Issuu on Google+

Rachel Gibson • PRAVA LJUBAV I OSTALE KATASTROFE


Rachel Gibson

Prava ljubav i ostale katastrofe Prevela s engleskoga

Lidija Milenkov-EÄ?imović


Naslov izvornika Rachel Gibson True Love and Other Disasters Copyright Š 2009 Rachel Gibson


Prvo poglavlje

N

oć prije pokopa Virgila Duffyja oluja je prohujala Puget Soun dom. Do sljedećeg su se jutra sivi oblaci ipak razišli, razotkrivši pogled na zaljev Elliott i spektakularnu panoramu središta Seattlea. Sunce se razlilo po travnjaku njegova imanja u Bainbridgeu i prodiralo kroz visoke prozore. Među gostima koji su mu došli odati počast bilo je i onih koji su se pitali je li već na nebu i kontrolira li zloglasno sivo travanjsko vrijeme. Pitali su se i je li bio u stanju kontrolirati svoju mladu suprugu, ali ponajviše su se pitali što će ona učiniti s gomilom novca i NHL-ovim* hokejskim klubom koji je upravo naslijedila. Tyson Savage i sam se to pitao. Glasovi koji su se slijevali iz elegantne dnevne sobe prigušili su zvuk njegovih cipela marke Hugo Boss dok je prelazio po parketu predvorja. Imao je uistinu loš predosjećaj da će mu udovica Duffy zaribati šanse za osvajanje kupa. Taj loš predosjećaj pritiskao mu je potiljak i natjerao ga da popravi čvor na kravati. Kroz dvokrilna vrata Ty je ušao u veliku sobu koja je mirisala po ulaštenom drvu i starom bogatstvu. Ugledao je nekoliko

* National Hockey League – profesionalna hokejaška liga u kojoj se natječu dvadeset tri kluba iz SAD-a i sedam klubova iz Kanade (nap. prev.).

1


Rachel Gibson

svojih suigrača, utegnutih u odijela i zalizane kose, a činilo se da se baš ne osjećaju ugodno okruženi društvenom kremom Seattlea. Branič Sam Leclaire razmetao se masnicom na oku koju je zaradio u prošlotjednoj utakmici protiv Avalanchea, nakon koje je uslijedilo petominutno isključenje iz igre. Nije baš da mu je to previše zamjerao. I njega je pratio glas da zna baciti rukavice, ali za razliku od Sama, nije bio usijane glave. S obzirom na to da su samo tri dana do početka doigravanja, modrica će sigurno biti još puno, puno više. Ty je ostao stajati odmah pokraj vrata i pogledom je preletio po cijeloj prostoriji te se zaustavio na Virgilovoj udovici koja je sta­jala obasjana suncem koje se razlijevalo kroz prozore. Čak i da sunce nije osvjetljavalo njezinu dugu plavu kosu, gospođa Duffy i dalje bi se isticala među ožalošćenima koji su je okruživali. Na sebi je imala crnu haljinu rukava do ispod lakta, koja je sezala do malo iznad koljena. Bila je to jednostavna, obična haljina koja je na njezinu nevjerojatnom tijelu izgledala sve samo ne obično. Ty nikada nije upoznao gospođu Duffy. Prije nekoliko sati, u crkvi St. James, prvi put ju je vidio uživo. No, čuo je za nju. Svi su čuli priču o milijarderu i Playboyevoj zečici. Čuo je i to da je nekoliko godina prije nego što je ulovila bogatoga starog muža udovica radila kao striptizeta u Las Vegasu. Ako je vjerovati tra­ čevima, jedne je noći, dok se ljuljala na svojim vrtoglavo visokim prozirnim štiklama, Hugh Hefner ušao u klub i zamijetio je na po­zornici. Objavio je njezine slike u svojem časopisu, a dvanaest mjeseci poslije proglašena je zečicom godine. Ty nije čuo kako je upoznala Virgila, ali to i nije bilo važno. Stari je umro i svoj klub ostavio sponzoruši – to je važno. Do zla boga važno. Po svlačionici u Key Areni pričalo se da je Virgil doživio te­ žak srčani udar dok je svoju mladu ženu pokušavao zadovoljiti u krevetu. Pričalo se da je starome eksplodirao srčani ventil i da je umro cereći se od uha do uha. Mrtvozornik ga nije uspio ukloniti pa je stari jarac na kremiranje otišao s erekcijom i osmijehom. Ty nije mario za glasine i nije ga bilo briga što ljudi rade, ni s kim to rade. Niti je li bilo dobro, loše ili negdje između. Sve do 2


PRAVA LJUBAV I OSTALE KATASTROFE

sada. Prije tri mjeseca potpisao je ugovor sa Seattle Chinooksima*, djelomično zbog novca koji mu je stari ponudio, ali ponajviše zbog uloge kapetana momčadi i šanse za osvajanje Stanleyjeva kupa. I on i Virgil željeli su osvojiti taj kup, ali iz različitih razloga. Virgil je želio nešto dokazati svojim bogatim prijateljima. Ty je nešto želio dokazati cijelom svijetu: da je bolji od svojeg oca, velikog Pa­vela Savagea. Kup je jedino što im je obojici izmicalo, ali sada je još jedino Ty imao šanse osvojiti ga. Ili je barem imao šansu dok Duffy nije odapeo baš prije doigravanja i ostavio svoj klub visokoj, plavokosoj zečici. Odjednom su Tyeve šanse za osvajanje najvećeg trofeja u NHL-u bile u rukama trofejne supruge. »Hej, Sveče«, doviknuo mu je Daniel Holstrom dok je prilazio. Ty je nadimak »Svetac« dobio još prve godine, dok je bio početnik, kada je provevši cijelu noć na nekom izrazito divljem tulumu sutradan loše igrao. Kad ga je trener izvukao iz igre i posjeo na klupu, Ty je tvrdio da ima gripu. »Isti si kao tvoj otac«, rekao je trener, s gnušanjem odmahujući glavom. »Vražji svetac.« Ty je otada, ne baš uvijek uspješno, nastojao prevladati takvu reputaciju. Preko ramena svojeg tamnoplavog sakoa pogledao je svojeg suigrača u oči. »Kak’ je?« »Dobro. Jesi li već izrazio sućut gospođi Duffy?« »Nisam još.« »Misliš li je da Virgil stvarno umro trošeći ženu? Koliko mu je bilo? Devedeset?« »Osamdeset jedna.« »Može li se osamdesetjednogodišnjaku još uvijek dignuti?« Daniel je odmahnuo glavom. »Sam misli da je mačka toliko seksi da bi mogla dizati i mrtve, ali, iskreno rečeno, sumnjam da je čak i ona od stare opreme mogla raditi čuda.« Zastao je na trenutak i promatrao mladu udovicu kao da se ne može odlučiti. »Žena je super seksi.« * Chinook je topao i suh vjetar koji puše niz istočne padine Stjenjaka u Sjevernoj Americi (nap. prev.).

3


Rachel Gibson

»Virgil si je vjerojatno malo pomagao tableticama, zar ne?« Tyev rođeni otac bližio se šezdesetoj i još se uvijek prašio kao tinejdžer, ili je barem tako govorio. Viagra je mnogim muškarcima vratila seksualni život. »Istina. Nije li i Hefner prešao osamdesetu i još se uvijek seksa?« Ili barem tako tvrdi. Ty je otkopčao sako. »Vidimo se«, rekao je i počeo se probijati kroz okupljenu svjetinu, u kojoj je bilo lica starijih i od Biblije i nekoliko tinejdžera koji su nešto šaptali u kutu. Dok se izravno približavao »super seksi« gospođi Duffy, kimnuo je na pozdrav nekolicini dečkiju iz kluba, koji su onako ulickani i dotjerani u dizajnerskim odijelima izgledali poprilično neprirodno. Stao je ispred nje i pružio joj ruku. »Primite moju iskrenu sućut.« »Hvala.« Njezino se glatko čelo lagano namrštilo i pogledala ga je velikim zelenim očima. Izbliza je bila još ljepša i činila se puno mlađom. Položila je ruku u njegovu; koža joj je bila meka, a prsti pomalo hladni. »Vi ste kapetan Virgilova hokejskog tima. O vama je uvijek govorio samo najbolje.« Sada je to bio njezin hokejski tim i dosta se spekuliralo o tome što će učiniti s njim. Čuo je da će ga prodati. Nadao se da je to istina i da će se brzo dogoditi. Ty je ispustio njezinu ruku. »Virgil je bio divan čovjek.« Što je bila prilično nategnuta tvrdnja. Poput mnogih ekstremno bogatih ljudi koji su navikli da sve bude po njihovu, Virgil je znao biti pravi gad. No, Ty se sa starcem dobro slagao jer su obojica imali isti cilj. »Uživao sam u našim dugim razgovorima o hokeju.« Virgilu možda jest bila osamdeset jedna, ali um mu je još bio bistar i o hokeju je znao više nego mnogi igrači. Njezine pune, zamamne usne izvile su se u smiješak. »Da. I on je to volio.« Na licu je imala vrlo malo šminke, što ga je iznenadilo uzevši 4


PRAVA LJUBAV I OSTALE KATASTROFE

u obzir njezino nekadašnje zanimanje. Još nije upoznao Playboyevu zečicu koja se nije voljela šminkati. »Ako vam dečki i ja ikako možemo pomoći, slobodno recite«, rekao je bez puno iskrenosti, ali s obzirom na to da je bio kapetan tima, smatrao je primjerenim barem ponuditi pomoć. »Hvala vam.« Virgilov jedini potomak istupio je i udovici nešto šapnuo u uho. Ty je Landona Duffyja nekoliko puta sreo i ne bi se baš moglo reći da mu je simpatičan. Bio je jednako nemilosrdan i zagrižen kao i Virgil, ali nije posjedovao onaj šarm koji je njegovu ocu priskrbio toliki uspjeh. Udovičin je smiješak nestao, a ramena se uspravila. U zelenim joj je očima bljesnula srdžba. »Hvala što ste došli, gospodine Savage.« Kao većina Amerikanaca, i ona je krivo izgovarala njegovo ime. Nije se izgovaralo se-vidž, kao divlja zvijer*, nego sa-vaaž. Ty je promatrao kako se okrenula i otišla. Pitao se što joj je Landon rekao. Očito joj se nije svidjelo. Pogled mu je skliznuo niz njezinu plavu kosu na lijepo zaokruženu stražnjicu u jednostavnoj crnoj haljini koja je na njoj izgledala više nego raskošno. Pitao se je li joj Virgilov sin iznio kakvu nemoralnu ponudu. No, to ionako nije bitno. Ty je imao važnijih briga. Naime, ovog četvrtka u Vancouveru igraju prvu utakmicu doigravanja i morat će se oduprijeti dvostrukoj opasnosti koju predstavljaju blizanci Sedin. Do prije tri mjeseca Ty je bio kapetan Canucksa** i znao je bolje od ikoga da nikada ne smije podcijeniti dečke iz Švedske. Kad su napaljeni na igru, najgora su noćna mora svakog braniča. »Jesi li vidio slike?« Ty odlijepi oči od udovičine sve udaljenije guze i preko ramena pogleda svojeg suigrača, sveprisutnog seratora, Sama Leclairea. »Nisam.« Nije morao pitati koje slike. Znao je na koje misli, no nikada ga nisu dovoljno zanimale da ih ide potražiti. * Eng. savage, divlji, surov; divljak, barbarin (nap. prev.). **Canuck – žargonski naziv za stanovnika Kanade; Vancouver Canucks – stvarni hokejski klub iz Vancouvera, koji se NHL-u pridružio 1970. godine (nap. prev).

5


Rachel Gibson

»Dude su joj prave.« Nakrivivši kut usana, Sam je dodao: »Iako nisam gledao.« Pokušao je izgledati nedužno, ali šljiva na oku sve je pokvarila. »Naravno da nisi.« »Misliš da bi nam mogla srediti pozivnice za Hefnerovu vilu?« »Vidimo se sutra«, rekao je Ty kroza smijeh i krenuo prema izlazu. Izašao je kroz golema dvokrilna vrata velikoga zidanog zdanja i hladni povjetarac okrznuo mu je lice. Zastao je zakopčati sako kad je na tom istom povjetarcu do njega dolebdio glas Duffyjeve udovice. »Naravno da i ja tebe želim vidjeti«, rekla je. »Samo sada nije dobro vrijeme za to.« Ty je bacio pogled prema njoj dok je stajala okrenuta leđima svega dva-tri metra dalje. »Znaš da te volim. Ne želim se svađati.« Odmahnula je glavom, a kosa joj je zaplesala po sredini leđa. »Sad je to apsolutno nemoguće, ali vidimo se uskoro.« Krenula je prema bočnoj strani kuće, a Ty se nastavio spuštati stubama. Činilo se da je gospođa Duffy imala ljubavnika, no to ga i nije posebno zaprepastilo. Naravno da ga je imala. Bila je udata za starca. Starca koji joj je upravo darovao svoj hokejski klub. Ty nije želio ni razmišljati o tome na koje bi mu sve načine to moglo zaribati šanse za osvajanje kupa, ali naravno da mu je to uvijek bilo prvo na pameti. Virgil nije mogao umrijeti u nezgodnije vrijeme. Bilo kakav osjećaj nesigurnosti mogao bi, a vjerojatno i hoće, utjecati na igrače, a to što nisu imali nikakvu predodžbu o tome tko će kupiti klub niti kakve će promjene uvesti novi vlasnik, bila je nepoznanica koja im je poput mača visjela nad glavama. No, još gora od neizvjesnosti bila je pomisao da im je vlasnica bivša striptizeta koja je postala Playboyeva zečica, a zatim i supruga milijardera. Sasvim dovoljno da knedla u grlu još malo poraste. Dok je išao prema svojem crnom BMW-u, Ty je iz glave izbacio sve osim svoje najnovije opsesije. Iz svojih je misli isključio Virgilovu udovicu, neminovnu prodaju kluba i nadolazeću uta6


PRAVA LJUBAV I OSTALE KATASTROFE

kmicu. Sljedećih nekoliko sati neće razmišljati niti o udovičinim planovima niti o utakmici protiv Canucksa. Veći je dio svojeg života Ty pokušavao ublažiti te divlje porive Savageovih zbog kojih bi mogao upasti u nevolje, no imao je jednu istinsku slabost kojoj se redovito prepuštao. Ty je volio dobre aute. Uvukao se na meka kožnata sjedala M6-ice i okrenuo ključ. Tiho, grleno brujanje 5-litarskog V-10 motora titralo mu je na koži dok je na hrbat nosa nataknuo avijatičarske sunčane naočale marke Ray-Ban. Zrcalna stakla zaklonila su mu oči od blještavog poslijepodnevnog sunca dok je napuštao ograđeno imanje i zaputio se prema Paulsbou. Oslobodio je petsto konja ispod haube BMW-a i dužim putem krenuo kući. Faith Duffy zaklopila je mobitel i zagledala se u daljinu preko smaragdnog prostranstva travnjaka, pažljivo njegovanih gredica s cvijećem i raspršenih vodoskoka. Posljednje što joj je sada trebalo bio je posjet njezine majke. Vlastita joj je budućnost ionako bila dovoljno neizvjesna i zastrašujuća, a Valerie Augustine iscrpljivala ju je poput crne rupe. Pogledom je preletjela zaljev Elliott prepun plovila te je, pre­križivši ih na grudima, rukama obgrlila ramena štiteći ih od hlad­nog povjetarca koji joj je otpuhnuo kosu s lica. Prošle je noći sanjala da opet radi u Aphroditei. Sanjala je da joj duga plava kosa vijori oko glave dok Motley Crue i »Slice of Your Pie« trešte iz zvučnika iznad glavne pozornice striptiz-kluba. U tom snu ružičasta laserska zraka šiba po njezinim dugim nogama i prozirnim platformama od petnaest centimetara dok rukama polako klizi po svojem zategnutom trbuhu. Dlanovi joj kliznu preko prepona prekrivenih minijaturnom kockastom suknjicom, a prsti čvrsto stisnu naslon stolca između njezinih nagih bedara. Faith je mrzila taj san. Mrzila je osjećaj panike i straha te grč koji bi nakon njega uvijek osjećala u želucu. Nije ga sanjala već godinama, ali uvijek je bio isti. Uvijek bi se okrenula postrance na 7


Rachel Gibson

stolcu, izvila leđa unatrag i polako spuštala glavu prema pozornici dok bi prstima otkopčavala bijelu bluzu. Ružičasto svjetlo ošinulo bi je dok je hvatala ravnotežu na stolcu i podizala noge u zrak. Spustila bi se još malo niže dok su se njezine velike grudi oslobađale iz bluze i prijetile da će ispasti iz crvenoga grudnjaka posutog šljokicama. Kao i uvijek, muškarci bi se natisnuli uz rub pozornice i promatrali je s požudom u očima, otvorenih usta. »Layla.« Pjevušili bi njezino umjetničko ime i stiskali novčanice u šakama. U tom snu, izvijala bi usne u zavodljiv smiješak govoreći: »Znam da me želite«, dok bi Vince Neil i njegovi dečki pjevali o dražesnom osmijehu i čarima ženske intime. U unutrašnjosti muškog kluba, tri ulice dalje od najpoznatije avenije u Las Vegasu, Faith je položila dlanove na tlo pokraj glave i izvela savršen premet preko glave tako da je sada stajala nogu razmaknutih u širini ramena. Odbacila je košulju i zaljuljala bokovima te se u struku prelomila prema naprijed. Spustila je kockastu suknjicu niz bedra i iskoračila iz nje u crvenim tangama koje su bile u skladu s grudnjakom. Teški ritam basova i bubnjeva tresao je pozornicu i potplate njezinih vrtoglavo visokih prozirnih sandala u trenutku kada se pretvorila u predmet požudne muške mašte i navodila muškarce da duboko posegnu u novčanike i predaju joj svoj novac. San je uvijek jednako završavao. Gomila bi novca iščeznula poput opsjene, a ona bi se probudila hvatajući zrak. Tjeskoba bi joj pritisnula grudi i oduzimala dah. I, kao i uvijek, osjećala se poput bespomoćne djevojčice. Usamljena i prestravljena. Žene koje tvrde da bi radije umrle od gladi nego se skidale na sceni vjerojatno nikada nisu bile suočene s takvim izborom. Vjerojatno nikada nisu morale pet dana zaredom jesti hrenovke u pecivu samo zato što su jeftine. Vjerojatno nikada nisu maštale o stolovima prekrivenim Big Macovima i pomfritom te nabujcima sa sirom i crème brûléeu. Faith je okrenula lice prema povjetarcu i duboko udahnula. Morala bi se vratiti unutra. Bilo je nepristojno zanemariti Virgilove 8


PRAVA LJUBAV I OSTALE KATASTROFE

prijatelje na njegovim karminama, ali većina je ionako nikada nije simpatizirala. A što se njegove obitelji tiče – pa, oni svi redom mogu ići k vragu. Sve i jedan. Čak ni danas nisu mogli, niti htjeli, svoju ogorčenost staviti u drugi plan. Virgila više nema. Još uvijek nije mogla vjerovati. Još prije tjedan dana pričao joj je priče o nevjerojatnim stvarima koje je postigao u svojem dugom životu, a sada… Sada ga više nema i ona se osjećala tako užasno sama. Pokopavši supruga i najboljeg prijatelja kojeg je u životu imala, osjećala se bolno i iznureno. Znala je da neki ljudi nisu voljeli Virgila. U nešto više od osamdeset godina života stekao je brojne neprijatelje. Ali prema njoj je bio dobar, posebice onda kada sama prema sebi nije bila dobra. Čak i nakon svoje smrti, Virgil je i dalje bio dobar prema njoj. Njoj je u nasljedstvo ostavio razne humanitarne zaklade, a cjelokupno imanje vrijedno milijardu dolara ostavio je svojem jedinom potomku, sinu Landonu, te njegovoj troje djece i osmero unučadi. No, Faith je ostavio penthouse u Seattleu, pedeset milijuna dolara u banci i svoj hokejski klub. Smiješak joj je razgalio usne kada je pomislila na to koliko je time razbjesnio svoju obitelj. Bila je uvjerena u to da svi misle da se spletkama i podilaženjem domogla sveg tog novca. Da je nastrane seksualne usluge naplatila hokejskim klubom; no, istina je bila potpuno drugačija. Virgil je znao da je klub ni najmanje ne zanima. Sport je nije privlačio i bila je jednako zapanjena kao i svi ostali kada je Virgil baš njoj ostavio Chinookse. Pretpostavljala je da je Virgil to napravio upravo zato što Landon nikada nije tajio da očekuje da će on naslijediti klub. Kad bi postao vlasnik Chinooksa, Faith je znala da bi je protjerao iz VIP-lože na vrhu dvorane. Što joj, zapravo, i ne bi tako teško palo. Hokej je nije zanimao. Naravno, na nekoliko je utakmica otišla sa svojim suprugom, ali nije obraćala veliku pozornost na to što se dolje na ledu događa. Većinu je vremena provodila ignorirajući svadljive Duffyjeve i zabavljala se tako što je dalekozorom po tribinama tražila nakaradne odjevne kombinacije i pijane budale. Na dobru večer u Key Areni znalo se dogoditi da ugleda pijanu budalu odjevenu u nakaradnu kombinaciju. 9


Rachel Gibson

Za razliku od Faith, Landona su utakmice više zanimale i odbrojavao je dane do trenutka kada će se domoći kluba. Vlasništvo nad profesionalnim sportskim klubom bilo je znak velikog bogatstva. Članstvo u ekskluzivnom društvu koje je Landon tako silno želio. Članstvo koje mu je otac sada uskratio. Landon je, doduše, bio Virgilov jedini sin, ali njih dvojica međusobno su se prezirali. Landon nikada nije ni pokušao prikriti neodobravanje Virgilova stila života ili mržnju prema očevoj petoj ženi, Faith. Hodala je niz dug hodnik na gornjem katu, prekriven tepisima, i ušla u spavaću sobu koju je dijelila s Virgilom. Nekoliko radnika iz službe za selidbe pakiralo je njezinu odjeću u kutije dok je jedan od Landonovih odvjetnika obigravao oko njih, pazeći da Faith ne uzme nešto što misle da joj ne pripada. Ignorirala je radnike i dlanom pogladila izlizani kožnati naslon Virgilova naslonjača. Sjedalo je imalo uleknuće od nebrojenih godina uporabe, a Virgilove naočale za čitanje ležale su na knjizi koju je čitao one noći kada je umro. Dickens, jer Virgil je imao afinitet prema Davidu Copperfieldu. Te noći, prije pet dana, udobno se zavalila u naslonjač pokraj svojeg supruga i gledala reprizu Top Chefa. Dok je Padma na televiziji ocjenjivala najbolji amuse-bouche*, Virgil je naglo i oštro udahnuo. Okrenula se prema njemu. »Jesi li dobro?« upitala je. »Nije mi dobro.« Odložio je naočale i knjigu na stranu i podignuo ruku prema grudnoj kosti. »Idem u krevet.« Faith je odložila daljinski, ali prije nego što je uspjela ustati i priteći mu u pomoć, prevrnuo se prema naprijed i izdahnuo, a ruka prekrivena staračkim pjegama pala mu je u krilo. Ostatak noći prošao je kao u nekoj magli. Sjećala se da je dozivala njegovo ime i držala mu glavu u krilu dok je nazivala hitnu pomoć. Nije se mogla sjetiti kako se našao na podu, sjećala se samo toga da ga je gledala dok mu je duša napuštala tijelo. Sje* Fr. amuse-bouche, »mali zalogaji«, poslužuju se uz aperitiv (nap. prev.).

10


PRAVA LJUBAV I OSTALE KATASTROFE

ćala se da je plakala i molila ga da ne umre. Preklinjala ga je da se drži, ali više nije mogao. Sve se dogodilo tako brzo. Virgil je preminuo prije dolaska hitne pomoći. I umjesto da budu zahvalni na tome što nije umro sam, njegova obitelj još ju je više zamrzila jer se baš ona na kraju zatekla pokraj njega. Faith je ušla u spavaću sobu i dohvatila putni kovčeg marke Louis Vuitton u koji je spakirala nešto odjeće i nakit koji joj je Virgil darovao tijekom pet godina braka. »Morat ću to pregledati«, rekao je Landonov odvjetnik ula­ zeći u sobu. Faith je i sama imala nekoliko odvjetnika. »Za to će vam trebati sudski nalog«, rekla je prolazeći pokraj njega, a on je nije pokušao zaustaviti. Faith je u životu upoznala previše uistinu opasnih ljudi da bi je jedna od Landonovih gorila mogla zastrašiti. Na izlasku iz dnevnog boravka dohvatila je svoj crni kaput Valentino. Ubacila je Virgilova Davida Copperfielda u svoju torbicu marke Hermès i zaputila se prema prednjem dijelu kuće. Mogla je izaći na stražnji ulaz, stubištem za poslugu, i poštedjeti se susreta s Virgilovom obitelji, no nije to htjela učiniti. Nije se htjela iskrasti kao da je učinila nešto loše. Na vrhu stubišta ugurala je ruke u rukave kaputa i nasmiješila se sjetivši se neprekidne prepirke s Virgilom. Stalno ju je nagovarao na kaput od nerca ili srebrne lisice, ali ona se nikada nije ugodno osjećala u krznu. Čak ni nakon što ju je nazvao licemjernom jer je nosila kožu. A to je bila istina. Obožavala je kožu. No, ovih se dana oblačila s ukusom i umjereno. Njezina majka to još nije znala. Dok se spuštala niz dugo, zavijeno stubište, na lice je namjestila smiješak. Pozdravila se s nekoliko Virgilovih prijatelja koji su bili ljubazni prema njoj, a zatim izašla kroz glavna vrata. Budućnost joj je bila širom otvorena. Imala je trideset godina i mogla je raditi što god želi. Mogla bi se školovati ili provesti godinu dana izležavajući se negdje na nekoj toploj plaži. Osvrnula se i još jedanput pogledala trokatnu vilu u kojoj je s Virgilom živjela pet godina. 11


Rachel Gibson

Život s njim bio je dobar. Brinuo se o njoj, po prvi put u životu nije se morala brinuti sama o sebi. Mogla se opustiti. Mogla je slobodno disati, zabaviti se i nije se morala brinuti o vlastitom opstanku. »Zbogom«, šapnula je i prste u crvenim kožnatim salonkama usmjerila prema svojoj budućnosti. Visoke potpetice cipela tapkale su niza stube i dalje prema garaži iza kuće do njezina Bentleyja. Virgil joj je poklonio Continental GT za trideseti rođendan prošlog rujna. Ubacila je kovčeg u prtljažnik, uskočila unutra i odvezla se s imanja. Ako požuri, mogla bi stići na trajekt za Seattle u pola sedam. Dok je prolazila kroz kapiju, ponovno se zapitala što će učiniti sa svojim životom. Osim nekoliko humanitarnih zaklada koje je pomagala voditi, nitko je drugi više nije trebao. Iako je istina da se Virgil brinuo o njoj, i ona se brinula o njemu. Izvadila je sunčane naočale iz torbice i nataknula ih na nos. A što će, dovraga, napraviti s hokejskim klubom i svim tim grubim, brutalnim igračima? Neke od njih upoznala je na božićnom domjenku na koji je svake godine odlazila s Virgilom. Posebice se dobro sjećala krupnog Rusa, Vlada, mladog Šveđanina, Daniela, i tipa s licem trajno prekrivenim modricama, Sama, ali nije ih zapravo poznavala. Za nju su bili samo članovi neke ekipe od dvadeset i nešto ljudi koji se, koliko je mogla vidjeti, jako vole tući i pljuvati. Najbolje bi bilo prodati klub. Uistinu najbolje. Znala je što misle o njoj. Nije bila glupa. Smatrali su je fuficom. Sponzorušom. Virgilovim ukrasom za ruku. Vjerojatno su međusobno razmjenjivali izdanje Playboya s njezinim slikama. Nije za to marila. Nije se sramila tih slika. Tada je imala dvadeset četiri godine i trebao joj je novac. Slikanje je bilo neusporedivo bolje od striptiza, upoznala je nove ljude i otvorila su joj se neka nova vrata. Jedna od tih vrata bio je Virgil. Usporila je kraj znaka »stop«, pogledala na obje strane i zatim jurnula kroz raskrižje. 12


PRAVA LJUBAV I OSTALE KATASTROFE

Faith se naviknula na to da muškarci zure u nju. Naviknula je da je prosuđuju po veličini njezinih grudi i pretpostavljaju da je glupa ili laka, ili oboje. Naviknula se na to da je osuđuju zbog njezina zanimanja ili zato što se udala za čovjeka pedeset jednu godinu starijeg od sebe. I stvarno je nije bilo briga što svijet misli o tome. Prestalo ju je biti briga još davno, kada je taj isti svijet prolazio pokraj nje dok je sjedila vani pred klubovima kao što su Lucky Lady ili Kit Kat Topless Lounge i čekala da mama završi s poslom. Jedino što su joj priroda i sudbina podarile bilo je njezino lijepo lice i tijelo pa se njima i koristila. Da je marila za to što ljudi misle, time bi im samo dala moć da je povrijede. A Faith nikada nikomu nije dala takvu moć. Nikomu osim Virgilu. Uza sve svoje mane, nikada se prema njoj nije odnosio kao prema kakvoj fufici. Nikada se prema njoj nije ponašao kao da je nitko i ništa. Naravno, ona je bila trofej koji je s ponosom pokazivao. To ne može poreći. Njome je hranio svoj enormni ego. Poput Virgilova hokejskog kluba, i ona je bila nešto što je posjedovao, na čemu mu je cijeli svijet zavidio. Nije joj smetalo. Nimalo. Prema njoj se odnosio ljubazno i s poštovanjem i pružio joj je ono što je najviše željela. Sigurnost. Onakvu kakvu nikada prije nije poznavala i pet je godina živjela u lijepom, sigurnom balonu. A čak i sada, kada je taj balon puknuo, i činilo joj se da pada, Virgil se pobrinuo da se što mekanije prizemlji. Pomislila je na Tya Savagea, na njegov dubok, osebujan glas i jedva zamjetan naglasak. »Uživao sam u našim dugim razgovorima o hokeju«, bio je rekao, misleći na Virgila. Faith je u životu upoznala mnoge zgodne muškarce. S mnogo takvih je i izlazila. S muškarcima poput Tya čija ti ljepota može oduzeti dah, udariti te poput groma i potpuno ti zavrtjeti glavom. Njegove su tamnoplave oči u sredini bile svjetlije, poput sićušnih eksplozija boje. Uvijeni pramen tamne kose dodirivao mu je čelo, dok su mu nježne kovrče obavijale uši i potiljak. Bio je visok i kao odvaljen od stijene, ali Faith se činio malo previše nestalnim za njezin ukus. Možda je riječ o muževnim sokovima koji su nezau13


Rachel Gibson

stavljivo jurili kroz njegovo tijelo i isijavali iz njega poput otrovnih plinova. Možda se zbog ožiljka na bradi činio pomalo opasnim. Jedva zamjetna tanka, srebrnasta crta, ožiljak koji je izgledao još strašnije od Samove modrice na oku. Sjetila se svoje ruke u njegovu toplom, čvrstom dlanu kad joj je ponudio pomoć. Kao i mnogi drugi muškarci, Ty Savage izgovarao je sve prave riječi, ali nije ih mislio. Rijetko koji muškarac misli ono što govori. Virgil je bio jedini čovjek kojeg je poznavala koji je uvijek održao svoja obećanja. Nikada joj nije lagao, čak i kad bi mu tako bilo jednostavnije. Pokazao joj je kako da svoj život živi na drugačiji način, drugačiji od onog kakav je živjela. S Virgilom je bila sigurna i sretna. I zbog toga će joj zauvijek nedostajati.

14


Rachel Gibson - Prava ljubav i ostale katastrofe (tisakmedia.hr)