Parisis, dan kišovit, mjesec zabrinut anno domini ljeta gospodnjeg
AVE, DRAGI EDUSE ! Po Njemu smo dobili tvoju kamenu ploču jer je očito prije negoli je došla do nas morala proći kroz Njegove ruke kako bi je on pregledao i odobrio da nastavi svoj put. Ponosimo se tobom i veliko je zadovoljstvo znati da se i On brine za tebe i svaku tvoju izgovorenu riječ, da tvoje riječi odjekuju u ušima našeg najponosatijeg i najčestitijeg građanina utvrde nam Parisisa, koji nam je o tom gradu podno panonskog Olimpa, iz kojeg se s poludnevnog boravka oduševljen upravo vratio govoreći u superlativimusima. S tugom smo čitali tvoju kamenu ploču u kojoj nam potvrđuješ slutnje da za našeg Alexandrusa nema povratka, da je u svojoj samodostatnosti otišao predaleko i da je od ugriza zvijeri fanatizmusa pobjesnio i izgubio razum kojeg i tako nije imao puno. TANTOENE ANIMIS COELESTIBUS IROEA86! tebi hvala što si se potrudio, a znamo da si na povjerljivom poslu, žrtvovati od svoga vremena i obavijestiti nas o onome čega smo se pribojavali. Čovjek dakle stvarno mora mnogo znati da bi doznao kako malo zna. A s obzirom na to da su stvari takve kakvima si nam ih opisao, kome ćemo vjerovati ako ne tebi u kojeg i On ulaže sve nade. Dopusti mi stoga da te zamolim da i dalje posreduješ između nas, jer ne samo da ne želim više žuljati ruke ispisujući kamene ploče onom bezobrazniku nego će i tvojim posredstvom značenja poprimiti svoj pravi smisao. Stoga te molim jer mu se ni ja a ni 86
Koliko to osjećaja može stati u dušu bogova
XC