Paralelni svett

Nestale osobe Od nekoliko stotina nestanaka pojedinaca, odabrali smo samo tri karakteri­ stična slučaja. Prvi se odnosi na dječaka po imenu Oliver Larch, a zbio se na Badnju večer 1889. na jednoj farmi nedaleko od South Bank savezna država Indiana.

Krajolik je bio prekriven debelim slojem snijega, nebo olovno sivo, a iz okolnih raštrkanih farmi dizalo se nekoliko oblačića dima. Po kućama su počeli paliti prve petrolejke, pa je suton neodoljio podsjećao svojom ro­ mantikom na znane Božične čestitke sa zimskim večernjim krajolicima. U obiteljskoj kući Larchovih također je vladalo praznično raspoloženje. Na svečanu večeru došli su im prijatelji iz Chicaga, inače rodom iz obližnjeg gradića, kao i tamošnji sudac, umirovljeni službenik: Nakon večere su zamolili gospodu Larch da im odsvira nekoliko božičnih melodija na orguljama, što je ona izvela sa uživanjem i bez greške, jer je, i inače, svirala u mjesnoj crkvi. Tako su se zabavljali, pjevali, pijuckali i grickali kokice, koje im je mali Oliver, pekao na kuhinjskom štednjaku. Nekoliko minuta prije 11 sati, Oliverov otac zamoli dječaka, da otrči do dvorišnog zdenca i donese još jednu kantu svježe vode, kako ne bi ostali bez nje tijekom noći. Oliver odmah posluša i izađe u tamnu noć, a njegov se otac vrati gostima u salon. No samo 10-ak sekundi, nakon što je dječak zatvorio vrata za sobom, začuju se njegovi uzbuđeni krici i dozivi u »pomoć«!

Zaprepašćenim gostima i roditeljima trebalo je sekundi da se priberu od prvog šoka. Nakon što su izmjenili nekoliko uplašenih pogleda, svi su isto­ dobno skočili iz svojih naslonjača, a gospodin Larch je sa zida u hodniku dograbio svoju pušku, misleći da je Olivera napala nekakva divlja zvijer...

- »U pomoć! U pomoć! - pustite me! - U pomoć!« - vikao je prestrašeni dječak iz tame. Ali tu, pred ulazom, prisutni se zaustaviše pogleda uperenih u smjeru tamnog neba iz kojeg je lagano sipio snijeg. Jer, sada su se dječakovi krici čuli »odozgo«! Uspaničeni otac podigne cijev svoje puške u tom smjeru, ali mu je stari sudac brzo zgrabi i rukom skrene natrag prema zemlji. Postojola je opasnost da pogodi dječaka kojega je »netko« ili »nešto« odnosilo u smjeru neba. Užasunuti, slušali su njegove sve slabije pozive u pomoć, a potom se sve utiša. Shrvani i šokirani roditelji su se držali čvrsto u zagrljaju, glasno