Cyber joint

te, kao kukca u paukovoj mreži.

Gledam ga i ništa mi nije jasno. Zajebava me, stari konj.

– Dobro pustimo to po strani. Ajmo razgovarati o filmu. Vi ste napisali priču?

– Pa film je o tebi. Istinita priča o tvojem životu. – širom otvara oči. Izbezumljeno me gleda.

– Hm... moj život nije uopće bio toliko uzbudljiv. Ja sam novinar, a ne borac protiv zla.

– Ti jesi borac protiv zla. I ti si zao, ali se boriš protiv toga. Pratio sam te. Ja znam više o tebi, nego što ti znaš sam o sebi. Razloge zašto se ne sjećaš tog dijela svog života ne znam. Znam jedino da sam se, otkada si izabrao zaborav, ja u potpunosti poistovjetio s pričom koju sada pišeš. Postao sam čarobnjak, izgubio sve kontakte sa sektom i počeo živjeti u ovoj vlažnoj rupi. E, da si me vidio prije, sve deluks klasa, a sada ovo sranje. To si ti kriv, Marine, ti i tvoja priča.

– Znate što, intervju je završen.

Odlazim iz njegova bungalova. Pun mi ga je kurac. Valjda svakome koga sretne počne pričati da je priča o njemu. Sigurno je tu foru prodao i ovome nadrealističkom režiseru, pa se lik popalio i odlučio snimiti film o takozvanom svome životu. – Da, sve se to dogodilo tebi, samo se ti ne sjećaš. Ali ja se sjećam, jer sam te pratio i vjeruj mi, tako se dogodilo. – Sigurno. Da, sigurno bi mi rekao – To ti je sekta sotonista izbrisala sjećanje.

Koja dilema, ili čarobnjak laže ili je na djelu sotonistička zavjera.

Snimanje filma zbilja okuplja mnoštvo luđaka.

U blizini jedan debeli proćelavi junky urla o kraju svijeta: – Sakrijte se ljudi. Sotonisti dolaze, pobijedili su. Pretvoriti će nas u prazne zelene boce i dati divovskoj ribi da nas pojede. Svi ćemo umrijeti, svijeta neće biti... Pobijedili su…

Govori sve one fraze ludih propovjednika. Jedino originalno mu je ono s praznim zelenim bocama.

214