Mačka u čizmama

ću haljinu i te cipele i malo uvježbati hodanje na štiklama.

Iako nije bilo nikoga tko me mogao vidjeti, otišla sam se presvući iza paravana i odjenula haljinu, ali sam ostavila marte na nogama, kako bi se ponovo mogla diviti toj otkačenoj kombinaciji u ogledalu. Začula sam šuškanje ključeva i Violetino neizbježno hihotanje, pa mi je odmah bilo lakše pri pomisli da su već stigli i ovo neće dugo trajati pa mogu doma. Ali onda sam čula kako Tony govori: – Mmm, nema nikoga, hoćemo li se na brzinu ovdje?

– Daj, Tony, ne budi blesav! Upropastio bi mi frizuru?

– Jučer se nisi žalila kada smo…

– Daj me pusti kad ti kažem, imat ćemo za to vremena.

Uslijedilo je Violetino detaljno opisivanje plana kojeg je pripremala mjesecima. Kad je došla u Hrvatsku, nije se vratila roditeljima pošto nije ostala u dobrim odnosima s njima. Oni su inzistirali da se školuje, a ona nije htjela za to niti čuti. Kako ju je u Italiji uvijek netko uzdržavao, kao i onaj Gianni, Montellanin sin, Violeta je navikla na dobar život bez mnogo truda ili rada uopće. Manekenska karijera nije joj donijela bogzna kakav uspjeh, a nakon prekida veze, vratila se u Hrvatsku i odlučila si naći novog sponzora.

E, pa, našla ga je.

Mog tatu!

On je bio baš onaj profil muškarca kojeg je tražila – zgodan, nešto stariji, sretno razveden, i s dovoljno para i slijepe ljubavi da joj ispunjava sve želje i prohtjeve. Možda je jedini nedostatak bio taj što je imao kćer koja ju je poznavala još od onda kada se već moglo pretpostaviti da je Violeta obični mali krpelj, ali to nju nije spriječilo da mu uđe u život i zavuče se pod kožu. A pokoja avanturica sa strane – kao npr. s Tonyjem – njenom egu je mogla samo laskati jer je bila maher za preljub.

Moja prva misao bila je posljedica životinjskog nagona za bijegom. Kada sam kasnije vrtjela film unatrag, vidjela sam 167