Issuu on Google+

1 . P O G L AV L J E f f f

P

ompej je izgovarao svaku riječ kao da udara maljem: »Prema tome, Cezar je danas proglašen neprijateljem Rima. Njegovi su naslovi i časti opozvani. Njegovo je pravo zapovijedanja legijama izbrisano s popisa. Njegov je život osuđen na propast. Bit će rata.« Senatska je dvorana napokon bila mirna nakon burne rasprave, a napetost se pokazivala na svakom licu. Glasnici koji su nasmrt izmorili konje da bi stigli do njih nisu ni na koji način mogli znati brzinu onih koji su dolazili za njima. Prijeđena je bila crta Rubikona i galske su legije hitale na jug. Pompej je bio vidljivo ostario tijekom dvodnevnih napora, ali stajao je pred njima uspravnih leđa dok mu je iskustvo davalo snage da vlada dvoranom. Gledao je kako senatori polagano gube ledene izraze lica i vidio je desetke njih kako pogledima razmjenjuju privatna priopćenja. Još ih je mnogo bilo među njima koji su optuživali Pompeja za nerede u gradu prije tri godine. Njegova je legija tada propustila održati red i njegova je diktatura proistekla iz toga sukoba. Znao je da ima dosta glasova koji mrmljaju iza njegovih leđa da odustane od položaja i ponovno izabere konzule. Sama zgrada u kojoj su sjedili bila je trajan podsjetnik, mirišući na svježu žbuku i drvo. Pepeo stare građevine bio je uklonjen, ali temelji su ostali kao nijemo svjedočanstvo razaranja i nemira u gradu. 3

Imperator 4_Bogovi rata_meki final.indd 3

08.08.2012. 11:45


Pompej se u tišini pitao komu može vjerovati u borbi. Tko među njima ima snage koja mu je potrebna? Nije se zavaravao. Julije je dolazio na jug s četiri veteranske legije i u Rimu nije bilo ničega što bi mu moglo stati na put. Za samo nekoliko dana zapovjednik Galije pokucat će na gradska vrata i neki ljudi što stoje pred njim povikat će na sav glas da ga puste unutra. »Treba donijeti neke teške odluke, gospodo«, rekao je. Oni su ga pozorno gledali prosuđujući njegovu snagu i slabosti. Jedan posrtaj, znao je, i rastrgat će ga na komade. Ne će im dati tu priliku. »Imam legije u Grčkoj koje se nisu zarazile oduševljenjem rulje u Rimu. Iako možda ima izdajica u ovom gradu, vladavina zakona nije izgubila dobar glas u našim posjedima.« Pomno ih je promatrao da vidi tko će skrenuti pogled, ali svako je oko bilo uprto u njega. »Gospodo, nema drugog izbora nego napustiti Rim i poći u Grčku te ondje okupiti vojsku. Zasada glavnina Cezarovih snaga ostaje u Galiji. Kad mu se one pridruže, cijela će zemlja pasti prije nego što budemo dovoljno jaki da iziđemo na bojno polje. Ne želim izgubiti utrku da bismo se ovdje osnažili. Bolje je biti siguran i poći k našoj vojsci. Deset legija u Grčkoj čeka poziv da nas obrani od toga izdajice. Ne smijemo ih razočarati. Ako on ostane u našem gradu, vratit ćemo se da ga istjeramo, točno onako kako je Sula učinio njegovu ujaku. S njim treba početi bitku. On je to objavio kad je prezreo zakonita naređenja ovoga Senata. Ne može biti nikakva sporazuma, nikakva mira dok je on živ. Rim ne može imati dva gospodara, a ja ne ću dopustiti da neki huljski general uništi ono što smo svi mi ovdje izgradili.« Pompejev se glas malko smekšao i on se nagnuo naprijed na govornici, dok mu je snažan miris voska i ulja ispunjavao nosnice. »Ako se njemu zbog naše slabosti dopusti da živi, da likuje, tada će se svaki general kojega pošaljemo izvan Rima upitati može li i on učiniti to isto. Ako se Cezar ne zgazi, ovaj grad nikada više ne će upoznati mir. Ono što smo izgradili porušit će trajan rat tijekom 4

Imperator 4_Bogovi rata_meki final.indd 4

08.08.2012. 11:45


naraštaja sve dok ništa ne ostane da pokazuje kako smo nekoć bili ovdje pod očima bogova, i kako smo se borili za mir. Osporavam pravo čovjeku koji bi nam to htio ukrasti. Izazivam ga i hoću ga vidjeti mrtva.« Mnogi su stajali na nogama dok su im se oči krijesile. Pompej je jedva i pogledao one koje je prezirao, ljude u kojima je bilo više zraka nego hrabrosti. U Senatu nikada nije nedostajalo govornika, ali govornica je bila njegova. »Moja legija nije im dorasla po snazi, i njegovim bi ljudima samo budala zanijekala vrijednost bitaka u Galiji. Uključujući i postaje u utvrdama duž cesta, mi nemamo dostatnu snagu da bismo zajamčili pobjedu. Nemojte misliti da u ovo ulazim laka srca. Pozdravljam novost s boli i srdžbom, ali ne želim ga otjerati s naših vrata a zatim izgubiti grad kojim vladam.« Predahnuo je i lagano domahnuo rukom onima koji su stajali. Oni su zbunjeno sjeli i namrštili se. »Kad on dođe, naći će praznu ovu kuću, vrata Senata bit će izglavljena iz ležišta.« Pričekao je da se stiša galama kad su napokon razumjeli da on ne kani otići sam. »Dok njegove legije budu silovale vaše žene i kćeri, koliko će vas ustati protiv njega ako ostanete ovdje? On će ući tražeći krv, a ništa ne će naći! Mi smo vlada, mi smo srce grada. Gdje smo mi, ondje je Rim. On ne će biti ništa drugo nego nemilosrdan osvajač ako vi ne budete ovdje da stavite pečat na njegove riječi i djela. Moramo mu uskratiti legitimnost.« »Narod će misliti…« počeo je netko iz pozadine. Pompej nadjača taj glas: »Narod će podnijeti njega kao što je podnosio druge tijekom cijele svoje povijesti! Zar mislite da bi bolje bilo ostaviti vas ovdje dok ja na svoju ruku skupljam vojsku? Koliko bi ti izdržao pod mukama, Marcele? Ili itko od vas? Ovaj bi Senat bio njegov i tako bi pala posljednja zapreka.« Krajičkom oka Pompej je vidio kako ustaje govornik Ciceron i zatomio je srdžbu. Senatori su pogledali tu sitnu figuru i zatim 5

Imperator 4_Bogovi rata_meki final.indd 5

08.08.2012. 11:45


Pompeja, videći da oklijeva. Ciceron je progovorio prije nego što mu je Pompej mogao domahnuti da sjedne. »Malo si govorio o porukama koje smo slali Cezaru. Zašto nismo raspravljali o njegovoj ponudi da zaustavi postrojbe?« Pompej se namršti na potvrdno kimanje glava oko njega. Osjetio je da ne bi pristali na žestok odgovor. »Njegovi su uvjeti bili neprihvatljivi, Cicerone, kao što je on to unaprijed znao. On svojim obećanjima pokušava zabiti klin između nas. Zar doista vjeruješ da će prekinuti jurnjavu prema jugu jednostavno zbog toga što ću ja otići iz grada? Ne poznaješ ti njega.« Ciceron prekriži ruke na uskim prsima podižući ruku sve dok nije mogao pogladiti kožu na grlu. »Možda, ali ovdje je mjesto da se to pitanje raščlani. Bolje da se iznese javno nego da se prepušta privatnim raspravama. Jesi li odgovorio na njegovu ponudu, Pompeju? Sjećam se kako si rekao da ćeš mu odgovoriti.« Dva se čovjeka susretoše pogledima i Pompej čvršće stisnu rubove govornice dok se borio da ne izgubi strpljenje. Ciceron je bio oštrouman čovjek, ali Pompej se nadao da bi mogao ovisiti o njemu. »Učinio sam sve što sam rekao da ću učiniti. Pisao sam s pečatom Senata zahtijevajući od njega da se vrati u Galiju. Ne želim s njim pregovarati dok su njegove legije nadomak grada, i on to zna. Njegove riječi jednostavno služe tomu da nas zbune i prouzroče odgađanje. One ništa ne znače.« Ciceron podiže glavu. »Slažem se, Pompeju, iako vjerujem da bi nama ovdje svi podatci trebali biti na raspolaganju.« Odlučivši ne vidjeti Pompejevo iznenađenje, Ciceron okrenu glavu da se obrati senatorima u klupama oko njega. »Ja se pitam raspravljamo li mi o jednom rimskom generalu ili o nekom novom Hanibalu koji se ni s čim ne će zadovoljiti dok ne istrgne vlast iz naših ruku? S kojim pravom Cezar može zahtijevati da Pompej napusti grad? Zar sada pregovaramo s osvajačima? Mi smo vlada Rima i nama prijeti bijesan pas, vodeći vojsku koju smo sami stvorili i uvježbali. Nemojte podcijeniti opasnost koja u ovome leži. Slažem se s Pompejem. Iako će 6

Imperator 4_Bogovi rata_meki final.indd 6

08.08.2012. 11:45


to boljeti više nego išta što smo prije pretrpjeli, moramo uzmaknuti da bismo okupili vjerne snage u Grčkoj. Vladavina zakona ne smije se svijati pred hirovima naših generala, ili inače ne ćemo biti ništa drugo doli još jedno divlje pleme.« Ciceron sjede nakon što se susreo s Pompejevim pogledom uz kratak proplamsaj zadovoljstva. Njegova potpora pridobit će velik broj slabijih u dvorani, i Pompej je prignuo glavu u znak nijeme zahvale. »Nema vremena za dugačke rasprave, gospodo«, rekao je Pompej. »Još jedan dan ne će ništa promijeniti, samo će Cezar biti bliže. Predlažem da sada glasujemo i postupimo u skladu s odlukom.« Pod Pompejevim strogim pogledom malo je bilo izgleda za pobunu. Jedan po jedan, senatori su ustajali da iskažu svoj pristanak i nitko se nije usudio suzdržati. Naposljetku je Pompej kimnuo, posvema zadovoljan. »Izvijestite svoje ukućane i pripremite se za putovanje. Pozvao sam sve vojnike na Cezarovu putu da se vrate u grad. Oni će biti ovdje da pomognu skupiti posadu za brodovlje i obaviti pripreme za naš odlazak.« Sunce je sjalo Juliju u zatiljak dok je sjedio na oborenu deblu usred žitnoga polja. Kamo god je pogledao mogao je vidjeti tamne skupine svojih ljudi što su se odmarali u zlatnim usjevima i jeli hladno meso i povrće. Vatre su bile zabranjene otkad su prešli u etrurske nizine. Žito je bilo suho i tvrdo na dodir, jedna jedina iskra mogla se razbuktati u plamenove diljem polja. Julije se gotovo nasmiješio na taj spokojan prizor. Petnaest tisuća najiskusnijih vojnika na svijetu, a mogao ih je čuti kako se smiju i pjevaju kao djeca. Bilo je čudno biti ondje, na otvorenom. Mogao je čuti cvrkutanje ptica koje je upoznao u djetinjstvu, a kad je spustio ruku i pokupio malo otpalih vlati, bio je kod kuće. »Lijepo je biti ovdje«, reče Oktavijan. »Možeš li to osjetiti? Gotovo sam zaboravio kako izgleda biti na vlastitoj zemlji, okružen svojim narodom. Čuješ li ih kako pjevaju? Morao bi i ti naučiti riječi, mladiću. Bila bi im čast da te pouče.« 7

Imperator 4_Bogovi rata_meki final.indd 7

08.08.2012. 11:45


Julije polagano protrlja vlažne vlati između dlanova i pusti ih da padnu. Vojnici Desete legije pjevali su u zboru, njihovi su se glasovi razlijegali ravnicom. »Čuo sam tu pjesmu od ljudi koji su pratili Marija, prije mnogo godina«, reče on. »Te stvari nekako uspijevaju preživjeti.« Oktavijan pogleda svoga generala i nakrivi glavu procjenjujući njegovo raspoloženje. »Ja to osjećam. Ovo je kao doma«, reče on. Julije se nasmiješi. »Deset godina nisam bio ovako blizu grada. Ali mogu ga osjetiti na obzorju. Kunem ti se da mogu.« Podignuo je ruku i pokazao preko niskih brežuljaka pokrivenih usjevima. »Eno ondje, čeka nas. Možda nas se boji, dok Pompej prijeti i grmi.« Njegove oči postadoše hladne dok je izgovarao posljednje riječi. Bio bi nastavio, ali tada je kroz žito dojahao Brut, ostavljajući vijugavu stazu iza sebe. Julije ustade i oni stisnuše jedan drugom ruku. »Izvidnica javlja o jedanaest kohorta, možda dvanaest«, reče Brut. Julijeva se usta zgrčiše od negodovanja. Svaka legijska postaja i utvrda kraj ceste ispražnjena je ispred njih dok su napredovali prema jugu. Njegovo nastupanje streslo ih je tako da su popadali kao zrelo voće, i sada su im na dohvat ruke. Kakve god kakvoće bili, šest tisuća ljudi je previše da ih ostavi sebi iza leđa. »Okupili su se u Korfiniju«, nastavi Brut. »Grad izgleda kao kad netko udari nogom u osinje gnijezdo. Ili znaju da smo blizu, ili se spremaju za povratak u Rim.« Julije pogleda oko sebe primjećujući koliko ljudi sjedi i sluša, predviđajući njegovu zapovijed. Pomisao da ih pusti da nasrnu na rimske vojnike bila je ravna svetogrđu. Dobro je Pompej učinio što je opozvao straže. Više bi pomogli na rimskim zidinama nego da izginu u sukobu s galskim veteranima. Julije je znao da bi trebao brzo udariti da okrvavi pohod i zapečati odluku donesenu na obalama Rubikona. Vojnici u Korfiniju bili su neiskusni. Bio bi to pokolj. »Jesu li podatci točni?« reče Julije mirno. 8

Imperator 4_Bogovi rata_meki final.indd 8

08.08.2012. 11:45


Brut slegnu ramenima. »Onoliko koliko mogu biti. Nisam dopustio izvidnicima da budu primijećeni, ali zemljište je čisto. Nema zasjeda. Rekao bih da su to jedini vojnici između nas i Rima. A ove možemo lako ukloniti. Bogovima je poznato koliko imamo iskustva u provaljivanju u gradove.« Julije podiže pogled kad su Domicije i Ciro izišli iz žita s Regulom. Videći i Marka Antonija malo dalje iza njih, osjetio je pritisak da mora izdati naredbu za prolijevanje rimske krvi na rimskom tlu. Čim se oduzmu prvi životi, svaka odana ruka dignut će se protiv njega. Svaka će legija prisegnuti na osvetu do smrti protiv njegova imena. Građanski će rat biti ispit snage i broja ljudi koje lako može izgubiti. Njegov je um ubrzano radio i on obrisa znoj s čela. »Ako ih pobijemo, uništit ćemo svaku nadu u budući mir«, reče polagano. Domicije i Brut razmijeniše kratak pogled dok je Julije nastavio, provjeravajući naglas misli. »Nama je potrebno… lukavstvo, kao i snažna ruka, protiv našeg naroda. Moramo pridobiti njihovu odanost, a to se ne može postići ubijanjem ljudi koji vole Rim jednako kao ja.« »Ne će nam dopustiti da prođemo, Julije«, reče Brut planuvši od gnjeva. »Bi li ti dopustio, ako bi neka vojska tražila prolaz do tvoga grada? Borit će se samo da nas uspore, ti znaš da hoće.« Julije se namršti od srdžbe koja je uvijek bila blizu površine. »To su naši ljudi, Brute. Nije mala stvar razgovarati o njihovu ubijanju.« »Ta je odluka donesena kad smo prešli rijeku i krenuli na jug«, odgovori Brut, ne pristajući na povlačenje. »Poznata ti je dakle cijena. Ili ćeš možda poći sam i predati se Pompeju?« Neki od slušatelja trgnuše se zbog prizvuka u njegovu glasu. Ciro je podignuo široka ramena pokazujući ljutnju. Brut se nije na njih obzirao, njegov je pogled bio uperen u vojskovođu. »Ako se sada zaustaviš, Julije, svi smo mi mrtvi ljudi. Pompej ne će zaboraviti da smo zaprijetili gradu. Ti to znaš. Gonit će nas natrag do Britanije ako bude morao.« Pogledao je na trenutak Julija u oči i glas mu je zadrhtao. »Nemoj me sada iznevjeriti. Dovde sam stigao s tobom. Moramo ići do kraja.« 9

Imperator 4_Bogovi rata_meki final.indd 9

08.08.2012. 11:45


Julije mu je šutke uzvratio pogled pun molbe prije nego što će položiti ruku na njegovo rame. »Ja sam doma, Brute. Ako mi zapinje u grlu ubijanje ljudi iz vlastita grada, zar ćeš mi predbacivati moje sumnje?« »Koji ti izbor preostaje?« odgovori Brut. Julije poče koračati gore-dolje po izgaženu žitu. »Ako preuzmem vlast…« Ukipio se načas dok se oblikovala ta ideja, zatim počeo brže govoriti. »Što će biti ako proglasim da je Pompejeva diktatuta nezakonita? Tada bih mogao ući u Rim da obnovim Republiku. Tako me moraju vidjeti građani. Adàne! Gdje si?« zovnuo je preko polja. Njegov španjolski pisar došao je trkom. »Evo ti odgovora, Brute«, reče Julije i oči mu zasjaše. »Adàne? Želim da se svakom rimskom zapovjedniku pošalje pismo. Deset je godina prošlo od moga konzulovanja, nema zapreke da se ponovno ne kandidiram. Reci im… Odbacujem diktaturu koju Pompej ne želi prekinuti.« Julije je nestrpljivo gledao dok je Adàn petljao s pločicama za pisanje. »Izvijesti ih da ću poštovati sudove i Senat, da je Pompej jedini moj neprijatelj. Kaži im da će mi biti dobrodošao svaki čovjek koji mi se želi pridružiti da ponovno uspostavimo Marijevu Republiku i sigurnost iz prošlosti. Nosim sa sobom galsko zlato i Rim će se preporoditi s onim što sam za nj osvojio. Kaži im sve to, Adàne. Izvijesti ih da ne ću oduzimati Rimljanima živote osim ako ne budem prisiljen, da ću poštovati tradicije do kojih Pompej nije držao. To je čovjek koji je dopustio da se spali Senat. Bogovi su već pokazali da im on nije po volji.« Ljudi oko njega zamišljeno su se pogledali kad se Julije glasno nasmijao. Potresao je glavom videći izraze njihovih lica. »Oni će htjeti vjerovati u mene, gospodo. Oklijevat će i pitati se jesam li zagovornik starih sloboda.« »I hoće li to biti istina?« upita Adàn tiho. Julije ga oštro pogleda. »Ako tako postupim. Moj prvi čin bit će u Korfiniju. Ako mi se predaju, poštedjet ću ih sve, makar samo zato da pronesu glasine.« 10

Imperator 4_Bogovi rata_meki final.indd 10

08.08.2012. 11:45


Njegov je humor bio zarazan i Adàn se smiješio dok je škrabao po meku vosku, zanemarujući unutarnji glas koji mu se rugao što tako lako pada pod čari toga čovjeka. »Oni se ne će predati«, reče Domicije. »Pompej bi ih pobio kao izdajice. Vidio si što je učinio Desetoj.« Julije se namršti. »Možda, iako bi time pomogao meni. Koga bi ti slijedio, Domicije? Čovjeka koji zastupa zakon kao konzul, koji oslobađa dobre Rimljane, ili čovjeka koji naređuje da ih ubijaju? Tko je bolji čovjek da bude vođa Rima?« Domicije polagano kimnu i Julije se nasmiješi. »Vidiš li? Teško će im biti da me osude ako budem milosrdan. To će ih zbuniti, Domicije. Pompej ne će znati kako bi postupio.« Julije se okrenu prema Brutu i lice mu zasja starom energijom. »Ali prvo moramo preuzeti cestovne straže i to bez prolijevanja krvi. Moramo ih dovesti na rub takve potpune panike da im se ne pruži nikakva mogućnost za borbu. Tko im je vođa?« Brut se namršti, i dalje uzmičući pred iznenadnom promjenom u Julijevu raspoloženju. Bila se nadvila sumnja i potištenost nad pohod prema jugu, ali Julije je brzo postao kakav je bio u Galiji. To je širilo strah. »Izvidnici nisu vidjeli nikakve legijske zastave«, reče ukočeno. »Tko god bio, sigurno je visoki časnik.« »Nadajmo se da je još slavohlepan«, odgovori Julije. »Bit će lakše ako njegovu stražu izmamimo izvan grada. Vidjet ćemo hoće li izići. Ako ih mognemo uloviti u poljima, naši su.« Svi oko njih koji su ih mogli čuti ustajali su s tla, kupeći opremu i spremajući se za polazak. Odavno poznata napetost počela se prostirati iznad svih njih dok su očekivali da se vrate u opasnost i teškoće. »Ja ću dovesti Desetu bliže gradu, Brute. Ti imaš glavno zapovjedništvo nad ostalima. Nagnat ćemo te momke da im se zavrti u glavi od okretanja na sve strane. Pošalji svoje izvidnike i neka ih ovaj put vide iz grada.« 11

Imperator 4_Bogovi rata_meki final.indd 11

08.08.2012. 11:45


»Radije bih sam bio mamac«, reče Brut. Julije načas trepnu, zatim odmahnu glavom. »Ovaj put ne. Konjanici će biti spona između nas. Trebat ću te brzo natrag ovdje ako budemo napadnuti.« »A što će biti ako se ne maknu s mjesta?« upita Domicije, ugledavši čudan izraz na Brutovu licu. Julije slegnu ramenima. »Onda ćemo ih opkoliti i ponuditi uvjete. Bilo ovako ili onako, ja se počinjem natjecati za konzula i Rim. Proširite tu vijest među ljudima. Ovo je naš narod, gospodo. Njima ćemo pristupiti s poštovanjem.«

12

Imperator 4_Bogovi rata_meki final.indd 12

08.08.2012. 11:45


Conn Iggulden - Imperator - Bogovi rata (tisakmedia.hr)