Issuu on Google+

1. POGLAV LJE

N

etko bi možda rekao da mi ne treba još jedan par blještavih crnih cipela s ubojitom potpeticom. Osobito zato što bi se neiskusnom oku moglo učiniti da se pod mojim krevetom za životni prostor bori još osam sličnih pari. Netko drugi možda bi istaknuo da uspjeh prvog izlaska rijetko ovisi o kvaliteti obuće glavne protagonistice. I da je mogućnost da ćete ljubav svog života upoznati u japankama od devedeset penija ista kao i u divnim sandalama koje stoje… ma dobro, nećemo sada o cijenama. Umjesto toga, razmišljajmo radije o Seanu s kojim izlazim večeras. Predivnom, pametnom Seanu, isklesane čeljusti i čvrste stražnjice. Na taj ćete način bolje razumjeti problem s cipelama i zašto sam, usprkos vlastitom strogom pravilu da prvi izlazak nikada ne završi seksom, odstranila svaki trag neželjenih dlaka na tijelu, tako da moje bikini-područje sada nalikuje na ono kalifornijske porno-zvijezde. Za svaki slučaj. Očaravajuće cipele i entuzijastično depiliranje samo su dijelovi svakodnevice s kojom sam se suživjela posljednjih osam mjeseci. U to sam vrijeme gurnuta natrag u svijet izlazaka, što mi je došlo otprilike kao buđenje kantom hladne vode nakon što sam prethodnu godinu provela u vezi. U ozbiljnoj vezi za koju se ispostavilo da i nije toliko ozbiljna koliko sam mislila da jest kada sam otkrila da moj voljeni spava s najboljom prijateljicom svoje sestre. Ipak, ponovna sloboda ima svojih prednosti, kao što to moja prijateljica Dominique neumorno ponavlja. Iako je ona, moram priznati, nimfomanka. »Zamisli kako je zabavno tražiti sljedećeg«, ističe. »I… pomisli samo na cipele.« Istina, priča s cipelama uvijek pali. 1

Moj prijatelj samac_final MEKI.indd 1

11.06.2012. 12:26


Problem je u tome što nakon šest i pol mjeseci izlaženja počinjem shvaćati da baš u tome nisam dobra. Zapravo, sudeći po tome koliko je malo mojih prvih izlazaka rezultiralo drugim izlaskom, propali sam slučaj. Nije riječ o tome da ne mogu pronaći nikoga tko bi sa mnom izašao. Problem je u onome što slijedi — samom izlasku. Dominique kaže da se previše trudim. Moja druga prijateljica Erin uporno tvrdi da je to samo loša sreća. A Henry koji mi je najbolji prijatelj gotovo dvadeset godina i cimer posljednje četiri, kaže mi da samo moram biti onakva kakva jesam. Da moraju upoznati pravu mene. Što je jedan od razloga zašto se brinem za njegovu zdravu pamet, jer — zašto bi, pobogu, itko želio izaći sa mnom? Prava ja ne pije mineralnu vodu između dva alkoholna pića; prava ja nije pročitala nijednu Čehovljevu dramu, gotovo nikada ne pere pribor za šminkanje i ne volontira svaki vikend u centru za beskućnike. Dok se pripremam za izlazak sa Seanom shvaćam da ona koja večeras nastupa očito nisam ja. Seana sam upoznala na poslovnom druženju održanom prošloga tjedna u Liverpoolu, gradu u kojem živim i radim. Unatoč tome što smo uglavnom razgovarali o strategiji odnosa s javnošću za uslužne djelatnosti, među nama su frcale iskre. Ne. Ja kakvom ću se večeras predstaviti načitana je, duhovita i šarmantna osoba, u cipelama zbog kojih bi i sama Sarah Jessica Parker izgledala kao Susan Boyle, i to prije potpune preobrazbe. To sam ja kakva želim biti. Blaga je večer za siječanj i prati me dobar osjećaj u vezi sa skorim izlaskom. Moja tamnoplava bob-frizura zadovoljavajuće poskakuje (kako i treba, s obzirom na to da sam pet sati hodala sa zagrijanim uvijačima na glavi), a nakon drastične dijete poslije Božića, moja haljina Karen Millen1 veličine četrdeset baš mi pristaje. Sve dok ne izdahnem. Seana opazim čim uđem u bar. To je jedno od mojih omiljenih 1 Britanska dizajnerica.

2

Moj prijatelj samac_final MEKI.indd 2

11.06.2012. 12:26


mjesta za izlaske — Alma de Cuba, nekadašnja crkva preuređena u čudesno mjesto za popiti cugu. Rasvjeta je prigušena i nevjerojatno je toplo, toliko da gotovo odmah osjetim kako mi na čelu izbijaju kapljice znoja. Ispravim leđa i krenem prema njemu, pokušavajući oponašati gracilnost Audrey Hepburn. Stopala su mi stabilna u novim cipelama i ne kližu se gore-dolje kao što je to bio slučaj prije nego što sam pribjegla lukavom triku iz časopisa: ispod peta zalijepila sam komadić ljepljive vrpce. To je zapravo prilagodba trika: nisam mogla pronaći ljepljivu vrpcu, ali s dna sam kuhinjske ladice iskopala zaboravljeni paketić žvakaćih guma. Nakon što sam je nekoliko puta prožvakala, žvakaća se brzo zalijepila za pete najlonki i trik je upalio. Važno je istaknuti da ja koja večeras nastupa nosi tanke najlonke, a ne praktičnije, ali mnogo manje seksipilne debele čarape s gaćicama kao inače. Sean podigne pogled i nasmiješi se. To je osmijeh koji oduzima dah; širok osmijeh zbog kojega mu oči zaiskre i koji mu ozari cijelo lice. Ali ja se ne raspadnem u komadiće, a ne. Umjesto toga dopustim da mi licem preleti blag izraz prepoznavanja. »Bok, Lucy. Izgledaš predivno«, kaže i poljubi me u obraz. »Sjajne cipele.« Moram se svim silama suzdržati da ne padnem na koljena i izjavim vječnu ljubav tom čovjeku i njegovu istančanom ukusu. Umjesto toga kliznem na stolac i tek se neznatno nasmiješim. »Hvala. Očito imaš dobar ukus.« Odjednom shvatim kako to zvuči. »Mislim, što se tiče cipela«, dodam brzo. »Ovaj, ne što se tiče mene. I toga da izgledam predivno. Iako, očito, ni to nije tako loše. Jasno. Ali, znaš… ja nisam nikakav egocentrik ili takvo što. Ha!« Čini se da se Sean dobro zabavlja. »Što ćeš popiti?« upita me na moje olakšanje. »Bijelo vino, molim.« Smirila sam se. »Chenin Blanc.« »Stiže«, nasmiješi se on. 3

Moj prijatelj samac_final MEKI.indd 3

11.06.2012. 12:26


Neopisivo mi je vruće, a taj je osjećaj još naglašeniji zbog blizine neodoljivog Seana, pa izujem cipele i položim ih na prečku na svom stolcu. Nikako neću dopustiti da mi od prerevnoga grijanja nateknu noge, kao što se inače dogodi kada se nađem negdje gdje je imalo toplije nego u Blackpoolu2. Dok se Sean okreće kako bi privukao pozornost konobara, kradomice mu proučavam crte lica. Izgleda očaravajuće. Pucam daleko previsoko. »Još imaš mnogo posla?« upita. »O, da«, odgovorim veselo. »Ali, ne mogu se žaliti.« »Naravno da ne kada si preuzela sve najbolje klijente u Liverpoolu.« To! Misli da sam veliki igrač! »Imala sam sreće«, kažem skromno. »A što je s tobom? Kako je živjeti u Stratton Bellu?« Idućih pola sata provedemo u zavodljivom spoju poslovnog razgovora (što mi ne smeta s obzirom na to da misli kako sam genij u odnosima s javnošću) i divnom, koketnom i uzbudljivom čavrljanju svojstvenom prvim izlascima. Dok ustaje da nas povede do restorana s druge strane ceste, pucam od optimizma gotovo kao da je počeo govoriti o mjestima za proslavu krštenja našega prvog djeteta. »Hoćemo li?« Prihvatim njegovu ruku kako bih mu se graciozno pridružila. No, dok ustajem, odjednom shvatim da zapravo ne idem nikamo. Zato što sam… o, dovraga… zapela. Odmaranje nogu na prečki stolice nije bila dobra zamisao, s obzirom na to da sam na svakom stopalu imala veliku nakupinu jarko ružičaste gume za žvakanje. Pokušam povući desnu nogu, ali žvakaća se rasteže unedogled i unatoč mojim pokušajima da se oslobodim, nastavlja se rastezati sve dok ne počne lamatati oko mojih listova poput mlitavog hulahupa. 2 Grad u istočnoj Engleskoj na obali.

4

Moj prijatelj samac_final MEKI.indd 4

11.06.2012. 12:26


»Uh, ovaj, oprosti… samo sekundu.« Zažarenih obraza zaronim glavom među koljena i pokušam se otpetljati. »Jesi li dobro?« upita on, gledajući dolje u čudu. »Mogu li pomoći?« »Ne!« uzviknem, luđački namatajući kilometre rastezljive žvakaće gume i pokušavajući skinuti ostatke s potplata. »Samo mali… uh, problemi s cipelom. Brzo ću to riješiti.« »Molim te, daj da ti pomognem«, ponudi se on galantno i posegne prema dolje. »Ne!« prasnem i zgrabim se za lijevi gležanj pa ga povučem prema gore kao da iz zahodskog odvoda potežem gumu za odčepljivanje. »Ma, stvarno, pomoći ću i ja…« »Ne!« kriknem mnogo glasnije nego što sam namjeravala. »Mislim, gle… uspjela sam«, izjavim pobjedonosno kada uspješno odlijepim stopalo zbog čega stolac tresne na pod. Nakašljem se. »Ispričavam se zbog ovoga.« Ispravim se dok pogledom pretražujem pod u pokušaju da lociram svoju desnu cipelu. »Nema veze«, promrmlja on i sagne se pa mi uz zbunjeni pogled doda moju novu dizajnersku cipelu. »Ooh, hvala na tome«, slabašno se osmjehnem, uzimajući mu je iz ruke i natičući je na stopalo. Ali nešto mi u izrazu njegova lica govori da sam ponovno uprskala. I da me ništa, s cipelama ili bez njih, sada neće spasiti.

5

Moj prijatelj samac_final MEKI.indd 5

11.06.2012. 12:26


Jane Costello - Moj prijatelj samac (tisakmedia.hr).pdf