Page 1

Jedan London Srijeda, 27. kolovoza 1828.

T

užit ću ih!« bjesnio je Angus Macgowan. »U ovom kraljevstvu postoje zakoni protiv klevete, a ako ovo nije kleveta, ja sam nabreklo bikovsko mudo!« Golema crna ženka mastifa, koja je kunjala kraj vrata nakladnikova ureda, podignula je glavu i s blagom znatiželjom promatrala naizmjenice Macgowana i svoju gospodaricu. Kad se uvjerila da potonja nije ni u kakvoj izravnoj opasnosti, kuja je opet položila glavu na prednje šape i sklopila oči. Njezina gospodarica, dvadesetosmogodišnja Lydia Grenville, promatrala je Macgowana sa sličnom ravnodušnosti. Nije bilo lako uznemiriti Lydiju. Plavokosa i plavooka, malo niža od šest stopa*, bila je tankoćutna kao prosječna valkira ili amazonka, a njezino tijelo, poput tijela tih mitoloških ratnica, bilo je jednako snažno i okretno kao njezin um. Kad je on predmetom svoga gnušanja tresnuo o stol, ona ga je hladno podignula. Bilo je to posljednje izdanje Bellweather’s Reviewa. U njemu je, kao i u prethodnom broju, nekoliko stupaca naslovne stranice bilo posvećeno napadu na Lydijino najnovije novinarsko ostvarenje. U skladu sa svojim nadimkom, Argusova »Lady Grendel« još jedanput je srnula u opaki nasrtaj na bezazlene čitatelje, rigajući otrovna *

Stopa = 30,48 cm.

9

Vojvoda od poroka_final meki.indd 9

13.12.2012. 15:10


isparenja u atmosferu koja je već gusta od njezinih onečišćenja. Njezine žrtve što još teturaju od prijašnjih napada na njihovu osjetljivost strmoglavljene su ponovno u pravi bezdan poniženja odakle se diže smrad pokvarenih i obeščašćenih stvorenja — jer se jedva može imenovati ljudskim bićima gamad koju je pretvorila u svoje podanike — čija kakofonija samosažalijevanja urla — jer ne možemo te izlučevine nazvati jezikom — Argusovo čudovište u suknji… Tu je Lydia prestala čitati. »Potpuno je izgubio vlast nad rečenicom«, rekla je Angusu. »Ali ne može ga čovjek tužiti zbog loša pisanja. Ili zbog pomanjkanja originalnosti. Koliko se sjećam, Edinburgh Review me je prvi nazvao po čudovištu iz Beowulfa. U svakom slučaju, ne vjerujem da itko posjeduje patent na ime ›Lady Grendel‹.« »Ovo je prostački napad!« kriknuo je on. »Ništa drugo ne kaže nego te naziva kopiletom od sljedećeg do posljednjeg paragrafa, i insinuira kako bi istraživanje tvoje prošlosti…« »… nesumnjivo povezalo jezičaru Argusove inače neubrojive simpatije s drevnim zanatom čije su natuknice bolest i pokvarenost«, pročitala je glasno Lydia. »Kleveta!« zagrmio je Angus udarivši šakom po stolu. Kuja je ponovno podignula pogled, duboko pseći udahnula, zatim se opet sabrala za kunjanje. »On tek neizravno kaže da sam bila prostitutka«, rekla je Lydia. »Harriet Wilson je bila bludnica, ali njezina se knjiga vrlo dobro prodavala. Da ju je gospodin Bellweather izvrijeđao u tisku, usuđujem se reći da bi se možda obogatila. On i njegovi momci sigurno su pomogli našoj kući. Prethodno se izdanje Argusa prodalo za četrdeset osam sati. Današnje će otići prije popodnevnoga čaja. Otkad me je počela napadati književna periodika, naša se naklada utrostručila. Umjesto da tužiš Bellweathera, trebao bi mu napisati zahvalno pismo i osokoliti ga da nastavi svoj čestiti posao.« Angus se zavalio na stolici iza radnog stola. »Bellweather ima prijatelje u Whitehallu«, progunđao je. »A u Ministarstvu unutarnjih poslova ima pojedinaca koji ti nisu baš prijateljski naklonjeni.« Lydia je bila i te kako svjesna da se na nju kostriješe u ministrovu krugu. U prvom nastavku svoga dvodijelnog članka o nevoljama londonskih mladih prostitutka spominjala je legalizaciju prostitucije, što 10

Vojvoda od poroka_final meki.indd 10

13.12.2012. 15:10


bi Kruni omogućilo da ozakoni i regulira taj zanat, kao primjerice u Parizu. Reguliranje bi, sugerirala je, moglo barem pomoći da se smanje najgora zlostavljanja. »Premijer Peel bi mi morao zahvaliti«, rekla je ona. »Moja sugestija izazvala je toliko srdžbe da njegov prijedlog da se osnuje gradska policija izgleda blag i razuman istoj vrsti ljudi koji su nekoć urlali da je to bila urota s ciljem da se Engleska zgnječi pod petom tiranije.« Slegnula je ramenima. »Tiranija, doista. Da imamo prave policijske snage, ta bi neman do sada bila uhićena.« Neman o kojoj je riječ bila je Coralie Brees. Za šest mjeseci otkad je stigla s kontinenta izišla je na glas kao najgora londonska svodnica. Da bi dobila priče njezinih zaposlenica, Lydia je obećala da ne će otkriti ime te žene — što ne znači da bi otkrivanje imena podvodačice pomoglo pravdi. Zavaravanje vlasti bilo je popularno među trgovkinjama bludom koje su bile veoma vješte u toj igri. Mijenjale su imena često i lako kao što je Lydijin otac činio da bi umaknuo vjerovnicima, i prebacivale su se poput štakora iz jednog brloga u drugi. Nije bilo nikakvo čudo što im sudci iz Ulice Bow nisu mogli ući u trag — a nisu se ni osjećali obveznima da to čine. Prema nekim procjenama, London je imao više od pedeset tisuća prostitutka, i previše njih ispod šesnaest godina. Koliko je Lydia do sada mogla utvrditi, nijedna od Coralienih djevojaka nije bila starija od devetnaest. »Ali ti si je vidjela«, rekao je Angus, prekinuvši Lydijina tmurna razmišljanja. »Zašto nisi na nju nahuckala to svoje crno čudovište?« Klimnuo je glavom prema mastifu. »Nije dobro uhititi ženu kad nema nikoga dovoljno hrabra da svjedoči protiv nje«, odgovorila je Lydia nestrpljivo. »Ako je vlasti ne uhvate na djelu — a ona se jako brine da je ne uhvate — nemamo je za što optužiti. Nema dokaza. Nema svjedoka. Malo bi mogla za nas učiniti Susan, osim da je osakati ili usmrti.« Susan je poluotvorila jedno oko kad se spomenulo njezino ime. »Budući da bi pas to učinio samo na moju zapovijed, mene bi izveli na sud zbog napada — ili bi me objesili zbog ubojstva«, nastavila je Lydia. »Radije ne bih da me objese na račun jedne prljave, sadističke podvodačice.« Vratila je Bellweather’s Review na stol svoga poslodavca, zatim izvadila džepni sat. Pripadao je njezinu prastricu Stephenu Grenvilleu. 11

Vojvoda od poroka_final meki.indd 11

13.12.2012. 15:10


On i njegova žena Euphemia prihvatili su Lydiju kad joj je bilo trinaest godina. Umrli su prošle jeseni u razmaku od nekoliko sati. Iako ih je voljela, Lydia nije mogla čeznuti za životom koji je vodila s tim besprijekornim parom. Nisu bili moralno pokvareni — kao njezin otac — ali su bili plitki, neinteligentni, neorganizirani i patili su od strahovita slučaja strasti za putovanjima. Uvijek su željeli otresti prašinu nekog mjesta s nogu mnogo prije nego što se prašina mogla imalo nataložiti. Područje koje je Lydia s njima pokrila sezalo je od Lisabona na zapadu do Damaska na istoku, uključujući i zemlje na južnim obalama Sredozemlja. Ipak, rekla je sama sebi, ona sada ne bi imala nakladnika da ga ljuti, niti ljubomornih konkurenata da ga grde, da nije bilo toga života. Nešto nalik smiješku iskrivilo je njezina usta kad se sjetila novina u kojima je počela — oponašajući svoju pokojnu i nježno voljenu mamu onoga dana kad ju je otac prepustio nesposobnoj brizi Stephena i Euphemije. S trinaest godina Lydia je bila gotovo nepismena, a njezin dnevnik prepun pravopisnih grozota i užasnih zločina protiv gramatike. Ali Quit, sluga kod Grenvilleovih, poučavao ju je povijest, zemljopis, matematiku i, što je najvažnije, književnost. Quit je bio onaj tko ju je ohrabrivao da piše, i ona mu se odužila najbolje što je mogla. Novac koji joj je Stephen ostavio kao miraz ona je pretvorila u mirovinu za svoga podučavatelja. Nije to bila velika žrtva. Ona nije željela udaju nego karijeru književnice. I tako, oslobođena svih obveza prvi put u životu, Lydia je krenula u London. Ponijela je sa sobom kopije putopisa koje je prije objavila u nekoliko engleskih i kontinentalnih magazina, i ono što je ostalo od Stephenova i Euphemijina »imanja«: izbor različita nakita i tričarija te jedan dragocjen novčić. Džepni sat bio je sve što joj je preostalo od njihovih osobnih stvari. Čak i kad ju je Angus zaposlio, Lydia se nije potrudila otkupiti druge predmete koje je založila tijekom onih prvih čemernih mjeseci u Londonu. Draže joj je bilo potrošiti zaradu na nužne stvari. Posljednja takva kupovina bila su jednoprežna kola i konj da ih vuče. Mogla si je priuštiti konja i jednopreg jer je zarađivala više nego dobru plaću, mnogo bolju nego što bi se razumno moglo očekivati. Sigurno je očekivala da će se barem godinu dana ubijati pišući za novine, 12

Vojvoda od poroka_final meki.indd 12

13.12.2012. 15:10


za peni po retku, izvješća o požarima, eksplozijama, umorstvima i drugim nesrećama i katastrofama. Ali sudbina je poslala trunak sreće na njezin put u rano proljeće. Lydia je prvi put ušla u urede Argusa kad je magazin bio na rubu propasti, a njegov nakladnik Macgowan dovoljno očajan da učini bilo što — čak da zaposli ženu — što bi ponudilo mogućnost opstanka. »Skoro je dva i pol«, rekla je Lydia, vraćajući sat u džep na suknji i svoje misli u sadašnjost. »Morala bih poći. U tri me čeka Joe Purvis u Pearkesovoj kući ostriga da skupa pogledamo ilustracije za sljedeće poglavlje one proklete priče.« Odmaknula se od stola i krenula prema vratima. »To nisu bili zločesti književni kritičari, nego nam je tvoja ›prokleta priča‹ donijela bogatstvo«, rekao je Angus. Priča o kojoj je riječ bila je Ruža iz Tebe i pustolovine njezine junakinje prepričavale su se u dvotjedniku u dijelovima od dva poglavlja, od prošloga svibnja. Samo su ona i Angus bili svjesni da je ime njezina autora, Mr. S. E. St. Bellair, također bilo plod mašte. Čak ni Joe Purvis nije znao da je Lydia napisala poglavlja koje je on ilustrirao. Ni u najdivljijim snovima ne bi mogao zamisliti da bi gospođica Grenville, najciničnija tvrdoglava Argusova izvjestiteljica, smislila jednu jedinu riječ te silno maštovite i zamršene priče. Sama Lydia nije voljela da ju na to podsjećaju. Zastala je i okrenula se prema Angusu. »Romantične brbljarije«, rekla je. »Možda je tako, ali tvoje fascinantne brbljarije bile su prije svega neodoljiva udica za čitatelje — posebice za dame — i zbog toga se oni stalno vraćaju moleći nastavak. Prokletstvo, čak si i mene nagnala da se koprcam na tvojoj udici.« Ustao je i zaobišao stol. »Ona pametna djevojka, tvoja Miranda — znaš, razgovarao sam o tome s gospođom Macgowan, i ona misli da bi se onaj drski pokvarenjak morao opametiti i…« »Angus, predložila sam pisanje te idiotske priče uz dva uvjeta«, rekla je Lydia dubokim, grubim glasom. »Nikakvo miješanje s tvoje ili bilo čije strane bilo je prvi uvjet. Drugi je bila apsolutna anonimnost.« Svrnula je na njega ledeni plavi pogled. »Ako procuri i najtananija slutnja da sam ja autorica tih sentimentalnih splačina, tebe ću osobno 13

Vojvoda od poroka_final meki.indd 13

13.12.2012. 15:10


smatrati odgovornim. U tom će slučaju svi ugovori između nas biti nevrijedni i ništavni.« Njezino plavo zurenje nosilo je uznemirujuću sličnost s divljim pogledom nekih članova plemstva pod kojim su se slamali naraštaji njihovih podanika. Iako je bio Škot lavljega srca, Macgowan je podvio rep pod tim ledenim pogledom i zarumenio se u licu kao što bi učinio svaki podanik. »Imaš pravo, gospođice Grenville«, rekao je krotko. »Veoma je nesmotreno od mene što o tome ovdje govorim. Vrata jesu debela, ali bolje je ne izvrgavati se riziku. Ti znaš da sam potpuno svjestan svojih obveza prema tebi i…« »Oh, za ljubav Božju, nemoj mi se dodvoravati«, rekla je odrješito. »Dovoljno me dobro plaćaš.« Zakoračila je prema vratima. »Idemo, Susan.« Kuja je ustala. Lydia je podignula uzicu i otvorila vrata. »Doviđenja, Macgowan«, rekla je, zatim oštro izišla kroz vrata ne čekajući odgovora. »Doviđenja…«, rekao je on gledajući je u leđa. »Doviđenja, vaše veličanstvo!« dodao je ispod glasa. »Misli da je prokleta kraljica — ali kuja zna pisati, vrag je odnio.« Bilo je mnogo ljudi u Engleskoj koji bi se u tom času složili da gospođica Grenville zna pisati. Mnogi bi od njih ipak ustvrdili da bi S. E. St. Bellair mogao i bolje pisati. To je Archibald Jaynes, sobar vojvode od Ainswooda, pokušavao objasniti svojem gospodaru. Jaynes nije izgledao kao sobar. Vitko građen i žilav, sa sićušnim crnim očima usađenim vrlo blizu dugačka i savijena nosa — nekoliko mu je puta bivao slomljen — više je sličio na lasičju vrstu grubijana što se često susreću na konjskim utrkama ili boksačkim borbama, gdje se klade. Sam Jaynes bi oklijevao prije nego što bi se za sebe poslužio izrazom »džentlmenov džentlmen«. Iako je, usprkos svojim neprivlačnim crtama lica, bio pretjerano uredan i elegantan, njegov visoki, lijepi gospodar nije bio ono što bi Jaynes nazvao džentlmenom. Njih su dvojica sjedila u najboljem odjeljku — što nije mnogo govorilo, po Jaynesovu mišljenju — restorana Alamode u Clare Courtu 14

Vojvoda od poroka_final meki.indd 14

13.12.2012. 15:10


gdje su se posluživali čuveni goveđi odresci. Za ulicu, uzak prolaz pokraj zloglasne Drury Lane, teško se moglo reći da je najelegantnija u Londonu, a na kulinarske proizvode u Alamodeu rijetko se računalo da će privući izbirljiva nepca. Sve je to čudesno pristajalo uz vojvodu, jer on nije bio nimalo elegantniji ili izbirljiviji od prosječna divljaka, vjerojatno i manje, sudeći po onome što je Jaynes pročitao o urođeničkim rasama. Pošto je za kratko vrijeme svladala visoku hrpu govedine, njegova se milost namjestila na stolcu — ili izvalila, što bi bolje odgovaralo prizoru — promatrajući kako mu konobar natače vrč tamnoga piva. Vojvodina kestenjasta kosa, s kojom se Jaynes prije kratka vremena toliko namučio, nalazila se u raščupanoj zbrci kao da objavljuje da se nikada u životu nije susrela s češljem ili četkom. Marama oko vrata, nekoć prhko poškrobljena i mukotrpno svezana u čvor, sa svakim naborom na propisanom razmaku i pod određenim kutom, splasnula je u mlohav i zgužvan nered. Što se tiče ostalih odjevnih predmeta njegove milosti, jezgrovito rečeno, izgledali su kao da je u njima spavao, i doista su obično tako izgledali bez obzira na to što se s njima pokušavalo učiniti, i Jaynes je mislio: Stvarno, čudim se zašto se uzrujavam. A govorio je ovo: »›Ruža iz Tebe‹ je ime koje su dali velikom rubinu što ga je junakinja našla prije nekoliko poglavlja kad se našla zarobljena u faraonovoj grobnici sa zmijama. To je pustolovna priča, vidite, i samo se o njoj govori još od ljeta.« Pošto se konobar udaljio, vojvoda je s dosadom bacio zeleni pogled na primjerak Argusa. Ležao je na stolu, još neotvoren — i samo je zahvaljujući fenomenalno uvježbanoj snazi volje Jaynes odolio iskušenju da ga ne otvori. »To bi bilo objašnjenje zašto si me u cik zore izvukao iz kuće«, rekla je njegova milost. »I povlačio me od jedne knjižare do druge tražeći to — a sve su knjižare vrvjele od žena. Uglavnom od pogrješne vrste«, dodao je načinivši grimasu. »Nikada nisam vidio tako mnogo drolja u tako mnogo ćeretavih gomila kao jutros.« »Već su dva i pol sata«, rekao je Jaynes. »Vi nikada niste vidjeli jutra. A što se tiče zore, ona je ciknula kada ste napokon doteturali doma. Osim toga, razabrao sam u vrevi nekoliko privlačnih mladih dama koje ste vi tako okorjelo odbacili kao ›drolje‹. Ali dakako, ako 15

Vojvoda od poroka_final meki.indd 15

13.12.2012. 15:10


im lica nisu pokrivena debelim slojem boje i grudi im ne iskaču iz prsluka, one su za vas nevidljive.« »Šteta što nisu isto tako bile nečujne«, promrmljao je njegov poslodavac. »Cvrkutanje i budalasto smijuljenje skupine bezveznjakinja. U međuvremenu spremnih da jedne drugima iskopaju oči zbog… Što je ta vražja stvar?« Uzeo je časopis, letimično pogledao naslovnicu i ispustio ga. »Argus, uistinu. Sam obznanjuje da je ›Londonski pas čuvar‹ — kao da svijet žudi za još više papovanja iz Fleet Streeta.« »Argusovo je uredništvo u Strandu, a ne u Fleet Streetu«, rekao je Jaynes. »I on je osvježavajuće lišen papovanja. Otkad se gospođica Grenville pridružila osoblju, publikacija sve više sliči na ono što se tvrdi u podnaslovu. Argus iz mitologije, kao što se možda sjećate…« »Radije se ne bih sjećao svojih dana u učionici.« Ainswood je posegnuo za vrčem. »Kad nije bio latinski, bio je grčki. Kad nije bio grčki, bio je latinski. A kad nije bilo ni jednoga ni drugoga, bile su šibe.« »Kad nije bilo opijanja, kockanja i kurvanja«, rekao je Jaynes sebi u bradu. On je to morao znati, jer je stupio u službu Verea Malloryja kad je ovom potonjemu bilo šesnaest godina, dok je vojvodstvo bilo naizgled sigurno jer je nekoliko muških Malloryja stajalo između njega i naslova. Ali njih više nije bilo. Sa smrću posljednjega od njih, dječaka od devet godina, prije gotovo godinu i pol dana, Jaynesov je poslodavac postao sedmim vojvodom od Ainswooda. Baštinjenje naslova nije ni truna promijenilo njegov karakter. Naprotiv, prešao je od zla na gore, a zatim postao neizrecivo opak. Malo čujnije Jaynes je rekao: »Argus je navodno imao stotinu očiju, toga ćete se sjetiti. Cilj je ovoga njegova imenjaka da pridonosi dobro informiranu pučanstvu nepokolebljivim opažanjem i izvješćivanjem o metropoli kao da ima sto očiju. Primjerice, članak gospođice Grenville glede nesretnih mladih žena…« »Mislio sam da je bila samo jedna«, reče njegov gospodar. »Tupoglava cura što se sama zatočila u grobnici sa zmijama. Tipično«, nacerio se. »I neki jadni glupan morao je dogalopirati u pomoć dami. Samo da bi u mukama umro od ujeda zmije. Ako bude imao sreće.« Tikvan, pomislio je Jaynes. »Nisam aludirao na priču koju je napisao gospodin St. Bellair«, rekao je. »Čija je junakinja, za vašu 16

Vojvoda od poroka_final meki.indd 16

13.12.2012. 15:10


informaciju, umaknula iz grobnice bez izvanjske pomoći. Međutim, govorio sam o…« »Nemoj mi reći — već naslućujem da je ona svojom rječitošću usmrtila zmije.« Ainswood je podignuo vrč piva do usana i iskapio ga. »Govorio sam o radu gospođice Grenville«, rekao je Jaynes. »Njezini su članci i eseji iznimno popularni kod dama.« »Sačuvaj nas Bože učenih žena. Ti znaš koji je njihov problem, zar ne, Jaynes? Zahvaljujući tomu što se ne pumpaju redovno, ženske se upuštaju u najčudnija maštanja, primjerice uobražavaju da mogu misliti.« Vojvoda je nadlanicom obrisao usta. Bio je barbarin, eto što je bio prije, pomislio je Jaynes. Njegova je milost pripadala vandalskim hordama koje su nekoć opljačkale Rim. Što se tiče njegovih pogleda na žene, oni su brzo spali na predpotopnu razinu otkada je uzdignut do vojvodskog naslova. »Nisu sve žene bez razuma«, ustrajavao je sobar. »Kad biste se potrudili da se upoznate sa ženama vašega staleža, radije nego s nepismenim kurvama…« »Kurve mi daju jedinu stvar koju želim od ženskog stvorenja, i stoga ne očekuju od mene ništa osim plaće. Ne mogu se domisliti nijednom dobru razlogu zašto bih se gnjavio s drugom vrstom.« »Jedan je dobar razlog taj što nikada ne ćete dobiti pravu vojvotkinju ako odbijate doći unutar milje od žena dostojnih poštovanja.« Vojvoda je spustio vrč. »Vrag te odnio, zar ćeš opet načinjati taj razgovor?« »Za četiri mjeseca navršit ćete trideset i četvrtu«, rekao je Jaynes. »Uz brzinu kojom jurite u posljednje vrijeme, vaši su izgledi da dočekate taj rođendan približno jednaki nuli. Treba uzeti u obzir naslov, i odgovornosti koje uza nj idu, od kojih je najvažnija da dobijete nasljednika.« Ainswood se odgurnuo od stola i ustao. »Zašto bih dođavola morao uzeti u obzir naslov? On nikada nije uzimao u obzir mene.« Zgrabio je šešir i rukavice. »Trebao je ostati gdje je bio i mene pustiti na miru, ali ne, on to nije htio, zar ne? Morao je stalno gmizati prema meni, od jednoga vražjeg pogreba do drugog. Dobro, ja kažem neka 17

Vojvoda od poroka_final meki.indd 17

13.12.2012. 15:10


naslov nastavi gmizati kad mene uzemlje s drugima. Tada se može objesiti o vrat nekom drugom jadniku, prokleto nezasitan kakav jest.« Kočoperno je izišao iz restorana. Nekoliko trenutaka poslije toga Vere je stigao do kraja Ulice Catherine i krenuo na zapad, namjeravajući smiriti unutarnju buru kraj rijeke, uz pomoć još nekoliko vrčeva tamnoga piva kod Lisice pod brdom. Kad je skrenuo u Strand, vidio je kako se laki jednopreg probija kroz gužvu vozila kod Exeter Exchangea. Jednopreg je zamalo promašio prodavača pite da ga ne probije polugom, pogibeljno se nagnuo prema nadolazećim teretnim kolima, ispravio se u posljednjem trenutku, zatim se oštro zanio ustranu — ravno prema džentlmenu koji je silazio s rubnika da prijeđe ulicu. Ne zastavši da razmisli, Vere se bacio naprijed, zgrabio čovjeka i odvukao ga natrag na pločnik — časak prije nego što je jednopreg proletio u Ulicu Catherine. Dok je grmio pokraj njega, letimično je pogledao vozača: žena u crnoj odjeći, s crnim mastifom kao putnikom i očevidno usplahirenim konjem pod uzdama — bez sluge na stražnjoj platformi da joj pomogne. Pomaknuo je čovjeka sa strane i požurio za vozilom. Lydia je opsovala kad je vidjela da je njezina lovina šmugnula u Russell Court. Prenapučeni prolaz bio je preuzak za jednopreg, a bude li napravila dugački krug oko kazališta u Drury Laneu, sigurno će ih izgubiti. Zaustavila je jednopreg i iskočila iz njega, a Susan u stopu za njom. Pritrčao je odrpan dječak. »Pripazi na kobilu, Tom, i dva su šilinga tvoja«, rekla je Lydia čedu ulice. Zatim je podignula suknju i utrčala u Russell Court. »Hej ti tamo!« zovnula je. »Pusti to dijete!« Susan se oglasila dubokim »Vau!« koji je odjeknuo kroz uski prolaz. Gospođa Brees — jer je nju Lydia zovnula — bacila je brz pogled preko ramena, zatim strugnula u još užu uličicu, vukući za sobom djevojku. 18

Vojvoda od poroka_final meki.indd 18

13.12.2012. 15:10


Lydia nije znala tko je ta djevojka — sluškinja sa sela po izgledu, vjerojatno jedna od bezbrojnih bjegunica koje su svaki dan stizale u London da bi smjesta pale u kandže podvodačica i svodnika koji su besposličarili kraj svake putničke krčme od Piccadillyja to Ratcliffea. Lydia je uočila taj par u Strandu: djevojka je buljila u prizore oko sebe kao prosječna tikva, dok ju je Coralie — odjevena kao matrona dostojna poštovanja, sa skupocjenom kapicom na kovrčama što ih je obojila crnilom za cipele — nemilosrdno vukla prema propasti, bez sumnje u Drury Lane i tamošnju legiju poročnih jazbina. Uspiju li ući u bilo koje bludilište kamo je gospođa Coralie naumila, Lydiji ne će dopustiti da uđe, a djevojka nikada više ne će izići. Ali kad je skrenula u uličicu, vidjela je da dijete vuče pete po cesti i pokušava se osloboditi Coraliena stiska. »Tako je, djevojko!« viknula je Lydia. »Bježi od nje!« Bila je svjesna muških povika iza sebe, ali Susanin gromoglasni lavež potopio je riječi. Djevojka se sada ozbiljno borila, ali tvrdoglava ju je svodilja čvrsto držala i vukla prema Vinegar Yardu. Kad je Coralie podignula ruku da udari dijete, Lydia je nasrnula na njih i udarcem nadlanice odbacila svodilju. Coralie je zateturala natraške i zaustavila se na prljavom zidu. »Kujo smrdljiva! Ostavi nas na miru!« ciknula je i jurnula naprijed. Nije bila dovoljno brza da dohvati djevojku koju je Lydia hitro sklonila s puta. »Susan, sad«, rekla je mastifu. Susan se primaknula djevojčinoj smeđoj suknji i duboko zarežala u znak upozorenja. Vještica je oklijevala, dok joj se lice grčilo od gnjeva. »Preporučujem ti da odgmižeš natrag u rupu iz koje si izgmizala«, rekla je Lydia. »Pokušaj još jednom staviti ruke na to dijete, i dat ću da te uhite pod optužbom za otmicu i pokušaj napada.« »Pod optužbom?« uzvratila je žena kao jeka. »Tužit ćeš me, je li? A što ti želiš s njom, pitam se, kurvetino jedna?« Lydia je pogledala djevojku koja je razrogačenim očima naizmjenice strijeljala Lydiju i svodilju. Očevidno nije znala kojoj bi od njih vjerovala. »Ulica B-Bow«, protisnulo je dijete. »Napali su me o or-robili, a ona me je povela u… u…« 19

Vojvoda od poroka_final meki.indd 19

13.12.2012. 15:10


»Propast«, rekla je Lydia. U taj čas je visok grubijan utrčao u Vinegar Yard, s još jednim momkom za petama. Nekoliko drugih muškaraca također se pojavljivalo iz različitih krčama i uličica. Lydia je dobro znala da obično slijede nevolje kada se okupi rulja. Ipak nije bila spremna napustiti tu beskućnicu, bez obzira na rulju. Ne osvrćući se na svjetinu Lydia se usredotočila na djevojku. »Ulica Bow je na onu stranu«, rekla je i pokazala na zapad. »Put kojim te je vukla ova otrovnica vodi u Drury Lane, gdje se nalaze sva ljupka bludilišta — kao što ti može reći svaki od ovih elegantnih momaka.« »Lažljivice!« zakreštala je Coralie. »Ja sam je prva našla! Ti sama traži svoje djevojke, nakazna vještice! Naučit ću te kako se krade iz moga dvorišta.« Krenula je prema svojoj žrtvi, ali Susanino zloslutno režanje zaustavilo ju je na pola puta. »Otjeraj tu beštiju!« proderala se. »Ili ćeš požaliti.« Nije čudo što se njezine djevojke boje nje, pomislila je Lydia. Sigurno je napola luda kad se usudila toliko približiti Susani. Čak su se i muškarci — listom svaki nitkov kojega izriga kanalizacija, bez ikakve dvojbe — držali na pristojnom razmaku od gunđava mastifa. »Nemaš pravo«, rekla joj je Lydia smireno. »Dat ću ti vremena da se izgubiš prije nego što nabrojim do pet. Inače ćeš ti strahovito požaliti. Jedan. Dva. Tr…« »Ah zaboga, dame, dame.« Visok grubijan odgurnuo je još jednog klipana s puta i probio se naprijed. »Od tolikoga izazivanja i zastrašivanja prsnut će vam steznici, lijepe moje krasotice. I sve to zbog čega? Zbog najmanjeg problema na svijetu: jedno pile, a žele ga dvije kvočke. Ima mnoštvo piladi oko nas, je li tako? Nije vrijedno remetiti kraljevski mir i dosađivati redarstvenicima, zar ne? Pouzdano nije.« Izvukao je kesu. »Evo što ćemo učiniti. Po jednu šuštavu novčanicu svakoj od vas, drage moje — a ja ću tu malu preuzeti iz vaših ruku.« Lydia je prepoznala izrazite naglaske viših staleža, ali bila je previše gnjevna da bi se tomu začudila. »Jednu novčanicu?« kriknula je. »Je li to za vas cijena ljudskog života? Jedna funta?« 20

Vojvoda od poroka_final meki.indd 20

13.12.2012. 15:10


On je na nju skrenuo blistav zeleni pogled. Promotrio ju je odozgor. Bio je viši od nje nekoliko centimetara, što se nije često događalo u Lydijinu iskustvu. »Koliko sam razabrao iz vaše vožnje, za vas ljudski život nema uopće nikakve cijene«, rekao je hladno. »U rasponu od jedne minute gotovo ste usmrtili troje ljudi u Strandu.« Njegov drzak pogled plovio je iznad okupljena slušateljstva. »Morao bi postojati zakon protiv žena koje voze«, objavio je. »One su javna prijetnja.« »Dakako, Ainswood, pobrini se da to spomeneš u svojem idućem govoru u Gornjem domu«, doviknuo je netko. »Idućem?« doviknuo je drugi. »Prije bi se reklo u prvom — ako ne padne krov kad on dotetura u sabornicu.« »Vrag neka me nosi!« stigao je glas iz pozadine. »Je li to Ainswood, ha?« »Dakako, i glumi kralja Salomona, ništa manje«, odvratio je netko iz prvog reda. »I uhvatio je krivu kobilu za rep, po običaju. Kažite njegovoj milosti, gospođice Grenville. On vas je ponizio kao da ste opatica iz Covent Gardena.« »Nikakvo iznenađenje«, rekao je jedan od njegovih pajdaša. »S markizom od Daina postupio je kao s droljom, zar nije?« Tada je Lydia shvatila tko je taj protuha. U svibnju je pijani Ainswood susreo markiza Daina s mladenkom u nekom svratištu tijekom njihove svadbene noći i odbio povjerovati da je ta žena dama, a kamoli Dainova žena. Dain je morao šakama ispraviti zabunu svoga nekadašnjeg školskog kolege. O tom se događaju poslije tjednima govorilo u Londonu. Nije onda veliko čudo što je Lydia pogriješila i njegovu milost zamijenila s nekim pripadnikom ološa u Covent Gardenu. Kako god se uzelo, vojvoda od Ainswooda bio je jedan od najpokvarenijih, najbezočnijih i najtupoglavijih razvratnika nabrojenih u Debrettovu Visokom plemstvu — što nije malo postignuće s obzirom na žalosno stanje aristokracije. Bio je također, primijetila je Lydia, jedan od najneurednijih. Očito je odjenuo svoju skupo krojenu odjeću prije podosta dana te u njoj kako bančio tako i spavao. Bio je bez šešira, a čuperak guste 21

Vojvoda od poroka_final meki.indd 21

13.12.2012. 15:10


kestenjaste kose visio mu je preko jednog oka koje je kao i njegov parnjak svjedočilo o mjesecima nedostatna spavanja i više nego dostatne razuzdanosti. Jedini njegov ustupak temeljnoj njezi bilo je dopuštenje da ga netko nedavno obrije — vjerojatno dok je bio obamro od pića. Vidjela je i više od toga: paklenski oganj koji se iskrio u zelenim dubinama njegova pogleda, arogantnu ukošenost nosa, tvrde crte jagodične kosti i čeljusti… i đavolsku krivulju usta koja je obećavala sve: spremnost na smijeh, na grijeh, što god hoćeš. Lydia nije ostala ravnodušna. Demona u njoj, kojega je inače dobro skrivala, morao je privući srodnik u njemu. Ali ona nije bila ni luda. Znala je dovoljno dobro da je to izvorni izgled hulje, i mogla je sve sabrati u jednu riječ: nevolja. Ipak, ta hulja je bio vojvoda, a čak i najgori među plemićima imao je više utjecaja pred vlastima nego puki novinar, posebice novinar ženskog roda. »Vaša milosti, pogriješili ste samo s jednom od nas«, rekla je s ukočenom pristojnosti. »Ja sam Lydia Grenville, iz Argusa. Ova žena je poznata svodilja. Mamila je ovu djevojku u bludilište, pod izlikom da je vodi u Ulicu Bow. Ako biste priveli podvodačicu u pritvor, rado ću vas otpratiti onamo i posvjedočiti…« »Ona je prijetvorna lažljivica!« kriknula je Coralie. »Samo sam vodila dijete do Pearkesova restorana.« Mahnula je rukom prema kući kamenica na suprotnoj strani. »Da nešto prigrize. Upala je jadnica u nevolju…« »I bit će joj mnogo gore u tvojim rukama«, rekla je Lydia. Njezina se pozornost vratila na Ainswooda. »Znate li što se događa s djecom koja su dovoljno nesretna da padnu u njezine kandže? Njih tuku, izgladnjuju i siluju dok ne budu dovedena u stanje grozna užasa. Zatim ih izvode na ulice — u jedanaestoj, dvanaestoj godini, a neke od njih…« »Lažljiva, prljava kurvetino, kučko jedna!« urlala je svodnica. »Povrjeđujem li možda tvoju čast?« upitala je Lydia. »Želiš li zadovoljštinu? Rado bih ti bila na usluzi. Ovdje i sada, ako želiš.« Zakoračila je prema svodnici. »Da vidimo kako ti se sviđa biti na drugom kraju batine.« Par krupnih ruku stegnuo je njezine mišice i povukao je natrag. 22

Vojvoda od poroka_final meki.indd 22

13.12.2012. 15:10


»Dosta, dame. Zadajete mi vražju glavobolju. Pokušajmo održati mir, hoćemo li?« »Oh, ovo je zabavno«, doviknuo je netko. »Ainswood održava mir. Je li se to pakao zamrznuo dok nisam gledao?« Lydia svrnu pogled na krupnu ruku koja joj je stezala mišicu. »Skidajte svoje šape s mene«, rekla je hladno. »Hoću, čim mi netko donese luđačku košulju da vas u nju uguram. Pitam se tko vas je pustio iz Bedlama?« Lydia je trznula laktom natrag, u njegov trbuh. Nije bio mekan. Bol joj je prostrujala kroz podlakticu do zapešća. Ipak je i on nešto osjetio, jer je promrmljao psovku i popustio, usred hukanja i zviždanja iz gomile. Bježi odavde dok još možeš, nju je upozoravao unutarnji glas, i nemoj se osvrtati. Bio je to unutarnji glas razuma, i ona bi ga bila poslušala da živac u koji su je pogodili njegovi podrugljivi komentari nije glasnije vrisnuo. Priroda nije oblikovala Lydijin karakter za povlačenje, a ponos joj je zabranjivao svaku radnju koja bi mirisala na slabost ili, ne daj Bože, na strah. Oči su joj se suzile i srce snažno zalupalo kad se okrenula da se s njim suoči. »Dotaknite me još jedanput«, upozorila ga je, »i nabit ću vam šljive na oba oka.« »Oh, učinite to, vaše gospodstvo!« potaknuo ga je jedan promatrač. »Ponovno je dotaknite.« »Da, kladim se za desetaču na vas, Ainswood!« »A ja za desetaču da će mu ona podariti par šljiva kako je obećala«, javio se izazovno drugi glas. Vojvoda ju je u međuvremenu procjenjivao, mjereći je hrabro zelenim pogledom od šeširića do polučizmica. »Velika, da, ali ne doseže moju težinu«, objavio je. »Rekao bih da je visoka pet stopa i tri četvrti. I šezdeset četiri kilograma teška, gola. Usput rečeno«, dodao je zureći u njezin prsluk, »platio bih pedeset funta da to vidim.« Promukao smijeh i uobičajeni prostački komentari pozdravili su njegovu duhovitost. 23

Vojvoda od poroka_final meki.indd 23

13.12.2012. 15:10


Ni smijeh ni besramnost nisu zbunili Lydiju. Poznavala je ona taj grubi svijet; provela je većinu svoga djetinjstva u njemu. Ali bučna ju je gomila podsjetila na glavnu stvar. Djevojka kojoj je pohitala u pomoć stajala je skamenjena na mjestu, na licu joj je bio izraz čovjeka koji se našao usred prašume okružen ljudožderima — što nije bilo daleko od stvarnoga stanja. Ipak Lydia nije mogla dopustiti da taj glupan ima zadnju riječ. »Oh, to ste lijepo izveli«, rekla mu je. »Proširite naobrazbu ovoga djeteta, zašto ne biste? Dajte joj lijep primjer londonskog ponašanja — i visok moralni ton plemstva.« Imala je mnogo više reći, ali podsjetila se da bi isto tako mogla držati prodiku miljokazu. Ako je taj mamlaz ikada imao savjesti, ona mu je zbog zanemarivanja umrla prije više desetljeća. Zadovoljivši se posljednjim letimičnim pogledom, okrenula se od njega i krenula prema djevojci. Kratak pregled gomile kazao je Lydiji da je svodnica iščeznula, što ju je razočaralo. Ipak ne bi bilo znatne razlike da je ostala, kad nitko od tih razlajanih džukela nije mario ni za što drugo osim vlastite zabave. »Dođi, draga«, rekla je približivši se djevojci. »Ništa ne ćemo postići stojeći usred ove rulje.« »Gospođice Grenville«, stigao je vojvodin glas iza nje. Sva napeta Lydia se okrenula u hipu — i našla se pred masivnim stupom od muškarca. Ustuknula je tek pola koračaja, podignula bradu i ispravila kralježnicu. On nije odustajao, ali ni ona nije uzmicala, iako to nije bilo lako. Nije mogla puno vidjeti mimo njegova snažna torza, a iz takve blizine pogled joj je bio prikovan za njegov mišićavi ustroj uz koji se njegova odjeća tako tijesno pripijala. »Izvrsni refleksi«, rekao je. »Da niste žensko, prihvatio bih vašu ponudu, glede šljiva, hoću reći. To jest, crnih…« »Znam što to znači«, rekla je Lydia. »Doista, veoma je dobro imati bogat rječnik«, rekao je. »Ubuduće, međutim, preporučujem vam da uporabite kap — najmanji trunak — razuma, grlice moja, prije nego što se poslužite jezikom. Možete u tome uspjeti, nadam se? Jer bi neki drugi momak, vidite, mogao shvatiti 24

Vojvoda od poroka_final meki.indd 24

13.12.2012. 15:10


vaša divna prkošenja i zastrašivanja kao zabavan izazov. Pa biste se u tom slučaju našli u drukčijoj vrsti hrvanja nego što ste očekivali. Jeste li me razumjeli, djevojčice?« Lydia je razrogačila oči. »Oh Bože, nisam«, rekla je bez daha. »Vaš govor je predubok za mene, vaša milosti. Moj ga sićušni mozak jednostavno ne može obuhvatiti.« Njegove su zelene oči zabljesnule. »Možda ga vaš šeširić previše stišće.« Njegove su se ruke podigle do vrpca i zastale, nekoliko centimetara daleko. »Ja to ne bih učinila, da sam na vašem mjestu«, rekla je ujednačenim glasom, dok joj je srce odskakalo od prsnog koša. On se nasmijao i potegnuo vezice na šeširiću. Njezina je šaka sunula uvis. On ju je zgrabio, smijući se i dalje, i privukao je uz čvrsti stup svoga tijela. Ona je to napola očekivala, sluteći što dolazi. Ali nije bila pripremljena za žestinu ili prasak osjećaja koje nije mogla odgonetnuti, i oni su je izbacili iz ravnoteže. Sljedećeg trenutka njegova su topla i tvrda i previše spretna usta zgnječila njezina, i ona je tonula natraške, smetena i bespomoćna pod njegovim varljivo laganim pritiskom. Bila je drhtavo svjesna velike ruke raširene preko njezinih leđa, njegove topline koja je prodirala kroz slojeve mombasina i rublja, i još više topline dolje, gdje ju je druga žilava ruka stezala oko struka. U jednom pogibeljnom trenutku njezin um je popustio kao i njezini mišići, pod naletom topline i snage i kaotične mješavine muškoga mirisa i okusa. Ali njezini su se instinkti izbrusili u surovoj školi, i sljedećeg je trenutka reagirala. Ovjesila se u njegovim rukama, postavši mlitava kao da je umrla. Osjetila je kako se njegove usne odmiču od njezinih. »Boga mi, cura se obeznanila…« Tada ga je odalamila šakom po čeljusti.

25

Vojvoda od poroka_final meki.indd 25

13.12.2012. 15:10

Loretta Chase - Vojvoda od poroka (tisakmedia.hr)  

Vere Mallory, vojvoda od Ainswooda, ima sve što čovjek može poželjeti. Bezobziran i neobuzdan, vodi život ispunjen porocima srljajući u prop...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you