Page 1

Prvo poglavlje Those were the days, my friend! We thought they’d never end1 Taj dan nije bio među najblistavijima u životu Sandyja Blaira. Doduše, njegov mu je agent platio ručak, ali je to bila slaba utjeha s obzirom na to kako je razvezao zbog vremenskog roka do kojeg je Sandy trebao napisati roman. Podzemna željeznica bila je puna budala, a vukla se do Brooklyna kao odavde do vječnosti. Onih nekoliko ulica koje je morao propješačiti do zgrade koju je nazivao svojim domom učinilo mu se duljima i hladnijima nego inače. Čeznuo je za pivom. U kući izvadi jedno iz hladnjaka, otvori bocu i umorno se popne u svoj ured na trećem katu. Ondje ga zatekne hrpa praznih papira koji su, tobože, trebali biti njegova knjiga. Dok ga nije bilo, Tintilinići nisu napisali nekoliko poglavlja jer je u pisaći stroj još bila utaknuta trideset sedma stranica. Nema više dobrih patuljaka, mrštio se Sandy. S gađenjem pogleda u natipkane riječi, potegne iz boce i ogleda se po uredu da ne bi morao gledati u pisaći papir. Tad opazi crveno svjetlo na telefonskoj sekretarici. Nazvao ga je Jared Patterson. Zapravo je nazvala Jaredova sekretarica što je Sandyja zabavljalo – poslije sedam godina i svega što se dogodilo, Pattersonu je još neugodno. “Jared Patterson moli gospodina Blaira da mu se odmah javi. Riječ je o poslu”, reče ugodan služben glas. Sandy dvaput presluša poruku pa je izbriše. – Jared Patterson – zamisli se Sandy. Ime je budilo vraški puno uspomena. 1

To su bili dani, prijatelju moj / Mislili smo da im nikad neće doći kraj. (Namjera prijevoda tekstova pjesama je da čitatelj koji ne govori engleski shvati njihovo značenje; to nisu prepjevi, jer smatramo da navedeni stihovi samo u izvorniku zadržavaju moć koju im je autor namijenio.

Pjesma sudnjeg dana 11

GRRM-Pjesma sudnjeg dana_KDS_KB.indd 11

17.08.12 14:03:40


Sandy je znao da bi bilo najbolje oglušiti se na Jaredovu molbu. Ta hulja drugo i ne zaslužuje. No znao je da od toga neće biti ništa – već ga je počela kopkati znatiželja. Podigne slušalicu i nazove Jaredov broj. Malo se začudi kad shvati da se i poslije sedam godina još sjeća broja. Javi se sekretarica. – Hedgehog2 – reče. – Ured gospodina Pattersona. – Ovdje Sandy Blair – reče Sandy. – Jared me nazvao. Recite tom kukavici da sam zvao. – Da, gospodine Blair. Gospodin Patterson mi je rekao da vas odmah spojim. Pričekajte trenutak. U Sandyjevu uhu zazvoni Pattersonov poznati himbeno srdačni glas. – Sandy! Drago mi je da te čujem, zaista. Prošlo je toliko vremena. Kako ide? – Jared, ne seri – oštro će Sandy. – Ne raduje te moj poziv kao što ni mene nije obradovao tvoj. Kog vraga hoćeš? Budi kratak, imam posla. Patterson se zahihoće. – Zar se tako razgovara sa starim prijateljem? Još si neuglađen. No dobro, nek’ ti bude. Želio bih da napišeš priču za Hedgehog. Jesam li bio dovoljno kratak? – Ugrizi se za rep – reče Sandy. – Zašto bih pisao za tebe? Pa ti si me najurio, seronjo. – Kako smo ogorčeni – zadirkivao je Jared. – To je bilo prije sedam godina, Sandy. Jedva da pamtim. – Čudnovato. Ja se tog odlično sjećam. Rekao si da sam gotov. Da sam izvan događaja. Da sam prestar da pišem za tvoje čitatelje. Da uništavam Hedgehog. Ma nemoj. Ja sam stvorio te novine i ti to dobro znaš. – Nisam rekao da nisi – veselo će Jared Patterson. – Ali vremena su se promijenila, a ti nisi. Da sam te zadržao, propali bismo poput Freepa i Barba i ostalih. Bilo je svršeno s kontrakulturom. Kome je to više trebalo? Politika, pa kritičari koji su se gnušali popularnih novih smjerova u glazbi, priče o drogi. To nikog nije zanimalo. – On uzdahne. – Slušaj, nisam te nazvao da prežvakavamo prapovijest. Nadao sam se da si dosad nešto shvatio. Dovraga, Sandy, tvoj je otkaz više pogodio mene nego tebe. – Naravno – reče Sandy. – Prodao si časopis i dobio udobnu uredničku foteljicu, a otpustio tri četvrtine svojih ljudi. Silno si 2

Hedgehog: dikobraz.

12

GRRM-Pjesma sudnjeg dana_KDS_KB.indd 12

George R. R. Martin

17.08.12 14:03:40


prepatio – naceri se on. – Jared, još si gad. Zajedno smo stvorili taj časopis. U komuni. Nije bio tvoje privatno vlasništvo. – Komune su bile u redu dok smo bili mladi, ali čini se da zaboravljaš da sam časopis financirao svojim novcem. – Svojim novcem i našim talentom. – Bože, nimalo se nisi promijenio – reče Jared. – Imaš pravo na svoje mišljenje, ali naša je naklada triput veća nego u doba dok si ti bio urednik, a zarada od oglasa je bajoslovna. Hedgehog je prerastao u ugledan časopis. Predlažu nas za ugledne novinarske nagrade. Jesi li pročitao koji noviji broj? – Naravno – reče Sandy. – Izvrsno štivo. Osvrti o restoranima. Napisi o filmskim zvijezdama. Zaboga, Suzanne Somers na naslovnoj stranici! Noviteti u video igrama. Oglasi za usamljene samce. Kako se ono nazivate? Novine za alternativne životne stilove? – Izbacili smo ono “alternativni”. Sad piše samo Životni stilovi, između dva H u zaštitnom znaku. – Isuse – reče Sandy. – Vaš glazbeni urednik ima zelenu kosu? – Odlično se razumije u pop glazbu – obranaški će Jared. – I prestani se derati na mene. Uvijek se dereš na mene. Znaš, već sam požalio što sam te nazvao. Želiš li razgovarati o tom poslu ili ne? – Istini za volju, svejedno mi je. Zašto misliš da bi mi bilo stalo do tog posla? – Nisam to rekao. Pratim što se događa, znam da ti dobro ide. Koliko si romana objavio? Četiri? – Tri – ispravi ga Sandy. – Hedgehog je objavio osvrte o svima. Trebao bi pokazati zahvalnost. Otkazom sam ti učinio uslugu. Uvijek si bio bolji pisac nego urednik. – Hvala, milostivi gospodaru, do groba zahvalni sluga. Vaš sam dužnik. – Mogao bi biti barem pristojan – reče Jared. – Mi ne trebamo tebi, ti ne trebaš nama, ali sam pomislio da ne bi bilo loše kad bismo obnovili suradnju, zbog starih dobrih vremena. Priznaj da bi ti bilo drago ponovno vidjeti svoje ime u Hedgehogu. A i plaćamo bolje nego prije. – Ne kukam zbog novca. – Je li to netko rekao? Znam sve o tebi. Tri romana i velika kuća i sportski automobil. Porsche ili…? – Mazda RX-7 – odsiječe Sandy. Pjesma sudnjeg dana 13

GRRM-Pjesma sudnjeg dana_KDS_KB.indd 13

17.08.12 14:03:40


– Da, a živiš s posrednicom za prodaju nekretnina, pa mi nemoj držati predavanja o tome tko se prodao, Sandy. – Jared, što želiš? – kosne se Sandy. – Umara me to prepucavanje. – Imamo priču kao naručenu za tebe. Udarna priča pa sam mislio da bi te zanimala. Riječ je o ubojstvu. – Zar želiš pretvoriti Hedgehog u glasilo detektivske udruge? Ništa od toga, Jared, ne zanima me kriminal. – Ubijeni se zove Jamie Lynch. Ime žrtve presiječe Sandyja. – Promotor? – Glavom. Sandy se zavali u stolac, otpije gutljaj piva i zamisli se. O Lynchu se godinama ništa nije čulo. Propao je još prije no što je Sandy najuren iz Hedgehoga, ali je svojedobno bio važna osoba rock subkulture. Mogla bi to biti zanimljiva priča. Lynch je oduvijek bio kontroverzna figura. Sjedio je na dva stolca: bio je i promotor i menadžer. Organizirao je nekoliko najvećih turneja i koncerata. Uspjeh bi zajamčio tako da bi na koncertima koje bi organizirao nastupili sastavi kojima je bio menadžer i kojima nije dopuštao sudjelovati na drugim koncertima. S obzirom da je raspolagao talentima American Tacoa, Fevre River Packet Company i Nazgûla, bio je netko i nešto. Barem do 1971. godine, kad su ga tragedija u West Mesi, raspad Nazgûla i nekoliko uhićenja zbog droge gurnuli na put bez povratka. – Što mu se dogodilo? – upita Sandy. – Nešto čudno – reče Jared. – Netko je provalio u njegovu kuću u Maineu, odvukao ga u ured i ondje ubio. Privezali su ga za stol i, moglo bi se reći, žrtvovali. Iščupali mu srce. Ipak ga je imao. Sjećaš li se starih šala? Ma, nema veze. Dakle, prizor je bio groteskan. Mansoneskan. Pa sam se sjetio članaka koje si napisao kad je ubijena Sharon Tate, o istrazi… kako si ti to nazvao? – Naličja kontrakulture – procijedi Sandy. – Dobili smo nagrade za tu seriju članaka, Jared. – Tako je. Sjetio sam se da je bila dobra pa sam se sjetio i tebe. To je tvoje područje. Šezdesete godine. Željeli bismo da napišeš opširnu reportažu kakve si nekad pisao. Ubojstvo će nam poslužiti kao mamac za čitatelje. Malo bi ga mogao istražiti, vidjeti možeš li iščeprkati nešto što je policiji promaknulo, no uglavnom neka ti posluži kao odskočna daska za napis o životu i radu Jamieja Lyncha, njegovim sastavima, koncertima, njegovu dobu i sličnom. Možda bi mogao posjetiti momke iz njegovih sastava, Fevre Rivera i Nazgûla, 14

GRRM-Pjesma sudnjeg dana_KDS_KB.indd 14

George R. R. Martin

17.08.12 14:03:40


porazgovarati s njima pa ubaciti malo podataka o tome gdje su i što rade. Znaš ono, čežnja za prošlošću. – Tvoji čitatelji misle da su Beatlesi bend u kojem je Paul McCartney pjevao prije Wingsa – reče Sandy. – Zaboga, pa neće ni znati tko je bio Jamie Lynch. – Varaš se. Još nas čita puno nekadašnjih čitatelja. Mislim da će članak o slučaju Lynch biti rado čitan. Dakle, možeš li ga napisati ili ne? – Naravno da mogu. Pitanje je zašto bih? – Plaćamo troškove i najviši honorar. A to nije za odbaciti. Nećeš morati prodavati primjerke časopisa na ulici. To smo razdoblje prošli. – Izvrsno – reče Sandy. Htio je reći Jaredu da se nosi, ali nerado si prizna da ga taj zadatak na neki čudan način privlači. Zaista bi bilo lijepo ponovno raditi za Hog. Taj je časopis bio njegovo dijete, koje je doduše izraslo u zabludjelog i površnog tinejdžera, ali je ipak bilo njegovo i još je moglo računati na njegovu privrženost. Osim toga, napiše li tu reportažu o Lynchu, Hog će povratiti, makar nakratko, nešto od svoje nekadašnje kvalitete. Ne pristane li on, članak će napisati netko drugi i to loše. – Ovako ćemo se dogovoriti – reče Sandy. – Moraš mi napismeno jamčiti da ću doći na naslovnu stranicu i da će članak biti objavljen u obliku u kakvom ga napišem, bez ijedne promijenjene riječi ili kraćenja, pa ću možda razmisliti. – Dogovoreno, Sandy. Ne bi mi palo na pamet pačati se u ono što ti napišeš. Možeš li napisati članak do utorka? Sandy se nasmije. – Ni govora. Rekao si opširna reportaža. Molim bez vremenskih rokova. Možda je napišem za mjesec dana, a možda i ne. – Vijest će zastarjeti – zacvili Jared. – I? Zasad će biti dovoljna kratka obavijest u rubrici “Vijesti”. Ako ću napisati reportažu, napisat ću je kako valja. To su uvjeti. Ili tako ili nikako. – Sve bih druge poslao dovraga – odgovori Patterson. – Ali, zašto ne? Stari smo prijatelji. Dobio si posao, Sandy. – Nazvat će te moj agent zbog ugovora. – Hej! – uzvikne Jared. – Nakon svega što smo prošli ti želiš napismeno? Koliko sam te puta izvukao iz zatvora? Koliko smo trave popušili? – Puno – reče Sandy. – Ali, ako me pamćenje ne vara, to je uvijek bila moja trava, Jared. A prije sedam godina si mi dao otkazni rok Pjesma sudnjeg dana 15

GRRM-Pjesma sudnjeg dana_KDS_KB.indd 15

17.08.12 14:03:40


od tri sata, a umjesto plaće kartu za autobus. I zato ćemo ovog puta sastaviti ugovor. Nazvat će te moj agent. – Spusti slušalicu prije no što je Patterson uspio nešto reći pa uključi sekretaricu u slučaju da Jared pokuša nazvati. Ruke sklopi na potiljku i zavali se dublje u stolac. Na usnama mu je poigravao osmijeh. Razmišljao je u što se upustio. Sharon se to neće svidjeti, pomisli. Ni njegovu se agentu to neće svidjeti. Ali njemu se sviđa. Bez sumnje je glupo čeprkati po nekakvom ubojstvu u državi Maine. Razboritija strana Sandyjeva mozga je to znala, kao što je znala da bi njegov roman i otplata stambenog zajma trebali imati prednost i da nema vremena za tu milostinju koju bi mu Hedgehog platio. No u posljednje je vrijeme nemiran i zlovoljan, a i morao bi malo pobjeći od te proklete trideset sedme stranice. Usto, već dugo nije učinio nešto nepromišljeno, spontano, novo ili malčice pustolovno. Nekad je svojim ispadima izluđivao Jareda. Sandyju su nedostajali ti dani. Sjećao se kad su se on i Maggie odvezli u restoran u dva sata ujutro jer mu se jela pita od sira. I kad su Lark, Bambi i on otišli na Kubu brati šećernu trsku. I svog pokušaja da se pridruži francuskoj Legiji stranaca, Froggyjeve potrage za najboljom pizzom, te tjedna koji su proveli cunjajući po kanalizaciji. Prosvjedne povorke, demonstracije, koncerti, rock zvijezde i heroji undergrounda, kolege kritičari, priče koje su punile njegove fascikle i širile mu obzore. Sve mu je to nedostajalo. Imao je i boljih i lošijih dana, ali je bilo puno uzbudljivije nego sjediti u uredu i po dvadeseti put čitati trideset sedmu stranicu. Sandy prekopa po donjim ladicama stola. U stražnjem je dijelu držao suvenire, beskorisne predmete koje nije imao snage baciti – svoje bilješke, fotografije koje nikad nije zalijepio u album, zbirku starih bedževa. Ispod njih nađe kutiju punu starih posjetnica. Skine gumicu i izvadi nekoliko. Imao je dvije vrste posjetnica. Na jednima je na finom bijelom papiru crnom bojom bilo utisnuto njegovo ime: Sander Blair, ovlašteni izvjestitelj za National Metropolitan News Network. To nije bila laž, jer je to bio puni naziv izdavačke kuće koja je objavljivala Hedgehog dok ga Jared nije prodao. To s nazivom tvrtke bila je Sandyjeva zamisao jer je smatrao – potpuno ispravno kao što su događaji pokazali – da će u određenim situacijama reporteru koji radi za National Metropolitan News Network, Inc. biti puno lakše dobiti novinarsku iskaznicu nego reporteru koji izvještava za nešto što se naziva Hedgehog. 16

GRRM-Pjesma sudnjeg dana_KDS_KB.indd 16

George R. R. Martin

17.08.12 14:03:40


Druga je posjetnica bila glomazna, od svijetloljubičastog papira s metalno srebrnim slovima i likom životinje po kojoj je časopis nazvan kako pere zube umotan u pelene od američke zastave. U gornjem lijevom uglu pisalo je “Sandy”, a ispod crteža nešto većim slovima “Ja piše za Hoga.” I ta posjetnica može dobro doći. Otvara vrata i razvezuje jezike u slučajevima kad je službena posjetnica neupotrebljiva. Sandy stavi nekoliko posjetnica u lisnicu. Uzme pivo i polako siđe u prizemlje. Kad je u šest sati stigla kući, Sharon ga zatekne kako sjedi na podu u dnevnoj sobi prekriženih nogu, okružen zemljovidima, požutjelim isječcima iz najboljih dana Hedgehoga i praznim bocama piva. Zastane na vratima – odjevena u poslovni svijetlosmeđi kostim, s torbom za spise u ruci, pepeljasta kosa zamršena od vjetra – i zaprepašteno se zagleda u njega kroz metalizirane naočale. – Što se događa? – upita. – Duga priča – odgovori Sandy. – Donesi si pivo pa ću ti je ispričati. Sharon ga sumnjičavo pogleda, reče da će se začas vratiti, ode na kat, presvuče u traperice poznate marke i široku pamučnu bluzu i vrati noseći čašu crnog vina. Sjedne u jedan od velikih naslonjača. – Da čujem. – Ručak je bio ružan san – reče Sandy – a podli patuljci nisu napisali ni slovca, ali je oživio duh Hedgehoga kad sam se vratio. – Ispriča joj čitavu priču. Slušala ga je ugodno se i profesionalno smiješeći kao kad prodaje kuće i stanove – isprva. Na kraju se mrštila. – Ma šališ se? – reče. – Ne – reče Sandy. Od toga je strepio. – Ne mogu povjerovati – reče Sharon. – Imaš rok za predaju rukopisa, zar ne? Koliko god ti Patterson platio, to će biti manje nego što ćeš dobiti za roman. Sandy, to je besmislica. Kasnio si s posljednje dvije knjige. Zar ćeš i s ovom? A otkad ti izvještavaš o zločinima? Zašto se petljati u nešto u što se ne razumiješ? Znaš li uopće nešto o ubojstvima? – Pročitao sam polovicu knjiga o Travisu McGeeju3 – reče Sandy. Sharon prezirno frkne. – Sandy! Uozbilji se. – Dobro – reče on. – Ne pišem o zločinima. Pa što? Znam puno o Jamieju Lynchu i znam puno o kultovima. Ovo je slično Mansonovu slučaju. Možda bih o tome mogao napisati knjigu, drukčiju knjigu, 3

Travis McGee: lik iz kriminalističkih romana Johna D. McDonalda.

Pjesma sudnjeg dana 17

GRRM-Pjesma sudnjeg dana_KDS_KB.indd 17

17.08.12 14:03:40


nešto poput In Cold Blood. Shvati to kao važno razvojno iskustvo. Ti si luda za razvojnim iskustvima. – To o čemu ti govoriš nije razvoj – prasne Sharon – nego nazadovanje. Hedgehog ti pruža priliku da budeš neodgovoran a ti si lud za tim. Želiš otići i odglumiti Sama Spadea, razgovarati s nekadašnjim rock zvijezdama i ostarjelim hipijima i ponovno proživjeti šezdesete na Pattersonov račun. Vjerojatno ćeš pokušati dokazati da je Richard Nixon ubojica. – Ja sam posumnjao u LBJ-a – reče Sandy. – On ima alibi. Mrtav je. – Au, šteta – reče Sandy i milo se nasmiješi. – Prestani se truditi biti sladak – reče Sharon. – Neće ti uspjeti. Odrasti, Sandy. Ovo nije igra, ovo je tvoj život. – Pa gdje je onda Ralph Edwards?4 – upita on. Zatvori mapu i odloži je. – Ne sviđa ti se ta zamisao, zar ne? – upita on. – Tako je – suho će Sharon. – Nije zabavno, bez obzira na to što ti mislio. Uspjela ga je slomiti; zlovolja je zarazna. Ali je odlučio pokušati još jednom. – Neću ostati dugo – reče on. – A u Maineu zna biti predivno u ovo doba godine, početkom jeseni. Pođi sa mnom. Shvati to kao praznike. Trebali bismo ionako više vremena provoditi zajedno, pa ako pođeš sa mnom možda ćeš lakše shvatiti moje stajalište. – Naravno – reče ona otrovno čangrizava glasa. – Nazvat ću Dona u ured i reći mu da odlazim na neodređeno vrijeme i da me zamijeni dok me nema. Ma nemoj! Ja imam posao, Sandy. Možda to tebi nije važno, ali meni jest. – Važno mi je – reče on uvrijeđeno. – Osim toga – doda Sharon slatko – bilo bi me nezgodno povesti ako poželiš nešto poševiti, zar ne? – Tko je rekao da se želim… – Ne moraš reći. Poznajem te. Samo izvoli, mene to ne smeta. Nismo oženjeni, imamo slobodu. Ali mi nemoj nešto donijeti. Sandy bijesno ustane. – Volim te Sharon, ali tako mi Boga, nekad si nemoguća. Riječ je o reportaži. Ja sam pisac i pisat ću o smrti Jamieja Lyncha. I to je sve. Nemoj napuhavati stvari. 4 Ralph Edwards: iznimno popularan voditelj kvizova na američkoj televiziji pedesetih i šezdesetih godina, osobito poznat po emisiji “Ovo je tvoj život”. 18

GRRM-Pjesma sudnjeg dana_KDS_KB.indd 18

George R. R. Martin

17.08.12 14:03:40


– Služiš se dražesnim nostalgičnim izrazima – reče Sharon. – A nisam se nimalo napuhnula od studentskih dana, mili. – Ona ustane. – Mislim da mi je ovog dosta. Odlazim u radnu sobu. – A ja odlazim sutra rano ujutro – reče Sandy. – Mogli bismo na večeru. – Imam posla – reče Sharon i krene prema stubama. – Ali ne znam koliko će to potrajati. Možda me neće biti… Ona se okrene i pogleda ga. – Nemoj dugo, jer bih te mogla zaboraviti i promijeniti brave. Sandy je gledao za njom dok se uspinjala. Svaki udarac njezinih petica na drvetu povećavao je njegovu nemoć i bijes. Kad se zatvorila u radnu sobu, odvukao se u kuhinju, pograbio još jedno pivo i pokušao se ponovno usredotočiti na pripreme za putovanje, ali je odmah shvatio da je odveć ljut za to. Potrebna mi je glazba, pomisli. Gucne piva i nasmiješi se. Rock glazba. Njihova zbirka ploča zauzimala je dvije visoke vitrine s obje strane glomaznih starih zvučnika tipa JVC 100 koji su mu godinama vjerno služili. Sharonina vitrina bila je puna bluesa, brodvejskih napjeva pa čak i disko glazbe, čemu se Sandy silno čudio. – Volim plesati – rekla bi Sharon kad bi on razvezao o tome. Sandyjeve su ploče bile punokrvni rock. Nije podnosio to što se dogodilo s glazbom u posljednjih deset godina i kupovao je isključivo ponovna izdanja za zamjenu starih ploča koje je oštetio slušanjem. Sandy nije gubio vrijeme izborom glazbe koja bi najbolje odgovarala njegovu raspoloženju jer za to nije bilo potrebe. Imao je pet njihovih ploča, složenih između Mothers of Invention i New Riders of the Purple Sage. Izvadi ih i pregleda. Omoti i naslovi bili su mu poznati poput crta lica starog prijatelja. Prvi album, Hot Wind out of Mordor, imao je omot sličan omotima Tolkienovih knjiga. Šćućureni hobiti u grmlju blijedih boja, vulkani rigaju vatru u daljini, a crni jahači jure iznad njih na krljuštima pokrivenim krilatim konjima. Na ploči Nazgûl krajolik je bio nadrealističan – crveno sunce i jarko crvena magla, vijugave planine i stvorovi napola ljudi napola strojevi, a sve u živim, grozničavim, plamtećim bojama. Veliki dvostruki album bio je sjajno crn, s prednje i stražnje strane i u sredini, bez slova, i prazan osim četiri sićušna para užeglih crvenih očiju koje vire iz donjeg lijevog ugla. Album nije imao naslova. Prozvali su ga Crni album, kao parodija na Bijeli album Beatlesa. Na omotu idućeg albuma, Napalm, vidjelo se djecu u džungli kako čuče, gore i vrište, Pjesma sudnjeg dana 19

GRRM-Pjesma sudnjeg dana_KDS_KB.indd 19

17.08.12 14:03:40


a iznad njih prelijeću izobličeni zrakoplovi i rigaju vatru na njih. Tek kad bi se pomnjivije pogledalo primijetilo bi se da je prizor inačica omota za Hot Wind out of Mordor, iako su se pjesme nadovezivale na njihove ranije, nevinije skladbe… ako su ikad bile potpuno nevine. Sandy pregleda ploče i vrati ih na policu. Zadržao je samo peti, posljednji album, snimljen nekoliko tjedana prije West Mese. Omot je bio taman i prijeteći, u mutnim nijansama crnog, sivog i blijedoljubičastog. Bila je to koncertna fotografija s koje je retušom izbrisana publika, dvorana i scenografija – sve osim članova sastava. Njih četvorica stoje u beskrajnom bespuću. Tama je pokrila prostor ispred i ispod njih i uvlači se između njih, ljigave sjenke pužu u gnusnim, jezivim oblicima. Nazgûlovci se ocrtavaju na golemom mrkom, ljubičastom suncu iza njihovih leđa i bacaju duge sjene crne poput grijeha i oštre poput noža. Stoje kao što su uvijek stajali dok su nastupali. U pozadini, u vrtlogu bubnjeva crne i crvene boje, sjedi smrknuti Gopher John. 5 Snažan, okrugla lica, gotovo da se i ne vidi iza guste crne brade. U glomaznim rukama palice za bubnjanje izgledaju poput čačkalica, no unatoč svojoj veličini čini se kao da se skutrio u bubnjevima poput velike divlje zvijeri koju je netko uznemirio u njezinu brlogu. Ispred i sa svake strane tamnog gnijezda Gophera Johna stajali su Maggio i Faxon. Maggio je pritiskao gitaru o svoja gola, mršava prsa i cerio se, a njegova duga tamna kosa i ovješeni brkovi lelujali su na nevidljivom vjetru. Bradavice su mu se crveno žarile. Faxon je bio odjeven u bijeli kaputić s resicama. Jedva se primjetno smiješio dok je trzao žice svoje bas gitare. Obrijan, dugih plavih uvojaka i zelenih očiju – po njegovu izgledu nikad se ne bi moglo zaključiti kakav je blistav um imao. A naprijed je stajao Hobbins, raširenih nogu, zabačene glave, pa se njegova duga bijela kosa slijevala poput slapa do struka. Jednom je rukom čvrsto stezao mikrofon, a drugom kao kandžom derao zrak. Bio je odjeven u odijelo od crnog trapera s pucetima od kosti, a na šlicu je imao prišivenu američku zastavu. Umjesto zvjezdica bilo je 5

Gopher: vrsta sjevernoameričkog štakora; sjevernoamerička prerijska vjeverica; američka kopnena kornjača (sve tri životinje žive u rupama koje iskopaju u zemlji); stanovnik Minnesote, koja se naziva Gopher State; a u žargonu potrčkalo. Sva su značenja ovdje važna, pa je nadimak Johna Slozewskog ostavljen u izvorniku.

20

GRRM-Pjesma sudnjeg dana_KDS_KB.indd 20

George R. R. Martin

17.08.12 14:03:40


nacrtano Mordorovo oko. Izgledao je nadnaravno, nizak i kržljav, ali pun životne snage koja je siktala na tamu i držala je na odstojanju. Na pozadini velikog ljubičastog sunca pisala je samo jedna riječ, ušiljenim crnim slovima, koja je izgledala poput munje sljubljene sa zmijom. Nazgûl. A ispod nje, došapnuto blijedim sivim slovima na crnoj pozadini, Music to Wake the Dead.6 Sandy izvadi ploču iz omota i oprezno je namjesti na gramofon, uključi ga i pojača do daske. Večeras želi slušati tu glazbu glasno, kako ju je čuo prvi put, daleke sedamdeset prve godine, kako su Nazgûlovci htjeli da se svira. Ako to smeta Sharon dok prebire po papirima u svojoj sobi, to je njezin problem. Na trenutak je vladala tišina, a tad se začuje tihi zvuk koji se pojača, poput čajnika koji pišti kad voda zavrije ili poput projektila u silaznom dijelu putanje. Zvuk se pojačavao dok nije prerastao u prodoran vrisak koji bi vam zaparao mozak a tad Gopher John teškim udarcima udari ritam, upadnu gitare i naposljetku Hobbins silovito zapjeva “Blood on the Sheets”. Od prvog stiha Sandyja prožmu žmarci. Baby, you cut my heart out, pjevali su Nazgûli, Baby, you made me bleeed!7 Sandy sklopi oči i posluša. Kao da se vratio desetljeće unazad, kao da se West Mesa nije dogodila, kao da je Nixon još u Bijeloj kući, Vijetnam još bjesni a hipi pokret još živi. No čak i u toj iskrzanoj prošlosti, nešto je ostalo isto, i u tami, osvijetljenoj pjesmama Nazgûla, ocrtavalo se jasnije nego ikad. Jamie Lynch je mrtav. I zaista su mu iščupali srce.

6

Glazba što budi mrtve, stih iz Frodove pjesme u svratištu Razigrani poni – “Gospodar prstenova” I dio, J.R.R.Tolkien, str. 192. (Algoritam, 1995.) 7 Dušo, iščupala si mi srce / Dušo, krvarim zbog tebe! Pjesma sudnjeg dana 21

GRRM-Pjesma sudnjeg dana_KDS_KB.indd 21

17.08.12 14:03:40

George R. R. Martin - Pjesma sudnjeg dana (tisakmedia.hr)  

George R. R. Martin - Pjesma sudnjeg dana