Page 1

1. Norfolk, Engleska

Svake noći snivam isti san. Kao da mi je život bačen u zrak i svi komadići padaju na tlo… izokrenuti naglavačke, iznutra prema van. Svi su dijelovi mojega života, nekako pogrešno poredani, a izgledaju razlomljeno. Ljudi kažu da su snovi važni i da nam nešto govore, nešto što čovjek skriva od sebe sama. Ja ništa ne skrivam od sebe; kad bih barem mogla. Odlazim spavati da zaboravim. Da nađem malo mira jer cijeli dan provodim prisjećajući se. Nisam luda. Iako u posljednje vrijeme prilično mnogo razmišljam o tome što je zapravo ludilo. Postoje milijuni ljudi, svaki je individua, svaki sa svojim profilom DNK, sa svojim jedinstvenim mislima — s vlastitom percepcijom svijeta iz unutrašnjosti svoje glave. A svaki pogled na taj svijet je različit. Došla sam do zaključka da sve što mi, ljudska bića, imamo zajedničko su meso i kosti, tjelesna materija s kojom smo rođeni. Naprimjer, bezbroj puta govorili su mi da svatko na svoj način reagira na tugu i da nijedna reakcija nije pogrešna. Neki ljudi plaču mjesecima, čak godinama. Nose crninu i u koroti su. Drugi kao da nisu ni osjetili gubitak. Oni ga zakopaju. Nastavljaju živjeti baš kao i prije. Kao da im se ništa nije dogodilo.

9

Tajna orhideje_final MEKI.indd 9

16.10.2012. 12:23


Nisam sigurna kakva je moja reakcija. Mjesecima nisam plakala. Zapravo, jedva da sam uopće plakala. Ali nisam ni zaboravila. Nikada neću. Čujem nekoga u prizemlju. Moram ustati i praviti se da sam se spremna suočiti s novim danom. Alicia Howard zaustavi svoj land rover uz rub pločnika. Ugasila je motor i pošla uz blag brežuljak prema kući. Znajući da ulazna vrata nikad nisu zaključana, otvorila ih je i zakoračila unutra. Stajala je u još zamračenoj dnevnoj sobi i drhtala. Prišla je prozoru i razmaknula zavjese. Protresla je jastučiće na kauču, pokupila tri prazne šalice od kave i odnijela ih u kuhinju. Pošla je do hladnjaka i otvorila ga. U vratima je bila jedna osamljena, napola prazna boca mlijeka. Na policama su se nalazili jogurt kojemu je prošao rok trajanja, malo maslaca i jedna uvenula rajčica. Zatvorila je hladnjak i zavirila u kutiju za kruh. Kao što je i pretpostavljala, bila je prazna. Alicia sjedne za stol i uzdahne. Pomislila je na svoju toplu, dobro opskrbljenu kuhinju, na utješan miris hrane koja se kuha na štednjaku, na glasove djece koja se igraju i slatke visoke tonove njihova smijeha… srce i duša njezina doma i njezina života. Nije mogla ne zamijetiti u kakvoj je to suprotnosti s ovom sumornom malom sobom. Zapravo, ta je prostorija bila prikladna metafora života koji je trenutno živjela njezina mlađa sestra: Julijin život, a i njezino srce, bili su slomljeni. Zvuk koraka na škripavim drvenim stubama upozorio je Aliciju da ona upravo dolazi. Pogledala je sestru kad se pojavila na vratima kuhinje i, kao i uvijek, iznenadila ju je njezina ljepota; dok je ona imala plavu kosu i svijetlu put, Julia je bila tamna i egzotična. Gusta griva boje mahagonija uokvirivala joj je profinjene crte lica, a kako je nedavno dosta izgubila na težini, to je sad samo isticalo njezine blistave bademaste oči i visoke jabučice. Julia je bila neprikladno odjevena za siječanj. Imala je na sebi jedini komplet odjeće koji je trenutno posjedovala: crvena tunika izvezena raznobojnom svilom i par širokih pamučnih crnih hlača 10

Tajna orhideje_final MEKI.indd 10

16.10.2012. 12:23


koje su joj skrivale mršave noge. Alicia je već nazirala naježurenu kožu Julijinih golih ruku. Ustala je od stola i privukla svoju šutljivu sestru u topao zagrljaj. »Draga«, reče ona, »izgledaš smrznuto. Trebala bi kupiti neku topliju odjeću ili želiš da ti donesem nekoliko svojih pulovera?« »Dobro mi je«, reče Julia i, slegnuvši ramenima, oslobodi se sestrina zagrljaja. »Kavu?« »Nema baš puno mlijeka. Upravo sam pogledala u hladnjak.« »Nije važno. Pijem kavu bez mlijeka.« Julia priđe sudoperu, napuni električno kuhalo vodom i uključi ga. »Pa, kako si?« upita Alicia. »Dobro«, odgovori Julia skidajući s police dvije šalice za kavu. Alicia napravi grimasu. »Dobro« je bio Julijin standardni odgovor. Koristila se njime kad je htjela zaobići znatiželjna pitanja. »Jesi li ovaj tjedan ikoga vidjela?« »Pa i nisam«, reče Julia. »Draga, jesi li sigurna da ne želiš opet doći k nama? Mrzim i samu pomisao na to da si ovdje sama.« »Hvala na ponudi, ali već sam ti rekla, dobro sam«, ponovi Julia odsutno. Alicia uzdahne od frustracije. »Julia, ne izgledaš dobro. Još si više smršavjela. Jedeš li išta?« »Naravno da jedem. Želiš li kavu ili ne?« »Ne, hvala.« »Dobro.« Julia naglo vrati bocu mlijeka u hladnjak. Kad se okrenula, oči boje jantara blistale su od bijesa. »Gledaj, znam da to radiš samo zbog toga što ti je stalo do mene. Ali, zaista, Alicia, nisam jedno od tvoje djece i ne treba mi bejbisiterica. Volim biti sama.« »Svejedno«, reče Alicia vedro, nastojeći u začetku spriječiti njezino nabujalo nestrpljenje, »najbolje će biti da odeš po kaput. Izvodim te.« »Zapravo, imam neke planove za danas«, odvrati Julia. »Onda ih otkaži. Trebam tvoju pomoć.« 11

Tajna orhideje_final MEKI.indd 11

16.10.2012. 12:23


»Kakvu pomoć?« »Sljedećeg tjedna je tati rođendan, ako si slučajno zaboravila, i želim mu kupiti neki dar.« »I za to ti je potrebna moja pomoć, Alicia?« »To mu je šezdeset peti rođendan. Postat će umirovljenik.« »Svjesna sam toga. I moj je otac.« Alicia se trudila ostati smirena. »Danas u podne je rasprodaja i dražba u Wharton Parku. Mislila sam da bismo mogle otići i vidjeti možemo li što pronaći za tatu.« Ugledala je tračak zanimanja u Julijinim očima. »Wharton Park se prodaje?« »Da, zar nisi znala?« Julijina ramena se opuste. »Ne, nisam. Zašto?« »Pretpostavljam da je priča uobičajena. Porez na nasljedstvo. Čujem da sadašnji vlasnik prodaje kuću nekom tipu iz centra Londona, koji ima više novca nego pameti. Nijedna moderna obitelj ne može si priuštiti održavanje takva posjeda. A posljednji lord Wharton dopustio je da imanje strašno propadne. Navodno bi trebalo potrošiti bogatstvo na uređenje.« »Baš tužno«, promrmlja Julia. »Znam«, složi se Alicia. Bilo joj je drago što vidi da se Julia makar malo zainteresirala. »Imanje je bilo velik dio našeg djetinjstva, naročito tvojega. Zato sam pomislila da bismo trebale otići vidjeti možemo li što naći na dražbi, neku sitnicu ili uspomenu za tatu. Vjerojatno će sve biti smeće, a dobre stvari poslat će u Sotheby’s. Ali nikad se ne zna.« Iznenađujuće, ali nije ju se trebalo dalje nagovarati jer je Julia kimnula glavom. »U redu, idem po kaput.« Nakon pet minuta Alicia je manevrirala autom kroz usku glavnu ulicu lijepa priobalnog mjestašca Blakeney. Skrenuvši lijevo, nastavila je prema istoku odakle im je trebalo petnaest minuta do Wharton Parka. »Wharton Park…« promrmlja Julia sebi u bradu. 12

Tajna orhideje_final MEKI.indd 12

16.10.2012. 12:23


Najživlje sjećanje iz djetinjstva bilo je ono kad bi otišla k djedu Billu u njegov staklenik: sjećala se zagušljiva mirisa egzotičnog cvijeća koje je tamo uzgajao, njegova strpljenja dok joj je objašnjavao biljne porodice i iz kojih krajeva svijeta izvorno dolaze. Njegov otac, a i otac njegova oca, radio je kao vrtlar obitelji Crawford koja je bila vlasnik Wharton Parka, golema imanja koje je činilo tisuću jutara plodne zemlje. Njezini djed i baka živjeli su u udobnoj kućici u lijepu, živahnu kutu tog posjeda, okruženi s mnogobrojnim osobljem koje je obrađivalo zemlju, održavalo kuću, a i samu obitelj Crawford. Julijina i Alicijina majka Jasmine rodila se i odrasla u toj kućici. Elsie, njezina baka, bila je baš kao što baka i treba biti, mada mrvicu ekscentrična. Uvijek je širila ruke u znak dobrodošlice, a na štednjaku se uvijek krčkala ukusna večera. Kad god bi se Julia sjetila vremena koje je provela u Wharton Parku, sjetila bi se plavog neba i šarenila cvijeća koje je cvalo na ljetnom suncu. Wharton je nekoć bio slavan po svojoj zbirci orhideja. Čudno je što je taj mali, krhki cvijetak izvorno rastao u tropskoj klimi, a ipak je napredovao i ovdje na hladnijoj sjevernoj hemisferi, usred ravnica Norfolka. Dok je bila dijete, Julia se svake godine unaprijed radovala ljetnim posjetima Wharton Parku. Spokoj i toplina staklenika — lijepo smještenog u kutu kuhinjskog vrta, zaštićenog od okrutnih vjetrova koji su zimi puhali sa Sjevernog mora — ostali bi joj u pamćenju cijelu godinu. To, kao i ugodna atmosfera bakine i djedove kućice, njoj je predstavljalo mir. U Whartonu se ništa nije mijenjalo. Tamo nisu postojala zvonca ni raspored sati, ondje je priroda diktirala ritam. Još je pamtila kako je u jednom kutu staklenika djedov stari radio od bakelita svirao klasičnu glazbu od zore do mraka. »Cvijeće voli glazbu«, govorio joj je djed Bill dok bi radio oko svojih dragocjenih biljaka. Julia bi sjedila na stolici u kutu pokraj radija, gledala ga i slušala glazbu. Učila je svirati klavir i otkrila da je prirodno nadarena za to. U maloj dnevnoj sobi kuće stajao 13

Tajna orhideje_final MEKI.indd 13

16.10.2012. 12:23


je stari pijanino. Često bi je poslije večere zamolili da svira. Djed i baka gledali bi s odobravanjem i strahopoštovanjem kako Julijini nježni mladi prstići lete po tipkama. »Imaš bogomdan talent, Julia«, rekao je djed Bill jedne večeri, a oči su mu bile suzne dok joj se smiješio. »Nemoj ga uludo potratiti.« Onoga dana kad je navršila jedanaest godina, djed Bill darovao joj je orhideju. »Ova je posebno za tebe, Julia. Zove se Aerides odoratum, što znači djeca zraka.« Julia je proučavala delikatne latice, djelomično ružičaste a djelomično boje slonovače. Pod prstima su djelovale kao da su od baršuna. »Odakle ova potječe, djede?« upitala je. »S istoka, iz džungle Chiang Mai na sjeveru Tajlanda.« »Ah! Što misliš kakva joj se glazba sviđa?« »Čini se da posebno voli Mozarta«, slatko se nasmijao djed. »Ili, ako ti se učini da će uvenuti, možeš probati i s malo Chopina!« Julia je njegovala i svoju orhideju i svoj talent za sviranje. Sjedila bi u salonu u svojem viktorijanskom domu gdje je uvijek bio propuh, u predgrađu Norwicha — i svirala bi orhideji, a ona je neprekidno za nju iznova cvjetala. Sanjarila je o egzotičnom mjestu odakle je orhideja došla. Više ne bi bila u salonu, nego u golemoj džungli Dalekog istoka… Uživala je u zvukovima macaklina, ptica i opojnim mirisima orhideja koje su rasle posvuda na stablima i ispod njih. Jednoga dana shvatila je da će otići tamo i vidjeti to svojim očima. Zasad su samo djedovi slikoviti opisi dalekih krajeva raspirivali njezinu maštu i sviranje. Kad joj je bilo četrnaest godina, djed Bill je umro. Julia se jasno sjećala osjećaja gubitka. On i staklenik bili su jedina sigurna točka njezina mladog ali već teškog života. On je bio mudra, ljubazna inspiracija i uvijek ju je slušao — možda je bio očinska figura više nego što bi to bio pravi otac. S osamnaest je dobila stipendiju za Kraljevski glazbeni 14

Tajna orhideje_final MEKI.indd 14

16.10.2012. 12:23


koledž u Londonu. Baka Elsie preselila se u Southwold, gdje je živjela sa svojom sestrom, i zato Julia više nije odlazila u Wharton Park. Sad se, s trideset jednom godinom, vraćala. Dok je Alicia brbljala o svoje četvero djece i njihovim aktivnostima, Julia je ponovo osjetila radosno iščekivanje koje bi osjetila svaki put kad bi se s roditeljima u autu vozila tom cestom; gledala je kroz stražnji prozor, čekala da stignu do poznatog zavoja odakle je vidjela Gate Lodge, kućicu na ulazu koja je označavala početak posjeda Wharton Park. »Evo zavoja!« reče Julia dok je Alicia zamalo punom brzinom prošla kroz njega. »Ah, da, imaš pravo. Tako je mnogo vremena prošlo otkad sam posljednji put bila ovdje da sam zaboravila.« Dok su ulazile u zavoj, Alicia pogleda sestru. U Julijinim očima vidjela je tračak očekivanja. »Uvijek ti se sviđalo ovo mjesto, zar ne?« upita ona nježno. »Da, a tebi nije?« »Da budem iskrena, bilo mi je dosadno kad smo dolazile ovamo. Nisam mogla dočekati da se vratim u grad i vidim svoje prijatelje.« »Uvijek si više bila gradska djevojka«, pomogne joj Julia objasniti. »Da, a pogledaj me sada: trideset i četiri su mi godine, imam seosko imanje i kuću usred pustoši, gomilu djece, tri mačke, dva psa i veliku starinsku peć. Što se, dovraga, dogodilo s primamljivim svjetlima velegrada?« Alicia se ironično osmjehne. »Zaljubila si se i stvorila obitelj.« »A ti si dobila prava svjetla«, doda Alicia bez imalo zlobe. »Da, jedanput…« Julijin glas je utihnuo dok su skretale na kolni prilaz. »Evo kuće. Izgleda baš isto.« Alicia pogleda kuću pred sobom. »Zapravo, mislim da sad izgleda bolje. Valjda sam zaboravila kako je lijepa.« »Ja nisam zaboravila«, promrmlja Julia. Slijedile su kolonu automobila koja je vozila prema kući, a obje su se izgubile u svojim mislima. Wharton Park sagrađen je 15

Tajna orhideje_final MEKI.indd 15

16.10.2012. 12:23


u klasičnom georgijanskom stilu za nećaka prvog premijera Velike Britanije iako je umro prije nego što je kuća dovršena. Sagrađena je gotovo isključivo od kamena iz gradića Aislaby, ali u tristo godina postojanja poprimila je nježnu žutu boju. Njezinih sedam polukružnih prozora i dvostruko stubište, koje se izdizalo iznad prizemlja do piano nobilea, tvoreći uzdignutu terasu s koje se vidio stražnji dio parka, samo su pridonosili njezinu francuskom glamuru. Na svakom kutu zgrade dizao se toranj s polukružnom kupolom, a s golemim trijemom na četiri divovska jonska stupa i ispucanim kipom Britanije postavljenim odvažno na samom vrhu, kuća je izgledala dostojanstveno ali prilično ekscentrično. Wharton Park nije bio dovoljno velik da bi ga se zvalo vlastelinskim dvorcem. Kuća nije imala savršenu arhitekturu kojom bi se dičila jer su kasnije generacije Crawfordovih nešto nespretno nadograđivale i tako kompromitirale čistoću linija. To je pak ujedno bio razlog što kuća nije imala ozbiljnu strogoću koja se inače povezuje s drugim velikim zdanjima iz tog razdoblja. »Ovdje smo obično skretali lijevo«, reče Julia prisjećajući se puteljka kojim je obilazila jezero i koji bi je doveo do djedove i bakine kuće na rubu imanja. »Kad rasprodaja završi, želiš li da odemo do njihove stare kuće i pogledamo je?« upita Alicia. Julia slegne ramenima. »Još ćemo vidjeti. Slažeš li se?« Stjuardi u žutim kaputima usmjeravali su automobile na parkiralište. »Sigurno se pročulo«, prokomentira Alicia ulazeći autom na označeni parking, gdje se i zaustavila. Okrenula se prema sestri i položila joj ruku na koljeno. »Jesi li spremna?« upita je. Julia se osjećala omamljeno, preplavljena mnogim sjećanjima. Kad je izašla iz auta i krenula prema kući, čak su i mirisi bili poznati: vlažna trava, svježe pokošena, i blag nagovještaj mirisa koji je prepoznala — to je bio jasmin u živicama koje su okruživale travnjak pred kućom. Pošle su za gomilom ljudi uz stepenice i kroz glavni ulaz ušle u kuću. 16

Tajna orhideje_final MEKI.indd 16

16.10.2012. 12:23

Tajna orhideje (tisakmedia.hr)  

Julia Forrester slavna je pijanistica i ima život iz snova – predivan dom u Provansi, supruga u kojeg je neizmjerno zaljubljena i obožavanog...

Advertisement