S obzirom da ste rekli kako je tada počelo, zaključujem da joj to nije bio jedini odlazak takvom doktoru, zar ne? – Ne morate o meni razgovarati kao da me nema u prostoriji. Ovdje sam, kao i moja plastika. U jednom komadu – Suzy cinično progovori. – Ne, doktore, mom suprugu ne smeta što ja odlazim na plastične operacije. Radi se o činjenici da ja, kako bih si te operacije mogla priuštiti, kirurzima zahvalim na različite načine. Neki od tih načina koriste se i sada… – Ali gdje? U takvim zabitima kakvih se oboje klonimo. Držimo djecu podalje od takvih mjesta i običaja, a ti praktički pred njima upravo to činiš. Pokazuješ im kako živjeti divljački. Mislio sam da će biti dovoljno odvući te od kuće, onakvog doma… – Onakvog doma? Zar sam u džungli živjela? Spasio si me od vukova? Nevjerojatno… Ponašaš se poput najvećeg snoba. A iskreno, ne odskačeš po veličini od njega… – Suzy bijesno govori, ne trudeći se udisati ustajali zrak. – Trebaš se sramiti, znaš? Smatraš se nekakvim spasiteljem, govoriš kako ja djeci prezentiram krivu sliku svijeta… A zašto smo ovdje? Mislim da su oni već itekako upoznali svijet i nametnuli mu svoje kriterije. I Ivo i Zoran pametniji su od nas. Ne troše vrijeme na autodestruktivne svađe, već složno surađuju protiv svih, postojećih i izmišljenih prijetnji… A gle nas – crnkinja dovrši kroz smijeh. Thomas White mirno sjedi u fotelji. Ruke drži prekriže122

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult

Advertisement