Issuu on Google+

JEDAN

Baltimore, Maryland Ponedjeljak, 3. svibnja, 5:35 »Nabavi si neke jeftine sunčane naočale…« Lucy Trask dašćući je pjevala zajedno sa skupinom ZZ Top dok je džogirala stazom koja je presijecala park iza njezina stana, ne mareći što nema nimalo sluha. Naposljetku, Gwyn je bila njihova pjevačica. Nitko nije mario za to kako zvuči Lucyn glas, samo njezino gudalo. Osim toga, jutros nije bilo nikoga tko bi je slušao, osim ostalih džogera koji su imali slušalice baš kao i ona. U ovo doba noći nije morala ni na koga ostaviti dojam, niti se morala brinuti o tuđem mišljenju. To je bio jedan od mnogih razloga zašto je voljela taj sat prije svitanja. Prošla je zadnji zavoj na kraju staze i usporila, kadli odjednom nestane njezina spokoja. »O, ne«, promrmlja tužno. »Ne opet.« Gospodin Pugh sjedio je za jednim od stolova za šah, dok mu je šešir od tvida odostraga osvjetljivala ulična svjetiljka. Skrenula je sa staze trčeći prema livadi, gdje je njezin stari prijatelj proveo tolike sate pobjeđujući šah-matom sve izazivače. Ti su dani odavno prošli. Sada je sjedio sam u mraku, pognute glave, ovratnika kaputa podignuta oko lica. Lucy uzdahne. Ponovo je odlutao iz stana. Usporila je korak kada se približila, tiho mu se primičući. »Gospodine Pugh?« Oprezno 9

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 9

15.05.2012. 12:07


mu je dotaknula rame pazeći da ga ne preplaši. Nije volio da ga se prepada. »Vrijeme je da se vratite kući.« Tada se namršti. Obično bi je pogledao s izgubljenim izrazom u očima, a ona bi ga odvela natrag Barb, koja je već bila toliko umorna od brige za njega. No sada nije podigao pogled. Bio je miran. Vrlo miran. Srce joj se stisne. O, ne. Ne, ne, ne. Ispružila je ruku da mu na vratu pronađe bilo, ali odmah zatim dlanom prekrije usta da priguši vrisak kada mu se tijelo prevali na stol, a šešir otkotrlja s glave. Na trenutak je samo užasnuto zurila. Glava mu je bila izobličena, pod korom osušene krvi. A njegovo lice… Lucy zatetura unatrag. Žuč ju je pekla u grlu. O, Bože. O, Bože. Nije imao lice. Ni oči. Slijepo zakorači unatrag. »Ne.« Jedva da je čula vlastiti tihi plač. Dah joj je zapinjao u plućima dok se silila disati. Učini nešto. Drhtavim rukama pronašla je mobitel u džepu kratkih hlača i uspjela nazvati 911, trznuvši se kada joj se javio odrješit glas. »Dobili ste 911. O čemu se radi?« »Ovdje…« Lucyn glas prepukne dok je zurila u leš. Zaklopi oči. To nije leš. To je gospodin Pugh. Netko ga je ubio. O, Bože. O, Bože. »Ovdje…« Nije mogla progovoriti. Nije mogla disati. »Gospođice?« Telefonistica žurno ponovi. »Zbog kakvog nas slučaja zovete?« Lucy oštro pročisti grlo i pomisli na godine obučavanja. Prisili se umiriti glas. »Ovdje doktorica Trask s odjela patologije. Želim prijaviti ubojstvo.« Ponedjeljak, 3. svibnja, 6:00 Inspektor J. D. Fitzpatrick proučavao je malu skupinu koja se okupljala iza žute vrpce. Susjedi, pomisli. Neki su još bili u kućnim ogrtačima i papučama. Neki su bili stariji, neki u srednjim godinama. Neki su plakali. Neki proklinjali. Neki su činili i jedno i drugo. 10

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 10

15.05.2012. 12:07


Dok se približavao mjestu zločina, prošao im je dovoljno blizu da ih može prisluškivati. Sada je bio pravi trenutak za slušanje, kada im se pod utjecajem šoka razvezao jezik. »Kakva bi zvijer učinila takvo nešto bespomoćnom starčiću«, ljutito se pitala mlađa žena stežući šake. »Nikada nikome nije naudio«, zaprepašteno reče muškarac do nje. »Proklete bande«, promrmlja stariji čovjek nikome određeno. »Više nije sigurno napuštati kuću.« J. D. primijeti dobro održavan travnjak malog parka u toj četvrti. Ovdje nije bilo ni traga bandama, ali to je već zaključio vozeći se ovamo. Ova je četvrt svojim stanovnicima bila sigurno utočište. Sklonište koje nakaznost vanjskoga svijeta nije ni dotaknula. Znao je da je to samo privid. Nakaznost je bila posvuda. Sada je to postajalo jasnije i susjedima ovoga starca. Za ubojstvo nije bila potrebna banda. Bio je dovoljan samo jedan počinitelj, osobito ako je žrtva bila starija i ranjiva. »Ovo će dotući Barb«, slomljeno je plakala starija gospođa oslanjajući se na starijeg muškarca. »Koliko sam joj samo puta rekla da ga smjesti u dom? Koliko puta?« »Znam, dušo«, mrmljao je muškarac. Njihao joj je sijedu glavu oslonjenu na njegovo rame, štiteći je od mučnog prizora. »Barem je Lucy ovdje.« Starica kimne, šmrčući. »Ona će znati što treba učiniti.« Barb je vjerojatno bila supruga ili kći mrtvog muškarca, ali J. D. se upita tko je Lucy i što će to ona znati učiniti. Dva policajca u odorama stajala su jedan do drugoga unutar prostora ograđenog žutom vrpcom kojom se označavalo mjesto zločina. Jedan je bio okrenut susjedima, a drugi mrtvom tijelu. Zajedno su činili prepreku koja je sprečavala poglede na žrtvu koliko je god to bilo moguće. Jedinica za očevid već je bila ondje, fotografirajući i prikupljajući dokaze. Zajedno s policajcima zaklanjali su pogled gomili, ali J. D. je 11

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 11

15.05.2012. 12:07


znao da su mnogi već dovoljno vidjeli prije nego što je mjesto zločina osigurano. Dva policajca pokazala su prema trećemu, koji je stajao do Drewa Petersona, voditelja jedinice za očevid. J. D.-ju su javili da se policajac zove Hopper. On je bio prvi koji se odazvao pozivu. »Hvala.« J. D. je obišao policajce, skamenjen onim što je vidio. Borio se zadržati miran izraz lica. Žrtva je sjedila na stolcu pričvršćenom za pločnik, tijela prevaljena preko stola za šah, glave i lica pretučenih do neprepoznatljivosti. Tko bi to učinio starcu? Zašto? Žrtva je bila odjevena u svijetlosmeđi baloner, zakopčan do vrata i opasan pojasom. Ruke su mu bile zataknute u džepove. Činilo se da nema krvi na kaputu ni oko stolca. Jedini vidljivi tragovi bili su osušeni na žrtvinom licu i vlasištu. Policajac Hopper približi se sa sumornom odlučnošću. »Ja sam Hopper.« »Fitzpatrick, iz Odjela za umorstva.« I nakon tri tjedna na novom radnom mjestu još mu je bilo čudno tako se predstavljati. »Vi ste došli prvi?« upita ga i policajac kimne. »To je moje područje. Žrtva je Jerry Pugh. Šezdesetosmogodišnji muškarac, bijelac.« »Znači, poznavali ste ga. Žao mi je«, promrmlja J. D. Hopper ponovno kimne. »I meni. Jerry nikome ne bi naudio. Bolesno.« »Bio je dementan?« upita J. D., a Hopper iznenađeno zaškilji. »Da. Kako ste znali?« »Gospođa u prvom redu rekla je da je govorila Barb kako bi ga trebala smjestiti u dom.« »To je gospođa Korbel. I vjerujem da jest. I ja sam. Ali gospođa Pugh, to jest Barb, nije željela. Pretpostavljam da nije mogla. Bili su u braku cijelu vječnost.« »Tko je pronašao tijelo?« Hopper se ponovo doimao iznenađenim. »Ona.« Pokaže na drugu stranu, gdje je žena stajala sama i promatrala. Ruke je prekrižila na prsima, a s lica joj se nije moglo ništa pročitati. No djelovala je 12

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 12

15.05.2012. 12:07


krhko i njezina se napetost gotovo mogla opipati, kao da se sa svime jedva nosila. Bila je visoka, možda čak oko sto sedamdeset pet centimetara. Duga kosa koju je skupila u jednostavan rep bila je crvenkastozlatne boje i treperila je pod jarkim policijskim svjetlima poput sitnih plamičaka vatre. Bila je veoma privlačna, s pravilnim crtama lica koje su mogle krasiti i kakav kip. Možda je tako pomislio jer je stajala sasvim nepomično. Nosila je šuškavac, kratke hlače i moderne tenisice za džoging. To što je smjela prići toliko blizu mjestu zločina značilo je da nije običan slučajni promatrač, ali on je dosad nije vidio. A to bi lice svakako zapamtio. I te noge. »Tko je…« zaustio je, ali uto se ona okrene i pogledi im se susretnu. U bolnom trenutku prisjećanja postane mu jasno tko je. »Doktorica Trask«, reče tiho. Lucy Trask, patolog. Lucy će znati što treba učiniti. »Ona ga je pronašla?« »Malo prije zore«, odgovori Hopper. »Doktorica… Pa, ona je vrlo draga, to je sve.« J. D. se morao nakašljati da pročisti grlo. »Znam. Gdje je gospođa Pugh?« »Moj partner Rico otišao je po nju. Nitko se nije odazvao kada je kucao na vrata njihova stana. Pazikuća ga je pričekao s ključem. Do tada je već cijela zgrada bila ovdje. Svi su poznavali gospodina Pugha. Rico je pregledao stan, ali gospođi ni traga. Njezin automobil nije na parkiralištu.« »Nema traga umorstva u stanu?« »Ne. Rico kaže da se čini kao da je otišla. Na kuhinjskom je podu nekoliko dodatnih zdjelica mačje hrane, a sva su električna pomagala isključena. Pazikuća je otišao po kontaktni broj koji je navela na ugovoru o najmu.« J. D. je slušao Hoppera ne skidajući pogled s liječnice. Ona je gledala drugamo, ali je uspio zamijetiti razornu tugu u njezinim očima. 13

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 13

15.05.2012. 12:07


J. D. ponovo pogleda policajca. »Pozovite Rica. Recite mu da ne zove taj broj. Neka ga da meni. Ne želim da itko drugi obavijesti suprugu.« Hopper se namršti. »Barb Pugh nije umiješana. Gotovo joj je sedamdeset godina.« »Razumijem.« Bilo bi neobično da takva starija žena napravi nešto ovakvo. »Ali moram postupiti kao da jest sve dok se ne dokaže suprotno.« Hopperovo mrštenje popusti. »U redu. Pozvat ću Rica.« »Hvala.« J. D. čučne do žrtve, pobliže je proučavajući. Netko je obavio temeljit posao na gospodinu Jerryju Pughu. Upotrijebljeno oružje bilo je tupo i tvrdo. Napad je bio nesmiljen. Svaka crta muškarčeva lica bila je zdrobljena. Bijes, pomislio je. Ili možda ludilo izazvano utjecajem droga. Toga se nagledao u Odjelu za narkotike. Ovo nije bio običan napad. Netko je potpuno izgubio kontrolu. Drew Peterson iz jedinice za očevid čučne do njega. »Hej, J. D., došao si brzo. ’ Si napokon prodao onu svoju gajbu u predgrađu?« J. D. i Drew raspoređeni su u istu policijsku postaju odmah nakon akademije, ali nisu se često viđali otkako je Maya umrla. J. D. otada zapravo nije često viđao nikoga. Premještaj u Odjel za narkotike milostivo mu je oduzeo sve vrijeme. Ali dolazak u novi odjel bio je čisti rez. Novi početak. Koliko god mu je bilo žao jadnog starčića prevaljenoga preko stola za šah, toliko se radovao promjeni. »Ma kakvi.« Nakon što je na tržištu bila nepodnošljivo dugih godinu dana, J. D. je gotovo odustao od zamisli da proda kuću koju je nekoć dijelio sa ženom. »Našao si nešto?« »Zasad ne mnogo. Upravo smo završili s fotografiranjem. Patolozi moraju obaviti svoj dio posla, a onda ćemo početi. Gdje je Stevie?« »Stiže.« Čim bi uspjela dogovoriti čuvanje svoje djevojčice, J. D.-jeva partnerica Stevie Mazzetti sjajno je obavljala posao. No danas je čuvanje djeteta propalo. J. D. nije imao ništa protiv toga da 14

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 14

15.05.2012. 12:07


je pokriva. Nije to često morao činiti. Stevie je bila dobra policajka, a J. D. joj je mnogo dugovao. J. D. pokaže na travu ispod stola za šah. »Nije ovdje ubijen. Nema krvi na travi ni na svjetlosmeđem ogrtaču. Što misliš, kako je došao ovamo?« »Rekao bih invalidskim kolicima. Pronašao sam tragove kotača u travi. Uzet ćemo otiske budemo li mogli. No kolica nema. Tko god ga je ovdje istovario, ponio ih je sa sobom.« »Nema tragova guma od puteljka do stola«, reče J. D. »Vukli su ga ili nosili, što bi značilo da je netko odvezao prazna kolica. Ako su ga vukli, možda ima trave na cipelama.« »Ako ima, zalijepljena je za potplate. Jesi li mu vidio cipele?« upita Drew. J. D. se nagnuo da pogleda ispod stola. Žrtvine cipele bile su nove i nedavno ulaštene. »Nema ogrebotina. Čini se da ga nisu vukli.« »Znaš li koliko koštaju ove cipele?« »Mnogo.« Cipele su se doimale vrlo skupima. Možda su čak izrađene po mjeri. J. D. preko ramena pogleda zgradu. Stanovi nisu bili najniže klase, ali se ne bi moglo reći da su u kategoriji hotela Ritz. »Pretpostavljam da je ono što je uštedio na stanarini potrošio na cipele. Pitam se čime se gospodin Pugh bavio prije nego što je obolio od demencije.« »Doktorica će znati«, odgovori Drew. »I ona ovdje stanuje.« »Je li ga dobro poznavala?« upita, a Drew ponovo kimne. To je bio razlog njezinoj tuzi i tome što je trčala baš ovim parkom. I dalje je nepomično stajala zureći u tijelo i J. D. se sažali nad njom. »Sigurno je doživjela veliki šok. Ona neće obaviti očevid?« »Ne. Zvala je tehničare i naručila opremu. Čini se da se dobro drži.« »Ali ne zadugo«, promrmlja J. D. »Ispitat ću doktoricu Trask, a onda ću vidjeti mogu li doći do žrtvine supruge i nekih svjedoka. Zovi me ako nešto pronađete.« 15

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 15

15.05.2012. 12:07


»Jasno.« Lucy Trask ispravi ramena kada primijeti J. D.-ja kako joj prilazi. Nije plakala, ali bila je veoma blijeda. Netremice je gledala mrtvog čovjeka na stolcu. »Doktorice Trask? Ja sam inspektor Fitzpatrick.« »Znam«, reče ona bezbojno. »Vi ste Mazzettin novi partner. Gdje je Stevie?« »Na putu ovamo. Smijem li vam postaviti nekoliko pitanja?« »Naravno.« Govorila je, ali usne su joj se jedva micale. »Mogli bismo sjesti u moj automobil. Ondje će vam biti udobnije.« Ona stisne zube. »Ne. Ostat ću ovdje. Molim vas, samo me pitajte što morate, inspektore.« Glas joj je bio pun bespomoćnog bijesa. Govorila je jedva primjetnim naglaskom. Ne sasvim južnjačkim, ali moglo se zaključiti da nije iz grada. Barem ne od rođenja. »U redu. Poznavali ste žrtvu?« Ona kratko kimne, ali ne reče ništa. »Žao mi je, doktorice. Znam da vam je ovo iznimno teško. Vi ste ga pronašli?« nastavi on, a ona ponovno kimne. »Kada?« »Otprilike u pet i trideset. Trčala sam. Vidjela sam gospodina Pugha u njegovu stolcu.« Riječi je izgovarala mehanički, kao da daje izvješće. »Pomislila sam da je opet odlutao iz stana.« »Zato što je bio dementan«, doda J. D., a ona podignu pogled. Oči su joj bile bistre, prodorno plave i veoma izražajne. Sada su se smračile od tuge, bijesa i šoka, ali J. D. pomisli kako sigurno mogu biti tople i sućutne. Tih se očiju još dugo sjećao nakon što ih je prvi put vidio. Samo jedanput do sada. A oči su bile jedino što je vidio jer joj je ostatak tijela bio pod maskom i odijelom. Nije joj vidio lice, ali njih je dobro upamtio. »Gospodin Pugh bolovao je od Alzheimerove bolesti«, potvrdila je. »Koliko bi često odlutao od kuće?« 16

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 16

15.05.2012. 12:07


Ramena joj se umorno objese. »U posljednje vrijeme tri do četiri puta na tjedan. Barb ipak mora katkad spavati. Kada bi odlutao po noći, obično bih ga ja pronalazila.« »I vodila kući?« »Da.« Rekla je to toliko tiho da ju je jedva čuo. »Nije se opirao?« »Ne. Nije bio nasilan.« »Neki bolesnici koji pate od Alzheimera jesu,« dometne J. D. Brada joj se malo podigne. »Neki jesu. Ali on nije. Mogli smo ga smiriti.« Ona nije samo poznavala žrtvu, shvati J. D. Bili su bliski. »Jutros ste rano izašli.« »Da. Uvijek trčim prije zore.« »Jeste li primijetili žrtvu da ondje sjedi kada ste krenuli trčati?« Doimala se ljutitom. »Ne. Da jesam, bila bih ga odmah odvela kući.« »Znači, nije bio ondje kada ste počeli trčati?« Ona kratko zatrepće, kao da je tek tad shvatila pitanje. »A, tako. Ne. Možda je bio ondje, ali nisam ga mogla vidjeti. Ja krećem s druge strane zgrade i trčim po rubu četvrti prije nego što presiječem park na putu natrag.« »Jeste li vidjeli nekog drugog?« »Samo druge trkače. Ne znam im imena. Možda bi policajac Hopper mogao znati.« Ona pogleda prema zgradi. »Gdje je policajac Rico? Otišao je provjeriti kako je Barb.« »Čini se da nje nema.« Njezin ga pogled presiječe, ovaj put ispunjen divljim strahom. Vitka ruka vješto ga zgrabi za nadlakticu. »Kako nema? Mrtva je?« upita ga panično, a on odmah požali zbog krivog izbora riječi. »Ne, ne«, umiri je, potapšavši je po ruci. Koža joj je bila ledena. On joj odmaknu prste sa svojeg rukava i stane joj trljati dlan objema rukama. »Čini se da je otišla. Stan je prazan, a automobil joj nije na parkiralištu.« 17

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 17

15.05.2012. 12:07


Njezina se panika pretvori u nevjericu. Nije izvukla ruku iz njegova stiska. »Ne. Barb ga nikada ne bi tako ostavila samoga.« »Ali nema je.« Ona trzne ruku i uzmakne, a iz lica joj nestane i posljednji tračak boje. »Ne. Nikako. Ona ga nikada ne bi svojevoljno napustila. Netko ju je oteo. O, moj Bože.« »Isključila je sva pomagala u kuhinji«, reče J. D., promatrajući kako njegove riječi probijaju put kroz njezinu nevjericu. »Je li to činila kada je odlazila na put?« Liječnica tupo kimnu. »Da. Ali ne mogu povjerovati da bi ga ostavila samoga. Bila mu je predana.« »Katkad ljudi pod stresom čine stvari koje inače ne bi«, reče J. D. oprezno. »Briga za bračnog partnera koji boluje od Alz…« »Ne,« ona ga ljutito prekine, a glas joj poprimi zapovjednički ton. »Ne. Za Boga miloga, gospodin Pugh se sam nije mogao ni odjenuti. Nije mogao ni zavezati…« Odjednom zamuca i namršti se. J. D. se nagnu bliže kada ona ne završi rečenicu. »Zavezati što?« Ali ona je već krenula prema tijelu. »Cipele«, odvrati preko ramena. »On nosi cipele s vezicama.« J. D. se požuri za njom, spreman povući je natrag ako se previše približi. Ali ona zastane i čučne točno na mjestu gdje je i sam čučnuo prije nekoliko minuta. Nešto se pomaknulo i ona kao da se probudila. Iz nje je isijavala snaga. Zrak je gotovo brujio. On se očarano spusti na njezinu razinu, promatrajući joj profil dok je gledala u žrtvine noge. Boja joj se vratila u lice i obrazi su joj se naočigled zarumenjeli. Ne, nikada ne bi zaboravio to lice. »Gospodin Pugh već pet godina ne nosi obične cipele«, promrmlja ona, ponovo mu skrenuvši pozornost na mrtvog čovjeka na stolcu. »On nosi ortopedske cipele s kopčanjem na čičak. Barbini prsti previše su ukočeni da bi mu vezivala vezice.« »Možda je imao dva para«, doda J. D., ali ona odmahnu glavom. 18

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 18

15.05.2012. 12:07


»Ovo su cipele Ferragamo. Gospodin Pugh nikada nije imao toliko novca. Čak i da jest, ne bi ga potrošio na cipele.« »Čime se bavio? Mislim, prije bolesti.« Ona podigne pogled. Sada je bio bistar. Budan. I prepun olakšanja. »Bio je profesor glazbenoga u školi, a cipele je kupovao u JCPenneyju2 . Ovo nije Jerry Pugh.« Zvučala je veoma sigurna u to što govori. »Kako možete biti tako sigurni?« upita je. »Ove cipele nisu njegova broja«, odgovori. »Ove su broj četrdeset dva. Gospodin Pugh nosio je broj četrdeset četiri.« Potom zaklopi oči, stišćući usta koja su drhtala. »O, Bože. O. Bože. Nosi. Nosi broj četrdeset četiri. Još je živ. Ovo nije on. Ovo nije on.« »Jeste li dobro, doktorice Trask?« Ona kimne, dršćući i stežući šake. »Dobro sam.« U to nije bio sasvim siguran, ali nadao se da bi znala ako će se onesvijestiti. »Kako znate broj cipela gospodina Pugha?« upita je, neuvjeren. »U svojem poslu viđam mnogo stopala, inspektore. Znam o čemu govorim.« Zamislio je tijela u hladnoj prostoriji mrtvačnice, samo sa stopalima koja vire ispod plahti, s ceduljama obješenima o palce. »Vjerujem da znate. Ali kako znate njegov broj?« Ona trznu ramenima od nelagode dok je promatrala žrtvino izmrcvareno lice. »U veljači sam pronašla gospodina Pugha kako ovdje sjedi, na svojem stolcu. Otišao je iz kuće bosonog i noge su mu se gotovo smrzle. Pozvala sam hitnu pomoć i pokrila mu ih svojim kaputom. Znam kojeg su mu broja stopala. Stopala ovoga muškarca su premala. Ovaj čovjek nije gospodin Pugh.« »Bilo je vrlo lijepo od vas što ste masirali stopala starcu«, promrmlja on. »Svatko bi to učinio.« Nije bio pretjerano uvjeren u to. »Zovete ga gospodin Pugh, ali Barb zovete imenom. Zašto?« 2

Američki lanac trgovina namijenjen srednjoj klasi.

19

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 19

15.05.2012. 12:07


Primijetio je da ju je to iznenadilo. Oklijevala je. »Stare navike teško umiru, pretpostavljam«, rekla je napokon. »Nisam to primijetila.« »Koliko ste dugo poznavali gospodina Pugha?« »Dvadeset godina. On mi je predavao. U srednjoj školi.« Rekla je to zastajkujući, kao da oklijeva otkriti taj podatak. Potom brzo ustane, a on krene za njom. »Ovaj muškarac nema sedamdeset godina. Da nisam bila tako zatečena, zamijetila bih to odmah.« »Imali ste pravo na takve osjećaje«, počne J. D., ali ona odmahnu rukom. »Mogao bi imati pedeset, možda. Viši je od gospodina Pugha, i to dobrih pet centimetara.« Pozorno se nadvila nad mrtvačevu glavu. Osušena krv skorila se na tjemenu u debelom sloju. »Ćelav je, kao i gospodin Pugh. Ili mu je glava obrijana. Reći ću vam točnije kada ga postavim na stol.« »U redu, pretpostavimo da ste u pravu i da ovaj muškarac nije Jerry Pugh. Zašto ste isprva mislili da jest?« »Najprije, sjedio je na stolcu gospodina Pugha.« »To ste i prije spomenuli. Kako to mislite, njegovu stolcu?« »Kada odluta, uvijek dolazi ovamo, na ovaj stolac. Prije bolesti bio je sjajan u šahu. Dolazio bi ovamo svaki dan poslije škole i uvijek su ga čekali oni koji su ga htjeli izazvati u igri.« Ona se lagano strese. »Osim toga, tu je i ovo.« Ona pokaže na šešir od tvida na tlu. »Gospodin Pugh ima isti takav. Bio mu je navučen preko lica, kao da spava. Spao je kada sam mu dotaknula rame, a njegovo tijelo palo naprijed.« Zastane, grizući donju usnu. »Gospodin Pugh ima i sličan ogrtač.« J. D. se namršti. To mu se nimalo nije sviđalo. »Tko zna da gospodin Pugh obično doluta ovamo?« Lucy se polako okrene i pogledi im se susretnu. Izgledala je zabrinuto. »Svatko iz zgrade. Svatko u svim susjednim zgradama. On često zna odlutati, i po noći i po danu. Zašto?« Postavila je pitanje iako je on bio siguran da već zna odgovor. 20

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 20

15.05.2012. 12:07


»Tko zna da trčite svako jutro prije zore?« »Drugi trkači. Svatko tko je u to doba budan. Zašto?« ponovila je. »Zato što nije ubijen ovdje. Drew misli da su ga dovezli invalidskim kolicima od prednje strane vaše zgrade. Netko se dobro potrudio da ga se pronađe baš ovdje.« Ona ponovo pogleda šešir. »Mislite da je netko želio da ga baš ja pronađem.« Mislio je upravo to, ali nije htio naprečac donositi zaključke. »Neka zasad sve ostane na tome da se netko jako potrudio da ga se pronađe ovdje.« »Ruke su mu u džepovima«, tiho primijeti Lucy. »Lice mu je unakaženo. Netko je želio da ga se pronađe, ali ne i identificira. Mislim da ćete otkriti kako su mu vršci prstiju… izmijenjeni.« »Ili odstranjeni«, mrko će J. D. »Ili odstranjeni«, ponovi ona. »Mrtvačka ukočenost je prošla. Mrtav je najmanje dva dana. Vrijeme smrti moći ću vam točnije reći nakon pregleda.« Malo se nagnula prema naprijed, proučavajući ozljede lica. »Koristili su se tupim predmetom. Više ću znati…« »Nakon pregleda«, dovrši on. »Prenesimo ga onda. Želio bih mu pregledati džepove da vidim ima li kakve dokumente, ali ne želim da se neki dokaz izgubi u travi. Možemo li mu pregledati džepove čim ga dovedete u mrtvačnicu?« Lucy ga otvoreno odmjeri. »Ili vas je Stevie dobro uvježbala ili vas jednostavno odlikuje zdrav razum. Većina policajaca htjela bi da ga pregledam upravo tu.« Zbog njezina odobravanja osjećao se… dobro. Baš kao i prvi put kada su se upoznali. Sumnjao je da se ona toga sjeća, a njemu se nije žurilo to spomenuti. Iza njih se s treskom zatvore vrata pa se oboje u isti čas okrenu prema medicinskom tehničaru koji je prema njima gurao kolica sa složenom vrećom za tijelo. »Tek sam se vratila nakon dvotjednog odmora«, reče Lucy. »Možda me čeka mnogo posla pa ga neću stići danas zarezati. Ali možemo se naći u mrtvačnici da ga letimice pregledamo i da vidimo što ima u džepovima.« 21

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 21

15.05.2012. 12:07


»Velika vam hvala. Ja ću se potruditi pronaći Pughe. Želim se uvjeriti da su dobro.« »Hvala. Presvući ću se i krećem s poslom.« Ponovo je pogledala tijelo presavijeno preko stola za šah. »Želim vjerovati da sam na ovo naletjela slučajno i da stavljanje tijela ovoga muškarca na ovo mjesto nije imalo nikakve veze sa mnom.« »Ali ipak u to ne vjerujete.« »A vi?« Želio ju je smiriti, ali nije joj htio lagati. »Ne.« Ona uzdahne. »Ni ja.«

22

Ti mi pripadas_MEKI final.indd 22

15.05.2012. 12:07


Karen Rose - Ti mi pripadaš (tisakmedia.hr)