Issuu on Google+

Philippa Gregory • ČASNI TRGOVCI


PHILIPPA GREGORY

ČASNI TRGOVCI Prevela s engleskoga

Lidija Milenkov-Ečimović


Naslov izvornika Philippa Gregory A Respectable Trade Copyright Š 1995 by Philippa Gregory Limited


Knjiga je posvećena djeci iz sela Sika u Gambiji i svim afriÄ?kim narodima, gdje god da su danas.


Prvo poglavlje

M

ehuru se probudio u zoru osjećajući prohladni zrak na svom ispruženom tijelu. Otvorio je oči u polutami i omirisao zrak kao da bi mu povjetarac mogao donijeti neki strani miris. Njegov san, nelagodna vizija broda koji u sjeni spušta svoje sidro i tiho uplovljava u duboki stjenoviti zaljev, još uvijek ga je pratio. Ustao je sa svog ležaja i umotan u plahtu otišao do vrata. Grad Oyo bio je tih. Pogledao je niz ulicu; nigdje nije bilo svjetla. Samo se na masivnom zidu palače moglo vidjeti svjetlo koje je sluga nosio od sobe do sobe, baklja koja je obasjavala svaki prozor kraj kojeg bi prošao. Nije se imao čega bojati, nije bilo ničeg zbog čega bi trebao osjećati nelagodu, pa ipak je ostao budan i osluškivao, kao da bi mu hukanje sova u lovu ili skvičanje šišmiša na kamenim tornjevima pala­ če mogli donijeti nekakvo upozorenje. Zadrhtao je i okrenuo se od ulaznih vrata. San je još uvijek bio prilično zoran — slika užeta s omčom kako pada s kamenog mola i poput zmije se prikrada kroz vodu do pramca, penje uz bok broda kao da ga nešto vuče prema gore, a zatim se brod u tišini udalji od kopna. U tom prizoru nije bilo ničega što bi trebalo izazvati strah, no san je zamračen turobnim osjećajem prijetnje koji je još uvijek živio u njemu. 1


Philippa Gregory

Tiho je zazvao svog roba, Sika, dječaka koji je spavao u podnožju njegova kreveta. »Skuhaj čaj«, rekao je kratko kada se dječak pojavio, trljajući oči. »Gluho je doba noći«, pobunio se dječak i zaustavio vidjevši Mehuruov pogled. »Da, gospodaru.« Mehuru je čekao na ulaznim vratima sve dok mu dječak u ruku nije stavio malu mjedenu šalicu čaja od metvice. Oštar aromatičan miris čaja umirio ga je. U njegovu snu osjećao se zadah, zadah smrti i bolesti. Brod koji u tami napušta kopno, ne ostavljajući traga u vodi mirnoj kao ulje, mirisao je kao da prenosi strvine. San mora imati nekakvo značenje. Mehuru je obučavan da posta­ ne obalawa — svećenik — jedan od najviših svećenika u zemlji. Trebao bi znati protumačiti vlastite snove. Iznad krovova grada nebo je postajalo sve bljeđe, svijetleći poput bisera, prošarano oblacima kao finom čipkom. Dok ih je promatrao, oblaci su se rasplinuli i nestali, a boja neba polako se produbila u sivu i zatim u mistično blijedo plavu. Na istočnom horizontu izašlo je sunce, bijeli plamteći krug. Mehuru je otresao san iz glave. Pred njim je bio naporan dan: sastanak u palači i prilika da se predstavi kao odlučan i ambiciozan čovjek. Odlučio je zanemariti san. Ako se vrati, tek onda će razmi­ šljati o njemu. Svitanje je bilo ispunjeno blještavom bjelinom, puno obećanja. Mehuru nije želio da takav dan zasjeni mračna silueta broda iz sna. Ušao je u kuću i pozvao Sika da mu ugrije vodu za kupanje i pripremi njegovu najbolju odjeću.

Na bristolskim vodenim putevima — gdje se slana morska voda miješa sa slatkom u Bristolskom kanalu — Daisy, brod za prijevoz roblja, platio je pilotu koji ga je navodio kroz opasno usko Avonsko ždrijelo i udaljio se od teglenica koje su ga sigurno izvele na otvoreno more. Podignuo je jedro kad je izašlo sunce i lagani vjetar zapuhao sa zapada. Kapetan Lisle privukao je svoje karte i postavio kurs prema gvinejskoj obali Afrike. Sluga mu je pripremio čistu košulju i nalio vodu za umivanje. Ulio ju je natrag u porculanski vrč, držeći ga svojim grubim žuljevitim rukama. Proći će još najmanje dva mjeseca prije nego što pristanu na afričko kopno, a kapetan Lisle nije se razbacivao čistom vodom. 2


ČASNI TRGOVCI

Cole i sinovi Gat Redclift Bristol Ponedjeljak, 15. rujna 1787. Poštovana gospođice Scott, pišem Vam po jednoj vrlo delikatnoj stvari u vezi koje bih se možda najprije morao obratiti njegovu gospodstvu, lordu Scottu. Međutim, budući da još nisam imao čast upoznati njegovo gospodstvo i budući da ste mi natuknuli kako se morate sami snalaziti, možda mi drskost i može biti oproštena. Bilo mi je izuzetno drago upoznati Vas u mome uredu kad ste se natjecali za mjesto guvernante, ali Vaše su me obiteljske veze i Vaše osobno držanje uvjerili da Vas nikako ne bih mogao zamisliti kao svoju zaposlenicu. Upravo ta spoznaja navela me na to da naš razgovor privedem kraju. Došao sam na zamisao koju Vam sada priopćujem: naime, želio bih Vas zamisliti kao svoju suprugu. Možda bi neki mogli reći da sam kao običan bristolski trgovac preambiciozan u svojoj želji da se povežem s Vašom cijenjenom obitelji. No i Vi ste sami rekli da Vam Vaše okolnosti ne omogućuju luksuz izbora. Pa iako se bavim poslom — trgovinom, kako se usuđujem misliti da bi Vaš otac to nazvao — to je vrlo respektabilna trgovina s dobrim izgledima. Sigurno Vas zanima u kojoj biste kući kao moja supruga stanovali. Vi ste vidjeli samo moj stan uz ured u skladištu, no uvjeravam Vas da se namjeravam uskoro preseliti, zajedno sa svojom sestrom koja će ostati živjeti sa mnom, u prostranu i elegantnu kuću u najboljem dijelu grada, naime na Queens Squareu, koji njegovo gospodstvo, Vaš stric, zasigurno poznaje. Što se tiče miraza, to će biti dogovoreno između njegova gospodstva i mene — ali uvjeravam Vas da ću biti velikodušan ako s ljubaznošću i naklonošću prihvatite moju prošnju. Potpuno sam svjestan časti koju ćete mi time učiniti, kao i prednosti koje ćete mi svojim vezama donijeti. No također se nadam da će Vas moj prijedlog sačuvati od potrebe da svoj 3


Philippa Gregory

životni vijek provedete kao nečija zaposlenica, što zasigurno nije primjereno Vašoj nježnoj konstituciji i aristokratskom podrijetlu. Vaš smjerni sluga, Josiah Cole Smirenom rukom, Josiah je pismo posipao puderom i pažljivo ga otpu­hnuo. Ustao je sa stolca, odšetao do visokog prozora i pogledao dolje. Ispod njega bila su pristaništa i tamna voda na gatu Redclift. Bila je plima i brodovi su se ugodno ljuljali uz molove; ujednačen zvuk dopirao je od njihova klatarenja na ledenom vjetru. Na praznom Coleovu pristaništu bila je gomila smeća i odbačenih omota, a konopi kojima je brod bio privezan još su ležali smotani na kamenitom molu. U zoru je Josiah gledao kako njegov brod Daisy podiže jedra po plimi. Sad bi već trebao biti na pučini, noseći sa sobom i njegove nade. Sad više ništa nije mogao učiniti do čekati. Čekati novosti od Daisy i čekati dolazak svog drugog broda, Lily, koji se polako probija morem od Antila, natovaren šećerom i rumom. Njegov treći brod, Rose, trebao bi uskoro utovaren krenuti s afričke obale. Josiah po prirodi nije bio strpljiv, ali budući da je bio prekomor­ ski trgovac sa samo tri mala broda, morao se naučiti postojanosti i beskrajnoj strpljivosti. Svako putovanje trajalo je više od godine dana, i jednom kada brod isplovi s mola, o njemu možda ne bi čuo ništa do njegova povratka. Ničim ga ne može ubrzati, ničim se u međuvremenu obogatiti. Nakon što je sklopio poslove i narudžbe za Daisy i proma­ trao kako isplovljava, mogao je samo čekati i zuriti u smeće prosuto po masnoj vodi u luci. Osobit miris njegovih brodova — strahovit zadah znoja i bolesti obložen opojnim mirisom alkohola i šećera — ostao je visjeti nad molom kao kužna maglica. I na Josiahovoj odjeći osjećao se taj miris; njime su bili prožeti i njegova vlasulja i njegove ruke. Nije ni primijetio da je gospođica Scott cijelo vrijeme njihova razgovora prošli petak pritiskala maramicu na lice kako bi ublažila reski miris Trgovine*, miris koji je nadvladao sve * eng. Trade, tj. trgovina robljem i proizvodima s plantaža na kojima rade robovi. Riječ je o trosmjernoj trgovini: proizvodima zapadne civilizacije, uključujući i oružje, plaćali su se robovi zarobljeni u Africi, robovi bi se zatim mijenjali za pamuk, šećer i rum u Britanskoj Zapadnoj Indiji i potom prodavali u Britaniji.

4


ČASNI TRGOVCI

u njegovoj maloj sobi iznad skladišta, a najjače se osjećao upravo dok je brod vezan na molu. Pogledao je pismo u svojoj ruci. Napisao ga je uljudno i jed­ nostavno, onako kako poslovni čovjek piše kada se njegove naredbe moraju razumjeti i poslušno izvršiti. Josiah nikad nije učio pisati kao aristokrat. Kritično je pogledao pismo. Pokaže li ga ona lordu Scottu, hoće li ga on prezreti zbog njegove jednostavnosti i jasnoće? Je li ton previše ponizan, ili je spomen kuće na Queens Squareu*, koju zapravo još nije ni kupio, previše hvalisav? Slegnuo je ramenima. Tvrdoglava ambicija koja ga je dovela ova­ ko daleko nosit će ga i dalje — do prihvaćenosti od ljudi iz visokoga gradskog društva. Bez njihova prijateljstva ne može zarađivati novac, bez novca ne može kupiti njihovo prijateljstvo. Bio je to pravi žrvanj — bez prave budućnosti. Ti su ljudi upravljali lukom i gradom Bri­ stolom. Bez njih, Josiah bi zauvijek ostao na molu, mimo Trgovine, kao štakor na užetu od kudjelje. Gospođica Scott i njezin ujak lord Scott otvorili bi mu vrata koja čak ni njegova odlučnost ne bi mogla otključati… ako ona bude tako željela.

Frances je otvorila Josiahovo pismo i pročitala ga po deseti, ili možda dvadeseti put. Smotala ga je u džep svoje jednostavne haljine i niz mramorom popločen hodnik otišla do lordove radne sobe. Pokucala je na vrata i ušla. Lord Scott podignuo je pogled s novina. »Frances?« »Dobila sam odgovor«, progovori bez okolišanja. »Od bristol­ skog trgovca.« »Je li ti ponudio posao?« Odmahnula je glavom, izvlačeći pismo iz svog džepa. »Ne spo­ minje ni posao ni učenike. Ponudio mi je brak.« »Dobri Bože!« Lord Scott uzme pismo i letimice ga pročita. »I što misliš?« »Ne znam ni sama što bih mislila«, odgovorila je s oklijevanjem. * Queens Square, trg u središtu Bristola, sredinom 18. st. prestižna rezidencijalna, a danas pretežno poslovna zona. Trg je tako nazvan u čast kraljice Anne.

5


Philippa Gregory

»Ne mogu ostati kod gospođe Snelling. Ne sviđa mi se i ne snalazim se s njezinom djecom.« »Možeš ostati ovdje…« Snuždeno mu se nasmiješila, a lice joj se odjednom smekšalo tračkom nestašluka. »Ne budi smiješan, striče.« On se isceri umjesto odgovora. »Lady Scott poštovat će moje želje. Ako ja kažem da si naš gost, onda je to gotova stvar.« »Ne vjerujem da bi joj bilo ugodno u mome društvu, a ni meni u njezinu.« Milostiva i njezine tri otmjene kćeri ne bi s oduševljenjem u svoj dom primile siromašnu rođakinju, a i Frances je bilo jasno da bi je ubrzo počele slati po ovo ili ono, da bi im nosila stvari, kao nepla­ ćena, neželjena pratilja i sluškinja. »Radije bih zarađivala za život.« Lord Scott kimne glavom. »Nisi tako odgojena«, primijetio je. »Moj ti je brat trebao ostaviti neku ušteđevinu, ili ti osigurati obra­ zovanje.« Frances trepćući okrene glavu. »Pretpostavljam da nije umro namjerno.« »Oprosti, nisam ga želio kritizirati.« Kimnula je glavom i nadlanicom obrisala oči. Milostiva bi na njezinu mjestu zatreperila štirkanim rupčićem. Lordu Scottu zapravo se prilično sviđala jednostavnost i neusiljenost njegove nećakinje. »To bi mogla biti najbolja ponuda koju ću ikada dobiti«, Fran­ ces će iznenada. Potvrdio je kimnuvši glavom. Nikad nije bila ljepotica, no sada su joj već trideset četiri godine, a bol i razočaranje s njezina su lica isprali mladenački sjaj. Nije odgajana da bude guvernanta, a njezini poslodavci nisu se prema njoj odnosili previše obzirno. Lord Scott joj je pronašao prvi posao, no posljednjih je mjeseci primijetio da je postala blijeda i da je stalno nesretna. Javila se na oglas tvrtke Cole i sinovi misleći da će u kući perspektivnoga gradskog trgovca imati bolji tretman nego na seoskom imanju kod žene koja se obožavala otresati na nju. »Kakvim ti se on čini?« upitao je. Slegnula je ramenima. »Bio je pristojan i ugodan«, rekla je. »Mislim da bi bio dobar prema meni. Trgovac je — zna što znači sklopiti sporazum i poštovati ga.« 6


ČASNI TRGOVCI

»Ne mogu sastaviti ugovor kojim ću ti osigurati sreću.« Uputila mu je napola tužan osmijeh. »Ne očekujem da budem sretna«, rekla je. »Nisam naivna curica. Nadam se ugodnom životu i mužu koji će se brinuti o meni. Bježim od napornog života, ne zalju­ bljujem se.« Kimnuo je glavom u znak slaganja. »Čini se da si već odlučila.« Razmislila je na trenutak. »Bi li mi savjetovao da to ne prihva­ tim?« »Ne. Ne mogu ti ponuditi ništa bolje, a mogla bi proći i mnogo lošije.« Frances ustane i ispravi ramena kao da prihvaća nekakav izazov. Njezin ujak hrabrost nikada nije smatrao ženskom vrlinom, ali zapa­ njila ga je njezina odvažnost, odlučnost da uzme život u svoje ruke i da od njega nešto pokuša napraviti. »Onda ću to učiniti«, rekla je i pogledala ga. »Podržat ćeš me, zar ne?« »Pisat ću mu i nadzirati sklapanje ugovora; ali ako te bude na bilo koji način zlostavljao ili ako ti se ne svidi njegov način života, neću ti moći pomoći. Bit ćeš udana žena, Frances, bit ćeš njegovo vlasništvo, baš kao i njegovi brodovi ili roba na skladištu.« »To ne može biti gore ropstvo od rada za gđu Snelling«, odvra­ tila je. »Učinit ću to.«

Mehuru, lijepo odjeven u dugu izvezenu halju od indigo plave svile, držeći u ruci štap s izrezbarenim likom Zmije, svog osobnog božan­ skog zaštitnika, polako se penjao uzbrdo prema palači u starom dijelu grada Oyoa, a Siko je hodao za njim. Bio je to samo još jedan u nizu sastanaka vijeća u posljednja duga dva mjeseca. Alafin — kralj — sjedio je na prijestolju, a njegova majka pokraj njega. Vojni zapovjednik također je već bio tamo, nje­ govo lice prepuno ožiljaka okretalo se na sve strane, uvijek sumnji­ čavo. Svi članovi vijeća, čija su odgovornost bili zakoni i njihovo provođenje u svim dijelovima kraljevstva Yoruba, bili su tamo; i Mehuruov neposredni pretpostavljeni, vrhovni svećenik, sjedio je na svom stolcu. 7


Philippa Gregory

Mehuru je uklizao u prostoriju i stao pokraj ramena vrhovnog svećenika. Rasprava je trajala već mjesecima; tema je bila tako važna da nitko nije želio požurivati odluku. No dogovor se sporo nazirao. »Trebamo oružje«, kratko će stari vojnik. »Moramo trgovati s bijelim ljudima kako bismo kupili oružje koje nam je potrebno. Bez oružja ne mogu jamčiti sigurnost kraljevstva. Kraljevina Dahomej, koja je zamijenila roblje za oružje, ubrzano postaje najveća od svih. Upozoravam vas: oni će nas napasti jednog dana, a bez vlastitog oruž­ ja ne možemo preživjeti. To je moja zadnja riječ. Moramo trgovati s bijelcima za njihovo naoružanje, a oni od nas neće uzeti ništa drugo do robove. Više ne žele kupovati ni zlato, ni bjelokost, ni papar. Ne žele ništa drugo osim ljudi.« Nakon toga uslijedila je duga i pozorna tišina. Alafin, izabrani monarh, okrenuo je glavu prema članovima vijeća. »Što vi mislite?« Čovjek se podignuo na noge i naklonio. »Ako zarobimo vla­ stite ljude, ili otmemo ljude iz drugih naroda, bit ćemo uništeni u jednom naraštaju«, rekao je. »Snaga kraljevine ovisi o njezinu miru. Narod koji trguje robljem u stalnoj je pometnji, ratuje s drugim narodima zbog pojedinaca. I nikad nećemo zadovoljiti potrebe bije­ lih ljudi za robovima. Progutat će nas proždrljivo zajedno s našim žrtvama.« Zastao je. »Sjetite se naše povijesti«, nastavio je uvjerljivo. »Ovaj veliki narod isprva je bio samo jedan grad. Svi drugi gradovi i narodi odlučili su pridružiti nam se jer jamčimo mir i poštenu trgovinu. Mi moramo sačuvati mir unutar naših granica.« Kralj je kimnuo glavom, a kraljica, njegova majka, nagnula se prema naprijed i nešto mu tiho rekla. Napokon se okrenuo prema vrhovnom svećeniku, Mehuruovu pretpostavljenom. »A tvoja konačna riječ?« Čovjek ustane. Svojim širokim ramenima, podebljanim ogrtačem od bogatog perja, zaklonio je Mehuruu pogled prema dvoranima i ozbiljnim licima vijećnika. »Grijeh je protiv predaka odvesti čovjeka iz njegova doma«, počeo je. Mehuru je znao kako je njegova odluka da tako glasuje rezultat mjeseci meditacija i molitvi. Ovo je bio naj­ važniji sastanak koji je ikada održan. O njemu je ovisila budućnost cijelog naroda Yoruba, možda i budućnost cijelog afričkog kontinenta. 8


ČASNI TRGOVCI

»Čovjek mora slobodno hodati među drugim ljudima iz svog naroda, osim ako nije zločinac. Građanin treba biti slobodan.« Mehuru pogleda uokolo. Lica su im bila ozbiljna, ali ljudi su kimali glavama. »To je grijeh protiv Zemlje«, proglasio je vrhovni svećenik. »Na kraju se sve vraća Zemlji, očevi, preci i bogovi. Grijeh je odvesti čovjeka s njegova polja. Ja kažem da ne smijemo ljude prodavati kao robove. Kažem da trebamo zaštititi svoj narod unutar svojih granica. Naši ljudi trebaju biti sigurni na svojim poljima.« Duga tišina. Zatim kralj ustane. »Počujte«, reče. Starije žene čiji je zadatak bio zabilježiti odluke vijeća, nagnule su se prema njemu da čuju njegove riječi. »Ovo je odluka vijeća kraljevine Yoruba i moja naredba. Trgovanje robljem s bijelim ljudima iz bilo kojeg naroda odmah će prestati. Otimanje robova unutar naših granica zabranjeno je. Bijeli ljudi i njihovi pomagači ne smiju imati siguran prolaz dok su u lovu na robove. Sva ostala trgovina s bjelačkim narodima, kao što je trgovina zlatom, bjelokosti, kožom, mjedenim predmetima i začinima dopuštena je.« Začuo se žamor odobravanja i kralj ponovno sjedne. »Sada«, reče s turobnim smiješkom na licu, »imamo političku odluku — sve što trebamo učiniti jest provoditi je dok crni lovci na robove kucaju na naše zapadne granice, a brodovi bijelog čovjeka kruže gore-dolje uz našu južnu obalu.« Mehuru se nagnuo prema naprijed i nešto šapnuo vrhovnom svećeniku. On kimne glavom i ustane. »Obalawa Mehuru iznio je jedan prijedlog«, objavi. »Mi svećenici trebali bismo poslati svoje iza­ slanike u zemlje i gradove da ljudima objasne zbog čega okrećemo leđa ovoj unosnoj trgovini. Neki gradovi ovim su se poslom već prilično obogatili. Morat ćemo ih uvjeriti da to nije u njihovu interesu. Nije dovoljno to jednostavno proglasiti nezakonitim.« Kralj kimne glavom u znak prihvaćanja. »Svećenici će to obavi­ ti«, rekao je, »a mi ćemo proslijediti naredbe mjesnim vijećnicima, od našeg velikog vijeća do najmanjeg sela.« Lagano se nasmiješi Mehuruu. »Ti ćeš to organizirati«, reče mu. Mehuru se duboko nakloni i tako sakrije trijumfalni pogled. Putovat će daleko na sjever kraljevine Yoruba, razgovarat će s ljudima 9


Philippa Gregory

u pograničnim gradovima i uvjeriti ih da trgovinu robljem treba zabra­ niti. Služit će svojoj zemlji na najvažniji mogući način i ako njegova misija bude uspješna, postat će slavan i bogat. »Počašćen sam«, odgovori s dubokim poštovanjem.

10


Philippa Gregory - Časni trgovci (tisakmedia.hr)