Page 123

blemi izađu na vidjelo. Do sada sigurno lice neprirodno našminkane ljepotice crnih obraza zadrhta te se slomi pod naletom suza. Istih suza koje je ranije doživjela kod svog novog plastičnog kirurga. Suze kao da počnu stvarati oazu u pustinji. Njeno lice sada je potpuno mokro, dok se mlazovi spuštaju niz njen skupi kompletić. Stari, prašnjavi tepih nastoji upiti vodu i spriječiti poplavu. Dok doktor Dugovolgan kantom izbacuje vodu kroz prozor, na odavno uvele biljke polegle na prašini, suprug White stoji na stolcu poput žene koja se boji miševa. – Oprostite… – Suzy prošapće i istrči iz prostorije vodeći rijeku sa sobom. – Zar nećete poći za njom? – doktor u žurbi zapita svog budućeg pacijenta. – Ja? Ta vi ste taj koji je vješt s riječima. Zašto vas inače plaćamo? Sigurno ne zato da rasplačete moju suprugu. Doktor pogleda golemog crnca i bez riječi istrči iz prostorije. Točnije, odšljapka, s obzirom da ga je vodeni val usporio do brzine umirovljenika bez priručnih pomagala u obliku štake ili štapa. Što bi tek bilo da nečije zubalo ispadne u vodu? – Gospođo, pazite… U podrumu su podaci o svim pacijentima. Ako do njih dopre voda, bit će uništeni! Radije plačite u ordinaciji! Suzyno mokro lice spušteno je na koljena. Rukama prekriva cijelu glavu kako bi se sakrila od okoline. I ne pokušava prestati plakati. – Platili smo ovaj sat s vama, mogu činiti što želim… – tiho procijedi, više sebi nego doktoru. Kada je napokon dovede natrag u ordinaciju, nimalo zabrinut suprug već je zasjeo natrag na svoje mjesto. Ovoga puta bez straha od glodavaca, umirovljenika, zubala i vode. Posvađani par razmijeni mokre poglede, a doktor kratko 121

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult