Page 1

SKRIPTA ZA OPĆI DIO DRŽAVNOG ISPITA

1.USTAVNO UREĐENJE 2.SUSTAV DRŽAVNE UPRAVE 3. SLUŽBENIČKI ODNOSI 4. SUSTAV LOKALNE SAMOUPRAVE I UPRAVE 5. UPRAVNI POSTUPAK I UPRAVNI SPOROVI 6. UREDSKO POSLOVANJE 7. EUROPSKA UNIJA

1 29 49 69 88 136 155

1.USTAVNO UREĐENJE Što je Ustav?

Temeljni pravni akt jedne države (RH) kojim se uspostavlja politički i pravni poredak. On je najviši pravno-politički dokument (akt), s kojim u suglasnosti moraju biti svi zakoni i ostali propisi, tj. na temelju kojeg se donose ostali zakoni. Ustav sadrži načelne propise o društvenom, ekonomskom i političkom poretku države, definira prava i dužnosti građana, određuje najviše organe vlasti, njihove međusobne odnose i odnose prema nižim organima i građanima.[1] Uređuje organizaciju i ustroj vlasti te jamči ustavna pravna građana. On je jednako politički kao i pravni dokument. Ima X. poglavlja i 152 članka. Kada je Ustav donesen? Donesen je 21.12.1990., a proglašen 22.12.1990 – Božićni ustav. Suverenost je uspostavljena 25.06.1991 Deklaracijom o proglašenju suverene i samostalne RH. Izmjene Ustava bile su: 1997. - terminologija; 2000. - odnos snaga segmenta državne vlasti; 2001. – ukidanje Županijskog doma, 2010. – «europske promjene», 22 nacionalne manjine ... RH je priznata 15.01.1992. godine Tko donosi Ustav? Hrvatski Sabor 2/3 većinom. Ustav može mijenjati Hrvatski sabor 2/3 većinom svih zastupnika.

Kakva je po Ustavu RH? Temeljne odredbe Ustava? RH jedinstvena je, suverena, nedjeljiva demokratska i socijalna država. Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana – načelo narodnog suvereniteta. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem (1. o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u RH, 2. očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime, 3. o udruživanju u saveze s drugim državama).

1


Da li RH može sklapati savez sa drugim državama? RH sklapa saveze s drugim državama zadržavajući pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa. Zabranjeno je pokretanje postupka udruživanja RH u saveze u kojim bi udruživanje dovelo do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva. O udruživanju prethodno odlučuje Hrvatski sabor 2/3 većinom, a odluka se donosi na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu. Tko je nositelj suvereniteta (definicija i prostiranje)? Suverenitet RH neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Suverenitet se prostire nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja. RH ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima. Koje su najviše vrednote ustavnog poretka i temelj za tumačenje Ustava? Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav

Koje su temeljne odredbe Ustava RH? Temeljne odredbe Ustava jesu: 1. RH je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država, 2. suverenitet je neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv, 3. najviše vrednote ustavnog poretka, 4. trodioba vlasti, 5. načelo ustavnosti i zakonitosti, 6. slobodno osnivanje političkih stranaka, 7. oružane snage štite suverenitet i neovisnost te brane teritorijalnu cjelovitost, 8. granice RH mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora, 9. hrvatsko državljanstvo - zabrana progonstva, oduzimanja državljanstva i izručivanja drugoj državi, 10. zaštita prava i interesa hrvatskih državljana inozemstvu, 11. državni simboli - grb, zastava i himna 12. službena uporaba hrvatskog jezika i latiničnog pisma, 13. Zagreb - glavni grad RH.

Koja područja obuhvaća Ustav? 1. izvorišne osnove - preambula 2. temeljne odredbe 3. zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda 4. ustrojstvo državne vlasti 5. Ustavni sud RH 6. mjesna, lokalna i područna (regionalna) samouprava 7. međunarodni odnosi 8. Europska unija 9. promjena Ustava 10. završne odredbe

2


IZVORIŠNE OSNOVE Preambula – dio pravnog akta, u pravilu uvodni, u kojem se iznosi cilj akta i osnovna načela( osnova su tumačenja Ustava) U izvorišnim osnovama Ustava RH redom se navode povijesne činjenice na kojima se temelji povijesno pravo hrvatskog naroda na punu državnu suverenost. Republika Hrvatska se definira kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika nacionalnih manjina. U Preambulu Ustava uvrštene su 22 nacionalne manjine, kao i formulacija o pobjedi hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom i oslobodilačkom ratu. Nacionalne manjine u RH priznate Ustavom – Srbi, Česi, Slovaci, Talijani, Mađari, Židovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi, Albanci i dr. TEMELJNE ODREDBE Objasnite načelo diobe vlasti – trodioba vlasti U RH državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na • zakonodavnu (Sabor), 100-160 zastupnika • izvršnu (Vlada) najviše tijelo izvršne vlasti u RH • sudbenu (sudovi) a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom. - svrha trodiobe vlasti – sprječavanje koncentracije ovlaštenja i političke moći unutar jednog tijela te postizanje veće efikasnosti i političke stabilnosti Ustavni sud RH čini tzv. «četvrti stup vlasti» - ima poseban položaj i provodi nadzor nad ostalim stupovima vlasti. Kako narod ostvaruje vlast u RH? Izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Kakav je odnos Ustava, zakona i propisa Zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom - načelo ustavnosti, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom načelo zakonitosti. Tko može mijenjati Ustav?? Pravo da predloži pro mjenu Ustava ima: • najmanje 1/5 zastupnika u Hrvatskom Saboru • Predsjednik RH • Vlada RH Tko proglašava promjenu Ustava? Hrvatski sabor odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnik. O nacrtu promjene Ustava Hrvatski sabor Promjenu proglašava Hrvatski sabor Objasnite osnivanje političkih stranaka – sloboda stranačkog udruživanja Osnivanje političkih stranaka je slobodno. Unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima. Stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih sredstava i imovine. Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost RH. O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske. Zakonom se uređuje položaj i financiranje političkih stranaka. 3


Koja je uloga oružanih snaga? Oružane snage štite njezin suverenitet i neovisnost te brane njenu teritorijalnu cjelovitost. Oružane snage mogu prijeći njezine granice ili djelovati preko njezinih granica samo na temelju prethodne odluke Hrvatskoga sabora. O prijelazu hrvatskih vojnika izvan hrvatskih granica Sabor će odlučivati natpolovičnom većinom svih zastupnika, ali uz suglasnost predsjednika države. Ako predsjednik Republike uskrati suglasnost, odluku će donositi dvije trećine zastupnika. Odluku o prelasku granice RH radi vježbi i obuke unutar međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći donosi Vlada RH uz prethodnu suglasnost Predsjednika RH. Obrambeno ustrojstvo, zapovijedanje, upravljanje i demokratski nadzor nad Oružanim snagama Republike Hrvatske uređuju se Ustavom i zakonom. Kako se mogu mijenjati granice RH? Granice se Republike Hrvatske mogu mijenjati samo odlukom Hrvatskoga sabora - 2/3 većina glasova svih zastupnika. Stjecanje i prestanak hrvatskog državljanstva? Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuje se zakonom. Načini stjecanja hrvatskog državljenstva: • Podrijetlom • Rođenjem na teritoriju RH • Prirođenjem • Po međunardnim ugovorima

Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili pravnom stečevinom Europske unije - primjena europskog uhidbenog naloga od stupanja Hrvatske u članstvo EU-a. RH štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom. Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita RH. Prestanak hrvatskog državljanstva: • Otpustom • Odricanjem • Po međunarodn im ugovorima DOMOVNICA je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo, a izdaj ju matični ured grada/općine ili nadležno diplomatsko ili konzularno predstavništvo u inozemstvu. Hrvatsko državljanstvo se dokazuje: • Domovnicom • Važećom osobnom iskaznicom • Vojnom iskaznicom • putovnicom Koja su obilježja hrvatske državnosti? Obilježja hrvatske državnosti su grb, zastava i himna. Što se uređuje zakonom o grbu, zastavi i himni RH, te zastavi i lenti Predsjednika RH? Zakonom se uređuje opis povijesnog hrvatskog grba, zastave, tekst i napjev himne RH, te opis zastave i lente predsjednika RH, kao i način i zaštita njihove uporabe. Opišite grb, zastavu i himnu RH. Grb RH povijesni je hrvatski grb čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i bijelih (srebrenih) polja. U kruni se nalazi 5 starih hrvatskih grbova: 4


najstariji poznati grb RH (na plavom polju žuta šesterokraka zvijezda s bijelim mladim mjesecom) grb dubrovačke republike (na modrom polju dvije crvene grede) grb Dalmacije (tri žute leopardove glave) grb Istre (koza žuta, crveni rogovi i papci na plavoj podlozi) grb Slavonije (plavo polje s dvije poprečne bijele grede, između crveno polje i kuna, plavo polje gore sa žutom šesterokutnom zvijezdom) Zastava RH sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini. Omjer širine i dužine je 1:2 Himna Republike Hrvatske je »Lijepa naša domovino«. Grbom, zastavom i himnom predstavlja se RH i izražava pripadnost. -

Uporaba pisma i jezika. U RH u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

5


ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA Ljudska prava i temeljne slobode – zajedničke odredbe (polazne osnove) 1. Načelo jednakosti pred zakonom – svi su pred zakonom jednaki (ova odredba štiti sve ljude na području RH, i strance, npr. čl.26. svi državljani RH i stranci jednaki su pred sudovima i drugim državnim tijelima koja imaju javne ovlasti) 2. Zabrana diskriminacije - svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. 3. Ravnopravnost svih pripadnika nacionalnih manjina - ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona – 2/3 većina Zakonom se može, pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija. 4. Ograničenje sloboda i prava svedeno na minimum – mogu se ograničiti samo zakonom radi zaštite: a) sloboda i prava drugih ljudi b) pravnog poretka c) javnog morala d) zdravlja - razmjerno naravi potrebe za ograničavanjem u svakom pojedinom slučaju. Prava i slobode koje se ne mogu ograničiti - pravo na život, zabrana mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, odredbe o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti. 5. Pravo na žalbu – protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku 1. stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom (iznimno se može isključiti u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita). 6. Sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravne vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. 7. Osobna odgovornost za povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Što je s pripadnicima nacionalnih manjina? U RH jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Nacionalna manjina je skupina hrvatskih državljana čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju RH, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja. Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona – 2/3 većina Zakonom se može, pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija, odgoj i obrazovanje na svojem jeziku, upotreba znamenja i simbola, pravo na očitovanje vjere, pristup medijima, zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini i u upravnim i pravosudnim tijelima… U kojem se slučaju mogu ograničiti slobode i prava čovjeka? Mogu se ograničiti samo zakonom radi zaštite: - slobode i prava drugih ljudi - pravnog poretka - javnog morala i - zdravlja - razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike. Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo. 6


Osobne i političke slobode i prava 1. Pravo na život - u RH nema smrtne kazne 2. Pravo na slobodu - nepovredivost čovjekove slobode i osobnosti (nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada to odluči sud). 3. Zabrana zlostavljanja ili podvrgavanja liječničkim ili znanstvenim pokusima (bez svog pristanka) 4. Zabrana prisilnog i obvezatnog rada. 5. Prava osumnjičenih, okrivljenih i optuženih - zabrana uhićenja ili pritvora bez sudskog naloga (mora biti pročitan i uručen uhićeniku; može i bez sudbenog naloga ako postoji osnovana sumnja za teško kazneno djelo – osoba mora odmah biti obaviještena o razlozima uhićenja i o svojim pravima), presumpcija nedužnosti (svatko je nedužan dok mu se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi krivnja), pravo na pravično suđenje, pravo na branitelja, pravo na čovječno i dostojanstveno postupanje prema uhićeniku ili osuđeniku, pravo na odštetu i javnu ispriku svakom tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen, pravo žalbe ... 6. Pravna određenost kaznenog djela i kazni - nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom – nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege. Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna. Onemogućena je zastara za kaznena djela ratnog profiterstva te pretvorbenog i privatizacijskog kriminala. 7. Ne ponovno o istoj stvari – ne bis in idem - nikome se ne može ponovno suditi za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen. 8. Sloboda kretanja i biranja boravišta – iznimno se može ograničiti zakonom ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, zdravlja, prava i sloboda drugih. Svatko tko se nalazi na teritoriju RH ima pravo slobodno se kretati i birati boravište. Svaki državljanin ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu. Strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište u RH, osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne temeljnim načelima međunarodnog prava. 9. Nepovredivost doma – dom ili drugi prostor može se pretražiti samo temeljem sudskog naloga, obrazloženog i utemeljenog na zakonu Stanar ili njegov zastupnik uz obvezatnu nazočnost dva svjedoka ima pravo nazočiti pretrazi svojeg doma ili drugog prostora. Redarstvene snage mogu bez sudskog naloga i privole držatelja stana ući u dom i izvršiti pretragu: - bez nazočnosti svjedoka – radi izvršenja naloga o uhićenju ili hvatanja počinitelja kaznenog djela, odnosno radi otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega - samo u nazočnosti svjedoka – radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog djela 10. Sloboda i tajnost dopisivanja 11. Sigurnost i tajnost osobnih podataka - bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom. Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja. 12. Sloboda mišljenja i izražavanja misli – obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. 13. Zabrana cenzure - novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji 14. Pravo na pristup informacijama koja posjeduju tijela javne vlasti – ograničenja se propisuju zakonom, a moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu 15. Sloboda savjesti i vjeroispovijesti – slobodno i javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Mogu u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države. 16. Jednakost svih (državljana RH i stranaca) pred sudovima i drugim državnim tijelima koja imaju javne ovlasti.

7


17. Biračko pravo – opće i jednako s navršenih 18 godina, ostvaruje se na neposrednim izborima tajnim glasovanjem - birači RH koji nemaju prebivalište u RH i državljani koji se u doba izbora zateknu izvan granica RH mogu svoje biračko pravo ostvariti u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava RH u državi u kojoj prebivaju ili se trenutno nalaze Hrvatski državljani bez prebivališta u Hrvatskoj na izborima će ubuduće glasovati isključivo u diplomatskokonzularnim predstavništvima u zemljama u kojima imaju prebivalište, no birat će fiksno tri zastupnika u Saboru, bez obzira na to koliko ih se odazove na izbore. 18. Sloboda udruživanja - radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom. Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. 19. Pravo na neovisno, nepristrano i pravično suđenje te donošenje sudske odluke u razumnom roku 20. Pravna pomoć koju odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome. 21. Pravo na utočište u RH (osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne načelima međunarodnog prava). 22. Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju RH ne može biti protjeran ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s međunarodnim ugovorom i zakonom. 23. Štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. 24. Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. 25. Pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom. 26. Pravo svakog državljana da pod jednakim uvjetima sudjeluje u obavljanju javnih poslova i bude primljen u javne službe - jednaka dostupnost javnih službi 27. Pravo na slanje predstavki i pritužbi, davanje prijedloga državnim i drugim javnim tijelima i dobivanje na odgovora na njih – pravo peticije 28. Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana. Vojna obveza Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana. Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom. Prava uhićenika, optuženika ili osumnjičenika

Svatko je nedužan dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo: - da u najkraćem roku bude obaviješten na jeziku koji razumije o razlozima optužbe i dokazima koji ga terete - da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane - na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, - da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava ima pravo na besplatnog branitelja, - da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, - da ispituje svjedoke optužbe i zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima - na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu. Ne smije se siliti da prizna krivnju. Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku. Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlaštenog tužitelja. Kaznena osuda za teška kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova.

8


Gospodarska, socijalna i kulturna prava 1. Pravo vlasništva i nasljeđivanja - Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru. Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom. Jamči se pravo nasljeđivanja. Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti. 2. Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Država osigurava jednak pravni položaj na tržištu, potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana. Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala. Može se iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti RH, prirode, okoliša i zdravlja ljudi. 3. Zabrana zlouporabe monopolskog položaja – država osigurava jednak pravni položaj na tržištu svim poduzetnicima, a zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom. 4. Pravo na rad i slobodu rada – podrazumijeva slobodan izbor poziva i zaposlenja te dostupnost svakog radnog mjesta i dužnosti pod jednakim uvjetima. 5. Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život; ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći. 6. Primanje humanitarne pomoći - slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba. Posebnu skrb država posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovu uključivanju u društveni život. Država posebno skrbi za branitelje, hrvatske ratne vojne invalide, udovice i djecu poginulih hrvatskih branitelja. Ne može se zabraniti primanje humanitarne pomoći iz inozemstva. 7. Pravo na zdravstvenu zaštitu 8. Pravo na štrajk - u oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama može se ograničiti pravo na štrajk . Jamči se pravo na štrajk. Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnovati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati. Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u međunarodne sindikalne organizacije. Poslodavci imaju pravo osnivati udruge i slobodno u njih stupati i iz njih istupati. 9. Pravo osnivanja sindikata i slobodnog stupanja te istupanja u njih - udruživanje u međunarodne sindikalne organizacije; u oružanim snagama i redarstvu zakonom se može ograničiti sindikalno organiziranje; poslodavci imaju pravo osnivati udruge 10. Dostupno i besplatno obvezno obrazovanje – svakome je dostupno obrazovanje, pod jednakim uvjetima i u skladu s njegovim sposobnostima. Obvezno obrazovanje je besplatno. Mogu se osnivati privatne škole i učilišta. Jamči se autonomija sveučilišta. Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom. 11. Sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote. 12. Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. 13. Dužnost sudjelovanja u podmirenju javnih troškova. Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. (Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.) 14. Pravo na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje – pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji, uređuje se zakonom i kolektivnim ugovorom 15. More i druga prirodna bogatstva, stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. (zakon određuje način na koji se ta dobra mogu upotrebljavati te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.) 16. Hrvatska narodna banka je središnja banka RH. Ona je u svom je radu samostalna i neovisna te o svom radu izvješćuje Hrvatski sabor. 17. Državni ured za reviziju je najviša revizijska institucija Republike Hrvatske, koja je samostalna i neovisna u svom radu. Državnim uredom za reviziju upravlja glavni državni revizor koji o svom radu izvješćuje Hrvatski sabor. 18. Obitelj je pod osobitom zaštitom države. (Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.) 19. Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. 20. Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu,

9


obrazovanje i skrb. Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje. Država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji. 21. Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe. (Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom određene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utječe na njihovo zdravlje ili ćudoređe, niti im se takav rad smije dopustiti.) 22. Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti-o tome odlučuje Hrvatski sabor 2/3 većinom s+glasova svih zastupnika, a ako se sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis Predsjednika Vlade, predsjednik RH. Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovjesti.

10


USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI HRVATSKI SABOR Što je Sabor i kako se biraju zastupnici? Sabor - predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti. Ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se biraju neposredno tajnim glasovanjem, na vrijeme od 4 godine. (14 zastupnika iz 10 izbornih jedinica, 8 zastupnika manjina i 5 zastupnika dijaspore - 153) Što se uređuje Zakonom o izborima zastupnika u HS?

Ovim zakonom se uređuje izbor zastupnika u HS. Predsjednik RH raspisuje izbore za zastupnike i saziva Sabor na prvo zasjedanje. Za zastupnike u Hrvatskom Saboru može biti biran hrvatski državljanin sa navršenih 18. godina života. Zastupnike biraju hrvatski državljani s navršenih 18 godina na mandat od 4 godine koji se može produljiti jedino u slučaju rata. Mandat zastupnika nije obvezujući i oni nisu opozivi. Dan provedbe izbora je neradni dan. Izbori se održavaju najranije 30, a najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja sabora. Prvo zasjedanje održava se najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora. Sabor se konstituira izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina zastupnika. Redovito zastupa dva puta godišnje: između 15. siječnja i 15. srpnja i između 15. rujna i 15. prosinca. Tijela za provođenje izbora : • Državno izborno povjerenstvo • Izborna povjerenstva izbornih jedinica • Općinska i gradska izborna povjerenstva • Birački odbori Unutarnje ustrojstvo Unutarnje ustrojstvo i način rada Hrvatskoga sabora uređuje se poslovnikom, a u skladu s Ustavom: - Predsjednik (Luka Bebić) - 2-5 potpredsjednika ( Vladimir Šeks, Ivan Jarnjak, Josip Friščić, Željka Antunović, Neven Mimica) - Tajništvo – tajnik Josip Sesar - Radna tijela (29 odbora i 1 povjerenstvo) - Druga radna tijela – Nacionalni odbor, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, Vijeće za građanski nadzor obavještajnih agencija, Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Poslovnik se donosi većinom glasova svih zastupnika. Koja su prava zastupnika? 1. Pravo na slobodno iznošenje vlastitih stavova - zastupnici nemaju obvezujući mandat – pravo svakog zastupnika da slobodno, prema vlastitom nahođenju, znanju i uvjerenju, zastupa svoje stavove u parlamentu. 2. Pravo na stalnu novčanu naknadu i druga prava određena zakonom 3. Zastupnički imunitet - zastupnik ne može biti pozvan na odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru. - zastupnik se može pritvoriti i protiv njega se može pokrenuti kazneni postupak samo uz odobrenja Hrvatskoga sabora - zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja sabora samo ako je zatečen da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. O takvom se slučaju izvješćuje predsjednika Hrvatskoga sabora. Ako sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odlučuje mandatno-imunitetno povjerenstvo, čiju odluku mora naknadno potvrditi Hrvatski sabor.

11


Kada se može zastupnicima produžiti mandat? Trajanje mandata zastupnicima u Hrvatskom saboru može se zakonom produžiti samo u slučaju: 1. rata 2. neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države 3. velikih prirodnih nepogoda ili 4. kada su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti

U kojim slučajevima zastupniku prestaje mandat prije isteka vremena? 1. ako podnese ostavku 2. ukoliko mu je pravomoćnom sudbenom odlukom oduzeta poslovna sposobnost 3. ukoliko je pravomoćnom sudbenom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci 4. smrću

Kako se može raspustiti Sabor? Hrvatski sabor može se raspustiti 1. radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako to odluči većina svih zastupnika 2. ako Sabor, na zahtjev Vlade RH da joj se da povjerenje, izglasa nepovjerenje Vladi 3. ako Sabor u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni proračun - u slučajevima pod 2 i 3. Sabor raspušta Predsjednik RH na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka Predsjednik RH ne može na prijedlog Vlade raspustiti Sabor dok traje postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti za povredu Ustava. 4. ako u roku od 30 dana od izglasanog nepovjerenja predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini / njezine ostavke Sabor ne izglasa povjerenje novom mandataru i članovima koje predlaže za sastav Vlade – Sabor će raspustiti Predsjednik RH Zasjedanje Sabora Hrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: prvi put, između 15. siječnja i 15. srpnja i drugi put, između 15. rujna i 15. prosinca. Izvanredno zasjedanje Sabora: 1. na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili većine zastupnika 2. na zahtjev predsjednika Sabora uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka 3. Nadležnosti Sabora - odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, - donosi zakone, - donosi državni proračun, - odlučuje o ratu i miru, - donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, - donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske, - ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti RH - odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske, - raspisuje referendum, - obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom, - nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom, - daje amnestiju za kaznena djela, - obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

12


Donošenje odluka Ako Ustavom nije drugačije određeno, Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika – obična (kvalificirana) većina. Zastupnici glasuju osobno. Dvotrećinskom većinom svih zastupnika Sabor odlučuje o: 1. promjeni Ustava 2. prelasku granice i djelovanju izvan teritorija RH / na njezinom teritoriju OS RH / oružanih snaga država saveznica - kada Predsjednik RH uskrati svoju suglasnost 3. promjeni granica 4. ograničavanju sloboda i prava zajamčenih Ustavom – za vrijeme rata ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države ili velikih prirodnih nepogoda 5. donosi organske zakona kojima se uređuju prava nacionalnih manjina 6. pokretanju postupka za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika RH – zbog povrede Ustava 7. izbor sudaca Ustavnog suda 8. donošenje ustavnog zakona 9. potvrđuje međunarodne ugovora kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju olasti izvedene iz Ustava RH 10. prethodno odlučuje o razdruživanju ili udruživanju RH u saveze s drugim državama Kvalificirana većina (većina glasova svih zastupnika) potrebna je za donošenje: 1. odluka o prelasku granica RH oružanih snaga država saveznica i djelovanju unutar njezinih granica – na prijedlog Vlade uz suglasnost Predsjednika RH 2. odluka o pružanju pomoći državama saveznicama u slučaju oružanog napada na jednu od njih 3. odluka o djelovanju oružanih snaga RH preko granica RH 4. raspuštanje Sabora radi raspisivanja prijevremenih izbora 5. donošenje Poslovnika Sabora 6. državni proračun 7. izglasavanje povjerenja / nepovjerenja Vladi 8. odluka o pristupanju promjeni Ustava 9. nacrt promjene Ustava 10. donošenje organskih zakona kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Sjednice Hrvatskoga sabora su javne. Organski zakoni - samo oni zakoni kojima su temeljni predmet uređenja pojedino ili pojedina Ustavom utvrđena temeljna prava i slobode (osobna i politička prava i slobode čovjeka), npr. Kazneni zakon - imaju jaču pravnu snagu od drugih zakona, donose se strožijim režimima od ostalih zakona, svi ostali zakoni moraju biti u skladu s njima. Prema čl. 83. Ustava organski zakoni su: 1. zakoni kojima se uređuju prava nacionalnih manjina 2. zakoni kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode (osobna i politička prava čovjeka), izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Tko ima pravo predlagati zakone i koje ovlasti sabor ima spram vladi? Pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela sabora te Vlada. Zastupnici imaju pravo postavljati Vladi i pojedinim ministrima zastupnička pitanja. - zastupnička pitanja se mogu postavljati usmeno i u pisanom obliku na sjednicama Hrvatskog sabora za vrijeme «Aktualnog prijepodneva» (održava se na početku svake sjednice Sabora) Najmanje jedna desetina zastupnika može podnijeti interpelaciju o radu Vlade Republike Hrvatske ili pojedinog njezinog člana.

13


Referendum Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga. Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske. Sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži 10% od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj. Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendum, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u RH.. Odluka donesena na referendumu obvezatna je. Kada sabor može ovlastiti Vladu da uređuje uredbama? Hrvatski sabor može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave. Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag. Uredbe prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor ne odluči drukčije. Kako zakoni stupaju na snagu? Predsjednik Republike proglasit će zakone u roku od osam dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru. Ako Predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike Hrvatske. Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave. Zakoni ne mogu imati povratno djelovanje. Promjenu Ustava proglašava sabor. Što je s proračunom? Državni se prihodi i rashodi utvrđuju u državnom proračunu. - donosi se većinom glasova svih zastupnika U zakonu čija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori. Kada sabor može osnivati istražna povjerenstva? Hrvatski sabor može osnivati istražna povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa. Predsjednika istražnog povjerenstva bira većina zastupnika iz reda oporbenih zastupnika. Tko ne može biti zastupnik istodobno (nespojive dužnosti)? Zastupnik istodobno s obnašanjem zastupničke dužnosti ne može biti: • sudac Ustavnog suda RH • sudac • državni odvjetnik, zamjenik državnog odvjetnika • pučki pravobranitelj i njegov zamjenik • predsjednik ili potpredsjednik Vlade, ministar ili drugi član Vlade, zamjenik ministra, pomoćnik ministra, ravnatelj državne upravne organizacije • državni tajnik, veleposlanik, konzul • župan, podžupan, gradonačelnik ili zamjenik gradonačelnika grada Zagreba • službenik ili namještenik u oružanim snagama • član uprave trgovačkog društva i dr. dužnosti

14


Što je institut pučkog pravobranitelja? Pučki pravobranitelj je opunomoćenik Hrvatskoga sabora koji štiti ljudska prava i slobode utvrđena Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila RH. Svatko može podnijeti pritužbu pučkom pravobranitelju ako smatra da su ugrožena ili povrijeđena njegova ustavna ili zakonska prava uslijed nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i tijela s javnim ovlastima. Pučkog pravobranitelja bira Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina. Pučki pravobranitelj samostalan je i neovisan u svom radu. Pučki pravobranitelj i ostali opunomoćenici Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

15


PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE Koja je uloga predsjednika? Predsjednik predstavlja i zastupa RH u zemlji i inozemstvu. Brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti (brine za poštivanje Ustava i redovno djelovanje državne vlasti) Predsjednik odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH (osigurava opstojn ost i jedinstvenost RH) Predsjednik ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost. Nakon izbora, Predsjednik podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor. Izbor predsjednika Izbore raspisuje Vlada RH. Kandidate mogu predlagati u RH registrirane političke stranke i birači pojedinačno ili skupno; dvije ili više pol. stranaka mogu predložiti jednog kandidata. Kandidati su svi koji su podržani pravovaljano prikupljenim potpisima, najmanje 10000 birača, ili koji su predloženi od birača na temelju pravovaljano prikupljenih najmanje 10000 njihovih potpisa. Kandidat koji na izboru dobije najmanje 10% glasova, ima pravo na jednaku naknadu troškova izborne promidžbe. Prijedlozi kandidata moraju stići najkasnije u roku 12 dana od raspisivanja izbora. Bira se na temelju općeg i jednakoga biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina. Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike. Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana. Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom krugu dobili najviše glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je sljedeći po broju dobivenih glasova. Izbor Predsjednika Republike obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata. Prije preuzimanja dužnosti, Predsjednik Republike pred predsjednikom Ustavnog suda Republike Hrvatske polaže svečanu prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu. Izbor Predsjednika Republike, prisega i njeno polaganje uređuje se zakonom. Predsjednik ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost. Nakon izbora predsjednik podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava sabor. Mogu biti birani hrvatski državljani s navršenih 18 gdina. Tko zamjenjuje predsjednika u raznim slučajevima? 1. U slučaju kraće spriječenosti uslijed odsutnosti, bolesti ili korištenja godišnjeg odmora, Predsjednik Republike može povjeriti predsjedniku Hrvatskoga sabora da ga zamjenjuje. O povratku na dužnost odlučuje Predsjednik Republike. 2. U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Hrvatskoga sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike na temelju odluke Ustavnog suda. Ustavni sud o tome odlučuje na prijedlog Vlade. 3. U slučaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske i o kojoj se obavještava predsjednik Hrvatskoga sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata Predsjednika Republike, dužnost privremenog predsjenika Republike po sili Ustava preuzima predsjednik Hrvatskoga sabora. Kada predsjednik Hrvatskoga sabora kao privremeni predsjenika Republike donosi akt o proglašenju zakona, akt supotpisuje predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se održati u roku od 60 dana od dana preuzimanja dužnosti privremenog predsjenika Republike.

16


Koje su ovlasti predsjednika? - raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje, - raspisuje referendum u skladu s Ustavom, - povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika, - daje pomilovanja, - dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom, - zajedno s Vladom surađuje u oblikovanju i provođenju vanjske politike - na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjenika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu - vrhovni je zapovjednik oružanih snaga, - imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom, - na temelju odluke Sabora objavljuje rat i zaključuje mir - zajedno s Vladom surađuje u usmjeravanju rada sigurnosnih službi, - obavlja druge dužnosti određene Ustavom. Koja je uloga predsjednika u vanjskoj politici? Predsjednik i Vlada surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike. Predsjednik, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjenika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu. Predsjednik, na prijedlog Vlade i uz mišljenje nadležnog odbora sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija Republike Hrvatske u inozemstvu, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade. Prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija. Koja je uloga predsjednika glede rata i mira? Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Predsjednik imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom. Na temelju odluke Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike objavljuje rat i zaključuje mir. U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države Predsjednik Republike može, uz supotpis predsjenika Vlade, narediti uporabu oružanih snaga iako nije proglašeno ratno stanje. Za vrijeme trajanja ratnog stanja Predsjednik Republike može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskoga sabora. U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti, Predsjednik Republike može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom. Predsjednik Republike podnijet će uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Hrvatskom saboru čim se bude mogao sastati. Ako Predsjednik Republike ne podnese uredbu Hrvatskom saboru na potvrdu ili Hrvatski sabor istu ne potvrdi, uredba sa zakonskom snagom prestaje važiti. Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja. Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi. Koja je uloga predsjednika glede rada sigurnosnih službi? Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi. Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Kada predsjednik može raspustiti Sabor? Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjenika Vlade, a nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka može raspustiti Hrvatski sabor ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa nepovjerenje ili u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni proračun. Predsjednik Republike ne može na prijedlog Vlade raspustiti Hrvatski sabor dok traje postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti za povredu Ustava.

17


Odgovornost Predsjednika Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski sabor 2/3 većinom svih zastupnika. O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske 2/3 većinom svih sudaca. Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreće odgovornost Predsjenika Republike za povredu Ustava. Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava. Imunitet Predsjednika Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti. Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda. Predsjednik Republike može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda. Tko predsjedniku pomaže pri obavljanju dužnosti? Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih dužnosti pomažu savjetodavna tijela. Članove tih tijela imenuje i razrješuje Predsjednik Republike. Nisu dopuštena imenovanja koja su u suprotnosti s načelom diobe vlasti. Savjetodavni, stručni i drugi poslovi obavljaju se u Uredu Predsjednika Republike. Ustrojstvo i djelokrug svog ureda utvrdit će sam Predsjednik svojom odlukom. VLADA REPUBLIKE HRVATSKE Što je Vlada? Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonima, a njezino ustrojstvo, način rada i odlučivanja propisani su Zakonom o Vladi Republike Hrvatske i Poslovnikom Vlade. Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri. Bez odobrenja Vlade predsjednik i članovi Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost. Sastav Vlade: Jadranka Kosor , predsjednica Vlade RH. Darko Milinović (HDZ), Potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva i socijalne skrbi. Ivan Šuker (HDZ), Potpredsjednik Vlade i ministar financija. Đurđa Adlešič (HSLS), Potpredsjednica Vlade za unutarnju politiku. Slobodan Uzelac (SDSS), Potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Božidar Pankretić (HSS), Potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. - predsjednik Vlade i potpredsjednici čine uži kabinet Vlade Gordan Jandroković, Ministar vanjskih poslova i europskih integracija Marina Matulović Dropulić, Ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Ivan Šuker, Ministar financija Darko Milinović, Ministar zdravstva i socijalne skrbi Branko Vukelić, Ministar obrane Davorin Mlakar, Ministar uprave Dražen Bošnjaković, Ministar pravosuđa Božo Biškupić, Ministar kulture Tomislav Karamarko, Ministar unutarnjih poslova Petar Čobanković, Ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Božidar Kalmeta, Ministar mora, prometa i infrastrukture Damir Bajs, Ministar turizma. Radovan Fuchs, Ministar znanosti, obrazovanja i športa Tomislav Ivić, Ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti 18


Božidar Pankretić, Ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Đuro Popijač, Ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Imenovanje Vlade Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade. Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju. Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Predsjednik i članovi Vlade polažu svečanu prisegu pred Hrvatskim saborom. Tekst prisege utvrđuje se zakonom. Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjenika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora. Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana. Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjenika Republike povjerit će mandat za sastav Vlade drugoj osobi. Ako Vlada ne bude sastavljena, Predsjednik Republike će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor. Ustrojstvo i način rada Propisuju se zakonom (Zakon o Vladi RH) i poslovnikom (Poslovnik Vlade RH). Predsjednik Vlade saziva njezine sjednice, predlaže dnevni red, predsjeda sjednicama i potpisuje akte koje Vlada donosi. Vlada o pitanjima iz svojeg djelokruga raspravlja i odlučuje na sjednicama Vlade, natpolovičnom većinom glasova svih članova Vlade – kad su glasovi podijeljeni odlučuje glas predsjednika Vlade. Dvotrećinskom većinom odlučuje kad predlaže: 1. promjenu Ustava 2. udruživanje ili razdruživanje s drugim državama 3. promjenu granica RH 4. raspisivanje državnog referenduma 5. djelovanje OS RH izvan njezinih granica Ustrojstvo 1. Predsjednik Vlade 2. Potpredsjednici Vlade 3. Članovi Vlade - ministri 4. Radna tijela – stalna i povremena Stalna radna tijela Vlade su a) Koordinacija za unutarnju politiku b) Koordinacija za vanjsku politiku, društvene djelatnosti i ljudska prava c) Koordinacija za regionalni razvoj, obnovu i revitalizaciju povratničkih područja d) Koordinacija za gospodarstvo e) Koordinacija za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji f) Komisija za odnose s vjerskim zajednicama g) Kadrovska komisija h) Administrativna komisija - stalna radna tijela imaju svoje stručne radne skupine 5. Tajništvo Vlade Akti Vlade - uredbe - opći pravni akt, koji u skladu s Ustavom i zakonom donose izvršna tijela - poslovnik kojim uređuje ustrojstvo i način rada i odlučivanja Vlade - odluke – uređuju pojedina pitanja ili određuju mjere, daje se suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis - zaključci – utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave

19


rješenja – o imenovanjima i razrješenjima dužnosnika i držanih službenika te članova drugih tijela koje imenuje i razrješava Vlada Uredbe i poslovnik se objavljuju u Narodnim novinama, a stupaju na snagu 8 dana objave. Ostali akti se mogu objaviti u Narodnim novinama ako tako odluči Vlada prilikom njihova donošenja. -

Nadležnost Vlade 1. predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru, 2. predlaže državni proračun i završni račun, 3. provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, 4. donosi uredbe za izvršenje zakona, 5. vodi vanjsku i unutarnju politiku, 6. usmjerava i nadzire rad državne uprave, 7. brine o gospodarskom razvitku zemlje, 8. usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi, 9. obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom. Odgovornost Vlade Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru. Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada. Pitanje povjerenja Vladi Na prijedlog najmanje jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinomu njezinom članu ili Vladi u cjelini. Glasovanje o povjerenju Vladi može zahtijevati i njezin predsjenika. Ne može se raspravljati i glasovati o povjerenju prije nego protekne sedam dana od dana dostave prijedloga Hrvatskom saboru. Rasprava i glasovanje o povjerenju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave prijedloga Hrvatskom saboru. Odluka o nepovjerenju je donijeta ako je za nju glasovala većina od ukupnog broja zastupnika u Hrvatskom saboru. Ako Hrvatski sabor odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci. Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku. Ako se u roku od 30 dana ne izglasa povjerenje novom mandataru i članovima koje predlaže za sastav Vlade, predsjednik Hrvatskoga sabora obavijestit će o tome Predsjednika Republike Hrvatske. Nakon primljene obavijesti predsjednika Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike će odmah donijeti odluku o raspuštanju Hrvatskoga sabora i istovremeno raspisati izbore za Hrvatski sabor. Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom članu Vlade, predsjenika Vlade može umjesto njega predložiti drugoga člana Hrvatskom saboru da mu izglasa povjerenje ili predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku. Imunitet Protiv članova Vlade ne može se voditi kazneni postupak za vrijeme trajanja mandata zbog kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora do 5 godina, bez prethodnog odobrenja Vlade. SUDBENA VLAST Tko obavlja sudbenu vlast? Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora koji su dio unutarnjeg pravnog poretka, zakona i drugih važećih izvora prava. VRHOVNI SUD Visoki prekršajni sudovi Prekršajni sudovi Županijski sudovi Općinski sudovi Visoki trgovački sud Trgovački sudovi

20


Upravni sud - nije sud pune jurisdikcije; provodi kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti Koja je uloga Vrhovnog suda? Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, na prijedlog Predsjednika Republike bira i razrješuje Hrvatski sabor. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske bira se na četiri godine. Aktualni predsjednik VS-a je Branko Hrvatin. Javnost rada sudova Sudske su rasprave javne i presude se izriču javno, u ime Republike Hrvatske. Javnost se može isključiti iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi zaštite privatnog života stranaka, ili u bračnim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i posvojenjem, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde. U suđenju sudjeluju suci porotnici i sudski savjetnici, u skladu sa zakonom. Imunitet sudaca Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom. Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo. Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren bez odobrenja Državnoga sudbenog vijeća. Razrješenje Sudačka dužnost je stalna, povjerava se osobno sucima Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti: - ako to sam zatraži, - ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost, - ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti, - ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenoga teškog stegovnog djela, tako odluči Državno sudbeno vijeće, - kad navrši 70 godina. Protiv odluke o razrješenju sudačke dužnosti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske žalbu o kojoj Ustavni sud odlučuje na način i u sastavu određenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Stegovna odgovornost suca Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. O žalbi odlučuje Ustavni sud na način i po postupku kako je to određeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ustavni sud dužan je odlučiti u roku od 30 dana od primitka žalbe. Odluka Ustavnog suda isključuje pravo na ustavnu tužbu. Sudac ne može biti premješten protivno njegovoj volji osim u slučaju ukidanja suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom. Sudac ne može obavljati službu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudačkom dužnošću. Imenovanje i razrješenje sudaca Suce, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće. Državno sudbeno vijeće u postupku imenovanja i razrješenja sudaca dužno je pribaviti mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora.

21


Državno sudbeno vijeće? Državno sudbeno vijeće je samostalno i neovisno tijelo koje osigurava samostalnost i neovisnost sudbene vlasti u RH. Samostalno odlučuje o imenovanju, napredovanju, premještaju, razrješenju i stegovnoj odgovornosti sudaca i predsjednika sudova, osim predsjednika Vrhovnog suda. Ono ima 11 članova – 7 sudaca, 2 sveučilišna profesora pravnih znanosti i 2 saborska zastupnika od kojih je 1 iz redova oporbe, a bira ih Hrvatski sabor. Članovi DSV biraju se na vrijeme od četiri godine, s time da nitko ne može biti član više od dva puta. Predsjednici sudova ne mogu biti birani za članove Državnoga sudbenog vijeća. Predsjednika Državnoga sudbenog vijeća bira tajnim glasovanjem većina članova Državnoga sudbenog vijeća na vrijeme od dvije godine. DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO Što je državno odvjetništvo? Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava. Glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske imenuje na vrijeme od četiri godine Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora. Kako se imenuju državni odvjetnici (zamjenici glavnog državnog odvjetnika)? Prigodom prvog stupanja na državnoodvjetničku dužnost zamjenici državnog odvjetnika će se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenovanja zamjenik državnog odvjetnika obavlja svoju dužnost stalno. Zamjenike državnih odvjetnika u skladu s Ustavom i zakonom imenuje, razrješuje i o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Državnoodvjetničko vijeće. Državnoodvjetničko vijeće bira Hrvatski sabor na način i u postupku određenim zakonom. Većina od ukupnog broja članova Državnoodvjetničkog vijeća mora biti iz reda zamjenika državnih odvjetnika. Čelnici državnih odvjetništava ne mogu biti birani za članove Državnoodvjetničkog vijeća. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Što je Ustavni sud? Ne predstavlja sudbenu vlast, nije redovni sud, već specifičan sud koji nadzire ustavnost i zakonitost rada i akata svih triju grana vlasti (sudske, zakonodavne i izvršne). Ustavni sud Republike Hrvatske čini 13 sudaca koje bira Hrvatski sabor 2/3 većinom glasova svih zastupnika iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti. Mandat suca Ustavnog suda traje 8 godina, a produžuje se do stupanja na dužnost novog suca u slučaju da do njegova isteka novi sudac nije izabran ili nije stupio na dužnost, a iznimno najdulje do šest mjeseci. Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor Hrvatskom saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadležan za Ustav. Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda na vrijeme od četiri godine. Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ni profesionalnu dužnost. Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru. Razrješenje suca Ustavnog suda Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost. Koja je uloga Ustavnog suda? Ustavni sud Republike Hrvatske: - odlučuje o ustavnosti i zakonitosti - odlučuje povodom ustavnih tužbi za povrede ljudska prava i temeljne slobode - rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti - odlučuje o odgovornosti Predsjednika Republike - nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad, 22


-

nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova, obavlja druge poslove određene Ustavom

Ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Hrvatski sabor. Ukidanje zakona i propisa Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će zakon ako utvrdi da je neustavan. Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit. (donijet će odluku o utvrđenju neustavnosti ili nezakonitosti.) Etičko povjerenstvo je nadstranačko tijelo opće priznatog javnog ugleda koje priopćenjima i upozorenjima djeluje na promicanje i ostvarivanje etičkih i demokratskih načela u izborima. Ocjenjuje ponašanje sudionika izbora tijekom izbora i samog postupka izbora. Ono ima predsjednika (predsjednik HAZU) i 6 članova koje imenuje Ustavni sud. MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA Kako se ostvaruje pravo na lokalnu samoupravu? Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava. Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom. Prava iz ovoga članka u Republici Hrvatskoj ostvaruju i građani Europske unije, u skladu sa zakonom i pravnom stečevinom Europske unije.- ova odredba stupa na snagu ulaskom u EU Koje poslove obavljaju jedinice lokalne samouprave? Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu. Koje poslove obavljaju jedinice regionalne samouprave? Jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova. Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža građanima. Čijem nadzoru podliježu jedinice lokalne uprave? U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela. Prihodi lokalne samouprave? Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga. Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom. Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom. Što su Narodne novine? Javno glasilo RH. Objavljuju se odluke i rješenja Ustavnog suda kao i donošeni zakoni, propisi i dr. 23


Tko donosi zakone a tko ih proglašava? Donosi ih Sabor a proglašava Predsjednik u roku od 8 dana od kada su u skladu s Ustavom doneseni u saboru. MEĐUNARODNI ODNOSI U čijoj je nadležnosti sklapanje međunarodnih ugovora? U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, Hrvatskoga sabora, Predsjenika Republike i Vlade Republike Hrvatske. Obvezno potvrđivanje od strane Hrvatskog sabora: - međunarodni ugovori vojne i političke naravi - međunarodni ugovori koji financijski obvezuju RH - međunarodni ugovori koji zahtijevaju donošenje ili izmjenu zakona Međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvrđuje 2/3 većinom glasova svih zastupnika. Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu međunarodnih ugovora koje je potvrdio Hrvatski sabor. Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske. Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutarnjega pravnog poretka RH., a po pravnoj su snazi iznad zakona. Objavljuju se u službenom glasilu RH - Narodne novine – Međunarodni ugovori. EUROPSKA UNIJA Pravna osnova članstva i prijenos ustavnih ovlasti Republika Hrvatska, na temelju odluke hrvatskog naroda o pristupanju Europskoj uniji donesene na referendumu, kao država članica Europske unije, sudjeluje u stvaranju europskog zajedništva, kako bi zajedno s drugim europskim državama osigurala trajni mir, slobodu, sigurnost i blagostanje te ostvarila druge zajedničke ciljeve, u skladu s temeljnim načelima i vrijednostima na kojima se Europska unija zasniva. Republika Hrvatska institucijama Europske unije povjerava ovlasti koje su potrebne za ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza preuzetih na temelju članstva – ugovor o pristupanju EU potvrđuje Sabor 2/3 većinom glasova svih zastupnika, tako potvrđeni ugovor potpisuje Predsjednik RH i on se objavljuje u Narodnim novinama. Sudjelovanje u institucijama EU Građani Republike Hrvatske neposredno su zastupljeni u Europskom parlamentu gdje putem svojih izabranih predstavnika odlučuju o stvarima iz njegove nadležnosti. Hrvatski sabor sudjeluje u europskom zakonodavnom postupku u skladu s ugovorima na kojima se temelji Europska unija. Vlada Republike Hrvatske izvješćuje Hrvatski sabor o prijedlozima pravnih propisa i odluka u čijem donošenju sudjeluje u institucijama Europske unije. Hrvatski sabor može o tim prijedlozima donositi zaključke na osnovi kojih Vlada djeluje u institucijama Europske unije. Nadzor Hrvatskoga sabora nad djelovanjem Vlade Republike Hrvatske u institucijama Europske unije uređuje se zakonom. Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ustavnim ovlastima, Vlada i Predsjednik Republike Hrvatske. Pravo Europske unije Ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno je s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom. Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. 24


Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije. Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije. Pravo građana Europske unije Državljani Republike Hrvatske su građani Europske unije i uživaju prava koja im jamči pravna stečevina Europske unije, a osobito: - slobodu kretanja i nastanjivanja na području svih država članica, - aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u drugoj državi članici, sukladno propisima te države članice, - pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu bilo koje države članice, jednaku zaštiti vlastitih državljana kada se nalaze u trećoj državi u kojoj Republika Hrvatska nema diplomatsko-konzularno predstavništvo, - pravo podnošenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom ombudsmanu te pravo obraćanja institucijama i savjetodavnim tijelima Europske unije na hrvatskom jeziku, kao i na svim službenim jezicima Europske unije, te pravo dobiti odgovor na istom jeziku. Sva prava ostvaruju se u skladu s uvjetima i ograničenjima propisanima ugovorima na kojima se temelji Europska unija te mjerama prihvaćenima na temelju tih ugovora. U Republici Hrvatskoj sva prava zajamčena pravnom stečevinom Europske unije uživaju svi građani Europske unije. PROMJENA USTAVA Tko ima pravo pokrenuti postupak udruživanja RH s drugim državama? Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske. Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku. O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu. Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora. Odredbe ovoga članka o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja Republike Hrvatske. Tko ima pravo mijenjati Ustav? Pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje 1/5 zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske. Hrvatski sabor odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika. Nacrt promjene Ustava Hrvatski sabor utvrđuje većinom glasova svih zastupnika. O promjeni Ustava odlučuje Hrvatski sabor 2/3 većinom glasova svih zastupnika. Promjenu Ustava proglašava Hrvatski sabor. Četvrta promjena Ustava stupila je na snagu danom proglašenja, 16.06,2010., osim odredaba koje se odnose na EU, a koje će stupiti na snagu danom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Hijerarhija propisa 1. Ustav 2. Međunarodni ugovori – sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni 3. Zakon 4. Uredba 5. Pravilnik, naredba, naputak Zakon o grbu, zastavi i himni RH te zastavi i lenti Predsjednika RH 25


Zakon o grbu, zastavi i himni RH, te zastavi i lenti predsjednika Ovaj zakon uređuje opis povijesnog hrvatskog grba, zastave, tekst i napjev himne, opis zastave i lente predsjednika, kao i način i zaštitu njihove uporabe Grbom, zastavom i himnom RH predstavlja se RH i izražava pripadnost Republici Hrvatskoj. Upotreba zastave i grba RH? Rabe se u skladu s odredbama zakona na način kojim se ističe ugled i dostojanstvo. U njima se ne može ništa mijenjati. Kada je predviđeno mogu se koristiti kao sastavni dio amblema, tako da se ne vrijeđa ugled i dostojanstvo. Zabranjeno ih je javno isticati ako su dotrajali ili oštećeni. Grb se rabi: - u sastavu pečata i žigova - u službenim natpisima tijela državne vlasti - na zgradama u kojima su smještena državna tijela te druga javna tijela u RH - na službenim aktima - na diplomama i svjedodžbama - u drugim prilikama utvrđenim zakonom Gdje i kada se ističe zastava RH? Zastava Republike Hrvatske ističe se: 1. stalno na zgradama svih državnih tijela; 2. u dane praznika Republike Hrvatske; 3. u dane žalosti u Republici Hrvatskoj i vije se za trajanja žalosti na pola stijega; 4. može se isticati pri javnim skupovima 5. u drugim prilikama utvrđenim zakonom Ako se zastava Republike Hrvatske ističe preko ulice ili trga u okomitom položaju, tada se crvena boja zastave nalazi na: 1. sjevernoj strani - ako je pravac ulice istok - zapad, odnosno zapad - istok; 2. istočnoj strani - ako je pravac ulice sjever - jug, odnosno jug - sjever; 3. istočnoj strani kružnog trga. Ako se zastava Republike Hrvatske ističe okomito na stolu, crvena boja zastave je prva s lijeve strane, gledano s prednje strane, dok ako se polaže na odar ili postolje, crvena boja se nalazi s lijeve strane gledano s prednje strane. Kad se izvodi himna RH? Napisao Antun Mihanović, uglazbio Josip Runjanin. Izvodi se: 1. na početku zasjedanja Sabora 2. pri službenom dolasku u RH, odnosno pri ispraćaju iz RH šefa strane države ili međunarodne organizacije 3. u drugim svečanim prilikama utvrđenim zakonom – na službenim proslavama, političkim skupovima i drugim svečanim manifestacijama - izvodi se sviranjem pjevanjem ili sviranjem i pjevanjem Kada se ističe zastava predsjednika RH? 1. na zgradi u kojoj su službene prostorije i stan predsjednika kada on tamo boravi 2. na prometnom sredstvu u kojem se nalazi 3. u drugim svečanim prilikama. Kada predsjednik nosi lentu? 1. na Dan državnosti 2. pri predaji priznanja 3. kod akreditiranja diplomatskih i konzularnih 4. u drugim svečanim prilikama Opis grba Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja. tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje. Iznad 26


štita se nalazi kruna sa pet šiljaka koja se u blagom luku spaja sa lijevim i desnim gornjim dijelom štita. U krunu je smješteno pet manjih štitova s povijesnim hrvatskim grbovima koji su poredani od lijeve na desnu stranu štita u ovom redu: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Omjer visine polja na glavnom štitu i visine manjih štitova u kruni je 1 : 2,5, a omjer širine polja na glavnom štitu i širine manjih štitova u kruni 1: 1. Najstariji poznati grb Hrvatske sadrži u štitu na plavom polju žutu (zlatnu) šesterokraku zvijezdu s bijelim (srebrnim) mladim mjesecom. Grb Dubrovačke Republike sadrži u štitu na modrom polju dvije crvene grede. Dalmatinski grb sadrži u štitu na plavom polju tri žute (zlatne) okrunjene leopardove glave. Istarski grb sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu) kozu okrenutu u lijevo s crvenim papcima i rogovima. Slavonski grb sadrži u štitu na plavom polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, a između greda je crveno polje po kojem lagano stupa kuna na lijevo. U gornjem plavom polju je žuta (zlatna) šesterokraka zvijezda. Grb je obrubljen crvenom crtom. Opis zastave Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom Republike Hrvatske u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Republike Hrvatske je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (kruna) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave. Opis predsjedničke zastave Zastava predsjednika Republike Hrvatske je kvadratnog oblika obrubljena tankim rubom naizmjeničnih crvenih i bijelih polja. U sredini zastave na modroj podlozi je znak u obliku povijesnog hrvatskog grba sa 25 crvenih i srebrnih polja. Štit krasi vijenac medaljona u kojima su povijesni hrvatski grbovi poredani od lijeve na desnu stranu štita ovim redom: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Sa medaljona se uzdužno pružaju snopovi usporednih zlatnih, crvenih i bijelih linija. Iznad štita je položena vrpca s bojama zastave Republike Hrvatske, na kojoj su u sredini zlatnim slovima u rimskoj kapitali izvezena slova "RH". koja znače: Republika Hrvatska. Opis predsjedničke lente Lenta predsjednika Republike Hrvatske je znak predsjedničke časti, sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave koje su položene kao i na zastavi Republike Hrvatske. Lenta je obrubljena zlatnim rubom. U sredini lente s prednje strane u bijelom polju nalazi se grb Republike Hrvatske obrubljen zlatnim rubom koji je s lijeve strane ukrašen izvezenim zlatnim grančicama hrasta, a s desne strane zlatnim grančicama masline. Lenta se nosi položena preko desnog ramena dijagonalno poprsjem do struka gdje se kopčom spaja s drugim krajem lente. Kopča je kvadratičnog oblika obrubljena zlatnim pleterom. Na sredini polja kopče je znak isti kao i znak na zastavi predsjednika Republike Hrvatske, ali bez natpisa na vrpci. Državni pečat Republika Hrvatska ima veliki i mali državni pečat. Veliki je promjera 80 mm, kružnog je oblika a u sredini pečata je grb Republike Hrvatske. U krugu oko grba na gornjoj strani je riječ "REPUBLIKA", a na donjoj strani je riječ "HRVATSKA". Oko grba Republike Hrvatske i toga napisa kružno se nalazi starohrvatski troplet. Namijenjen je za utiskivanje u pečatni vosak. Utiskuje se na ratifikacijske isprave te na vjerodajnice i pisma ovlaštenja koja potpisuje predsjednik Republike Mali državni pečat je promjera 50 mm istoga sadržaja kao i veliki državni pečat. Namijenjen je za otisak crnilom na papiru, te za utiskivanje izravno na ispravu ili na papirnu podlogu, koja se lijepi na ispravu. Zakon o izboru Predsjednika RH Tko može predlagati kandidate za predsjednika RH? Kandidate za predsjednika RH mogu predlagati političke stranke registrirane u RH i birači pojedinačno i skupno. Kandidati za predsjednika su svi koji su predloženi od jedne ili više političkih stranaka i podržani pravovaljano prikupljenim potpisima, najmanje 10000 birača, ili koji su predloženi od birača na temelju pravovaljano prikupljenih najmanje 10000 njihovih potpisa.

27


Koja su tijela za provođenje izbora? Izborno povjerenstvo RH, općinsko izborno povjerenstvo, gradsko izborno povjerenstvo i Gradsko izborno povjerenstvo Grada Zagreba i birački odbori. Članovi izbornih povjerenstava i njihovi zamjenici moraju biti diplomirani pravnici, a ne mogu biti članovi niti jedne političke stranke. Sastav izbornog povjerenstva i tko ga imenuje? Izborno povjerenstvo RH čini predsjednik i 4 člana, od kojih svaki ima zamjenika, koje imenuje Ustavni sud RH iz reda sudaca Vrhovnog suda RH i drugih istaknutih pravnika. Općinsko i gradsko izborno povjerenstvo čine predsjednik i 2 člana, od kojih svaki ima zamjenika, koje imenuje Izborna povjerenstvo RH iz reda sudaca ili drugih pravnika. Tko utvrđuje rezultate izbora? Rezultate izbora za predsjednika RH utvrđuje Izborno povjerenstvo RH na temelju rezultata glasovanja na svim biračkim mjestima. Kad izabrani predsjednik stupa na dužnost? Posljednjeg dana mandata predsjednika kojem istječe mandat. Na dan stupanja na dužnost pred Ustavnim sudom polaže svečanu prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu. Zakon o izborima zastupnika u Sabor RH Što se uređuje ovim zakonom? Ovim zakonom se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski državni sabor. Predsjednik RH raspisuje izbore za zastupnike i saziva Sabor na prvo zasjedanje. Za zastupnika može biti biran hrvatski državljanin s navršenih 18 godina. Zastupnike biraju hrvatski državljani s navršenih 18 godina na mandat od 4 godine koji se može produljiti jedino u slučaju rata. Mandat zastupnika nije obvezujući i oni nisu opozivi. Što se uređuje zakonom o izborima zastupnika u Sabor RH? Ovim zakonom se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Predsjednik RH raspisuje izbore za zastupnike i saziva Sabor na prvo zasjedanje. Za zastupnika može biti biran hrvatski državljanin s navršenih 18 godina. Tijela za provedbu izbora zastupnika u Hrvatski Sabor su: - Državno izborno povjerenstvo - stalni (predsjednik i dva člana) i prošireni sastav (određuje se po prihvaćanju, utvrđivanju i objavi lista izbornih jedinica) - Izborna povjerenstva izbornih jedinica - stalni (predsjednik i dva člana) i prošireni sastav (određuje se po prihvaćanju, utvrđivanju i objavi lista izbornih jedinica), - Županijsko izborno povjerenstvo - stalni (predsjednik i dva člana) i prošireni sastav (određuje se po prihvaćanju, utvrđivanju i objavi lista izbornih jedinica) - Općinska i gradska izborna povjerenstva - Birački odbori. Izborne jedinice u RH Područja izbornih jedinica za izbor zastupnika u Hrvatski sabor određena su Zakonom. Zakonom je teritorij Republike Hrvatske podijeljen na deset izbornih jedinica (u svakoj se bira po 14 zastupnika) dok je jedanaesta izborna jedinica zasebna izborna jedinica u kojoj zastupnike u Sabor biraju hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj (3 zastupnika). Dvanaestu izbornu jedinicu čini cjelokupno područje Republike Hrvatske u kojoj pripadnici autohtonih nacionalnih manjina biraju svoje zastupnike u Sabor (ukupno 8 ). Tko ne može biti zastupnik istodobno? Zastupnik istodobno s obnašanjem zastupničke dužnosti ne može biti: sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, sudac, državni odvjetnik, zamjenik državnog odvjetnika, pučki pravobranitelj, zamjenik pučkog pravobranitelja, predsjednik ili potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, ministar ili drugi član Vlade Republike Hrvatske, zamjenik ministra, pomoćnik ministra, ravnatelj državne upravne organizacije, zamjenik i pomoćnik ravnatelja državne upravne organizacije, tajnik Vlade Republike Hrvatske, tajnik ministarstva, predstojnik ureda i 28


ravnatelj agencije Vlade Republike Hrvatske, predstojnik Ureda Predsjednika Republike, predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, veleposlanik, generalni konzul, župan ili podžupan, gradonačelnik ili zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba, djelatna vojna osoba, službenik i namještenik u Oružanim snagama, član uprave trgovačkog društva, ustanove i izvanproračunskog fonda u pretežitom državnom vlasništvu te čelnik pravne osobe koja je Saboru obvezna po zakonu podnositi izvješće. Za vrijeme trajanja mandata zastupnik može prihvatiti obnašanje dužnosti koja se prema odredbama ovoga Zakona smatra nespojivom Za vrijeme obnašanja nespojive dužnosti njegov će mandat biti u mirovanju, a zamjenjivat će ga zamjenik u skladu s odredbama ovoga Zakona Mirovanje zastupničkog mandata ne može trajati manje od 6 mjeseci. Etičko povjerenstvo je nadstranačko tijelo opće priznatog javnog ugleda koje priopćenjima i upozorenjima djeluje na promicanje i ostvarivanje etičkih i demokratskih načela u izborima. Ocjenjuje ponašanje sudionika izbora tijekom izbora i samog postupka izbora. Ono ima predsjednika (predsjednik HAZU) i 6 članova koje na temelju prijedloga parlamentarnih političkih stranaka imenuje Ustavni sud iz reda istaknutih javnih osoba koji nisu članovi niti jedne političke stranke. Zakon o popisima birača Što se uređuje ovim zakonom? Ovim zakonom se uređuje način i postupak vođenja popisa birača radi evidentiranja hrvatskih državljana koji imaju biračko pravo. Hrvatski državljani ostvaruju biračko pravo temeljem upisa u popis birača. Popisi birača su javne knjige. Popis birača se vodi za područje svake općine. Za hrvatske državljane koji nemaju prebivalište u RH, popisi birača se vode u Gradu Zagrebu. Način upisa u popis birača? Popis birača vodi se u elektroničkom obliku, jedinstvenog sadržaja u svim gradovima i općinama. Na čuvanje podataka primjenjuju se mjere zaštite osobnih podataka utvrđene posebnim zakonima. POPISI BIRAČA - zbirka osobnih podataka o biračkom pravu koja se vodi pod nazivom popisi birača - državna evidencija u koju se upisuju hrvatski državljani koji su navršili 18 godina života, osim onih koji su pravomoćnom sudskom odlukom potpuno lišeni poslovne sposobnosti Upis u popis birača je uvjet za ostvarivanje biračkog prava na dan izbora. Popisi birača temelje se na načelu jedinstvenosti i stalnosti, a vode se po službenoj dužnosti za svaki grad ili općinu. Unutar grada ili općine popisi birača vode se po naseljima, ulicama i trgovima. Birači se upisuju u popise birača prema mjestu prebivališta u Republici Hrvatskoj. Svaki birač može biti upisan u popis birača samo jednog grada ili općine. Birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj upisuju se u središnju evidenciju popisa birača u Gradu Zagrebu, po državama u kojima imaju evidentirano boravište u inozemstvu. Popise birača vode tijela državne uprave u županijama, odnosno Gradu Zagrebu, nadležna za poslove opće uprave. Središnju evidenciju birača koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj vodi nadležno tijelo Grada Zagreba. - ova tijela se utvrđuju kao voditelj zbirke osobnih podataka, sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka Sadržaj popisa birača čine sljedeći podaci: 1. redni broj, 2. prezime i ime, 3. nacionalnost, 4. matični broj građana, 5. spol, 6. datum rođenja, 7. prebivalište (ulica, kućni broj i podbroj, naselje) i 8. primjedba. 29


Upisivanje u popis birača obavlja se na temelju podataka iz - evidencije državljanstva, - evidencije putnih isprava i - evidencije prebivališta. Iz popisa birača brišu se - osobe koje su izgubile biračko pravo (smrću, prestankom hrvatskog državljanstva ili oduzimanjem poslovne sposobnosti) i - birači koji su promijenili prebivalište na području grada ili općine za koje se popis birača vodi Brisanje iz popisa birača obavlja se na način da se u rubrici »Primjedba« navodi broj akta i pravna osnova na temelju koje je izvršeno brisanje. Prethodna registracija birača - obavlja se prije raspisivanja izbora tijekom cijele godine, a najkasnije 14 dana prije dana određenog za održavanje izbora, a na temelju usmenog ili pisanog zahtjeva - obavljaju je diplomatske misije ili konzularni uredi Republike Hrvatske za 1. birače koji će glasovati u inozemstvu na određenom konzularnom području 2. birače bez prebivališta u Republici Hrvatskoj i birače s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji trajnije borave u inozemstvu 3. birače bez prebivališta u Republici Hrvatskoj koji borave ili će se na dan izbora zateći u Republici Hrvatskoj Privremeni upis u popis birača Privremeni upis u popis birača izvan mjesta prebivališta obavlja se na temelju potvrde o upisu u popis birača. Potvrdu o upisu u popis birača izdaje nadležno tijelo koje vodi popis birača. Birači koji će se na dan izbora zateći izvan područja grada ili općine u kojoj imaju prebivalište, mogu se na osobni zahtjev privremeno upisati u popis birača u gradu ili općini gdje će se zateći, pod uvjetom da je na izborima koji su raspisani dopušteno glasovanje izvan mjesta prebivališta. Privremenim upisom u popis birača ne mijenja se prebivalište ili adresa stanovanja. Zahtjevi za privremeni upis u popis birača izvan mjesta prebivališta mogu se podnositi do isteka roka od 14 dana prije dana određenog za održavanje izbora. Zahtjev za privremeni upis podnosi se nadležnom tijelu koje vodi popis birača u mjestu u kojem će se birač zateći na dan izbora. Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH Što se uređuje ovim zakonom? Ovim se Ustavnim zakonom uređuju uvjeti i postupak za izbor sudaca Ustavnog suda RH i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina i druga pitanja važna za izvršenje dužnosti i rad Ustavnog suda. Imunitet sudaca Ustavnog suda Suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru. Sudac Ustavnog suda - ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Ustavnom sudu - ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Ustavnog suda - može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina U takvom slučaju državno tijelo, koje je suca Ustavnog suda pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda. Ustavni sud može odlučiti da sudac Ustavnog suda protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ne obavlja dužnosti u Ustavnom sudu dok taj postupak traje.

30


Nadležnost Ustavnog suda 1. ocjena suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom 2. zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda 3. rješavanje sukoba nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti 4. postupak za utvrđivanje odgovornosti Predsjednika RH 5. nadzor nad ustavnošću programa i djelovanja političkih stranaka 6. nadzor nad ustavnošću i zakonitošću izbora i državnog referenduma i izborni sporovi 7. žalbeni ustavnosudski postupci – povodom žalbe protiv odluke o razrješenju sudačke dužnosti i odluke o stegovnoj odgovornosti suca 8. praćenje ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti 9. nadzor nad donošenjem propisa za izvršenje Ustava, zakona i drugih propisa Način pokretanja postupka pred Ustavnim sudom i donošenja odluka Postupak se pred Ustavnim sudom pokreće pisanim zahtjevom, prijedlogom i ustavnom tužbom (u daljnjem tekstu: podnesci). Podnesci upućeni Ustavnom sudu moraju biti potpisani. Ustavni sud donosi odluke i rješenja većinom glasova svih sudaca, ako Ustavom ili ovim Ustavnim zakonom nije drukčije određeno. Ustavni sud donosi odluku kada odlučuje o biti stvari, a u ostalim slučajevima donosi rješenje. Odluka i rješenje Ustavnog suda moraju biti obrazloženi. Sudac Ustavnog suda se ne može uzdržati od glasovanja, osim u slučaju kada je sudjelovao u donošenju zakona, drugog propisa ili odluke koji su predmet odlučivanja. Odluke i važnija rješenja Ustavnog suda objavljuju se u Narodnim novinama. Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba. Vlada Republike Hrvatske osigurava preko tijela državne uprave provedbu odluka i rješenja Ustavnog suda. Tko može podnijeti zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom – za ocjenu ustavnosti i zakonitosti? 1. 1/5 zastupnika Hrvatskog sabora 2. radno tijelo Hrvatskog sabora 3. predsjednik RH 4. Vlada RH za ocjenu suglasnosti propisa s Ustavom i zakonom 5. Vrhovni sud RH, ako pitanje ustavnosti i zakonitosti nastane u postupku pred sudovima 6. pučki pravobranitelj u postupcima zaštite ustavnih i zakonskih prava građana u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti. Što je ustavna tužba? Svaka fizička i pravna osoba može ustavnom sudu podnijeti ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ustavno pravo. U stvarima u kojima je dopušten upravni spor, odnosno revizija u parničnom ili izvanparničnom postupku, pravni put je iscrpljen nakon što je odlučeno i o tim pravnim sredstvima. Tek nakon iscrpljivanja svih drugih pravnih putova, ustavna tužba se može podnijeti u roku od 30 dana od primitka odluke. O ustavnoj tužbi odlučuje vijeće od 6 sudaca, a od 3 kad ne postoje postupovne pretpostavke za odlučivanje o biti stvari; jednoglasno i u punom sastavu. Ako se u vijeću ne postigne jednoglasnost ili ako vijeće smatra da se predmet tužbe ima širi značaj, o ustavnoj tužbi odlučit će ustavni sud na sjednici. Ustavni sud odlučuje o ustavnoj tužbi odlukom (tužba se usvaja ili odbija kao neosnovana). Zakon o političkim strankama Odrediti pojam političke stranke? Političkim strankama smatraju se udruge čiji su ciljevi izraženi u programu i statutu usmjereni na stvaranje i oblikovanje političke volje te političko djelovanje građana. Djelovanje im je javno. 31


U smislu Zakona o političkim strankama – političke stranke su pravne osobe koje politički djeluju u skladu s ciljevima utvrđenima programom i statutom. Političke stranke se ustrojavaju i djeluju po teritorijalnom načelu i ne mogu osnivati svoje organizacijske oblike u državnim tijelima, tijelima jedinica lokalne samouprave, poduzećima, ustanovama, vojsci, policiji i drugim pravnim osobama. Političke stranke osnivanje? Političku stranku može osnovati najmanje 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana RH. Političke stranke se upisuju u registar koji vodi Ministarstvo uprave. Danom upisa u registar politička stranka stječe svojstvo pravne osobe. Politička stranka mora objaviti svoj statut nakon registracije u jednom od dnevnih listova ili u Narodnim novinama. Zahtjev za upis u registar podnosi se Ministarstvu uprave u roku 15 dana od dana održavanja osnivačke skupštine. Zahtjevu za upis u registar političkih stranaka prilažu se: - zapisnik o radu i odluke osnivačkog tijela stranke - program i statut - popis osnivača i članova upravnih tijela - imena osoba ovlaštenih za zastupanje i predstavljanje - dokaz o hrvatskom državljanstvu osnivača i članova upravnih tijela O zahtjevu se donosi rješenje u roku od 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva za upis u registar. Ako ga ne donese u tom roku, smatrat će se da je politička stranka upisana u registar idućeg dana nakon proteka tog roka. Statut političke stranke mora sadržavati odredbe o: - nazivu i sjedištu, - znaku stranke, - predstavljanju i zastupanju stranke, - ciljevima i načinu djelovanja, - članstvu, - ustrojstvenim oblicima, - upravnim tijelima, načinu njihovog izbora i opoziva, - sredstvima za rad, - prestanku, te postupku s imovinom u slučaju njenog prestanka. Naziv političke stranke mora biti na hrvatskom jeziku, a može se upisati u registar i u prijevodu na jedan ili više stranih jezika. Sredstva za rad političkih stranaka? Političke stranke su neprofitne udruge i dužne su javno prikazati podrijetlo i namjenu sredstava koja su im pristigla tijekom jedne kalendarske godina. Prihode mogu stjecati od članarina, dobrovoljnih priloga, izdavačke djelatnosti, organizacije stranačkih manifestacija, državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne samouprave. Nadzor nad radom političkih stranaka – Ustavni sud Tko može ukinuti rad političkih stranaka, kada i zašto? Političke stranke prestaju: 1. ako je nadležno upravno tijelo (Ministarstvo uprave) donijelo odluku o prestanku političke stranke, 2. ako se utvrdi da su prestale djelovati, ako je proteklo dvostruko više vremena od vremena utvrđenog statutom za održavanje skupa najvišeg upravnog tijela, a sjednica nije održana, 3. ako je njihovo djelovanje zabranjeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. O prestanku se donosi rješenje. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina Na osnovu kojih pravnih izvora se RH obvezuje na poštivanje i zaštitu nacionalnih i drugih temeljnih prava i sloboda čovjeka i građanina? 1. Ustavo RH 32


2. Načela Povelje Ujedinjenih naroda 3. Opća deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima 4. Završni akt Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Pariška povelja za Novu Europu i drugi dokumentima OESS-a koji se odnose na prava čovjeka (Dokument Kopenhaškog i Moskovskog sastanka) 5. Konvencija Vijeća Europe za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda, te protokoli uz tu Konvenciju 6. Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, Konvencija o pravima djeteta 7. Deklaracija o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja 8. Konvencija o borbi protiv diskriminacije u oblasti prosvjete 9. Deklaracija UN o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina 10. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe 11. Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima 12. Europska povelja o lokalnoj/mjesnoj/samoupravi 13. Instrumenti SEI za zaštitu manjinskih prava 14. Preporuka iz Lunda o učinkovitom sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom životu Definicija nacionalnih manjina Nacionalna manjina – skupina hrvatskih državljana koji su tradicionalno nastanjeni na teritoriju RH, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja. Prava nacionalnih manjina • Služenje vlastitim jezikom i pismom u privatnom i javnom životu • Pravo na odgoj i obrazovanje na vlastitom jeziku i pismu • Slobodna uporaba znamenja i simbola • Kulturna autonomija – održavanje, razvoj i iskazivanje vlastite kulture, te očuvanje i zaštita svojih kulturnih dobara i tradicije • Pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanje djelatnosti javnog priopćavanja na jeziku i pismu kojim se služe • Prao na samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa • Zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini te u tijelima državne uprave i u pravosudnim tijelima • Sudjelovanje u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina • Zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda Da li pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica imaju pravo na zastupljenost u Saboru i Vladi RH? Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koje sudjeluju u ukupnom stanovništvu RH s više od 1.5% stanovnika imaju pravo na najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine u Hrvatskom saboru. Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina čiji je udio u stanovništvu RH manji od 1.5% imaju pravo izabrati najmanje 4 zastupnika pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatski sabor, u skladu sa zakonom o izborima zastupnika u Sabor. Političke institucije nacionalnih manjina Savjet za nacionalne manjine i vijeća nacionalnih manjina u jedinicama samouprave. Članove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada na 4 godine, na prijedlog vijeća nacionalnih manjina (7 članova) odnosno manjinskih udruga i vjerskih zajednica (5 članova), a članovi Savjeta su i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. Savjet ima nadzornu, inicijativnu i odlučujuću ulogu. Savjet nadzire ostvarivanje prava nacionalnih manjina, podnosi prijedloge državnim tijelima, te raspoređuje proračunska sredstva za nacionalne manjine. Vijeća nacionalnih manjina biraju se neposrednim izborima u jedinicama samouprave gdje pripadnici pojedine nacionalne manjine imaju udio u stanovništvu veći od 1.5%, odnosno jedinicama lokalne samouprave gdje živi više od 200 pripadnika, te u jedinicama regionalne samouprave gdje živi vise od 500 pripadnika pojedine manjine. U općini takvo vijeće ima 10 članova, u gradu 15, a u županiji 25. Vijeće ima predsjednika, kojeg biraju članovi iz svojih redova. 33


Vijeća nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju pravo: predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom području, biti obaviješteni o svakom pitanju o kome će raspravljati radna tijela predstavničkog tijela jedinice samouprave, a tiče se položaja nacionalne manjine, davati mišljenja i prijedloge na programe radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja.

----------------------------------------------------------------------------------------------

2.SUSTAV DRŽAVNE UPRAVE Modernizacija državne uprave Proces reforme državne uprave podrazumijeva povećanje efikasnosti, otvorenosti tijela državne uprave, podizanje razine kvalitete upravnih usluga, jačanje standarda vladavine prava, podizanje etičke razine u državnoj službi i smanjenje korupcije, primjenu moderne informatičko-komunikacijske tehnologije, osiguravanje pristupa informacijama javnog sektora, zaštitu osobnih podataka, borbu protiv korupcije, edukaciju službenika i dr. mjere U tom smislu, Vlada RH je u ožujku 2008. donijela Strategiju reforme državne uprave 2008.-2011., a u prosincu 2009. Strategiju razvoja ljudskih potencijala u državnoj službi 2010-2013. Tko obavlja poslove državne uprave? − Tijela državne uprave. − Jedinice lokalne i područne samouprave − Pravne osobe koje imaju javne ovlasti Poslove u tijelima državne uprave obavljaju državni službenici, koji se primaju u državnu službu na temelju javnog natječaja. Pomoćno-tehničke poslove u tijelima državne uprave obavljaju namještenici. Koja su tijela državne uprave? − Središnja tijela državne uprave – Ministarstva (16), središnji državni uredi Vlade RH (3), državne upravne organizacije (9) − Prvostupanjska tijela državne uprave u županijama - Uredi državne uprave u županijama Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz nadležnosti središnjih tijela državne uprave mogu se u županiji, gradu i općini osnivati područne jedinice. Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave mogu se u gradu / općini osnivati ispostave.. Tko su dužnosnici RH? Ministri, državni tajnici središnjih državnih ureda, državni tajnici u ministarstvima i ravnatelji državnih upravnih organizacija su dužnosnici RH. Rukovodeći državni službenici Rukovodeći državni službenici su ravnatelji u ministarstvu, tajnici ministarstva, zamjenici državnog tajnika središnjih državnih ureda, zamjenici i pomoćnici ravnatelja državnih upravnih organizacija te predstojnici ureda državne uprave u županijama. - imenuje ih i razrješava Vlada na temelju javnog natječaja, u skladu s odredbama Zakona o državnim službenicima Što je s pripadnicima manjina? 34


Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u središnjim tijelima državne razmjerno njihovom udjelu u ukupnom stanovništvu RH, a u uredima državne uprave u jedinicama područne samouprave razmjerno njihovom udjelu u ukupnom stanovništvu županije, odnosno Grada Zagreba. Vlada nadzire provedbu zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave. Kako se osiguravaju sredstva? Sredstva za rad tijela državne uprave osiguravaju se u državnom proračunu. Sredstva za obavljanje poslova državne uprave povjerenih tijelima jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, osiguravaju se u skladu s posebnim zakonom kojim su te ovlasti povjerene. Što je s javnosti rada tijela državne uprave? Rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave je javan. Javnost se može isključiti samo izuzetno, u slučajevima predviđenim zakonom. Tko naknađuje štetu uzrokovanu nepravilnom radom državne uprave? Štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. U obavljanju poslova iz svog djelokruga tijela državne uprave samostalna su u granicama zakonskih ovlasti. Postoji li mogućnost žalbe? Protiv pojedinačnih akata, radnji i mjera tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, donijetih u prvom stupnju, može se podnijeti žalba a u slučaju da žalba nije dopuštena, može se zatražiti sudska zaštita. Koji su poslovi državne uprave? 1. Neposredna provedba zakona i drugih propisa 2. Donošenje provedbenih propisa 3. Provođenje upravnog nadzora 4. Provođenje inspekcijskog nadzora 5. Drugi upravni i stručni poslovi Neposredna provedba zakona i drugih propisa • rješavanje u upravnim stvarima • vođenje propisanih očevidnika • izdavanje uvjerenja i drugih potvrda • drugi upravni i stručni poslovi Donošenje provedbenih propisa Provedbene propise donose ministri, državni tajnici središnjih državnih ureda i ravnatelji državnih upravnih organizacija kad su na to izrijekom ovlašteni, u granicama date ovlasti. To su: - Pravilnik - potanje razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene. - Naredba – njome se naređuje ili zabranjuje određeno postupanje. - Naputak – njime se propisuje način rada u tijelima državne uprave, tijelima jedinica lokalne i područne samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. Pravilnici, naredbe i naputci objavljuju se u "Narodnim novinama", a stupaju na snagu najranije osmoga dana od dana objave, ako tim propisima nije izuzetno određeno da zbog naročito važnih razloga stupaju na snagu danom objave. Provođenje upravnog nadzora UPRAVNI NADZOR - provode tijela državne uprave nad tijelima državne uprave, pravnim osobama s javnim ovlastima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u povjerenim im poslovima državne uprave. Nadzire se: 35


1. 2. 3. 4. 5. 6.

zakonitost rada i postupanja, rješavanje u upravnim stvarima, djelotvornost, ekonomičnost i svrhovitost rada u obavljanju poslova državne uprave, svrhovitost unutarnjeg ustrojstva osposobljenost službenika i namještenika za obavljanje poslova državne uprave odnos službenika i namještenika prema građanima i drugim strankama

Koje radnje tijelo državne uprave može poduzeti ako uoči nepravilnosti i nezakonitosti – mjere u upravnom nadzoru 1. zahtijevati izvješća, podatke i druge obavijesti o obavljanju poslova državne uprave, 2. raspraviti stanje izvršavanja poslova državne uprave i predložiti mjere koje se moraju poduzeti radi izvršenja pojedinih poslova državne uprave, 3. pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti odgovarajućih službenika odnosno namještenika, 4. neposredno obaviti poslove u granicama svog djelokruga iz nadležnosti tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno pravnih osoba s javnim ovlastima na njihov trošak, kad ocijene da se na drugi način ne može izvršiti zakon ili drugi propis, a tijelo državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno pravne osobe s javnim ovlastima nisu obavili određeni posao državne uprave u za to ostavljenom ili primjerenom roku, 5. poduzeti i druge mjere propisane posebnim zakonom. Tko nadzire rad pojedinih tijela državne uprave? U granicama svog djelokruga: 1. središnja tijela državne uprave nadziru rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, 2. uredi državne uprave u županijama nadziru rad tijela jedinica lokalne i područne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave na području županije. Nadležna središnja tijela državne uprave mogu u obavljanju poslova državne uprave koji su povjereni tijelima županije, grada, odnosno općine davati županu, gradonačelniku, odnosno načelniku naredbe u skladu sa zakonom. Pojedinačnom naredbom ne može se određivati način rješavanja određene, pojedinačne upravne stvari. Provođenje inspekcijskog nadzora Podrazumijeva izravan uvid u opće i pojedinačne akte, uvjete i način rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba te poduzimanje zakonom i drugim propisima predviđenih mjera da se ustanovljeno stanje i poslovanje uskladi sa zakonom i drugim propisima. Tko obavlja inspekcijski nadzor? Inspekcijski nadzor provode inspektori i drugi državni službenici ovlašteni za provedbu nadzora. Inspekcijske poslove obavljaju: - uredi državne uprave u županijama (I° ) - središnja tijela državne uprave (II° ) (ako posebnim zakonom nije što drugo određeno) Ministarstva mogu neposredno obavljati i inspekcijske poslove iz nadležnosti županijskih, odnosno gradskih ureda. Inspektori imaju posebnu iskaznicu, kojom se dokazuje njihovo službeno svojstvo, identitet i ovlasti. Način vođenja očevidnika i obrazac iskaznice inspektora propisuje nadležni ministar. Inspektori imaju pravo pregledati i poslovne prostorije, poslovne spise, zgrade, predmete, robu i druge stvari kod nadziranih osoba, saslušati pojedine osobe u upravnom postupku, pregledati isprave na temelju kojih se može utvrditi identitet osoba, kao i obavljati druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora. Prilikom provođenja inspekcijskog nadzora inspektori su dužni postupati tako da se ne ugrozi zakonom ili drugim propisom utvrđena tajna. Službenici tijela državne uprave, državnih tijela, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave i drugih pravnih osoba dužni su inspektora upozoriti što se po propisima, odnosno po njihovim općim aktima smatra tajnom.

36


Na što ima inspektor pravo ukoliko utvrdi nepravilnost? Ukoliko nađe da je povrijeđen zakon ili drugi propis, inspektor ima pravo i obvezu, u skladu sa zakonom i drugim propisima: 1. narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka odnosno nepravilnosti u određenom roku, 2. podnijeti prijavu nadležnom državnom tijelu zbog kaznenog djela, odnosno izreći zakonom ili drugim propisom utvrđenu prekršajnu kaznu, 3. poduzeti i druge mjere odnosno izvršiti druge radnje za koje je posebnim propisima ovlašten. Kako radi inspektor? O izvršenom pregledu, utvrđenom stanju i poduzetim odnosno naređenim mjerama i radnjama, inspektor sastavlja zapisnik. Primjerak zapisnika o inspekcijskom pregledu inspektor uručuje fizičkoj osobi ili službenoj osobi državnog tijela, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravne osobe. Inspektor vodi očevidnik o obavljenim inspekcijskim pregledima. Ako utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni u ostavljenom roku, inspektor je dužan poduzeti odgovarajuće mjere i radnje, u okviru svojih zakonom ili drugim propisom utvrđenih ovlasti. Ako se inspektoru prilikom provođenja inspekcijskog nadzora pruži fizički otpor, odnosno ako se takav otpor osnovano očekuje, inspektor može zatražiti pomoć ovlaštenih službenih osoba nadležne policijske uprave. Inspektor je u obavljanju inspekcijskog nadzora odgovoran, ako propusti poduzeti, odnosno odrediti mjere ili radnje, koje je po zakonu ili drugim propisima bio dužan poduzeti, odnosno odrediti, ako prekorači svoje zakonske i drugim propisima utvrđene ovlasti, ako ne podnese prijavu, odnosno ne obavijesti nadležna državna tijela o utvrđenim nedostacima te u drugim slučajevima previđenim posebnim zakonom. Što će inspektor učiniti kada nedostaci koje je utvrdio u inpekc. nadzoru ne budu otklonjeni u ostavljenom roku? Ako utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni u ostavljenom roku, inspektor je dužan poduzeti odgovarajuće mjere i radnje u okviru zakonom ili drugim propisom utvrđenih ovlasti. Drugi upravni i stručni poslovi koje obavljaju tijela državne uprave 1. Praćenje stanja u okviru svog djelokruga prikupljanjem potrebnih podataka i obavijesti 2. Predlaganje donošenja propisa i dr. akata iz svoje nadležnosti - nadležnim državnim tijelima 3. Izrada nacrta prijedloga propisa 4. Izrada stručnih podloga za rješavanje ili objašnjenje određenih pitanja 5. Priprema prijedloga odgovora ili davanje odgovora na zastupnička pitanja 6. Ostvaruju domaću i inozemnu stručnu suradnju 7. Daju odgovarajuća objašnjenja pravnim osobama i građanstvu u granicama svog djelokruga USTROJSTVO DRŽAVNE UPRAVE a) MINISTARSTVA Ministarstva – definicija. Ministarstva se ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja. U ministarstvima koja su ustrojena za više upravnih područja u pravilu se ustrojavaju upravne organizacije u sastavu ministarstva. Upravne organizacije u sastavu ministarstva su uprave, zavodi i ravnateljstva. Koji su poslovi ministarstava? Ministarstva obavljaju upravne i druge stručne poslove iz svog djelokruga, a osobito: 1. neposredno primjenjuju zakone i druge propise, 2. osiguravaju provedbu zakona i drugih propisa, 3. pripremaju nacrte prijedloga zakona i prijedloge drugih propisa, 4. rješavaju u upravnim stvarima u prvom stupnju kad su na to zakonom izrijekom ovlašteni te u drugom stupnju, ako zakonom nije što drugo određeno. 5. provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor, 6. vode propisane očevidnike, 7. prate stanje u svom djelokrugu te nadležnim državnim tijelima predlažu poduzimanje odgovarajućih mjera, 37


8. izrađuju stručne podloge za postupak odlučivanja u državnim tijelima, 9. osiguravaju suradnju stručnih i znanstvenih ustanova te predlažu nadležnim državnim tijelima ustrojavanje određenih službi i stručnih ustanova. Tko osniva ministarstva i za koliko upravnih područja može biti osnovano pojedino ministarstvo? Ministarstva se ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja, a osniva ih odnosno ustrojava Hrvatski sabor i to Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave. U ministarstvima koja su ustrojena za više upravnih područja ustrojavaju se upravne organizacije u sastavu ministarstva (uprave, zavodi i ravnateljstva). Tko imenuje i razrješava ministra, državnog tajnika, tajnika ministarstva i ravnatelja u ministarstvu? Ministre imenuje i razrješava Hrvatski Sabor na prijedlog predsjednika Vlade. Državnog tajnika imenuje Vlada RH na prijedlog predsjednika Vlade. On za svoj rad odgovara Vladi i ministru. Tajnika ministarstva imenuje Vlada, na prijedlog ministra. On odgovara za svoj rad ministru. Ravnatelj u ministarstvu upravlja radom upravnih organizacija ustrojenih u ministarstvu, a za svoj rad odgovara ministru Imenuje ga i razrješava Vlada na prijedlog ministra. Što je kabinet ministra / uži kabinet? Kabinet ministra je posebna ustrojstvena jedinica koja za ministra i državnog tajnika, obavlja protokolarne poslove, poslove u svezi odnosa sa sredstvima javnog priopćavanja te druge stručne i administrativne poslove. Koja je uloga ministra? (1) Ministar predstavlja ministarstvo i upravlja njegovim radom, a osobito: 1. provodi utvrđenu politiku Vlade 2. donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten 3. brine o zakonitom i pravodobnom izvršavanju zakona i drugih propisa 4. osigurava suradnju ministarstva s državnim tijelima, jedinicama lokalne i područne samouprave, pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te drugim pravnim osobama u pitanjima od zajedničkog interesa 5. poduzima mjere utvrđene zakonom i drugim propisima u slučaju povrede službene dužnosti Koja je uloga državnog tajnika? (2) Ministarstvo može imati jednog ili više državnih tajnika koje na prijedlog predsjednika Vlade imenuje Vlada Republike Hrvatske. Državni tajnik za svoj rad odgovara Vladi i ministru. Ukoliko je u ministarstvu imenovano više državnih tajnika, ministar će odrediti koji će ga od tajnika zamjenjivati u slučaju odsutnosti ili spriječenosti. Koja je uloga tajnika? (3) Tajnik ministarstva poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu, te tehnički usklađuje rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica ministarstva i upravnih organizacija u sastavu ministarstva, brine o stručnom osposobljavanju i usavršavanju državnih službenika i namještenika u tijeku službe i o urednom i pravilnom korištenju imovine i sredstava za rad, nadzire rad državnih službenika i namještenika te obavlja i druge poslove koje mu povjeri ministar. Tajnika ministarstva imenuje Vlada, na prijedlog ministra. Tajnik ministarstva za svoj rad odgovara ministru. Koja je uloga ravnatelja u ministarstvu? (4) Upravlja radom upravnih organizacija ustrojenih u ministarstvu. Ravnatelj je odgovoran za svoj rad ministru. Koje se upravne organizacije u sastavu ministarstva? (5) Upravne organizacije u sastavu ministarstava osnivaju se u pravilu kao: 1. uprave, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva u kojem se obavljaju pretežito upravni poslovi, s određenim stupnjem samostalnosti u radu 2. zavodi, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se obavljaju pretežito stručno-analitički poslovi koji zahtijevaju posebne načine rada unutar ministarstva. Zavodima se izuzetno mogu povjeriti i određeni upravni poslovi, ako to zahtijeva povezanost stručnih i upravnih poslova.

38


3. ravnateljstva, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se obavljaju određeni gospodarski i s njima vezani upravni poslovi, kada obavljanje tih poslova zahtijeva posebno ustrojenu službu, samostalnost djelovanja i posebne načine rada unutar ministarstva. b) SREDIŠNJI DRŽAVNI UREDI Središnji državni uredi - djelokrug Središnji državni uredi ustrojavaju se za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja koja su od posebnog značaja za učinkovitiji rad Vlade. Središnji državni uredi obavljaju upravne i druge stručne poslove iz svog djelokruga, a osobito: 1. izrađuju prijedloge strateških dokumenata i stručno obrađuju pitanja od osobitog značaja za učinkovitiji rad Vlade, 2. izrađuju stručne podloge za postupak odlučivanja u državnim tijelima, 3. neposredno primjenjuju zakone i druge propise i o osiguravaju njihovu provedbu, 4. pripremaju nacrte prijedloga zakona i prijedloge drugih propisa, 5. rješavaju u upravnim stvarima kad su na to izrijekom zakonom ovlašteni, 6. provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor, 7. vode propisane očevidnike i evidencije, 8. prate stanje u svom djelokrugu te nadležnim državnim tijelima predlažu poduzimanje odgovarajućih mjera, 9. osiguravaju suradnju stručnih i znanstvenih ustanova te predlažu nadležnim državnim tijelima ustrojavanje određenih službi i stručnih ustanova, 10. ostvaruju suradnju s drugim tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugim pravnim osobama, 11. ostvaruju međunarodnu suradnju, 12. prikupljaju, sređuju i razlučuju podatke od interesa za djelatnost za koju su ustrojeni i obavljaju druge poslove utvrđene zakonom i drugim propisima. Tko upravlja središnjim državnim uredima, ovlasti državnog tajnika središnjeg ureda? Središnjim državnim uredom upravlja državni tajnik. Državni tajnik središnjeg državnog ureda za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade. Državni tajnik predstavlja središnji državni ured i upravlja njegovim radom, a osobito: 1. brine o provedbi zakona i drugih propisa, 2. donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten, 3. brine o zakonitom i pravodobnom izvršavanju zakona i drugih propisa te u pitanjima od zajedničkog interesa osigurava suradnju središnjeg državnog ureda s drugim državnim tijelima, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te drugim pravnim osobama, 4. poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu, brine se o stručnom osposobljavanju i usavršavanju državnih službenika i namještenika u tijeku službe i poduzima mjere utvrđene zakonom i drugim propisom za utvrđivanje odgovornosti za povrede službene dužnosti. Zamjenik državnog tajnika Državni tajnik može imati jednog ili više zamjenika. Zamjenik državnog tajnika je za svoj rad odgovoran državnom tajniku. Zamjenik državnog tajnika koordinira obavljanje poslova državne uprave u pojedinom upravnom području središnjeg državnog ureda i obavlja druge poslove koje mu povjeri državni tajnik. Ukoliko je u središnjem državnom uredu imenovano više zamjenika, držani tajnik će odrediti koji će ga od zamjenika zamjenjivati u slučaju odsutnosti ili spriječenosti. c) DRŽAVNE UPRAVNE ORGANIZACIJE Državne upravne organizacije – definicija. Državne upravne organizacije ustrojavaju se za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja. Osnivaju se u pravilu kao državne uprave, zavodi i ravnateljstva. Kakve poslove obavljaju državne upravne organizacije? Državne upravne organizacije obavljaju upravne, stručne i druge poslove iz svog djelokruga, a osobito: 1. proučavaju i istražuju određena pitanja koja zahtijevaju primjenu posebnih načina rada, a koje je nužno obavljati u okviru državne uprave, 2. vode propisane očevidnike, 39


3. 4. 5. 6. 7.

rješavaju u upravnim stvarima kad su na to izrijekom zakonom ovlašteni, provode upravni odnosno inspekcijski nadzor pripremaju nacrte zakona i prijedloge drugih propisa, pripremaju stručne podloge za postupak odlučivanja u državnim tijelima, ostvaruju suradnju s tijelima državne uprave, jedinicama lokalne samouprave i uprave te drugim pravnim osobama, 8. ostvaruju međunarodnu suradnju, 9. prikupljaju, sređuju i razlučuju podatke od interesa za djelatnost za koju su ustrojeni, 10. obavljaju i druge poslove utvrđene zakonom i drugim propisima. Što je to stručni kolegij? U ministarstvima i državnim upravnim organizacijama može se osnovati stručni kolegij kao stručno i savjetodavno tijelo ministra odnosno ravnatelja. Tko upravlja radom državnih upravnih organizacija? Radom državnih upravnih organizacija ustrojenih u sastavu ministarstva upravlja ravnatelj. Ravnatelja imenuje i razrješuje Vlada, na prijedlog predsjednika Vlade i uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog ministra. Za svoj rad odgovoran je Vladi i nadležnom ministru. Ravnatelj može imati zamjenika, odgovoran je ravnatelju, imenuje ga Vlada. Zamjenik ravnatelja zamjenjuje ravnatelja u slučaju njegovog izbivanja ili spriječenosti te obavlja i druge poslove koje mu povjeri ravnatelj. Ravnatelj državne upravne organizacije može imati jednog ili više pomoćnika. Pomoćnik ravnatelja upravlja radom unutarnje ustrojstvene jedinice DUO i dr. Poslove koje mu povjeri ravnatelj. Za svoj rad odgovoran je ravnatelju. Koji su poslovi ravnatelja državne upravne organizacije? Ravnatelj predstavlja državnu upravnu organizaciju i upravlja njezinim radom, a osobito: 1. brine o provedbi zakona i drugih propisa 2. donosi provedbene propise kad je na to zakonom ovlašten 3. nadzire zakonitost i pravovremenost izvršavanja poslova d) DRŽAVNA UPRAVA U ŽUPANIJI, GRADU, ODNOSNO OPĆINI Uredi državne uprave (1) • Osnivaju se za obavljanje poslova državne uprave u više upravnih područja na području jedinice područne samouprave. U svakoj županiji ustrojen je jedan ured državne uprave (ukupno 20) Unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave uređuje se uredbom Vlade. Poslovi: 1. neposredna provedba zakona i drugih propisa 2. rješava u upravnim stvarima u prvom stupnju 3. provodi upravni, odnosno inspekcijski nadzor 4. prati stanje u svom djelokrugu, te središnjim tijelima državne uprave predlaže mjere za unapređenje stanja u pojedinim upravnim područjima Predstojnik ureda državne uprave (2) Radom ureda upravlja predstojnik, on je čelnik tog ureda. Imenuje ga i razrješuje Vlada na temelju natječaja. Odgovoran je Vladi i čelniku središnjeg tijela DU nadležnom za odgovarajuće upravno područje. Poslovi: 1. brine o provedbi zakona 2. nadzire zakonitost i pravovremenost obavljanja poslova, provodi neposredan nadzor nad radom u uredu, poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu 3. obavlja nadzor nad poslovima državne uprave u ispostavama u općinama i gradovima 4. osigurava suradnju ureda državne uprave u jedinici područne samouprave s tijelima jedinica lokalne odnosno područne samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti Može imati zamjenika kojeg imenuje i razrješuje državni tajnik nadležan za poslove opće uprave, na prijedlog predstojnika ureda, a na temelju prethodno provedenog javnog natječaja. Ispostave ureda državne uprave (3) 40


Za obavljanje određenih poslova iz nadležnosti ureda državne uprave u jedinici područne samouprave mogu se osnovati ispostave u gradovima i općinama koje odredi Vlada na prijedlog predstojnika ureda državne uprave. Ispostavom upravlja voditelj ispostave koji je odgovoran predstojniku ureda državne uprave. e) OBAVLJANJE POSLOVA DRŽAVNE UPRAVE POVJERENIH JEDINICAMA LOKALNE I PODRUČNE SAMOUPRAVE TE PRAVNIM OSOBAMA KOJE IMAJU JAVNE OVLASTI Koji su poslovi tijela jedinica lokalne samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima? Tijela jedinica lokalne i područne samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti, u povjerenim im poslovima državne uprave : 1. rješavaju u upravnim stvarima u prvom i drugom stupnju kad su im ti poslovi zakonom izrijekom stavljeni u nadležnost, 2. vode očevidnike određene zakonom i drugim propisima i izdaju propisana uvjerenja i druge potvrde, 3. obavljaju i druge poslove državne uprave koji su im zakonom izrijekom stavljeni u nadležnost. Tko je u jedinici lokalne samouprave odgovoran za zakonito i stručno obavljanje prenijetih poslova državne uprave? Za zakonito i stručno obavljanje povjerenih poslova državne uprave, odgovorni su župan, gradonačelnik, odnosno općinski načelnik te ravnatelj pravne osobe s javnim ovlastima. Na službenike koji obavljaju povjerene poslove državne uprave u jedinicama lokalne i područne samouprave te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti shodno se primjenjuju propisi kojima se uređuje stručna sprema i stručno osposobljavanje državnih službenika i namještenika. UNUTARNJE USTROJSTVO TIJELA DRŽAVNE UPRAVE Kako se uređuje unutarnje ustrojstvo i uredsko poslovanje tijela državne uprave? Unutarnje ustrojstvo i uredsko poslovanje tijela državne uprave uređuju se uredbom Vlade. - nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica - njihov djelokrug - način upravljanja tim jedinicama - okvirni broj službenika i namještenika - način planiranja poslova - radno vrijeme - održavanje uredovnih dana Kojim se aktom potvrđuje broj potrebnih državnih službenika i namještenika? Pravilnik o unutarnjem redu – donosi ga čelnik tijela na temelju uredbe o unutarnjem ustrojstvu tijela državne uprave. Utvrđuje: - radna mjesta - broj službenika i namještenika za svako radno mjesto - opis poslova radnog mjesta / ovlasti i odgovornosti - uvjeti za raspored na radno mjesto Tko donosi pravilnik o unutarnjem redu? Pravilnik o unutarnjem redu donose: 1. za ministarstvo, ministar 2. za središnje državne urede, državni tajnik 3. za državne upravne organizacije, ravnatelj 4. za ured državne uprave u jedinici područne samouprave, predstojnik Unutarnje ustrojstvene jedinice U SREDIŠNJIM TIJELIMA DRŽAVNE UPRAVE - kabinet - tajništvo - (samo u ministarstvu) - upravne organizacije u sastavu ministarstva (uprave, zavodi i ravnateljstva) – (samo u ministarstvu) - služba / sektor (mogu biti samostalni) - odjel (mogu biti samostalni) 41


- odsjek - pododsjek - odjeljak Područne jedinice / područni uredi – izvan sjedišta U UREDIMA DRŽAVNE UPRAVE U JEDINICAMA PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE: • službe (u sjedištu ureda) – za opće poslove, gospodarstvo, imovinsko-pravne poslove, društvene djelatnosti, zajedničke poslove - organizacijski oblici unutar službe su odsjek i pododsjek • ispostave (izvan sjedišta) – organizacijski oblici unutar ispostava su pododsjek i odjeljak

MEĐUSOBNI ODNOSI TIJELA DRŽAVNE UPRAVE Koje su ovlasti Vlade u provođenju nadzora nad obavljanjem poslova državne uprave? (odnosi Vlade prema tijelima državne uprave) U provođenju nadzora nad obavljanjem poslova državne uprave Vlada može: 1. ukinuti propise tijela državne uprave i jedinica lokalne i područne samouprave u povjerenim im poslovima državne uprave, 2. podnijeti zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti propisa pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave 3. raspraviti stanje u pojedinom tijelu državne uprave, tijelu jedinica lokalne i područne samouprave ili pravnoj osobi koja ima javne ovlasti te odrediti mjere koje su to tijelo, tijelo jedinice lokalne samouprave i uprave ili pravna osoba koja ima javne ovlasti dužni poduzeti radi izvršavanja poslova državne uprave iz svog djelokruga, a osobito razriješiti, odnosno predložiti razrješenje čelnika tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti 4. pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti službenika i namještenika, 5. poduzeti i druge mjere u skladu sa zakonom i drugim propisima. Objasnite međusobne odnose tijela državne uprave. Središnja tijela državne uprave • dužna su međusobno surađivati, pružati stručnu pomoć, davati obavijesti o podacima o kojima se vode službene evidencije, osnivati zajedničke stručne komisije i dr. • uredima državne uprave u županijama – pružati stručnu pomoć, davati stručna mišljenja, održavati stručna savjetovanja, provoditi upravni nadzora i poduzimati mjere u upravnom nadzoru, pokreću postupak za utvrđivanje odgovornosti drž. službenika Odnosi tijela državne uprave prema jedinicama lokalne i područne samouprave odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti Tijela državne uprave u svom djelokrugu nadziru rad tijela jedinica lokalne i područne samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u obavljanju poslova državne uprave i u tom svojstvu u ovlasti su osobito: 1. nadzirati zakonitost, pravovremenost i pravilnost obavljanja prenijetih poslova državne uprave, 2. raspraviti stanje u pojedinom tijelu jedinice lokalne i područne samouprave ili pravnoj osobi koja ima javne ovlasti te odrediti mjere koje su to tijelo ili pravna osoba koja ima javne ovlasti dužni poduzeti radi izvršavanja poslova državne uprave, a osobito obustaviti od izvršenja opće akte tijela jedinica lokalne i područne samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u prenijetim im poslovima državne uprave, predložiti razrješenje čelnika tijela jedinice lokalne i područne samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi te zakonom kojim je ovlaštenje prenijeto, 3. pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti službenika i namještenika tijela jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, 4. poduzeti i druge mjere u skladu sa zakonom i drugim propisima.

42


Tijela državne uprave dužna su u obavljanju poslova državne uprave surađivati s tijelima jedinica lokalne i područne samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti i pružati im stručnu pomoć, a osobito stručno obrađivati pitanja i pojave u svezi provedbe zakona i drugih propisa, davati im stručna mišljenja i objašnjenja te održavati stručna savjetovanja o načinu provedbe zakona kao i o drugim općim pitanjima od značaja za pravilno djelovanje i unapređivanje načina i učinkovitosti rada u poslovima državne uprave. SREDSTVA ZA RAD TIJELA DRŽAVNE UPRAVE Kako se utvrđuju sredstva za rad tijela državne uprave? Sredstva za rad tijela državne uprave utvrđuju se državnim proračunom. Tijela državne uprave dužna su Vladi Republike Hrvatske dostaviti zahtjev za osiguranje sredstava za iduću proračunsku godinu na temelju plana rada tijela s obrazloženjem najkasnije do 30. rujna tekuće godine. • Zajednički materijalni troškovi tijela državne uprave – npr. grijanje, osvjetljenje, čišćenje itd, Vlada Republike Hrvatske može, u dogovoru s tim tijelima, odrediti da se sredstva za pokriće tih materijalnih troškova doznačuju samo jednom od tih tijela • Zajedničko korištenje opreme - uređuje se ugovorom između tijela državne uprave, odnosno tijela jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti. Vlada Republike Hrvatske može odrediti obvezatno zajedničko korištenje stvari opreme od strane dva ili više tijela državne uprave. • Mogućnost prijenosa opreme - može se prenijeti bez naknade samo na drugo državno tijelo, a u svrhu obavljanja poslova državne uprave i na jedinicu lokalne samouprave i uprave ili pravnu osobu koja ima javne ovlasti. • O korištenju novčanih sredstava odlučuje čelnik tijela do visine vrijednosti koju odredi Vlada Raspoređivanje sredstava Raspoređivanje sredstava tijela državne uprave obavlja se predračunom, a konačna raspodjela tih sredstava godišnjim obračunom tijela državne uprave. Predračun o rasporedu sredstava donosi se prije početka godine na koju se odnosi, a najkasnije 15 dana nakon usvajanja državnog proračuna. Tko je odgovoran za zakonito korištenje sredstava? Za zakonito korištenje sredstava tijela državne uprave odgovorni su čelnik tijela državne uprave, kao izvršitelj i računopolagač. Čelnik tijela državne uprave može, u skladu s propisima, svoju ovlast izvršitelja prenijeti na jednog ili više pomoćnih izvršitelja. Da li tijela državne uprave mogu svoju opremu prenositi bez naknade? Oprema tijela državne uprave može se prenijeti bez naknade samo na drugo državno tijelo, a u svrhu obavljanja poslova državne uprave i na jedinicu područne samouprave ili pravnu osobu koja ima javne ovlasti. ODNOSI TIJELA DRŽAVNE UPRAVE I GRAĐANA Na čemu se temelje odnosi tijela državne uprave i građana? Odnosi tijela državne uprave i građana temelje se na međusobnoj suradnji i povjerenju te poštivanju dostojanstva ljudske osobe. • Davanje podataka, obavijesti, pružanje stručne pomoći • Upoznavanje javnosti o obavljanju poslova državne uprave • Podnošenje prigovora i pritužbi na rad tijela državne uprave • Naknada štete Tko podnosi izvješća o obavljanju poslova državne uprave? Izvješća o obavljanju poslova državne uprave mogu davati ministri, ravnatelji državnih upravnih organizacija, župani te gradonačelnik Grada Zagreba. Mogu za davanje odgovarajućih izvješća ovlastiti i pojedine državne službenike. Državni službenici koji su ovlašteni davati odgovarajuća izvješća osobno su odgovorni za njihovu točnost i pravodobnost. Neovlašteno davanje izvješća ili davanje netočnih , izvješća predstavlja težu povredu službene dužnosti.

43


Ministri, ravnatelji državnih upravnih organizacija, župani te gradonačelnik Grada Zagreba, odnosno državni službenik kojeg oni ovlaste, može o značajnijim pitanjima obavljanja poslova državne uprave održavati konferencije s predstavnicima sredstava javnog priopćavanja. Ministri, odnosno ravnatelji državnih upravnih organizacija, župani i gradonačelnik Grada Zagreba mogu odlučiti da se nacrti propisa koje pripremaju, a za koje je javnost osobito zainteresirana, objave putem sredstava javnog priopćavanja, kao i da se pozovu svi zainteresirani da na nacrt propisa iznesu svoje primjedbe. Kad tijela državne uprave održavaju savjetovanja ili druge oblike stručne obrade pitanja iz svog djelokruga, o tome se obvezatno upoznaje javnost putem tiska i drugih oblika javnog priopćavanja te omogućava nazočnost predstavnika sredstava javnog priopćavanja. Izvješća se mogu dati na sljedeće načine: - na konferenciji s predstavnicima sredstava javnog priopćavanja - putem sredstva javnog priopćavanja, - putem savjetovanja i drugih oblika obrade pitanja. Kako tijela državne uprave moraju ustrojiti svoj rad i poslovanje prema građanima? Tijela državne uprave dužna su svoj rad i poslovanje ustrojiti tako da građani i pravne osobe mogu na jednostavan i djelotvoran način ostvarivati svoja Ustavom zajamčena prava i zakonom zaštićene interese te ispunjavati svoje građanske dužnosti. U rješavanju u upravnim stvarima ne smije se zahtijevati od stranaka da u postupku pribavljaju uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave ili pravne osobe koje imaju javne ovlasti vode službene očevidnike. Takva uvjerenja moraju se pribaviti po službenoj dužnosti. Naknada troškova – naknada štete Kad se u upravnom postupku građani i pravne osobe odnosno njihovi zastupnici i punomoćnici odazovu pozivu, a bez njihove krivnje službena radnja radi koje su pozvani nije obavljena, imaju pravo zahtijevati naknadu time nastalih troškova. O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje zaključkom voditelj postupka koji je pozvao stranku, na temelju propisa kojim se uređuje naknada troškova svjedocima, u upravnom postupku. Protiv zaključka stranka može uložiti žalbu tijelu nadležnom za rješavanje u drugom stupnju. Ako nema tijela drugog stupnja, protiv zaključka se neposredno može pokrenuti upravni spor. Troškovi isplaćuju se na teret sredstava osiguranih za rad tijela koje vodi upravni postupak. Ukoliko službena radnja nije obavljena uslijed krivnje ili grube nepažnje službene osobe, postoji pravo regresa prema službenoj osobi za isplaćenu naknadu troškova. Prigovori i pritužbe građana Tijela državne uprave dužna su omogućiti građanima i pravnim osobama podnošenje prigovora i pritužbi na rad tijela državne uprave, kao i na nepravilan odnos državnih službenika kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti. Tijela državne uprave dužna su u službenim prostorijama na vidnom mjestu osigurati potrebna tehnička i druga sredstva za podnošenje prigovora i pritužbi (kutija za pritužbe, knjiga pritužbi itd), kao i omogućiti usmeno izjavljivanje prigovora odnosno pritužbe. Prigovore, odnosno pritužbe obvezatno razmatra čelnik tijela državne uprave na čiji se rad odnose prigovori i pritužbe. Na podnijete prigovore i pritužbe, čelnik tijela državne uprave dužan je građanima i pravnim osobama dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora odnosno pritužbe. O poduzetim mjerama za unapređivanje odnosa prema građanima i pravnim osobama, o podnesenim prigovorima odnosno pritužbama te značajnijim primjedbama i prijedlozima kao i o mjerama koje su tim povodom poduzete, župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba dužni su izvijestiti nadležna ministarstva, odnosno državne upravne organizacije. Koje je uredovno vrijeme tijela državne uprave? Trajanje radnog vremena u tjednu, dnevni raspored radnog vremena, kao i druga pitanja u svezi radnog vremena u tijelima državne uprave uređuje Vlada svojom uredbom. Za obavljanje određenih upravnih poslova mogu se ustanoviti uredovni dani u mjestima izvan sjedišta županijskih, odnosno gradskih ureda i njihovih ispostava. Župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba određuje poslove koji će se obavljati u uredovne dane te mjesto i vrijeme njihova održavanja. 44


Građani i pravne osobe moraju biti na prikladan način javno obaviješteni o poslovima koji će se obavljati na uredovne dane te o mjestu i vremenu njihova održavanja. Kako se označavaju tijela državne uprave (izvana i iznutra)? Na zgradama u kojima su smještena tijela državne uprave mora biti istaknut naziv tijela. Na prikladnom mjestu u zgradi mora biti istaknut raspored prostorija tijela državne uprave. Na ulazu u službene prostorije moraju biti istaknuta osobna imena državnih službenika i namještenika i naznaka poslova koje obavljaju. Tko vrši nadzor nad provođenjem odredbi Zakona o uvjetima i načinu ostvarivanja javnosti u radu tijela državne uprave? Neposredan nadzor nad provođenjem odredbi ovoga Zakona o uvjetima i načinu ostvarivanja javnosti u radu tijela državne uprave obavlja Ministarstvo uprave. ZAKON O VLADI Što se uređuje ovim zakonom? Zakon o Vladi RH uređuje status, sastav, odnos s tijelima državne uprave i samouprave, funkcije prema Saboru, ovlasti ministarstava. Što je Vlada RH? Vlada RH je najviše tijelo izvršne vlasti. Izvršnu vlast u RH čine još: - ministarstva - središnji državni uredi - državne upravne organizacije - uredi državne uprave u jedinicama područne samouprave - jedinice lokalne i područne samouprave u povjerenim im poslovima - pravne osobe s javnim ovlastima u povjerenim im poslovima (svako stavljanje pečata s grbom RH je javna ovlast) Kome je Vlada odgovorna za svoj rad? Vlada je odgovorna za svoj rad Hrvatskom saboru. Kakav je sastav Vlade? Vladu čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika, ministri i drugi njezini članovi. Vlada ima uži kabinet kojeg čine predsjednik i potpredsjednici Vlade. Ustrojstvo Vlade 1. Uži kabinet čine predsjednik i potpredsjednici Vlade. Sjednicama Užeg kabineta Vlade predsjedava predsjednik Vlade, a u slučaju njegove nenazočnosti ili spriječenosti, potpredsjednik kojeg ovlasti predsjednik Vlade. Na sjednicu Užeg kabineta Vlade mogu se pozvati i ostali članovi Vlade koje odredi predsjednik. Uži kabinet predlaže provedbu politike Vlade, prati ostvarivanje programa rada Vlade, prethodno raspravlja određena pitanja iz nadležnosti Vlade te usklađuje rad članova Vlade u obavljanju povjerenih im zadaća. Iznimno u slučaju kad se Vlada ne može sastati u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti Republike Hrvatske te velikih prirodnih nepogoda, Uži kabinet Vlade odlučuje o pitanjima iz djelokruga Vlade. Tako donesene odluke Užeg kabineta Vlade potvrđuju se na prvoj sljedećoj sjednici Vlade. Uži kabinet odlučuje većinom glasova svih članova Užeg kabineta. U slučaju podijeljenih glasova odlučuje glas predsjednika Vlade. 2. Ured predsjednika Vlade U Vladi je ustrojen Ured predsjednika. Ured predsjednika Vlade obavlja stručne, protokolarne i administrativne poslove za potrebe predsjednika Vlade. Radom Ureda predsjednika Vlade upravlja predstojnik Ureda u položaju državnog tajnika, kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade. 45


3. Tajništvo Vlade Tajništvom Vlade upravlja tajnik. Tajnika Vlade imenuje i razrješuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade. Za svoj je rad odgovoran predsjedniku Vlade i Vladi. Tajnik usklađuje rad ureda, agencija, direkcija i drugih stručnih službi Vlade usklađuje i nadzire rad tajnika Ureda predsjednika i tajnika Ureda potpredsjednika Vlade te pomaže predsjedniku Vlade u pripremanju sjednica i drugim poslovima Vlade. U upravljanju tajništvom tajnik Vlade ima prava i ovlasti čelnika tijela državne uprave. Tajnik ima zamjenika i pomoćnike. 4. Radna tijela Vlade Vlada može osnivati stalna i povremena radna tijela za davanje prijedloga, mišljenja, odnosno stručnih obrazloženja o pitanjima iz svoga djelokruga. Stalna radna tijela Vlade jesu: • Koordinacija za unutarnju politiku • Koordinacija za vanjsku politiku, društvene djelatnosti I ljudska prava • Koordinacija za regionalni razvoj, obnovu I revitalizaciju povratničkih područja • Koordinacija za gospodarstvo; • Koordinacija za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji • Komisija za odnose s vjerskim zajednicama; • Kadrovska komisija; • Administrativna komisija. 5. Stručne službe Vlade Za obavljanje stručnih poslova osnivaju se Uredi Vlade Republike Hrvatske - Ured predsjednika Vlade Republike Hrvatske - Ured za odnose s javnošću - Ured za protokol Vlade Republike Hrvatske - Ured za javnu nabavu - Ured za ljudska prava - Ured za nacionalne manjine - Ured za udruge - Ured za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske - Ured za ravnopravnost spolova - Ured za socijalno partnerstvo - Ured za suzbijanje zlouporabe droga - Ured Vlade Republike Hrvatske za unutarnju reviziju - Ured za zakonodavstvo - Ured za središnju javnu nabavu Vlade RH Način rada Vlade? Vlada radi na sjednicama koje su javne, ali također Vlada može odlučiti da će se sjednica, odnosno rasprava o pojedinim točkama dnevnog reda održati bez nazočnosti javnosti. Vlada može zasjedati ako je sjednici nazočna većina članova Vlade. Vlada odlučuje natpolovičnom većinom glasova svih članova Vlade. Vlada odlučuje 2/3 većinom kad nadležnim državnim tijelima predlaže: 1. promjenu Ustava RH 2. udruživanje ili razdruživanje s drugim državama 3. promjenu granica RH 4. raspuštanje Hrvatskog sabora 5. raspisivanje državnog referenduma Stanje u vezi s imunitetom? Protiv člana Vlade ne može se voditi kazneni postupak za vrijeme trajanja mandata zbog kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora do 5 godina, bez prethodnog odobrenja Vlade. Predsjednik Vlade, potpredsjednici Vlade, ministri i drugi članovi Vlade dužnosnici su RH. 46


Mandat Vlade Predsjednik i članovi Vlade stupaju na dužnost kad im povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike Hrvatske. Tijekom trajanja mandata Vlade predsjednik Vlade će novog člana Vlade predstaviti na prvoj idućoj sjednici Hrvatskoga sabora i zatražiti glasovanje o povjerenju tom članu. Potpredsjednici Vlade i ministri ostavku podnose predsjedniku Vlade. Zakon o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave Koja se tijela ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave? Ministarstva, središnji državni uredi Vlade RH, državne upravne organizacije, uredi državne uprave u županijama. Koja su ministarstva? 1. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija - Gordan Jandroković 2. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja - Petar Čobanković 3. Ministarstvo financija - Ivan Šuker 4. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - Marina Matulović Dropulić 5. Ministarstvo obrane – Branko Vukelić 6. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi – Darko Milinović 7. Ministarstvo unutarnjih poslova – Tomislav Karamarko 8. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa – Radovan Fuchs 9. Ministarstvo pravosuđa – Dražen Bošnjaković 10. Ministarstvo kulture – Božo Biškupić 11. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture – Božidar Kalmeta 12. Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva – Božidar Pankretić 13. Ministarstvo turizma – Damir Bajs 14. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti – Tomislav Ivić 15. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva – Đuro Popijač 16. Ministarstvo uprave – Davorin Mlakar Koji su Središnji državni uredi? 1. Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom, 2. Središnji državni ured za e-Hrvatsku, 3. Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU. Koje su državne upravne organizacije? 1. Državna geodetska uprava, 2. Državni hidrometeorološki zavod, 3. Državni zavod za intelektualno vlasništvo, 4. Državni zavod za mjeriteljstvo, 5. Državni zavod za statistiku, 6. Državni inspektorat, 7. Državni zavod za zaštitu od zračenja, 8. Državna uprava za zaštitu i spašavanje 9. Državni zavod za nuklearnu sigurnost. Čelnik DUO je ravnatelj osim u slučaju državnog inspektorata gdje je čelnik glavni inspektor. Poslovi ministarstva financija? Ministarstvo financija obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: analize i prognoze makroekonomskih kretanja koje su temelj za utvrđivanje ekonomske i fiskalne politike i izradu konsolidiranog proračuna države; izradu osnova za financiranje javnih potreba i nacrt državnog proračuna i izvanproračunskih korisnika te lokalnih proračuna; konsolidaciju proračuna, izradu prijedloga sustava financiranja javnih potreba i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave; izvršavanje državnog proračuna; planiranje likvidnosti državnog proračuna; 47


upravljanje financijskim tijekovima; proračunski nadzor; državne računovodstvene standarde; razvoj sustava državnog računovodstva i financijskog izvještavanja, vođenje glavne knjige državne riznice i sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja proračuna države i proračuna Republike Hrvatske, porezni sustav i poreznu politiku, carinski sustav i politiku carinske i izvancarinske zaštite, nadzor i inspekcijske poslove u području poreza, carina i drugih javnih prihoda i dr. Negativna nadležnost Ako neki posao nije stavljen u nadležnost nekom drugom središnjem tijelu državne uprave, isti obavlja Ministarstvo uprave. Uredba o unutarnjem ustrojavanju ureda državne uprave u županijama Što se uređuje Uredbom o unutarnjem ustrojavanju ureda državne uprave u županijama? Ovom uredbom uređuje se: 1. unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave 2. nazivi njihovih unutarnjih ustrojstvenih jedinica i njihov djelokrug 3. okvirni broj službenika i namještenika 4. način planiranja poslova 5. radno vrijeme 6. održavanje uredovnih dana Gdje se osnivaju uredi državne uprave? Sjedište ureda državne uprave je u sjedištu županije. Iznimno mogu se osnovati i izvan sjedišta županije, uz prethodno pribavljeno mišljenje župana (primjerice u Puli umjesto u Pazinu). Na čelu je predstojnik koji odgovara Vladi RH i Ministru uprave. Gradonačelnik Grada Zagreba ima funkciju gradonačelnika, predstojnika i župana. Poslovi ureda državne uprave Ured državne uprave obavlja upravne i druge stručne poslove koji se odnose na : - gospodarstvo – industrija, trgovina, obrtništvo, ribarstvo, turizam, poljoprivreda i šumarstvo, pomorstvo promet i veze, zaštita prirode ... - društvene djelatnosti – prosvjeta, kultura, sport, socijalna skrb, sanitarna inspekcija ... - imovinsko pravne poslove – izvlaštenja, denacionalizacija, uređivanje vlasničko-pravnih odnosa - opću upravu – osobna stanja građana i poslovi matičarstva, udruge, popisi birača, evidencije o hrv. državljanstvu - nadzor nad zakonitošću općih akata – predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica područne samouprave Tu se obavljaju i opći, kadrovski, informatički, planski, materijalno financijski, računovodstveni, administrativni i pomoćno tehnički poslovi. Unutarnje ustrojstvene jedinice U uredu državne uprave osnivaju se službe, odsjeci, pododsjeci i odjeljci, a izvan sjedišta ispostave. U okviru službe mogu se ustrojiti odsjeci i pododsjeci. U ispostavama se mogu ustrojiti pododsjeci i odjeljci i matični uredi. a) Unutarnje ustrojstvene jedinice u sjedištu ureda - služba – ustrojava se u sjedištu ureda za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja te za obavljanje općih, kadrovskih, tehničkih, administrativnih i dr. poslova, njome upravlja pomoćnik predstojnika, usklađuje obavljanje poslova u odgovarajućem upravnom području u sjedištu ureda i u ispostavama, odgovoran je predstojniku - odsjeci i pododsjeci – mogu se ustrojiti u okviru službe samo ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dvije unutarnje ustrojstvene jedinice b) Ispostave ureda državne uprave - ustrojavaju se za obavljanje određenih poslova iz nadležnosti ureda državne uprave izvan njegova sjedišta, u gradovima i općinama koje odredi Vlada na prijedlog predstojnika ureda - ispostavom upravlja voditelj ispostave, za svoj rad odgovara predstojniku ureda i pomoćniku predstojnika za obavljanje poslova u pojedinom upravnom području 48


-

u ispostavama ureda državne uprave mogu se ustrojiti pododsjeci i odjeljci samo ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dvije unutarnje ustrojstvene jedinice – ako nema uvjeta, mogu se predvidjeti samostalni izvršitelji za obavljanje općih administrativnih poslova u ispostavi se mogu ustrojiti isključivo odjeljci kojim upravlja neposredno voditelj ispostave

Stručni kolegij Osniva se u uredima državne uprave kao stručno i savjetodavno tijelo predstojnika ureda državne uprave. Čine ga predstojnik, zamjenik predstojnika, pomoćnici predstojnika i voditelji ispostava. Način planiranja poslova U uredu državne uprave utvrđuje se godišnji plan kojeg donosi predstojnik. Donosi se najkasnije do kraja tekuće godine za iduću godinu, odnosno najkasnije 20 dana prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za osiguranje sredstava za iduću proračunsku godinu. Raspored radnog vremena i uredovni dani Pobliže se uređuje pravilnikom o unutarnjem redu ureda državne uprave. U pravilu, radno vrijeme je od 8 do 16 sati, rad sa strankama od 9 do 14 sati, a dnevni odmor od 11 do 11.30. Ovisno o potrebama službe i mjesnim prilikama predstojnik može odrediti i drugačije radno vrijeme i uredovne dane. Uredba o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave Koje su unutarnje ustrojstvene jedinice u upravnim organizacijama u sastavu ministarstva / državnim upravnim organizacijama Unutarnje ustrojstvene jedinice u upravnim organizacijama u sastavu ministarstava (uprave, zavodi i ravnateljstva) i državnim upravnim organizacijama mogu se ustrojiti sljedeće unutarnje ustrojstvene jedinice - službe (sektori) - služba se može ustrojiti ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva odjela u njezinom sastavu. Njome upravlja pomoćnik ravnatelja ili načelnik / pomoćnik ravnatelja u državnoj upravnoj organizaciji - odjel - ustrojava se kao osnovna unutarnja ustrojstvena jedinica, za određeno upravno područje ili određenu vrstu povezanih poslova, čije obavljanje zahtijeva određeni stupanj samostalnosti i povezanosti u radu unutar upravne organizacije / službe u ministarstvima, odnosno u okviru službe u državnim upravnim organizacijama. Na čelu odjela je načelnik. - odsjek se ustrojava za obavljanje srodnih poslova čije obavljanje zahtijeva određenu samostalnost i povezanost u radu u okviru odjela samo ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva odsjeka. Na čelu odsjeka je voditelj. - pododsjek - ustrojava se za obavljanje srodnih poslova čije obavljanje zahtijeva određenu samostalnost i povezanost u radu u okviru odsjeka. Na čelu pododsjeka je voditelj. - odjeljak - ustrojava se u okviru pododsjeka za obavljanje međusobno povezanih poslova manjeg opsega, čije obavljanje zahtijeva suradnju u radu. Mogu ustrojiti u okviru pododsjeka samo ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva odjeljka. Radom odjeljka upravlja voditelj. Unutarnje ustrojstvene jedinice u agencijama, direkcijama i drugim službama Vlade RH Odjeli, odsjeci, pododsjeci i odjeljci. Posebne unutarnje ustrojstvene jedinice u ministarstvima i državnim upravnim organizacijama 1. Kabinet ministra, kabinet ravnatelja - posebna unutarnja ustrojstvena jedinica u ministarstvima i državnim upravnim organizacijama. Na čelu kabineta je tajnik kabineta. Kabinet obavlja poslove u vezi predstavki i pritužbi građana, protokolarne poslove te druge stručne i administrativne poslove za službene potrebe ministra / ravnatelja. 2. Tajništvo - ustrojava se za obavljanje pravnih, kadrovskih, organizacijskih, računovodstvenih poslova te općih, pomoćnih i tehničkih poslova.

49


Osnivanje područnih jedinica ministarstava i državnih upravnih organizacija Za obavljanje poslova državne uprave mogu se u županiji, gradu odnosno općini osnovati područne jedinice ministarstava i državnih upravnih organizacija. Ako u područnoj jedinici postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva odjela, područna jedinica se ustrojava kao područni ured. Radom područne jedinice upravlja pročelnik kojeg imenuje i razrješava ministar odnosno ravnatelj. Njima je i pročelnik odgovoran za svoj rad. Tko je nositelj izvršne vlasti i predstavnik državne vlasti i odgovoran za obavljanje poslova državne uprave u županiji, odnosno Gradu Zagrebu? Župan i gradonačelnik grada Zagreba predstavnici su državne vlasti na području županije odnosno Grada Zagreba. Koje poslove obavlja župan, odnosno gradonačelnik grada Zagreba? Župan odnosno gradonačelnik Grada Zagreba: - brinu o provedbi zakona i drugih propisa, - nadziru obavljanje poslova državne uprave koji se obavljaju u uredima državne uprave i gradskim uredima, usklađuju rad tih ureda i provode neposredan nadzor nad njihovim radom, - obavljaju nadzor nad poslovima državne uprave prenijetih tijelima jedinica područne samouprave i pravnim osobama na području županije odnosno Grada Zagreba, - brinu o zakonitom i pravodobnom izvršavanju poslova i poduzimaju mjere za osiguranje učinkovitosti rada ureda, određuju im poslove, daju naputke, brinu se o stručnom osposobljavanju državnih službenika i namještenika, i o urednom i pravilnom korištenju imovine i sredstva za rad te poduzimaju mjere za utvrđivanje povreda službene dužnosti, - osiguravaju suradnju ureda državne uprave, odnosno gradskih ureda s jedinicama područne samouprave i pravnim osobama. Kako se bira župan i gradonačelnik grada Zagreba? Župana i gradonačelnika grada Zagreba građani biraju neposrednim glasovanjem na lokalnim izborima. Koja se tijela državne uprave ustrojavaju u županiji i Gradu Zagrebu za obavljanje poslova državne uprave te kojim propisom je to uređeno? Za obavljanje poslova državne uprave na području županije, odnosno Grada Zagreba ustrojavaju se uredi državne uprave, odnosno gradski uredi. Oni se ustrojavaju uredbom Vlade za određena upravna područja, na prijedlog nadležnih ministarstva. Za obavljanje određenih poslova iz nadležnosti ureda mogu se osnovati ispostave tih ureda u mjestima koje odredi Vlada, na prijedlog župana odnosno gradonačelnika Grada Zagreba. Koje poslove obavljaju uredi državne uprave, odnosno gradski uredi grada Zagreba? Uredi državne uprave odnosno gradski uredi obavljaju upravne i druge stručne poslove, a osobito: - neposredno provode zakone i druge propise i osiguravaju njihovu provedbu, - rješavaju u upravnim stvarima u I. stupnju, a u upravnim stvarima II. stupnja kada se radi o poslovima državne uprave koji su prenijeti tijelima jedinica područne samouprave - provode upravni i inspekcijski nadzor, - prate stanje u upravnim područjima za koje su ustrojeni. Tko upravlja radom ureda DU odnosno radom gradskog ureda grada Zagreba i tko imenuje tu osobu? Radom ureda državne uprave odnosno radom gradskog ureda grada Zagreba upravlja pročelnik kojeg imenuje i razrješava župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba uz prethodnu suglasnost svakog od nadležnih čelnika središnjeg tijela državne uprave. Za svoj rad pročelnik odgovara županu odnosno gradonačelniku Grada Zagreba i nadležnom ministru. Ispostavom ureda državne uprave upravlja voditelj ispostave koji odgovara pročelniku uredu državne uprave i županu. Područnim gradskim uredom upravlja voditelj područnog gradskog ureda koji je odgovoran pročelniku gradskog ureda i gradonačelniku grada Zagreba. Zakon o proračunu 50


Što određuje zakon o proračunu? Određuje planiranje, izradu, donošenje i izvršavanje proračuna, upravljanje imovinom i dugovima, upravljanje javnim dugom, zaduživanje i jamstvo države te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračunski odnosi u javnom sektoru, računovodstvo, unutarnji i proračunski nadzor. Što je proračun? Proračun je procjena godišnjih prihoda i primitaka te utvrđeni iznos izdataka i drugih plaćanja države, odnosno jedinica lokalne samouprave i uprave koje odobrava Sabor RH, odnosno predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i uprave u skladu s odredbama Ustava i drugih zakona. Državni proračun je proračun na razini RH. Proračun se donosi za fiskalnu godinu (razdoblje od 01.01. do 31.12.) i važi za godinu dana za koju je donesen. Funkcije proračuna Tri su glavne funkcije proračuna: • prikazuje najvažnije ciljeve države u fiskalnoj godini • služi kao instrument kojim država utječe na ekonomsko stanje zemlje • služi kao sustav kontrole prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava. Tko su korisnici proračuna? Proračunski korisnici jesu državna tijela i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ustanove, vijeća manjinske samouprave, proračunski fondovi i mjesna samouprava čiji se rashodi za zaposlene i/ili materijalni rashodi osiguravaju u proračunu. Od čega se sastoji državni proračun? Proračun se sastoji od a) općeg - račun prihoda i rashoda i račun financiranja b) posebnog dijela - sastoji se od plana rashoda i izdataka proračunskih korisnika raspoređenih u tekuće i razvojne programe za tekuću proračunsku godinu c) proračun jedinica lokalne i područne samouprave i od plana razvojnih programa po godinama planovi razvojnih programa proračunskih korisnika koji su utvrđeni dokumentom o srednjoročnom planu razvitka, posebnim zakonima ili drugim propisima. Račun prihoda i rashoda državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sastoji se od: 1. Prihoda: a) porezi, b) doprinosi za obvezna osiguranja, c) pomoći iz inozemstva i od pravnih osoba u Republici Hrvatskoj, d) donacije, e) administrativne i sudske pristojbe i prihodi prema posebnim propisima, f) ostali prihodi (prihodi ostvareni obavljanjem osnovnih i ostalih poslova na tržištu i kazne), g) prihodi od prodaje nefinancijske imovine. 2. Rashoda: a) za zaposlene, materijalni i financijski rashodi, b) za subvencije, pomoći, državne potpore i naknade, c) za donacije i ostali rashodi, d) za nabavu nefinancijske imovine. Financijski plan? Financijski plan proračunskih korisnika čine prihodi i primici te rashodi i izdaci raspoređeni u programe. U programu su iskazani planirani prihodi i primici te rashodi i izdaci po: - vrstama prihoda i primitaka - pojedinim programima proračunskih korisnika - godinama u kojima će teretiti proračun Financijski plan izvanproračunskih korisnika sastoji se od općeg dijela i posebnog dijela u kojima su iskazani prihodi i primici te rashodi i izdaci raspoređeni u tekuće i razvojne programe. 51


Osnove za izradu državnog proračuna? Osnove za izradu državnog proračuna temelje se na procjeni gospodarskog razvoja, makroekonomskih pokazatelja, izloženim u propisima koje donosi Sabor, Vlada i ministar financija. Ministarstvo financija izrađuje nacrt smjernica ekonomske i fiskalne politike za trogodišnje razdoblje (u daljnjem tekstu: smjernice) koje predlaže Vladi najkasnije do konca travnja. Smjernice sadrže: 1. pretpostavke društvenoga i gospodarskog razvoja za proračunsku godinu i za sljedeće dvije godine, 2. osnovne pokazatelje fiskalne i ekonomske politike Republike Hrvatske, 3. procjenu prihoda i rashoda te primitaka i izdataka svih razina proračuna Republike Hrvatske, 4. okvirni prijedlog opsega financijskog plana po proračunskim korisnicima za prethodnu proračunsku godinu, tekuću proračunsku godinu, sljedeću proračunsku godinu i za sljedeće dvije godine, 2. predviđene promjene državne imovine te imovine jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i duga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 3. ukupni pregled preuzetih obveza za državni proračun koje se moraju podmiriti u sljedećim godinama i politiku plana razvojno-investicijskih programa. Na osnovu smjernica Vlade, koja ih donosi najkasnije do sredine svibnja tekuće godine, Ministarstvo financija dostavlja proračunskim i izvanproračunskim korisnicima upute za izradu prijedloga državnog proračuna. Na osnovu upute, proračunski korisnici izrađuju prijedlog financijskog plana i dostavljaju ga nadležnom ministarstvu do 15. lipnja tekuće godine, a nadležna ministarstva dostavljaju ga Ministarstvu financija do kraja lipnja. (Smjernica → uputa → prijedlog financijskog plana) Uz državni proračun donosi se Zakon o izvršavanju državnog proračuna, a uz proračun jedinica lokalne i područne samouprave Odluka o izvršavanju proračuna Hrvatski Sabor može ovlastiti Vladu da sklapa kreditne poslove za određene namjene i daje jamstvo određenim domaćim pravnim osobama. Proračunske zalihe – sredstva koja se koriste za nepredviđene namjene za koje u proračunu nisu osigurana sredstva (npr. elementarne nepogode, ekološke katastrofe, epidemije....). Najviše 0,5 %, o njihovom korištenju odlučuje Vlada. Proračunski fond – osniva se posebnim zakonom, međunarodnim ugovorom ili odlukom JL i P(R)S, a to je račun u okviru računa proračuna koji otvara država, odnosno JL i P(R)S za odvojeno vođenje određenih prihoda i primitaka te rashoda i izdataka za posebne namjene. Financijski kontrolor proračunskog korisnika – odgovoran je za zakonito izvršavanje naloga nalogodavca. Računopolagač proračunskog korisnika – odgovoran je za zakonito i svrhovito trošenje javnog novca za namjene utvrđene proračunom i financijskim planom. Postupak donošenja proračuna • predlaganje proračuna – ministarstvo financija (za ministarstva) i upravno tijelo za financije (JLS i JP(R)S) razmatra prijedloge i usklađuje financijske planove s procijenjenim prihodima i primicima. Ministarstvo financija i upravno tijelo JLS i JP(R)S izrađuju nacrt državnog proračuna i konsolidiranog proračuna i dostavljaju ga Vladi do 15. listopada tekuće godine (odnosno Poglavarstvu). Ako tijekom rasprave o predloženom državnom proračunu dođe do neslaganja između korisnika drž. proračuna i ministarstva financija, tada je ono dužno izvijestiti predsjednika Vlade koji donosi konačnu odluku. • tko donosi proračun – Sabor, odnosno predstavničko tijelo mora donijeti proračun do konca tekuće godine za iduću godinu. • U tijeku rasprave o prijedlogu proračuna podnose se amandmani, kojima se predlaže povećanje proračunskih rashoda i izdataka. Oni mogu biti prihvaćeni ako se istodobno predloži smanjenje rashoda i izdataka. • tko ga mijenja – Vlada • što ako ne bude donijet do određenog roka – ako se proračun ne donese prije početka proračunske godine, nastavlja se financiranje poslova i programa TDU i JL i P(R)S u visini koja je neophodna za njihovo obavljanje. Odluku o privremenom financiranju donosi HS odnosno predstavničko tijelo, a privremeno financiranje se obavlja najduže za prva 3 mjeseca proračunske godine. Ako se proračun ne donese do 31.03. tekuće proračunske godine zakonodavno tijelo koje ga nije donijelo se raspušta (dakle predsjednik RH raspušta Sabor na prijedlog VRH).

52


• • •

(Ako se zbog nastanka novih obveza za proračun ili promjene gospodarskih kretanja povećaju rashodi i/ili izdaci, odnosno smanje prihodi i/ili primici, Vlada može na prijedlog ministra financija (najviše 45 dana) obustaviti izvršavanje pojedinih rashoda i/ili izdataka = PRIVREMENA OBUSTAVA Mjere privremene obustave odnose se na sva ministarstva. Ako se niti u tom periodu ne riješe ti problemi Vlada predlaže izmjene i dopune proračuna.

Upravljanje financijskom imovinom. Imovina države i JL i P(R)S jest financijska i nefinancijska imovina u vlasništvu države i JL i P(R)S. Raspoloživim financijskom imovinom, odnosno novčanim sredstvima na računu proračuna upravlja ministar financija, odnosno Poglavarstvo. Novčana sredstva mogu se polagati u HNB, poslovnu banku te ulagati u državne vrijednosne papire. Ne smije se ulagati u dionice i udjele trgovačkog društva. Zaduživanje i upravljanje dugovima. Financijske obveze preuzete u ime i za račun države čine državni dug te su državna obveza. Država se može zadužiti u zemlji i inozemstvu. Državni dug može biti u obliku ugovora o zajmu ili emisije vrijednosnih papira ili u drugim odgovarajućim oblicima zaduživanja, a može se ugovoriti i platiti u kunama ili stranoj valuti. RH trenutno ima državni dug veći od 30 milijardi USD. Državni dug nastaje u slijedećim slučajevima: – za financiranje proračunskog deficita – za financiranje investicijskih projekata i posebnih programa – za refinanciranje naplaćenog državnog duga – za podmirenje dospjelih plaćanja u svezi s državnim jamstvima – za potporu državnoj platnoj bilanci Od čega se sastoji državni proračun? • prihodi i primici državnog proračuna te proračuna JLS i JP(R)S – - porezi i prihodi - neposredni prihodi kao što je dobit od javnih ili državnih poduzeća, dobit HNB, prihodi od pristojbi te novčanih kazni za kaznena dijela, prihod od otplate danih zajmova - prihodi ostvareni od obavljanja osnovne djelatnosti proračunskih korisnika po posebnim propisima - domaće i inozemne potpore - domaće i inozemno zaduživanje za financiranje manjka državnog proračuna - zaduživanje JLS i JP(R)S • izdaci i druge isplate državnog proračuna i proračuna JLS i JP(R)S - tekući izdaci (plaće, naknade, izdaci za proizvode i dr. usluge, plaćanje kamata, potpore) - kapitalni izdaci (pribavljanje dugotrajne imovine, kapitalni transferi, plaćanje kamata i potpora u novcu i stvarima) - pozajmljivanje - udjel u osnivačkom kapitalu - otplata glavnice po osnovi zaduženja Transakcije svih prihoda, primitaka, izdataka i plaćanja državnog proračuna upisuju se u glavnu knjigu riznice (Državna riznica je upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija). Koje su ovlasti ministra financija? • do 15.10. mora izraditi nacrt proračuna i predati ga Vladi • obavezan je otvoriti i držati otvorenim jedan ili više bankovnih računa za prijenos sredstva kod HNB. • ovlašten je uložiti dio salda ili cijeli državnog proračuna u depozit kod poslovnih banaka, na osnovi ponuda • zaključuje ugovor s HNB-om radi vođenja bankovnih računa države i prekoračenja proračuna (uz suglasnost Vlade) • može odgoditi neko plaćanje ili dopustiti plaćanje u obrocima • nadzire korisnika državnog proračuna

53


3. SLUŽBENIČKI ODNOSI Što uređuje Zakon o državnim službenicima? Zakon o državnim službenicima uređuje ravnopravni odnos između države i državnih službenika, jedinstvena pravila koja reguliraju prijam u državnu službu, klasifikaciju radnih mjesta državnih službenika, stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, napredovanje u službi kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika te određena pitanja od značaja za uređivanje i ostvarivanje prava, obveza i odgovornosti namještenika. Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na državne službenike u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima, kaznenim tijelima, stručnoj službi Hrvatskoga sabora, Ureda predsjednika Republike Hrvatske, stručnoj službi i uredima Vlade Republike Hrvatske, stručnoj službi Ustavnog suda Republike Hrvatske, stručnoj službi pučkog pravobranitelja, stručnoj službi pravobranitelja za djecu, stručnoj službi pravobranitelja za ravnopravnost spolova, Državnom uredu za reviziju i u drugim tijelima koja se osnivaju za obavljanje državne službe (u daljnjem tekstu: državna tijela). Kategorije zaposlenih u državnim tijelima Državni službenici - osobe koje u državnim tijelima kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela i - osobe koje u državnim tijelima obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne poslove, planske, materijalno-financijske i računovodstvene poslove i slične poslove. Namještenici - osobe koje u državnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih tijela. - na državne službenike - primjenjuje se Zakon o državnim službenicima, posebni zakoni, podzakonski akti, kolektivni ugovor, a za pitanjima koja nisu uređene tim propisima, primjenjuje se Zakon o radu. - na namještenike – primjenjuje se Zakon o radu, osim za klasifikaciju radnih mjesta i plaće, koje se uređuju uredbom Vlade. Koja su 2 kriterija razlikovanja? − kriterij poslova − kriterij stručne spreme Načela postupanja 1. Načelo zakonitosti i pravne sigurnosti – državni službenici u obavljanju državne službe postupaju na temelju zakona i propisa donesenih na temelju zakona 2. Načelo zabrane diskriminacije i povlašćivanja – građana po osnovi dobi, nacionalnosti, etničke i teritorijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, spolne orijentacije ... 3. Načelo hijerarhijske podređenosti – dužnost izvršavanja naloga čelnika tijela i nadređenih državnih službenika u skladu s propisanim hijerarhijskim redom, iznimka dužnost odbijanja naloga 54


4. Načelo odgovornosti za postupanje – dužnost ostvarivanja postavljenih ciljeva i odgovornost za svoje postupke i rezultate rada Prava državnih službenika? 1. Pravo na rad u prikladnim uvjetima – potrebni organizacijski i tehnički uvjeti, zdravi uvjeti rada te zaštita fizičkog i moralnog integriteta tijekom obavljanja službenih dužnosti 2. Pravo na plaću i druga materijalna prava – pravo na jednaku plaću za jednak rad 3. Pravo na jednako postupanje i jednake mogućnosti napredovanja – uključuje pravedno i jednako postupanje, zabranu diskriminacije, poštivanje dostojanstva državnog službenika te pravo na napredovanje i stručno usavršavanje kroz izobrazbu i druge načine usavršavanja 4. Pravo na zaštitu od neopravdanog premještaja ili udaljenja s radnog mjesta – u slučaju korištenja posebnih dopusta državni službenik ima pravo vratiti se na iste ili poslove slične onima na kojima je prethodno radio 5. Pravo na kandidiranje na izborima 6. Pravo na predstavku 7. Pravo na zaštitu službenika koji prijavi sumnju na korupciju – zaštita od otkaza, zaštita anonimnosti, zaštita od uskraćivanja ili ograničavanja njegovih prava te zaštita od bilo kojeg oblika zlostavljanja Dužnosti državnih službenika Propisane su Zakonom u tri odjeljka – načela, nalozi i sukob interesa. Načela ponašanja državnih službenika 1. Obavljanje dužnosti i obveza postupanja u skladu sa zakonima – ispravno, na vrijeme, savjesno, stručno, ne koristeći ih radi osobnog probitka u skladu s načelom javnosti 2. Zabrana zlouporabe ovlasti – u postupanju prema strankama i suradnicima radi postizanja vlastitog interesa ili interesa druge fizičke ili pravne ovlasti u skladu s načelom zakonitosti i zaštite javnog interesa 3. Dužnost odbijanja ponuđenih darova – radi povoljnijeg rješenja predmeta upravnog ili drugog postupka 4. Dužnost pružanja informacija i obrazloženja o upravnim poslovima – u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na pristup informacijama 5. Dužnost pravodobnog i učinkovitog izvršavanja poslova 6. Dužnost čuvanja službene tajne i poštivanja privatnosti – odnosi se na tajnost podataka koje je doznao u tijeku postupka o strankama te na čuvanje službene tajne ili druge tajne koja je kao takva utvrđena zakonom ili drugim propisom – obveza traje najduže 5 godina po prestanku službe, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno Od obveze čuvanja službene ili druge tajne državnog službenika može osloboditi čelnik državnog tijela – ako se radi o podacima bez kojih u sudskom ili upravnom postupku nije moguće utvrditi činjenično stanje i donijeti zakonitu odluku. 7. Dužnost stručnog postupanja – unapređujući stručne sposobnosti i sudjelujući u stručnom usavršavanje putem radionica, vježbi, seminara, tečajeva i sl. 8. Dužnost prisutnosti na radnom mjestu – poštivanje propisanog radnog vremena, dužnost obavještavanja nadređenog o razlozima spriječenosti dolaska na rad najkasnije u roku 24 sata od njihova nastanka, odnosno odmah po prestanku razloga 9. Uporaba povjerene imovine – postupanje s dužnom pažnjom 10. Osobno ponašanje – da ne umanji svoj ugled i ugled državne službe. Uređuje se etičkim kodeksom Vlade. Nalozi (dužnosti) državnih službenika)? 1. Dužnost izvršavanja naloga 2. Dužnost odbijanja naloga 3. Mogućnost odbijanja naloga 4. Izvršavanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta državnog službenika - u iznimnim ili hitnim slučajevima, najduže 30 dana 5. Dužnost zamjene odsutnog državnog službenika 6. Zabrana postupanja izvan ovlasti (koje su mu dane sukladno radnom mjestu na koje je raspoređen) Dužnost odbijanja izvršenja naloga • koji je nezakonit, protivan pravilima struke i etičkom kodeksu, • čije bi izvršenje moglo izazvati veću štetu, • čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo.

55


Službenik je dužan postupiti na sljedeći način: • upozoriti davatelja naloga, • kod ponovljenog naloga zahtijevati pisanu potvrdu o ponavljaju naloga, • o potvrđenom nalogu obavijestiti osobu nadređenu davatelju naloga i • izvršiti nalog (osim u slučaju KD). Mogućnost odbijanja izvršenja naloga Mogućnost odbijanja izvršenja naloga ili provođenje odluka koje bi: • uključivale nanošenje štete njegovim legitimnim pravima i interesima, • predstavljale opasnost za njegovo zdravlje (osim kod poslova kod kojih su zakonom utvrđeni posebni uvjeti rada), • tražile viši stupanj stručnog znanja od onog kojeg ima državni službenik. Sukob interesa 1. Zabrana otvaranja obrta ili osnivanja pravne osobe – u području djelatnosti na kojem je zaposlen ili koje je povezano s poslovima iz djelokruga tijela u kojem je zaposlen 2. Mogućnost obavljanja dodatnog posla 3. Dužnost prijavljivanja mogućeg sukoba interesa 4. Sudjelovanje u radu trgovačkog društva ili drugih pravnih osoba - ne smije biti član upravnog ili nadzornog tijela trg. društva, ako nad njim tijelo u kojem je zaposlen obavlja nadzor 5. Zabrana poticanja na političko organiziranje – za vrijeme radnog vremena ne smije poticati druge službenike da se uključe u rad političke stranke 6. Zabrana donošenja pojedinih odluka - koje utječu na financijski ili drugi interes Sukob interesa - mogućnost obavljanja dodatnog posla? 1) izvan redovitoga radnog vremena, 2) po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika državnog tijela (rješenje čelnika), Samo ako: a) nad tim djelatnostima, odnosno nad radom fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor, b) takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te c) ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe. Odobrenje nije potrebno za objavu stručnih publikacija, odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na stručnim seminarima i savjetovanjima. Dužnost prijavljivanja mogućeg sukoba interesa? Službenik je dužan pisanim putem obavijestiti nadređenog: a) o financijskom ili dr. interesu koji on ili član njegove obitelji može imati u odlukama tijela u kojem radi, b) o fizičkim i pravnim osobama s kojima je bio u poslovnom odnosu u razdoblju od dvije godine prije prijama u DS, a prema kojima tijelo u kojem radi obavlja upravne poslove, c) o vlasništvu dionica i obveznica ili financijskim i dr. interesima u trgovačkim društvima prema kojima tijelo u kojem radi obavlja upravne poslove, d) na dan stupanja na dužnost, je li član njegove obitelji obavlja najviše dužnosti - u političkoj stranci, - strukovnom udruženju, - trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj osobi koja je u poslovnom odnosu sa tijelom - u kojem službenik preuzima dužnost ili ono nad njima obavlja nadzor. Središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose Ministarstvo uprave – odgovorno je za provedbu Zakona o državnim službenicima, prati stanje i predlaže mjere za razvoj državne službe i obavlja nadzor nad provedbom Zakona. Unutarnje ustrojstvene jedinice nadležne za razvoj i upravljanje kadrovima Ustrojavaju se u državnim tijelima u kojima je zaposleno više od 50 službenika i namještenika – jedinica za službeničke odnose. 56


Prijam u državnu službu i popunjavanje radnih mjesta − Pretpostavke za prijam − Plan prijama − Način popunjavanja radnih mjesta − Postupak prijama Pretpostavke za prijam u DS / za popunjavanje radnog mjesta 1) slobodno radno mjesto, utvrđeno pravilnikom o unutarnjem redu, 2) popunjavanje radnog mjesta predviđeno planom prijama u službu (osim u slučaju potrebe prijama u državnu službu na određeno vrijeme) Pravilnik o unutarnjem redu? Pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj državnih službenika na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja sukladno zakonu.

Plan prijama u državnu službu Vrste: 1. kratkoročni – plan za kalendarsku godinu, utvrđuje se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu državnog proračuna za kalendarsku godinu na koju se plan odnosi 2. srednjoročni – za razdoblje od dvije godine 3. dugoročni – za razdoblje od četiri godine Planom se utvrđuje - stvarno stanje popunjenosti radnih mjesta u državnoj službi - potreban broj državnih službenika na neodređeno vrijeme za koje se donosi plan - broj vježbenika - prijam u državnu službu na određeno vrijeme zbog povećanog opsega poslova - popunjenost radnih mjesta pripadnicima nacionalnih manjina i zapošljavanje istih sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i Zakonu o državnim službenicima Plan prijama u državnu službu se objavljuje u Narodnim novinama, najmanje jednom dnevnom listu i na web stranici Ministarstva uprave. Priprema i donošenje Plana Prijedloge planova prijama u državnu službu pripremaju jedinice za službeničke odnose. Na temelju prikupljenih prijedloga i uz prethodnu suglasnost Ministarstva financija utvrđuju se planovi prijama u državnu službu, i to: 1. za tijela državne službe i stručne službe i urede Vlade - Ministarstvo uprave 2. za pravosudna tijela – Ministarstvo pravosuđa 3. za ostala državna tijela – čelnici tih tijela Načini popunjavanja radnih mjesta 1. interni oglas (unutar državne službe, za službenike svih državnih tijela), 2. napredovanje, 3. premještaj službenika (na način propisan zakonom), 4. raspored 5. javni natječaj Postupak provedbe javnog natječaja i internog oglasa do donošenja rješenja nije upravni postupak u smislu Zakona o općem upravnom postupku. Prijam u državnu službu Postupak prijama može biti: 1. redovan – kada se primaju vježbenici 2. izvanredan – kada se primaju osobe s radnim iskustvom - samo ako su osigurana sredstva u državnom proračunu 57


Postupak prijama u državnu službu – faze postupka? 1. Raspisivanje javnog natječaja (NN, web stranica državnog tijela koje raspisuje natječaj, web Ministarstva uprave) ili 2. Raspisivanje natječaja putem internog oglasa (web stranica državnog tijela koje raspisuje natječaj, web Ministarstva uprave, oglasna ploča svih državnih tijela) 3. Utvrđivanje liste kandidata koji ispunjavaju formalne uvjete (komisija za provedbu natječaja) 4. Testiranje – provjera posebnih znanja, razgovor-intervju, psihološka procjena – i izbor kandidata s liste 5. Rješenje o prijamu u državnu službu (čelnik tijela) kod javnog natječaja / rješenje o rasporedu na radno mjesto kod internog oglasa 6. Rješenje o rasporedu na radno mjesto (tek tada nastupaju prava i obveze državnog službenika) -

svi kandidati prijavljeni na javni natječaj / interni oglas imaju pravo žalbe na doneseno rješenje o prijamu u državnu službu / rješenje o rasporedu na radno mjesto (po internom oglasu) žalba se podnosi Odboru za državnu službu u roku 15 dana od dana primitka rješenja žalba odgađa izvršenje rješenja po konačnosti rješenja o prijamu u državnu službu donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto

Sadržaj javnog natječaja - naziv državnog tijela i ustrojstvene jedinice, - naziv radnog mjesta, - opće i posebne uvjete za prijam u državnu službu, - naznaku da će se kandidatom prijavljenim na javni natječaj smatrati samo osoba koja podnese pravovremenu i urednu prijavu te ispunjava formalne uvjete iz javnog natječaja, - obvezu testiranja kandidata, - naznaku da u državnu službu ne može biti primljena osoba za čiji prijam postoje zapreke iz članka 49. Zakona o državnim službenicima, - trajanje probnog rada, odnosno vježbeničkog staža (ako se primaju vježbenici), - sadržaj prijave s prilozima, - dokaze koji se moraju priložiti uz prijavu, - adresu na koju se podnose prijave, - rok za podnošenje prijava - 8 dana od dana objave u »Narodnim novinama« - naznaku web-stranice na kojoj su navedeni opis poslova i podaci o plaći radnog mjesta, te sadržaj i način testiranja, - obavijest o mjestu na kojem će se objaviti vrijeme i mjesto održavanja testiranja, te rok za objavu - najmanje 5 dana prije dana određenog za testiranje Prijava na javni natječaj U prijavi na javni natječaj navode se osobni podaci podnositelja prijave (osobno ime, datum i mjesto rođenja, adresa stanovanja, broj telefona, po mogućnosti e-mail adresa) i naziv radnog mjesta na koje se prijavljuje. Uz prijavu se prilažu životopis i dokazi o ispunjavanju formalnih uvjeta iz javnog natječaja, te uvjerenje nadležnog suda da se protiv podnositelja prijave ne vodi kazneni postupak. Urednom prijavom smatra se prijava koja sadrži sve podatke i priloge navedene u javnom natječaju. Komisija za provedu javnog natječaja / internog oglasa Komisiju imenuje čelnik tijela u koje se vrši prijam. Komisija ima najmanje tri člana. U sastavu Komisije mora biti predstavnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, kojeg odredi čelnik toga tijela. Ostali članovi komisije imenuju se iz reda službenika koji imaju potrebno obrazovanje i znanje u svezi s poslovima radnog mjesta koje se popunjava, sadržajem testiranja i provjerom posebnih znanja, sposobnosti i vještina. Komisija utvrđuje popis kandidata prijavljenih na javni natječaj, koji ispunjavaju formalne uvjete. Kandidate s popisa upućuje na testiranje. Sadržaj testiranja - redoviti postupak prijama - provjera poznavanja osnova ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske i osnova upravnog područja za koje je raspisan javni natječaj 58


-

izvanredni postupak prijama - provjera poznavanja osnova ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske i provjere znanja, sposobnosti i vještina bitnih za obavljanje poslova radnog mjesta interni oglas - provjera znanja, sposobnosti i vještina bitnih za obavljanje poslova radnog mjesta

Razgovor (intervju) Komisija u razgovoru s kandidatima utvrđuje interese, profesionalne ciljeve i motivaciju kandidata za rad u državnoj službi. Kod izvanrednog postupka prijma u državnu službu te popunjavanja radnog mjesta putem internog oglasa, utvrđuje se i stečeno radno iskustvo u struci te rezultati ostvareni u njihovu dotadašnjem radu. Obustava postupka - kada nijedan kandidat nije postigao zadovoljavajuće rezultate na provedenom testiranju, odnosno provedenoj psihološkoj procjeni - kada se u roku određenom natječajem nije prijavio dovoljan broj kandidata - prijavljeni kandidati ne ispunjavaju formalne uvjete za prijam u državnu službu Postupak prijama u državnu službu se obustavlja odlukom o obustavi postupka koju donosi čelnik tijela Imenovanje rukovodećih državnih službenika Za popunjavanje radnih mjesta rukovodećih državnih službenika provodi se javni natječaj. Javni natječaj provodi komisija koju imenuje: - Vlada – za tajnika Vlade i predstojnika ureda Vlade - ministar – za tajnika ministarstva i ravnatelja u ministarstvu - državni tajnik – za zamjenika državnog tajnika središnjeg državnog ureda - ravnatelj – za zamjenika i pomoćnika ravnatelja državne upravne organizacije - ministar Ministarstva uprave – za predstojnika ureda državne uprave u jedinici područne samouprave Sve rukovodeće državne službenike na temelju javnog natječaja imenuje Vlada donošenjem rješenja o imenovanju protiv kojega nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Komisija za provedbu javnog natječaja će utvrditi listu kandidata i provesti razgovor s kandidatima. Na temelju provedenih razgovora čelnik tijela će Vladi predložiti kandidata za imenovanje. Za predloženog kandidata provest će se sigurnosna provjera u skladu s posebnim propisima. Koji su uvjeti za prijam u državnu službu? Uvjeti za prijam u državnu službu – opći i posebni Opći uvjeti: a) odgovarajući stupanj obrazovanja, b) odgovarajuće stručno znanje i iskustvo (osim kod prijama vježbenika), c) zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta, d) hrvatsko državljanstvo. Za prijam u državnu službu osobe koja je strani državljanin ili osobe bez državljanstva, pored ispunjavanja uvjeta propisanih posebnim zakonom, potrebno je prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose – Ministarstvo uprave. Posebni uvjeti mogu se propisati posebnim zakonom, uredbom ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela. Zapreke za prijam u državnu službu? U državnu službu ne mogu biti primljene osobe: a) protiv kojih se vodi kazneni postupak ili koje su osuđene za kazneno djelo – protiv života i tijela, – protiv slobode i prava čovjeka i građanina, – protiv Republike Hrvatske, – protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, – protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, – protiv braka, obitelji i mladeži, – protiv imovine, – protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, – protiv pravosuđa, – protiv vjerodostojnosti isprava, 59


– protiv javnog reda ili – protiv službene dužnosti, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu, b) kojima je prestala državna služba zbog teške povrede službene dužnosti, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe, c) kojima je prestala državna služba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe. Osim toga u državnu službu se ne može primiti osoba koja obavlja samostalno profesionalnu ili gospodarsku djelatnost, odnosno ima vlastiti obrt, koja je većinski vlasnik ili član uprave, odnosno nadzornog odbora trgovačkog društva ili obavlja druge djelatnosti, ako se prima u tijelo državne uprave koje je stvarno i mjesno nadležno za obavljanje inspekcijskog nadzora ili nadzora nad zakonitošću rada nad tim djelatnostima i ako se prima na radno mjesto za obavljanje toga nadzora. Ako je osoba pravomoćno osuđena za kaznena djela. Ako postoji inkompatibilitet u obavljanju nespojivih djelatnosti. Obvezni probni rad? Obvezan probni rad se primjenjuje kada se osobe u državnu službu primaju na neodređeno vrijeme i iznosi 12 mjeseci za osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici), a 6 mjeseci za osobe primljene u državnu službu izvanrednim postupkom. Na kraju probnog rada državnog službenika se ocjenjuje ocjenom «zadovoljava» ili «ne zadovoljava». Službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio otkazuje se državna služba, rješenjem o prestanku službe. Državni stručni ispit – službenik je dužan položiti najkasnije 6 mjeseci od isteka probnog rada. Službeniku prestaje služba: - Ako nije zadovoljio na probnom radu (otkaz) - Ako nije položio DSI najkasnije u roku od 6 mjeseci nakon isteka probnog rada (prestanak službe ex lege). -

DSI nije dužan polagati službenik koji ima položen pravosudni ispit, a posebni dio ispita nije dužan polagati službenik koji ima akademsko zvanje doktora ili magistra znanosti u području koje je povezano s poslovima iz djelokruga državnog tijela u kojem je zaposlen DSI se sastoji od općeg i posebnog dijela, a postupak i način polaganja te program DSI-a propisan je Uredbom o postupku, načinu polaganja i Programu državnog stručnog ispita

Prijem u državnu službu na određeno vrijeme Razlozi: - radi obavljanja privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao i - radi zamjene duže vrijeme odsutnoga službenika - za prijam na određeno vrijeme potrebno je prethodno odobrenje Ministarstva financija - probni rad od 2 mjeseca (u slučaju predvidivog trajanja službe od najmanje 6 mjeseci) Maksimalno trajanje službe na određeno vrijeme - za obavljanje privremenih poslova – najviše 6 mjeseci i može se produžiti, ali najviše za još 6 mjeseci - radi zamjene odsutnog službenika - do njegovog povratka Osobe se u državnu službu na određeno vrijeme primaju putem oglasa, koji se objavljuje putem nadležne službe za zapošljavanje. Rok za podnošenje prijave na oglas je osam dana. Za slobodno radno mjesto na određeno vrijeme oglas se ne mora objaviti ako u državnom tijelu ima službenika primljenih u državnu službu na određeno vrijeme koji ispunjavaju uvjete za to radno mjesto. Državna služba na određeno vrijeme ne može postati državna služba na neodređeno vrijeme. Povjeravanje poslova na temelju ugovora o djelu Pojedini poslovi koji se obavljaju u državnom tijelu, mogu se na temelju ugovora o djelu povjeriti pružateljima stručnih usluga izvan državne službe. Na odnos pružatelja usluga i državnog tijela primjenjuju se propisi kojima se uređuju obveznopravni odnosi. Izdaci za pružatelje usluga ne smiju prelaziti 2% ukupnog iznosa sredstava za osnovne plaće s doprinosima u tekućoj godini osiguranim za to tijelo. Pružatelji stručnih usluga na temelju ugovora o djelu ne mogu postati državni službenici bez provođenja postupka prijama u državnu službu prema pravilima redovitog ili izvanrednog postupka.

60


Odlučivanje o pravima i obvezama držanih službenika? I. ČELNIK TIJELA - odlučuje u prvom stupnju donosi rješenje koje je upravni akt • o prijamu u državnu službu, • o rasporedu na radno mjesto, • o dr. pravima i obvezama iz službe, • o prestanku državne službe. II. ODBOR ZA DRŽAVNU SLUŽBU – odlučuje u drugom stupnju (6 članova, 1 predsjedavajući, imenuje ih i razrješava Vlada na temelju internog oglasa, mandat 5 godina, diplomirani pravnici) • o žalbama protiv rješenja o prijamu u državnu službu i rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika • protiv rješenja Odbora državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana primitka rješenja III. POSREDNIK U DRŽAVNOJ SLUŽBI - za razrješenje spornih odnosa između službenika - posrednika u svakom državnom tijelu biraju službenici između sebe, i to jednog posrednika na svakih 100 zaposlenih službenika, izabranog posrednika imenuje čelnik tijela na najviše tri godine – posredovanje završava pisanim izvješćem o mirnom razrješenju spora ili izvješćem s prijedlogom za razrješenje spornog odnosa – posredovanje treba završiti u roku od 30 dana od dana podnošenja pritužbe a) oko izrade plana rada i raspodjele zadataka b) pobijanje prijedloga ocjene c) pritužbe na slučajeve osobnog uznemiravanja, diskriminacije, zlouporaba položaja i sl.; d) pritužbe na rad i ponašanje državnog službenika prije podnošenja prijedloga čelniku tijela za pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti i dr. Standardna mjerila za klasifikaciju radnih mjesta Radna mjesta unutar svake kategorije državnih službenika klasificiraju se prema standardnim mjerilima za sva državna tijela, a to su: - potrebno stručno znanje - složenost poslova - samostalnost u radu - stupanj suradnje s drugim državnim tijelima i komunikacije sa strankama - stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje odluka Predstavlja osnovu za uređivanje sustava plaća u državnoj službi. Jedinstvene standarde i mjerila za određivanje naziva i opisa pojedinih radnih mjesta u državnoj službi pravilnikom uređuje ministar Ministarstva uprave. Za svako tijelo državno tijelo nazive mjesta u tom državnom tijelu utvrđuje čelnik tog tijela pravilnikom o unutarnjem redu uz prethodno odobrenje Ministarstva uprave. Kategorije radnih mjesta u državnoj službi 1. RADNA MJESTA RUKOVODEĆIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKA Podkategorije: - glavni rukovoditelj - viši rukovoditelj - rukovoditelj - niži rukovoditelj 2. RADNA MJESTA VIŠIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKA Podkategorije: - glavni savjetnik - viši savjetnik – specijalist - viši savjetnik - savjetnik - viši stručni suradnik 3. RADNA MJESTA NIŽIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKA Podkategorije: - stručni suradnik - viši referent - referent 61


Premještaji 1. po potrebi službe - na RM u istom ili drugom državnom tijelu - u istom ili drugom mjestu rada - ali samo na RM unutar iste kategorije, iste ili slične složenosti poslova -

potrebna suglasnost službenika samo kod premještaja u drugo mjesto rada: a) ako ima više od 20 godina radnog staža ili b) ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike

2. na zahtjev službenika - samo ako je popunjavanje tog RM predviđeno planom na RM - a ako nije predviđeno planom: a) zbog zdravstvenih razloga, na temelju mišljenja liječnika o potrebi promjene RM b) zbog obiteljskih razloga Premještaj može biti: 1. trajan – na neodređeno vrijeme 2. privremen – najduže 6 mjeseci / do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje (službenik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija) Upućivanje na rad izvan državne službe - radi obavljanja privremenih poslova koji zahtijevaju posebne vještine i stručno iskustvo – te najmanje 5 godina neprekidnog radnog staža u drž. službi na odgovarajućim poslovima - upućuje se u upravna tijela jedinica lokalne i područne samouprave, međunarodne organizacije i pravne osobe s javnim ovlastima – najduže na vrijeme od 2 godine / na vrijeme trajanja mandata u međ. organizaciji - za vrijeme obavljanja privremenih poslova prava i obveze iz državne službe miruju - o upućivanju na rad izvan državne službe odlučuje čelnik državnog tijela u kojem je zaposlen rješenjem - prijevremeni povratak na rad u državno tijelo – na osobni zahtjev ako postoje opravdani razlozi ili na prijedlog tijela u koje je upućen na rad – o prijevremenom povratku čelnik državnog tijela donosi rješenje Ocjenjivanje rada i učinkovitosti Svrha: • poticanje državnih službenika na učinkovito izvršavanje zadaća, • utvrđivanje doprinosa državnog službenika u obavljanju poslova kao kriterija za nagrađivanje i napredovanje u državnoj službi. Provodi se svake godine za prethodnu kalendarsku godinu u 3 faze: a) planiranje poslova koje državni službenik treba obaviti - službenik i njegov nadređeni dogovorno utvrđuju plan rada, postavljajući ciljeve koje podređeni službenik treba ostvariti, b) kontrola rada i učinkovitosti - službenik i njegov nadređeni periodično obavljaju pregled onoga što je do tada ostvareno te po potrebi prilagođavaju dogovoreni plan rada, c) ocjenjivanje rada i učinkovitosti - cjelokupni rad državnog službenika ocjenjuje neposredno nadređeni službenik Ne ocjenjuje se službenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini radili manje od 6 mjeseci (bez obzira na razloge). Rad službenika ocjenjuje se prema postignutim rezultatima • prijedlog ocjene daje neposredno nadređeni službenik; • pravilnost predložene ocjene kontrolira službenik koji je neposredno nadređen službeniku koji je predložio ocjenu i prijedlog ocjene zajedno sa svojim mišljenjem dostavlja čelniku tijela; • čelnik tijela donosi rješenje o ocjeni Ocjene “izvanredan“, “odličan”, “dobar”, ”zadovoljava“, “ne zadovoljava” Utjecaj ocjene rada i učinkovitosti - ocjena se uzima u obzir kod utvrđivanja potrebe izobrazbe, ispunjavanja uvjeta za napredovanje, postojanje uvjeta za nastavak rada službenika na probnom radu ili prestanak službe, za upućivanje na rad izvan državne službe i za korištenje plaćenog dopusta te prilikom izricanja kazni za povrede službene dužnosti. 62


držanog službenika koji je ocijenjen ocjenom «ne zadovoljava» upućuje se na dodatno stručno osposobljavanje ili se premješta na drugo radno mjesto, a ako je dva puta uzastopce ocijenjen ocjenom «ne zadovoljava» državna služba mu prestaje po sili zakona danom konačnosti rješenja o ocjenjivanju Ocjena rada i učinkovitosti unosi se u osobni očevidnik državnog službenika. -

Napredovanje u službi 1. KARIJERNO NAPREDOVANJE- rasporedom na više radno mjesto - unutar iste kategorije ili - prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta a) Redovito b) Izvanredno (ubrzano) Uvjeti: a) njegov rad najmanje dva puta uzastopno ocijenjen kao “izvanredan” odnosno “odličan” b) postoji slobodno radno mjesto c) ispunjavanje uvjeta radnog mjesta d) posebni uvjeti propisani Uredbom Vlade RH – samo za izvanredno napredovanje - na radna mjesta rukovodećih i viših državnih službenika – viši stupanj obrazovanja (postdiplomski studij ili doktorat znanosti), naročito istaknuti rezultati u odgovarajućem području rada - uvjeti napredovanja nižih državnih službenika – viši stupanj stručne spreme i radno iskustvo 2. PROMICANJE - u okviru istog radnog mjesta dobivanjem odgovarajućih povišica plaće. Izobrazba državnih službenika Svi državni službenici dužni su trajno se osposobljavati i usavršavati stručne sposobnosti i vještine. Izobrazba može biti: 1. za potrebe državne službe – obvezna (predviđena Planom izobrazbe) i dobrovoljna (na zahtjev službenika) 2. za vlastite potrebe (na zahtjev službenika Programe izobrazbe u državnoj službi za svaku kalendarsku godinu utvrđuje Vlada Planom izobrazbe državnih službenika. Programi izobrazbe dijele se na sljedeće kategorije: 1. godišnji programi u pojedinim državnim tijelima ili pojedinim ustrojstvenim cjelinama 2. uvodni programi - vježbenički i prilagodbeni 3. specijalizirani programi namijenjeni pojedinim grupama državnih službenika – 4. programi osobnog usavršavanja 5. programi usavršavanja namijenjeni državnim službenicima koji žele napredovati u višu kategoriju radnih mjesta 6. ostali programi Studijski dopust Nakon odrađenog probnog rada u DS državni službenik može podnijeti zahtjev za plaćeni ili neplaćeni studijski dopust za osposobljavanje ili usavršavanje - u trajanju od (u pravilu) najviše jedne akademske godine, - program studijskog dopusta odobrava Ministarstvo uprave (program mora odgovarati području rada, a svrha programa mora biti poboljšanje stručnosti državnog službenika), - po odobrenju programa, državni službenik i čelnik državnog tijela u kojem je državni službenik zaposlen sklapaju ugovor o studijskom dopustu - nakon isteka studijskog dopusta državni se službenik ima pravo vratiti na isto ili drugo odgovarajuće radno mjesto u državnom tijelu. Plaćeni studijski dopust - tijekom plaćenog studijskog dopusta, državni službenik ima pravo na naknadu plaće u visini osnovne plaće RM na koje je raspoređen, bez dodataka. - troškovi osposobljavanja ili usavršavanja podmiruju se iz državnog proračuna - po završetku plaćenog studijskog dopusta državni službenik je dužan ostati u službi najmanje dvostruko vremena od vremena koliko je trajalo stručno osposobljavanje ili usavršavanje na koje je upućen.

63


Odgovornost za povrede službene dužnosti? Državni službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove ne obavljaju savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržavaju Ustava, zakona i drugih propisa ili pravila o ponašanju za vrijeme službe ili u vezi sa službom. Kaznena odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti, niti oslobođenje od kaznene odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti za povredu službene dužnosti. Povrede službene dužnosti - vrste: 1. lake povrede - odlučuje čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti (propisuju se zakonom, uredbom Vlade i pravilnikom o unutarnjem redu) 2. teške povrede - odlučuje službenički sud, u II stupnju Viši službenički sud (propisuju se zakonom) Postupak zbog povrede službene dužnosti Postupak pokreće čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti i to: a) zbog lake povrede - zaključkom na vlastiti poticaj ili po pisanom prijedlogu nadređenog službenika b) zbog teške povrede - danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom službeničkom sudu Postupak je javan, hitan i provodi se po odredbama ZUP-a. Posebnosti postupka zbog teške povrede: 1) mora se provesti usmena rasprava, te službenik mora biti saslušan, 2) iznimno, rasprava se može održati i bez nazočnosti službenika, a) ako je službenik uredno pozvan i očitovao se o zahtjevu, a postoje opravdani razlozi da se rasprava održi i b) u slučaju kada se službenik nije očitovao o zahtjevu, ako je tri puta uzastopno uredno pozvan, a pozivu se nije odazvao niti je opravdao nedolazak te je očito da službenik namjerno izbjegava sudjelovanje u postupku i odugovlači postupak. Lake povrede službene dužnosti? 1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla, 2. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja ili iz neopravdanih razloga, 3. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije, 4. neopravdan izostanak s posla jedan dan, 5. neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24 sata bez opravdanih razloga, 6. druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom čelnika tijela. - neizvršavanje naputaka za rad koje donosi čelnik tijela i nadređeni službenik, - nedolično ponašanje i nekorektan odnos prema čelniku tijela, nadređenom te drugim službenicima i namještenicima, - odbijanje pružanja stručne pomoći nadređenog službenika drugim, posebno novoprimljenim službenicima i namještenicima. Teške povrede službene dužnosti? 1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, 2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, 3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice, 4. zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi, 5. odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi, 6. neovlaštena posluga sredstvima povjerenima za izvršavanje poslova, 7. odavanje službene ili druge tajne u vezi s obavljanjem državne službe, 8. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela, 9. onemogućavanje građana ili pravnih osoba u ostvarivanju prava na podnošenje zahtjeva, žalbi, prigovora i predstavki ili drugih zakonskih prava, 10. uporaba nevjerodostojne isprave u cilju ostvarivanja prava u službi, 11. ponašanje suprotno etičkom kodeksu koje nanosi štetu ugledu službe, 12. nedoličan odnos prema strankama i iskazivanje bilo kakvog oblika netrpeljivosti prema ljudima, 64


13. neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana uzastopno, 14. ponašanje radi kojega je tri puta izrečena kazna za laku povredu službene dužnosti, 15. ograničavanje ili uskraćivanje prava utvrđenih ovim Zakonom službeniku koji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima prijavi sumnju na korupciju ili zlostavljanje tog službenika 16. druge povrede službene dužnosti koje su kao teške propisane posebnim zakonom. Tko odlučuje o povredi službene dužnosti? O lakim povredama službene dužnosti odlučuje čelnik tijela, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno. O teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u drugom stupnju viši službenički sud, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno. Službeničke sudove i viši službenički sud ustrojava Vlada. Službenički sudovi ustrojavaju se za pojedino ili više državnih tijela. Sastav službeničkog suda? Službenički sud ima predsjednika i najmanje 10 članova, od kojih se predsjednik i najmanje jedan član imenuju iz reda sudaca. Viši službenički sud ima predsjednika i najmanje 10 članova, od kojih se predsjednik i najmanje dva člana imenuju iz reda sudaca. Predsjednike i članove službeničkih sudova i višega službeničkog suda imenuje Vlada. Službenički sud i viši službenički sud odlučuju u vijeću od tri člana koje imenuje predsjednik za svaki pojedini slučaj. Vijeću uvijek predsjeda član imenovan iz reda sudaca. Odlukom kojom se ustrojava službenički sud utvrđuje se tijelo državne uprave koje će za potrebe službeničkog suda obavljati uredske i druge poslove. Uredske i druge poslove za viši službenički sud obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose. Koje su kazne u postupku za povredu službene dužnosti? za lake povrede: 1. usmena opomena 2. pisana opomena 3. pisana opomena s upisom u osobni očevidnik državnog službenika 4. novčana kazna u visini do 10% plaće službenika isplaćene u mjesecu kad je kazna izrečena. za teške povrede: 1. novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena, 2. zabrana promicanja u trajanju od dvije do četiri godine, 3. zabrana napredovanja u trajanju od dvije do četiri godine, 4. premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova, 5. uvjetna kazna prestanka državne službe (rok kušnje godina dana), 6. prestanak državne službe. (obvezno se izriče za tešku povredu sl. dužnosti koja ima obilježja korupcije) Zastara 1. pokretanja postupka a) zbog lake povrede službene dužnosti – 3 mjeseca od dana saznanja za povredu i počinitelja, a najkasnije 6 mjeseci od kada je povreda počinjena b) zbog teške povrede službene dužnosti – godina dana od dana saznanja, a najkasnije u roku od 2 godine 2. vođenja postupka a) zbog lake povrede službene dužnosti – nakon proteka roka od 6 mjeseci od dana pokretanja postupka b) zbog teške povrede službene dužnosti – nakon proteka roka od 2 godine od dana pokretanja postupka 3. izvršenja kazne – za laku povredu u roku 1 godine, a za tešku povredu u roku od 2 godine od konačnosti rješenja kojim je kazna izrečena Udaljenje iz službe Rješenjem čelnika tijela službenika se može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut: 3. kazneni postupak 4. istražni postupak i određen pritvor 65


5. postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takva da bi ostanak u službi mogao štetiti interesima službe (zbog djela s obilježjima korupcije) Udaljenje traje do okončanja postupka, odnosno do isteka pritvora. Za vrijeme udaljenja službeniku pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj 80% plaće. Obustavljeni dio plaće se službeniku vraća ako: 1. ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe, 2. pravomoćnim je rješenjem obustavljen postupak i 3. pravomoćnom je presudom oslobođen od odgovornosti. Službeniku koji izdržava kaznu zatvora do 6 mjeseci, prava iz državne službe miruju za vrijeme trajanja izdržavanja kazne. Odgovornost službenika za štetu? • Službenik odgovara za štetu koju učini: - namjerno - iz krajnje nepažnje • O odgovornosti odlučuje čelnik tijela rješenjem • Primjena općih propisa obveznog prava – ako službenik odbije nadoknaditi štetu Štetom se smatra i šteta koju je državno tijelo imalo naknađujući građanima i pravnim osobama štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom nepažnjom službenika. Nastanak štete, visinu i okolnosti utvrđuje čelnik tijela rješenjem. Rok za naknadu štete ne može isteći prije dana u kojem se isplaćuje plaća za obračunsko razdoblje u kojemu je donijeto rješenje. Stavljanje službenika na raspolaganje 1) kada se ukine državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima ono državno tijelo koje preuzima i poslove ukinutog tijela, te preuzeti službenici nastavljaju obavljati svoje dotadašnje poslove i ostvaruju plaću i dr. prava prema dotadašnjim rješenjima (do donošenja novih rješenja) 2) kada se ukine državno tijelo, a poslove tog tijela ne preuzima neko drugo državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima središnje tijelo DU nadležno za službeničke odnose i stavlja ih na raspolaganje Vladi najkasnije u roku mjesec dana od preuzimanja 3) kod promjene djelokruga državnog tijela (dio poslova državnog tijela prelazi u djelokrug drugog državnog tijela), tijelo koje preuzima poslove, preuzima i službenike zatečene na tim poslovima (ostalo kao pod 1.), 4) ako se ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice ili pojedina radna mjesta u državnom tijelu, službenici koji su do tada bili raspoređeni u te ustrojstvene jedinice ili na ta radna mjesta, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete, a prednost kod rasporeda ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti. -

-

ako se službenici pod 1., 3. i 4. ne mogu rasporediti (jer nema slobodnih radnih mjesta za koja ispunjavaju uvjete), stavljaju se na raspolaganje Vladi RH rješenja o rasporedu ili rješenja o stavljanju na raspolaganje donose se u roku 2 mjeseca od preuzimanja službenika, odnosno stupanja na snagu pravilnika o unutarnjem redu za vrijeme trajanja raspolaganja - državni službenik ima pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje - može ga se trajno premjestiti u bilo koje državno tijelo do 50 km udaljeno od mjesta njegova stanovanja, a uz njegov pristanak u državno tijelo udaljeno više od 50 km istekom roka raspolaganja državnim službenicima prestaje služba po sili zakona – imaju pravo na otpremninu

Prestanak državne službe a) sporazumom, b) istekom roka – državna služba na određeno vrijeme c) otkazom (voljom službenika ili ako službenik ne zadovolji na probnom radu), d) po sili zakona i e) na drugi način propisan zakonom. O prestanku državne službe donosi se rješenje u roku od 8 dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe.

66


Prestanak državne službe po sili zakona 1. smrću, 2. utvrđivanjem prava na mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad – danom pravomoćnosti rješenja, 3. kad navrši 65 godina života i najmanje 20 godina mirovinskog staža – posljednjeg dana godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti (mogućnost produljenja za još najduže 2 god.) 4. kad je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci - danom pravomoćnosti presude, 5. kad je osuđen za kazneno djelo iz članka 45. ovoga Zakona – danom pravomoćnosti presude, 6. kad neopravdano odsustvuje s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe odnosno prvog dana odsustvovanja s rada, 7. ako ne položi državni stručni ispit u propisanom roku – istekom roka u kojem je bio obvezan položiti državni stručni ispit, 8. ako se sazna da u vrijeme prijama u državnu službu nije ispunjavao uvjete za prijam u državnu službu propisane ovim Zakonom - danom saznanja za to, 9. ad se sazna da je u vrijeme prijama u državnu službu postojala zapreka za prijam u državnu službu propisana ovim Zakonom - danom saznanja za to, 10. kad mu je izrečena kazna prestanka službe u postupku zbog teške povrede službene dužnosti - danom konačnosti odluke službeničkog suda, 11. ako se po premještaju neopravdano ne javi na dužnost u zakonskom roku - danom kojim se morao javiti na dužnost, 12. ako je dva puta uzastopce ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ – danom konačnosti posljednjeg rješenja o ocjenjivanju, 13. u drugim slučajevima utvrđenim zakonom. Osobni očevidnici i središnji popis državnih službenika i namještenika Svako državno tijelo vodi osobne očevidnike državnih službenika i namještenika koji su zaposleni u njima. Za državna tijela u kojima je zaposleno manje od 50 službenika, osobni očevidnik se vodi u Ministarstvu uprave. Uz osobni očevidnik vodi se i zbirka isprava o državnom službeniku / namješteniku na temelju kojih se obavlja upis u osobni očevidnik – osobni dosje. Osobni očevidnik – skup podataka o državnom službeniku / namješteniku koji se vodi u elektroničkom obliku. Središnji popis državnih službenika i namještenika – skup podataka iz Osobnih očevidnika koji se vodi u elektroničkom obliku u Ministarstvu uprave. Sadržaj osobnog očevidnika – osobni podaci, podaci o sadašnjem i prijašnjim radnim mjestima, o završenom obrazovanju i stručnoj osposobljenosti, godišnjim ocjenama, napredovanju i dr. Podaci iz osobnih očevidnika i središnjeg popisa predstavljaju službenu tajnu. Odlukom Vlade o vođenju registra zaposlenih u državnim i javnim službama (NN 83/10. od 05.07.2010.) propisano je da Registar mora biti uspostavljen najkasnije do 31.03.2011., što razumijeva punu funkcionalnost i završen unos podataka. Posao vođenja informacijskog sustava Registra povjeren je Financijskoj agenciji. Registar zaposlenih u državnim i javnim službama će obuhvaćati državne službenike i namještenike te službenike i namještenike u javnim službama. Nadzor 1. Upravni – nad primjenom Zakona o državnim službenicima i propisa donesenih na temelju tog zakona provodi Ministarstvo uprave 2. Inspekcijski – nad provedbom Zakona o državnim službenicima i drugih zakona i propisa koji se primjenjuju na službenike te njihova prava provodi upravna inspekcija Ministarstva uprave - uvid u akte kojima se regulira radnopravni status državnih službenika – akt o unutarnjem ustrojstvu, pravilnik o unutarnjem redu, osobni očevidnici i središnji popis - kontrola postupka prijama u državnu službu - kontrola zakonitosti rješenja o rasporedu na radno mjesto, premještaju, stavljanju na raspolaganje, prestanku državne službe i dr. Plaće državnih službenika – prijelazno razdoblje do donošenja novog Zakona o plaćama državnih službenika važe odredbe starog ZDSN o plaćama državnih službenika - plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na plaću - osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova RM i osnovice za izračun plaće, uvećan za 67


-

0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža - koeficijenti – utvrđeni uredbom Vlade - osnovica utvrđena Kolektivnim ugovorom – 5.108,84 kn - dodaci na plaću – dodaci za uspješnost u radu, dodaci za posebne uvjete rada i dr. uvećanja plaće plaća = osnovna plaća + dodaci

Još neka pitanja ... Imaju li službenici pravo na sindikalno udruživanje? Državni službenici imaju pravo na sindikalno udruživanje sukladno općim propisima o radu. Koja je razlika između godina staža i godina službe? Radni staž su godine koje se državnim službenicima računaju u mirovinski staž, ne uzimajući u obzir staž mirovinskog osiguranja s povećanim trajanjem. Godine službe su radni staž proveden u svojstvu državnog službenika. Obveze državnih službenika: Službenik mora povjerene poslove obavljati savjesno, pridržavajući se Ustava, zakona, drugih propisa i pravila struke te postupati po uputama čelnika, odnosno nadređenog službenika. Službenik u radu mora koristiti nova saznanja i raditi na usvajanju i primjeni najnovijih stručnih dostignuća. Osim toga službenik je dužan čuvati službenu ili drugu tajnu. Posebne odredbe o namještenicima a) Osobe se za obavljanje poslova namještenika primaju putem oglasa. b) U pogledu općih uvjeta za prijam na rad i razloga koji predstavljaju zapreke za prijam namještenika, odgovarajuće se primjenjuje zakon kao i za službenike. c) Čelnik tijela o prijamu na rad te o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti namještenika iz radnog odnosa na temelju Zakona o državnim službenicima i namještenicima, donosi rješenje koje je upravni akt. d) Na prava i obveze namještenika, premještaj namještenika i prestanak radnog odnosa namještenika, odgovarajuće se primjenjuju zakoni kao i za službenike, osim uredbe o stavljanju na raspolaganje. e) Protiv rješenja namještenik ima pravo podnijeti prigovor čelniku tijela. Radna mjesta službenika ovisno o stručnoj spremi - visoka stručna sprema - radna mjesta I. vrste zvanja - viša stručna sprema - radna mjesta II. vrste zvanja - srednja stručna sprema - radna mjesta III. vrste zvanja Radna mjesta namještenika ovisno o stručnoj spremi - srednja stručna sprema – radna mjesta III. vrste - niža stručna sprema ili osnovna škola – radna mjesta IV. vrste Primjerupravni referent (SSS) viši upravni referent (viša) samostalni referent (VSS) upravni savjetnik viši upravni savjetnik Poslovi u državnim tijelima koje obavljaju državni službenici? Poslovi u državnim tijelima koje obavljaju službenici raspoređuju se u skupine: 1. upravno-pravni poslovi i to: a) poslovi neposrednog izvršavanja zakona, b) inspekcijski poslovi, 2. analitičko-normativni, financijsko-planski i drugi stručni poslovi, 3. informatički poslovi, 4. opći i administrativni poslovi, 5. materijalno-financijski i računovodstveni poslovi.

68


Zabrana prijama? Do donošenja uredbi kojima će se urediti unutarnje ustrojstvo i okvirni broj potrebnih državnih službenika i namještenika ministarstva, državnih upravnih organizacija, i županijskih ureda, te pravilnika o unutarnjem redu kojima će se utvrditi potreban broj državnih službenika i namještenika ta tijela ne smiju zapošljavati nove državne službenike i namještenike. Iznimno se dozvoljava prijam službenika i namještenika u slučaju prijama na određeno zbog zamjene duže odsutnog službenika ili namještenika te prijama na neodređeno zbog prestanka službe službenika ili namještenika. Kada natječaj nije potreban? Natječaj nije potreban kada se u državnu službu primaju: - osobe koje se primaju u državnu službu na određeno vrijeme, - osobe koje su po ugovoru o školovanju ili stipendiji u obvezi stupiti u državnu službu, - osobe zaposlene u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne, odnosno regionalne (područne) samouprave ili pravnim osobama s javnim ovlastima. - kada postoje neraspoređeni službenici u tijelu DU o čemu vodi računa Ministarstvo uprave. Kada će se donijeti odluka o poništenju natječaja? Odluka o poništenju natječaja donijet će se kad se po raspisanom natječaju ne izvrši izbor ili u slučaju kad se na natječaj ne prijavi niti jedan kandidat. Odlučivanje o prijamu? O potrebi prijama u državnu službu odlučuje čelnik tijela u okviru slobodnih radnih mjesta predviđenih pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela. Sva tijela dostavljaju odluke o raspisivanju natječaja Ministarstvu nadležnom za financije (provjera da li su osigurana proračunska sredstva) i Ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave (provjera da li postoji slobodno radno mjesto čija se popuna traži te ima li na raspolaganju službenika koji bi zadovoljavao uvjete natječaja). (pravosudna i kaznena tijela odluku dostavljaju Ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa). Na čemu se temelji rad državnih službenika? Rad državnih službenika temelji se na: - Ustavu, - zakonu, - drugim propisima i pravilima o radu (uredbe, pravilnici, naputci, naredbe, odluke) - uputama čelnika odnosno nadređenih službenika, - pravilima struke, - znanstvenim i stručnim dostignućima. Tko su vježbenici? Vježbenici su osobe sa završenim obrazovanjem određene stručne spreme i struke, bez radnog staža u struci ili s radnim stažem kraćim od vremena određenog za vježbenički staž. Oni se primaju u državnu službu na određeno vrijeme, a državna služba im se može produžiti na neodređeno vrijeme ako u tijelu državne vlasti postoji slobodno radno mjesto na koje ih se može rasporediti nakon položenoga državnoga stručnog ispita. Mogu se osposobljavati samo za obavljanje poslova radnog mjesta za koja nije predviđen poseban uvjet godina radnog staža. Vježbenički staž traje: 1. za obavljanje poslova I. vrste traje 16 mjeseci. 2. za obavljanje poslova II. vrste traje 14 mjeseci. 3. za obavljanje poslova III. vrste traje 12 mjeseci. Rješenje o premještaju donosi čelnik tijela. rješenje o premještaju u drugo državno tijelo donosi čelnik tijela iz kojeg se službenik premješta, ali uz prethodni pisani sporazum s čelnikom tijela u koje se premješta. Protiv rješenja službenik ima pravo u roku 3 dana od primitka rješenja podnijeti prigovor čelniku tijela, koji je rješenje donio. Prigovor odgađa izvršenje rješenja o premještaju. O prigovoru se utvrđuje u roku 3 dana. Rješenje o rasporedu donosi čelnik tijela u koje je službenik premješten u roku 3 dana. konačno rješenje o premještaju dostavlja se ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave. 69


Posebne odredbe o namještenicima? Osobe se za obavljanje poslova namještenika primaju putem oglasa. O prijamu na rad te o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti namještenika iz radnog odnosa čelnik tijela donosi rješenje koje je upravni akt. Na prava i obveze namještenika, premještaj i prestanak radnog odnosa, odgovarajuće se primjenjuju odredbe o pravima i obvezama, premještaju i prestanku službe službenika, osim odredbi o stavljanju na raspolaganje. Namještenici odgovaraju za lake i teške povrede službene dužnosti kao i za odgovornost za štetu učinjenu građanima i pravnim osobama (odgovarajuće se primjenjuju odredbe koje vrijede za službenike). Kada se zakon o radu primjenjuje na državne službenike? Zakon o radu se primjenjuje na državne službenike kada pojedina pitanja nisu riješena posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu. Ugovor o radu? Ugovorom o radu zasniva se radni odnos, a sklapa se na neodređeno vrijeme i u pisanom obliku. Ugovor mora sadržavati uglavke o: 1. strankama, prebivalištu i/ili sjedištu, 2. mjestu rada, 3. nazivu, naravi ili vrsti rada ili kratak popis ili opis poslova, 4. danu otpočinjanja rada, 5. očekivanom trajanju ugovora, 6. trajanju plaćenoga godišnjeg odmora, 7. otkaznim rokovima, 8. osnovnoj plaći, 9. trajanju redovitog radnog dana ili tjedna. Radno vrijeme? Puno radno vrijeme službenika je 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana od ponedjeljka do petka. Sva tijela državne vlasti dužna su raditi u tijeku radnog dana u vremenu od 9-14:00 sati. Stanka, dnevni odmor, tjedni odmor, godišnji odmor, plaćeni dopust? Državni službenik ima pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta što se ubraja u radno vrijeme. Službenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor 60 minuta. Između dva uzastopna radna dana službenik ima pravo na odmor najmanje 12 sati neprekidno. Službenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju najmanje 48 sati neprekidno, a ako je prijeko potrebno da radi na dane tjednog odmora osigurava mu se za korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna. Službenik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana. Pri utvrđivanju godišnjeg odmora ne uračunavaju se subote, nedjelje neradni dani i blagdani. Zaštita majčinstva? Poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njene trudnoće, otkazati joj ugovor o radu ili je premjestiti na druge poslove, niti smije tražiti bilo kakve podatke o ženinoj trudnoći. Ako trudnica ili žena koja doji dijete radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili zdravlje, odnosno život ili zdravlje djeteta, poslodavac je mora premjestiti na druge odgovarajuće poslove, što ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće žene. Ako poslodavac nije u mogućnosti osigurati premještaj, žena ima pravo na dopust uz naknadu plaće. Otkazni rok? Primjenjuju se opći propisi o radu (Zakon o radu) U slučaju redovitog otkaza otkazni rok je najmanje: - 2 tjedna ako je službenik zaposlen manje od godinu dana - 1 mjesec ako je neprekidno zaposlen godinu dana - 1 mjesec i 2 tjedna ako je neprekidno zaposlen 2 godine - 2 mjeseca ako je neprekidno zaposlen 5 godina - 2 mjeseca i 2 tjedna ako je neprekidno zaposlen 10 godina - 3 mjeseca ako je neprekidno zaposlen 20 godina Zaštita prava državnog službenika? 70


Službenici u državnim tijelima imaju pravo na sindikalno udruživanje sukladno općim propisima o radu. Protiv svih rješenja kojima se odlučuje o pravima ili obavezama iz službe, službenik ima pravo podnošenja prigovora čelniku tijela u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Čelnik tijela dužan je o prigovoru odlučiti u roku od 15 dana od dana njegova primitka. Protiv rješenja o prigovoru službenik ima pravo pokretanja upravnog spora u roku od 30 dana od primitka rješenja kojim je odlučeno o prigovoru. Ako o prigovoru nije odlučeno u roku, a ne odluči se ni nakon proteka daljnjeg roka od sedam dana u kojem je zatraženo odlučivanje o prigovoru, a u pisanom obliku, može se pokrenuti upravni spor kao da je prigovor odbijen. Etički kodeks državnih službenika Što uređuje? Etičkim kodeksom državnih službenika uređuju se pravila dobrog ponašanja državnih službenika, utemeljenih na Ustavu, ratificiranim i objavljenim međunarodnim ugovorima te zakonima i drugim propisima RH. Etički kodeks sadrži pravila dobrog ponašanja državnih službenika prema građanima i u međusobnim odnosima državnih službenika. 1. Zaštita osobnog ugleda i ugleda državne službe - u obavljanju dužnosti i ponašanjem na javnom mjestu službenik pazi da ne umanji osobni ugled i povjerenje građana u državnu službu - u obavljanju privatnih poslova službenik ne koristi službene oznake ili autoritet radnog mjesta u državnoj službi 2. Odnos službenika prema građanima - u odnosu prema građanima službenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno - službenik u obavljanju dužnosti primjenjuje stručno znanje na takav način da građanima pomaže u ostvarivanju njihovih prava, postupajući pritom u skladu s načelom zakonitosti i načelom zaštite javnog interesa - u službenom ophođenju s građanima službenik se služi hrvatskim jezikom i razumljivim rječnikom - službenik postupa jednako prema svim građanima, bez diskriminacije ili povlašćivanja na bilo kojoj osnovi; - službenik postupa s posebnom pažnjom prema osobama s invaliditetom i drugim osobama s posebnim potrebama 3. Međusobni odnosi državnih službenika - međusobni odnosi službenika temelje se na uzajamnom poštivanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti i strpljenju - službenik ne ometa druge službenike u obavljanju njihovih dužnosti - službenici međusobno razmjenjuju mišljenja i informacije o pojedinim stručnim pitanjima - nadređeni službenik potiče službenike na kvalitetno i učinkovito obavljanje državne službe, međusobno uvažavanje, poštivanje i suradnju, te primjeren odnos prema građanima 4. Javni nastupi službenika - u svim oblicima javnih nastupa i djelovanja u kojima predstavlja državno tijelo, službenik iznosi stavove državnog tijela, u skladu s propisima, dobivenim ovlastima, stručnim znanjem i odredbama Etičkoga kodeksa - u javnim nastupima u kojima službenik ne predstavlja državno tijelo, a koji su tematski povezani s državnom službom, službenik ističe da iznosi osobne stavove - pri iznošenju stavova državnog tijela i osobnih stavova, službenik pazi na osobni ugled i ugled državne službe Etički kodeks je donijela Vlada Republike Hrvatske. Građani i državni službenici mogu podnijeti pritužbu na neetičko i moguće koruptivno postupanje službenika: • čelniku državnog tijela u kojem službenik radi, • povjereniku za etiku , • te putem besplatnog otvorenog telefona 0800 0304 svakog radnog dana, od ponedjeljka do petka, od 10.00 do 14.00 sati. Povjerenik za etiku 71


U svakom državnom tijelu čelnik imenuje po jednog službenika – povjerenika za etiku. Povjerenici za etiku prate primjenu Etičkog kodeksa u državnom tijelu, promoviraju etičko, daju savjete službenicima o etičkom ponašanju, zaprimaju pritužbe službenika i građana na neetičko i moguće koruptivno postupanje službenika, provode postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe, te vode evidenciju o zaprimljenim pritužbama. U postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe samostalno izvode dokaze, odnosno zaprimaju pisane izjave službenika na kojeg se odnosi pritužba i izjave svjedoka i po potrebi izjave građana ili službenika koji je podnio pritužbu, traže pisana očitovanja od nadležnih tijela u slučaju sumnje na moguća kaznena djela, te poduzimaju druge radnje potrebne za utvrđenje činjeničnog stanja. O provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe povjerenici za etiku dužni su podnijeti pisano izvješće čelniku tijela. Povjerenici za etiku dužni su provesti postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe i na temelju anonimne pritužbe. U slučaju postojanja dvojbi o povredi Etičkog kodeksa povjerenici za etiku surađuju s Odjelom za etiku u Središnjem državnom uredu za upravu i Etičkim povjerenstvom, te provode postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe koju im je uputio Odjel za etiku. Povjerenici za etiku dužni su u primjerenom roku, a najduže u roku od 30 dana od dana primitka pritužbe provesti postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe i dostaviti pisano izvješće čelniku tijela, koji je dužan u roku od 8 dana razmotriti pritužbu i po potrebi pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti, utvrđene zakonom, drugim propisom ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela. Čelnik državnog tijela obavijestit će o tome povjerenika za etiku. Čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, daje odgovor na pritužbu najkasnije u roku od 60 dana od dana njena podnošenja. U slučaju da čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, ne dostavi odgovor na pritužbu u roku od 60 dana ili podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom, podnositelj pritužbe ima pravo podnijeti pritužbu Etičkom povjerenstvu. Na zahtjev povjerenika za etiku, za vrijeme postupka ispitivanja osnovanosti pritužbe, čelnik državnog tijela dužan je povjerenika za etiku osloboditi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je raspoređen. Etičko povjerenstvo Etičko povjerenstvo – neovisno tijelo (6 članova, po dva predstavnika državnih službenika, sindikata, te po jedan predstavnik Stručne službe Hrvatskog sabora i nevladine udruge) koje priopćenjima i upozorenjima djeluje na promicanje etičkih načela u državnim tijelima. Na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, Vlada Republike Hrvatske odlukom imenuje članove Etičkog povjerenstva na vrijeme od četiri godine. Članovi Etičkog povjerenstva između sebe biraju predsjednika. Sjedište Etičkog povjerenstva je pri Uredu za socijalno partnerstvo Vlade Republike Hrvatske. Uredske i druge administrativne poslove za Etičko povjerenstvo obavlja Ured za socijalno partnerstvo Vlade Republike Hrvatske. Poslovi Etičkog povjerenstva Etičko povjerenstvo obavlja sljedeće poslove: - zaprima i razmatra pritužbe građana i službenika u slučaju kada čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, ne dostavi odgovor na pritužbu u roku od 60 dana ili podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom, te ispituje osnovanost pritužbe, - prati primjenu Etičkog kodeksa, te daje mišljenja vezana uz sadržaj Etičkog kodeksa, - prati međunarodne standarde na području etičkog postupanja, te daje prijedloge središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose za unapređenje etičkih standarda sukladno međunarodnoj praksi, - u slučaju postojanja dvojbe da li neko ponašanje predstavlja povredu Etičkog kodeksa na zahtjev povjerenika za etiku, Odjela za etiku u Središnjem državnom uredu za upravu, državnih tijela, službeničkih sudova, službenika, građana i drugih osoba daje mišljenje o tome, - prati primjenu propisa na području etičkog postupanja državnih službenika, te predlaže njihovu izmjenu i dopunu, - analizira pojave povreda Etičkog kodeksa na koje ukaže Odjel za etiku u Središnjem državnom uredu za upravu i povjerenici za etiku,

72


-

potiče i predlaže mjere za jačanje etičkih standarda u državnoj službi u odnosu na osobno ponašanje državnih službenika, mogući sukob interesa, primanje darova i koruptivno i drugo neetičko postupanje, zaštitu ugleda državne službe i osobnog ugleda državnih službenika.

Kada Etičko povjerenstvo zaprimi pritužbu građana ili službenika u slučaju kada čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, ne dostavi odgovor na pritužbu u roku od 60 dana ili podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom, bez odlaganja će zatražiti izvješće od čelnika državnog tijela o provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe i poduzetim mjerama. Čelnik državnog tijela dužan je u roku od 15 dana izvijestiti Etičko povjerenstvo o provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe i poduzetim mjerama. Etičko povjerenstvo daje mišljenje o osnovanosti pritužbe i dostavlja ga podnositelju pritužbe i Odjelu za etiku Središnjeg državnog ureda za upravu u roku od 30 dana od dana zaprimanja pritužbe. Izvješće o podnesenim pritužbama Čelnici državnih tijela dužni su jednom godišnje, najkasnije do 31. prosinca, izvijestiti središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, o podnesenim pritužbama i postupcima koji su u svezi s njima pokrenuti. Središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, skupno izvješće objavljuje na svojoj webstranici najkasnije do 31. siječnja sljedeće godine. Posebni etički kodeksi Čelnici državnih tijela mogu, uz suglasnost Vlade, donositi posebne etičke kodekse, kada to zahtijevaju posebnosti državne službe, tako npr. Kodeks profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Porezne uprave.

73


4. SUSTAV LOKALNE SAMOUPRAVE I UPRAVE Koje odredbe Ustava RH se odnose na lokalnu i područnu samoupravu? (članci 133. – 138.) Članak 133. • građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu • pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava • građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom • ova prava u RH ostvaruju i građani Europske unije, u skladu sa zakonom i pravnom stečevinom Europske unije Članak 134. • jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi • jedinice područne (regionalne) samouprave su županije Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne samouprave mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti. Zaštita područnih granica lokalnih jedinica Pri svakoj promjeni lokalnog područja prethodno će se tražiti mišljenje stanovnika te lokalne jedinice. Prilagođavanje upravnog ustroja i sredstva zadaćama lokalnim jedinicama. Lokalne jedinice će moći same određivati svoj unutarnji upravni ustroj, kako bi ga prilagodile svojim potrebama i učinile upravljanje što učinkovitijim. Uvjeti obnašanja dužnosti na lokalnoj razini. Status izabranih lokalnih predstavnika mora osigurati slobodno obavljanje njihove funkcije. Omogućiti će se financijska naknada troškova nastalih u obavljanju te funkcije. Upravni nadzor akata lokalnih jedinica. Ustavni nadzor lokalnih jedinica će imati svrhu samo osigurati poštivanje načela zakonitosti i ustavnosti, ali može i svrsishodnosti. Europska povelja o lokalnoj samoupravi • dokument Vijeća Europe • Povelja je potpisana u Strasbourgu 1985. • Hrvatski sabor donio je 19. rujna 1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi (NN 14/97) • u svibnju 2008. ratificirane preostale odredbe (NN 4/08) 74


Potpisale su je države članice Vijeća Europe. One moraju dostavljati Glavnom tajniku Vijeća sve promjene svojih zemalja koje se odnose na primjenu načela iz ove povelje. Povelja se dotiče; djelokruga lokalne samouprave, zaštite područnih granica lokalnih jedinica, uvjeta obnašanja dužnosti na lokalnoj razini, upravnog nadzora akata lokalnih jedinica, financijskih izvora lokalnih jedinica, pravo udruživanja lokalnih jedinica, pravo zaštite lokalne samouprave Pod lokalnom samoupravom podrazumijeva se pravo i mogućnost lokalnih jedinica da u okvirima određenim zakonom, uređuju i upravljaju uz vlastitu odgovornost i u interesu lokalnog pučanstva, bitnim dijelom javnih poslova. To će se pravo provoditi preko vijeća ili skupština sastavljenih od članova izabranih na slobodnim i neposrednim izborima. Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi. Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije. Pravo udruživanja lokalnih jedinica? Lokalne jedinice imaju pravo da surađuju i udružuju se s drugim lokalnim jedinicama radi obavljanja poslova u zajedničkom interesu. Svaka država mora priznati pravo lokalnim jedinicama da se udružuju radi zaštite i promicanja njihovih interesa i da pristupaju međunarodnom udruženju lokalnih jedinica. Pravna zaštita lokalne samouprave? Lokalne jedinice moraju imati pravo na odgovarajuće sredstvo sudske zaštite radi osiguranja slobodnim obavljanja svojih nadležnosti. Preuzimanje obveza Svaka se stranka obavezuje da će se smatrati vezanom s najmanje 12 odredbi Povelje od kojih se najmanje mora izabrati od članka 2-11. Stranka može i naknadno preuzeti obveze i o tome obavijestiti glavnog tajnika Vijeća Europe. Hrvatski sabor 1997. donio Zakon o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi (NN 14/97), a u svibnju 2008. ratificirane su preostale odredbe. Jedinice na koje se Povelja odnosi Načela lokalne samouprave odnose se na sve vrste lokalnih jedinica koje postoje na području stranke. Otkazivanje Svaka potpisnica može otkazati Povelju u svakom trenutku po isteku razdoblja od 5 godina od kada je za tu državu Povelja stupila na snagu. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi? Ovim se zakonom uređuju jedinice lokalne samouprave i jedinice lokalne (regionalne) samouprave, njihov djelokrug i ustrojstvo, način rada njihovih tijela, nadzor nad njihovim aktima i radom i druga pitanja od značenja za njihov rad. Što je lokalna samouprava? Lokalna samouprava je razina vlasti najbliža građanima koja pridonosi ostvarivanju prava koja su od značaja za lokalno stanovništvo. Načela lokalne samouprave Supsidijarnost – povjerene poslove obavlja ona razina vlasti koja ih može učinkovito i djelotvorno obaviti Solidarnost – država pomaže financijski slabije jedinice lokalne samouprave Sadržaj prava na lokalnu samoupravu - samostalnost u obavljanju lokalnih poslova - vlastiti prihodi - slobodno raspolaganje prihodima - samostalno uređenje unutarnjeg ustrojstva - samostalno uređenje djelokruga svojih tijela - neposredan izbor Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj • OPĆINE i GRADOVI - jedinice lokalne samouprave 75


• ŽUPANIJE - jedinice područne (regionalne) samouprave Osnivaju se zakonom. Općina - jedinica lokalne samouprave koja se osniva u pravilu za područje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva (Hrvatska ima 429 općina, najmanja općina je općina Civljane, a najveća Čepin). Grad - jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. U sastav grada mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu, te su s njim povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lokalnog značenja. Gdje postoje posebni razlozi gradom se može utvrditi i mjesto s manje od 10.000 stanovnika (Hrvatska ima 126 gradova, najmanji grad je Komiža). Veliki gradovi su jedinice lokalne samouprave koje su ujedno gospodarska, financijska, kulturna, zdravstvena, prometna i znanstvena središta razvitka šireg okruženja i koji imaju više od 35.000 stanovnika. (Hrvatska ima 16 velikih gradova). Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čije područje predstavlja prirodnu, povijesnu, prometnu, gospod., društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojava se radi obavljanja poslova od područnoga (regionalnog) interesa (Hrvatska ima 20 županija + Grad Zagreb kao posebnu jedinicu). Pravni položaj jedinica lokalne i područne samouprave Općina, grad i županija su pravne osobe. Imaju svoj statut kojim se podrobnije uređuje njihov samoupravni djelokrug, obilježja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, ustrojstvo i rad javnih službi i druga pitanja koja su važna za ostvarivanje prava i obveza. Mogu imati svoju zastavu i grb – utvrđuju se statutom ili statutarnom odlukom uz prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu samoupravu. Međusobno surađuju na unapređenju gospodarskog i društvenog razvitka svojih zajednica Samostalne su u odlučivanju u poslovima iz svog samoupravnog djelokruga u skladu s Ustavom zakonom Zastava i grb? Jedinica može imati grb i zastavu što se utvrđuje statutom ili statutarnom odlukom uz prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Grb se sastoji isključivo od štita i sadržaja unutar njega. Jedinica u pravilu preuzima povijesni grb i zastavu. Središnje tijelo uskratit će odobrenje ako se grb jedinice nedovoljno razlikuje od grba i zastave druge jedinice. Djelokrug poslova – općine i gradovi Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na: - uređenje naselja i stanovanje, - prostorno i urbanističko planiranje, - komunalno gospodarstvo, - brigu o djeci, - socijalnu skrb, - primarnu zdravstvenu zaštitu, - odgoj i osnovno obrazovanje, - kulturu, tjelesnu kulturu i šport, - zaštitu potrošača, - zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, - protupožarnu i civilnu zaštitu, - promet na svom području - te ostale poslove sukladno posebnim zakonima. Djelokrug poslova – veliki gradovi i gradovi sjedišta županija Veliki gradovi, kao i gradovi sjedišta županija u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana i to osobito poslove koji se odnose na: 76


-

uređenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje, komunalno gospodarstvo, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i šport, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu, promet na svom području održavanje javnih cesta, izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju, te provedbu dokumenata prostornog uređenja, - te ostale poslove sukladno posebnim zakonima. Djelokrug poslova – županije Županija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove od područnoga (regionalnog) značaja, a osobito poslove koji se odnose na: – obrazovanje, – zdravstvo, – prostorno i urbanističko planiranje, – gospodarski razvoj, – promet i prometnu infrastrukturu, – održavanje javnih cesta, – planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova, – izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te provedbu dokumenata prostornog uređenja za područje županije izvan područja velikoga grada, – te ostale poslove sukladno posebnim zakonima. Sudjelovanje građana u lokalnim poslovima NEPOSREDNO ODLUČIVANJE – lokalni referendum i mjesni zbor građana POSREDNO ODLUČIVANJE – preko predstavničkog tijela Lokalni referendum • referendum se može raspisati radi odlučivanja o prijedlogu o promjeni statuta, o prijedlogu općeg akta ili drugog pitanja iz djelokruga predstavničkog tijela kao i o drugim pitanjima određenim zakonom i statutom • referendum raspisuje predstavničko tijelo na prijedlog: – jedne trećine njegovih članova, – općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana – a u općini i gradu i na prijedlog polovine mjesnih odbora na području općine, odnosno grada i na prijedlog 20% birača upisanih u birački popis općine ili grada Pravo glasovanja na referendumu imaju građani koji imaju prebivalište na području općine, grada, odnosno županije i upisani su u popis birača. Odluka donesena na referendumu obvezatna je za predstavničko tijelo. Pravo građana na predlaganje donošenja akata, podnošenje predstavki i pritužbi Građani imaju pravo predstavničkom tijelu predlagati donošenje određenog akta ili rješavanje određenog pitanja iz njegovog djelokruga. Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su omogućiti građanima i pravnim osobama podnošenje predstavki i pritužbi na svoj rad kao i na rad njihovih upravnih tijela te na nepravilan odnos zaposlenih u tim tijelima kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti. Na podnijete predstavke i pritužbe čelnik tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno upravnih tijela tih jedinica dužan je građanima i pravnim osobama dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno pritužbe.

77


Mjesna samouprava • mjesni odbor osniva se statutom jedinice lokalne samouprave kao oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na život i rad građana • mjesni odbor osniva se za jedno naselje, više međusobno povezanih manjih naselja ili za dio većeg naselja, odnosno grada koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu razgraničenu cjelinu (dio naselja) Mjesni odbor • osniva se statutom jedinice lokalne samouprave kao oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na život i rad građana Mjesni odbor osniva se za jedno naselje, više međusobno povezanih manjih naselja ili za dio većeg naselja, odnosno grada koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu razgraničenu cjelinu (dio naselja). • tijela mjesnog odbora su vijeće mjesnog odbora i predsjednik vijeća mjesnog odbora • vijeće mjesnog odbora biraju građani s područja mjesnog odbora koji imaju biračko pravo Članovi vijeća biraju se neposredno tajnim glasovanjem, a na postupak izbora shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave. Mandat članova vijeća mjesnog odbora traje četiri godine. Vijeće mjesnog odbora iz svoga sastava tajnim glasovanjem bira predsjednika vijeća na vrijeme od četiri godine. Predsjednik vijeća mjesnog odbora, u skladu sa statutom, predstavlja mjesni odbor i za svoj rad odgovara vijeću mjesnog odbora. • vijeće mjesnog odbora radi raspravljanja o potrebama i interesima građana te davanja prijedloga za rješavanje pitanja od mjesnog značaja može sazivati mjesne zborove građana • mjesni zbor građana saziva se za dio područja mjesnog odbora koji čini određenu cjelinu (dio naselja, stambeni blok i sl.) Mjesni zbor građana vodi predsjednik mjesnog odbora ili član vijeća mjesnog odbora kojeg odredi vijeće. U gradovima se mogu statutom osnivati gradski kotarevi ili gradske četvrti kao posebni oblici mjesne samouprave. Gradski kotar, odnosno gradska četvrt je oblik mjesne samouprave koji se osniva za područje koje predstavlja gradsku, gospodarsku i društvenu cjelinu, a koje je povezano zajedničkim interesima građana. Djelokrug, ovlasti i tijela gradskih kotareva, odnosno gradskih četvrti uređuju se statutom grada shodno odredbama ovoga Zakona koje se odnose na mjesnu samoupravu u mjesnim odborima. Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne samouprave) Predstavničko tijelo: - općinsko vijeće - gradsko vijeće - županijska skupština - skupština Grada Zagreba Izvršno tijelo: - općinski načelnik - gradonačelnik - župan Predstavničko tijelo • općinsko vijeće, gradsko vijeće i županijska skupština predstavnička su tijela građana i tijela lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave koja donose akte u okviru djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave te obavljaju druge poslove u skladu sa zakonom i statutom jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave • broj članova predstavničkog tijela mora biti neparan • općine < 3.000 st. = 7 – 13 članova • općine 3.001 - 10.000 st. = 9 – 15 članova • općine/i grada 10.001 - 30.000 st. = 13 – 19 članova • grada > 30.000 st. = 19 – 35 članova • Grada Zagreba = 51 člana • županije = 31 – 51 člana Mandat članova predstavničkog tijela 78


Mandat članova predstavničkog tijela izabranog: - na redovnim izborima - 4 godine - na izvanrednim izborima - do isteka tekućeg mandata predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborima Članovi predstavničkog tijela nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi. Član predstavničkog tijela dužnost obavlja počasno i za to ne prima plaću, ali ima pravo na naknadu troškova u skladu s odlukom predstavničkog tijela. Kada se predstavničko tijelo smatra konstituiranim? Predstavničko tijelo smatra se konstituiranim izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina članova predstavničkog tijela. Način rada predstavničkog tijela uređuje se poslovnikom, u skladu s ovim zakonom i statutom, a isti se donosi većinom svih glasova. Sjednice saziva predsjednik, barem jednom u 3 mjeseca ili na obrazloženi zahtjev 1/3 članova, u roku od 15 dana od primitka zahtjeva. Predstavničko tijelo ima predsjednika i do 2 potpredsjednika. Ovlasti predstavničkog tijela Predstavničko tijelo: 1. donosi statut jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, 2. donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, 3. osniva i bira članove radnih tijela vijeća, odnosno skupštine te imenuje i razrješuje druge osobe određene zakonom, drugim propisom ili statutom, 4. uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, 5. osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih, komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za jedinicu lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, 6. obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u djelokrug predstavničkog tijela. Predstavničko tijelo donosi odluke većinom glasova ako je na sjednici nazočna većina članova predstavničkog tijela. Statut jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračun i godišnji obračun donose se većinom glasova svih članova predstavničkog tijela. Izvršno tijelo: • izvršno tijelo jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave u općini je općinski načelnik, u gradu gradonačelnik i u županiji župan Općinski načelnik i zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnik i zamjenik gradonačelnika, župan i zamjenik župana biraju se na neposrednim izborima sukladno posebnom zakonu. • u jedinicama lokalne samouprave koje imaju do 10.000 stanovnika općinski načelnik, odnosno gradonačelnik ima jednog zamjenika • u jedinicama lokalne samouprave koje imaju više od 10.000 stanovnika, u gradovima sjedištima županija, odnosno županijama općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan imaju dva zamjenika . Ovlasti općinskog načelnika, gradonačelnika i župana • zastupa općinu, grad, odnosno županiju • osigurava provedbu općih akata • obavlja nadzor nad zakonitošću rada - ima pravo obustaviti od primjene opći akt predstavničkog tijela ako ocijeni da je tim aktom povrijeđen zakon ili drugi propis te zatražiti od predstavničkog tijela da u roku od 15 dana otkloni uočene nedostatke Ako predstavničko tijelo to ne učini, općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan dužan je u roku od 8 dana o tome obavijestiti predstojnika ureda državne uprave u županiji te čelnika središnjeg tijela državne uprave ovlaštenog za nadzor nad zakonitošću rada tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. • odgovoran je središnjim tijelima državne uprave za obavljanje poslova državne uprave prenijetih u djelokrug tijela općine, grada, odnosno županije • obavlja i druge poslove utvrđene statutom Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan: 79


1. 2. 3. 4.

priprema prijedloge općih akata izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinica te nadzire njihov rad upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom 5. odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čija pojedinačna vrijednost ne prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina, a najviše do 1 milijun kuna, te ako je stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina planirano u proračunu, a stjecanje i otuđivanje pokretnina i nekretnina provedeno u skladu sa zakonskim propisima 6. i druge poslove utvrđene statutom Prijevremeni prestanak mandata • prestanak mandata po sili zakona • prestanak mandata razrješenjem (referendum): – na inicijativu predstavničkog tijela – na inicijativu građana/birača – minimalno 10% biračkog tijela Prestanak mandata po sili zakona • podnošenjem ostavke • pravomoćnošću sudske odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti • pravomoćnošću sudske presude kojom je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od jednog mjeseca • pravomoćnošću sudske presude kojom je osuđen radi počinjenja kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, Republike Hrvatske i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom • odjavom prebivališta s područja jedinice • prestankom hrvatskog državljanstva, te • smrću • predstavničko tijelo će u roku od 8 dana obavijestiti Vladu Republike Hrvatske o prestanku mandata općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana radi raspisivanja prijevremenih izbora • ako je prestanak mandata nastupio u kalendarskoj godini u kojoj se održavaju redovni izbori, a prije njihovog održavanja, u toj se jedinici neće raspisati i održati prijevremeni izbori • dužnost načelnika, gradonačelnika, odnosno župana do kraja mandata obavljat će njegov zamjenik • ako prestane mandat zamjeniku neće se raspisivati prijevremeni izbori. Prestanak mandata razrješenjem • predstavničko tijelo može raspisati referendum o razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika u slučaju: • kada krše ili ne izvršavaju odluke predstavničkog tijela • kada svojim radom prouzroče jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave znatnu materijalnu štetu (šteta u iznosu od 1% od proračuna te jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u tekućoj godini) • birači upisani u popis birača općine, grada, odnosno županije imaju pravo predstavničkom tijelu predložiti raspisivanje referenduma o pitanju razrješenja općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika • referendum se ne smije raspisati prije proteka roka od 12 mjeseci od ranije održanog referenduma o istom pitanju Prijedlog za raspisivanje referenduma o razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika može podnijeti najmanje jedna trećina članova predstavničkog tijela. Odluka o raspisivanju referenduma o razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika donosi se većinom glasova svih članova predstavničkog tijela. Predstavničko tijelo ne smije raspisati referendum o razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika prije proteka roka od 6 mjeseci od početka mandata općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika. Referendum se ne smije raspisati prije proteka roka od 12 mjeseci od ranije održanog referenduma o istom pitanju. 80


Akti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave • OPĆI AKTI (čl. 73. – 75.) • donosi ih predstavničko tijelo – odluke, statut, proračun, poslovnik, prostorni plan i dr. opći akti u skladu sa statutom • objavljuje se u službenom glasniku jedinice ili službenom glasilu županije (ako jedinica nema svoje službeno glasilo) • stupaju na snagu 8 dan od dana objave • iznimno, iz osobito opravdanih razloga, može se odrediti da stupa na snagu danom objave • POJEDINAČNI AKTI (čl. 76. – 77.a) • donose ih upravna tijela • akti kojima se rješava o pravima,obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba • mogućnost podnošenja žalbe • protiv pojedinačnih akata koje donose općinska i gradska upravna tijela nadležnom upravnom tijelu županije • protiv pojedinačnih akata koja u prvom stupnju donose upravna tijela županije i velikih gradova, može se izjaviti žalba nadležnom ministarstvu • shodna primjena Zakona o upravnom postupku Po skraćenom upravnom postupku donose se pojedinačni akti: 1. kojima se rješava o obvezi razreza lokalnih poreza, doprinosa i naknada, odnosno poreza, doprinosa i naknada koji su prihod jedinica županija 2. kojima se rješava o pravima, obvezama i interesima fizičkih i pravnih osoba od strane pravnih osoba kojima je osnivač općina, grad ili županija Žalba nije dopuštena protiv pojedinačnih akata predstavničkog tijela i općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana kojima se rješava o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, već se može pokrenuti upravni spor. Upravni odjeli i službe • za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i poslova državne uprave prenijetih na te jedinice ustrojavaju se upravni odjeli i službe (upravna tijela) • u općinama i gradovima do 3.000 stanovnika ustrojava se jedinstveni upravni odjel za obavljanje svih poslova iz samoupravnog djelokruga, a u općinama i gradovima iznad 3.000 stanovnika može se ustrojiti jedinstveni upravni odjel Upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan. Razrješenje pročelnika Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan može razriješiti pročelnike: 1. Ako pročelnik sam zatraži razrješenje, 2. Ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka radnog odnosa, 3. Ako pročelnik ne postupa po propisima ili općim aktima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ili neosnovano ne izvršava odluke tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili postupa protivno njima, 4. Ako pročelnik svoji nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave veću štetu, ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti koje mogu štetiti interesima službe u obavljanju poslova jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Pročelnik koji bude razriješen dužnosti rasporedit će se na drugo slobodno radno mjesto u jedno od upravnih tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, za koje ispunjava stručne uvjete. Zajedničko djelovanje jedinica lokalne samouprave Dvije ili više jedinica lokalne samouprave, osobito one koje su prostorno povezane u jedinstvenu cjelinu (općine i gradovi na otoku i sl.), mogu obavljanje pojedinih poslova iz svoga samoupravnog djelokruga organizirati zajednički, na način da osnuju: - zajedničko tijelo - zajednički upravni odjel ili službu 81


- zajedničko trgovačko društvo ili mogu zajednički organizirati njihovo obavljanje Međusobni odnosi jedinica lokalne samouprave u zajedničkom organiziranju obavljanja poslova iz samoupravnog djelokruga uređuju se posebnim sporazumom u skladu sa zakonom i njihovim statutima i općim aktima. Službenici i namještenici - obavljaju upravne, stručne i ostale poslove u tijelima jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave - službenici obavljaju upravne i stručne poslove iz djelokruga tijela u kojem rade - namještenici obavljaju prateće i pomoćne poslove Prava, obveze i odgovornosti kao i druga pitanja od značenja za rad službenika i namještenika u upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave uređena su Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonom o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi..

Plan prijama u službu Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan planom prijama u službu utvrđuju popunjenost upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i planira zapošljavanje potrebnog broja pripadnika nacionalnih manjina radi ostvarivanja zastupljenosti sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Trajno osposobljavanje i usavršavanje službenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi - provodit će se na osnovi strategije i plana trajnog osposobljavanja i usavršavanja lokalnih službenika, koje će na temelju zajedničkog prijedloga nacionalnog saveza jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove lokalne i područne (regionalne) samouprave donijeti Vlada - Vlada je 2006. osnovala ustanovu za razvoj lokalne i područne (regionalne) samouprave, radi provedbe trajnog osposobljavanja lokalnih dužnosnika i službenika, u suradnji s nacionalnim savezom jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave - Akademija lokalne demokracije Državni nadzor • država radi zaštite ustavnosti i zakonitosti kao i zaštite prava građana obavlja nadzor nad zakonitošću rada i akata tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. • nadzor nad zakonitošću rada i akata jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave provodi se na način i u postupku utvrđenim zakonom kojim je uređen sustav državne uprave • nadzor zakonitosti općih akata koje u samoupravnom djelokrugu donose predstavnička tijela općina, gradova i županija obavljaju uredi državne uprave u županijama i nadležna središnja tijela državne uprave svako u svojem djelokrugu sukladno posebnom zakonu • općinski načelnik, gradonačelnik i župan dužni su dostaviti statut, poslovnik, proračun ili drugi opći akt predstojniku ureda državne uprave u županiji zajedno sa izvatkom iz zapisnika koji se odnosi na postupak donošenja općeg akta propisan statutom i poslovnikom, u roku od 15 dana od dana donošenja općeg akta • predstojnik je dužan donijeti odluku u roku 15 dana ukoliko je akt protivan Ustavu i zakonu (odluka obustavi) • odluku o obustavi općeg akta od primjene mogu donijeti neposredno i središnja tijela državne uprave u okviru svoga djelokruga utvrđenog posebnim zakonom • kada nadležno središnje tijelo državne uprave zaprimi odluku predstojnika o obustavi općeg akta ocijenit će osnovanost odluke u roku od 15 dana od dana njezina prijama • ukoliko središnje tijelo državne uprave odluku o obustavi ocijeni neosnovanom, ukinut će odluku predstojnika • ukoliko središnje tijelo državne uprave obustavi od primjene opći akt, odnosno odluku predstojnika ocijeni osnovanom, predložit će bez odgode Vladi Republike Hrvatske da u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske • Vlada Republike Hrvatske pokrenut će postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti općeg akta pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga za pokretanjem postupka 82


ukoliko Vlada Republike Hrvatske ne pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga za pokretanje postupka, prestaje obustava od primjene općeg akta

Nadzor nad obavljanjem prenijetih poslova državne uprave - provodi ga nadležno ministarstvo - Vlada može tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave oduzeti ovlast za obavljanje prenijetih poslova državne uprave ako općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan ne postupaju po naredbama nadležnog ministarstva Raspuštanje predstavničkog tijela Na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu Vlada RH ima pravo raspustiti predstavničko tijelo:  ako donese odluku ili drugi akt kojim ugrožava suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske  ako predstavničko tijelo novoustrojene jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave ne donese statut u roku od 60 dana od dana konstituiranja  ako učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu ili zbog učestalih, težih povreda zakona i drugih propisa  ako iz bilo kojih razloga trajno ostane bez minimalnog broja članova potrebnih za rad i donošenje odluka  ako ne može donositi odluke iz svog djelokruga dulje od 3 mjeseca  ako u zakonom određenom roku ne donese proračun, odnosno ako ne donese odluku o privremenom financiranju  ako u zakonom određenom roku ne donese prostorni plan Tužba Upravnom sudu radi raspuštanja Rješenje Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkog tijela je konačno i stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«. Protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predsjednik raspuštenoga predstavničkog tijela može podnijeti tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od objave rješenja • Upravni sud Republike Hrvatske odlučit će o tužbi u roku od 15 dana od primitka te presudu bez odgađanja dostaviti Vladi Republike Hrvatske i predsjedniku raspuštenoga predstavničkog tijela • Vlada će raspisati prijevremene izbore za predstavničko tijelo u roku od 60 dana od dana objave odluke Upravnog suda Republike Hrvatske u NN, ako je tužba protiv rješenja Vlade o raspuštanju odbačena ili odbijena Presuda Upravnog suda objavljuje se u »Narodnim novinama«. Povjerenik Vlade RH Vlada Republike Hrvatske imenovat će povjerenika Vlade u jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave: • kada raspusti njezino predstavničko tijelo • kada se u jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave ne održe, u skladu sa zakonom, izbori za novo predstavničko tijelo • kada se ni u roku od 90 dana od dana objave službenih rezultata izbora ne konstituira predstavničko tijelo • u slučaju razrješenja općinskog načelnika, gradonačelnika i župana Povjerenik je dužan osigurati ostvarivanje prava i obveza građana i pravnih osoba u jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave do uspostave njezinih tijela. Prestanak dužnosti povjerenika: - danom konstituiranja predstavničkog tijela za obavljanje poslova iz djelokruga tog tijela - danom izbora općinskog načelnika / gradonačelnika / župana u cijelosti Poslovi povjerenika Vlade RH • povjerenik može donositi ili mijenjati opće akte jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave samo ako je to potrebno radi provedbe zakona ili drugog propisa ili usklađivanja sa zakonom ili drugim propisom

83


povjerenik ne može donositi ili mijenjati proračun jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave i ne može raspolagati njezinom imovinom, osim ako je to nužno radi izvršenja ranije preuzetih obveza ili dovršenja ranije započetih poslova Ako u jedinici lokalne samouprave nije donijet proračun kao i u slučaju kada je donijeta odluka o privremenom financiranju, financiranje se vrši na temelju proračuna prethodne godine, a najkasnije do proteka roka od 90 dana od dana konstituiranja novoizabranoga predstavničkog tijela. Profesionalno obavljanje dužnosti općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i njihovih zamjenika - u jedinicama lokalne samouprave koje imaju do 10.000 stanovnika - općinski načelnik, gradonačelnik i njihov zamjenik odlučit će hoće li dužnosti na koje su izabrani obavljati profesionalno - u jedinicama lokalne samouprave koje imaju više od 10.000 stanovnika, velikim gradovima, gradovima sjedištima županija, odnosno županijama - općinski načelnik, gradonačelnik i župan dužnost obavljaju profesionalno, a njihovi zamjenici odlučit će hoće li dužnosti na koje su izabrani obavljati profesionalno Pisanu obavijest o tome hoće li dužnost na koju su izabrane obavljati profesionalno dužne su dostaviti nadležnoj službi u općini, gradu, odnosno županiji u roku od 8 dana od dana stupanja na dužnost. Za vrijeme profesionalnog obavljanja dužnosti na koju su izabrane i za vrijeme od 180 dana po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti ostvaruju pravo na plaću, odnosno naknadu plaće, kao i druga prava iz rada, i to vrijeme im se uračunava u staž osiguranja. Prestanak prava na temelju obavljanja dužnosti članovima predstavničkog tijela - istekom mandata, osim kada je ovim Zakonom drukčije određeno, - danom donošenja odluke o razrješenju od dužnosti kada ih je predstavničko tijelo razriješilo prije isteka mandata predstavničkog tijela - danom kada predstavničko tijelo utvrdi činjenicu podnošenja ostavke na dužnost, a najkasnije tridesetog dana od dana podnošenja ostavke, - danom imenovanja povjerenika Vlade Republike Hrvatske Prestanak prava na temelju obavljanja dužnosti općinskom načelniku, gradonačelniku i županu - danom izbora novoga općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika Od dana raspisivanja izbora pa do dana izbora novoga općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana mogu obavljati samo poslove koji su neophodni za redovito i nesmetano funkcioniranje jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave. Sektor za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu U Ministarstvu uprave ustrojen je Sektor za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu koji obavlja uprave i stručne poslove koji se odnose na - sustav i ustrojstvo lokalne i područne (regionalne) samouprave, - područni i organizacijski ustroj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te između ostalog na - djelovanje predstavničkih i izvršnih tijela, zakonitost akata, postupanja i načina rada tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, upravni nadzor i dr. Unutar Sektora ustrojena su dva odjela: Odjel za ustrojstvo i razvoj lokalne i područne (regionalne) samouprave i Odjel za nadzor lokalne i područne (regionalne) samouprave - obavlja provedbu upravnog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa u području sustava i ustrojstva lokalne i područne (regionalne) samouprave, provodi nadzor zakonitosti općih akata (iz djelokruga), zakonitosti i načina rada tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i dr. Zakon o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba Lokalni izbori (izvršno tijelo) • neposredan izbor od mjeseca svibnja 2009., tajnim glasovanjem • zajedno s izborima za predstavničko tijelo, svake četvrte godine • mandat u trajanju od 4 godine Uvjeti - hrvatsko državljanstvo 84


- navršenih 18 godina - najmanje 6 mjeseci prijavljeno prebivalište na području lokalne jedinice Nitko se ne može istovremeno kandidirati u jedinici lokalne i područne samouprave. Raspisivanje izbora Redoviti izbori općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba održavaju se istodobno s izborima za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Odluku o raspisivanju izbora donosi Vlada Republike Hrvatske. Od dana raspisivanja izbora do dana održavanja izbora ne može proteći manje od 30 ni više od 60 dana. Prijevremeni izbori Mandat općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba i njihovih zamjenika može prestati i prije isteka mandata, u skladu s odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, u kojem slučaju će se raspisati prijevremeni izbori u roku od 60 dana od dana prestanka mandata. Prava, obveze i odgovornosti općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba do provedbe redovitih izbora obnašat će zamjenik. Ako mandat općinskog načelnika prestane opozivom, prestaje i mandat njegovom zamjeniku. Ako mandat prestane i zamjeniku, Vlada Republike Hrvatske imenovat će povjerenika. Povjerenik Vlade Republike Hrvatske obnašat će dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba do provedbe izbora. Pasivno biračko pravo Pravo birati općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba imaju svi birači s prebivalištem na području jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u kojoj se provodi izbor. Kandidiranje Kandidate za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba i njegova zamjenika mogu predlagati političke stranke registrirane u Republici Hrvatskoj. Dvije ili više političkih stranaka mogu predložiti zajedničkog kandidata. Birači mogu predlagati nezavisne kandidate za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba i njihove zamjenike. Za pravovaljanost stranačkih i nezavisnih kandidatura potrebno je prikupiti: 50 potpisa birača za općinskog načelnika i jednog zamjenika u općini do 1.000 stanovnika, • 100 potpisa birača za općinskog načelnika i jednog zamjenika u općini iznad 1.000 stanovnika, a manje od 10.000, • 200 potpisa birača za gradonačelnika grada i jednog zamjenika s manje od 10.000 stanovnika, • 500 potpisa birača za općinskog načelnika i dva zamjenika, te gradonačelnika grada i dva zamjenika s više od 10.000, a manje od 35.000 stanovnika, • 1.000 potpisa birača za gradonačelnika grada i dva zamjenika s više od 35.000, a manje od 100.000 stanovnika, • 2.000 potpisa birača za gradonačelnika grada i dva zamjenika s više od 100.000 stanovnika, • 2.500 potpisa birača za župana i dva zamjenika, • 5.000 potpisa birača za gradonačelnika Grada Zagreba i dva zamjenika. Pravo pripadnika nacionalnih manjina na zastupljenost u izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Pripadnicima nacionalnih manjina u jedinicama samouprave u kojima ostvaruju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim tijelima, osigurava se i zastupljenost u izvršnim tijelima. U lokalnim jedinicama, prema propisanim uvjetima, zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana mora biti iz redova pripadnika nacionalnih manjina, a što se mora urediti statutom jedinice. Ukoliko ne bude ostvareno pravo na jednog zamjenika iz redova pripadnika nacionalnih manjina, raspisati će se dopunski izbori. Izborna promidžba Izborna promidžba počinje danom objave zbirnih lista kandidatura, a prestaje 24 sata prije dana izbora. Kandidati imaju pravo u vrijeme izborne promidžbe iznositi i obrazlagati izborni program. Na dan koji prethodi održavanju izbora i na dan izbora do zatvaranja biračkih mjesta u 19 sati, nije dopuštena izborna promidžba ni objavljivanje privremenih rezultata ili procjena rezultata izbora. Na dan izbora dopušteno je 85


ispitivati javno mnijenje i opredjeljenje birača, ali se rezultati ispitivanja ne smiju objavljivati do 19 sati. Izborna promidžba se financira iz vlastitih sredstava i iz darova domaćih fizičkih i pravnih osoba. Zabranjeno je primanje donacija iz anonimnih izvora. Tijela za provedbu izbora Tijela za provedbu ovih izbora su: • Državno izborno povjerenstvo, • izborna povjerenstva u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, • birački odbori imenovani za izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Provođenje izbora Glasovanje se obavlja na biralištima na području općine, grada i Grada Zagreba. Glasovanje traje od sedam do devetnaest sati kada se birališta zatvaraju. Općinski načelnici, gradonačelnici, župani i gradonačelnik Grada Zagreba biraju se većinskim izbornim sustavom u kojem cijelo područje općine ili grada, županije ili Grada Zagreba čini jednu izbornu jedinicu. Za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana ili gradonačelnika grada Zagreba izabran je onaj kandidat koji na izborima dobije više od 50 posto glasova birača koji su glasovali. Ako niti jedan kandidat ne dobije potrebnu većinu u prvom izbornom krugu, daljnji izbor se provodi u drugom ili trećem izbornom krugu. Ponavljanje izbornog postupka u cijelosti - ako u prvom krugu izbora drugi i treći kandidat na listi dobiju isti broj glasova te se ne može utvrditi koji od njih ima pravo sudjelovati u drugom krugu - ako u trećem krugu oba kandidata dobiju jednak broj glasova - ako jedan od kandidata koji ima pravo sudjelovati u drugom krugu izbora umre u vremenu od prvog do drugog kruga izbora Nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora Ustavnost i zakonitost izbora općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba nadzire Ustavni sud Republike Hrvatske sukladno Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Zakon o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Lokalni izbori (predstavničko tijelo) • neposredni izbori za članove predstavničkih tijela • svake četvrte godine (treća nedjelja u mjesecu svibnju) • razmjerni ili proporcionalni izborni sustav • mandat u trajanju od 4 godine • mandat – neopoziv i neobvezujući Izbore za članove predstavničkih tijela jedinica raspisuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom kojom utvrđuje točan datum održavanja izbora. Od dana raspisivanja izbora pa do dana izbora ne može proteći manje od 30 niti više od 60 dana. Tko bira članove predstavničkih tijela? • članove predstavničkih tijela biraju: – hrvatski državljani – s navršenih 18 godina – koji imaju prebivalište na području jedinice za čije se predstavničko tijelo provode izbori se kandidiraju Tko se može kandidirati za člana predstavničkog tijela? • za članove predstavničkog tijela može se kandidirati: – hrvatski državljani – s navršenih 18 godina – s prebivalištem na području jedinice za čije se predstavničko tijelo

86


Kandidiranje Kandidate za članove predstavničkog tijela mogu predlagati: • političke stranke registrirane u Republici Hrvatskoj • birači. Dvije ili više političkih stranaka mogu predložiti zajedničkog kandidata. Birači mogu predlagati nezavisne kandidate. Kada birači kao ovlašteni predlagatelji predlažu nezavisnu kandidacijsku listu, za pravovaljanost kandidacijske liste dužni su prikupiti: • 100 potpisa za općinsku listu, • 150 potpisa za gradsku listu, • 500 potpisa za županijsku listu, odnosno listu za izbor članova Gradske skupštine Grada Zagreba Pravo pripadnika nacionalnih manjina na zastupljenost Pravo nacionalnih manjina na zastupljenost u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Pripadnici nacionalnih manjina u općinama i gradovima u kojima sudjeluju u stanovništvu od 5% do 15% imaju pravo na jednog vijećnika – manjinskog predstavnika u predstavničkom tijelu jedinice. Ukoliko sudjeluju u stanovništvu općina i gradova sa više od 15%, te u županijama sa više od 5%, pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim tijelima. Temeljem Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za određivanje broja pripadnika nacionalne manjine mjerodavni su službeni rezultati popisa stanovništva. Prije provođenja svakih izbora, službeni rezultati popisa stanovništva o broju pripadnika nacionalnih manjina u jedinici lokalne samouprave, odnosno jedinici područne (regionalne) samouprave korigiraju se (uvećavaju ili umanjuju) za onaj broj birača koji su upisani ili brisani iz popisa birača te jedinice od popisa stanovništva do posljednjega potvrđenog popisa birača. Izborna promidžba Izborna promidžba počinje danom objave zbirne kandidacijske liste, a prestaje 24 sata prije dana održavanja izbora. Na dan koji prethodi održavanju izbora i na dan izbora do zatvaranja biračkih mjesta u 19 sati nije dopuštena izborna promidžba niti objavljivanje privremenih rezultata ili procjena rezultata izbora. Tijela za provođenje izbora Tijela koja provode ove izbore su: • Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske, • županijska izborna povjerenstva, gradska i općinska izborna povjerenstva te • birački odbori. Provođenje izbora Broj članova predstavničkog tijela jedinice utvrđuje se statutom jedinice, u skladu sa zakonom. Članovi predstavničkih tijela biraju se proporcionalnom izbornom metodom, na način da cijelo područje općine ili grada, županije ili Grada Zagreba čini jednu izbornu jedinicu. Svi birači koji imaju prebivalište na području te jedinice i koji pristupe glasovanju, na temelju kandidacijskih lista, biraju sve članove predstavničkog tijela jedinice. Glasovanje se obavlja osobno na biračkom mjestu, glasačkim listićem. Glasovanje traje neprekidno od sedam do devetnaest sati, kada se biračka mjesta zatvaraju. Rezultate izbora za članove predstavničkog tijela jedinice utvrđuje nadležno izborno povjerenstvo jedinice na temelju rezultata glasovanja na svim biračkim mjestima u jedinici. Nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora Ustavni sud Republike Hrvatske obavlja opći nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora članova predstavničkih tijela jedinica i rješava sporove u skladu s odredbama Zakona o izborima članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Mandat članova predstavničkog tijela Mandat članova predstavničkog tijela izabranog: - na redovnim izborima - 4 godine - na izvanrednim izborima - do isteka tekućeg mandata predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborima Članovi predstavničkog tijela nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi. 87


Član predstavničkog tijela dužnost obavlja počasno i za to ne prima plaću, ali ima pravo na naknadu troškova u skladu s odlukom predstavničkog tijela. Prigovori na izborni postupak Prigovore rješava županijsko izborno povjerenstvo (protiv općine i grada), ili državno (protiv županija). Prigovor se mora podnijeti u roku od 48 sati od počinjenog djela, dok isti mora biti riješen u roku od 48 sati. Kao rezultat, ako je prigovor opravdan, poništava se ili sama radnja ili čitavi izbori. Protiv rješenja izbornog povjerenstva može se podnijeti žalba u roku od 48 sati Ustavnom sudu, koji slušaj mora riješiti u roku od 48 sati. Državno izborno povjerenstvo RH: - propisuje obrasce u postupku kandidiranja i provedbi izbora, - donosi obvezatne upute za rad izbornih povjerenstava - neposredno nadzire rad županijskih izbornih povjerenstava i gradskoga izbornog povjerenstva Grada Zagreba. Državno izborno povjerenstvo ima stalni (predsjednik i četiri člana te njihovi zamjenici) i prošireni sastav (tri predstavnika većinske političke stranke i tri dogovoreno predložena predstavnika oporbenih stranaka te njihovi zamjenici) sastav. Dužnost predsjednika Državnoga izbornog povjerenstva po položaju obavlja predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a ostale članove imenuje Ustavni sud Republike Hrvatske iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske i drugih pravnika koji ne smiju biti članovi političkih stranaka. Općinska, gradska, županijska izborna povjerenstva, te gradsko izborno povjerenstvo Grada Zagreba imaju stalni (predsjednik i dva člana te njihovi zamjenici) i prošireni (dva predstavnika većinske političke stranke i dva predstavnika oporbe) sastav. Općinska i gradska izborna povjerenstva: - brinu za zakonitu pripremu i provođenje izbora, - imenuju članove biračkih odbora, - određuju biračka mjesta, - nadziru rad biračkih odbora, - obavljaju sve tehničke pripreme za obavljanje izbora na svom području, - objavljuju općinske, odnosno gradske liste i sastavljaju zbirnu listu za izbor, - nadziru pravilnost izborne promidžbe, - prikupljaju i zbrajaju rezultate glasovanja te kada se radi o župan. izborima dostavljaju ih izbornom povjeren. županije, - objavljuju rezultate - obavljaju i druge poslove. Gradsko izborno povjerenstvo Grada Zagreba: - brine za zakonitu pripremu i provođenje izbora, - imenuje članove biračkih odbora, - određuje biračka mjesta, - nadzire rad biračkih odbora, - obavlja sve tehničke pripreme za obavljanje izbora, - objavljuje gradske liste i sastavlja zbirnu listu za izbor, - nadzire pravilnost izborne promidžbe, - prikuplja i zbraja rezultate, - objavljuje rezultate izbora, - obavlja i druge poslove. Županijsko izborno povjerenstvo: - brine se za zakonitu pripremu i provođenje izbora, - nadzire rad općinskih i gradskih izbornih povjerenstava, - objavljuje županijske liste i sastavlja zbirnu listu, - nadzire pravilnost izborne promidžbe, - objavljuje rezultate izbora, - obavlja i druge poslove. Birački odbori imenuju se, najkasnije pet dana prije izbora za svako biračko mjesto radi neposredne provedbe glasovanja i osiguranja pravilnosti i tajnosti glasovanja. 88


Birački odbor čine predsjednik i njegov zamjenik, te dva člana i njihovi zamjenici. Zaštita izbornog prava? Ustavni sud Republike Hrvatske obavlja opći nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora članova predstavničkih tijela jedinica i rješava sporove. Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja mogu podnijeti politička stranka, dvije ili više stranaka (koalicija) i nositelji nezavisnih lista koji su predložili listu, dok prigovor zbog nepravilnosti u postupku izbora mogu podnijeti samo one političke stranke i nositelji nezavisnih lista o čijim se kandidacijskim listama glasovalo u roku od 48 sati od izvršene radnje. Prigovore zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i izbora članova općinskog i gradskog vijeća rješava Županijsko izborno povjerenstvo, dok prigovore zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i izbora članova županijske skupštine i Gradske skupštine Grada Zagreba rješava Državno izborno povjerenstvo. Ako nadležno izborno povjerenstvo utvrdi da je bilo nepravilnosti koje su bitno utjecale na rezultate izbora, poništit će radnje u tom postupku i odrediti da se te radnje ponove u roku koji mora osigurati održavanje izbora na dan za koji su raspisani. Ako ne postoji mogućnost ponavljanja ili ako se nepravilnosti odnose na postupak glasovanja, nadležno izborno povjerenstvo poništit će izbore i odrediti rok u kojem će se održati ponovljeni izbori (dopuštena žalba Ustavnom sudu RH u roku od 48 sati) Prestanak mandata članovima predstavničkog tijela 1. istekom mandata 2. ostavkom (samim podnošenjem, bez odluke predstavničkog tijela) 3. oduzeta i ograničena poslovna sposobnost 4. osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora na duže od 6 mjeseci 5. ako izgubi državljanstvo 6. smrću Razlozi za mirovanje mandata člana predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave? Člankom 5. Zakona o izboru članova predstavničkog tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave taksativno su nabrojene dužnosti čije obnašanje se smatra nespojivim s obnašanjem vijećničkog mandata. Prema odredbi članka 6. stavka 1. Zakona, članu predstavničkog tijela koji za vrijeme trajanja mandata prihvati obnašanje dužnosti koja se prema odredbama Zakona smatra nespojivom, za vrijeme obnašanja nespojive dužnosti mandat miruje, a za to vrijeme zamjenjuje ga zamjenik, u skladu s odredbama Zakona. Isti članak dalje propisuje postupak i rokove u svezi s prihvaćanjem nespojive dužnosti te prestankom mirovanja mandata. Slijedom navedenog, obnašanje nespojive dužnosti jedini je Zakonom propisani razlog za stavljanje mandata u mirovanje te stoga vijećnički mandat ne može mirovati iz bilo kojeg drugog razloga, primjerice zbog bolesti vijećnika. Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Prihodi jedinica lokalne I područne samouprave • jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave ima prihode kojima u okviru svoga samoupravnog djelokruga slobodno raspolaže • prihodi jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni s poslovima koje obavljaju njihova tijela u skladu sa zakonom Prihodi mogu biti: • općinski, gradski, odnosno županijski porezi, prirez, naknade, doprinosi i pristojbe • prihodi od stvari u njezinom vlasništvu i imovinskih prava • prihodi od trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u njezinom vlasništvu, odnosno u kojima ima udio ili dionice • prihodi od naknada za koncesiju koje daje njezino predstavničko tijelo • novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sama propiše u skladu sa zakonom • udio u zajedničkim porezima s Republikom Hrvatskom – porez na dohodak i porez na promet nekretnina • sredstva pomoći i dotacija Republike Hrvatske predviđena u državnom proračunu 89


• drugi prihodi određeni zakonom Ukupno materijalno i financijsko poslovanje općine, grada i županije nadzire njihovo predstavničko tijelo. Ministarstvo financija, odnosno drugo zakonom određeno tijelo, nadzire zakonitost materijalnog i financijskog poslovanja jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave. Imovina jedinica lokalne i područne samouprave - sve pokretne i nepokretne stvari te imovinska prava Županijski porezi • porez na nasljedstva i darove – prihod županije prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu ili sjedištu nasljednika ili daroprimatelja, po stopi od 5% • porez na cestovna motorna vozila – obveznici su vlasnici registriranih osobnih vozila i motocikla, prema starosti i snazi motora • porez na plovila – vlasnici plovila prema dužini plovila, starosti, ima li plovilo kabinu ili nema te snazi motora • porez na automate za zabavne igre – prema mjestu gdje se automat stavlja u uporabu, 100 kn mjesečno Županijski porezi mogu se u cijelosti ili djelomično ustupiti gradu ili općini na čijem je području prebivalište / sjedište poreznog obveznika. Vlastiti porezi općina i gradova • porez na korištenje javnih površina – na način i pod uvjetima koje propišu općina ili grad • porez na tvrtku ili naziv – pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit ili poreza na dohodak koje su registrirane za obavljanje djelatnosti prema sjedištu / prebivalištu poreznog obveznika, maksimalno 2.000 kn godišnje za svaku tvrtku ili naziv • porez na kuće za odmor – pravne i fizičke osobe vlasnici kuća za odmor, od 5 do 15 kn po m2 korisne površine • porez na potrošnju alkoholnih i bezalkoholnih pića u ugostiteljskim objektima – obveznik je pravna i fizička osoba koja pruža ugostiteljske usluge, maksimalno 3% od prodajne cijene pića Mogu uvesti i: • prirez porezu na dohodak – općina po stopi do 10%, grad < 30.000 st. do 12%, grad > 30.000 st. do 15%, Grad Zagreb do 30%, prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu poreznog obveznika • porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište • porez na nekorištene poduzetničke nekretnine Zajednički porezi 1. porez na dohodak – prihodi se dijele između države, općine, grada i županije (općina / grad 55%, županija 15,5%, decentralizirane funkcije 12%, pozicija za pomoć izravnanja decentr. funkcije 17,5%) 2. porez na promet nekretnina – prihodi se dijele između države, općine i grada (60% općina i grad, 40% država) Prihodi od ugovorenih godišnjih naknada za koncesije - zajednički prihodi države, općine i grada, i to: 1. za crpljenje mineralnih i termalnih voda (50%-50%) 2. za zahvaćanje vode za javnu vodoopskrbu (30% općina / grad, 70% država) Dotacije 1. iz županijskog proračuna – općini i gradu sa < 40.000 st. čiji su prihodi po stanovniku ispod županijskog prosjeka u visini razlike između ostvarenih prihoda po stanovniku i 75% županijskog prosjeka prihoda po stanovniku 2. iz državnog proračuna a) županiji čiji su prihodi po stanovniku ispod republičkog prosjeka (osim Grada Zagreba) u visini razlike između ostvarenih prihoda po stanovniku i 75% republičkog prosjeka prihoda po stanovniku b) općini, gradu i županiji za određene poslove od interesa za RH ili stradanje od ratnih razaranja – namjenske dotacije i pomoći Proračun • jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju proračun • u proračunu se iskazuju svi prihodi, te svi rashodi za poslove iz samoupravnog djelokruga • proračun donosi predstavničko tijelo 90


• •

proračun mora biti donesen prije kraja tekuće godine za sljedeću godinu odluka o privremenom financiranju (za max. 3 mjeseca)

Župan daje smjernice za izradu proračuna jedinicama lokalne samouprave na svojemu području. Prijedlog proračuna utvrđuje općinski načelnik, gradonačelnik / župan na osnovi zahtijeva korisnika. Proračun mora biti donesen prije početka godine na koju se odnosi. Ako proračun ne bude donesen prije početka godine, donosi se odluka o privremenom financiranju. Ako ni nakon proteka roka od 3 mjeseca ne bude donesen proračun, izvršno tijelo jedinica lokalne i područne samouprava izvršavat će neophodne isplate tekućih izdataka. Proračunska sredstva koriste se za namjene utvrđene posebnim zakonima i odlukama, a svi korisnici moraju sredstva koristiti za utvrđene namjene. Nadzor nad korištenjem proračuna obavlja predstavničko tijelo i Državni ured za reviziju. Proračun ima opći i posebni dio. Opći dio sadrži: - ukupnu svotu predviđenih prihoda i rashoda, - tekuću rezervu proračuna kao neraspoređeni dio prihoda za nepredviđene rashode, - visinu prihoda koji se izdvajaju u stalnu rezervu, - bilancu prihoda i rashoda proračuna, - račun financiranja (zaduživanje i otplata), - prava i obveze korisnika proračunskih sredstava glede izvršavanja proračuna. Posebni dio proračuna sadrži detaljan raspored rashoda po nositeljima, korisnicima i namjenama. Za izvršenje proračuna odgovoran je općinski načelnik, gradonačelnik i župan, predstavničkom tijelu svoje jedinice mora podnijeti izvješće o izvršenju proračuna u roku koje ono odredi. Tijekom godine jedinica može mijenjati i dopunjavati proračun. Svaka isplata iz proračuna mora za podlogu imati odluku nadležnog tijela jedinice utvrđenog statutom. Godišnji proračun jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave dostavlja se Ministarstvu financija u roku od 15 dana od dana njegova donošenja, koje nadzire zakonitost materijalnog i financijskog poslovanja tih jedinica. Nadzor nad izvršavanjem proračuna i financijskim poslovanjem jedinice lokalne samouprave obavlja njeno predstavničko tijelo Nadzor nad uporabom prihoda jedinica lokalne i područne samouprave vrši Ministarstvo financija. Zakon o Gradu Zagrebu • • •

Zakonom se uređuje položaj djelokrug i ustrojstvo Grada Zagreb – glavnog grada RH Grad Zagreb ima položaj županije obavlja u okviru svog samoupravnog djelokruga poslove iz djelokruga grada i djelokruga županije

Grad Zagreb Grad Zagreb je jedinstvena teritorijalna, upravna i samoupravna cjelina te ima položaj županije. Nema gradsko vijeće nego gradsku skupštinu (51 član). Ustrojstvo Grada Zagreba Gradska skupština – predstavničko tijelo, 51 član, ima predsjednika i potpredsjednike. Predsjednik i potpredsjednika mogu dužnost obavljati profesionalno. Gradonačelnik – izvršno tijelo, predstavlja i zastupa Grad Zagreb. Bira se neposredno na izborima (kao i dva zamjenika). Dužnost obavlja profesionalno Djelokrug Grada Zagreba? Grad Zagreb: 1. osigurava uvjete, usklađuje interese i poduzima aktivnosti za razvitak gospod., društ., komunalnih i drugih djelatnosti 2. osigurava uvjete za uređivanje prostora i urbanističko planiranje, za zaštitu čovjekova okoliša te određuje uvjete uređivanja i zaštite prostora, 91


3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.

obavlja poslove uređivanja i korištenja građevinskog zemljišta, brine o uređivanju naselja, kvaliteti stanovanja, kvaliteti komunalnih objekata, gradske infrastrukture, obavlja poslove gradnje stanova i poslovnih prostora, osigurava zadovoljavanje potreba stanovnika, obrazovanja i odgoja, javnog zdravlja, zdravstvene zaštite životinja i bilja, socijalne skrbi, kulture, tjelesne kulture i sporta, usklađuje razvitak i mrežu odgojnih, prosvjetnih, kulturnih, zdravstvenih, socijalnih, komunalnih i drugih institucija, obavlja poslove uređivanja i zaštite prirode i spomenika kulture, osniva ustanove, trgovačka društva te druge pravne osobe, upravlja i gospodari imovinom Grada Zagreba, obavlja i druge poslove

Upravna tijela Grada Zagreba? Osnivaju se za obavljanje poslova iz djelokruga Grada Zagreba. Odluku o ustrojstvu i djelokrugu donosi skupština. Upravnim tijelima upravljaju pročelnici (imenuje ih gradonačelnik na temelju javnog natječaja, na 4 godine). Upravna tijela Grada Zagreba obavljaju poslove iz samoupravnog djelokruga i poslove državne uprave iz djelokruga ureda državne uprave u jedinici područne samouprave. Gradska skupština donosi odluku o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela. Mjesna samouprava Grada Zagreba U Gradu Zagrebu se mogu osnovati gradske četvrti i mjesni odbori kao oblici mjesne samouprave. Gradske se četvrti i mjesni odbori osnivaju na način i u postupku utvrđenim Statutom. Odnos Grada Zagreba i Zagrebačke županije • grad i županija međusobno surađuju radi rješavanja pitanja od zajedničkog interesa • Zajedničko vijeće: - gradonačelnik Grada Zagreba - župan Zagrebačke županije - po dva člana obje jedinice koje biraju njihova predstavnička tijela iz svojih redova • Vijećem predsjeda naizmjence po 3 mjeseca gradonačelnik Grada Zagreba i župan Zagrebačke županije Zakon o područjima županija, gradova i općina u RH Zakonom je utvrđeno područno ustrojstvo Republike Hrvatske, te su određena područja svih županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, njihovi nazivi i sjedišta, način utvrđivanja i promjene granica općina i gradova, postupak koji prethodi promjeni područnog ustrojstva i druga pitanja od značaja za područno ustrojstvo jedinica lokalne samouprave, odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave U RH postoji 545 gradova i općina, te 20 županija i Grad Zagreb. •

Promjene područja i osnivanje novih jedinica • promjenu područne pripadnosti naselja, izdvajanje naselja iz sastava jedne jedinice lokalne samouprave i pripajanje drugoj jedinici mogu predložiti, te promjenu sjedišta jedinice lokalne samouprave ili osnivanje nove jedinice : – predstavnička tijela jedinica, – jedna trećina građana s prebivalištem na području naselja za koja se predlaže promjena • predlagatelji svake područne promjene dužni su pribaviti: – mišljenje građana s područja na koje se odnosi promjena – očitovanje županijske skupštine na čijem području se nalazi jedinica lokalne samouprave na koju se promjena odnosi • svi predlagatelji promjena područnog ustrojstva RH dužni su pribaviti prethodnu suglasnost Vlade RH na predloženu područnu promjenu • Vlada RH izdati će ili uskratiti prethodnu suglasnost ovisno o procjeni opravdanosti svake pojedine inicijative

92


5. UPRAVNI POSTUPAK I UPRAVNI SPOROVI ZAKON O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU Kojim je propisom reguliran opći upravni postupak? Zakonom o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 47/09.) ZUP je postupovni zakon koji uređuje pravila upravnog postupka. Predmet zakona Ovim se Zakonom uređuju pravila na temelju kojih tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: javnopravna tijela), u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima. Pojam upravnog postupka? Upravni postupak – skup pravnih pravila kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, na temelju kojih tijela državne uprave, druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave i pravne osoba koje imaju javne ovlasti, rješavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka te u svakoj stvari koja je zakonom određena kao upravna stvar, u okviru djelokruga utvrđenog zakonom. npr. izdavanje građevinske dozvole, razrez poreza, dozvola za nošenje oružja Može biti: opći – rješavanje pojedinačnih stvari prema ZUP-u, ili posebni – postupak za određenu upravnu oblast može se posebnim zakonom urediti drugačije (npr. OPZ) Upravna stvar Upravnom stvari smatra se - svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje - svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar Tko rješava upravne stvari? Javnopravna tijela: • tijela državne uprave i druga državna tijela (Vlada, Hrvatski sabor ...) • tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave • pravne osobe koje imaju javne ovlasti (HZZO, HZMO, Centar za socijalnu skrb …) - u okviru djelokruga utvrđenog zakonom Supsidijarna primjena – u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa se zbog specifičnosti materije po odredbama tog zakona (ne smije bito protivno načelima ZUP-a). Takav slučaj 93


imamo u zakonima koji se odnose na poreznu, carinsku, deviznu oblast te imovinsko pravnih odnosa, mirovinskog i invalidskog osiguranja. Područje primjene zakona – kada će se primjenjivati ZUP • u postupanju u svim upravnim stvarima * • na sklapanje upravnih ugovora ** • u postupcima zaštite prava, pravnih interesa stranaka u predmetima u kojima pružatelji javnih usluga, odlučuju o njihovim pravima, obvezama ili pravnim interesima*** *samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona. ** i svako drugo postupanje javnopravnih tijela iz područja upravnog prava, koje ima neposredan učinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka, ako zakonom nije drukčije propisano. ***ako nije propisana sudska ili druga pravna zaštita.

Stranka u upravnom postupku • fizička ili pravna osoba – aktivna, pasivna ili zainteresirana* • javnopravna tijela – tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti • druga javnopravna tijela koja nemaju pravnu osobnost te njihova područna jedinica, odnosno podružnica ili skupina osoba povezanih zajedničkim interesom, ako može biti nositelj prava, odnosno obveza o kojima se rješava. Nužna pretpostavka da bi neka osoba bila strankom u postupku je da upravo ta osoba može biti nositelj prava i obveza. Dakle, stranku u upravnom postupku ne uvjetuje nužno niti fizička niti pravna sposobnost, već mogućnost da se odlučuje o njezinim pravima, obvezama ili pravnim interesima. *aktivna - na zahtjev koje je pokrenut postupak pasivna - protiv koje se vodi postupak zainteresirana - koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku (uzgredna stranka, intervenijent)

Načela upravnog postupka 1. Načelo zakonitosti: Javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. U upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. 2. Razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa: Pravo stranke može se ograničiti: • kad je to propisano zakonom te • ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe • razmjerno cilju koji treba postići. Kad se na temelju propisa stranci nalaže kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju povoljnije.* Pri vođenju postupka javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava** * ako se takvim mjerama postiže svrha propisa. ** vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom.

3. Pomoć neukoj stranci Kad službena osoba tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. 94


4. Utvrđivanja materijalne istine U postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. 5. Samostalnosti i slobodne ocjene dokaza Službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. 6. Učinkovitosti i ekonomičnosti U upravnim stvarima postupa se što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. 7. Pristup podacima i zaštita podataka Javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti pristup potrebnim podacima, propisanim obrascima, internetskoj stranici javnopravnog tijela i pružiti im druge obavijesti, savjete i stručnu pomoć. U postupku se moraju zaštititi osobni i tajni podaci, sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka, odnosno tajnosti podataka. 8. Pravo stranke na pravni lijek • Žalba:* - protiv 1° odluke, - ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku * osim ako zakonom nije drukčije propisano / ako žalba nije dopuštena

Upravni spor: - protiv 2° odluke, - protiv 1° odluke protiv koje nije dopuštena žalba

• Prigovor: protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga

9. Zaštite stečenih prava stranaka Pravomoćnom odlukom kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. 10. Službena uporaba jezika i pisma Postupak se vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.* *Postupak se može voditi i na drugom jeziku ili pismu koji su u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu kod kojeg se vodi postupak, sukladno uvjetima utvrđenim propisima donesenim na temelju

Što je institut nadležnosti? Nadležnost je pravo i dužnost tijela državne uprave ili pravne osobe s javnim ovlastima da vodi postupak u određenoj upravnoj stvari i donosi rješenje (na temelju zakona i drugih propisa). Vrste nadležnosti su mjesna i stvarna. Stvarna nadležnost • određuje se zakonom* - kojim se uređuje pojedino upravno područje, - određuje nadležnost javnopravnih tijela. *ako se ne može utvrditi na temelju zakona, niti je to moguće utvrditi po naravi upravne stvari, stvarno je nadležno 1° tijelo državne uprave u djelokrugu kojeg su poslovi opće uprave.

Mjesna nadležnost • određuje se propisima o upravno-teritorijalnoj podjeli, odnosno o ustrojstvu javnopravnih tijela.* 95


*ako propisima nije utvrđena mjesna nadležnost, mjesna nadležnost se određuje:** 1. u stvarima koje se odnose na nekretninu, prema mjestu gdje se nekretnina nalazi, 2. u stvarima koje se odnose na brodove i zrakoplove hrvatske državne pripadnosti odnosno u stvarima u kojima je povod za vođenje postupka nastao na brodu ili zrakoplovu, prema matičnoj luci broda ili zrakoplova, 3. u stvarima koje se odnose na djelatnost javnopravnih tijela ili pravnih osoba, prema mjestu njihova sjedišta, 4. u stvarima koje se odnose na poslovnu ili drugu djelatnost stranke, prema mjestu sjedišta stranke, odnosno prema mjestu gdje se djelatnost obavlja ili bi se trebala obavljati, odnosno sjedišta njihove područne jedinice kad se djelatnost odnosi na tu jedinicu, 5. u ostalim stvarima, prema prebivalištu stranke. Ako stranka nema prebivalište na području Republike Hrvatske, nadležnost se određuje prema mjestu boravišta, a ako nema ni boravište, prema mjestu posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta na području Republike Hrvatske. **ako se mjesna nadležnost ne može odrediti na propisani način, mjesna nadležnost odredit će se prema mjestu gdje je nastao povod za vođenje postupka.

Obveznost pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti • stvarna i mjesna nadležnost ne mogu se mijenjati međusobnim dogovorom stranaka. • javnopravna tijela dužna su tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti na svoju nadležnost. • drugo stvarno nadležno javnopravno tijelo može poduzeti radnju i izvan područja svoje mjesne nadležnosti * *kad postoji opasnost od odgode, a mjesno nadležno tijelo ne može poduzeti potrebnu hitnu radnju, o poduzetoj radnji dužno je odmah obavijestiti mjesno nadležno javnopravno tijelo.

Stranke s diplomatskim imunitetom – osobe koje uživaju pravo imuniteta imaju u upravnom postupku položaj uređen međunarodnim pravom, odnosno međunarodnim ugovorima (u slučaju sumnje oko postojanja imuniteta, objašnjenje daje tijelo državne uprave nadležno za vanjske poslove). Prostorno ograničenje nadležnosti - Tijela vrše službeni rad u granicama svojeg područja. No, ako postoji opasnost zbog odgode, tijelo može izvršiti radnju i izvan granica svojeg područja, ali je dužno o tome odmah obavijestiti tijelo na čijem području je tu radnju poduzelo. Postupanje nenadležnoga javnopravnog tijela po podnesku • Kad se zna nadležno tijelo: Kad javnopravno tijelo nije nadležno za primitak podneska koji je podnositelj osobno predao odnosno koji se primi na zapisnik, službena osoba upozorit će na to podnositelja i uputiti ga na nadležno tijelo. Ako podnositelj i dalje zahtijeva da se njegov podnesak primi, službena osoba dužna je primiti takav podnesak i bez odgode uputiti ga nadležnom tijelu te o tome obavijestiti stranku. • Kad se ne zna nadležno tijelo: Kad službena osoba primi podnesak stranke iz kojeg se ne može utvrditi koje je tijelo nadležno za rad po podnesku, bez odgode će, a najkasnije u roku od 8 dana od dana primitka podneska, donijeti rješenje kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti i rješenje dostaviti stranci. Sukob nadležnosti Situacija u kojoj se upravna tijela ne mogu sporazumjeti tko je od njih nadležan za rješavanje. Sukob može biti pozitivan - kad se 2 tijela proglase istovremeno nadležna u upravnoj stvari ili negativan - kad 2 tijela odbijaju nadležnost. • Pozitivni / negativni sukob mjesne / stvarne nadležnosti odlučit će rješenjem nadležno 2° javnopravno tijelo u djelokrugu kojeg se nalazi ta upravna stvar,* *ako takvog tijela nema, o sukobu nadležnosti odlučit će središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke.

Ako su u sukobu nadležnosti: tijela državne uprave - druga državna tijela, tijela državne uprave - tijela jedinica lokalne i područne samouprave druga državna tijela - tijela jedinica lokalne i područne samouprave,

96

sud nadležan za upravne sporove bez odgode


Odlučivanje o sukobu nadležnosti Postupak odlučivanja o sukobu nadležnosti pokreće se - na prijedlog tijela koje je posljednje rješavalo o nadležnosti ili - na prijedlog stranke. Tijelo koje rješava sukob nadležnosti istodobno će: 1. poništiti odluku i - koju je donijelo nenadležno javnopravno tijelo, - kojom se nadležno javnopravno tijelo izjasnilo kao nenadležno 2. dostaviti predmet na rješavanje nadležnom tijelu.* *Protiv odluke kojom je riješeno o sukobu nadležnosti ne može se izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor.

Zajednička odluka u upravnoj stvari • kad je propisano da u rješavanju o upravnoj stvari sudjeluju dva javnopravna tijela* • kad je propisano da javnopravno tijelo rješava na temelju suglasnosti drugoga javnopravnog tijela** *sporazumjet će javnopravna tijela se koje će tijelo donijeti odluku o upravnoj stvari, u kojoj moraju biti navedene i odluke drugih javnopravnih tijela. **to je tijelo dužno takav akt izdati ili odbiti njegovo izdavanje u roku od 30 dana od dana dostave urednog zahtjeva za izdavanje, ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne odluči o zahtjevu za izdavanje suglasnosti, smatrat će se da je akt izdan u korist stranke, ako nije drukčije propisano.

Jedinstveno upravno mjesto Omogućiti će se stranci ako je za ostvarenje nekog prava stranke potrebno voditi više upravnih ili drugih postupaka.* *Omogućiti će se da na jedinstvenom upravnom mjestu u javnopravnom tijelu podnese sve zahtjeve, koji će se po službenoj dužnosti bez odgode dostaviti nadležnim javnopravnim tijelima.

Na tom mjestu stranke i druge zainteresirane osobe mogu dobiti propisane obrasce, obavijesti, savjete i drugu pomoć iz nadležnosti javnopravnog tijela. Zaprimanje zahtjeva stranke na jedinstvenom upravnom mjestu ne utječe na stvarnu i mjesnu nadležnost javnopravnih tijela za rješavanje u upravnim i drugim postupcima. Službena osoba Osoba koja vodi upravni postupak i rješava o upravnim stvarima.* *ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela.

Izuzeće službene osobe Institut kojim se osigurava nepristranost službene osobe u rješavanju slučaja. 1.Kad se mora izuzeti: Čelnik tijela zaključkom će izuzeti službenu osobu ako je službena osoba u upravnoj stvari: 1. stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik, svjedok, vještak ili osoba ovlaštena za zastupanje, 2. sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja zaključno, bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno, i po prestanku braka, 3. sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje u odnosu skrbnika, posvojitelja ili posvojenika, 4. sudjelovala u 1° postupku izuzet će se od vođenja 2° postupka 2. Kad se može izuzeti: Čelnik tijela zaključkom: 1. ako je službena osoba sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje stranke u bliskom osobnom odnosu, 2. ako je službena osoba sa strankom u gospodarskom ili drugom poslovnom odnosu, 3. ako službena osoba prema stranci postupa diskriminirajuće, 4. ako se utvrde drugi razlozi koji dovode u sumnju nepristranost službene osobe. Obavještavanje i odlučivanje o izuzeću Svaka osoba koja sudjeluje u postupku dužna je bez odgode izvijestiti čelnika javnopravnog tijela o razlozima izuzeća službene osobe. 97


O izuzeću čelnika prvostupanjskog tijela, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, odlučuje zaključkom* čelnik drugostupanjskog tijela.** *zaključkom o izuzeću odredit će se službena osoba koja će rješavati o upravnoj stvari odnosno obavljati pojedine radnje u postupku u vezi s predmetom u kojem je izuzeće određeno. **ako takvog tijela nema, o izuzeću će odlučiti tijelo koje obavlja nadzor nad tim javnopravnim tijelom.

Rješavanje kolegijalnog tijela Kolegijalno javnopravno tijelo o upravnim stvarima odlučuje većinom glasova svih članova, ako nije drukčije propisano. Kolegijalno javnopravno tijelo može u pisanom obliku ovlastiti službenu osobu u tom tijelu za postupanje u upravnim stvarima do donošenja odluke. U tom slučaju službena osoba o provedenom će postupku podnijeti kolegijalnom tijelu: 1. pisano izvješće, 2. prijedlog odluke o toj upravnoj stvari. Pravna pomoć u upravnim stvarima Javnopravna tijela dužna su pružati pravnu pomoć drugim javnopravnim tijelima, u granicama svojeg djelokruga i nadležnosti. Zamoljeno tijelo može odbiti pružiti pravnu pomoć samo kad je to zakonom propisano. Za pruženu pravnu pomoć ne plaća se naknada kad se troškovi pružene pomoći naknađuju iz proračuna u protivnom se podmiruju zamoljenom tijelu. Javnopravno tijelo zatražit će pravnu pomoć: • kad su mu potrebna saznanja o činjenicama, ispravama, podacima ili drugim dokazima kojima raspolaže drugo javnopravno tijelo, • kad zbog drugih opravdanih razloga ne može samo ili ne može pravodobno provesti potrebne radnje u postupku, • kad bi određene radnje u postupku javnopravno tijelo moglo obaviti samo, ali manje učinkovito ili uz znatno veće troškove, • od sudova radi dostave spisa, isprava ili podataka koji su potrebni za vođenje postupka, • od tijela druge države sukladno odredbama međunarodnih ugovora odnosno načela uzajamnosti. Pravnu pomoć pružit će najkasnije u roku od 8 dana od dana kada je zatražena: • javnopravno tijelo, • sud, • javnopravno tijelo 1° mjesno nadležnog za poduzimanje radnje koja je predmet pravne pomoći* * kad treba poduzeti određene upravne radnje

Sudjelovanje stranke u postupku 1. Izjašnjavanje stranke U postupku stranci se mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo: • ako se usvaja zahtjev stranke, • ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke, • kad je tako propisano zakonom. 2. Postupovna sposobnost stranke: Radnje u postupku mogu poduzimati: • potpuno poslovno sposobne osobe* • osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću** * Poslovna sposobnost je sposobnost fizičkih i pravnih osoba da vlastitim očitovanjima volje, stječu prava i obveze. Fizička osoba stječe potpunu poslovnu sposobnost s navršenih 18 godina ** kad im se na temelju zakona priznaje ograničena poslovna sposobnost u upravnoj stvari koja je predmet postupka. Osobe s ograničenom poslovnom sposobnosti - punoljetna osoba koja je djelomično lišena poslovne sposobnosti i kad se osobi koja još nije punoljetna priznaje djelomična posl.spos. (15 g, u radnom odnosu)

Zastupanje stranke 98


U postupku stranku može zastupati: • zakonski zastupnik, • privremeni zastupnik, • zajednički predstavnik i zajednički opunomoćenik, • opunomoćenik ili opunomoćenik za primanje pismena. Službena osoba u tijeku postupka obraća se osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke, a samo iznimno kad je to nužno za utvrđivanje činjenica i okolnosti u postupku, službena osoba može zatražiti neposrednu nazočnost, stranke u postupku. Zakonski zastupnik - roditelj, skrbnik Zastupa: • stranke bez postupovne sposobnosti, • stranke koju zdravstvene ili druge okolnosti sprečavaju u obavljanju radnji u postupku,* • pravne osobe.** *predložit će javnopravnom tijelu ili sudu službena osoba **može ih zastupati i ovlašteni predstavnik Zakonski zastupnik pravne osobe određen je zakonom, dok je ovlašteni predstavnik određen općim aktom te pr. osobe, npr. ustanovu zastupa njezin ravnatelj.

Privremeni zastupnik Osoba koja će o pravima I pravnim interesima stranke brinuti ograničeno vrijeme, do dolaska stranke / do postavljanja njezinog zakonskog zastupnika. Imenovat će zaključkom službena osoba: • kad postupovno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika, • kad se neka radnja u postupku treba hitno poduzeti protiv osobe čije prebivalište, boravište ili sjedište nije poznato, a nema opunomoćenika, • stranci kojoj su identitet i adresa poznati, ali se ne nalazi na području Republike Hrvatske, a na zahtjev službene osobe u za to ostavljenom roku ne odredi osobu ovlaštenu za zastupanje, • kad je stranka nepoznata,* • kad se neka radnja u postupku treba hitno poduzeti** a sudjelovanje stranke, odnosno osobe ovlaštene za zastupanje stranke u obavljanju te radnje je nemoguće, ili je vezano uz nerazmjerne troškove,*** • ako službena osoba utvrdi da zakonski zastupnik stranke ne ulaže dovoljno pozornosti u zastupanju. Privremeni zastupnik sudjeluje u postupku, odnosno obavlja radnje za koje je određen dok ne bude utvrđena osoba ovlaštena za zastupanje stranke, odnosno dok se ne obave radnje za koje je određen. *zaključak o određivanju privremenog zastupnika objavit će se u službenom glasilu, na oglasnoj ploči i na internetskoj stranici. Ovlast privremenog zastupnika prestaje kad se stranka ili osoba ovlaštena za njezino zastupanje pojavi u postupku, odnosno ako stranka u pisanom obliku odredi osobu ovlaštenu za zastupanje. **radi se o interesu stranke ili zaštita života i zdravlja, odnosno imovine veće vrijednosti ***odredit će se privremeni zastupnik samo za tu radnju

Zajednički predstavnik i zajednički opunomoćenik Kad dvije stranke ili više njih u istom predmetu nastupaju zajednički, dužne su naznačiti koja će od njih nastupati kao zajednički predstavnik ili odrediti zajedničkog opunomoćenika. Ako stranke ne odrede zajedničkog predstavnika ili zajedničkog opunomoćenika: 1. službena osoba zaključkom će naložiti strankama da to učine u primjerenom roku 2. ako stranke to ne učine, službena će osoba po službenoj dužnosti zaključkom odrediti jednu od stranaka kao zajedničkog predstavnika* U slučaju određivanja zajedničkog predstavnika, odnosno opunomoćenika svaka stranka zadržava samostalno pravo nastupanja u tom postupku. *poduzima radnje u postupku dok stranke ne odrede drugoga zajedničkog predstavnika ili opunomoćenika . Opunomoćenik Imenuje ga putem punomoći:* • stranka, • zakonski zastupnik

*Opoziv punomoći ima pravni učinak od trenutka kad službena osoba od stranke u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik primi opoziv punomoći. 99


Za opunomoćenika se može odrediti: • odvjetnik, • odvjetnički ured, • pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, • potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom**

**Službena osoba uskratit će rješenjem sudjelovanje u postupku osobi za koju smatra da se bavi nadripisarstvom. Žalba na to rješenje ne odgađa izvršenje rješenja. Radnje koje je nakon donošenja rješenja o uskrati zastupanja stranke u postupku poduzeo takav opunomoćenik su ništave.

Radnje koje u postupku poduzima opunomoćenik imaju pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka. Stranka može samostalno davati izjave, poduzimati druge radnje i kad je u postupku određen opunomoćenik. Izmjena ili opoziv izjave opunomoćenika: • stranka koja je nazočna kad opunomoćenik daje usmenu izjavu neposredno nakon dane izjave. Opoziv pojedine ili svih radnji opunomoćenika u postupku: • stranka do donošenja odluke o upravnoj stvari, u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik.*** *** Troškove postupka koji nastanu takvim opozivom snosi stranka.

Opunomoćenik za primanje pismena: 1. imenuje ga stranka,* 2. obvezna ga je imenovati stranka, kad se osoba po čijem zahtjevu je pokrenut postupak nalazi u inozemstvu, a nema u RH osobu ovlaštenu za zastupanje.** *o tome je dužna obavijestiti javnopravno tijelo. ** ako tako ne postupi, zahtjev će se odbaciti rješenjem.

Stručni pomagač Stručni pomagač je osoba koja stranci pomaže u razjašnjavanju određenih stručnih pitanja koja se pojave u postupku. On ne zastupa stranku. Stranka ga može imati: na usmenoj raspravi, očevidu ili pri drugim radnjama u postupku. Smrt stranke, odnosno prestanak postojanja pravne osobe Učinak smrti odnosno prestanka postojanja pravne osobe: - obustava*post. ovisno o naravi upravne stvari - nastavak post. koja je predmet postupka *O obustavi postupka donosi se rješenje koje se dostavlja nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima. Kad nasljednici, odnosno pravni sljednici nisu poznati, rješenje će se javno objaviti u službenom glasilu.

POKRETANJE POSTUPKA Načini pokretanja postupka • na zahtjev stranke, • po službenoj dužnosti. Pokretanje postupka na zahtjev stranke Postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu. Zahtjev se postavlja: • neposredno javnopravnom tijelu: a) u pisanom obliku, b) usmeno na zapisnik • posredno javnopravnom tijelu: a) poštom, b) elektroničkim putem. Kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev. Ako je stranka u jednom podnesku postavila više različitih zahtjeva, postupit će se po svakom zahtjevu odvojeno. Ako je za postupanje po kojem od tih zahtjeva nadležno drugo javnopravno tijelo, postupit će se po pravilima o postupanju nenadležnog tijela po podnesku. 100


Pokretanje postupka po službenoj dužnosti • propisano zakonom •

nužno radi zaštite javnog interesa

p. se smatra pokrenutim kad službena osoba poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti

Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti* za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti.** *Kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa. **Podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio takvu obavijest u roku od 8 dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor. Pokretanje postupka javnom objavom Pokreće ga javnopravno tijelo kad su: • stranke nepoznate • kad je propisano zakonom Javna objava mora sadržavati: • naznaku upravne stvari, • određenje osoba na koje se odnosi, • način sudjelovanja tih osoba u postupku, • popis isprava koje trebaju poslati ili ih osobno dostaviti javnopravnom tijelu, • upozorenje na posljedice neodazivanja na javnu objavu u određenom roku. Strankama se mora odrediti rok od najmanje 30 dana za odazivanje na javnu objavu. Javna objava oglašava se u odgovarajućem službenom glasilu, sredstvima javnog priopćivanja, odnosno na drugi prikladan način kojim će se pozvanim osobama omogućiti saznanje o javnoj objavi. Spajanje i razdvajanje upravnih stvari: Dvije ili više upravnih stvari mogu se zaključkom spojiti u jedan postupak: 1. ako se prava ili obveze stranaka temelje na istoj pravnoj osnovi i na istom ili sličnom činjeničnom stanju, a 2. javnopravno tijelo koje vodi postupak stvarno je i mjesno nadležno za vođenje svih tih postupaka. Ako se promijene okolnosti zbog kojih su stvari spojene u jedan postupak, postupci će se zaključkom razdvojiti. Izmjena zahtjeva Stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, do donošenja 1° odluke o upravnoj stvari ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju. Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke. Odustanak od zahtjeva i obustava postupka Tijelo će obustaviti postupak rješenjem: 1. ako stranka odustane od zahtjeva,* 2. kad se iz postupanja stranke ili drugih okolnosti može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva,** 3. kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka *može tijekom postupka u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroničkim putem. **rješenje o obustavi postupka donijet će se po službenoj dužnosti.

Tijelo će nastaviti postupak: 1. ako je to u javnom interesu, 2. ili to zahtijeva protivna stranka. POSTUPAK RJEŠAVANJA UPRAVNE STVARI Utvrđivanje činjeničnog stanja Službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. 101


1. Pribavljanje činjenica po službenoj dužnosti: • pribavit će službena osoba o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud* 2. Pribavljanje činjenica od strane stranke: • Činjenice na kojima temelji svoj zahtjev: -stranka je dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje. • Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama: -stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti.

ako tako ne postupi

službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku. ako to nije učinila ni u ostavljenom roku, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari.

ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti. ako to nije učinila ni u ostavljenom roku, a postupak je pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev protivne stranke službena osoba nastavit će postupak te riješiti upravnu stvar *vidi supra (pr.pomoć u upravnim stvarima) Neposredno rješavanje Provodi službena osoba u javnopravnom tijelu bez provedbe ispitnog postupka: 1. u slučajevima propisanim zakonom: • postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, • postupku pokrenutom na zahtjev stranke 2. ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima Neposredno rješavanje u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti 1. ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, 2. ako je to nužno za poduzimanje hitnih mjera radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti koje se ne mogu odgađati, ako je to u javnom interesu, a činjenice na kojima se rješenje temelji su utvrđene ili barem učinjene vjerojatnima. Neposredno rješavanje u postupku pokrenutom na zahtjev stranke 1. kad je stranka u svojem zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari ili ako se to stanje može utvrditi na temelju općepoznatih činjenica ili službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, 2. kad je propisano da se stvar može riješiti na temelju činjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju pa su činjenice ili okolnosti učinjene vjerojatnima, a iz svih okolnosti slučaja proizlazi da se zahtjevu stranke može udovoljiti. Ispitni postupak: Ispitni postupak provodi se: • kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, • kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, • radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa. 102


Službena osoba odredit će izvođenje dokaza kad nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari te upotpuniti činjenično stanje i izvoditi dokaze o činjenicama koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene, a potrebne su radi utvrđivanja pravog stanja stvari. Prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku: Stranka ima pravo: • sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, • davati izjave i objašnjenja, • iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari,* • pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima. *ima pravo izjašnjavati se o svim okolnostima i činjenicama, prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovati u izvođenju dokaza i postavljanju pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe i upoznati se s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Stranka može davati izjave usmeno na zapisnik ili u pisanom obliku. Dužnost je stranke: • sudjelovati u utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje o upravnoj stvari, • osobno dati izjavu kad to zatraži službena osoba ili kad je to propisano zakonom. Naknadno priznavanje položaja stranke: Ako se u tijeku postupka pojavi osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku a traži da joj se prizna svojstvo stranke. Službena osoba ispitat će njezino pravo da kao stranka sudjeluje u postupku i o tome donijeti rješenje.* * Žalba protiv tog rješenja ne zaustavlja tijek postupka. Usmena rasprava: Određuje se zaključkom: 1. u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, 2. kad je potrebno provesti očevid ili saslušati svjedoke ili vještake, 3. u drugim slučajevima kad je to korisno za rješavanje upravne stvari. Usmena rasprava je javna. iznimka • zaštita privatnosti, službena osoba po službenoj dužnosti ili • javni moral ili javna sigurnosti, na prijedlog stranke •

ozbiljna i neposredna opasnost ometanja rasprave.

zaključkom

Službena će osoba u provedbi usmene rasprave osigurati strankama: • pravo sudjelovanja, • dopunjavanja navoda, • izjašnjavanje o navodima protivne stranke i svim drugim činjenicama i okolnostima koje su bitne za rješavanje upravne stvari. Usmena rasprava provodi se u prostorijama javnopravnog tijela.* Ako uredno pozvana stranka bez opravdanog razloga ne dođe na usmenu raspravu: • službena osoba može provesti raspravu i bez nazočnosti stranke, • ako je postupak pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba će rješenjem obustaviti postupak.** Ako osoba ometa tijek usmene rasprave službena osoba će ju: • upozoriti na neprimjereno ponašanje, • ako nastavi, može joj rješenjem izreći novčanu kaznu, 50%- god bruto plaće. • u slučaju nastavka, može tu osobu i udaljiti.*** *ili na mjestu očevida ili na kojem drugom prikladnom mjestu ako je to potrebno radi smanjenja troškova postupka ili temeljitijeg, bržeg ili jednostavnijeg raspravljanja stvari. **ako iz cjelokupnog stanja stvari može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva. *** Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

Prethodno pitanje 103


Pojavljuje se ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti upravnu stvar, tada službena osoba može: 1. sama riješiti to pitanje, 2. postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe. Postupak se mora prekinuti kad se PP odnosi na: • postojanje kaznenog djela,* • postojanje braka, • utvrđivanje očinstva ili majčinstva, • u drugim slučajevima propisanim zakonom. Službena osoba vezana je pravomoćnom odlukom nadležnog tijela kojom je riješeno prethodno pitanje. * Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogućnosti za kazneni progon, službena osoba razmotrit će i to pitanje. Rješavanje prethodnog pitanja: 1.Samostalno rješavanje: • ako je službena osoba samostalno riješila prethodno pitanje, rješavanje prethodnog pitanja ima pravni učinak samo u upravnoj stvari u kojoj je to pitanje riješeno. 2.Rješavanje pred sudom ili javnopravnim tijelom: • ako se postupak vodi po službenoj dužnosti a još nije pokrenut: službena osoba će od nadležnog suda ili javnopravnog tijela zatražiti pokretanje postupka, ako nije drukčije propisano • ako se postupak pokreće na zahtjev stranke: -

službena osoba može zaključkom naložiti stranci da u primjerenom roku pokrene postupak pred nadležnim tijelom te dostavi dokaz da je to učinila, ako stranka u određenom roku ne podnese dokaz, smatrat će se da je odustala od zahtjeva te će se postupak obustaviti rješenjem.

Postupak koji je prekinut radi rješavanja PP nastavit će se: • kad odluka o tom pitanju postane pravomoćna, • i bez pravomoćne odluke o prethodnom pitanju, • i kad službena osoba ocijeni da više nema razloga čekati na pravomoćnost rješenja PP, osim u slučajevima u kojima se mora prekinuti postupak. Nagodba Dužnost službene osobe je da tijekom cijelog postupka postigne nagodbu stranaka u cijelosti ili o pojedinim spornim pitanjima. Moguća je: • kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, Nije dopuštena: • protivna propisima, • javnom interesu, • pravima trećih osoba Smatra se sklopljenom: • kad je stranke nakon pročitanog zapisnika potpišu. Ovjereni prijepis zapisnika predaje se strankama. Vrste: • POTPUNA - kad je nagodbom u potpunosti riješena upravna stvar, službena osoba rješenjem će obustaviti postupak. • DJELOMIČNA - ako se nagodba odnosi samo na pojedina sporna pitanja, službena će osoba u izreci rješenja naznačiti postojanje nagodbe o tim pitanjima. Dokazna snaga: • snaga izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku. 104


DOKAZIVANJE: Dokazi Službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim prikladnim sredstvima za dokazivanje te u tu svrhu može: • pribaviti isprave, • saslušati svjedoke, • pribaviti nalaz i mišljenje vještaka, DOKAZNA SREDSTVA • obaviti očevid, • uzeti izjavu stranke Nije potrebno dokazivati činjenice: • o kojima se vodi službena evidencija, • općepoznate, dopušteno je dokazivati • koje su poznate službenoj osobi, nepostojanje tih činjenica • koje propis pretpostavlja. Osiguranje dokaza Osiguranje dokaza provodi službena osoba: • po službenoj dužnosti, • ili na prijedlog stranke. Osiguranje dokaza provodi se: • kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti, i • postoji opravdana sumnja da se pojedini dokaz kumulativno neće moći izvesti kasnije u tijeku postupka ili • će njegovo izvođenje biti otežano. Radi osiguranja dokaza dokaz se može izvesti: • tijekom cijelog postupka • prije pokretanja postupka Nadležnost tijela za osiguranje dokaza: 1. tijelo koje vodi postupak, nakon što je postupak pokrenut 2. tijelo državne uprave 1° nadležno prije pokretanja postupka za poslove opće uprave* O osiguranju dokaza donosi se rješenje koje ne prekida tijek postupka. * na čijem se području nalazi stvar koju treba razgledati ili na kojem borave osobe koje treba saslušati, odnosno drugo javnopravno tijelo zamoljeno za pravnu pomoć, ako nije drukčije propisano. Isprave Dokazivanje ispravama* izvodi se: • javnim i. - smatraju se isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i propisanom obliku. - javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje. • privatnim i. Sumnju u vjerodostojnost isprave provjerava službena osoba: • po službenoj dužnosti, kod suda ili javnopravnog tijela • na zahtjev stranke. * mogu biti u elektroničkom obliku. Pribavljanje isprava Uvid u isprave dužna je na zahtjev službene osobe omogućiti: • stranka, • druga osoba kod koje se isprava nalazi. 105


Rješenjem*** će se novčano kazniti: • fizička osoba*

ako bez opravdanog razloga odbije dati ispravu na • odgovorna osoba pravne osobe** uvid službenoj osobi *u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini. **u iznosu do 3 prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini. ***Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Svjedoci Svjedok može biti svaka osoba za koju se smatra da: • ima saznanja o određenim činjenicama i • koja svoja saznanja može priopćiti.

Poziv: pisani oblik 8 dana prije svjedočenja

Obveza svjedočenja Obveza svjedočenja znači: • obvezu da se odazove pozivu za svjedočenje, • obvezu da svjedoči Razlozi* uskrate svjedočenja i odgovora na pojedina pitanja: 1. kojima bi sebe i određene osobe** izložio: • kaznenom progonu, • teškoj sramoti, • znatnoj materijalnoj šteti*** 2. na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi propisima utvrđenu tajnu, 3. pitanja o onome što mu je stranka povjerila kao svojem opunomoćeniku ili ispovjedila kao vjerskom ispovjedniku. * Kad to službena osoba ocijeni potrebnim, svjedok mora učiniti vjerojatnima razloge uskrate svjedočenja, odnosno odgovora na pojedina pitanja. ** srodnike u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do 3° srodstva zaključno, bračnog druga ili srodnike po tazbini do 2° srodstva zaključno, pa i onda kad je brak prestao, te skrbnika i štićenika, odnosno posvojitelja i posvojenika. ***Svjedok ne može, zbog opasnosti od imovinske štete, uskratiti svjedočenje o pravnim poslovima kojima je bio nazočan kao svjedok, zapisničar ili posrednik odnosno o radnjama koje je poduzeo u vezi sa spornim odnosom kao pravni prednik ili zastupnik jedne od stranaka te o drugim radnjama o kojima je na temelju propisa dužan podnijeti prijavu ili dati izjavu. Saslušanje svjedoka Svjedoka će se saslušati bez nazočnosti ostalih svjedoka.* Svjedok će se ispitati u javnopravnom tijelu koje vodi postupak ili na drugom prikladnom mjestu.** Prilikom ispitivanja mogu se koristiti sudski tumači ili drugi načini radi dobivanja iskaza.*** Od svjedoka će se uzeti osobni podaci.**** Svjedoka će se prethodno upozoriti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Svjedoku će se predočiti posljedice davanja lažnog iskaza. Ako službena osoba posumnja da postoje određeni razlozi koji dovode u sumnju objektivnost svjedoka, svjedoka će se ispitati i o tim okolnostima Svjedoku će se postavljati samo pitanja o upravnoj stvari koja je predmet postupka i pozvat će se da iznese sve ono što mu je o tome poznato. Nije dopušteno postavljati pitanja na način kojim bi se svjedoka uputilo kako odgovoriti. Kad je svjedok maloljetna osoba saslušat će se uz prisutnost zakonskog zastupnika. * Kad je pozvano više svjedoka, svjedok koji je ispitan ne smije napustiti službene prostorije javnopravnog tijela ili mjesto očevida bez dopuštenja, prije saslušanja ostalih svjedoka. Svjedok koji je ispitan može se ponovo saslušati, odnosno suočiti s ostalim svjedocima ako se njihovi iskazi ne podudaraju. ** Svjedok koji se zbog bolesti ili drugog opravdanog razloga ne može odazvati pozivu može se ispitati u svojem stanu ili na drugom prikladnom mjestu. *** Kad svjedok ne zna jezik na kojem se vodi postupak, saslušat će se preko prevoditelja. Svjedoku koji je gluh pitanja će se postavljati u pisanom obliku, a ako je nijem, odgovarat će u pisanom obliku. Kad se saslušanje svjedoka ne može obaviti na taj način, kao tumač pozvat će se osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.

106


**** Osobno ime, datum i mjesto rođenja, zanimanje i mjesto prebivališta, odnosno boravišta ako nema prebivalište na području RH te srodstvo, odnosno u kakvom je odnosu sa strankama.

Vještačenje Vještačenje se provodi kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže. Vještačenje određuje službena osoba: • po službenoj dužnosti, • na prijedlog stranke. Vještaka* će se odrediti zaključkom. Stranke će se uvijek prethodno saslušati o osobi vještaka. Vještak ne može biti osoba koja ne može biti svjedok. Ako bi troškovi izvođenja dokaza vještačenjem bili nerazmjerni vrijednosti predmeta, o upravnoj stvari može se riješiti i na temelju drugih dokaza, bez vještačenja. *mora biti odgovarajuće struke i da je ovlaštena za davanje mišljenja o pitanjima odgovarajuće struke ili da je osoba registrirana za vještačenje. Pravila vještačenja Vještačenje se može obaviti: • na usmenoj raspravi, • izvan usmene rasprave.* Prije početka vještačenja vještaka treba upozoriti da je dužan predmet vještačenja brižljivo razmotriti i u svojem nalazu točno navesti što zapazi te svoje obrazloženo mišljenje iznijeti nepristrano i u skladu s pravilima struke. Kad vještak izloži svoj nalaz i mišljenje, službena osoba i stranke mogu mu postavljati pitanja i tražiti objašnjenja o izloženom nalazu i mišljenju. Kad je određeno više vještaka, oni mogu svoj nalaz i mišljenje dati zajednički. Ako se ne slažu, svaki će od njih odvojeno izložiti svoj nalaz i mišljenje.

Ponavljanje vještačenja** s drugim vještacima: • nalaz ili mišljenje vještaka nisu jasni ili potpuni •

nalazi i mišljenja dvaju ili više vještaka bitno se razlikuju,

mišljenje vještaka nije dovoljno obrazloženo,

ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim saslušanjem vještaka

• pojavi se osnovana sumnja u točnost danog mišljenja, * Službena osoba odredit će vještaku predmet vještačenja, odnosno osobe ili stvari koje treba razmotriti i u kojem pogledu. U tom slučaju vještak mora nalaz i mišljenje dostaviti u pisanom obliku u primjerenom roku te ga na usmenoj raspravi obrazložiti. **ili se može tražiti mišljenje znanstvene ili stručne ustanove kao i u slučaju da bi se time došlo do točnijeg rezultata. Novčane kazne za svjedoke, vještake • bez opravdanog razloga izostanu s usmene rasprave, • odbiju svjedočiti, vještačiti, • ako vještak bez opravdanog razloga u ostavljenom roku ne dostavi nalaz i mišljenje u pisanom obliku. Službena osoba može ih rješenjem novčano kazniti u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini i odrediti da snose troškove prouzročene njihovim propustom. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Očevid Provodi se kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe. Određuje se zaključkom. Očevidu prisustvuju: • službene osobe, 107


• stranke,* • druge osobe.** * bez nazočnosti stranke u slučaju poduzimanja hitnih mjera radi zaštite života, zdravlja ili imovine veće vrijednosti. ** službena osoba određuje po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke. Dužnost omogućivanja provedbe očevida Očevid su dužni dopustiti: • vlasnik, • posjednik stvari. Ako bez opravdanog razloga onemoguće obavljanje očevida: • službena osoba može ih rješenjem* novčano kazniti u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini, • mogu se upotrijebiti i druge prikladne mjere koje će omogućiti njegovu provedbu, uključujući i neposrednu prisilu uz pomoć policije. * Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Izjava stranke kao dokazno sredstvo Ako za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi. RADNJE U POSTUPKU Podnesak Podnescima u postupku smatraju se zahtjevi, prijedlozi, ispunjeni obrasci, prijave, molbe, žalbe, predstavke, prigovori, obavijesti, priopćenja te drugi podnesci kojima se stranke obraćaju javnopravnim tijelima u vezi s određenom upravnom stvari. Podnesak* mora biti razumljiv i sadržavati: • naziv javnopravnog tijela kojem se upućuje, • naznaku upravne stvari na koju se odnosi, • osobno ime stranke, osobe ovlaštene za zastupanje. Podnesci se predaju javnopravnom tijelu**: • neposredno u pisanom obliku, • poštom, • u obliku elektroničke isprave, • usmeno na zapisnik. * Podnesak potpisuje stranka, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje stranke. Stranku koja ne zna ili ne može pisati, potpisat će druga pismena osoba uz naznaku svoga osobnog imena i adrese. **Službena osoba koja primi podnesak dužna je na traženje podnositelja potvrditi primitak podneska. Podnošenje podneska unutar roka Smatra se da je podnesak podnesen u roku ako je prije isteka roka zaprimljen u javnopravnom tijelu* kojem je trebao biti predan. *Učinak zaprimanja u javnopravnom tijelu ima i: • kad je podnesak upućen poštom, dan predaje pošti, • kad je podnesak predan nadležnom zapovijedništvu..., dan predaje zapovijedništvu... Nedostaci u podnesku • nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku*, • podnesak nerazumljiv, • podnesak nepotpun. Službena osoba zaključkom će upozoriti na to stranku i odrediti rok u kojem je stranka dužna otkloniti nedostatak. Ako se nedostaci ne otklone u određenom roku, a po podnesku se ne može postupiti, službena osoba rješenjem će odbaciti podnesak. 108


* Kad javnopravno tijelo primi podnesak na stranom jeziku ili pismu koji nisu u službenoj uporabi kod tijela, službena će osoba bez odgode tražiti od stranke dostavljanje prijevoda podneska i za to odrediti primjereni rok, a ako to stranka ne učini u određenom roku, smatrat će se da podnesak nije podnesen. Elektronička komunikacija Elektronička komunikacija u postupku može se odvijati između: • javnopravnih tijela, • stranka, • drugih osoba koje sudjeluju u postupku. Podnesci: Podnesci dostavljeni u elektroničkom obliku s elektroničkim potpisom sukladno zakonu smatrat će se vlastoručno potpisanim. Elektroničkim putem dostavljeni podnesak smatra se podnesenim javnopravnom tijelu u trenutku kad je zabilježen na poslužitelju za slanje takvih poruka. Javnopravno tijelo bez odgode elektroničkim će putem pošiljatelju potvrditi primitak podneska. Ako se u javnopravnom tijelu iz tehničkih razloga ne može pročitati podnesak u elektroničkom obliku, o tome će se obavijestiti pošiljatelja. Pošiljatelj je tada dužan ponovo poslati podnesak u ispravnom elektroničkom obliku ili ga dostaviti na drugi način u određenom roku. Ako to pošiljatelj ne učini u određenom roku, smatrat će se da podnesak nije podnesen. Zapisnik Zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna je isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava.* Zapisnik se sastavlja o: • usmenoj raspravi, • očevidu ili drugoj važnijoj radnji u postupku, • važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku. Zapisnik sadrži: • naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju, • mjesto gdje se obavlja, • datum i sat kad se obavlja, • upravna stvar o kojoj se vodi postupak, • osobna imena službenih osoba, stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje, • tijek i sadržaj radnji u postupku, danih izjava te isprava koje su korištene. Prije zaključenja zapisnik će se pročitati nazočnim osobama. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene primjedbe ili će se, ako su primjedbe stavljene, ukratko navesti njihov sadržaj. Zapisnik će potpisati:** • službena osoba, • zapisničar, • osobe koje su sudjelovale u postupku*** * osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni. ** U potpisanom i zaključenom zapisniku ne smije se ništa dodavati niti mijenjati. Dopuna u već zaključeni zapisnik unosi se kao dodatak zapisniku koji potpisuje službena osoba i osoba na prijedlog koje je dopuna unesena. *** Ako neka od nazočnih osoba odbije potpisati zapisnik ili napusti mjesto radnje prije zaključenja zapisnika, to će se navesti u zapisniku, kao i razlozi zbog kojih je potpis uskraćen. O manje važnim radnjama sastavlja se službena zabilješka. O važnosti odlučuje službena osoba. Zaključak Zaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima.* Donosi ga službena osoba. Kad se nalaže izvršenje neke radnje, zaključkom će se odrediti rok u kojem se ta radnja treba obaviti. Zaključak se priopćuje usmeno.** Protiv zaključka ne može se izjaviti žalba. Zaključak se može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari. * ako ovim Zakonom nije propisano donošenje rješenja. 109


** Zaključak se izdaje u pisanom obliku kad stranka zatraži ili je nužno radi pravilnog vođenja postupka. Obnavljanje (rekonstrukcija) spisa Postupak za obnovu spisa pokrenut će se ako se pojedini spisi upravnog postupka: • izgube, • oštete, • unište. Postupak za obnovu spisa pokreće se* na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti,a provodi ga javnopravno tijelo nadležno za rješavanje u toj upravnoj stvari koje o obnovi donosi rješenje. Pri obnovi spisa obnovit će se** samo oni dijelovi spisa koji su važni s obzirom na razloge zbog kojih je odobren postupak za obnovu. Troškovi obnove naknađuju se iz sredstava javnopravnog tijela. * neće se provesti ako je protekao rok do kojeg se čuvaju spisi određene upravne stvari. ** Spisi se obnavljaju na temelju prijepisa nestalih, oštećenih ili uništenih podnesaka kojima raspolažu stranke ili javnopravno tijelo, podataka iz glavnih i pomoćnih uredskih knjiga, sukladno pravilima o dokazivanju. ROKOVI Vrste rokova Zakonski – ako je njihovo trajanje određeno zakonom, ne mogu se produžiti Subjektivni – rok koji počinje teći od saznanja za određenu pravnu činjenicu Objektivni - rok koji počinje teći od dana nastanka / promjene /prestanka činjenice / pravnog odnosa Prekluzivni – rokovi protekom kojih prestaje pravo na poduzimanje određene radnje Paricijski – rok za dobrovoljno izvršenje neke radnje Dilatorni – rokovi prije isteka kojih se određena radnja može poduzeti Instruktivni – rokovi protekom kojih ne prestaje pravo na poduzimanje radnje na koju se odnose Određivanje rokova Određuju se za poduzimanje pojedinih radnji u postupku. Kad nije propisan, odredit će ga službena osoba. Rokovi se mogu produžavati: • koji je odredila službena osoba, • za koji je propisano da se može produžavati. Računanje rokova Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. Rok određen na dane: Dan kad je dostavljeno pismeno od kojeg počinje teći rok odnosno dan u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka ne uračunava se u rok, već se početak roka računa od prvoga sljedećeg dana. Rok određen na mjesece, godine: Istječe onog dana, mjeseca ili godine koji po svom broju odgovara danu kad je pismeno dostavljeno, odnosno danu u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka. Ako toga dana nema u mjesecu u kojem rok istječe, rok istječe posljednjeg dana toga mjeseca. Istjecanje roka može se označiti i određenim datumom. Nedjelje, blagdani i neradni dani: Nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i na tijek roka. Kad zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili u drugi dan kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga sljedećega radnog dana. Povrat u prijašnje stanje Povrat u prijašnje stanje dopustit će se na zahtjev stranke: • koja iz opravdanih razloga propusti u roku obaviti neku radnju, •

koja je iz neznanja ili očitom pogreškom poslala ili predala podnesak na vrijeme, ali nenadležnom javnopravnom tijelu.

Rokovi: 1. SUBJEKTIVNI - 8 dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje roka. 110


2. OBJEKTIVNI - nakon što protekne 3 mj. otkad je istekao propušteni rok.* Odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje: Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju. Tijelo odlučuje rješenjem: 1. ako dopusti, postupak se vraća u stanje prije propuštanja, a rješenjem se poništavaju pravne posljedice nastale propuštanjem roka. 2. neće se dopustiti ako je isključeno zakonom. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje mora sadržavati: • činjenice na kojima se temelji opravdanost prijedloga, • propušteni podnesak.** Podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje ni izjavljivanje žalbe protiv rješenja o prijedlogu ne utječu na tijek postupka. * osim ako je podnošenje prijedloga bilo nemoguće zbog više sile. ** kad se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za podnošenje podneska. OBAVJEŠĆIVANJE Oblici obavješćivanja Stranke i druge sudionike u postupku obaviješćuje se osobno* preko službene osobe i to: • usmeno, • elektroničkim putem,** • neposrednim uručenjem pismena, • slanjem pismena poštom,*** • na drugi prikladan način. * osim kad stranka ima osobu ovlaštenu za zastupanje ili opunomoćenika za primanje obavijesti. ** smatra se obavljenim u trenutku kad je zabilježeno na poslužitelju za primanje takvih poruka. *** obavlja se prema odredbama ovoga Zakona koje se odnose na posrednu dostavu.

Obavješćivanje o tijeku postupka i razgledavanje spisa Stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes* imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa. Spisi koji se ne mogu pregledati niti prepisivati*: • zapisnici o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, • nacrti rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti, • ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba. Razgledavanje spisa obavlja se u službenim prostorijama javnopravnog tijela kod kojeg se vodi postupak.** Kad se spis predmeta vodi u elektroničkom obliku, javnopravno tijelo dužno je osigurati tehničke uvjete za njegovo razgledanje. Javnopravno tijelo može osigurati dostupnost spisa elektroničkim putem, ako su osigurani uvjeti za zaštitu privatnosti stranke. * O odbijanju zahtjeva za razgledavanje i umnožavanje spisa donosi se rješenje. ** U opravdanim slučajevima spisi se mogu razgledati u službenim prostorijama drugoga javnopravnog tijela. Osobna dostava Dostava se obavlja osobno naslovljenoj osobi kad: 1. od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti, 2. kad je takva dostava propisana (osobna dostava). Kad se naslovljena osoba ne zatekne na mjestu dostave, dostavljač će ostaviti pisanu obavijest • u poštanskom sandučiću, • kod osobe zatečene na mjestu dostave. Pismena obavijest sadrži: 1. dan i sat kad da osoba bude na mjestu dostave radi primanja pismena, 2. gdje do toga dana sama može podići pismeno. 111


Ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno ostavit će pismeno* u sandučiću, na vratima ili drugom prikladnom mjestu. Kad dostavljač sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno nije moguće uručiti: • pismeno će vratiti pošiljatelju, • uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti. Dostava se smatra obavljenom:** • danom uručenja, • danom kad je pismeno ostavljeno u sandučiću, na vratima ili drugom vidljivom mjestu, • uručenjem osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke ili opunomoćeniku za primanje pismena*** * Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se. ** osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno. *** smatra se da je dostava izvršena samoj stranci. Dostava odvjetniku koji zastupa stranku može se obaviti i tako da se pismeno uruči zaposleniku odvjetničkog ureda. Posredna dostava Posrednom dostavom pismeno se ostavlja odraslom članu kućanstva:* 1. kad osobna dostava nije obvezna, 2. a dostavljač ne zatekne naslovljenu osobu na mjestu dostave. Pismeno se ne može uručiti osobi koja u istom postupku sudjeluje s protivnim interesom. Dostava se smatra obavljenom: • danom uručenja naslovljenoj osobi, • ostavljanjem pismena odraslom članu kućanstva, • danom ostavljanja pismena u poštanskom sandučiću ili pretincu. * ako ta osoba ne želi preuzeti pismeno ili nije u mogućnosti predati pismeno, pismeno se ostavlja u poštanskom sandučiću naslovljene osobe. U tom slučaju na dostavnici pismena naznačuje se dan i način dostave. Dostava zajedničkom predstavniku Pismeno se ostavlja zajedničkom predstavniku kad u postupku sudjeluje: • veći broj stranaka s istovjetnim zahtjevima, • skupina osoba povezanih zajedničkim interesom, Dostava pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu Obavlja se uručivanjem pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena, ako se ne zatekne na mjestu dostave, pismeno će se uručiti drugom zaposleniku. Dostava u posebnim slučajevima: 1. može se obaviti preko zapovjedništva uprave, drugih službenih tijela, pravne osobe u kojima je zaposlena ili u kojima se nalazi - osobi na službi u oružanim snagama, - policiji, - osobi u kopnenom, riječnom, pomorskom i zračnom prometu, - osobi koja je lišena slobode ili joj je na drugi način ograničeno kretanje. 2. preko središnjeg tijela državne uprave nadležnog za vanjske poslove - osobama koje se nalaze u inozemstvu, - stranim državama, - međunarodnim organizacijama, - osobama s diplomatskim imunitetom. Mjesto dostave Dostava stranci obavlja se na adresu: • koja je naznačena u zahtjevu za pokretanje postupka, • mjesta na kojem se stranka trenutačno nalazi. Kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti dostava se obavlja na adresu: 112


• prebivališta, • boravišta, • mjesta na kojem se trenutačno nalazi, • sjedišta.* Ostalim osobama koje sudjeluju u postupku dostava se obavlja na adresu: • prebivališta, • boravišta, • mjesta gdje se trenutačno nalazi, • sjedišta.** * Pravnoj osobi, podružnici ili drugoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost. ** Dostava javnopravnim ili drugim tijelima. Promjena adrese stranke i osobe ovlaštene za zastupanje Promjena adrese stranke: Stranka je dužna o promjeni adrese obavijestiti javnopravno tijelo. Ako stranka promijeni adresu, a o tome ne obavijesti javnopravno tijelo, daljnja dostava u postupku obavlja se stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela. Dostava se smatra obavljenom istekom 8 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču. Promjena adrese osobe ovlaštene za zastupanje: Ako osoba ovlaštena za zastupanje u tijeku postupka promijeni adresu i o tome ne obavijesti javnopravno tijelo, dostava se obavlja izravno stranci, kao da osoba ovlaštena za zastupanje nisu određeni. Vrijeme dostave Dostava se obavlja radnim danom u vremenu od 8.00 do 20.00 sati.* * Kad postoje osobito važni razlozi ili se dostava ne može odgoditi, javnopravno tijelo može odrediti da se dostava obavi i u drugo vrijeme. Dostavnica Dostavnicom se potvrđuje obavljena dostava. Dostavnicu vlastoručno potpisuje* osoba koja je preuzela pismeno, uz obveznu naznaku datuma primitka. Ako dostava nije obavljena osobno, dostavljač će na dostavnici: • naznačiti kome je predao pismeno • i u kojem je odnosu osoba koja je primila pismeno s naslovljenom osobom. * Kad je naslovljena osoba nepismena ili se ne može potpisati, dostavljač će na dostavnici naznačiti osobno ime naslovljene osobe s datumom dostave i naznakom zašto osoba nije potpisala dostavnicu. Dostava elektroničkim putem Dostava elektroničkim putem obavit će se: • na zahtjev ili uz izričit pristanak stranke, • kad je to propisano zakonom. Elektronička dostava može se obaviti u bilo koje vrijeme. Dostava elektroničkim putem smatra se obavljenom u trenutku kad je pismeno zabilježeno na poslužitelju za primanje takvih poruka. Dostava javnom objavom Dostava javnom objavom obavlja se: • kad je to propisano, • drugi oblici dostave nemogući ili neprikladni. Dostava javnom objavom izvršit će se: • stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela, • objavom pismena u dnevnim novinama, • na internetskoj stranici javnopravnog tijela, • na drugi prikladan način. Dostava se smatra obavljenom istekom 8 dana od dana javne objave.

113


RJEŠAVANJE UPRAVNE STVARI Rješenje O upravnoj stvari odlučuje se rješenjem.* * Sukladno zakonu, akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari može imati i drugi naziv. Oblik rješenja Rješenje se donosi u pisanom obliku. USMENI OBLIK kad je potrebno poduzeti hitne mjere: • radi osiguranja javnog reda i sigurnosti, • radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu veće vrijednosti. Rješenje u usmenom obliku dostavlja* se stranci i u pisanom obliku:** • kad je to propisano zakonom, • ako zahtijeva stranka, • ako za to postoje drugi opravdani razlozi. * Rješenje u pisanom obliku dostavlja se bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana od dana donošenja usmenog rješenja. ** Službena osoba dužna je upozoriti stranku da ima pravo tražiti pisani otpravak usmenog rješenja. Sadržaj rješenja Rješenje se sastoji od: 1. zaglavlja, 2. uvoda, 3. izreke, 4. obrazloženja, 5. upute o pravnom lijeku, 6. potpisa službene osobe, 7. otiska službenog pečata javnopravnog tijela. Uvod: • naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, • propis o nadležnosti, • osobno ime, odnosno naziv stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, • kratku oznaku predmeta postupka, • naznaku je li postupak pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, • naznaku da su rješenje donijela dva javnopravna tijela ili više njih, • naznaku da je rješenje doneseno u ponovljenom postupku ili po presudi suda, • dan sjednice na kojoj je stvar riješena kad je upravnu stvar riješilo kolegijalno tijelo, Izreka: • sadržava odluku o upravnoj stvari, • mora biti kratka i određena, • kad odluka sadržava (rok, uvjet, namet, pridržaj opoziva ili obvezu sklapanja upravnog ugovora), to treba biti sadržano u izreci, • može se podijeliti u više točaka, • troškovi postupka utvrđuju se u posebnoj točki izreke, kao i to da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Obrazloženje: • kratko izlaganje zahtjeva stranke, • utvrđeno činjenično stanje, • razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, • razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, • razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka, • propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, • pozivanje na zakon koji propisuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Uputa o pravnom lijeku: • stranka se obavješćuje može li protiv rješenja izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor, 114


• • •

kojem tijelu, u kojem roku, na koji način.

Rješenje u stvarima manjeg značenja Rješenje se sastoji od izreke u obliku zabilješke u spisu. Uvjet: • stvari manjeg značenja, • udovoljava se zahtjevu stranke, • ne dira se u javni interes niti interes trećih osoba, • razlozi za takvu odluku očiti.

.

Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje – samostalna rješenja Djelomično rješenje: Kad se u upravnoj stvari rješava o više pitanja, a samo se o nekima od njih može riješiti na temelju utvrđenoga činjeničnog stanja, može se donijeti rješenje samo o tim pitanjima. Dopunsko rješenje: Ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena. O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje. Privremeno rješenje:* Ako prema okolnostima slučaja prije okončanja postupka treba donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, rješenje će se donijeti na temelju činjenica poznatih u vrijeme njegova donošenja. To rješenje mora biti označeno kao privremeno. Privremeno rješenje ukinut će se rješenjem kojim se rješava o upravnoj stvari. Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje u pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatraju se samostalnim rješenjem. * vidi infra sadržaj žalbe Rok za donošenje rješenja Slučajevi neposrednog rješavanja: • sl.os. donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Slučajevi vođenja ispitnog postupka: • sl. os. donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor. Predmnijeva usvajanja zahtjeva stranke Smatrat će se da je zahtjev stranke usvojen: • postupak pokrenut na zahtjev stranke, • postupak u kojem je j. tijelo ovlašteno neposredno riješiti upravnu stvar, • nije doneseno rješenje u propisanom roku, • kad je to propisano zakonom, Stranka ima pravo tražiti da javnopravno tijelo donese rješenje kojim se utvrđuje da je zahtjev stranke usvojen. Javnopravno tijelo dužno je izdati takvo rješenje u roku od 8 dana od dana traženja stranke. Jamstvo stjecanja prava Javnopravno tijelo može stranci jamčiti stjecanje određenog prava, kad je to propisano zakonom. Jamstvo ne smije biti protivno javnom interesu ili interesu trećih osoba. O jamstvu se odlučuje rješenjem koje obvezuje javnopravno tijelo, osim ako su se pravna osnova i činjenično stanje bitno izmijenili. Otklanjanje pogrešaka u rješenju

115


Javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima. Ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja. PRAVNI LIJEKOVI 1. ŽALBA 2. PRIGOVOR 3. OBNOVA POSTUPKA 4. OGLAŠIVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM*: 5. PONIŠTAVANJE I UKIDANJE RJEŠENJA

Izjavljivanje žalbe Stranka može izjaviti žalbu 2° tijelu* 1. protiv 1° rješenja 2. kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku.** * ako zakonom žalba nije isključena. ** vidi infra predaja žalbe Odricanje od prava na žalbu i odustanak od žalbe Stranka se može odreći prava na žalbu od dana primitka 1° rješenja do dana isteka roka za

izjavljivanje žalbe:

• u pisanom obliku, • usmeno na zapisnik • u višestranačkim stvarima ima pravni učinak samo ako se sve stranke odreknu prava na žalbu. Stranka može odustati* od žalbe do otpreme rješenja o žalbi. * Kad stranka odustane od izjavljene žalbe, postupak u povodu žalbe obustavit će se rješenjem Predmet žalbenog postupka U žalbenom postupku ispituje se: 1. zakonitost rješenja koje se pobija, 2. svrhovitost rješenja.* * kad je rješenje doneseno po slobodnoj ocjeni. Sadržaj žalbe U žalbi stranka treba navesti: 1. rješenje koje pobija, 2. naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, 3. zbog čega je nezadovoljna rješenjem. Kad se u žalbi iznose nove činjenice i novi dokazi: • stranka je dužna obrazložiti zašto te činjenice i dokaze nije iznijela tijekom 1° postupka. • svakoj stranci dostavlja se prijepis žalbe i daje rok za izjašnjavanje o novim činjenicama i dokazima.* Ako je u upravnoj stvari doneseno privremeno rješenje: • u žalbi protiv rješenja o glavnoj stvari može se osporavati utvrđeno činjenično stanje i kad to nije osporavano u postupku donošenja privremenog rješenja. * ako u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima. Rok za izjavljivanje žalbe Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok. Predaja žalbe Žalba se predaje prvostupanjskom tijelu. Ako je žalba predana drugostupanjskom tijelu: • ono će je bez odgode proslijediti prvostupanjskom tijelu, • ako mu je predana u roku smatra se pravodobnom. Žalba se može predati izravno i drugostupanjskom tijelu: 116


• kad stranka izjavljuje žalbu zbog nedonošenja rješenja u propisanom roku.* * vidi infra šutnja administacije Pravo stranke kad je uputa o pravnom lijeku pogrešna Kad je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka može postupiti: 1. po važećim propisima, 2. po uputi.* Kad u rješenju nije dana nikakva uputa ili je nepotpuna, stranka može: 1. postupiti po važećim propisima, 2. može u roku od 30 dana zatražiti od javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo dopunu rješenja u tom dijelu.* * Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica. ** U takvom slučaju rok za žalbu teče od dana dostave dopunjenog rješenja. Odgodni učinak žalbe Žalba ima odgodni učinak rješenja: • dok se stranci ne dostavi rješenje o žalbi, ako zakonom nije drukčije propisano, • prema svim strankama, kad se rješenje odnosi na dvije stranke ili više njih koje sudjeluju u postupku s istovjetnim zahtjevima, a žalba je podnesena od bilo koje od stranaka Žalba nema odgodni učinak rješenja – o tome odlučuje javnopravno tijelo iznimno: • radi zaštite javnog interesa, o • radi poduzimanja hitnih mjera, • radi otklanjanja štete koja se ne bi mogla otkloniti. * Rješenje mora sadržavati detaljno obrazloženje zašto žalba nema odgodni učinak. Postupak i ovlasti 1° tijela u povodu žalbe 1° tijelo ispitat će je li žalba: 1. dopuštena, 2. pravodobna, 3. izjavljena od ovlaštene osobe.

ako nije ODBACIT će je rješenjem* ako jest:

• • •

razmotriti rj., ispitati zakonitost rj., ocijeniti svrhovitost rj., ako je osnovana u cijelosti ili djelomično: zamijenit će pobijano rješenje novim ako se ne dira u prava trećih osoba.

ako ne odbaci žalbu ili ne zamijeni pobijano rješenje novim bez odgode će dostaviti žalbu sa spisom predmeta 2° tijelu. * protiv takvog rješenja dozvoljena je žalba, vidi infra t.10 Kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, a stranka u žalbi zahtijeva: 1. da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari, 2. da se provede ispitni postupak, 1° tijelo dužno je postupiti po zahtjevu stranke. Kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima: • žalba se dostavlja na odgovor svim strankama te im se određuje primjeren rok za odgovor na žalbu. 117


Postupanje drugostupanjskog tijela po primitku žalbe: Ispitat će da li: 1. ž. dopuštena, 2. ž. pravodobna, 3. ž. izjavljena od ovlaštene osobe. ako nije ODBACIT će je rješenjem 4. postoje li razlozi za odbacivanje žalbe od strane 1° tijela PONIŠTIT će rješenje o odbacivanju žalbe i RIJEŠITI odbačenu žalbu Postupanje i ovlasti drugostupanjskog tijela u povodu žalbe Ispitati,ocijeniti (u granicama zahtjeva iz žalbe, a da pritom nije vezano žalbenim razlozima): 1. zakonitost rješenja, 2. svrhovitost rješenja Pazi po službenoj dužnosti: 1. na nadležnost, 2. na ništavnost rješenja. Riješiti stvar: • na temelju činjenica utvrđenih u 1° postupku. Upotpuniti postupak: samostalno putem 1° tijela 1. kad činjenice nisu u potpunosti utvrđene, 2. pogrešno utvrđene. Može: 1. žalbu odbiti, 2. rješenje poništiti u cijelosti* 3. rješenje poništiti djelomično* 4. izmijeniti rješenje * Poništavanjem se poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo. 1.Odbijanje žalbe: 1. da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano, 2. da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari, 3. da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni. 2.Poništavanje rješenja 2° tijelo poništit će rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi: 1. da su u 1° postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, 2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, 3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem, 4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar. Kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje 1° tijela, a 2° tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje 1° tijelu. Ako drugostupanjsko tijelo utvrdi da je 1° rješenje donijelo nenadležno tijelo, poništit će to rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom tijelu na rješavanje. 3.Izmjena rješenja: 2° tijelo ne može izmijeniti 1° rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu. Iznimno, 2° tijelo može izmijeniti 1° rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu samo iz razloga zbog kojih bi to rješenje moglo oglasiti ništavim ili poništiti, ako nije drukčije propisano. Postupak po žalbi kad 1° tijelo na zahtjev stranke nije riješilo u roku – šutnja administracije 2° tijelo dužno je bez odgode zatražiti obavijest od 1° tijela o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku. Opravdani razlozi: • odredit će 1° tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana. Neopravdani razlozi: 118


samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti 1° tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.

Drugostupanjsko rješenje 2° tijelo o žalbi odlučuje rješenjem.* U obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja. Protiv drugostupanjskog rješenja može se pokrenuti upravni spor. Rok za donošenje drugostupanjskog rješenja Drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok. * Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na oblik i sadržaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući se način primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje.

Prigovor Prigovor* se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. * Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor.

Obnova postupka - razlozi i rok za obnovu postupka Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke* (D.O., drugo ovlašteno tijelo) ili po službenoj dužnosti u roku od 3 godine od dana dostave rješenja stranci: 1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, 2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu, 3. ako je rješenje donijela neovlaštena osoba ili koja je morala biti izuzeta, 4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina, 5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku, 6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, 7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom. Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke* (D.O., drugo ovlašteno tijelo) ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja: 1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela, 2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta, 3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. Stranka* može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza. * Državni odvjetnik, odnosno drugo ovlašteno državno tijelo može tražiti obnovu postupka uz jednake uvjete kao i stranka. Prijedlog za obnovu postupka Prijedlog za obnovu postupka stranka predaje tijelu koje je donijelo rješenje na način propisan za predaju podnesaka. U prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti razloge vjerojatnim zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. 119


Prijedlog za obnovu postupka ne odgađa izvršenje rješenja* po kojem se obnova traži. Iznimno, tijelo nadležno za odlučivanje o prijedlogu može rješenjem odgoditi izvršenje dok se ne odluči o pitanju obnove postupka. * vidi infra pokretanje obnove postupka Tijelo nadležno za rješavanje o prijedlogu za obnovu postupka O prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Pokretanje obnove postupka Kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem. Ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena. Kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta. Rješenje o obnovi postupka Nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka, a rješenje koje je bilo predmet obnove nadležno tijelo može: 1. ostaviti na snazi, 2. zamijeniti novim rješenjem, u tom slučaju,prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti. Protiv rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za obnovu postupka i protiv rješenja donesenog u obnovljenom postupku može se izjaviti žalba samo kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo. Kad je rješenje donijelo drugostupanjsko tijelo, protiv tog rješenja može se pokrenuti upravni spor. Oglašavanje rješenja ništavim* 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. Javnopravno tijelo proglašava rješenje ništavim u svako doba: 1.po službenoj dužnosti 1.tijelo koje ga je donijelo 2.tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je 2.na prijedlog stranke donijelo. Žalba protiv proglašenja rješenja ništavim: • kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo 1° tijelo. Upravni spor protiv proglašenja rješenja ništavim: • kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo 2° tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo. * Ništavo rješenje nema pravni učinak. U slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni učinci tog rješenja – ex tunc. Poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja 120


Nezakonito rješenje može se poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu. Rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti: 1. ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela, 2. ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena, 3. u slučaju očite povrede materijalnog propisa.* * može se poništiti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem rješenja. Zakonito rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se ukinuti*: 1. ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom, 2. ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku, 3. ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.** 4. u slučaju očite povrede materijalnog propisa.*** * U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje se može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke. ** u tom slučaju stranka ima pravo na naknadu stvarne štete. *** može se ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale ukidanjem rješenja. Nadležnost tijela: Rješenje može poništiti ili ukinuti: 1. javnopravno tijelo koje ga je donijelo, 2. 2° tijelo,* 3. tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo.** * kad je rješenje donijelo 1° tijelo. ** ako nema 2° tijela. Rokovi: 1 Poništavanje - u roku od 2. god. 2 Ukidanje - u roku od 1. god. od dana dostave rješenja stranci* * u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo.

Ovlaštenik za pokretanje postupka Javnopravno tijelo donosi rješenje: 1 po službenoj dužnosti, 2 na prijedlog stranke,* 3 ovlaštenoga državnog tijela.* Pravni lijekovi Žalba protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju: • kad je rješenje donijelo 1° tijelo Upravni spor protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju: • kad žalba nije dopuštena, • protiv rješenja 2° tijela. * Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga. Povrat imovine stečene bez pravne osnove U slučaju oglašivanja rješenja ništavim ili poništavanja rješenja, imovina stečena bez pravne osnove vraća se sukladno propisima građanskog prava. IZVRŠENJE Izvršnost rješenja 121


Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno. Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno: 1. istekom roka za žalbu, 2. dostavom rješenja stranci: • ako žalba nije izjavljena, • ako žalba nije dopuštena, 3. dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, 4. danom odricanja stranke od prava na žalbu, 5. dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe. - ako žalba nema odgodni učinak Drugostupanjsko rješenje postaje izvršno: 1. dostavom stranci. Kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Izvršenik Izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika. Provedba izvršenja Izvršenje se provodi: 1. po službenoj dužnosti,* 2. na prijedlog stranke (predlagatelj izvršenja),** 3. na temelju nagodbe stranaka. Rješenje se ne može izvršiti: • po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, , ako zakonom nije drukčije propisano. * kad to nalaže javni interes. ** koje je u interesu stranke. Predmet izvršenja Izvršenje rješenja provodi se radi ostvarivanja novčanih ili nenovčanih obveza. Izvršenje novčanih obveza: Izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje. Izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva: 1. javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje, 2. stranke kojoj je izvršenje u interesu. Rješenje čije se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti.* * Ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima. Izvršenje nenovčanih obveza: Izvršenje nenovčanih obveza provodi javnopravno tijelo koje je o stvari riješilo u prvom stupnju.* * ako ono ne smije, a nije propisano za to ovlašteno tijelo, izvršenje provodi prvostupanjsko tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta izvršenika ili prema sjedištu pravne osobe ako je izvršenik pravna osoba. Tijelo kojeg se rješenje izvršava dužno je na rješenje koje se izvršava staviti potvrdu izvršnosti i dostaviti ga javnopravnom tijelu nadležnom za izvršenje. Rješenje o izvršenju Ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Rješenje treba sadržavati: 1. vrijeme, 2. mjesto, 3. način izvršenja, 4. opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Rješenjem se može odrediti: 1. dodatni rok za ispunjenje obveze, 122


2. ili odrediti da se obveza ispuni odmah. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja. Žalba* protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na: 1. vrijeme, 2. mjesto, 3. način izvršenja. * nema odgodni učinak. Odgoda izvršenja Javnopravno tijelo* koje je donijelo rješenje na prijedlog stranke: 1. radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, 2. ako je u izvršenju obveze dopušten poček, 3. ako se umjesto izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja. O odgodi izvršenja donosi se rješenje. * može ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu. Vrijeme izvršenja Izvršenje rješenja provodi se radnim danom.* * Nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i noću: 1. ako postoji opasnost od odgode 2. moraju se poduzeti hitne mjere radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti, 3. ako je javnopravno tijelo koje provodi izvršenje za to izdalo pisani nalog. Prisilno izvršenje nenovčanih obveza novčanom kaznom* Javnopravno tijelo prisilit će izvršenika novčanom kaznom na izvršenje: 1. ako je izvršenik ne ispuni sam, 2. ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. Novčana kazna izriče se rješenjem** u iznosu: 1. do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini, 2. do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u RH u prethodnoj godini.**** * Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza. ** žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. *** izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe. U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. Izvršenje nenovčanih obveza putem trećih osoba Radnja će se obaviti putem trećih osoba na trošak* izvršenika: 1. kad se obveza izvršenika sastoji od radnji koje mogu obaviti i treće osobe, 2. a izvršenik je ne izvrši ili je ne izvrši u cijelosti. * Tijelo nadležno za izvršenje zaključkom će naložiti izvršeniku da unaprijed položi novčani iznos potreban za podmirenje troškova izvršenja. O iznosu troškova izvršenja putem trećih osoba odlučuje se rješenjem. Izvršenje nenovčanih obveza neposrednom prisilom 1. kad je to nužno, 2. ako se primjenom drugih sredstava svrha izvršenja nenovčane obveze ne može postići, 3. ako se izvršenje ne može provesti pravodobno. Razmjernost u izvršenju Izvršenje se provodi na način i primjenom sredstava koja su najblaža za izvršenika, a dovode do cilja izvršenja. Obustava izvršenja Javnopravno tijelo obustaviti će izvršenje, a izvršene radnje poništiti: 123


1. ako utvrdi da je obveza izvršena, 2. ako utvrdi da izvršenje uopće nije bilo dopušteno, 3. ako utvrdi da je izvršenje započeto prema osobi koja nije u obvezi, 4. ako predlagatelj izvršenja odustane od prijedloga, 5. ako utvrdi da je rješenje koje čini osnovu izvršenja oglašeno ništavim, poništeno ili ukinuto 6. u drugim propisanim slučajevima. O obustavi izvršenja donosi se rješenje. Otklanjanje posljedica poništavanja ili izmjene izvršenog rješenja Kad je nakon provedenog izvršenja rješenje oglašeno ništavim, poništeno ili izmijenjeno u korist izvršenika, izvršenik ima pravo: 1. na povrat predmeta izvršenja u prijašnje stanje, 2. ili naknadu štete. o čemu javnopravno tijelo odlučuje rješenjem Izvršenje radi osiguranja Radi osiguranja izvršenja mogu se na prijedlog stranke / po službenoj dužnosti i prije izvršnosti rješenja obaviti određene radnje izvršenja ako bi izvršenje moglo biti: 1. spriječeno, 2. ili znatno otežano. U slučaju izvršenja obveza koje se mogu prisilno izvršiti samo na prijedlog stranke, predlagatelj mora opasnost od sprječavanja ili otežavanja ispunjenja učiniti vjerojatnom, a službena osoba može u tom slučaju izvršenje radi osiguranja uvjetovati, u pravilu, polaganjem određenoga novčanog iznosa za štetu koja bi mogla izvršenjem rješenja nastati za protivnu stranku u slučaju da zahtjev predlagatelja ne bude usvojen pravomoćnim rješenjem o upravnoj stvari. Privremeno rješenje o osiguranju može se donijeti i kad postoji obveza stranke ili ju je predlagatelj učinio vjerojatnom, a postoji opasnost da će obvezana stranka raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje obveze. O izvršenju radi osiguranja donosi se privremeno rješenje o osiguranju. Kad je pravomoćnim rješenjem o upravnoj stvari utvrđeno da ne postoji obveza stranke za osiguranje koje je doneseno privremenim rješenjem, ili je na drugi način utvrđeno da je zahtjev za donošenje privremenog rješenja bio neopravdan, predlagatelj u korist kojeg je privremeno rješenje doneseno naknadit će protivnoj stranci štetu koja joj je prouzročena donesenim privremenim rješenjem. O naknadi štete rješava javnopravno tijelo koje je donijelo privremeno rješenje. Ako je očito da je privremeno rješenje ishođeno krivnjom ili obiješću predlagatelja, predlagatelj će se rješenjem kazniti novčanom kaznom u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Hitno izvršenje Ako je doneseno usmeno rješenje, javnopravno tijelo može narediti da se provede izvršenje bez donošenja rješenja o izvršenju.

UPRAVNI UGOVOR Uvjeti za sklapanje i predmet upravnog ugovora Javnopravno tijelo i stranka sklopit će upravni ugovor o izvršenju prava i obveza utvrđenih u rješenju kojim je riješena upravna stvar, ako je zakonom propisano sklapanje takvog ugovora. Upravni ugovor ne smije biti protivan: • izreci rješenja, • prinudnim propisima, • javnom interesu, • niti smije biti sklopljen na štetu trećih osoba. 124


Upravni ugovor koji ima pravni učinak na prava trećih osoba pravno je valjan samo uz pisani pristanak 3. osoba. Upravni ugovor sklapa se u pisanom obliku. Ništetnost upravnog ugovora Upravni ugovor je ništetan: • ako je protivan rješenju radi izvršenja kojeg je sklopljen, • iz razloga ništetnosti propisanih zakonom koji uređuje obvezne odnose, • kad je ništetan dio toga ugovora, osim ako bi ugovor proizvodio pravne učinke i bez tog dijela Ništetnost upravnog ugovora utvrđuje sud nadležan za upravne sporove na temelju tužbe stranke ili javnopravnog tijela. Ništetan upravni ugovor ne proizvodi pravne posljedice. Izmjena upravnog ugovora zbog promijenjenih okolnosti Ako bi ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo bitno otežano, ta strana može zahtijevati da se ugovor izmijeni sukladno nastalim okolnostima ako se radi o okolnostima: 1. nastalih nakon sklapanja ugovora, 2. koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, O izmjeni ugovora ugovorne se strane moraju suglasiti. Raskid upravnog ugovora Javnopravno tijelo može jednostrano raskinuti upravni ugovor: • kad se javnopravno tijelo i stranka ne suglase o izmjeni ugovora ili • ako javnopravno tijelo ili treće osobe uključene u upravni ugovor na takvu izmjenu ne pristanu, • ako stranka ne ispunjava obveze iz upravnog ugovora,* • kad je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost,** Javnopravno tijelo raskida upravni ugovor rješenjem*** u kojem moraju biti navedeni i obrazloženi razlozi raskida i određen iznos štete ukoliko je javnopravnom tijelu šteta nastala. * Ako je neispunjavanjem obveze iz ugovora javnopravnom tijelu nastala šteta, to tijelo ima pravo od stranke potraživati naknadu štete. ** ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava. *** Protiv rješenja o raskidu upravnog ugovora može se pokrenuti upravni spor. Prigovor na upravni ugovor Zbog neispunjavanja ugovornih obveza javnopravnog tijela stranka može izjaviti prigovor. Prigovorom se može tražiti i naknada štete nastale neispunjavanjem ugovora. Prigovor se izjavljuje i predaje tijelu koje obavlja nadzor nad javnopravnim tijelom s kojim je stranka sklopila upravni ugovor. O prigovoru se odlučuje rješenjem protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor. PRAVNA ZAŠTITA OD POSTUPANJA JAVNOPRAVNIH TIJELA I POSTUPANJA PRUŽATELJA JAVNIH USLUGA 1. ZAŠTITA OD POSTUPANJA JAVNOPRAVNIH TIJELA 1. Obavješćivanje o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava: Javnopravno tijelo dužno je obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari. Na zahtjev zainteresirane osobe javnopravno tijelo dužno je u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva izdati obavijest u pisanom obliku. Ako javnopravno tijelo odbije izdati obavijest u pisanom obliku, zainteresirana osoba u roku od 8 dana ima pravo izjaviti prigovor. Ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor. 2. Zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela: Osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice. 125


2. ZAŠTITA OD POSTUPANJA PRUŽATELJA JAVNIH USLUGA: 1. Zaštita prava korisnika javnih usluga: Pod postupanjem pružatelja javnih usluga smatra se poduzimanje ili propuštanje radnji pružatelja javnih usluga koje imaju učinak na prava, obveze ili pravne interese fizičkih i pravnih osoba, a o kojima se ne rješava u upravnom postupku. Ako korisnik javnih usluga smatra da su postupanjem pružatelja javnih usluga povrijeđena njegova prava ili pravni interesi, može izjaviti i prigovor radi zaštite svojih prava, odnosno pravnih interesa tijelu nadležnom za provedbu nadzora nad obavljanjem tih javnih usluga Prigovor se može izjaviti sve dok radnja ili propuštanje radnje pružatelja javnih usluga traje. 2. Postupanje po prigovoru korisnika javnih usluga: Nadležno javnopravno tijelo dužno je ispitati navode korisnika javnih usluga te poduzeti mjere iz svoje nadležnosti po pravu nadzora. Nadležno tijelo dužno je bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana izjavljivanja prigovora, obavijestiti korisnika usluga u pisanom obliku o mjerama koje je u povodu prigovora poduzelo. Ako korisnik usluga nije zadovoljan poduzetim mjerama ili u propisanom roku nije obaviješten o poduzetim mjerama, može pokrenuti upravni spor. IZDAVANJE POTVRDA Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija: Službena evidencija: Evidencija koja je ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti. Javnopravna tijela izdaju potvrde.* Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz službene evidencije. Takve su potvrde javne isprave. Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatražila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je ustanovljena službena evidencija nije drukčije propisano. Potvrda se može izdati i u elektroničkom obliku. Ako javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može izjaviti žalbu. Ako stranka, na temelju dokaza kojim raspolaže, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu potvrde. Kad javnopravno tijelo ne izda izmijenjenu potvrdu, dužno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se u propisanom roku ne izda izmijenjena potvrda ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva stranke, stranka može izjaviti žalbu. * Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju. Potvrde o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija Javnopravna tijela izdaju potvrde o činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju ako je to zakonom propisano. U tom slučaju činjenice se utvrđuju prema odredbama o dokazivanju propisanim ovim Zakonom. Potvrde izdane o činjenici o kojoj se ne vodi službena evidencija ne obvezuju javnopravno tijelo kojem su podnesene kao dokaz. Javnopravno tijelo nadležno za rješavanje o upravnoj stvari može ponovo utvrđivati činjenice navedene u potvrdi. Potvrde se izdaju stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Kad javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može uložiti žalbu. TROŠKOVI POSTUPKA Troškovi postupka i stranaka Snosi javnopravno tijelo: 126


Javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima.

Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Snosi stranka: • U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano. •

Kad je postupak pokrenut na zahtjev stranke, a sa sigurnošću se može predvidjeti da će u ispitnom postupku izazvati posebne izdatke, službena osoba može zaključkom naložiti stranci da unaprijed položi potreban novčani iznos za pokriće tih troškova. Ako stranka ne položi taj iznos u određenom roku, službena osoba može odustati od izvođenja dokaza ili obustaviti postupak, osim ako produženje postupka zahtijeva javni interes.

Kad je postupak okončan nagodbom, svaka stranka snosi svoje troškove, osim ako nagodbom nije drukčije određeno. O troškovima postupka odlučuje se rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje. Nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku Svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku. Vještaci, prevoditelji i tumači dužni su podnijeti zahtjev za naknadu troškova odnosno nagradu ili naknadu u roku od 30 dana od dana poduzimanja tražene radnje, s priloženim troškovnikom. Kad zahtjev nije podnesen u propisanom roku ili nije dokumentiran, a službena je osoba upozorila podnositelja zahtjeva na posljedice tog propuštanja, podnositelj zahtjeva gubi to pravo. Službena osoba dužna je osobe koje imaju pravo na naknadu troškova na to upozoriti. O iznosu nagrade, odnosno naknade troškova odlučuje se rješenjem, u skladu s propisima, a ako takvih nema, prema stvarno nastalim i dokumentiranim troškovima. Kad osoba koja sudjeluje u postupku uzrokuje svojom krivnjom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, dužna je snositi te troškove. Troškove postupka, kao što su putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i drugo koji su nastali u postupku, snosi stranka koja je cijeli postupak izazvala svojim postupanjem. Oslobađanje od troškova Stranka se može u cijelosti ili djelomično osloboditi od plaćanja troškova postupka, kad je to propisano zakonom. PROVEDBA ZAKONA Javnopravna tijela u provedbi ovoga Zakona u postupanju s podnescima, izdavanju, obradi, otpremi, čuvanju te izlučivanju donesenih akata primjenjuju propise o uredskom poslovanju. Nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave. Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona provodi upravna inspekcija. Ministarstva u svom djelokrugu nadziru rješavanje upravnih stvari te osiguravaju zakonitost, djelotvornost i svrhovitost provedbe upravnog postupka tijela državne uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima. Središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave izvješćuje Vladu Republike Hrvatske o rješavanju upravnih stvari te o provedenim postupcima zaštite od postupanja javnopravnih tijela i postupanja pružatelja javnih usluga. 127


Još neka pitanja iz starog ZUP-a ... Koji su načini komuniciranja organa i stranaka? Putem podnesaka, pismena (imaju propisanu formu), pozivanjem stranke, zapisnika, razgledavanje spisa i obavijesti, dostave Što je podnesak i što mora sadržavati da bi se po njemu moglo postupiti? Podneskom smatramo svako priopćenje (molbe, žalbe, prigovori, prijave, zahtjevi, prijedlozi) kojim se stranka (pojedinci ili pravne osobe odnosno organizacije) obraća organu. Podnesci se predaju neposredno ili šalju poštom, ili se usmeno priopćavaju na zapisnik. Predaje se nadležnom tijelu u uredovno vrijeme. Na usmeno traženje, daje se potvrda primitka za koju se ne plaća taksa. Ako organ nije nadležan za primitak podneska, službena osoba upozorit će na to podnositelja i uputiti ga na nadležni organ. Ako podnositelj inzistira, službena osoba dužna je primiti podnesak – no organ će donijeti zaključak kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti. Kad organ dobije poštom podnesak za čiji primitak nije nadležan, poslat će ga nadležnom organu i obavijestiti stranku. Ako se ne može utvrditi koji je organ nadležan za rad o podnesku, donijet će zaključak kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti i zaključak dostaviti stranci. Protiv zaključka dopuštena je posebna žalba. Ako organ dobije poštom tužbu, bez odgode će je dostaviti nadležnom sudu, o čemu će obavijestiti podnosioca tužbe. Samo žalba ima propisanu formu, a podnesak mora biti razumljiv i sadržavati: - naziv organa kojem se upućuje - predmet na koji se odnosi - zahtjev odnosno prijedlog - tko je zastupnik ili punomoćnik (ako ga ima) - ime prezime i boravište podnositelja - podnositelj mora podnesak vlastoručno potpisati. Što su formalni nedostaci podneska i kako se otklanjanju? Formalni nedostaci podneska: - podnesak je nerazumljiv ili nepotpun - podnesak nije vlastoručno potpisan Podnesak ne može biti odbačen. Tijelo koje ga je zaprimilo dužno je odrediti podnositelju rok u kojem treba ispraviti nedostatke. On to mora učiniti. O učinjenom se ostavlja zabilješka na spisu. Ako podnositelj ne ukloni nedostatke u roku, smatrat će se da podnesak nije ni podnio – o tome će organ donijeti zaključak protiv kojega je dozvoljena žalba. Kako se poziva stranka i koji je sadržaj poziva? Tijelo koje vodi postupak ovlašteno je pozivati osobu čija je prisutnost u postupku potrebna, a koja boravi na njegovu području. Poziva se pismenim pozivom – ako posebnim propisom nije predviđen drugi način. U pismenom pozivu stoji: - naziv organa koji poziva - ime prezime i adresa osobe koja se poziva - mjesto, dan i sat dolaska pozvanog - predmet zbog kojeg se poziva i u kojem svojstvu - koja pomoćna i dokazna sredstva pozvani treba ponijeti. - mora li doći osobno Pozvana osoba dužna je odazvati se pozivu. U slučaju spriječenosti mora se izvijestiti. Za neopravdani izostanak osoba može biti privedena ili novčano kažnjena.

128


Imaju li stranke pravo na razgledanje spisa i obavijesti o toku postupka? Stranke imaju pravo razgledati i prepisivati spise predmeta, ali pod nadzorom određene službene osobe. Pravo na to ima i svaka druga osoba ako za to postoji opravdan interes. Zahtjev se može podnijeti i usmeno – no organ ima pravo tražiti da se obrazloži postojanje svojega pravnog interesa. Ne mogu se razgledati ni prepisivati zapisnik o vijećanju i glasanju, službeni referati i nacrti rješenja, drugi spisi koji se vode kao povjerljivi (ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne stranke ili trećih osoba). Protiv odbijanja zahtjeva dopuštena je žalba (i kad zaključak nije izdan napismeno) – može se odmah izjaviti. Kako se održava red u tijeku vođenja postupka? Službena osoba koja rukovodi postupkom, dužna je brinuti se o održavanju reda pri radu. U tom cilju ona može: - opominjati osobe koje smetaju u radu - osobu koja i pored opomene ometa rad, udaljiti - onoga tko teže naruši red može kazniti novčanom kaznom. Protiv zaključka o kazni može se izjaviti posebna žalba – koja ne odgađa izvršenje kazne. Koja su opća načela postupka do donošenja rješenja? Prije donošenja rješenja trebaju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese. To se može izvršiti u skraćenom postupku ili posebnom ispitnom postupku. Činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev, stranka je dužna iznijeti točno, istinito i određeno. Ako se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna svoje navode nadopuniti dokazima. Stranka daje svoju izjavu u pravilu usmeno, a može i pismeno. Koje vrste postupka postoje? Skraćeni postupak Organ može po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno: - ako je stranka u zahtjevu navela općepoznate činjenice ili podnijela dokaze a podlozi kojih se može utvrditi stanje stvari - ako se stanje može utvrditi na podlozi službenih podataka kojima organ raspolaže bez potrebe saslušanja stranke - ako je propisom predviđeno da se stvar može riješiti na temelju činjenica koje nisu u potpunosti dokazane, a iz okolnosti proizlazi da se zahtjevu stranke treba udovoljiti - kad se radi o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgađati. Poseban ispitni postupak Provodi se kad je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su značajne za razrješenje stvari ili radi davanja strankama mogućnost da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese. Tok ispitnog roka određuje prema okolnostima službena osoba koja vodi postupak. Dokazivanje (isprave, uvjerenja, svjedoci, vještaci, uviđaj, izjava stranke,…)- stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku i davati potrebne podatke i braniti svoja prava i zakonom zaštićene interese. Isprave – za izdavanje isprava zaduženo je tijelo koje vodi evidenciju (pr. domovnica – matični uredi). Ova tijela mogu izdati i uvjerenja (uvjerenja nemaju propisani oblik). Službena osoba dužna je omogućiti stranci: - da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama, prijedlozima i dokazima - da sudjeluje u izvođenju dokaza - da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe i neposredno - da se upozna s rezultatom izvođenja dokaza i da se o tome izjasni Što su isprave? Isprave su pismena ili dokumenti koje izdaju nadležna tijela na propisan način – sadržajem, oblikom, formom, izgledom, a u okviru svojih nadležnosti. U skladu s ustavom, zakonima i drugim propisima, stranka ima pravo podnositi isprave na jeziku naroda odnosno manjina kojima pripada. 129


Isprave izdane od inozemnih organa koje u mjestu gdje su izdane važe kao javne isprave, imaju pod uvjetom uzajamnosti istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave, ako su propisno ovjerene. Što su uvjerenja? Tijela državne uprave izdaju uvjerenja o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju. Uvjerenja mogu izdati i ustanove i druge pravne osobe o činjenicama u vezi s poslovima koje obavljaju na temelju javnih ovlasti. Uvjerenja imaju značenje javne isprave. Uvjerenje izdaje se stranci na usmeni zahtjev, najkasnije u roku od 15 dana. Ako organi odbiju zahtjev za izdavanje uvjerenja, dužni su o tome donijeti posebno rješenje, u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva (ako se tako ne postupi zahtjev se smatra odbijenim). Državni organi, ustanove i druge pravne osobe izdaju uvjerenja i o činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju ako je to zakonom određeno. Što predstavlja završetak upravnog postupka? Donošenje rješenja (o glavnoj stvari – meritumu) ili zaključka (o sporednim pitanjima tijekom postupka) Koji organ donosi rješenje? Organ nadležan za rješavanje donosi rješenje o stvari koja je predmet postupka. Kolegijalni organ rješava kad je prisutno više od polovice njegovih članova, a rješenje donosi većinom glasova prisutnih članova. Kad je u zakonu određeno da rješenje donosi jedan organ u suglasnosti s drugim, organ koji donosi rješenje sastavlja ga i šalje sa spisima predmeta na suglasnost drugom, koji može dati suglasnost potvrdom na samom rješenju ili posebnim aktom. Organ čija je suglasnost ili mišljenje potrebno za donošenje rješenja dužan je suglasnost odnosno mišljenje dati u roku od mjesec dana od dana kad mu je zatraženo. Ako službena osoba koja je vodila postupak nije ovlaštena da donosi rješenje, dužna je podnijeti nacrt rješenja organu koji donosi rješenje. Ta službena osoba potpisuje nacrt rješenja. Dokazivanje – činjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrđuju se dokazima. Kao dokazno sredstvo upotrijebit će se sve što je podesno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju, kao što su isprave, mikrofilmske kopije isprava, reprodukcije tih kopija, svjedoci, izjave stranaka, vještaci, uviđaj. Ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate. Koji su sastavni dijelovi rješenja? Ono sadrži: uvod, dispozitiv, obrazloženje, uputu o pravnom lijeku, naziv organa s brojem i datumom rješenja, potpis službene osobe i pečat organa. Rješenje se mora dostaviti stranci u izvorniku ili u ovjerenom prijepisu. - Naziv organa s brojem i nadnevkom rješenja - Uvod: Uvod sadrži naziv organa koji donosi rješenje, propis o nadležnosti tog organa, ime stranke i njezina zakonskog zastupnika ili punomoćnika ako ga ima i kratka oznaka predmeta postupka. - Dispozitiv: Dispozitivom se rješava o predmetu postupka u cijelosti i svim zahtjevima stranke, o troškovima postupka (ako ne onda se o njima donosi poseban zaključak). Ako se rješenjem nalaže izvršenje kakve radnje, u dispozitivu će se odrediti i rok u kojem se ta radnja ima izvršiti. Kad je propisana da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, to mora biti navedeno u dispozitivu. - Obrazloženje: sadrži kratko izlaganje zahtjeva stranaka, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka, pravne propise i razloge koji upućuju na onakvo rješenje kakvo je dano u dispozitivu. U obrazloženju rješenja moraju biti obrazloženi i oni zaključci protiv kojih nije dopuštena posebna žalba. - Uputa o pravnom lijeku: stranka se obavještava da li protiv rješenja može izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom, kome se žalba izjavljuje, kome se u kojem roku i s kolikom taksom predaje, te da se može izjaviti i na zapisnik. Kad se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor, u uputi se navodi kojem se sudu tužba podnosi i u kojem roku. - Potpis službene osobe i pečat: Rješenje potpisuje službena osoba koja ga donosi. Rješenje koje je donio kolegijalni organ potpisuje predsjedajući.

130


Koje druge vrste rješenje postoje? Kad se o jednoj stvari rješava u više točaka a samo su neke od njih dozrele za rješavanje, i kad se pokaže svrsishodno da se o tim točkama riješi posebnim rješenjem, nadležni organ može donijeti djelomično rješenje samo o tim točkama (smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao samostalno rješenje). Ako nadležni organ nije rješenjem odlučio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on može na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti posebno rješenje o pitanjima koja već donesenim rješenjem nisu obuhvaćena . dopunsko rješenje, koje se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatra kao samostalno rješenje. Ako je prema okolnostima slučaja neophodno prije okončanja postupka donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, takvo se rješenje donosi na podlozi podataka koji postoje u trenutku njegova donošenja. U takvu rješenju mora biti izričito i naznačeno da je privremeno. Rješenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okončanja postupka, ukida se privremeno rješenje doneseno u toku postupka. (smatra se isto kao samostalno rješenje). Koji je rok za izdavanje rješenja? Kad nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, najkasnije u roku od mjesec dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva odnosno dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti. U ostalim slučajevima, nadležni organ dužan je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 2 mjeseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. Kako se ispravljaju greške u rješenju? Organ koji je donio rješenje može u svako vrijeme ispraviti greške i druge očite netočnosti u rješenju ili njegovim ovjerenim prijepisima. Ispravak greške proizvodi pravni učinak. O ispravku se donosi poseban zaključak. Bilješka o ispravku upisuje se u izvornik rješenja, a potpisuje je službena osoba koja je potpisala zaključak o ispravku. Protiv tog zaključka dopuštena je posebna žalba. Što su akti u upravnom postupku? Zaključci koji se odnose na pitanja postupka kad se odlučuje o nečijem pravu (potpuno, djelomično, dopunsko, privremeno) Rješenja koja se odnose na nečije pravo. Što je zaključak i kada se njime koristimo? Zaključkom se odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka Zaključkom se odlučuje i sporednim pitanjima u vezi s provođenjem postupka. Zaključak donosi službena osoba koja obavlja radnju postupka. Zaključak se priopćuje zainteresiranima usmeno, a napismeno se izdaje na zahtjev osobe koja može protiv zaključka izjaviti posebnu tužbu. Protiv zaključka može se izjaviti žalba samo kad je to zakonom izrično predviđeno. Takav zaključak mora biti obrazložen i sadržavati i uputu o žalbi. Žalba ne odgađa izvršenje zaključka, osim ako to nije zakonom ili zaključkom drugačije određeno. Kome i kako se žalba predaje? Žalba se neposredno predaje ili šalje poštom organu koji je donio prvostupanjsko rješenje. Ako je žalba poslana neposredno drugostupanjskom organu, on je odmah šalje prvostupanjskom organu. Što radi prvostupanjski organ po žalbi? Prvostupanjski organ ispituje da li je žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena kod ovlaštene osobe. – ako nije odbacit će je svojim rješenjem (na to stranka ima pravo žalbe). Ako je žalba opravdana, može novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija. (stranka ima pravo žalbe). Prvostupanjski organ može zamijeniti rješenje novim: - ako organ nađe da je žalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak - ako nađe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo utjecati na rješenje - kad žalilac iznese u žalbi takve činjenice i dokaze koji bi mogli biti od utjecaja za drukčije rješenje stvari - kad je rješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obvezan, ili stranci nije dana mogućnost da se o činjenicama izjasni, a stranka to u žalbi traži.

131


Kad organ nađe da je podnijeta žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe, a nije novim rješenjem zamijenio rješenje koje se žalbom pobija, dužan je najkasnije u roku od 15 dana od primitka žalbe, žalbu poslati organu nadležnom za rješavanje o žalbi. Kako rješava drugostupanjski organ u žalbi? Ako žalba nije dopuštena, nije pravovremena niti izjavljena od ovlaštene osobe, a prvostupanjski organ je propustio odbaciti, odbacit će je organ nadležan za rješavanje o žalbi. Drugostupanjski organ može: - odbiti žalbu - poništiti rješenje u cijelosti ili djelomično - izmijeniti rješenje On će odbiti žalbu kad: - utvrdi da je postupak koji je prethodio rješenju pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano a žalba neosnovana. - nađe da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari. - kad nađe da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni On će poništiti rješenje ako: - utvrdi da je u prvostupanjskom postupku učinjena nepravilnost - utvrdi da je prvostupanjsko rješenje donio nenadležni organ, poništit će ga po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom organu na rješavanje. On će izmijeniti rješenje ako: - kad utvrdi da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u proturječnosti s obrazloženjem (samo rješava stvar) - ako utvrdi da su u prvostupanjskom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, da je pogrešno primijenjen pravni propis, ili je na temelju slobodne ocijene trebalo donijeti drugačije rješenje (samo rješava stvar) - ako utvrdi da je rješenje pravilno u pogledu utvrđenih činjenica i primijene zakona, ali se svrha rješenja može postići i drugim sredstvima (izmijeniti) Ako nađe da će nedostatke brže i ekonomičnije otkloniti prvostupanjski organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak. Prvostupanjski organ je tada dužan postupiti po drugostupanjskom rješenju i najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka predmeta, donijeti novo rješenje (protiv kojeg stranka ima pravo žalbe). Ako drugostupanjski organ utvrdi da su u prvostupanjskom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak, da je pogrešno primijenjen pravni propis, ili ako nađe da je na temelju slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko i sam riješiti stvar. Ako utvrdi pravilnost postupka ali da se svrha zbog koje je rješenje doneseno može postići i drugim sredstvima povoljnijima za stranku, izmijenit će prvostupanjsko rješenje u tom smislu. Može li se podnijeti žalba kad prvostupanjsko rješenje nije doneseno? (šutnja uprave) Može. Drugostupanjski organ tad će tražiti da mu prvostupanjski organ priopći razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku. Ako su razlozi opravdani (ili se radi o krivnji stranke), odredit će prvostupanjskom organu rok za donošenje rješenja ne duži od mjesec dana. Ako razlozi nisu opravdani, tražit će da mu prvostupanjski organ pošalje spise predmeta. Iznimno, ako drugostupanjski organ nađe da će postupak brže i ekonomičnije provesti prvostupanjski organ, naložit će da to učini da mu prikupljene podatke dostavi u određenom roku, nakon čega će sam riješiti stvar – takvo rješenje je konačno. Koji je rok za donošenje rješenja o žalbi? Rješenje o žalbi mora se dostaviti stranci što prije moguće a najkasnije u roku od 2 mjeseca od dana predaje žalbe. Ako stranka odustane od žalbe, postupak se obustavlja zaključkom. 132


Organ koji je riješio stvar u drugom stupnju šalje svoje rješenje sa spisima prvostupanjskom organu, koji je dužan rješenje dostaviti strankama u roku od 8 dana od dana primitka spisa. Dostava drugostupanjskog rješenja? Drugostupanjski organ rješenje sa spisima šalje prvostupanjskom organu, koji je dužan to rješenje dostaviti strankama u roku 8 dana od dana primitka. Koji su razlozi za obnovu postupka? Obnova postupka odnosi se isključivo na konačna rješenja Tko rješava o obnovi postupka? Prijedlog za obnovu postupka stranka predaje ili šalje organu koji je o predmetu rješavao u prvom stupnju ili organu koji je donio rješenje kojim je postupak okončan. O prijedlogu za obnovu rješava onaj organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan. Koje su pravne posljedice poništavanja i ukidanja? Poništavanjem i proglašavanjem ništavim rješenja, poništavaju se i pravne posljedice koje je rješenje proizvelo. Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo, ali se onemogućuje daljnje proizvođenje pravnih posljedica ukinutog rješenja. Kada prvostupanjsko rješenje postaje izvršno? Izvršenje je zadnja faza upravnog postupka, a predstavlja ono što se rješenjem određuje, priznaje ili nameće. Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršuje se pošto postane izvršno. Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno: 1. istekom roka za žalbu ako ona nije izjavljena 2. dostavom stranci ako žalba nije dopuštena 3. dostavom stranci ako žalba ne odgađa izvršenje 4. dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija Drugostupanjsko rješenje kojim je izmijenjeno prvostupanjsko rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Izvršenje se može provesti i na temelju nagodbe Ako se rješenje odnosi na dvije stranke, žalba ma ijedne sprečava izvršnost rješenja. Nakon isteka roka od 5 godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje. Kada zaključak postaje izvršan? Zaključak u upravnom postupku izvršuje se pošto postane izvršan. Zaključak postaje izvršan: - priopćenjem odnosno dostavom stranci (ako se ne može izjaviti posebna žalba ili može ali ta žalba ne odgađa izvršenje zaključka). - istekom roka za žalbu ako ona nije izjavljena ili ako je dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija. Zašto se provodi izvršenje u upravnom postupku? Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obveza. Kad postoji mogućnost da se izvršenje provede na više načina, bira se onaj koji je za izvršenika najblaži. Izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu, odnosno njegovih pravnih slijednika. Izvršenje se provodi po službenoj dužnosti (kad to nalaže javni interes) ili na prijedlog stranke. Kako se provodi izvršenje u upravnom postupku? Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obveza izvršenika provodi se administrativnim putem. Izvršenje radi ispunjavanja novčanih obveza provodi se sudskim putem. Administrativno izvršenje provodi organ koji je o stvari rješavao u prvom stupnju. Ako taj organ ne može provoditi izvršenje, provodi ga organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove opće uprave na čijem se području nalazi prebivalište izvršenika.

133


Taj organ donosi zaključak o dozvoli izvršenja, kojim se utvrđuje da je rješenje koje se ima izvršiti postalo izvršno i određuje način izvršenja. Protiv tog zaključka dopuštena je žalba nadležnom drugostupanjskom organu. Zaključak je organ dužan donijeti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je rješenje postalo izvršno. U postupku administrativnog izvršenja može se izjaviti žalba koja se odnosi samo na izvršenje, i to drugostupanjskom organu. Žalba ne odgađa započeto izvršenje. Administrativno izvršenje može se obustaviti po službenoj dužnosti i provedene radnje poništiti ako: - se utvrdi da je obveza izvršena - da izvršenje nije bilo dopušteno - da je bilo provedeno prema osobi koja nije u obvezi - ako tražilac izvršenja odustane od zahtjeva - ako je izvršni naslov poništen ili ukinut Administrativno izvršenje će se odgoditi ako se utvrdi da je u pogledu izvršenja obveze dopušten poček, ili je umjesto privremenog rješenja koje se izvršuje doneseno rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja. Kad se ima izvršiti sudsko izvršenje rješenja, organ čije se rješenje treba izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvršnosti i dostavlja ga radi izvršenja sudu nadležnome za izvršenje. Rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrži potvrdu izvršnosti jest osnova za sudsko izvršenje. Kada organ može donijeti privremeni zaključak o osiguranju? Ako postoji opasnost da će obvezna stranka spriječiti ili znatno otežati izvršenje obveze, organ može prije donošenja rješenja o obvezi stranke donijeti privremeni zaključak u cilju osiguranja izvršenja obveze. Prilikom donošenja privremenog zaključka, nadležni organ dužan ga je obrazložiti. Ako je pravomoćnim rješenjem utvrđeno da je zahtjev za donošenje privremenog zaključka bio neopravdan, predlagač u čiju je korist zaključak donesen naknadit će protivnoj stranci štetu koja joj je uzrokovana donošenjem privremenog zaključka. Kome pripada provođenje zakona? Pravne osobe s javnim ovlastima ne mogu u upravnom postupku same izricati kazne i primjenjivati prisilne mjere predviđene ovim zakonom. – u tom slučaju se mora obratiti nadležnom organu državne uprave u čiji djelokrug pripada provođenje ovog zakona. U tim organima, ovlaštenje za poduzimanje radnje u upravnom postupku i ovlaštenje za rješavanje može se dati samo osobi koja ima odgovarajuću stručnu spremu, radno iskustvo i položen državni stručni ispit. Službena osoba koja vodi postupak (donosi rješenje/zaključak) dužna je u roku od 8 dana nakon isteka roka za rješavanje te upravne stvari pismeno obavijestiti stranku o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno i o tome koje će radnje poduzeti u svrhu njihovog donošenja. Nadzor nad provođenjem ovog zakona obavlja Ministarstvo uprave, a odgovornost za njegovo provođenje snose i rukovoditelji drugih organa državne uprave kao i ravnatelji pravnih osoba s javnim ovlastima koje rješavaju o upravnim stvarima. Izvještaj o stanju rješavanju upravnih stvari i rokovi za dostavljanje tog izvještaja uređuju se uputstvom ministra nadležnog za poslove opće uprave.

ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA Osnovne odredbe Radi osiguranja sudske zaštite prava građana i pravnih osoba te radi osiguranja zakonitosti sud u upravnom sporu odlučuje zakonitosti akata kojima državni organi i organizacije koje imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima. 134


Što je upravni spor? Sudska zaštita protiv akata koje su donijela tijela državne uprave. Tako se kontrolira tijelo državne uprave. Kojim se propisom uređuju upravni sporovi? Zakonom o upravnim sporovima se uređuju upravni sporovi. Sud u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti akata kojima državno tijelo i pravne osobe s javnim ovlastima rješavaju u pravnim stvarima. Upravni spor vodi se protiv upravnog akta, a pokreće ga pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo. Tko može pokrenuti upravni spor? Tko može biti tužitelj? Pojedinac ili pravna osoba (ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno pravo ili osobni interes utemeljen na zakonu. I oni koji nemaju svojstvo pravne osobe (državni organ, poslovna jedinica, naselje) ako mogu biti nositelji prava i obveza o kojima se rješava u upravni sporovima. Organi jedinice lokalne samouprave ako smatraju da je drugostupanjskim rješenjem povrijeđeno njihovo samoupravno pravo. Državni odvjetnik ako je upravnim aktom povrijeđen zakon u korist pojedinca, jedinice lokalne samouprave ili druge pravne osobe. Javni pravobranitelj ako je upravnim aktom povrijeđen zakon na štetu jedinice lokalne samouprave ili organizacije. Tužena strana je uvijek tijelo čiji se akt osporava. Tko je nadležan za rješavanje upravnih sporova? Upravne sporove rješava Upravni sud RH, u vijećima sastavljenim od trojice sudaca, ako zakonom nije određeno da o kakvom pravnom lijeku protiv odluka donesenih u upravnom sporu odlučuje sud u širem sastavu. Presude suda obvezne su. Koja je svrha sudskog nadzora? Svrha sudskog nadzora je: - sudska zaštita prava građana i pravnih osoba - osiguranje zakonitosti kojima tijela državne uprave i organizacije koje imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima Što je upravni akt u smislu ZUS-a? Upravni spor može se voditi samo protiv upravnog akta. Upravni akt je akt kojim tijela državne uprave ili organizacije u vršenju javnih ovlasti, rješavaju o pravima i obvezama pojedinca ili organizacije u upravnoj stvari. Protiv kojeg se akta može voditi upravni spor? Protiv upravnog akta donesenog u drugom stupnju. Protiv prvostupanjskog upravnog akta protiv kojeg nema mjesta žalbi u upravnom postupku. Kad nadležno tijelo o žalbi stranke nije donijelo odgovarajući upravni akt uz uvjete predviđene ovim zakonom. Protiv kojeg se akta ne može voditi upravni spor? Protiv akata u stvarima u kojima je osigurana sudska zaštita izvan upravnog spora. Iz kojih se razloga može pobijati upravni akt? 1. ako u aktu nije nikako, ili je nepravilno, primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi zakonito donesen propis ili opći akt 2. ako je akt donesen od nenadležnog organa 3. ako se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, ako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, ako je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak. Stranka u upravnom sporu? Stranka u upravnom sporu može biti pojedinac, pravna osoba, organizacija, skupina osoba, naselje, zainteresirana osoba (poništenje akta ide joj na štetu), odnosno svaka osoba koja smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili interes utemeljen na zakonu. 135


Tko je tužena strana u upravnom sporu? Tijelo čiji se akt osporava Kako se i u kojem roku pokreće upravni spor? Pokreće se tužbom u roku od 30 dana od dana dostave upravnog akta stranci koja je podnosi. Tužba se predaje sudu neposredno ili mu se šalje poštom. Može se podnijeti i na zapisnik kod redovnog suda nadležnog za obavljanje poslova pravne pomoći. U tužbi se mora navesti ime i prezime, zanimanje i mjesto stanovanja tužitelja, upravni akt protiv kojeg je tužba pokrenuta, kratko izlaganje zbog čega se tuži, u kojem se opsegu predlaže poništavanje upravnog akta i potpis podnositelja. Uz tužbu se mora podnijeti akt u izvorniku ili prijepisu. Uz tužbu se podnosi i po jedan prijepis tužbe i priloga za tuženi organ i za svaku zainteresiranu osobu ako takvih ima. Tužitelj može odustati od tužbe sve do otpreme odluke suda, u kom slučaju sud rješenjem obustavlja postupak. Postupak suda po tužbi? Upravni spor pokreće se tužbom, koja se podnosi u roku od 30 dana od dostave upravnog akta. Tužba se predaje ili šalje sudu, a može se podnijeti i na zapisnik kod redovnog suda nadležnog za obavljanje poslova pravne pomoći. Ako drugostupanjski organ nije u roku od 60 dana ili drugom određenom roku, donio rješenje o žalbi stranke protiv prvostupanjskog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana nakon ponovljenog traženja, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena (šutnja administracije). Ako prvostupanjski organ u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku nije donio nikakvo rješenje o zahtjevu, stranka ima pravo se obratiti drugostupanjskom organu. U tužbi se mora navesti ime i prezime, zanimanje i mjesto stanovanja (naziv i sjedište), upravni akt protiv kojeg je tužba upravljena, kratko izlaganje i zbog čega se tuži te u kojem se pravcu i opsegu predlaže poništavanje upravnog akta i potpis podnosioca. Tužitelj može odustati od tužbe sve do otpreme odluke suda. Ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, predsjednik vijeća pozvati će tužitelja da u ostavljenom roku otkloni nedostatke tužbe. Ako tužitelj to ne učini, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu. Postupanje tuženog tijela - obveza dostavljanja spisa predmeta? Ako tužbu ne odbaci rješenjem, sud će po jedan prijepis s prilozima dostaviti na odgovor tuženoj strani i zainteresiranim osobama. Odgovor se daje u roku 8 do 30 dana. U tom je roku tužena strana dužna poslati sudu sve spise koji se odnose na predmet. Ako tužena strana nakon drugog traženja ne pošalje spise predmeta, sud stvar može riješiti i bez spisa. Kad će sud rješenjem odbaciti tužbu? Ako je tužba neuredna i nerazumljiva, a tužitelj u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke koji sprečavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu, ako ne nađe da je osporenu upravni akt ništavan. Ako utvrdi: 1. ako je tužba podnesena nepravovremeno ili prijevremena 2. ako akt koji se tužbom osporava nije upravni akt 3. ako se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u prava tužitelja ili u njegov neposredni interes utemeljen u zakonu 4. ako se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla podnijeti žalba 5. ako je riječ o stvari u kojoj je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora 6. ako već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari Kako sud rješava u sporovima? Rješava u nejavnoj sjednici. Može odlučiti da se održi usmena rasprava zbog složenosti sporne stvari. Na raspravu se pozivaju stranke i zainteresirane osobe ako ih ima. Raspravom rukovodi predsjednik vijeća. O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose bitne činjenice, okolnosti i dispozitiv odluke. Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar. Sud može raspraviti spor i bez prisutnosti stranaka. Na raspravi prvo dobiva riječ izvjestitelj koji izlaže stanje i bit spora (ne dajući svoje mišljenje), zatim tužitelj da obrazloži tužbu, pa zastupnik tužene strane i zainteresirane osobe da obrazlože svoja gledišta. 136


Odmah nakon rasprave, sud će usmeno objaviti presudu, odnosno rješenje, zajedno s najvažnijim razlozima. Kojim aktom sud rješava spor? Rješenjem. Sud rješava spor presudom. Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. Ako se tužba uvažava, sud poništava osporeni pravni akt. Sud će odrediti u kojem će smislu tužena strana donijeti rješenje ili će se presudom riješiti upravna stvar. Takva presuda u svemu zamjenjuje osporeni akt. Presudom se može odlučiti i o povratu stvari, naknadi štete. Ako podaci nisu dovoljni sud će uputiti tužitelja da svoj zahtjev ostvaruje u parnici. Presuda, odnosno rješenje, sadrži oznaku suda, ime i prezime predsjednika vijeća i članova vijeća i zapisničara, oznaku stranaka i njihovih zastupnika, kratko izlaganje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno rješenje izrečeno i objavljeno, dispozitiv, obrazloženje i pouku o žalbi ako je dopuštena. Ako se presudom ujedno i ne rješava osporena upravni akt, obrazloženje mora sadržavati naputak na tijelo čije je rješenje stupilo na snagu. Presuda obvezuje tijela u ponovnom provođenju postupka. Izvornu presudu odnosno rješenje potpisuje predsjednik vijeća i zapisničar Presuda, odnosno rješenje izdaje se strankama u ovjerenom prijepisu. Presuda radi šutnje? Ako drugostupanjski organ nije u roku od 60 dana donio rješenje o žalbi stranke protiv prvostupanjskog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana nakon ponovljenog traženja, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Ako prvostupanjski organ nije u roku od 60 dana donio nikakvo rješenje o zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojih zahtjevom drugostupanjskom organu. Kad je na temelju tog podnesena žalba ona se uvažava ili odbija kao neosnovana. Ako se tužba uvažava, odrediti će se rok u kojem će smislu tužena strana donijeti rješenje ili će se presudom riješiti upravna stvar. Utjecaj tužbe na izvršenje konačnog upravnog akta? Tužba, u pravilu ne sprječava izvršenje upravnog akta protiv kojeg je podnesena. Odgoda izvršenja u svezi upravnog spora? Na zahtjev tužitelja organ nadležan za izvršenje, ako je u pitanju akt organizacije koja nije ovlaštena za izvršenje, odgoditi će pravne učinke rješenja do konačne sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužitelju štetu koja bi se teško mogla popraviti, ako u zakonu nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje, ili odgoda nije protivna javnom interesu, niti bi se odgađanjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Donošenja drugog akta za vrijeme trajanja sudskog postupka? Ako organ za vrijeme sudskog postupka donese drugi akt kojim mijenja ili stavlja izvan snage akt protiv kojeg je pokrenut upravni spor, taj će organ izvijestiti tužitelja i sud. Ako tužitelj izjavi da je tim aktom zadovoljan, sud će donijeti rješenje o obustavi postupka, u suprotnom sud nastavlja postupak. Činjenično stanje - utvrđenje u upravnom sporu? Sud rješava spor na temelju činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku. Sud će osporeni akt poništiti presudom: - ako u pogledu utvrđenih činjenica postoji proturječnost u spisima - ako su činjenice u bitnim točkama nepotpuno utvrđene - ako je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak - ako se nađe da se u upravnom postupku nije vodilo računa o pravilima postupka U tom slučaju nadležni organ dužan je postupiti po presudi. Sud može i sam utvrditi činjenično stanje i na temelju toga donijeti presudu odnosno rješenje: - ako bi ponovno vođenje kod nadležnog tijela izazvalo za tužitelja štetu - ako je na temelju javnih isprava očito da je činjenično stanje drukčije od utvrđenog u upravnom postupku - ako je već poništen upravni akt u istom sporu, a nadležno tijelo nije postupilo po presudi. Rasprava u upravnom sudskom postupku - stranka, izostanak? O upravnim sporovima sud rješava na nejavnoj sjednici. Ako je to potrebno sud može odlučiti da se održi usmena rasprava. Rasprava se može odgoditi samo iz važnih razloga. Izostanak stranke s usmene rasprave ne zadržava rad suda, već se njihovi podnesci samo pročitaju. Raspravom rukovodi predsjednik vijeća. 137


Granice suđenja? Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tome nije vezan razlozima tužbe. Obvezatnost presude - izvršenje? Kad sud poništi akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u stanje u kojem se nalazio prije nego je akt donesen. Nadležni organ, ako to traži priroda stvari, dužan je donijeti drugi akt umjesto poništenog u roku od 30 dana od dostave presude. Ako nadležni organ donese upravni akt protivno pravnom slučaju suda ili protivno primjedbama pa tužitelj podnese novu tužbu, sud će poništiti osporeni akt i sam riješiti stvar presudom. Ako nadležni organ nakon poništenja akta ne donese u roku od 30 dana novi upravni akt stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta. Ako organ ne donese akt ni za 7 dana od traženja stranka može zatražiti donošenje akta od suda koji je donio presudu. Sud će po takvom zahtjevu zatražiti od nadležnog organa obavijest o razlozima zbog kojih nije donio akt. Organ je dužan dati obavijest u roku od 7 dana, a ako to ne učini, sud će donijeti rješenje koje u svemu zamijenjuje akt tijela. Sud će to rješenje dostaviti organu nadležnom za izvršenje koji je dužan bez odgode izvršiti rješenje. Postupak po zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Zahtjev podiže državni odvjetnik ako smatra da je povrijeđen zakon. Zahtjev se podnosi u roku od 3 mjeseca od dana kad je strankama dostavljena odluka protiv koje se zahtjev podnosi. Zahtjev za zaštitu zakonitosti sadrži oznaku sudske odluke protiv koje se zahtjev podiže, razloge zbog kojih se sudska odluka pobija i oznaku podnositelja zahtjeva. Nepravovremen zahtjev ili zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba sud će odbaciti rješenjem. Nadležni sud rješava o zahtjevu u nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zakona. Nadležni sud presudom odbija ili uvažava zahtjev. Ako ga uvažava, sud može ukinuti ili preinačiti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev Razlozi za obnovu postupka. 1. ako stranka sazna za nove činjenice ili dođe do novih dokaza na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju. 2. ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca ili radnika u sudu, ili prijevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke 3. ako je odluka utemeljena na presudi (u kaznenoj ili građanskoj stvari) koja je kasnije ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom 4. ako je isprava na kojoj se temelji odluka lažna ili lažno preinačena, ili ako je svjedok, vještak ili stranka dala lažnu izjavu 5. ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi prijašnju odluku donesenu u istom upravnom sporu 6. ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu Obnova postupka može se tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. Nakon proteka 5 godina od pravomoćnosti odluke ponavljanje se ne može tražiti. Pravni lijekovi - redovni, izvanredni? Samo izvanredni: - zahtjev za zaštitu zakonitosti - ponavljanje postupka Kako i tko raspravlja o prijedlogu za obnovu postupka? O prijedlogu za obnovu rješava Upravni sud RH u vijeću sastavljenom od 5 sudaca. Prijedlog se podnosi Upravnom sudu. U prijedlogu se mora navesti: - presuda ili rješenje doneseno u postupku čije se ponavljanje traži - zakonska osnova ponavljanja i okolnosti koje čine vjerojatnim postojanje osnove - okolnosti iz kojih proizlazi da je tužba podnesena u zakonskom roku i čime se to dokazuje - u kom se pravcu i opsegu predlaže izmjena presude ili rješenja donesenog u postupku čija se obnova traži O prijedlogu za obnovu nadležni sud rješava u nejavnoj sjednici. 138


Sud će prijedlog dostaviti protivnoj stranci i zainteresiranim osoba te ih pozvati da u roku od 15 dana odgovore na prijedlog. Nakon proteka roka, sud presudom rješava o prijedlogu za ponavljanje postupka. Protiv odluke suda donesene o prijedlogu za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni lijekovi koji su dopušteni u glavnoj stvari. Kada će sud odbaciti prijedlog za obnovu postupka? - ako utvrdi da je prijedlog podnijela neovlaštena osoba - ako prijedlog nije pravovremen - ako stranka nije učinila vjerojatnim postojanje zakonske osnove za obnovu Ako sud ne odbaci prijedlog dostaviti će ga protivnoj stranci i zainteresiranim osobama te ih pozvati da u roku od 15 dana odgovore na prijedlog. Nakon proteka tog roka sud rješava o prijedlogu te ako se ponavljanje dopusti staviti će se prijašnja odluka izvan snage. Presudom kojom se dopušta ponavljanje odlučiti će se o glavnoj stvari (pravni lijekovi koji su dopušteni u glavnoj stvari). Nadležnost za postupanje po ZPA-izvršenje? Izvršnu presudu kojom se zabranjuje daljnje obavljanje nezakonite radnje i nalaže uspostava ranijeg stanja, tijelo državne vlasti dužno je izvršiti u roku od 3 dana od dostave presude. Ako izvršna odluka ne bude izvršena u roku, izvršenje će se provesti prema odredbama Zakona o izvršnom postupku. Odgovarajuća primjena Zakona o pravnom postupku? U postupku zašite od nezakonitih radnji primjenjivati će se na odgovarajući način odredbe Zakona o pravnom postupku. Zahtjev za zaštitu Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina? O zahtjevu za zaštitu Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina odlučuje sud nadležan za upravne sporove. Postupak za zaštitu Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina pokreće se tužbom zbog nezakonite radnje. Tužba zbog nezakonite radnje Postupak za zaštitu ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ukoliko su oni povrijeđeni nezakonitom radnjom službene osobe, ako nije osigurana druga sudska zaštita, pokreće se tužbom zbog nezakonite radnje. Pokreće se protiv osobe koja vodi postupak. Tužba treba sadržavati oznaku suda, oznaku stranaka s prebivalištem, oznaku nezakonite radnje, dokaze o učinjenoj radnji i tužbeni zahtjev. Tužba se može podnijeti sve dok radnja traje. Ako osoba ne može sama podnijeti tužbu to može učiniti neki njoj bliski srodnik. O tužbi odlučuje okružni sud na čijem je području radnja učinjena. Okružni sud odlučuje u vijeću od 3 suca. Okružni sud postupa hitno i na način kojim se osigurava uspješna zaštita prava i interesa građana…. Sud će bez odgode dostaviti tužbu na odgovor tijelu koje je učinilo radnju. Odgovor na tužbu dostavlja se u roku koji odredi sud. Sud može o tužbi donijeti odluku odmah i bez prethodne dostave tužbe ako podaci u tužbi daju za to pouzdanu osnovu. Sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje presudom. Presudom kojom se prihvaća tužbeni zahtjev sud će zabraniti daljnje vršenje nezakonite radnje. Protiv odluke suda stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 3 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi okružnom sudu koji je donio pobijanu odluku, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH. Žalba ne odgađa izvršenje odluke. Protiv odluke nije dopuštena revizija. Izvršnu presudu potrebno je izvršiti u roku od 3 dana od dana dostave. Ako službena osoba ne izvrši izvršnu presudu protiv nje će se pokrenuti postupak zbog teže povrede radne dužnosti a može se kazniti i novčanom kaznom. Rješenje se odnosi na zaključak Presuda se odnosi na odluku u sporu

139


Legalizacija isprava – mora se znati ima li RH s određenom državom odnose. Odnosi se reguliraju konvencijama (ili dvostrukim ugovorima). RH je potpisnica Haške konvencije, Bečke i Pariške (koje propisuju obvezu izdavanja matičnih uvjerenja na 7 jezika), Isprave se ovjeravaju štambiljem, što znači da ju se nikakvim postupkom više ne treba provjeravati.

140


6. UREDSKO POSLOVANJE Kojim je propisima regulirano uredsko poslovanje? Uredba o uredskom poslovanju Uputstvo za izvršenje uredbe o uredskom poslovanju Zakon o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske Zakon o upravnim pristojbama i brojne tarifne izmjene Uredba o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti Zakon o tajnosti podataka Pravilnik o jedinstvenim klasifikacijskim oznakama Što je regulirano uredbom o uredskom poslovanju? Uredbom o uredskom poslovanju uređuje se uredsko poslovanje tijela državne uprave. Uredba se primjenjuje i na uredsko poslovanje stručnih službi Hrvatskoga sabora i Vlade RH, Ureda predsjednika Republike Hrvatske i drugih državnih tijela, tijela i službi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, ako za uredsko poslovanje nisu doneseni posebni propisi – podredna primjena Uredbe. Tko je dužan primjenjivati propise uredskog poslovanja? a) Tijela državne uprave b) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave c) Pravne osobe s javnim ovlastima d) Stručne službe Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora (ako za njihovo poslovanje nema posebnih propisa) Što je to uredsko poslovanje? • pomoćna djelatnost uprave važna za uredno, stabilno i racionalno poslovanje • onaj dio administrativnog poslovanja koji se, uglavnom, odnosi na rukovanje spisima: • u užem smislu - zaprimanje, pregledavanje, razvrstavanje, raspoređivanje, upisivanje i dostavljanje u rad, administrativno-tehnička obrada, otpremanje otpravaka, razvođenje, arhiviranje i čuvanje • u širem smislu - raspored prostorija (po načelu funkcionalnosti), primanje stranaka, korištenje telefona, služba dežurstva, stručna knjižnica, rukovanje štambiljima, pečatima i žigovima Koji su temeljni pojmovi uredskog poslovanja? PISMENO – podnesak ili akt AKT – pismeno kojim tijelo odlučuje o predmetu postupka, odgovara na podnesak stranke, određuje, prekida ili završava neku službenu radnju te obavlja službeno dopisivanje s drugim tijelima odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti – svaki pisani sastav kojim se pokreće, dopunjuje, mijenja, prekida ili završava neka službena radnja organa uprave ili organizacije PRILOG – svaki pisani sastav (spis, isprava, obrazac, tablica i sl.) ili fizički predmet koji se prilaže uz akt radi dopunjavanja, razjašnjenja ili dokazivanja sadržaja akta DOKUMENT – akti i prilozi koji se odnose na isto pitanje ili zadaću PODNESAK – pismeno kojim stranka pokreće postupak, dopunjuje, mijenja svoj zahtjev odnosno drugo traženje ili od tog odustaje PREDMET (SPIS) – skup pismena, priloga i drugih dokumenata koji se odnose na isto pitanje ili zadaću ili koji na drugi način čine posebnu cjelinu DOSJE – skup predmeta koji se odnose na istu cjelinu, istu osobu, tijelo ili zadaću; FASCIKL – skup više dosjea iste djelatnosti unutar podgrupe koji se poslije završenog postupka čuvaju sređeni u istom omotu (kutiji, koricama i sl.) PISARNICA – posebna unutarnja ustrojstvena jedinica u tijelu u kojoj se vrše uredski poslovi. ARHIVA / PISMOHRANA – sastavni dio pisarnice gdje se čuvaju dovršeni predmeti, urudžbeni zapisnici, upisnici predmeta upravnog postupka i druge knjige i materijali do predaje nadležnom arhivu ili do njihovog uništenja - dio pisarnice koja obavlja poslove čuvanja i izlučivanja pismena te drugih dokumenata

141


BROJČANA OZNAKA – identifikacija predmeta odnosno pismena i sastoji se od klasifikacijske oznake i urudžbenog broja Klasifikacija oznaka je brojčana oznaka predmeta koja taj predmet označava prema sadržaju, vremenu nastajanja predmeta i obliku Urudžbeni broj je brojčana oznaka koja označava mjesto nastajanja, godinu nastajanja i redni broja akta unutar predmeta Tko obavlja poslove uredskog poslovanja? a) pisarnica b) određeni djelatnik (za urudžbene poslove manjeg opsega) - puno radno vrijeme - dio radnog vremena, uz druge poslove Gdje se obavljaju poslovi uredskog poslovanja? - u pisarnici - izvan pisarnice – kad se radi o tijelu s manjim opsegom uredskog poslovanja – kad su ustrojstvene jedinice dislocirane u odnosu na sjedište tijela Kojim propisima se uređuje uredsko poslovanje? Podzakonskim propisima – uredba, pravilnik, uputstvo Posebnim propisima mogu se predvidjeti posebni propisi i vrijede samo za ta tijela. Koja su načela uredskog poslovanja? 1. jednostavnost – sve radnje se moraju obavljati na jednostavan i pregledan način 2. preglednost – sve radnje se moraju obavljati pregledno i logičnim slijedom 3. točnost – sve radnje moraju se obaviti točno i nedvojbeno, uglavnom u pisanom obliku, a način utvrđivanja činjenica mora biti siguran i objektivan 4. ekspeditivnost - sve radnje u uredskom poslovanju moraju biti završene pravodobno, uz minimalno utrošeno vrijeme ali ne na štetu ispravnosti i kvalitete rada 5. jednoobraznost - obavlja se uvijek na isti način, prema propisanim pravilima koja su svima dostupna 6. ekonomičnost - radnje u uredskom poslovanju obavljaju u što kraćem roku i sa što manje sredstava, ali ne na uštrb točnosti 7. uljudbenost - predstavlja komunikaciju sa strankama, gdje se treba držati pravila ljubaznog ophođenja, pristojnog ponašanja, međusobne suradnje te poštivanja dostojanstva ljudske osobe 8. zakonitost - predstavlja obvezu svih subjekata da se pridržavaju važećih propisa, u prvom redu zakona Poslovi pisarnice - primanje i pregled akata, - razvrstavanje, raspoređivanje, upisivanje i dostava u rad akata, - otpremanje i razvođenje akata i njihovo stavljanje u arhivu, te - čuvanje Odjeljci pisarnice - urudžbeni zapisnik, prijepis, otpremništvo, dostavni ured, arhiv (pismohrana)? Glavni odjeljci odnosno službe u pisarnici jesu: - urudžbeni zapisnik (prijamnica, prijamna kancelarija) - odjeljak u kojem se svi podnesci i drugi akti naslovljeni na tijela državne uprave predaju, preuzimaju i upisuju u uredske knjige po predmetu i broju. - prijepis (daktilografski ured) - odjeljak u kojem se pišu (prepisuju) čistopisi, prilozi, kopije i drugi akti, prima diktat, pišu matrice, te uspoređuje sve što je napisano (može biti organiziran i izvan pisarnice). - otpremništvo (ekspedit) - odjeljak u kojem se riješeni, odobreni i prepisani akti i prilozi moraju srediti, koji mora pribaviti potpis i pečat, opremiti spise prilozima i otpremiti ih. - dostavni ured - u većim tijelima državne uprave, dostavlja odnosno uručuje otpravke i druge akte naslovnicima. - arhiv (registratura, pismohrana) - odjeljak i sastavni dio pisarnice gdje se čuvaju dovršeni predmeti, urudžbeni zapisnici, upisnici predmeta upravnog postupka i druge knjige i evidencije do predaje nadl. arhivu ili do uništenja. Vrste akata / pošiljki Akti se dijele na obične, označene određenim stupnjem povjerljivosti (vrlo tajno, tajno, povjerljivo, ograničeno) i hitne (koji su kao takvi određeni propisom, ili su vezani uz rok, ili ih je takvim označila ovlaštena osoba). 142


Koja je procedura od trenutka otvaranja pošiljke? Na svaki akt se stavlja prijemni štambilj. Evidencija pošiljki uvodi se u knjigu primljene pošte (pomoćna evidencija) Za upis u evidenciju o primljenim aktima postoje glavna i pomoćna knjiga. Nakon upisivanja predmet se dostavlja na rad putem interne dostavne knjige Osoba koja ga preuzima mora se potpisati. Istim putem se predmet vraća u pisarnicu. Rad po predmetu obuhvaća: - Administrativno-tehničku obradu - Izradu Izgled: Lijevo: zaglavlje s grbom i nazivom RH i sjedištem tijela državne uprave, klasa i ur. Broj Desno: adresa primatelja Predmet: kratak opis sadržaja Veza: vaš broj/naš broj Tekst i potpis službene osobe, otisak službenog pečata, broj i naziv priloga, oznaka načina otpreme, naznaka kome sve ide Priprema za potpis Povrat u pisarnicu Na primjerke za arhiviranje stavljaju se upute pisarnici Pisarnici se trebaju dati upute glede otpreme. Naime, olovkom se mora označiti pisarnici uputa za otpremu (primjerice: žurno, obično, dostavo). Kada je u pitanju arhiva, treba se naputiti i o roku čuvanja. (dio arhivske građe mora se trajno čuvati. Obično se čuva 10 godina, zatim ide u povijesni arhiv – no često sve ostaje u tijelu). Kada se predmet arhivira, sve se knjige (urudžbeni zapisnik, pomoćne knjige) stavljaju u arhivu. Na kraju se svi predmeti upisuju u arhivsku knjigu. Djelatnik pisarnice provjerava cjelovitost spisa Otprema akata vrši se: - poštom – upis u dostavnu knjigu za poštu - dostavljačem (hitno/tajno) – upis u dostavnu knjigu za mjesto i onaj koji preuzima mora se potpisati Prije arhiviranja, za slučaj rješavanja žalbe, predmet stoji u rokovniku predmeta. Na aktu se napiše oznaka R i datum povratka u rad. Arhiviranje: - predmet se ne arhivira dok ne istekne rok za žalbu - dostavljeni predmeti odlažu se po klasifikacijskim oznakama. Poseban fascikl za svaku klasu - čuvanje predmeta najduže 2 godine u unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici - tajni i vrlo tajni predmeti čuvaju se odvojeno - ponovno arhiviranje predmeta – arhiv izdaje potvrdu (klasa, ur.br. i datum) o predaju određenom službeniku - arhivska knjiga (pomoćna evidencija) Prijam pismena i drugih pošiljki • na određenom mjestu u pisarnici • određeni službenik • u redovno radno vrijeme: a) neposredno od stranke - pazi na nadležnost za primanje akta i provjerava podliježe li akt plaćanju pristojbe i je li ona plaćena, te na zahtjev stranke izdaje potvrdu o primitku b) putem pošte/dostavom - provjerava je li pošiljka oštećena, otvaranje pošiljke. Podnesak koji stigne putem poštanske službe, elektroničkim putem ili na drugi način, a uz koji nije priložen dokaz o plaćenoj upravnoj pristojbi, zaprimit će se, a o tome će se uz otisak prijemnog štambilja staviti službena bilješka. S takvim podneskom postupit će se na način propisan Zakonom o upravnim pristojbama. c) elektroničkim putem s elektroničkim potpisom – smatra se podnijetim je onda kada je zabilježeno na poslužitelju, poslati potvrdu primitka stranci, isprintati

143


izvan redovnog radnog vremena i u dane kad tijelo ne radi - pošiljke prima dežurni službenik, ako je u tijelu organizirana služba dežurstva

Evidentiranje određenih pošiljki u Knjizi primljene pošte (preporučenih, novčanih…) Stavljanje otiska prijemnog štambilja na primljeni akt Prijemni štambilj - otisak prijemnog štambilja stavlja se na izvornike primljenih pismena koja se upisuju u upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno u urudžbeni zapisnik - u gornjem desnom uglu prve stranice pismena, a ako tamo nema mjesta, na drugom pogodnom mjestu prve stranice Ako na prvoj stranici nema dovoljno mjesta, otisak prijemnog štambilja stavit će se na zadnjoj stranici pismena na pogodno mjesto. Ako su sve stranice pismena u potpunosti popunjene, otisak prijemnog štambilja stavit će se na papir koji će se pričvrstiti uz pismeno. Otisak prijemnog štambilja ne stavlja se na priloge. Primljeno: Klasifikacijska oznaka

Org.jed.

Urudžbeni broj

Pril.

Vrijed.

Podaci uneseni u prijemni štambilj daju sljedeće informacije: - naziv tijela koje prima akt - kad je akt zaprimljen - koja je klasifikacijska oznaka i urudžbeni broj tog akta - koji sadržaj određuje akt - u kojoj godini je nastao predmet tog sadržaja - u koji broj dosjea unutar te klasifikacijske oznake je predmet svrstan - redni broj predmeta u dosjeu - tko je sačinio akt, odnosno pošiljatelj - da li ima priloga i koliko - da li ima vrijednost i koliko Otvaranje pošiljki Određeni službenik pisarnice otvara sve obične pošiljke primljene u zatvorenim omotnicama (kovertama). - iznimno - pošiljke koje su označene određenim stupnjem tajnosti otvara čelnik tijela ili druga službena osoba toga tijela koju on za to ovlasti Službenik pisarnice koji otvara pošiljke ne smije potvrditi primitak niti otvoriti pošiljke: - na čijoj je omotnici pored naziva tijela naznačeno osobno ime čelnika tijela ili druge službene osobe toga tijela - pošiljke u vezi s raspisanom licitacijom, natječajima - druge pošiljke ako je na omotnici naznačeno da ih može otvoriti samo čelnik tijela, druga službena osoba ili komisija - pošiljke koje su označene određenim stupnjem povjerljivosti Takve pošiljke upisat će se u Knjigu primljene pošte i uz potpis predati naslovljenoj osobi, odnosno komisiji. Novčana pisma i druge vrijednosne pošiljke otvara ovlašteni službenik odgovoran za materijalno financijsko poslovanje odnosno službenik kojega on odredi, ukoliko nije drukčije regulirano aktom tijela. Pregled pošiljki - naročito treba paziti da se ne ošteti njihov sadržaj, da se pismena i prilozi ne pomiješaju te da pojedino pismeno ili prilog ne ostanu u omotnici

144


-

ako neko od pismena označenih na omotnici nedostaje ili su primljeni samo prilozi bez pismena, odnosno ako broj priloga koji su navedeni u pismenu ne odgovara broju primljenih priloga ili se ne može utvrditi tko je pošiljatelj pismena, to će se navesti u službenoj bilješci uz otisak prijemnog štambilja Postupak s pismenima primljenim preporučeno • uz pismeno se prilaže omotnica kad je datum predaje pismena poštanskoj službi preporučeno od značaja za računanje rokova (na primjer: žalbe, natječaji i slično)ili • kad se iz samog pismena ne može utvrditi pošiljatelj, a ti su podaci označeni na omotnici. • ako je u jednoj omotnici dostavljeno više pismena uz koje bi trebalo priložiti omotnicu, omotnica će se priložiti uz jedno od tih pismena, a na ostala pismena upisat će se brojčana oznaka pismena uz koje je priložena omotnica Posebni postupci s primljenim pošiljkama - ako su primljene oštećene omotnice ili druge pošiljke, ili postoji sumnja o njihovom neovlaštenom ili zlonamjernom otvaranju - prije otvaranja treba o tome sastaviti službenu bilješku, u nazočnosti i uz potpis još dva službenika toga tijela, u kojoj će se utvrditi vrsta i opseg oštećenja - ako je pošiljka naslovljena na drugo tijelo, pravnu ili fizičku osobu, ili ako se nakon pregleda sadržaja omotnice ustanovi da je pismeno upućeno drugom tijelu, pravnoj ili fizičkoj osobi, stavit će se na njega bilješka: “Pogrešno dostavljeno« i uz naznaku kome se pismeno dostavlja, na prikladan način dostavit će se onome kome je upućeno. Takva pismena upisuju se u knjigu otpremljene pošte - ako se prilikom pregleda pošiljke utvrdi da je uz podnesak priložen novac ili neka druga vrijednost, kratkom bilješkom ustanovit će se njihova vrsta ili vrijednost, a iznos novca upisati u odgovarajuću rubriku prijemnog štambilja Ove vrijednosti predat će se, uz potpis primitka na samom podnesku, službeniku toga tijela ovlaštenom za materijalno-financijsko poslovanje. - ako je uz pismeno priložena dostavnica, na njoj treba službenik pisarnice potvrditi primitak stavljanjem datuma, potpisa te otiska štambilja s nazivom tijela i bez odgode je vratiti pošiljatelju. Izuzetno, ako je pismeno s dostavnicom naslovljeno na službenu osobu tijela, primitak potvrđuje naslovljena osoba. Postupanje s aktima označenima određenim stupnjem tajnosti Pošiljke koje su označene određenim stupnjem tajnosti otvara čelnik tijela ili druga službena osoba toga tijela koju on za to ovlasti. - ako se pismena označena određenim stupnjem tajnosti primaju elektroničkim putem, postupat će se prema propisima o zaštiti tajnosti podataka i informacijskoj sigurnosti - moraju imati i oznaku stupnja tajnosti koja se stavlja prije klasifikacijske oznake te odvaja ravnom crticom (-)od oznake klasifikacije prema sadržaju - u otisak prijemnog štambilja upisuju se oznaka upravnog postupka (UP/I ili UP/II) odnosno stupanj tajnosti, sukladno propisima o tajnosti podataka - za pismena označena određenim stupnjem tajnosti vode se posebne evidencije (očevidnici), odnosno odgovarajuće elektroničke baze podataka, sukladno propisima o tajnosti podataka - čuvaju se odvojeno od ostalih predmeta i to na način koji osigurava čuvanje njihove tajnosti na primjeren način, sukladno propisima o tajnosti podataka Temeljem Zakona o tajnosti podataka propisane su, između ostaloga, vrste i stupnjevi tajnosti podataka. Vrste: - državna - vojna - službena - poslovna - profesionalna Stupnjevi tajnosti klasificiranih podataka su: - VRLO TAJNO - podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedećim vrijednostima: – temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva RH – neovisnost, cjelovitost i sigurnost RH – međunarodni odnosi RH – obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav 145


-

– sigurnost građana – osnove gospodarskog i financijskog sustava RH – znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost RH TAJNO - podaci čije bi neovlašteno otkrivanje teško naštetilo prethodno navedenim vrijednostima POVJERLJIVO - podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo tim vrijednostima OGRANIČENO - podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za RH

Razvrstavanje i raspoređivanje pismena - razvrstavaju se na pismena predmeta upravnog postupka i pismena predmeta neupravnog postupka - razvrstana pismena raspoređuju se na unutarnje ustrojstvene jedinice upisivanjem brojčane oznake unutarnje ustrojstvene jedinice u rubriku »Ustrojstvena jedinica« prijemnog štambilja - razvrstavanje i raspoređivanje primljenih pismena obavlja službenik pisarnice koji otvara i pregledava primljene pošiljke. Izuzetno, čelnik tijela može odrediti da razvrstavanje i raspoređivanje pismena obavlja drugi službenik Upisivanje pismena Primljena, razvrstana i raspoređena pismena te vlastiti akti upisuju se u upisnik predmeta upravnog postupka ili u urudžbeni zapisnik, kao osnovne evidencije uredskog poslovanja, onoga dana i pod onim datumom kad su primljeni odnosno nastali. Ako se zbog velikog broja primljenih pismena ili iz drugih opravdanih razloga sva primljena pismena ne mogu upisati istoga dana kad su primljena, upisat će se najkasnije sljedećeg radnog dana, prije upisivanja novoprimljenih pismena i to pod datumom kad su primljena. Uredske knjige a) OSNOVNE (GLAVNE) KNJIGE 1. Urudžbeni zapisnik (upisnik predmeta neupravnog postupka) 2. Upisnik predmeta upravnog postupka (prvostupanjskog i drugostupanjskog) Upisnik predmeta upravnog postupka i urudžbeni zapisnik vode se po sustavu brojčanih oznaka, odnosno klasifikacijskih oznaka i urudžbenih brojeva. Klasifikacijska oznaka označava predmet, a urudžbeni broj pojedino pismeno u tom predmetu. Klasifikacijska oznaka određuje se prilikom upisa prvog podneska odnosno akta kojim se osniva predmet, a urudžbeni broj kod upisivanja i svakog sljedećeg pismena koje se odnosi na isti predmet. Klasifikacijska oznaka i urudžbeni broj određuju se u pisarnici tijela. b) POMOĆNE KNJIGE Registar (kazalo), interna dostavna knjiga, knjiga primljene pošte, dostavna knjiga za poštu, dostavna knjiga za mjesto, kontrolnik poštarine, arhivska knjiga, knjiga dežurstva i Evidencija o pečatima, štambiljima i žigovima Kazalo Kazalo se kao pomoćna evidencija vodi radi lakšeg i bržeg pronalaženja klasifikacijske oznake predmeta. U kazalo se upisuju podaci po predmetu prema početnom slovu prezimena, odnosno naziva stranke na koju se predmet odnosi ili prema početnom slovu riječi koja označava bitni sadržaj predmeta. Po pošiljatelju, odnosno prema početnom slovu prezimena ili naziva pošiljatelja, upisivanje podataka u kazalo obavlja se ako to zahtijeva veliki broj predmeta istog sadržaja. Kazalo se ne mora voditi ako se evidencije (očevidnici) vode u elektroničkom obliku. Knjiga primljene pošte Prijem preporučenih pošiljki, novčanih pisama i drugih pošiljki čiji se prijem pismeno potvrđuje podnosiocu, evidentira se u knjizi primljene pošte Interna dostavna knjiga Dostavljanje pismena u rad između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica obavlja se putem pomoćne evidencije, interne dostavne knjige, ukoliko se elektroničkim putem ne može sa sigurnošću pratiti tijek pismena između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica. 146


Svaka unutarnja ustrojstvena jedinica ima jednu, a po potrebi i više internih dostavnih knjiga. Primitak pismena potvrđuje se potpisom ovlaštenog službenika unutarnje ustrojstvene jedinice. Ovlašteni službenik unutarnje ustrojstvene jedinice dužan je nakon primitka pismena rasporediti ih na pojedine službenike. Primanje pismena u rad potvrđuje i službenik kojem je predmet dodijeljen u rad stavljanjem datuma i potpisa. Interna dostavna knjiga nalazi se na određenom mjestu u unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici, a mora se dostaviti pisarnici u vrijeme upisivanja novih pismena. Ako se spis predmeta ustupa drugoj unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici istog tijela, ovlašteni službenik unutarnje ustrojstvene jedinice stavit će unutar omota spisa uputu s potpisom, datumom, i oznakom unutarnje ustrojstvene jedinice kojoj se akt ustupa, radi upisa u upisnik predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnik. Ako se pismena obrađuju elektroničkim putem, raspoređivanje pismena na službenike obavlja ovlašteni službenik, određivanjem brojčane oznake unutarnje ustrojstvene jedinice odnosno brojčane oznake službenika. Preko interne dostavne knjige dostavljaju se u rad i predmeti koji se nalaze na čuvanju u rokovniku predmeta Dostavna knjiga za poštu Dostavna knjiga za poštu je pomoćna evidencija koja se vodi za otpremljenu poštu, radi upisa svih akata koji se otpremaju putem poštanske službe. Dostavna knjiga za mjesto Svi akti i drugi materijali koji se otpremaju drugim tijelima i osobama u istom mjestu ili se radi žurnosti ili drugih razloga moraju osobno dostaviti, mogu se otpremiti putem dostavljača. Takvi akti upisuju se u dostavnu knjigu za mjesto kao pomoćnu evidenciju. Prijem pošiljke potvrdit će se potpisom u dostavnoj knjizi za mjesto i na dostavnici. Kontrolnik poštarine Radi evidentiranja i pravdanja poštarine, pisarnica svakog organa uprave i organizacije vodi kontrolnik poštarine. Ukupni iznos utrošenog novca na ime poštarine svakodnevno se upisuje iz dostavne knjige za poštu u kontrolnik poštarine. Prilikom svakog novog traženja novca za poštarinu treba kontrolnik poštarine zaključiti i predati ga zajedno s dostavnom knjigom za poštu radniku organa uprave i organizacije odgovornom za financijskomaterijalno poslovanje radi kontrole i odobrenja novih iznosa za poštarinu. Kontrolnik poštarine vodi se u ukoričenoj knjizi s numeriranim stranama. Treba ga prositi jemstvenikom i ovjeriti. Pisarnice organa uprave ili organizacije koje upotrebljavaju stroj za frankiranje ne trebaju voditi kontrolnik poštarine. Pravdanje utroška poštarine, u tom slučaju, vrši se na način određen propisima o financijskomaterijalnom poslovanju organa uprave i organizacije. Knjiga pismohrane Knjigu pismohrane dužna je voditi pisarnica, kao pomoćnu evidenciju radi općeg pregleda cjelokupnog građe odložene u pismohranu, ukoliko se elektroničkim putem ne vidi koji su predmeti u pismohrani. Kad se građa odložena u pismohranu nakon izlučivanja uništava ili predaje nadležnom arhivu, akt o uništenju građe, odnosno akt o predaji građe nadležnom arhivu upisuje se u knjigu pismohrane. Akt o uništenju registraturne građe odnosno predaji nadležnom arhivu donosi čelnik tijela, sukladno propisima o arhivskoj djelatnosti. Na svaki dio građe odložene u pismohranu stavlja se oznaka rednog broja knjige pismohrane pod kojim je upisana. Što je evidencija (očevidnik)? Evidencija je sređen popis podataka o činjenicama i okolnostima nekih osoba, stvari, događaja i slično. Evidencija može biti samostalna i povezana u sustav s drugom evidencijom. Evidencije treba osnivati pažljivo da se trajno popunjavanju, te savjesno, točno i pregledno vode kao: - evidencija u knjizi (očevidnik) s uvezanim i obrojčanim stranicama, koji mogu u osobitim slučajevima biti prošiveni uzicom na kraju zapečaćenom i ovjerenom od ovlaštene osobe - kartoteka (sustavna zbirka) - niz pojedinačnih listova koji se slažu prema određenim osobinama ili podacima i razvrstavaju prema skupinama pomoću razdjelnih kartona, međaša i jahača. Kartoteka je uspravna, vodoravna ili ležeća, stojeća ili okomita, viseća. Kartoteke se mogu razvrstati po slovima, brojevima, znakovima, bojama papira, vremenu itd.

147


Kako se utvrđuje klasifikacijska oznaka ? Klasifikacijska oznaka određuje se prilikom evidentiranja prvog akta kojim se osniva predmet i to u pisarnici tijela. Jedinstvene klasifikacijske oznake i brojčane oznake stvaratelja i primatelja akta utvrđuju se pravilnikom rukovoditelja tijela nadležnog za poslove opće uprave (ministarstva uprave, pravosuđa i lokalne samouprave). Plan klasifikacijskih oznaka i brojčanih oznaka stvaratelja i primatelja akata za pojedino tijelo utvrđuje rukovoditelj tijela. Klasifikacijska oznaka - sastavljena je od četiri grupe brojčanih oznaka: - klasifikacije prema sadržaju - određuje se prema sadržaju prvog pismena u predmetu Pismena koja se primaju svrstavaju se prema upravnom području u glavne grupe, grupe, podgrupe i djelatnosti unutar podgrupe. Prvi broj klasifikacijske oznake označava glavnu grupu, drugi broj grupu, treći broj podgrupu unutar pojedinog upravnog područja, a četvrti i peti broj označavaju djelatnost unutar podgrupe. - klasifikacije prema vremenu - određuje godinu otvaranja predmeta, a označava se s posljednja dva broja kalendarske godine u kojoj je određeni predmet otvoren. Iza ta dva broja stavlja se crtica (-) i slijedi brojčana oznaka klasifikacije prema obliku predmeta - klasifikacije prema obliku - brojčana oznaka dosjea koja po potrebi razrađuje klasifikaciju prema sadržaju na uže cjeline, i odvaja se ravnom crticom (-) od klasifikacije prema vremenu, a označava se s dva ili više brojeva, od 01 pa nadalje, do potrebnog broja - rednog broja predmeta - označava redoslijed predmeta unutar klasifikacije prema sadržaju, vremenu, obliku i odvaja se kosom crtom (/) od brojčane oznake klasifikacije prema obliku, a označava se s dva ili više brojeva od 01 pa nadalje, do potrebnog broja Prijenos klasifikacijske oznake? U slučaju da su kod neke klasifikacijske oznake popunjena sva predviđena mjesta za urudžbene brojeve, radi se prijenos klasifikacijske oznake. Klasifikacijska oznaka koja se prenosi ponovo se upisuje na list urudžbenog zapisnika koji je označen istom klasifikacijskom oznakom koja se prenosi i to za posljednje upisane klasifikacijske oznake u vrijeme kad se prijenos obavlja. Da bi se moglo utvrditi gdje se upisuje daljnji urudžbeni brojevi neke klasifikacijske oznake koja se prenosi, treba u donjem dijelu rubrike "Klasifikacijska oznaka" označiti brojeve stranica urudžbenog zapisnika na kojima su upisane te klasifikacijske oznake Urudžbeni broj - sastoji se od: - brojčane oznake stvaratelja pismena - označava osobe ili tijela koja su se podneskom obratila tijelu, odnosno tijela koja su sastavila akte U sastavu brojčane oznake stvaratelja pismena može se utvrditi i brojčana oznaka za pojedine unutarnje ustrojstvene jedinice tijela, tako da se iza brojčane oznake tijela stavi ravna crtica (-) i brojčana oznaka unutarnje ustrojstvene jedinice. Ako se brojčana oznaka stvaratelja pismena razrađuje i po užim unutarnjim ustrojstvenim jedinicama u tijelu, te se oznake međusobno također odvajaju crticama (-), a ako se razrađuju i po pojedinim službenicima, broj službenika odvaja se kosom crtom (/) od oznake unutarnje ustrojstvene jedinice - brojčane oznake godine nastanka pismena - ili primitka podneska označava godinu nastanka akta ili primitka podneska i označava se s posljednja dva broja kalendarske godine u kojoj su nastali ili primljeni - rednog broja pismena unutar predmeta - označava redoslijed podneska, odnosno akta unutar predmeta Upisnici predmeta i urudžbeni zapisnik Pismena upravnog postupka prvog stupnja upisuju se u upisnik predmeta upravnog postupka prvog stupnja, pismena upravnog postupka drugog stupnja u upisnik predmeta upravnog postupka drugog stupnja, a pismena neupravnog postupka u urudžbeni zapisnik . Kako se vodi upisnik, koliko se upisnika može voditi? Upisnik predmeta upravnog postupka i urudžbeni zapisnik vode se po sustavu klasifikacijskih oznaka i urudžbenih brojeva. Plan klasifikacijskih oznaka i brojčanih oznaka stvaratelja i primatelja akta za pojedino tijelo utvrđuje čelnik tijela. 148


Tijela vode, u pravilu, samo jedan urudžbeni zapisnik, odnosno upisnik predmeta upravnog postupka, a ako se akti obrađuju automatskom obradom podataka osnivaju se odgovarajuće baze dokumenata. Iznimno pojedine unutarnje organizacijske jedinice tijela mogu voditi posebne urudžbene zapisnike odnosno upisnike predmeta upravnog postupka ili osnovati odgovarajuće baze podataka ako je to predviđeno propisima o njihovoj organizaciji i načinu rada. Za akte koji su određeni određenim stupnjem povjerljivosti vode se posebni urudžbeni zapisnici, odnosno osnivaju odgovarajuće baze dokumenata. Povezivanje i prijenos upisa Ako se isti predmet vodi pod dvije ili više klasifikacijskih oznaka, obavit će se povezivanje tih klasifikacijskih oznaka u odgovarajućoj evidenciji (očevidniku) tako da će se predmet dalje voditi pod klasifikacijskom oznakom pod kojom je predmet prvi put upisan, a kod upisa ostalih predmeta označit će se u odgovarajućoj rubrici veze pod kojom će se klasifikacijskom oznakom dalje voditi. Na odgovarajući način postupit će se i kad neupravni predmet postane upravni ili obratno, s tim da će službenik koji rješava predmet staviti službenu bilješku u omot spisa predmeta da je predmet potrebno vratiti pisarnici radi upisa u odgovarajuću evidenciju, kako bi službenik pisarnice u rubrici „Razvođenje ili napomena« evidencije upisao prijenos. Omot spisa predmeta Prilikom upisivanja prvog podneska, odnosno akta kojim se osniva predmet, otvara se omot spisa za taj predmet, a podnesak ,odnosno akt stavlja u omot spisa, u koji se ulažu i ostala pismena tog predmeta. Na unutarnjim stranicama omota spisa kronološki se vodi evidencija primljenih podnesaka odnosno akata u predmetu. Podnesci, odnosno akti slažu se u omotu spisa prema datumu njihova primitka odnosno nastanka, tako da se na vrhu nalazi pismeno koje je zadnje primljeno ili nastalo. Omot spisa ostaje u tijelu i kad se predmet dostavlja drugom tijelu na nadležno postupanje, sve do izlučivanja ili predaje nadležnom arhivu. Združivanje pismena Nakon osnivanja spisa predmeta naknadno pristigli podnesci odnosno akti združuju se tako da se svaki sljedeći podnesak ili akt dostavi u rad unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici kod koje se predmet nalazi. Ako se spis predmeta nalazi u pismohrani ili rokovniku predmeta, novi podnesak odnosno akt uložit će se u omot spisa toga predmeta i dostaviti u rad unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici. Vođenje i zaključivanje upisnika predmeta upravnog postupka i urudžbenog zapisnika Upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbeni zapisnik počinju se voditi na početku godine. Zaključuju se 31. prosinca tekuće godine, stavljanjem službene bilješke o ukupnom broju predmeta upisanih u upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbeni zapisnik. Službenu bilješku potpisuje službenik pisarnice koji vodi upisnik predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnik. Ispod bilješke o zaključenju ispisuju se klasifikacijske oznake neriješenih predmeta iz te godine. Naknadno pristigli podnesci odnosno akti upisat će se u upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbeni zapisnik, one godine u kojoj je predmet osnovan. Uvezivanje upisnika predmeta upravnog postupka i urudžbenog zapisnika Na kraju godine upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbeni zapisnik, uvezuju se u jednu ili više knjiga. Ako se upisnik predmeta, odnosno urudžbeni zapisnik vode u elektroničkom obliku, na kraju godine se ispisuju i također uvezuju u jednu ili više knjiga. Zajedno s upisnikom predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbenim zapisnikom, uvezuje se i preslika plana klasifikacijskih, odnosno brojčanih oznaka stvaratelja i primatelja pismena za tu godinu. Dostavljanje spisa predmeta odnosno pismena u rad Poslije upisivanja pismena u upisnik predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnik, pismena se dostavljaju u rad u pravilu istog dana kad su zaprimljeni. U izuzetnim slučajevima bit će dostavljeni u rad najkasnije početkom radnog vremena sljedećeg radnog dana.

149


Administrativno-tehnička obrada akata Ako je za rješavanje nekog predmeta potrebno prikupiti podatke, treba ih po mogućnosti prikupiti istovremeno i na najpodesniji način. Pribavljanje podataka od unutrašnjih organizacionih jedinica istog organa uprave i organizacije vrši se u pravilu, kratkim putem (usmeno, telefonski). O tako pribavljenim podacima sastavlja se bilješka u predmetu koja treba da sadrži od koga i kada su pribavljeni podaci i potpis radnika koji ih je pribavio. Sastavni dijelovi neupravnog akta Službena prepiska s drugim tijelima ili osobama obavlja se neupravnim aktima. Ako posebnim propisima nije drukčije određeno, neupravni akt mora sadržavati sljedeće osnovne dijelove: - zaglavlje - stavlja u gornjem lijevom uglu akta i sadrži dijelove propisane propisima o natpisnoj ploči i zaglavlju akata tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti U zaglavlju akta klasifikacijska oznaka naznačuje se velikim slovima: »KLASA:«, a urudžbeni broj: »URBROJ:«, kao i u oznaci veze i tekstu akta. - osobno ime odnosno naziv i adresu primatelja - sastoji se od imena i prezimena odnosno naziva primatelja te njegove adrese odnosno sjedišta, ulice i kućnog broja (poštanskog pretinca), poštanskog broja i naziva mjesta. Adresa primatelja kojima se akt dostavlja radi postupanja stavlja se na desnu stranu akta ispod zaglavlja akta. Ako se akt istog sadržaja (raspis) dostavlja istovrsnim tijelima odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, ispod naziva vrste tijela odnosno osoba stavlja se oznaka »SVIMA«. - kratku oznaku predmeta - naznačuje se velikim slovima: »PREDMET:«, s lijeve strane akta, ispod zaglavlja akta, niže od adrese primatelja Kratki sadržaj predmeta sadrži: ime i prezime odnosno naziv stranke i njezino prebivalište odnosno sjedište te stvar na koju se predmet odnosi. Ispod oznake »PREDMET« upisuje se oznaka: »Veza:« i u nastavku navodi brojčana oznaka i datum pismena na koje se odgovara odnosno očituje. - tekst akta - mora biti jasan, sažet i čitak U tekstu mogu se upotrebljavati samo one kratice koje su općepoznate. Zakone i druge propise koji se navode u aktu treba, u pravilu, napisati njihovim punim nazivom uz oznaku službenog glasila, broj i godina, u kojem su objavljeni. - potpis ovlaštene službene osobe - službene akte vlastoručno potpisuje čelnik tijela ili ovlašteni službenik Ime i prezime osobe koja potpisuje akt ispisuje se neposredno ispod naziva službene dužnosti. Potpis ovlaštene osobe stavlja se s desne strane ispod teksta akta. - otisak službenog pečata - na svakom aktu koji se otprema stavlja se s lijeve strane potpisa ovlaštene službene osobe otisak službenog pečata, tako da otisak pečata jednim dijelom zahvati naziv službene dužnosti i potpis ovlaštene osobe Osim osnovnih dijelova, neupravni akt sadržava i druge podatke (ako postoje): vezu brojčanih oznaka, naznaku priloga, kao i kome se akt dostavlja osim primatelju. • • • • • •

grb Republika Hrvatska Središnji državni ured za upravu KLASA:230-01/06-01/36 URBROJ:515-03/5-06-2 Zagreb, 12. veljače 2006.

ZAGLAVLJE AKTA brojčana oznaka NAZIV I ADRESA PRIMATELJA

PREDMET: Marko Ivanović, predstavka na rad udruge, - očitovanje, daje se Veza vaša KLASA: URBROJ: od 10.12.2005. U vezi s Vašom predstavkom od …. TEKST AKTA PRILOG: 1

OTISAK službenog pečata i POTPIS službene osobe 150


O tome obavijest: Način otpreme akta Način otpreme akta određuje se uputom pisarnici koja se stavlja lijevo ispod teksta odnosno ispod oznake priloga i naznake kome se sve akt dostavlja, a sastoji se od načina otpreme (preporučeno, avionom, dostavom i slično), datuma i potpisa službenika koji je akt izradio ili druge ovlaštene osobe. Prilikom otpreme akta, službenik u pisarnici dužan je provjeriti formalnu ispravnost akta i na eventualne nedostatke upozoriti službenika i vratiti mu spis predmeta radi nadopune akta, a osobito ako adresa nije točna ili potpuna ili ako uz akt nije priložen naznačeni broj priloga, ako akt nije potpisala ovlaštena službena osoba te ako nedostaje uputa pisarnici za daljnji rad. Akti koji se ne otpremaju elektroničkim putem, u pravilu se otpremaju običnom poštom. Ovlašteni službenik uputom pisarnici na primjerku akta koji ostaje u spisu predmeta može odrediti i drukčiji način otpreme akta. Dostava radi obavijesti ili na znanje Ako se akt dostavlja i drugim osobama odnosno tijelima radi obavijesti ili na znanje, ispod teksta s lijeve strane akta stavljaju se riječi: »O tome obavijest:« ili »Na znanje:«, a ispod toga osobna imena odnosno nazivi primatelja s adresom. Ako se akt dostavlja većem broju osoba koje nisu određene temeljem propisa ili odredive, ovlaštena službena osoba dužna je uz uputu pisarnici priložiti popis primatelja s naznačenim osobnim imenima odnosno nazivom i adresom sjedišta primatelja. Dostava upravnih akata U upravnim aktima osobna imena odnosno naziv osoba kojima se akt dostavlja naznačuju se tako da se ispod upute o pravnom lijeku s lijeve strane akta navodi velikim slovima riječ: »DOSTAVITI:« te osobe odnosno tijela kojima se akt dostavlja. Rješavanje više predmeta jednim aktom Ako je jednim aktom riješeno više predmeta koji se odnose na istu osobu ili tijelo, isto pitanje ili cjelinu, a koji su upisani u upisnik predmeta upravnog postupka odnosno u urudžbeni zapisnik pod različitim klasifikacijskim oznakama, takav akt treba donijeti pod prvom upisanom klasifikacijskom oznakom, s time da se izvrši povezivanje klasifikacijskih oznaka u upisniku predmeta upravnog postupka odnosno urudžbenom zapisniku. U tom slučaju sva pismena koja se odnose na taj predmet odlažu se u omot spisa predmeta koji je prvi upisan, a na omote spisa drugih predmeta stavlja se bilješka pod kojom klasifikacijskom oznakom je predmet riješen. Kad je jednim aktom riješeno više zasebnih predmeta, službenik je dužan na vrhu prve stranice primjerka akta koji ostaje u spisu, na vidnom mjestu ispisati klasifikacijske oznake svih zajedno riješenih predmeta. Izrada akata Akti se izrađuju u potrebnom broju primjeraka, osim ako se izrađuju elektroničkim putem. Iznimno, akti koji se izdaju o činjenicama o kojima se vodi evidencija kao i akti koji se zbog nenadležnosti ustupaju drugom organu uprave i organizacije,mogu se izrađivati u produženju primljenog akta bez primjerka za arhiv (izvorno rješavanje). Prepiska između unutrašnjih organizacionih jedinica organa uprave istog organa vrši se, u pravilu, u produženju primljenog akta. Na akt koji se izrađuje u produženju akta stavlja se, desno od zaglavlja, riječ »Izvorno«. Ako se akti obrađuju automatskom obradom dokumenata, primljeni akti se u slu Ostali postupci u vezi s izradom akata Za uvjerenja i druge potvrde koji se izdaju u većem broju s istim osnovnim tekstom, koriste se propisani obrasci. Umjesto obrazaca mogu se upotrebljavati štambilji s odgovarajućim tekstom. Uvjerenja i druge potvrde mogu se izdavati i elektroničkim putem. Prilikom sastavljanja teksta obrazaca i štambilja treba voditi računa da je tekst u skladu s posebnim propisima te da olakšaju i pojednostave rad tijela i stranaka. Pripremanje akata za potpis Na jednom primjerku akta pripremljenom za potpis ovlaštene službene osobe koji ostaje u spisu, stavlja potpis službenik koji je akt izradio za potpis, a po potrebi i drugi službenici koji su sudjelovali u izradi akta. 151


Potpisi se stavljaju u pravilu s desne strane, ispod mjesta za potpis službene osobe ovlaštene za potpisivanje. Otpremanje akata putem pisarnice Otpremanje akata obavlja se putem pisarnice. Svi akti preuzeti u toku dana na otpremu, moraju biti otpremljeni tog istoga dana. Akti primljeni poslije zaključivanja otpremnih knjiga, ako nisu hitni, otpremit će se idućeg radnog dana. Akti koji se istog dana šalju istom primatelju, na istu adresu, stavljaju se u jednu omotnicu. Ako se koji od tih akata šalje preporučeno, treba u zajedničku omotnicu staviti i ostale akte koji bi se inače otpremili kao obične pošiljke. Ako se istom primatelju istovremeno otpravlja velik broj akata ili neki drugi materijali koji ne mogu stati u zajedničku omotnicu, treba ih pripremiti za otpremu i otpremiti na način određen propisima poštanske službe. Na omotnici u kojoj se otpremaju akti na gornjem lijevom uglu naslovne strane ispisuje se naziv i adresu pošiljatelja, kao i oznaka svih klasifikacijskih oznaka akata koji se nalaze u omotnici. Osobno ime, naziv i mjesto primatelja pošiljke piše se velikim slovima, a ispod toga stavlja se ulica i kućni broj ili broj poštanskog pretinca te poštanski broj odredišne pošte. Neponišteni državni biljezi i druge vrijednosti te pošta označena određenim stupnjem tajnosti otpremaju se uvijek preporučeno i predaju se pisarnici radi otpreme u zatvorenim omotnicama. Omotnice s aktima označenim određenim stupnjem tajnosti moraju biti zapečaćene ili na drugi pogodan način osigurane, sukladno propisima o tajnosti podataka. Troškovi poštarine Troškovi otpreme pošte obračunavaju se i evidentiraju na način utvrđen općim aktima poštanske službe. Razvođenje spisa predmeta Razvođenje spisa predmeta u upisniku predmeta upravnog postupka odnosno urudžbenom zapisniku obavlja se prema uputi pisarnici. Uputu o razvođenju spisa predmeta određuje službenik koji po spisu postupa. Izuzetno prije otpremanja akata treba razvesti sve one akte koji su riješeni »izvorno«, tj. u produženju primljenog akta bez primjerka za arhivu. Razvođenje dovršenih predmeta obavlja se tako da se u upisnik predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnik upisuje datum razvođenja i stavlja oznaka: »a/a« i rok čuvanja, sukladno propisima o arhivskoj djelatnosti. Spise koji se stavljaju u rokovnik predmeta s određenim datumom određuje službenik koji radi na predmetu. Na omote spisa predmeta koji se odlažu u rokovnik predmeta stavlja se oznaka »R« (rok) i datum kad nastupa rok, na primjer: »R - 30 IX 1988. Ako se akt ustupa unutrašnjoj organizacionoj jedinici istog organa, stavit će se u ovu rubriku oznaka unutrašnje organizacione jedinice kojoj se akt ustupa. Službenik pisarnice poslije obavljenog razvođenja, spis predmeta odlaže u rokovnik predmeta ili u pismohranu. Rokovnik predmeta Predmeti za koje je određeno da se drže u pisarnici do određenog roka stavljaju se u rokovnik predmeta, prema datumu koji je odredio ovlašteni službenik. Rokovnik predmeta sastoji se od fascikala. U ove fascikle stavljaju se predmeti prema datumu roka iz tekućeg mjeseca. Za predmete s datumima rokova iz slijedećih mjeseci osniva se poseban fascikl »razni rokovi«. Svi predmeti, bez obzira na datume rokova, moraju biti složeni u ovom fasciklu po prva tri broja klasifikacijske oznake. Umjesto fascikla, za rokovnik predmeta mogu se koristiti ormari s pregradama. Na dan roka ili kad u međuvremenu pristigne novo pismeno koje se odnosi na taj predmet, uzimaju se iz rokovnika predmeta svi predmeti i predaju u rad odgovarajućim unutarnjim ustrojstvenim jedinicama preko interne dostavne knjige. Ako dan roka pada u nedjelju ili državni praznik, predmeti se predaju u rad jedan dan ranije. Postupak prije stavljanja u pismohranu Riješeni predmeti stavljaju se u pismohranu i u njoj čuvaju, sukladno propisima o zaštiti arhivske građe. Ako se pismena obrađuju elektroničkim putem, riješeni predmeti snimaju se na elektronički medij i čuvaju na drugom mjestu. U izvornom obliku na papiru čuvaju se samo oni dokumenti za koje je to utvrđeno propisom o izlučivanju arhivske građe. Na čuvanje spisa u pismohrani primjenjuju se propisi o čuvanju arhivske građe.

152


Pregled prije stavljanja u pismohranu Prije stavljanja spisa predmeta u pismohranu ovlašteni službenik koji je radio na spisu i dao uputu pisarnici za razvođenje dužan je kronološkim redom, prema datumu nastanka odnosno primitka složiti sva pismena s prilozima, na način da se na vrhu predmeta nalazi posljednje pismeno u predmetu. Ako su omoti spisa predmeta oštećeni, predmeti će se prije odlaganja u pismohranu staviti u nove omote spisa. Odlaganje predmeta u pismohranu Ovlašteni službenici unutarnjih ustrojstvenih jedinica dužni su dovršene predmete bez odgode vratiti pisarnici. Dovršeni predmeti odlažu se u pismohranu po klasifikacijskim oznakama, po rednim brojevima predmeta. Sređivanje i čuvanje predmeta u pismohrani Za svaku klasifikacijsku oznaku treba u pismohrani predvidjeti, u pravilu, posebni omot (fascikl, korice s vezicama i slično) u kojem se predmeti slažu po broju predmeta unutar klasifikacijske oznake. U pismohrani se posebno odlažu predmeti upravnog postupka, a posebno predmeti neupravnog postupka. Na svaki posebni omot stavlja se naziv tijela, klasifikacijska oznaka i oznaka a/a. Dovršeni predmeti, upisnici predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnici i pomoćne evidencije, kao i ostali evidentirani materijali moraju se čuvati u sređenom stanju do izlučivanja odnosno do predaje nadležnom arhivu. Predmeti određenog stupnja tajnosti čuvaju se odvojeno od ostalih predmeta i to na način koji osigurava čuvanje njihove tajnosti na primjeren način, sukladno propisima o tajnosti podataka. Rukovanje predmetima stavljenim u pismohranu Predmetima stavljenim u pismohranu rukuje službenik pisarnice ovlašten za rad u pismohrani. Spisi predmeta izdaju se iz pismohrane samo uz potvrdu i to ovlaštenoj službenoj osobi nadležne unutarnje ustrojstvene jedinice. Potvrda mora sadržavati: klasifikacijsku oznaku predmeta, datum uzimanja i vraćanja spisa predmeta, potpis službenika koji preuzima spis predmeta uz oznaku unutarnje ustrojstvene jedinice. Potvrda se drži na mjestu preuzetog spisa predmeta, a po povratku potvrda se ulaže u vraćeni spis. Iznimno, pismeno primljeno poslije odlaganja predmeta u pismohranu, uložit će se u spis predmeta i dostaviti u rad nadležnoj ustrojstvenoj jedinici bez izdavanja potvrde. Predmeti stavljeni u pismohranu mogu se izdavati i osobama izvan tijela samo uz pisano odobrenje čelnika tijela. Knjiga pismohrane Knjigu pismohrane dužna je voditi pisarnica, kao pomoćnu evidenciju radi općeg pregleda cjelokupnog građe odložene u pismohranu, ukoliko se elektroničkim putem ne vidi koji su predmeti u pismohrani. Kad se građa odložena u pismohranu nakon izlučivanja uništava ili predaje nadležnom arhivu, akt o uništenju građe, odnosno akt o predaji građe nadležnom arhivu upisuje se u knjigu pismohrane. Akt o uništenju registraturne građe odnosno predaji nadležnom arhivu donosi čelnik tijela, sukladno propisima o arhivskoj djelatnosti. Na svaki dio građe odložene u pismohranu stavlja se oznaka rednog broja knjige pismohrane pod kojim je upisana. Na koje se načine arhiviraju predmeti? Riješeni predmeti stavljaju se u arhivu i u njoj čuvaju do predaje ovlaštenom arhivu. U arhivi se sređuju po klasifikacijskim oznakama. Unutarnja organizacijska jedinica tijela koje vode posebne urudžbene zapisnike odnosno upisnike predmeta upravnog postupka mogu držati dovršene predmete u svojoj pisarnici najduže dvije godine, poslije kojeg roka su dužne te predmete predati na daljnje čuvanje arhivi pisarnice tijela. Za držanje dulje od dvije godine potrebno je odobrenje rukovoditelja tijela. Ako se akti obrađuju automatskom obradom dokumenata, riješeni predmeti snimaju se na mikrofilm i čuvaju u obliku "jacketa" i mikrofilmske role, dislocirano kod pisarnice. Prije stavljanja u arhivu treba u svakom predmetu kronološkim redom složiti urudžbene brojeve i priloge i tom prilikom provjeriti je li predmet dovršen. - čuvanje riješenih predmeta - predaja u arhiv nakon dvije godine (unutarnje organizacijske jedinice koje vode posebne urudžbene zapisnike ili upisnike predmeta upravnog postupka mogu najduže 2 godine držati dovršene predmete kod sebe, nakon tog roka moraju ih predati arhivu pisarnice.

153


Automatska obrada – snimanje na mikrofilmove (ako se akti obrađuju automatskom obradom, dovršeni predmeti arhiviraju se na mikrofilmu) - Predmete treba pregledati i urediti prije stavljanja u arhiv - Predmeti se odlažu u arhiv prema klasifikacijskom broju - Posebno upravni i neupravni postupak - Povjerljivo odvojeno Ako ga nakon arhiviranja treba priključiti naknadno primljenom aktu, izdaje se bez potvrde. U arhivske knjige se upisuje: redni broj, datum upisa, godina, od čega se sastoji arhivski materijal, ukupni broj i primjedbe. -

Zakon o pečatima i žigovima s grbom RH Tko koristi pečate i žigove s grbom RH? Pečat i žig s državnim grbom koriste:tijela državne uprave i druga tijela državne vlasti (predsjednik, sabor, vlada), sudovi, oružane snage RH, javni bilježnici, tijela lokalne i područne samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima (jedinice mjesne samouprave – pečat bez grba RH). Pravne osobe s javnim ovlastima pečat i žig s grbom Republike Hrvatske stavljaju samo na akte koje donose u okviru javnih ovlasti. Čemu služe - na koje se akte stavljaju? Pečatom i žigom s grbom Republike Hrvatske potvrđuje se vjerodostojnost akta. Pečat i žig s grbom Republike Hrvatske stavlja se na akte koje tijela ovlaštena da se njima koriste donose, kojima međusobno komuniciraju ili koje upućuju pravnim osobama i građanima. Kakva je razlika između pečata, žiga i štambilja? Pečat daje aktu pravnu snagu. Pečatom ovjeravamo akt. Razlikovanje po obliku: pečati i žigovi su okrugli; štambilji četvrtasti Razlikovanje po materijalu: pečati i štambilji su od gume, žigovi od metala Razlikovanje po načinu uporabe: pečati i štambilji se otiskuju i ostavljaju trag, žigovi se utiskuju Razlikovanje po sadržaju: pečati i žigovi imaju uvijek isti sadržaj. Kod štambilja se mijenja po funkcionalnosti. Pečati i žigovi imaju grb, štambilji ne. Razlikuju se po svrsi: pečati i žigovi služe za ovjeru odnosno potvrdu vjerodostojnosti; štambilj je tehničko pomagalo. Pečat je okruglog oblika, izrađen od gume ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za otiskivanje na papir ili drugu podlogu. Žig je okruglog oblika, izrađen od metala ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za utiskivanje u papir ili drugu podlogu. Štambilj je pravokutnog oblika, izrađen od gume ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za otiskivanje na papir štambilja u koji se kasnije rukom unose pojedini podaci. Pečat općenito služi za označavanje službenih isprava i radnji - i to su propisane one gdje se mora koristiti (npr. upravni akt). Žig u smislu uredskog poslovanja je jednak po funkciji pečatu, ali se ne otiskuje, već utiskuje, i to postoje žigovi za utiskivanje u pečatni vosak i suhi žigovi gdje se utiskuje u papir. Štambilj je pomoćno tehničko sredstvo, koje služi da se ne bi morale ponavljati neke tipske stvari i nije "služben" u smislu pečata. Tako prijamni štambilj sadrži neke rubrike i tekstove da se ne bi na svaku pošiljku moralo sve upisivati, štambilj može biti i onaj s adresom za stavljanje na koverte I sl. Veći sustav može imati na desetke štambilja. Izrada pečata i žigova Pečate i žigove može izrađivati ovlašteni obrtnik ili ovlašteno trgovačko društvo. Rješenje o ovlaštenju za izradu pečata i žigova izdaje MUP. Sadržaj pečata i žiga s grbom RH - naziv i grb RH, naziv tijela državne uprave ili pravne osobe. Razlikuju ih redni brojevi u sredini pečata.

154


U knjige evidencije žigova i pečata uvodi se sadržaj pečata, njegov otisak te ime osobe koja je odgovorna i zadužena za pečat pod određenim rednim brojem. Stoga postoji određena odgovornost glede pečata. Osoba je odgovorna za pečat (on se drži pod ključem). Čuvar državnog pečata daje ga na uporabu predsjedniku Napomena: bez potpisa i pečata, NEMA pravnog akta. Tko donosi rješenje o ovlaštenju za izradu žigova i pečata s grbom RH? Rješenje o ovlaštenju za izradu žigova i pečata s grbom RH donosi Ministarstvo unutarnjih poslova. Tko daje odobrenje za izradu žigova i pečata s grbom RH? Korisnicima pečata i žigova s grbom RH izdaje Ministarstvo uprave Kakve pečate ima RH? RH ima veliki državni pečat: - kružnog oblika, 80 mm promjera - u sredini je grb, na gornjoj strani je riječ «republika», a na donjoj «hrvatska» - gumeni je - Kružno oko natpisa Republika Hrvatska je starohrvatski troplet - Namijenjen je utiskivanju u pečatni vosak izravno na ispravu - Utiskuje se na ratifikacijske isprave, na vjerodajnice, na pisma ovlaštenja koja potpisuje predsjednik RH RH ima mali državni pečat: - promjera je 50 mm - istoga sadržaja je kao veliki - namijenjen je za otisak crnilom na papiru te za utiskivanje izravno na ispravu - otiskuje se na odluke o proglašenju zakona, odluke o dodjeli odlikovanja te druge akte koje donosi predsjednik RH Broj pečata i žigova koje će korisnik pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske rabiti određuje čelnik odnosno odgovorna osoba korisnika pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske, cijeneći stvarne potrebe. Pečat i žig promjera su 38 mm. U slučajevima u kojima bi uporaba takvih pečata i žiga bila nepodesna, može se rabiti pečat i žig promjera 25 njm ili 18 mm. Sadržaj pečata i žiga ispisuje se u pečatu i žigu u koncentričnim krugovima oko grba Republike Hrvatske, koji se nalazi a sredini pečata i žiga, s tim da naziv "Republika Hrvatska" u pečatu i žigu mora biti ispisan većim slovima od teksta ostalog sadržaja pečata i žiga. Ako korisnik pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske rabi više pečata i žigova istovjetnog promjera, svaki od tih pečata i žigova mora biti označen rednim brojem. Redni broj stavlja se u pečat i žig iznad grba Republike Hrvatske. Moraju se uništiti 1. pečati i žigovi s grbom RH koji se zbog promijene naziva tijela, istrošenosti ili drugog razloga koji ih čini neuporabivim stavljaju izvan uporabe 2. koje rabe tijela, a koja prestaju s radom 3. koje je rabila pravna osoba, a koja je promijenila naziv, prestala s radom ili koja više nema javne ovlasti Pečati i žigovi koje treba uništiti dostavljaju se Ministarstvu uprave osobnom dostavom ili preporučenom poštanskom pošiljkom. Tko ih uništava? Pečati i žigovi dostavljaju se radi uništenja Ministarstvu uprave Uništavanje pečata i žigova obavlja tročlana komisija Ministarstva uprave koju imenuje ministar uprave. Nestanak pečata i žiga Nestanak pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske čelnik tijela, odnosno odgovorna osoba u pravnoj osobi dužna je odmah prijaviti Ministarstvu uprave. Nestanak pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske čelnik tijela iz članka odnosno odgovorna osoba u pravnoj osobi dužna je oglasiti u "Narodnim Novinama", u roku od 8 dana od saznanja za nestanak. 155


Osoba koja pronađe pečat ili žig s grbom Republike Hrvatske dužna ga je neodgodivo predati najbližoj policijskoj postaji ili upravi, korisniku pečata ili žiga ili Ministarstvu uprave. Ako se ne postupi prema propisanom, slijedi novčana kazna. O nestalim pečatima i žigovima Ministarstvo uprave vodi evidenciju - Evidencija nestalih pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske. Način postupanja s pečatima i žigovima Čelnik / odgovorna osoba korisnika pečata i žiga s grbom RH pismeno će odrediti kojem će djelatniku povjeriti pečat i žig na uporabu i čuvanje, te osigurati uvjete za njihovo sigurno čuvanje. Pečati i žigovi moraju se čuvati pod ključem. Djelatnik ne smije pečat i žig tijekom radnog vremena ostavljati bez nadzora, a nakon završetka radnog vremena dužan je pečat i žig pohraniti tako da se onemogući pristup neovlaštenih osoba pečatu i žigu. Korisnik pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske dužan je voditi evidenciju o pečatima i žigovima koje rabi Evidencija pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske. Evidencija sadrži sljedeće podatke: datum rješenja Ministarstva uprave kojim je odobrena izrada pečata i žiga, otisak pečata i žiga, redni broj pečata i žiga, datum početka uporabe pečata i žiga, oznaku ustrojstvene jedinke koja rabi pečat i žig, potpis ovlaštenog djelatnika kojem su pečat i žig povjereni na uporabu, dan kada su pečat i žig dostavljeni Ministarstvu uprave radi uništavanja i rubriku za primjedbe. Zakon o upravnim pristojbama Kojim propisom se regulira plaćanje upravne pristojbe? Regulira ih Zakon o upravnim pristojbama (NN br. 8/96 do 69/10) i Tarifa upravnih pristojbi koja je njegov sastavni dio. Što su upravne pristojbe i za što se plaćaju? To su davanja koja plaća podnositelj zahtjeva za spise i radnje pred tijelima državne uprave, diplomatskim misijama, konzularnim uredima i drugim predstavničkim tijelima Republike Hrvatske u inozemstvu, upravnim i samoupravnim tijelima županije, grada i općine te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. Kako se naplaćuje upravna pristojba? Pristojbe se plaćaju u državnim biljezima ili se uplaćuje izravno na propisani račun – ako pristojba iznosi više od 100,00 kn ili kad je to zakonom propisano (npr. konzularne pristojbe u inozemstvu plaćaju se na bankovni račun diplomatskih misija ili konzularnih ureda). U kojem trenutku nastaje pristojbena obveza? Pristojbena obveza nastaje u trenutku predaje zahtjeva za izdavanje rješenja ili druge isprave, odnosno u trenutku podnošenja podneska. Za zahtjev koji je dostavljen elektroničkim putem pristojbena obveza nastaje u trenutku donošenja odluke o zahtjevu pristojbenog obveznika. Za spise i radnje iz pojedinih upravnih oblasti za čije je izdavanje ili obavljanje Tarifom upravnih pristojbi propisana posebna pristojba, pristojbena obveza nastaje u trenutku udovoljavanja zahtjevu pristojbenog obveznika. Tko je pristojbeni obveznik? Pristojbeni obveznik je osoba na čiji se zahtjev pokreće postupak, odnosno obavljaju radnje za koje je u Tarifi propisano plaćanje pristojbe. Ako za isti spis ili radnju postoje dva ili više pristojbenih obveznika, njihova je obveza solidarna. Ako više osoba podnosi zajednički zahtjev, plaća se jedna pristojba. Koje su vrste pristojbi po zakonu o upravnim pristojbama? Vrste pristojbi: 1. Opće – naplaćuju se ako Zakonom nije propisano da se za neku radnju ili akt plaća posebna pristojba - 20,00 kn za zahtjeve, molbe, prijedloge, prijave i druge podneske - 50,00 kn za sva rješenja za koja nije propisana posebna pristojba - 20,00 kn za uvjerenja 156


- 30,00 kn za ovjeru svakog potpisa - 40,00 kn za ovjeru autentičnosti rukopisa ili za ovjeru prijepisa od svakog poluarka originala - 20,00 kn za opomenu kojom se netko poziva da plati dužnu pristojbu - 50,00 kn na žalbu protiv rješenja 2. Posebne - propisane Tarifom upravnih pristojbi Pristojbe iz oblasti unutarnjih poslova Gospodarske pristojbe Pristojbe iz područja ugostiteljstva i turizma Prometne pristojbe Pristojbe iz oblasti poljoprivrede, ribarstva, šumarstva i lova Pristojbe iz oblasti vodoprivrede Katastarske pristojbe Pristojbe iz oblasti zdravstva Građevinske pristojbe Pristojbe iz oblasti prosvjete i kulture Pristojbe za obavljanje djelatnosti Pristojbe iz oblasti vanjskih poslova Pristojbe u postupcima stjecanja nekretnina Pristojbe pri zaključenju braka Pristojbe za zaštitu okoliša Pristojbe za zaštitu kulturne i prirodne baštine Pristojbe za zaštitu tržišnog natjecanja Tko je oslobođen plaćanja pristojbe? Koja su opća oslobođenja? 1. RH i tijela državne vlasti, te jedinice lokalne i područne uprave i samouprave i njihova tijela 2. organizacije iz oblasti prosvjete, znanosti, kulture, zdravstva, socijalne skrbi i humanitarne organizacije u obavljanju svoje djelatnosti 3. invalidske i sl. organizacije u obavljanju svoje djelatnosti 4. građani slabog imovinskog stanja - čiji dohodak, uključujući i dohodak supružnika, u protekloj i tekućoj godini ne prelazi iznos neoporezivog dohotka i koji nemaju druge značajnije imovine čija ukupna vrijednost ne prelazi 30.000,00 kuna, o čemu se daje pisani iskaz 5. invalidi domovinskog rata 6. supružnici i djeca branitelja poginulih, nestalih i zatočenih u domovinskom ratu 7. prognanici i izbjeglice 8. strani državljani za vizu i odobrenje za produženi boravak u RH koji kao stipendisti dolaze u RH na daljnje školovanje te državljani onih zemalja s kojima je RH zaključila, odnosno preuzela ugovor o ukidanju viza ili pristojbi na vize Za koje se spise i radnje ne plaćaju pristojbe? Koja su predmetna oslobođenja?

-

predstavke i pritužbe te prijedloge državnim i drugim javnim tijelima

-

molbe za pomilovanje zahtjev za naknadu štete osoba neopravdano osuđenih i neosnovano lišenih slobode te rješenja o tim predmetima spise i radnje u postupku za povrat više plaćenih obveza sve prijave i prijedloge za utvrđivanje poreza i pristojbi te za korištenje poreznih oslobođenja i olakšica ispravljanje greške u rješenjima spise i radnje koji se vode po službenoj dužnosti spise i radnje u postupku za ostvarivanje prava na doplatak za djecu spise i radnje u svezi sa redovnim školovanjem učenika i studenata osim pristojbi za svjedodžbu po završenom školovanju ili diplomu za upis u knjigu državljana i matične knjige prijave i odjave prebivališta osoba i dr.

-

Poništavanje Poništavanje državnih biljega koji se lijepe na podnesak obavlja tijelo nadležno za prijam podneska, a u ostalim slučajevima tijelo koje donosi ili uručuje stranci rješenje ili drugu ispravu za koju se plaća pristojba. Državni biljezi poništavaju se pečatom ili na drugi odgovarajući način. 157


Ako se pristojba uplaćuje izravno na propisani račun, u spisu tijela pred kojim je plaćena pristojba mora biti dokaz o obavljenoj uplati pristojbe. U ispravama koje se izdaju bez pristojbe mora se naznačiti na osnovi kojih su odredbi ovoga Zakona i drugih propisa oslobođene od plaćanja pristojbe. Povrat pristojbe Pravo na povrat plaćene ili više plaćene pristojbe ima osoba koja: 1. plati pristojbu koju nije bila obvezna platiti 2. ili je plati u većem iznosu od propisnog 3. ili je plati za radnju koju tijelo nije obavilo Postupak za povrat pristojbe pokreće se na zahtjev stranke. Zahtjev za povrat pristojbe rješava tijelo za čiji je rad plaćena pristojba. Zahtjev za povrat pristojbe od pravnih osoba s javnim ovlastima rješava ispostava Porezne uprave prema sjedištu pravne osobe s javnim ovlastima. Što se radi ako pristojbeni obveznik ne plati pristojbu? Podnesci i drugi spisi za koje nije plaćena pristojba, ili nije plaćena u dostatnom iznosu, ne primaju se dok stranka ne podnese podnesak za koji je plaćena dostatna pristojba. Ako podnesak ili drugi spis za koji nije plaćena pristojba, ili nije plaćena u dostatnom iznosu, stigne poštom, tijelo nadležno za odlučivanje po zahtjevu pozvat će pristojbenog obveznika pismenom opomenom da u roku od 15 dana od dana primitka opomene plati redovnu pristojbu i pristojbu za opomenu. Ako pristojbeni obveznik uplati pristojbu smatra se da je pristojba uredno plaćena od početka. Ako pristojbeni obveznik ne plati dužnu pristojbu, naplata pristojbe obavit će se prije uručenja zatraženog rješenja ili druge isprave, odnosno prije prve obavijesti pristojbenom obvezniku o izvršenju tražene radnje. Ako pristojbeni obveznik ne plati pristojbu u propisanom roku, neće se postupiti po podnesku za koji nije plaćena pristojba. Iznimno, ako je radnja za koju je nadležno tijelo moralo naplatiti pristojbu obavljena, a pristojba nije plaćena, od pristojbenog obveznika pristojba će se naplatiti prisilno, prema odredbama Zakona o porezu na dohodak. Kada zastarijeva pravo na naplatu i povrat pristojbe? Zastara plaćanja pristojbe je u roku od 2 godine nakon isteka godine u kojoj je pristojbu trebalo uplatiti. Pristojbe plaćene u gotovom novcu za spise i radnje ministarstva i državnih organa, diplomatskih i konzularnih predstavništava RH u inozemstvu prihod su državnog proračuna. Uredba o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti 34/02 Što se uređuje ovom uredbom? Ovom Uredbom propisuje se sadržaj, izgled i način isticanja natpisne ploče, sadržaj zaglavlja akta, te način ispisivanja dvojezične ili višejezične natpisne ploče i zaglavlja akta za: a) tijela državne uprave b) tijela jedinica lokalne samouprave, c) tijela jedinica područne (regionalne) samouprave, d) mjesnu samoupravu, e) pravne osobe koje imaju javne ovlasti Izgled natpisne ploče Naziv tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave ispisuje se na natpisnoj staklenoj ploči četverokutnog oblika, širine 60 cm i visine 40 cm s uskim zlatnim rubom udaljenim 1 cm od ruba ploče. Grb Republike Hrvatske tiska se u prirodnim bojama, a tekst natpisne ploče mora biti tiskan velikim slovima u zlatnoj boji na crnoj podlozi, vrstom slova, helvetika,svijetla i polucrna. Iznimno, dvojezična ili višejezična natpisna ploča je 70 cm širine i 50 cm visine. Ministar nadležan za poslove opće uprave svojim aktom može odobriti i veće dimenzije višejezične natpisne ploče od propisane, kada je to iz tehničkih razloga opravdano.

158


Sadržaj natpisne ploče Natpisna ploča ministarstva sadrži: grb Republike Hrvatske, naziv: “Republika Hrvatska” i naziv ministarstva. Naziv ministarstva ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst. - upravne organizacije u sastavu ministarstva koja je osnovana posebnim zakonom, osim navedenih dijelova iza naziva ministarstva u čijem je sastavu, sadrži naziv upravne organizacije. Naziv upravne organizacije u sastavu ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst. - unutarnja ustrojstvena jedinica ministarstva, odnosno upravne organizacije u sastavu ministarstva, koja nije smještena u zgradi s ministarstvom, odnosno sa upravnom organizacijom u sastavu ministarstva, ističe natpisnu ploču, koja iza naziva ministarstva, odnosno upravne organizacije u sastavu ministarstva, kojoj pripada, sadrži i naziv unutarnje ustrojstvene jedinice, a ukoliko ima sjedište u drugom mjestu, uz naziv unutarnje ustrojstvene jedinice, sadrži i mjesto sjedišta. Naziv i sjedište unutarnje ustrojstvene jedinice ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst. Natpisna ploča državne upravne organizacije sadrži: grb Republike Hrvatske, naziv: “Republika Hrvatska” i naziv državne upravne organizacije. Naziv državne upravne organizacije ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst. U slučaju isticanja dvojezične ili višejezične natpisne ploče, te ispisivanja dvojezičnog ili višejezičnog zaglavlja akta u skladu sa Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (“Narodne novine” broj 51/00.), tijela državne uprave, odnosno njihove ustrojstvene jedinice, te pravne osobe koje imaju javne ovlasti ispisuju dvojezičnu ili višejezičnu natpisnu ploču, i zaglavlje akta na način da se tekst na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ispisuje na prvom mjestu. Sadržaj zaglavlja akata Zaglavlje akta ministarstva sadrži: grb Republike Hrvatske, naziv: “Republika Hrvatska”, naziv ministarstva, klasifikacijsku oznaku, urudžbeni broj, mjesto i datum izrade akta. Zaglavlje akta upravne organizacije u sastavu ministarstva sadrži: grb Republike Hrvatske, naziv: “Republika Hrvatska”, naziv ministarstva i upravne organizacije, klasifikacijsku oznaku, urudžbeni broj, mjesto i datum izrade akta. Zaglavlje akta unutarnje ustrojstvene jedinice ministarstva i upravne organizacije u sastavu ministarstva, iza naziva tijela kojem pripada sadrži naziv unutarnje ustrojstvene jedinice, a ukoliko ima sjedište u drugom mjestu, uz naziv unutarnje ustrojstvene jedinice, sadrži i mjesto sjedišta. Način isticanja natpisne ploče Natpisna ploča tijela državne uprave ističe se na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade. Natpisna ploča tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave ističe se na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade. Iznimno, natpisna ploča ističe se na lijevoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade, ako ne postoji prostorna mogućnost za njeno isticanje na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade. Natpisna ploča tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave ističe se na lijevoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade, ako je smješteno u zgradi s tijelom državne uprave.

159


7. EUROPSKA UNIJA Koji su idejni začetnici Europske unije? Ideja o ujedinjenoj Europi nekad je bila samo san u mislima filozofa i vizionara. Npr. Victor Hugo je zamišljao „ujedinjene države Europe“. Nakon dva svjetska rata u prvoj polovici 20.st. niknula je nova nada. Između 1945. i 1950. g. nekolicina hrabrih državnika, između ostalih, Konrad Adenauer, Winston Churchill, Alcide de Gaspri i Robert Schumann odlučili su uvjeriti svoje narode da započnu novo razdoblje. U zapadnoj Europi trebao je nastati novi poredak utemeljen na zajedničkim interesima njenih naroda i narodnosti, a na temelju ugovora koji bi jamčili vladavinu prava i jednakost među državama. Spinelli i Monnet drže se idejnim začetnicima Schumanovog plana koji je 1950. god. doveo do stvaranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Značajni događaji i ustavni temelji EU • 9. svibanj 1950 – J. Monnet, R. Schuman, K. Adenauer – ideja o stvaranju zajedničke Europe • 1952. - Pariški ugovor kojim je utemeljena Europska zajednica ugljena i čelika • 1957. - Rimski ugovori kojima je utemeljena Europska ekonomska zajednica i Euratom • 1986. - Jedinstveni europski akt • 1992. - Ugovor iz Maastrichta • 1997. - Ugovor iz Amsterdama • 2001. - Ugovor iz Nice • 29. listopad 2004. - Države članice u Rimu potpisuju ugovor kojim se uspostavlja Ustav Europe • Svibanj - lipanj 2005. - Francuska i Nizozemska referendumom odbacuju Ugovor • 13. prosinac 2007. - Potpisivanje Lisabonskog ugovora od strane 27 država članica • 2007. do svibnja 2009. - Lisabonski ugovor ratificira 26 od 27 parlamenata država članica • 12. lipanj 2008. - Referendum u Irskoj ne uspijeva dobiti većinu potrebnu za ratifikaciju • 19. lipanj 2009. - Europsko vijeće potvrdilo je da će se Europska komisija i dalje sastojati od po jednog predstavnika iz svake države članice. Predsjednici država ili vlada ugovorili su pravno obvezujuća jamstva u odnosu na određena područja koja su identificirale irske vlasti, kao što su oporezivanje, pravo na život, obrazovanje I obitelj, i tradicionalnu irsku politiku vojne neutralnosti, jamstva koja Protokolom moraju biti uključena u Ugovore EU-a nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora. Usvojena je i službena deklaracija o važnosti prava radnika i javnih službi. • 2. listopad 2009. - Drugi referendum u Irskoj • 1. prosinca 2009. - Lisabonski ugovor stupio na snagu Koji su ustavni temelji Europske unije? Ustavni temelji Europske unije su osnivački ugovori i ugovori koji ih mijenjaju. Zašto je osnovana Europska unija – motivi nastanka EU Motivi nastanka EU bili su, prije svega, politički i gospodarski • Sigurnost i mir i želja da se Njemačka drži pod kontrolom integriranjem unutar Europe • Stvaranje zajedničkog tržišta • Gospodarsko blagostanje Jedinstveno tržište i jedinstvena valuta (euro) gospodarski su temelji EU kako bi se postigla što veća konkurentnost na svjetskoj sceni i osigurao gospodarski rast, budući da nijedna država EU nije dovoljno snažna da sama izađe na svjetsko tržište. • Samostojnost u odnosu na nove svjetske supersile (SAD/SSSR) • Stvaranje demokratskog identiteta Europe kao alternative totalitarizmu i nacionalizmu Koja je definicija Europske unije? Europska unija je nadnacionalna zajednica nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između 6 država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Nakon više od pedeset godina i pet valova proširenja (1973. Danska, Irska i Velika Britanija, 1981. Grčka, 1986. Portugal i Španjolska, 1995. Austrija, Finska i Švedska, 2004. Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija, 2007. Bugarska i Rumunjska) Europska unija danas ima 27 država članica. Ime Europska unija uvedeno je Ugovorom iz Maastrichta (stupio na snagu 1993. godine).

160


EU danas – usavršen oblik multisektoralnog ujedinjenja, a njena nadležnost se prostire na ekonomiju, industriju, socijalna pitanja, politiku, građanska prava i vanjsku politiku Europska unija je ekonomska, trgovinska i monetarna sila. Kojih je 6 država osnivača Europske unije i kako su išla proširenja? U početku je 6 zemalja – Belgija, Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska – osnovalo EZUČ 1951. godine, nakon čega su uslijedile EEZ i Euratom 1957. godine. Od tada je uslijedilo pet valova proširenja: 1. 1973. Danska, Irska i Velika Britanija 2. 1981. Grčka 3. 1986. Portugal i Španjolska 4. 1995. Austriju, Finsku i Švedsku 5. 1. svibnja 2004. deset novih članica: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Madžarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija 6. 1. siječnja 2007. Bugarska i Rumunjske - Norveška 1972. i 1994. – referendumom odbijeno članstvo - proširenje bez proširenja (nije formalno proširenje) – ujedinjenjem Njemačke - neformalno smanjenje – Grenland izašao iz EU, kao dio Danske EU danas ima 27 država članica. Izvan EU: 1. države procesa stabilizacije i pridruživanja – Srbija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Albanija, Crna Gora 2. Norveška, Švicarska 3. države kandidatkinje – Turska, Makedonija, Hrvatska, Island Kada je započeo proces nastanka Europske unije - kratka povijest? Povijesni uzroci i povodi nastanka Europske unije leže u nastojanju da se onemogući ponavljanje strahota koje su Europi i svijetu donijela dva svjetska rata. Brojni europski lideri uvjerili su se kako je jedini način da se očuva mir između njihovih zemalja da ih se gospodarski i politički ujedini. Tako je 1950., u govoru koji je nadahnuo Jean Monnet, francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predložio integraciju industrija za ugljen i čelik Zapadne Europe. Pariškim ugovorom (1951.) osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ). Države osnivačice bile su: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka. Ovlast za donošenje odluka o industriji ugljena i čelika u tim zemljama stavljena je u ruke „Visokog povjerenstva“, neovisnog i nadnacionalnoga tijela. Rimskim ugovorima (1957.) osnovane su: Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM). EEZ stvorena je s ciljem da se gospodarska suradnja s područja ugljena i čelika proširi na nova područja. - uspostavljena je carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka), - postavljeni su kriteriji i temeljni ciljevi stvaranja zajedničkog tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. EURATOM postavio je za svoje ciljeve razvoj istraživanja nuklearne energije i njezine upotrebe u civilne svrhe. U 1967. institucije triju Europskih zajednica su spojene. Od tada, postojala je jedna Komisija i jedno Vijeće ministara, kao i Europski parlament. Izvorno, zastupnike u Europskome parlamentu birali su nacionalni parlamenti, no u 1979. održali su se prvi izravni izbori, koji se od tada održavaju svakih pet godina. Do prvog vala proširenja, odnosno pristupanja novih država članica dolazi 1973. godine, kada se tadašnjim Zajednicama pridružuju Danska, Irska i Velika Britanija. Carinska unija se širi i na nove članice, a dolazi i do jačanja zajedničke vanjske politike Europske zajednice. Jedinstvenim europskim aktom (1986.) otvoren je put za potpunu uspostavu jedinstvenog tržišta. Nadležnost Europske zajednice širi se na područje zaštite okoliša, istraživanja i razvoja te ekonomske i socijalne kohezije. 161


Tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća Europskoj zajednici pristupaju Grčka, Portugal i Španjolska. Pojam Europska unija prvi put je uveden Ugovorom o Europskoj uniji (Ugovorom iz Maastrichta) koji je stupio na snagu 1993. godine. Tim ugovorom nadležnost Unije dijelila se na tri područja (stupa): Prvi stup obuhvaćao je tri Zajednice: EZUČ, EEZ i EURATOM te jedinstveno tržište i jedinstvenu valutu. Drugi stup se odnosio na Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, a treći stup na Suradnju u pravosuđu i unutarnjim poslovima odnosno suradnju policije i pravosudnih tijela u kaznenim pitanjima. U 90-tima dolazi do četvrtog vala proširenja koji uključuje Austriju, Finsku i Švedsku, a nadležnost Europske unije širi se na nova područja. Najveći val proširenja Europske unije započeo je 1. svibnja 2004. kada je Europskoj uniji pristupilo deset novih članica: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Madžarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija, a završio pristupanjem Bugarske i Rumunjske 1. siječnja 2007. godine. Prihvaćanjem Lisabonskog ugovora, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009., ukinuta je podjela na tri stupa i zamijenjena različitim stupnjevima ovlasti Europske unije. Također, smanjen je broj područja u kojima se odluke donose jednoglasno, a povećan broj područja u kojima se odluke donose kvalificiranom, odnosno dvostrukom većinom. Europska unija dobit će pravnu osobnost, čime će dobiti sposobnost zaključivanja međunarodnih ugovora. Europski simboli 1. Dan Europe, 9. svibnja – na taj datum 1950. Robert Schuman je u tzv. Schumanovoj deklaraciji predložio stvaranje nadnacionalne europske ustanove zadužene za upravljanje industrijom ugljena i čelika. Države koje je pozivao gotovo su uništile jedna drugu u sukobu koji je za sobom ostavio osjećaj materijalne i moralne pustoši. To je razlogom što su na sastanku na vrhu u Milanu, čelnici EU-a 1985. odlučili slaviti 9. svibnja kao "Dan Europe". 2. Himna – 1985. dio Beethovenove Devete simfonije, „Oda radosti“ službeno je postala himnom EU – ona nije zamijenila nacionalne himne država članica, nego izražava ideale slobode, mira i solidarnosti za koje se Europa zalaže 3. Zastava - od godine 1985. Europska unija ima službenu zastavu - krug s 12 zlatnih zvjezdica na plavoj podlozi • krug simbolizira solidarnost i sklad europskih naroda, a broj 12 savršenstvo i jedinstvo • ta zastava zapravo simbolizira ujedinjenost europskih naroda i zemalja u jednu zajednicu • u upotrebi od 1986. godine 4. Moto (slogan) EU – UJEDINJENI U RAZNOLIKOSTI • prvi put je upotrijebljen 2000., a prvi put službeno spomenut u Ugovoru o Ustavu za Europu, koji je potpisan 2004. • moto znači da su, putem EU-a, Europljani ujedinjeni u zajedničkome nastojanju za mir i napredak te da su mnoge različite kulture, tradicije i jezici u Europi pozitivna prednost za kontinent 5. Valuta – euro je valuta 13 zemalja Europske unije (Belgija, Njemačka, Grčka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Slovenija, Portugal i Finska). Novčanice i kovanice eura u prometu su od 1. siječnja 2002. 6. Europska putovnica – sve putovnice država članica imaju neke zajedničke karakteristike – boja korica (tamnocrvena), upotreba riječi «Europska unija» na službenom jeziku države koja izdaje putovnicu, zajedničke sigurnosne značajke, biometrijske putovnice i dr. 7. Europska vozačka dozvola – Direktivom iz 2006. utvrđene su pretpostavke i uvjeti za uvođenje jedinstvene europske vozačke dozvole koja će biti u obliku plastične kreditne kartice sa fotografijom i eventualno mikročipom. Direktiva propisuje da država članica trebaju usvojiti zakone za provedbu Direktive najkasnije do 19.01.2011. Ti zakoni trebaju stupiti na snagu u svim zemljama članicama EU 19.01.2013. Ne spominju se u Lisabonskom ugovoru. Osnivački ugovori Osnivačkim se ugovorima definiraju ciljevi i ovlasti Europskih zajednica i Unije te način ostvarivanja tih ciljeva. U tu svrhu uspostavljene su europske institucije, čije se ovlasti i međusobni odnos također uređuju Ugovorima. Ugovori predviđaju i pravne instrumente kojima se uređuju pitanja iz europskih ovlasti, te postupke u kojima se takve odluke donose. 162


Unija i dosadašnje Zajednice bili su utemeljeni na načelu dodijeljenih ovlasti, tj. bili su nadležni samo za pitanja za koja im je ovlast dodijeljena Osnivačkim ugovorom. Po svom nastanku, a i načinu mijenjanja, Ugovor je instrument međunarodnog prava. Njegove se izmjene dogovaraju na međuvladinoj konferenciji na kojoj sudjeluju sve države članice, a stupaju na snagu tek kada ih sve države članice ratificiraju u skladu s procedurama propisanim internim ustavnim normama. Sastavni dio Osnivačkog ugovora čine i brojni aneksi, protokoli i deklaracije. Osnivački ugovori su: 1. Ugovor o Europskoj zajednici za ugljen i čelik – Pariški ugovor - stupio na snagu u srpnju 1952. te je prestao važiti u srpnju 2002. 2. Ugovor o Europskoj zajednici – Rimski ugovor o EEZ - stupio na snagu 1. siječnja 1958. 3. Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju – Rimski ugovor o EURATOM - stupio na snagu 1. siječnja 1958. Ugovori koji ih mijenjaju: 1. Ugovor o spajanju 1965. 2. Jedinstveni europski akt 1986.. 3. Ugovor iz Maastrichta 1992. – uspostavio Europsku uniju) 4. Ugovor iz Amsterdama 1997. – zajednička valuta 5. Ugovor iz Nice 2001. – omogućio 5. val proširenja 6. Lisabonski ugovor - stupio na snagu 1. prosinca 2009. Pariški ugovor (1951.) Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ) nastala je na temelju Schumanova plana u sklopu kojega je 1950. godine predloženo stvaranje ovlasti nad industrijom ugljena i čelika poslijeratne Francuske i Njemačke, te drugih država koje im se odluče priključiti. Potpisivanjem Ugovora o EZUČ 1951. godine u Parizu, Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka uspostavile su zajednički okvir za dogovore o proizvodnji i distribuciji ugljena i čelika te autonomni sustav institucija koji će time upravljati idućih 50 godina. Prema Ugovoru o EZUČ-u taj je rok istekao 23. srpnja 2002. godine, čime je ova zajednica prestala postojati. Iako je EZUČ bio ograničen na samo dvije industrijske grane, njegovo je postojanje imalo značajan utjecaj na gospodarski i politički razvoj u Europi u drugoj polovici 20. stoljeća. Rimski ugovori Rimskim ugovorima, potpisanima 1957. godine u Rimu, osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). EEZ-om je ustanovljena carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka) te su postavljeni temelji i temeljni ciljevi stvaranja zajedničkoga tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. Euratom je postavio ciljeve razvoja istraživanja nuklearne energije i njezine upotrebe u civilne svrhe. Stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji Europska ekonomska zajednica preimenovana je u Europsku zajednicu, a Ugovor o EEZ-u postao je Ugovor o EZ-u. Ugovor o spajanju Ugovor o spajanju, potpisan je u Bruxellesu 1965. stvorio je jednu Komisiju i jedno Vijeće tadašnjih triju Europskih zajednica. Jedinstveni europski akt Jedinstveni europski akt je ugovor potpisan 1986. godine kojim je prvi put značajnije modificiran Rimski ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici. Njime su - dani pravni temelji za stvaranje jedinstvenoga tržišta do 1. siječnja 1993. g. - definirane nove nadležnosti Zajednice (socijalna politika, gospodarska i socijalna kohezija, istraživanje i tehnološki razvoj, zaštita okoliša), - pokrenuta suradnja u području vanjskih poslova, - proširene ovlasti Europskoga parlamenta te - pojednostavljen proces donošenja odluka u Vijeću ministara

163


Ugovor o Europskoj uniji - Ugovor iz Maastrichta (1992.) Ugovorom o Europskoj uniji (potpisan 1992. i stupio na snagu 1993.) države članice uspostavile su Europsku uniju. Ovim Ugovorom su postavljeni ciljevi ekonomske i monetarne unije, jedinstvene valute, zajedničke vanjske i sigurnosne politike, zajedničke obrambene politike, a zatim i obrane, uvođenje državljanstva Unije, uske suradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima. Ugovorom o Europskoj uniji kreirana je struktura Europske unije u oblik 'hrama' s tri stupa: Europske zajednice, Zajednička vanjska i sigurnosna politika te Suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova.

Izraz Europska zajednica rabio se za cijelu integraciju do stupanja na snagu Ugovora o Europskoj uniji. Pod tim terminom podrazumijevale su se tri Zajednice utemeljene Pariškim i Rimskim ugovorima. Europske zajednice je pravilno ime za Zajednicu, koja je obuhvaćala: Europsku zajednicu za ugljen i čelik, Europsku ekonomsku zajednicu i Europsku zajednicu za atomsku energiju. U službenom govoru Europske unije nakon 1967., spomenute se tri zajednice skraćeno nazivaju Zajednica. Europska zajednica za ugljen i čelik prestala je postojati 23. srpnja 2002., jer je ugovor o njenom osnivanju bio sklopljen na 50 godina. Zajednička vanjska i sigurnosna politika ustanovljena je Ugovorom o Europskoj uniji te predstavlja nastavak prijašnje Europske političke suradnje. Ona pruža i okvir za zajedničku politiku u području obrane. Odluke u području Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (osim provedbenih) donose se jednoglasno, točnije bez glasa protiv, u Vijeću Europske unije odnosno Europskom vijeću, a ciljevi se postižu putem specifičnih instrumenata: zajedničkih akcija, zajedničkih stajališta i zajedničkih strategija, Suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova ostvaruje se u sljedećim područjima: problemi imigracije i azila, trgovina drogom, međunarodne pronevjere, suradnja sudova u građanskim sporovima, carinska suradnja i suradnja između policija zemalja članica, borba protiv ilegalnog useljavanja, kao i odnosi država članica s trećim zemljama. Ugovor iz Amsterdama (1997.) Amsterdamski ugovor je rezultat rada međuvladine konferencije započete u Torinu 1996. godine. Ministri vanjskih poslova država članica potpisali su ga u listopadu 1997. godine, a stupio je na snagu 1999. godine. Pravno, Ugovor sadrži neke dodatke Ugovoru o Europskoj uniji (Ugovoru iz Maastrichta) i kao takav ne zamjenjuje druge ugovore, nego ravnopravno ulazi u pravne akte Unije. Najvažnije izmjene uvedene Amsterdamskim ugovorom jesu: - jačanje uloge Europskoga parlamenta (veći broj odluka koje se donose postupkom suodlučivanja), - uvođenje fleksibilnosti, mogućnost suspenzije države članice iz postupka donošenja odluka, - prenošenje dijela odredaba koje se odnose na suradnju u području pravosuđa i unutarnjih poslova (treći stup) u prvi stup EU-a (vizni režim, azil, suradnja među sudovima u civilnim pitanjima), - uvrštavanje Schengenskoga sporazuma u pravnu stečevinu EU-a, - izmjene odredaba o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, - uključivanje socijalnoga protokola u tekst Ugovora, - te isticanje borbe za većom zaposlenošću kao cilja Unije Ugovor iz Nice (2001.) Ugovor iz Nice sadrži izmjene Ugovora o EU i Ugovora o EZ, uz sedam aneksa. Stupanjem na snagu Ugovora iz Nice te proširenjem na nove države članice promijenjen je sastav i način djelovanja Europskoga parlamenta, Vijeća Europske unije, Europske komisije, Suda Europskih zajednica, Revizorskoga suda, Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora te Odbora regija. Najvažnije odredbe Ugovora iz Nice odnose se na sastav institucija, način odlučivanja u Vijeću (neka pitanja iz područja za koje je ranije bilo predviđeno jednoglasno odlučivanje sada zahtijevaju donošenje odluke kvalificiranom većinom), uspostavu Eurojusta – tijela za borbu protiv kriminala, razvoj pojačane suradnje koja mora uključivati najmanje osam država te biti otvorena ostalim državama članicama. Pojačana suradnja ne smije stvarati prepreke ili diskriminaciju u trgovini među članicama ili ugroziti konkurenciju. Ustavni ugovor U veljači 2002. godine Europska je unija sazvala međuvladinu konvenciju čija je zadaća bila razmotriti treba li Uniji Ustav. Konvencija je tijekom jednoipolgodišnjeg rada izradila prijedlog Ustava koji je sadržavao nacrt novog funkcioniranja institucija Unije. Nakon brojnih kompromisnih rješenja tekst prijedloga Ustavnog ugovora s više od 300 stranica bio je završen u lipnju 2004. godine. Predstavnici država članica Europske unije (predsjednici država i vlada) potpisali su u Rimu 29. listopada iste godine Ustavni ugovor (engl. the Constitution for Europe.) 164


Proces ratifikacije u državama članicama započeo je u studenom 2004., a Europski ga je parlament potvrdio u siječnju 2005. godine. Ustav, kao i dosadašnji temeljni ugovori na osnovu kojih je Unija funkcionirala, sadržavao je pravila koja su utvrđivala raspodjelu ovlasti između država članica i Unije, kao i između institucija Unije. Ustavom se trebala ustanoviti i pravna osobnost Unije što je trebalo omogućiti da Unija djeluje na međunarodnoj razini u ime država članica. Ustavom se željela povećati učinkovitost rada europskih institucija i pojednostaviti proces donošenja odluka u Uniji koja je tada okupljala 25 država članica. Promjene predviđene u tekstu Ustava donijele bi novu metodu ponderiranja glasova država članica u Vijeću ministara, a bilo je predviđeno da se o većem broju područja zajedničkih politika Unije odlučuje kvalificiranom većinom. Bilo je predviđeno da Ustav uključuje i sporazum o maksimalnoj veličini i sastavu Europske komisije, rotirajuće predsjedništvo EU-a zamjeni uvođenjem dužnosti predsjednika Europskog vijeća te ustanovi i institucija ministra vanjskih poslova Europske unije. Ustavni ugovor trebao je stupiti na snagu nakon što ga ratificiraju sve države članice sukladno svojim nacionalnim procedurama. Nakon negativnih ishoda francuskog i nizozemskog referenduma, Ustavni ugovor je odbačen te su nastavljeni pregovori o ustrojstvu i ovlastima Europske unije među njezinim državama članicama. Lisabonski ugovor Kao odgovor na krizu nastalu neusvajanjem Ustavnog ugovora, čelnici su europskih država dogovorili usvajanje tzv. Reformskog ugovora. Lisabonski je ugovor izmijenio dosadašnje Osnivačke ugovore EU na 'stari' način, odnosno unoseći amandmane na postojeći tekst Ugovora. Pri tome je ipak došlo do izmjene naziva dosadašnjih Ugovora. Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i dalje nosi isti naziv, ali je Ugovor o Europskoj zajednici preimenovan u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Ta dva Ugovora od 1. su prosinca 2009. pravni temelji europske integracije. Uz njih i dalje postoji i Ugovor o Euratomu. • Jačanje uloge Europskog parlamenta - Europski parlament, čije zastupnike izravno biraju građani Europske unije, dobit će nove ovlasti u području europskog zakonodavstva, proračuna i međunarodnih sporazuma. To se posebice odnosi na veći broj odluka koje će se donositi postupkom suodlučivanja u stvaranju politika, što će osigurati ravnopravnost Europskog parlamenta i Vijeća, koje predstavlja zemlje članice, po pitanju velike većine europskog zakonodavstva. • dosadašnja procedura suodlučivanja Europskog parlamenta i Vijeća, pretvara se u redovni zakonodavni postupak Unije • Veća uključenost nacionalnih parlamenata - nacionalni će parlament dobiti više mogućnosti za uključivanje u rad Europske unije, posebice zahvaljujući novom mehanizmu kojim se nadzire da Unija djeluje samo tamo gdje se na razini EU-a mogu dobiti bolji rezultati (supsidijarnost). Zajedno s jačom ulogom Europskog parlamenta, to će poboljšati demokraciju i povećati legitimnost u funkcioniranju Unije. • Promjena broja zastupnika u Europskom parlamentu , 750 zastupnika + predsjednik Europskog parlamenta • Pravo inicijative građana - milijun ljudi – od 500 milijuna, koliko broji stanovništvo EU-a – iz niza država članica mogu poslati peticiju Europskoj komisiji da iznese prijedloge novih zakona. • Istupanje iz Unije - Lisabonski ugovor po prvi puta eksplicitno uvodi mogućnost istupanja zemlje članice iz Europske unije – izlazna klauzula • Efektivno i učinkovito donošenje odluka - glasovanje kvalificiranom većinom u Vijeću proširit će se na nova područja politika kako bi se proces odlučivanja učinio bržim i učinkovitijim. Od 2014., kvalificirana će se većina računati na temelju dvostruke većine zemalja članica i stanovnika, te će stoga predstavljati dvojnu legitimnost Unije. Dvostruka većina će se postići ako za neku odluku glasa najmanje 55% zemalja članica koje obuhvaćaju najmanje 65% stanovnika EU. • Europsko Vijeće pravno priznato kao institucija EU • Kreira funkciju predsjednika Europskog Vijeća koji se bira na dvije i pol godine. • Nestanak stupova, odnosno, spajanje trećeg stupa s prvim i njegovo podvrgavanje nadnacionalnoj metodi suradnje među državama • Uvodi Povelju o temeljnim pravima u primarno pravo EU-a. • Prava građana i Povelja o temeljnim pravima - Lisabonski ugovor čuva postojeća prava istovremeno uvodeći nova. Posebice, jamči slobode i principe navedene u Povelji o temeljnim pravima, a odredbama daje obvezujuću pravnu snagu. Tiče se civilnih, političkih, ekonomskih i socijalnih prava. • Solidarnost među zemljama članicama - Lisabonski ugovor omogućuje zajedničko djelovanje zemalja članica i Unije u duhu solidarnosti ukoliko neka od zemalja članica postane metom terorističkog napada ili

165


• •

žrtvom prirodne ili ljudskim faktorom izazvane katastrofe. Također se naglašava solidarnost u području energije. Novi visoki predstavnik Unije za vanjskopolitička pitanja i sigurnosnu politiku , ujedno je i potpredsjednik Komisije I predsjeda Vijećem vanjskih I općih poslova. Pravna osobnost EU - spajanje Europske zajednice I Europske unije

Predsjedništvo EU-a Svaka država članica je do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora naizmjence predsjedala Unijom u trajanju od šest mjeseci. Predsjedavanje Unijom doprinos je svake države članice učinkovitom funkcioniranju institucija Zajednice. Lisabonski ugovor promijenio je taj sustav stvaranjem stalnoga predsjednika Europskoga vijeća kojega bira Europsko vijeće na dvije i pol godine i koje se jednom može obnoviti. To radno mjesto ne može se kombinirati s nacionalnom javnom službom. Ugovor također uvodi novi sustav "jednake rotacije" za predsjedništvo u Vijeću. Te odredbe nisu navedene u tekstu Ugovora, nego u nacrtu odluke koja se usvojila nakon što je Ugovor stupio na snagu. Predsjedništvo različitih sastava Vijeća, osim Vijeća za vanjske poslove, sastoji se prema toj odluci od tri države članice - EU trija. Svaka država predsjeda sastancima Vijeća tijekom razdoblja od šest mjeseci uz pomoć dviju drugih država članica na temelju zajedničkoga programa u trajanju od 18 mjeseci. Pravna struktura EU prije Lisabonskog ugovora Za EU se kaže da podsjeća na prednji dio grčkoga hrama koji počiva na tri stupa. Ta se slika počela rabiti kako bi se opisala struktura Unije ustrojena u Maastrichtu 1992. godine. 1. Prvi stup ima nadnacionalni karakter, u pravnom smislu se temelji na Ugovoru o Europskoj zajednici i Ugovoru o Europskoj zajednici za atomsku energiju, a čine ga carinska unija, jedinstveno tržište, zajednička poljoprivredna politika, strukturne politike te ekonomska i monetarna unija. 2. Drugi stup obuhvaća suradnju država u vanjskoj i sigurnosnoj politici – - međuvladina suradnja 3. Treći stup obuhvaća suradnju država u unutarnjim poslovima i pravosudnu suradnju u pitanjima kaznenog prava – međuvladina suradnja Osnovna razlika između prvoga i druga dva stupa leži u stupnju ograničavanja ovlasti odlučivanja na razini država članica, odnosno u načinu donošenja odluka. Jedino prvi stup koristi postupke odlučivanja utemeljene još Rimskim ugovorima, kojima usvojeni pravni akti postaju sastavnim dijelom nacionalnih pravnih poredaka država članica. Druga su dva stupa pretežno u nadležnosti država članica, te su više međudržavnoga karaktera. Ugovorom iz Lisabona predviđeno je približavanje stupova te podjela nadležnosti na tri kategorije: a) područja pod isključivom nadležnosti Unije (npr. carinska unija, pravila tržišnog natjecanja, monetarna politika u državama koje su uvele euro); b) područja u kojima Unija dijeli nadležnost s državama članicama (npr. unutarnje tržište, pojedini aspekti socijalne politike, poljoprivreda, zaštita okoliša, promet, područje slobode, sigurnosti i pravde); i c) područja u kojima Unija može poduzeti aktivnosti podrške i koordinacije ili dodatne aktivnosti kojima podupire aktivnosti država članica (npr. zaštita i poboljšanje zdravlja, industrija, kultura, obrazovanje, turizam). Područja koja ne mogu ući u opću klasifikaciju razrađuju se posebno, npr. koordinacija ekonomskih politika te zajednička vanjska i sigurnosna politika. Izvori prava – primarno i sekundarno pravo Izvori prava Europske unije dijele se na primarne i sekundarne. Primarni su izvori prava osnivački ugovori, pristupni ugovori i opća načela prava. Izrazom osnivački ugovori obuhvaćeni su ugovori kojima su stvorene Europska zajednica za ugljen i čelik (do polovice 2002.), Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju, te ugovori koji ih izmjenjuju – Jedinstveni europski akt, Ugovor iz Maastrichta, Ugovor iz Amsterdama, Ugovor iz Nice i Ugovor iz Lisabona. Sekundarni izvori prava uključuju pravne akte koje donose institucije EU na temelju primarnoga zakonodavstva (uredbe, direktive, odluke, mišljenja, preporuke), međunarodni sporazumi kojima se uređuju međusobni odnosi EU i drugih međunarodnih organizacija ili trećih država, te sudsku praksu Europskog suda. Pravna načela 1. Načelo nadređenosti prava EU-a - pravni akti Zajednice u pravnom sustavu država članica imaju višu 166


pravnu snagu od nacionalnih zakona (poznato je i pod nazivom načelo prvenstva, superiornosti ili supremacije). 2. Načelo proporcionalnosti - pravni akti EZ-a svojim sadržajem ne nadilaze ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva EU-a, 3. Načelo dodijeljene ovlasti - Zajednica može donositi odluke samo u područjima u kojima su države članice takvu ovlast na nju prenijele, 4. Načelo zabrane diskriminacije - zabrana različitoga postupanja bilo izravno (zabrana izravne diskriminacije) ili neizravno (zabrana neizravne diskriminacije). Načelo supsidijarnosti (PRINCIPLE OF SUBSIDIARITY, SUBSIDIARITY) Načelo supsidijarnosti opće je načelo Zajednice prema kojem ona ne poduzima radnje (izuzev u područjima svoje isključive ovlasti), osim ako one nisu djelotvornije od radnji poduzetih na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Namjena je načela supsidijarnosti osigurati učinkovito donošenje odluka na razini što bližoj građanima. Primjena ovoga načela osigurava i neprekidnu provjeru provedbe aktivnosti na razini Zajednice i njezine opravdanosti u odnosu na mogućnost njezine provedbe na nacionalnoj ili regionalnoj razini. U Ugovoru iz Lisabona primjena načela supsidijarnosti ojačana je većom ulogom nacionalnih parlamenata u donošenju odluka na razini EU-a. Prijedlogodavac (najčešće je to Europska komisija) treba nacionalne parlamente izvješćivati o svim novim prijedlozima. Nacionalni parlamenti mogu u roku od osam tjedana po primitku prijedloga prihvatiti obrazloženo mišljenje u kojemu navode zbog čega smatraju da je prijedlog suprotan načelu supsidijarnosti. Pri tome svaki nacionalni parlament ima dva glasa. Ako jedna trećina tako alociranih glasova nacionalnih parlamenata podupire mišljenje da prijedlog nije u skladu s načelom supsidijarnosti, prijedlogodavac ga mora ponovo razmotriti, nakon čega može povući, održati ili izmijeniti prijedlog, što treba obrazložiti. Taj je princip dopunjen principom proporcionalnosti, pri čemu EU mora ograničiti svoje djelovanje samo na ono što je potrebno kako bi se postigli ciljevi navedeni u Lisabonskom ugovoru. Sekundarno pravo 1. Uredba - opća mjera koja je obvezujuća u svim svojim dijelovima. Za razliku od direktiva koje su upućene državama članicama te odluka, koje su upućene posebnim primateljima, uredbe su upućene svima. Uredba je izravno primjenjiva, što znači da stvara zakon koji ima istovremeni učinak u svim državama članicama na isti način kao i nacionalni instrument, bez bilo kakve daljnje akcije od strane nacionalnih vlasti. 2. Direktiva – upućuje se državama članicama Unije u svrhu usklađivanje nacionalnog zakonodavstva. Direktiva je obvezujuća za države članice glede rezultata koje treba postići, ali im ostavlja izbor metoda kojima će ostvariti ciljeve Zajednice unutar okvira njegova unutarnjega pravnog poretka. Ako direktiva nije prenesena u nacionalno zakonodavstvo u državi članici Unije, ako je prenesena na nepotpun način ili ako postoji odgoda u njezinome prenošenju, građani se mogu izravno pozvati na direktivu o kojoj je riječ pred nacionalnim sudovima. 3. Odluka - instrument kojim institucije Zajednice rješavaju određena pitanja. Putem odluke, institucije mogu zahtijevati od neke države članice ili građana Unije da poduzmu ili se suzdrže od određene akcije, te dati prava ili nametnuti obveze državi članici ili građaninu. Odluka je:  pojedinačna mjera, a osobe kojima je upućena moraju se pojedinačno navesti, što razlikuje odluku od uredbe  obvezujuća u cijelosti 4. Drugi instrumenti • Preporuka - omogućuje institucijama obznaniti svoja stajališta i predložiti vrstu djelovanja ne namećući bilo kakvu pravnu obvezu onima kojima je upućena (državama članicama, drugim ustanovama ili, u nekim slučajevima, građanima Unije) • Mišljenje - instrument koji omogućuje da institucije izraze mišljenje na neobvezujući način, drugim riječima bez nametanja bilo kakve pravne obveze onima kojima je upućeno. Cilj je izložiti stajalište neke ustanove glede određenoga pitanja. • Zajednička akcija (Zajednička vanjska i sigurnosna politika) - pravni instrument u okviru petog poglavlja Ugovora o Europskoj uniji te je međuvladine naravi. Usvojena od strane Vijeća Europske unije jednoglasno ili, u nekim slučajevima, od strane kvalificirane većine, zajednička akcija je obvezujuća za države članice Unije koje moraju postići navedene ciljeve ukoliko ne dođe do većih poteškoća. • Odluka, okvirna odluka i zajednička akcija (policijska i pravosudna suradnja u kaznenim pitanjima) 167


Od stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama, odluke i okvirne odluke zamijenjene su zajedničkim akcijama na području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima. To su pravni instrumenti u okviru šestog poglavlja Ugovora o Europskoj uniji, koji nastaju na međuvladinoj razini. Odluke i okvirne odluke usvaja Vijeće Europske unije jednoglasno na inicijativu Komisije ili države članice. Okvirna odluka obvezuje države članice da implementiraju određenu mjeru, ostavljajući nacionalnim vlastima izbor oblika i metoda provođenja te mjere(kao direktiva u kontekstu Zajednice). Odluke se koriste na području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima za bilo koju svrhu, osim za usklađivanje zakona i propisa države članice – za što su zadužene okvirne odluke. Zajedničko stajalište (Zajednička vanjska i sigurnosna politika i policijska te pravosudna suradnja u kaznenim pitanjima) Zajedničko stajalište u kontekstu zajedničke vanjske i sigurnosne politike te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima, pravni je instrument koji se donosi na međuvladinoj razini. Usvojeno jednoglasno od strane Vijeća Europske unije, ono utvrđuje pristup Unije određenim pitanjima glede vanjske i sigurnosne politike ili policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima te daje smjernice za provedbu nacionalnih politika u tim područjima.

Međunarodni sporazumi Europska unija do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora nije imala pravnu osobnost, ali je ima ograničenu mogućnost sklapanja međunarodnih sporazuma u ime država članica, i to u području vanjske i sigurnosne politike i u području policijske i pravosudne suradnje. Sporazume kojima se ostvaruje zajednička trgovinska politika u pravilu Vijeće sklapa kvalificiranom većinom glasova, ali neke kategorije tih sporazuma koji se odnose na trgovinu uslugama i na komercijalne aspekte intelektualnog vlasništva zahtijevaju jednoglasnost u Vijeću. Jednoglasno se sklapaju i oni sporazumi koji se odnose na pitanja o kojima u internom pravnom poretku EU Vijeće odlučuje jednoglasno, kao i oni koji se odnose na pitanja koja Zajednica još nije interno regulirala. Temeljem Ugovora o EZ-u predviđena je ovlast EZ-a da sklapa sporazume o pridruženom članstvu. Osim izričito utemeljenih ovlasti sklapanja međunarodnih sporazuma, Zajednica ima i implicitne ovlasti sklapati sporazume u svim područjima koja je interno ovlaštena urediti. Ako Zajednica sklapa međunarodni sporazum koji istodobno obuhvaća pitanja iz njezine nadležnosti, ali i pitanja nad kojima su ovlasti zadržale države članice, sklopit će se takozvani mješoviti sporazum. Mješoviti sporazum istodobno sklapaju Zajednica i svaka od njenih država članica, a stupa na snagu kada ga u ime Zajednice ratificira Vijeće ministara, i eventualno potvrdi Europski parlament, te svaka država članica u skladu s vlastitim ustavnim poretkom predviđenom procedurom sklapanja međunarodnih sporazuma. Kao mješoviti sporazumi, bili su sklopljeni svi Europski sporazumi - sporazumi o pridruženom članstvu s državama srednje i istočne Europe, te i dva do sada sklopljena sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju onaj s Makedonijom i onaj s Hrvatskom. Mješoviti su se sporazumi kao forma razvili u praksi, te nisu predviđeni Osnivačkim ugovorom. Lisabonskim ugovorom EU je priznato svojstvo pravne osobe. Sudska praksa Sve odluke koje su donijela tijela koja imaju sudsku ovlast predstavljaju sudsku praksu. Europski sud i Prvostupanjski sud sudske su institucije Europske unije. Zadatak je suda osigurati da se zakonodavstvo Zajednice poštuje uz tumačenje i provedbu osnivačkih ugovora. Sudu pomažu njegovi odvjetnici koji sastavljaju mišljenja. 1. Presude Europski sud i Prvostupanjski sud donose presude, zapravo odluke kojima se zaključuje parnični postupak. Protiv presuda Europskog suda ne može se podnositi žalba. Žalba protiv presude Prvostupanjskoga suda može se podnijeti Europskom sudu. 2. Mišljenja Europski parlament, Vijeće, Komisija ili država članica Unije mogu zatražiti mišljenje Suda o tome je li neki sporazum između Zajednice i države koja nije članica EU-a ili međunarodnih organizacija usklađen s odredbama Ugovora o EZ-u. Sporazum za koji je Sud dao negativno mišljenje može stupiti na snagu jedino nakon ispunjenja određenih uvjeta propisanih člankom 48. Ugovora o Europskoj uniji (postupak za izmjenu ugovora). 3. Naredba Europski sud i Prvostupanjski sud mogu izdati naredbe u raznim slučajevima, kako je propisano u Pravilima postupka koja široko spadaju u tri skupine: 168


tijekom istrage nekog slučaja (primjerice, akti kojima se nalaže očuvanje dokaza ili odvajanje, pripajanje, ili obustavu slučajeva); • kada Sud donosi odluku ne razmatrajući sadržaj slučaja (primjerice, u slučaju očite neprihvatljivosti slučaja ili nedostatka nadležnosti) te • kada Sud donosi odluku o sadržaju predmeta; ovdje su naredbe zapravo pojednostavljene presude koje se koriste kada je predmet identičan drugim predmetima u kojima je presuda već bila donesena. Naredbe se u načelu mogu mijenjati ili opozivati. 4. Podnesci odvjetnika Odvjetnici imaju dužnost pomagati Sudu u njegovome radu. Djelujući s potpunom nepristranošću i neovisnošću, oni sudu podnose podneske o slučajevima pred Sudom. U tim podnescima, odvjetnici predlažu rješenje nekoga spora, ali podnesci nisu obvezujući za suce. Oni su sastavni dio usmenoga postupka te se objavljuju zajedno s presudama u Izvješćima Suda. •

Koje su institucije Europske unije? Glavne institucije: Vijeće EU (Vijeće ministara), Europsko vijeće, Europska komisija, Europski parlament, Europski sud pravde, Europska središnja banka, Europski sud revizora Ostale institucije: Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europska investicijska banka, Europski ombudsman i dr. Pomoćna tijela: Europol, Eurojust, agencije, itd. 1. Europski parlament Europski parlament je predstavničko tijelo Europske unije. Zastupnici u Parlamentu se od 1979. godine biraju izravnim glasovanjem, na mandat od 5 godina, na neposrednim izborima u zemljama članicama prema izbornom postupku kakav vrijedi za izbor zastupnika za nacionalni parlament pojedinih država. Broj zastupnika koji se biraju u pojedinoj državi članici razmjeran je udjelu stanovnika te države u ukupnom broju stanovnika EU-a - može biti minimalno 6, odnosno maksimalno 96 zastupnika. Trenutačno Europski parlament broji 736 zastupnika. Zastupnici Europskoga parlamenta ne sjede u nacionalnim blokovima, nego u sedam europskih političkih skupina. Oni predstavljaju sva stajališta o europskim integracijama, od snažno pro-europskih do otvoreno euroskeptičnih. Najveće frakcije su: • Europska pučka stranka - Europski demokrati (EPP-ED) - 289 zastupnika • Frakcija Socijaldemokratske stranke Europe u Europskom parlamentu (PSE) - 218 zastupnika • Savez liberala i demokrata za Europu (ELDR i EDP) - 89 zastupnika Parlamentu u radu pomaže dvadesetak stalnih odbora čija veličina i značaj ovise ponajviše o utjecaju koji Parlament ima u pojedinim područjima europskih politika. Parlamentarni odbori uglavnom pripremaju zakonske prijedloge za specifična područja na osnovu kojih Parlament donosi svoje konačne odluke tijekom plenarnih sjednica. Godine 2009. Jerzy Buzek je izabran za predsjednika Europskoga parlamenta. Sjedište Parlamenta dijele tri države članice Unije: glavno sjedište i mjesto gdje se održavaju plenarne sjednice jest Strasbourg, njegovo Glavno tajništvo nalazi se u Luxemburgu, dok se političke grupe i odbori većinom sastaju u Bruxellesu. Za razliku od Komisije, svi službeni jezici Unije (23 jezika), ujedno su i radni jezici Parlamenta. Što Parlament radi Parlament ima tri glavne uloge. 1. Usvajanje europskih zakona — zajedno s Vijećem ministara u brojnim područjima politika 2. Parlament provodi demokratski nadzor nad drugim institucijama EU-a, osobito nad Komisijom. On ima ovlasti odobriti ili odbiti imenovanje povjerenika Komisije, te ima pravo izglasati nepovjerenje Komisiji kao cjelini. - imenovanje pučkoga pravobranitelja, članova Europske središnje banke, Revizorskoga suda i drugih institucija 3. Utjecaj na proračunska sredstva - Parlament s Vijećem dijeli ovlast nad proračunom EU-a, te prema tome može utjecati na način na koji EU troši proračunska sredstva. Na kraju postupka, on usvaja ili odbija proračun u cijelosti. Suodlučivanje će postati „redovni zakonodavni postupak“. Ono će se proširiti na nova područja politika poput slobode, sigurnosti i pravde. 169


To će ojačati zakonodavne ovlasti Europskog parlamenta. Kako je organiziran rad Parlamenta Rad Parlamenta podijeljen je u dvije glavne faze: • Pripremanje plenarnoga zasjedanja. To čine zastupnici EP-a u raznim parlamentarnim odborima koji su specijalizirani za određena područja aktivnosti EU-a. O pitanjima za raspravu također raspravljaju političke skupine. • Plenarno zasjedanje. Plenarne sjednice obično se održavaju u Strasbourgu (jedan tjedan u mjesecu), a ponekad i u Bruxellesu (samo dva dana). Na tim sjednicama Parlament ispituje predloženo zakonodavstvo i glasuje za izmjene i dopune prije nego li donese odluku o tekstu kao cjelini. Druge točke na dnevnome redu mogu uključiti "priopćenja" ili pitanja Vijeća ili Komisije o onome što se zbiva u Europskoj uniji ili širom svijeta.

2. Europsko vijeće (European Council) Europsko vijeće sastoji se od izabranih političkih zastupnika najvišeg ranga država članica – premijera i predsjednika koji imaju izvršne ovlasti. Vijeće zadaje politički smjer i utvrđuje prioritete EU-a. (europski sastanci na vrhu ili europski summiti). U sklopu Lisabonskog ugovora, Europsko vijeće postaje punopravna institucija EU-a, a njegova je uloga jasno definirana. Europsko vijeće je, dakle, forum na kojem se - predstavljaju značajne političke inicijative - određuje smjer i dinamika integracije - mijenjaju i dopunjavaju osnivački ugovori - dogovara promjene u strukturi EU kroz višemjesečne pregovore koji se odvijaju u vidu međuvladinih konferencija Nakon pregovora između država članica, Europsko vijeće na osnovi konsenzusa može izdati: • smjernice za budući razvoj • izjave i rezolucije: izražavaju stajališta čelnika država ili vlada o nekome specifičnom pitanju. Smjernice i izjave nisu pravno obvezujuće. Da bi stupile na snagu, one moraju slijediti rutinski postupak za pravne instrumente Zajednice: prijedloge Europske komisije o kojima glasuju Europski parlament i Vijeće Europske unije, nakon čega po potrebi slijedi provedba na nacionalnoj razini. Lisabonskim ugovorom Europsko vijeće formalno postaje institucija EU. Također, uvedena je institucija predsjednika Europskog vijeća koji se bira na mandat od 2,5 godine, čiji je glavni zadatak osiguravanje rada Europskog vijeća, održavanje kohezije i konsenzusa unutar Vijeća, izvješćivanje Europskog parlamenta te predstavljanje Europske unije na međunarodnom planu. Predsjednik Europskog vijeća od 1.12.2009. je Herman Van Rompuy. To obilježava promjenu od sadašnjeg sustava u kojem države članice, izmjenjujući se u predsjedanju EU-om svakih šest mjeseci, također predsjedaju i Europskim vijećem. Uloga koju ima Europsko vijeće je odlučna, ali se razlikuje od uloge Vijeća Europske unije čiji su članovi ministri država članica. Vijeće Europske unije ima ovlasti koje su mu dane Ugovorom, podliježe reviziji Suda Europskih zajednica te usvaja pravne instrumente Zajednice. Vijeće Europe, još jedna institucija različita od Europskoga vijeća, međunarodna je organizacija izvan Europske unije koja se bavi izobrazbom, kulturom i, iznad svega, zaštitom ljudskih prava. Ono trenutačno ima 46 članica. 3. Vijeće Europe (Council) • do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora Vijeće Europske unije ili Vijeće ministara Vijeće je glavno tijelo Unije za donošenje odluka. Kao i Europski parlament, Vijeće je osnovano osnivačkim ugovorima 1950-ih godina. Ono zastupa države članice, a na njegovim sastancima sudjeluje po jedan ministar iz svake nacionalne vlade EU-a (ukupno 27 ministara) i uvijek se sastaje u istom broju. Sjedište u Bruxellesu. • sastav Vijeća mijenja se ovisno o temi o kojoj se na sastanku raspravlja te se u praksi Vijeće manifestira kroz “više lica“: kada se raspravlja o poljoprivrednoj politici, sastaju se ministri poljoprivrede; kada se radi o pitanju nezakonitih migracija, ministri unutarnjih poslova i sl. Svaki ministar u Vijeću obvezuje svoju vladu, odgovoran je svojem nacionalnom parlamentu te građanima koje Parlament zastupa, što osigurava demokratski legitimitet odluka Vijeća. 170


Predsjednici država i/ili predsjednici vlada država članica, zajedno s predsjednikom Europske komisije sastaju se do četiri puta godišnje u okviru Europskoga vijeća. Na tim sastancima na vrhu utvrđuje se cjelokupna politika Unije i rješavaju se pitanja koja se nisu mogla riješiti na nižoj razini (primjerice od strane ministara na redovitim sastancima Vijeća). Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, Vijeće je sastavljeno od 10 formacija (umjesto prijašnjih 9): 1. Vijeće za opće poslove 2. Vijeće za vanjske poslove 3. Vijeće za gospodarske i financijske poslove 4. Vijeće za suradnju u području pravosuđa i unutarnjih poslova 5. Vijeće za zapošljavanje, socijalnu, zdravstvenu i potrošačku politiku 6. Vijeće za tržišno natjecanje 7. Vijeće za promet, telekomunikacije i energetiku 8. Vijeće za poljoprivredu i ribarstvo 9. Vijeće za okoliš 10. Vijeće za obrazovanje, mlade i kulturu Što radi Vijeće Vijeće ima šest ključnih uloga: 1. Usvajanje zakona EU – zajedno s Europskim parlamentom donosi odluke u većini područja koja su u nadležnosti Unije 2. Koordiniranje šire gospodarske i socijalne politike država članica - Vijeće je usmjereno i na poticanje razvoja novih poslova te na poboljšanje obrazovanja, zdravstva i sustava socijalne skrbi 3. Sklapanje međunarodnih sporazuma između EU-a i drugih država ili međunarodnih organizacija – iz područja trgovine, suradnje i razvoja ili mogu biti usmjereni na određene teme kao što su ribarstvo, znanost, tehnologija, promet itd. 4. Odobravanje proračuna EU-a, zajedno s Europskim parlamentom 5. Definiranje zajedničke vanjske i sigurnosne politiku EU-a na temelju smjernica koje je postavilo Europsko vijeće - stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, Visoka povjerenica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavljat će Vijeće u pitanjima vanjske i sigurnosne politike sa zemljama izvan EU-a ili međunarodnim organizacijama 6. Koordiniranje suradnje između nacionalnih sudova i policijskih snaga u kaznenim pitanjima Kada bi se rad Vijeća EU-u odvijao isključivo na sastancima ministara, Vijeće bi bilo potpuno neoperativno. Stoga u sklopu Vijeća EU djeluju i razna podtijela koja pomažu Vijeću u uspješnom obavljanju njegovih zadataka. To su: • Predsjedništvo Vijeća - ovu funkciju naizmjence svakih šest mjeseci (siječanj-lipanj, srpanj-prosinac), prema unaprijed utvrđenom redoslijedu, sustavom rotacije preuzima jedna od država članica EU, koja u okviru svog mandata upravlja radom Vijeća; drugim riječima, svaka država članica Unije naizmjenično preuzima odgovornost nad poslovanjem Vijeća i predsjeda svim sastancima tijekom šestomjesečnoga razdoblja, promovirajući zakonodavne i političke odluke i posredujući u kompromisima između država članica. U cilju osiguranja kontinuiteta u radu Vijeća, Lisabonskim se ugovorom i formalno uvodi tzv. trojno predsjedništvo, što znači da će buduće tri države predsjedateljice dogovoriti zajednički program za period od 18 mjeseci. • Odbor stalnih predstavnika (COREPER) - prema francuskom akronimu naziva Commité des representants permanents – koji imaju funkciju veleposlanika država članica pri EU • sve države članice EU u Bruxellesu imaju svoju stalnu misiju, drugim riječima svoje stalno diplomatsko predstavništvo pri Uniji, a šefovi tih delegacija, tj. veleposlanici, okupljaju se na razini COREPER-a • ti veleposlanici ("stalni predstavnici") zasjedaju jednom tjedno i pripremaju sjednice Vijeća na način da sastavljaju dnevni red pojedinih zasjedanja i pripremaju odluke Vijeća, uz iznimku većine poljoprivrednih pitanja koje rješava Posebni odbor za poljoprivredu • radne skupine stručnjaka - sastavljene su od službenika iz nacionalnih uprava, pomažu radu COREPERa / pripremaju materijale na temelju kojih COREPER priprema nacrt odluka ili propisa koje usvajaju ministri u Vijeću • Glavno tajništvo Vijeća - Predsjedništvu pomaže Glavno tajništvo koje priprema i osigurava lako funkcioniranje rada Vijeća na svim razinama. 171


U 2009. godini, Catherine Ashton imenovana je glavnim tajnikom Vijeća. Ona je također visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te u tom svojstvu pomaže koordinirati akcije Unije na svjetskoj sceni. Glavnome tajniku pomaže njegov zamjenik zadužen za upravljanje Glavnim tajništvom. Odlučivanje u Vijeću 1. jednoglasno – vanjska politika, porezna politika i zajedničko tržište 2. obična većina (14 glasova) – pitanja koja nisu regulirana ugovorima 3. kvalificirana većina (primjenjivat će se do 2014.) – jedinstveno tržište, sigurnost i zdravlje radnika, jačanje gospodarske i socijalne kohezije – od ukupno 345 glasova – 258 glasova čini kv. većinu, odnosno minimalno 55% država (15 država članica) ili 65% stanovništva, ako država članica zatraži potvrdu da glasovi „ZA“, predstavljaju najmanje 65% ukupnoga stanovništva Unije, blokirajuća manjina 4 države članice. Ukupan broj glasova

Kvalificirana većina

Blokirajuća manjina

EU 15

87

62

26

EU 27

345

255

91

Od 2014. do 2017. biti će prijelazni period – moći će se glasati i kvalificiranom većinom ako to zatraži 1 država članica. Ako zakonodavni prijedlog dolazi od Europske komisije, za odluku treba glasovati 72% država članica, odnosno 20 od 27 država članica. 4. Europska komisija Europska komisija je političko te glavno izvršno tijelo Europske unije. Naziva se često i Vladom EU. Predstavlja interese EU neovisno od država članica (nadnacionalni karakter). Ona je čuvarica osnivačkih ugovora I glasnogovornik EU – predstavlja EU prema trećim zemljama. Komisija odgovara Europskom parlamentu. To je jedina institucija EU-a s općom ovlasti pokretanja prijedloga zakona. Radni jezici – francuski, engleski, njemački Sastav: 1. Predsjednik Europske komisije – obično je to predstavnik najveće političke grupacije 2. Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koji je ujedno i potpredsjednik Komisije 3. 27 povjerenika (po jedan iz svake države članice) – ne mogu primati upute vlade države članice koja ih je izabrala Mandat povjerenika traje pet godina, i poklapa se s mandatom Europskog parlamenta. Nakon izbora i konstituiranja novog Europskog parlamenta, imenuju se i novi članovi Europske komisije kako bi Parlament imao utjecaj na izbor i rad Komisije. Predsjednika Komisije bira Europsko vijeće nakon što se vlade država članica usuglase o kandidatu, a izbor mora biti potvrđen u Europskom parlamentu. Vijeće kvalificiranom većinom, a u dogovoru s predsjednikom Komisije, usvaja listu povjerenika. Cijelu Komisiju potvrđuje Europski parlament, a na kraju Vijeće imenuje novu Komisiju. Europski parlament može u svakom trenutnu raspustiti Komisiju, na način da joj izglasa nepovjerenje usvajanjem odluke o cenzuri, ali ne može smjenjivati pojedine povjerenike. Pojedinačni članovi Komisije moraju dati ostavku ukoliko to od njih zatraži predsjednik, pod uvjetom da drugi povjerenici to odobravaju. Sadašnji predsjednik Europske komisije je José Manuel Barroso iz Portugala. Gdje je smještena Komisija? Sjedište Komisije je u Bruxellesu (Belgija), ali ona također ima urede u Luxemburgu, zastupništva u svim državama članicama Unije te delegacije u mnogim glavnim gradovima širom svijeta.

172


Uloga Komisije Europska komisija ima četiri glavne uloge: 1. Predlaganje novog zakonodavstva Parlamentu i Vijeću - prije nego iznese bilo kakve prijedloge, Komisija mora razmotriti je li zakonodavstvo Unije najbolji način za rješavanje određenih problema Komisija će predložiti akciju na razini Unije jedino ako smatra da se problem ne može riješiti učinkovitije nacionalnom, regionalnom ili lokalnom akcijom. To načelo rješavanja stvari na najnižoj mogućoj razini zove se "načelo supsidijarnosti". 2. Provedba zajedničkih politika te upravljanje i nadzor nad proračunom EU-a • mora upravljati politikama koje usvoje Parlament i Vijeće • donosi brojne provedbene propise koji omogućuju provedbu propisa Vijeća (smjernice, uredbe, odluke) • odgovorna je za upravljanje i provedbu proračuna EU-a • nadzor nad proračunom provodi zajedno s Revizorskim sudom 3. Provedba europskoga zakonodavstva • Komisija djeluje kao "čuvar ugovora" - zajedno sa Sudom Europskih zajednica, odgovorna je za ispravnu primjenu zakonodavstva Unije u svim državama članicama • ako utvrdi da neka država EU-a ne primjenjuje zakone Unije, prvo pokreće proces koji se zove "postupak protiv kršenja" To uključuje slanje službenoga pisma vladi u kojem se navodi zašto Komisija smatra da je ta zemlja prekršila zakone Unije, utvrđujući rok za slanje detaljnog odgovora Komisiji. Ako ovaj postupak ne uspije ispraviti stvari, Komisija mora zatim uputiti predmet Sudu Europskih zajednica koji ima ovlast nametnuti kazne. Presude Suda obvezujuće su za države članice i institucije EU-a. 4. Zastupanje EU-a na međunarodnoj razini - omogućuje državama članicama da izraze "vlastiti stav" na međunarodnim forumima, jer stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora zadaću predstavljanja i pregovaranja u ime Unije na međunarodnoj sceni preuzima novoformirana institucija Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koji je ujedno i potpredsjednik Komisije. Struktura Komisije Europska komisija sastoji se od: • političke strukture - čini ju predsjednik i povjerenici te njihovi kabineti Svaki povjerenik zadužen je u Komisiji za određeno područje i na čelu je one opće uprave (ili više njih) koja pokriva to područje. Svaki povjerenik ima svoj kabinet. • upravne strukture koju čine: - opće uprave / generalne direkcije koje se mogu usporediti s ministarstvima - osmišljavaju i sastavljaju zakonodavne prijedloge, no ti prijedlozi postaju službeni tek kad ih "usvoji" Komisija na svojim tjednim sastancima Na čelu opće uprave nalazi se generalni direktor koji odgovara za svoj rad povjereniku zaduženom za to područje. - glavno tajništvo na čelu s glavni tajnikom Europske komisije - koordinira rad između pojedinih generalnih direkcija i ostalih tijela Komisije, daje stručne savjete, osigurava prevođenje, daje statističke podatke (putem statističkog ureda EUROSTAT) Na čelu Glavnog tajništva je Glavni tajnik (trenutno Catherine Day) koji odgovara izravno predsjedniku. - privremeni i stalni odbori stručnjaka savjetnika - ostale zajedničke službe i uredi Visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku / potpredsjednik Komisije Nova funkcija na čelu zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a uspostavit će se Lisabonskim ugovorom. Značajan novi pomak je imenovanje visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku koji je istovremeno potpredsjednik Komisije. Ta je funkcija spoj dvaju već postojećih: visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i povjerenika za vanjske odnose. Visokog predstavnika ili predstavnicu imenovat će Europsko vijeće, a predsjedat će Vijećem ministara vanjskih poslova istovremeno obnašajući funkciju potpredsjednika Europske komisije. On ili ona iznosit će prijedloge, provoditi vanjsku politiku u ime Vijeća i zastupati stajališta Unije na međunarodnoj razini. Ova je funkcija osmišljena kako bi Europska unija bolje branila svoje interese i vrijednosti na međunarodnoj pozornici i izražavala jednoglasno svoja stajališta. Od 1. prosinca 2009. dužnost visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku obnaša Catherine Ashton.

173


5. Sud pravde Europske unije / Europski sud Sud Europskih zajednica (često ga se jednostavno naziva samo "Sud") osnovan je u okviru Ugovora o EZUČ-u iz 1952. godine. Sjedište mu je u Luxemburgu. Sud pravde Europske unije sastavljen je od 27 sudaca, dakle po jednog iz svake države članice, s mandatom od 6 godina. Sucima u radu pomaže 8 glavnih odvjetnika čiji je glavni zadatak izlaganje svojeg mišljenja o predmetima koji su podneseni Sudu. Radi učinkovitosti, Sud rijetko zasjeda u punome sastavu. Obično zasjeda kao "Velika komora" koja se sastoji od samo 15 sudaca ili u komorama od pet ili tri suca. Osnovni zadatak Suda pravde Europske unije - osigurati da se zakonodavstvo EU tumači i primjenjuje na isti način u svim državama članicama EU, kako bi zakonodavstvo bilo jednako za sve. On primjerice osigurava da nacionalni sudovi ne donose različite presude o istome pitanju. Sud ima ovlasti rješavati pravne sporove između država članica EU-a, institucija EU-a, poslovnih subjekata i pojedinaca. Ostale zadaće Suda: 1. donosi presude u slučajevima nepoštivanja prava Unije u sporovima u koje su uključene institucije EU-a, države članice, pravne i fizičke osobe, a donoseći presude uvijek primjenjuje isključivo pravo EU, nikad nacionalno pravo 2. izražava svoj stav o (ne)usklađenosti nekog nacionalnog propisa s europskim te ga često u praksi nacionalni sudovi konzultiraju kod tumačenja zakona EU-a 3. nadgleda usklađenost pravnih instrumenata europskih institucija s ugovorima Unije, pa se tako u suprotnom može dogoditi da Sud poništi neku odluku EK ili Vijeća. Budući da poštivanje usklađenosti i provedba presuda ovise o državama članicama, kako bi Sud osigurao da institucije na nacionalnoj razini zaista provedu njegove presude, u nekim situacijama ima mogućnost izreći kaznu državi koja ne poštuje ili ne primjenjuje pravo EU. Kako bi pomogli Sudu Europskih zajednica u rješavanju velikoga broja slučajeva koji su im podneseni te kako bi građanima ponudili bolju pravnu zaštitu, 1989. godine osnovan je Prvostupanjski sud. Ovaj Sud (koji je pridružen Sudu Europskih zajednica) odgovoran je za donošenje presuda o nekim vrstama predmeta, osobito u parnicama koje pokrenu pojedinci, poduzeća i neke organizacije te u predmetima koji se odnose na Zakon o tržišnome natjecanju. Sud Europskih zajednica i Prvostupanjski sud, svaki imaju predsjednika kojeg izaberu njegovi kolege suci na mandat od tri godine koji se može obnoviti. Vassilios Skouris, iz Grčke, izabran je za predsjednika Suda Europskih zajednica 2003. godine; Bo Vesterdorf, iz Danske, predsjednik je Prvostupanjskoga suda. Novo pravosudno tijelo, Europski sud za državnu službu, osnovan je kako bi presuđivao u sporovima između Europske unije i državne službe. Ovaj Sud sastoji se od sedam sudaca i pridružen je Prvostupanjskome sudu. Što radi Sud? Sud donosi presude o predmetima koji su mu podneseni. Četiri najčešće vrste predmeta su: 1. postupak za preliminarno rješenje 2. tužba zbog neispunjavanja obveza 3. tužba zbog poništenja 4. tužba zbog propusta djelovanja Postupak koji slijedi odvija se u dvije faze: prvo slijedi pisana, a zatim usmena faza. U prvoj fazi, sve uključene stranke podnose pismena izvješća, a sudac kojem je slučaj dodijeljen sastavlja izvješće u kojemu rezimira te izjave i pravnu pozadinu slučaja. Zatim dolazi druga faza – javno saslušanje. Od 2003. godine, od odvjetnika se zahtijeva mišljenje o nekome predmetu jedino ako Sud smatra da taj određeni predmet postavlja novu točku zakona. O presudama Suda odlučuje se većinom i proglašavaju se na javnome saslušanju. Izdvojena se mišljenja ne izražavaju. Odluke se objavljuju na dan kada su donesene. 6. Europska središnja banka Europska središnja banka (engl. European Central Bank) osnovana je 1998. i sjedište joj je u Frankfurtu. Glavna zadaća Banke je upravljanje eurom - jedinstvenom valutom Europske unije. ECB je također odgovorna za utvrđivanje i provedbu gospodarske i monetarne politike Unije. U svom radu Europska središnja banka oslanja se na 'Europski sustav središnji banaka', koji se sastoji od središnjih banaka zemalja članica koje su usvojile euro. Samo 16 od njih je dosad usvojilo euro. Tih 16 zemalja 174


sačinjavaju "euro područje", a njihove središnje banke, zajedno s Europskom središnjom bankom, čine tzv. "Eurosustav". Kako bi uspješno i djelotvorno obavljala svoje zadaće zajamčena je potpuna neovisnost Europske središnje banke od bilo koje središnje banke Eurosustava ili bilo kojeg tijela EU-a. Institucije EU-a i vlade država članica moraju poštivati ovo načelo i ne smiju pokušavati utjecati na ECB ili na nacionalne središnje banke. ECB, usko surađujući s nacionalnim središnjim bankama, priprema i provodi odluke koje donose tijela Eurosustava za donošenje odluka – Upravno vijeće, Izvršni odbor i Opće vijeće. Jean-Claude Trichet, iz Francuske, postao je predsjednikom ECB-a u studenome 2003. godine. Što Banka radi? Jedan od glavnih zadataka ECB-a jest održavati stabilnost cijena u europodručju, kako kupovna moć eura ne bi bila ugrožena inflacijom. Cilj je ECB-a osigurati da povećanje potrošačkih cijena iz godine u godinu bude manje od 2%. ECB to čini na dva načina: • Kontroliranjem ponude novca - ako je ponuda novca veća u usporedbi s ponudom roba i usluga, doći će do inflacije. • Nadzorom trendova cijena i procjenom rizika koji predstavlja za stabilnost cijena na europodručju. Kontroliranje ponude novca uključuje, između ostaloga, utvrđivanje kamatnih stopa širom europodručja. To je možda najpoznatija aktivnost Banke. 7. Revizorski sud Revizorski sud (engl. European Court of Auditors ) osnovan je 1975. godine i ima sjedište u Luxemburgu. Uloga Suda: - provjera ispravnog prikupljanja sredstva EU i njihova namjenska potrošnja na zakonit i ekonomičan način - provođenje revizije bilo koje osobe ili organizacije koja upravlja sredstvima Unije - u svome radu Sud pomaže Europskom parlamentu podnoseći revizorsko izvješće za prethodnu godinu. Revizorski sud nema pravne ovlasti: utvrde li revizori prijevaru ili nepravilnosti, moraju o tome izvijestiti OLAF – Europski ured za borbu protiv prijevare. Sastav - po jedan člana iz svake države članice Unije kojeg imenuje Vijeće na mandat od 6 godina. Članovi izabiru jednoga od svojih članova kao predsjednika na mandat od 3 godine, koji se može obnoviti. Vitor Caldeira, iz Portugala, bio je izabran za predsjednika 2008. Ostala tijela Europska investicijska banka osigurava dugoročna financijska sredstava za kapitalne projekte u Uniji i izvan nje. Njezina je zadaća davati zajmove za projekte od europskog interesa (kao što su željezničke i cestovne veze, zračne luke ili ekološki programi), osobito za siromašnije regije, države kandidatkinje i zemlje u razvoju. EIB također daje kredite za ulaganje u mala poduzeća. Philippe Maystadt, iz Belgije, postao je predsjednikom EIB-a 1. siječnja 2000. godine. Europska banka za obnovu i razvoj utemeljena je radi pomoći tranzicijskim zemljama u procesu približavanja Uniji; Europski investicijski fond (EIF) pruža poduzetnički kapital malim i srednjevelikim poduzećima, osobito novim poduzećima i poslovnim subjektima koji su orijentirani tehnologiji. EIF također pruža jamstva financijskim institucijama (kao što su banke) kako bi pokrili svoje zajmove malim i srednjim poduzećima. Europski gospodarski i socijalni odbor predstavlja interese različitih gospodarskih i socijalnih interesnih skupina u Uniji; Odbor regija okuplja interese regionalnih i lokalnih vlasti u državama Unije. Europska škola za javnu upravu pruža obuku na specifičnim područjima za članove osoblja EU-a Također, usporedo s dinamičnim razvojem procesa europske integracije na razini Unije nastale su s vremenom i druge vrste pomoćnih tijela poput agencija (npr. EUROPOL) i ureda (npr. Ured za statistiku) te ostalih tijela (npr. Europski centar za nadzor droga i ovisnosti). Ombudsman Pozicija Europskoga ombudsmana stvorena je Ugovorom o Europskoj uniji (Maastricht, 1992.). Ombudsman djeluje kao posrednik između građana i tijela Europske unije: ima pravo dobivati i istraživati pritužbe građana, poslovnih subjekata i organizacija Unije te od bilo koga tko prebiva ili ima prijavljen ured u nekoj od država članica EU-a. 175


Ombudsmana bira Europski parlament na mandat od pet godina koji se može obnoviti, što odgovara zakonodavnome mandatu Parlamenta. Nikiforos Diamandouros, bivši nacionalni javni pravobranitelj Grčke, zauzeo je mjesto Europskoga ombudsmana 2010. kada je ponovno izabran na mandat od pet godina. Što radi Ombudsman? Ombudsman pomaže otkriti "loše upravljanje" u institucijama i tijelima Europske unije. "Loše upravljanje" znači da neka institucija ne djeluje u skladu sa zakonom ili ne poštuje načela dobrog upravljanja, ili krši ljudska prava. Neki primjeri su: • nepravedni postupci, • diskriminacija • zloporaba ovlasti, • nedostupnost ili odbijanje davanja informacija, • nepotrebna odgoda te • neispravni postupci. Ombudsman provodi istrage nakon što je podnesena neka tužba ili na svoju vlastitu inicijativu. On djeluje potpuno neovisno i nepristrano – ne zahtijeva niti prihvaća upute od bilo koje vlade ili organizacije. Granice ovlasti tijela EU Osnovno je pravilo da će Europska unija moći postupati po onim ovlastima koje su joj povjerile države članice. Mora poštovati činjenicu da sve druge ovlasti ostaju u ingerenciji država članica. • EU ima isključivu ovlast nad područjima poput pravila tržišnog natjecanja, monetarne politike Eurozone i zajedničke trgovinske politike. • Države članice imaju primarnu odgovornost u područjima kao što su zdravstvo, obrazovanje i industrija. • EU i države članice zajednički su nadležne u područjima kao što su unutarnje tržište, poljoprivreda, promet i energija. Nove ovlasti nacionalnim parlamentima prema Lisabonskom ugovoru Po prvi put, nacionalni parlamenti imat ce izravan utjecaj na proces donošenja odluka. U sklopu Lisabonskog ugovora, svi predloženi zakoni EU-a morat će se slati nacionalnim parlamentima. Primjenjivat će se sustav pravovremenog upozorenja i svaki nacionalni parlament imat će osam tjedana da argumentira svoj prigovor ako misli da prijedlog zakona nije prikladan za EU. Ako dovoljan broj nacionalnih parlamenata država članica uloži prigovor, prijedlog se može izmijeniti i dopuniti ili povući. Ovakav sustav pravovremenog upozorenja omogućuje parlamentima država članica važnu ulogu u osiguravanju da EU ne prekorači svoje ovlasti uključujući se u pitanja koja se mogu bolje riješiti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Pravna struktura EU • Posebnost pravnog sustava EU • Pravna stečevina EU (acquis communautaire) – 35 poglavlje • Izvori prava EU: – primarni – sekundarni • Donošenje odluka Pravna stečevina (ACQUIS COMMUNAUTAIRE) Pravna stečevina Europske unije (franc. acquis communautaire, skraćeno acquis) skup je prava i obveza koji sve države članice obvezuje i povezuje u Europskoj uniji. Pravna stečevina EU-a nije samo pravo u užem smislu jer obuhvaća: • sadržaj, načela i političke ciljeve osnivačkih ugovora • zakonodavstvo usvojeno na temelju osnivačkih ugovora • presude Suda Europskih zajednica, • deklaracije i rezolucije koje je Europska unija usvojila • mjere koje se odnose na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku 176


• mjere koje se odnose na pravosuđe i unutarnje poslove • međunarodne ugovore koje je sklopila Europska zajednica • ugovore zaključene između država članica s trećim zemljama u području djelovanja Europske unije Svaka država koja želi postati članicom Europske unije mora prihvatiti odluke iz osnivačkih ugovora i uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije. Postupci odlučivanja Proces donošenja odluka u Europskoj uniji i postupak suodlučivanja uključuju tri glavne institucije: Europski parlament (EP) koji zastupa građane EU-a i koji ga izravno biraju; Vijeće Europske unije koje zastupa pojedinačne države članice; Europsku komisiju kojoj je cilj zastupati interese Unije kao cjeline. Tri glavna postupka su "konzultacija", "pristanak" i "suodlučivanje". 1. Konzultacija U okviru postupka konzultacije, Vijeće se konzultira s Parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija. Parlament može:  odobriti prijedlog Komisije  odbaciti ga  ili zatražiti njegove izmjene. Ako Parlament zatraži izmjene, Komisija će razmotriti sve izmjene koje Parlament predloži. Ako prihvati bilo koji od tih prijedloga, poslat će Vijeću izmijenjeni prijedlog. Vijeće pregledava izmijenjeni prijedlog i/ili ga usvaja, ili ga ponovno mijenja. U tome postupku, kao i u svim drugima, ako Vijeće izmijeni prijedlog Komisije, ono to mora učiniti jednoglasno. 2. Pristanak Postupak pristanka znači da Vijeće mora dobiti pristanak Europskoga parlamenta prije nego li se donesu neke važne odluke. Postupak je isti kao i u slučaju konzultacija, osim što Parlament ne može izmijeniti prijedlog: on ga mora prihvatiti ili odbaciti. Prihvaćanje (pristanak) zahtijeva apsolutnu većinu danih glasova. 3. Suodlučivanje To je postupak koji se sada rabi u većini donošenja zakonodavstava EU-a. U postupku donošenja odluka, Parlament ne daje samo mišljenje: on dijeli zakonodavnu ovlast zajedno s Vijećem. Ako se Vijeće i Parlament ne mogu složiti glede nekoga dijela predloženoga zakonodavstva, on je stavljen pred Pomirbeni odbor, sastavljen od jednakoga broja zastupnika Vijeća i Parlamenta. Jednom kada se Odbor usuglasi, tekst se još jednom šalje Parlamentu i Vijeću kako bi ga konačno mogli usvojiti kao zakonodavstvo. Donošenje odluka u Europskoj uniji Europska unija ovlaštena je u područjima svoje nadležnosti za pripremanje i donošenje odluka, a tu ovlast ostvaruje putem svojih institucija. To su: Europski parlament, Vijeće i Europska komisija, a u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike i Europsko vijeće. U postupku donošenja odluka o nekim pitanjima mogu sudjelovati i druga tijela u savjetodavnoj funkciji, primjerice, Gospodarski i socijalni odbor ili Odbor regija. U području monetarne politike, neke odluke donosi samostalno Europska središnja banka. U pitanjima koja su u nadležnosti Europske unije, odluke donosi Vijeće zajednički s Europskim parlamentom ili, u manjoj mjeri, samostalno. Radi ostvarivanja nadležnosti Unije, institucije donose uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja. U redovnom zakonodavnom postupku zakonodavne akte predlaže Europska komisija, a donose ih Europski parlament i Vijeće. Vijeće do 31. listopada 2014. godine odluke donosi jednoglasno, običnom većinom ili kvalificiranom većinom. Razvojem europske integracije odlučivanje kvalificiranom većinom proširuje se na sve veći broj područja, ali je u nekim područjima i dalje nužna jednoglasnost. Jednoglasnost (27 država) ili pravo veta, zadržano je u područjima porezne politike, kaznenog prava, unutarnje, vanjske i socijalne politike. Običnom većinom (14 država tj. većinom svojih članova) donose se odluke koje se odnose na neka područja politike zapošljavanja i socijalne politike, dok se u svim ostalim područjima iz nadležnosti EU odluke donose kvalificiranom većinom. Kada Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, broj glasova koji pripada ministru pojedine države članice razlikuje se.

177


Većim državama pripada veći, a manjima manji broj glasova, iako raspodjela ne odražava potpuno razlike u veličini članica EU. Konačna je raspodjela uvijek ishod političkog dogovora prigodom primanja u članstvo novih država. Aktualno donošenje odluka kvalificiranom većinom podrazumijeva (na temelju Ugovora iz Nice) da prihvaćena odluka mora dobiti 258 od 345 glasa Vijeća ili 72% glasova te je moraju prihvatiti dvije trećine zemalja članica. Također, Ugovor iz Nice definira i uvjet koji se može primijeniti posebno na zahtjev bilo koje zemlje članice, a po kojem, da bi odluka bila prihvaćena, zemlje članice koje su prihvatile odluku trebaju predstavljati 62% stanovnika Unije. U cilju pojednostavljenja donošenja odluka, Lisabonskim ugovorom je predviđeno da se donošenje odluka kvalificiranom većinom zamijeni dvostrukom većinom. Glasanje dvostrukom većinom uvodi se od 1. studenog 2014. godine i po tom načinu odlučivanja, da bi odluka bila prihvaćena moraju se ispuniti dva uvjeta: odluku mora prihvatiti 55% članica i odluku moraju prihvatiti zemlje članice koje predstavljaju minimalno 65% stanovnika Unije. Lisabonskim ugovorom, također je definirano da postoji mogućnost odgode primjene glasanja dvostrukom većinom za pojedine odluke na zahtjev pojedine zemlje članice, sve do 31. ožujka 2017. godine, u kojem slučaju se odlučuje kvalificiranom većinom. Odluke koje nisu inicirali Europska komisija ili visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku moraju biti usvojene nadkvalificiranom većinom, što znači da ih moraju prihvatiti najmanje 72% članica koje predstavljaju 65% populacije Europske unije. Osim povećavanja broja područja o kojima se odluke donose kvalificiranom većinom, tijekom povijesti europskih integracija povećavao se i broj područja u kojima se odluke donose suodlučivanjem Vijeća i Europskog parlamenta. Ipak, postoji još uvijek određeni broj područja u kojima Europski parlament ne sudjeluje u zakonodavnoj proceduri usvajanja određenog akta, ali je njegov naknadni pristanak na akt koji usvoji Vijeće uvjet za njegovo stupanje na snagu. To je, primjerice, slučaj sa sporazumima o pridruživanju koje u ime Unije sklapa Vijeće i koji ne mogu u pravnom poretku Unije stupiti na snagu dok ih ne potvrdi Europski parlament. Kao novina, Lisabonskim se ugovorom uloga Europskog parlamenta izjednačava s ulogom Vijeća u pogledu donošenja proračuna EU, što znači da se proračun EU usvaja suodlučivanjem ovih dviju institucija. Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, dosadašnja se razlika između obveznih i neobveznih troškova godišnjeg proračuna dokida, jer Parlament sada zajedno s Vijećem odlučuje i o obveznim troškovima, o kojima dosada nije mogao odlučivati. Parlament, također, većinom glasova svojih članova daje suglasnost na usvajanje višegodišnjeg financijskog okvira Unije. U području zajedničke vanjske i sigurnosne politike odluke donose Europsko vijeće ili Vijeće. Europsko vijeće donosi strateške odluke, kao što su načela i opće upute za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku te zajedničke strategije koje provodi Unija u područjima u kojima države članice imaju važne zajedničke interese. Odluke koje donese Europsko vijeće obvezuju Vijeće stoga Vijeće provodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku usvajajući zajedničke akcije i zajednička stajališta. Te odluke Vijeće donosi jednoglasno. Odluka se smatra donesenom i uz suzdržane glasove prisutnih predstavnika neke države članice. Provedbene odluke, bilo da se radi o provedbi zajedničke strategije koju je usvojilo Europsko vijeće ili o provedbi zajedničke akcije ili zajedničkog stajališta koje je usvojilo Vijeće, Vijeće donosi kvalificiranom većinom. Pripremno zakonodavstvo Pripremno zakonodavstvo sastoji se od svih dokumenata vezanih uz zakonodavni postupak koje izdaju institucije Europske unije. U ovu kategoriju također su uključeni neki dokumenti od općenitoga značaja. Glavni dokumenti za koje se smatra da sačinjavaju dio pripremnoga zakonodavstva: I. Pripremni akt 1. Zakonodavni prijedlozi i mišljenja Komisije Komisija ima gotovo monopol u iniciranju instrumenata Zajednice (direktive, uredbe, odluke ili međunarodni sporazumi), osim tamo gdje dijeli ovo pravo s državama članicama (vidi inicijativa država članica) ili s Europskom središnjom bankom. Ugovori gotovo uvijek zahtijevaju od Vijeća da donosi odluke na temelju prijedloga Komisije. Međutim, Vijeće može pozvati Komisiju da sastavi prijedlog, kao što to može i Europski parlament. U bilo kojemu trenutku tijekom postupka, Komisija može izmijeniti svoj prijedlog ili, ako je to potrebno, povući ga.

178


Komisija je ponovno uključena u kasnijoj fazi zakonodavnoga postupka. Nakon što se prijedlog Komisije dostavi Europskome parlamentu i Vijeću, ako Parlament predloži izmjene zajedničkoga stajališta koje je Vijeće usvojilo, izmijenjeni se tekst dostavlja Vijeću i Komisiji koji daju svoje mišljenje o tim izmjenama. Ukoliko se Komisija ne složi glede izmjena koje je predložio Parlament, Vijeće mora djelovati jednoglasno; ako se pak složi glede izmjena, Vijeće može djelovati kvalificiranom većinom. 2. Inicijativa država članica Ugovor iz Amsterdama propisuje da države članice imaju pravo inicijative u pitanjima azila i imigracije. Tijekom razdoblja od pet godina, zakonodavno pravo inicijative bilo je podijeljeno između Komisije i država članica Unije, a svaka stranka je mogla iznositi prijedloge neovisno od druge stranke. Prijelazno razdoblje od pet godina završilo je 1. svibnja 2004. godine i države članice sada imaju pravo inicijative jedino za drugi i treći stup, tj. na području vanjske i sigurnosne politike te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima. 3. Zajedničko stajalište Vijeća Zajedničko stajalište je instrument koji usvaja kvalificirana većina država članica Unije koje se sastaju u okviru Vijeća kao dio zakonodavnoga postupka u kojem Vijeće dijeli svoju ovlast donošenja odluka s Europskim parlamentom (postupak suradnje ili postupak suodlučivanja). Ono izražava stajalište Vijeća o prijedlogu Komisije u svjetlu mišljenja Europskoga parlamenta (vidi zakonodavna rezolucija Europskoga parlamenta) i mišljenja drugih institucija i tijela uključenih u postupak (Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europska središnja banka, Revizorski sud). 4. Zakonodavna rezolucija Europskoga parlamenta Europski parlament uključen je u brojne faze u bilo kojemu zakonodavnom postupku (postupak suradnje ili postupak suodlučivanja): dokumenti koje usvoji Parlament u bilo kojoj fazi općenito su rezolucije i mogu sadržavati instrumente različitih tipova, kao što su mišljenja ili izmjene zajedničkoga stajališta Vijeća. Zakonodavni se postupci upućuju, ovisno o predmetu, Parlamentarnom odboru koji priprema izvješće što sadrži nacrt rezolucije koji je usvojio Parlament na plenarnome zasjedanju. 5. Mišljenja Europskoga gospodarskoga i socijalnog odbora i Odbora regija Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija daju tehnička mišljenja o pitanjima regionalne te gospodarske i socijalne politike. Mišljenja se daju na inicijativu Odbora ili na zahtjev Parlamenta, Vijeća ili Komisije te služe kao vodstvo tim institucijama u njihovoj zakonodavnoj aktivnosti. Ponekad je obvezno konzultirati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom i/ili Odborom regija, no njihova mišljenja nisu obvezujuća. II. Drugi dokumenti institucija 1. Priopćenje Komisije Velika većina priopćenja Komisije (COM dokumenti) jesu zakonodavni prijedlozi. Drugi najvažniji COM dokumenti su niže navedeni. • Bijela knjiga, sadrži niz prijedloga za djelovanje Zajednice u određenome području. Ona ponekad slijedi Zelenu knjigu, čija je svrha pokrenuti proces konzultacije na europskoj razini. Ako se Vijeće složi s Bijelom knjigom, ona može dovesti do nekoga akcijskoga programa EU-a na području o kojemu je riječ. Temeljem Bijele knjige (1985.) definirana su načela o uspostavljanju velikog unutarnjeg tržišta najkasnije do siječnja 1993. godine, datuma koji je trebao mobilizirati sve snage. 1. Načelo otvaranja granica - što daje mogućnost slobode kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala. 2. Načelo stvaranja solidarnih struktura uvođenjem zajedničkih politika i odgovarajućih financijskih instrumenata. 3. Pravna načela 4. Načelo supsidijarnosti • Zelena knjiga, čija je namjera stimulirati razmišljanje i pokrenuti konzultaciju na europskoj razini glede određenoga predmeta. Konzultacije koje su rezultat Zelene knjige mogu zatim dovesti do objavljivanja Bijele knjige, u kojoj će biti predložen niz konkretnih mjera za djelovanje Zajednice. 2. Izvješće Revizorskoga suda Godišnje izvješće Revizorskoga suda izražava komentare Suda glede upravljanja financijama Zajednice. Ono se dostavlja ustanovama Zajednice i objavljuje se u Službenome listu. Izvješće naglašava točke gdje bi poboljšanje bilo moguće ili zaista poželjno. Institucije snose odgovornost za primjedbe upućene od strane Revizorskog suda.

179


Oporezivanje Unutar EU-a, vlade zadržavaju isključivu odgovornost za razine izravnog oporezivanja, tj. porez na osobne dohotke i dobit poduzeća. Zadatak politike oporezivanja EU-a jest osigurati da su porezna pravila dosljedna s ciljevima stvaranja novih radnih mjesta, konkurentnosti EU-a, jedinstvenog tržišta i slobodnog kretanja kapitala. Zemlje članice same utvrđuju stopu poreza na dobit poduzeća i osobne dohotke, uštede i kapitalne dobitke. Porez na dodanu vrijednost (PDV) predstavlja iznimku budući da je on ključan za ispravno funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Ipak, postoji dosta mjesta za nacionalne razlike u razinama PDV-a. Povrh toga, pravila vezana uz PDV i njegove stope nisu izuzeti iz pravila EU-a koja zahtijevaju jednoglasnost svih 27 zemalja članica po pitanju bilo koje odluke koja se tiče poreza. To pravilo čuva nacionalnu autonomiju. U slučajevima gdje su jedinstveno tržište, slobodno kretanje kapitala ili prava pojedinaca narušena poreznim pravilima, Europski sud pravde je konačni arbitar koji odlučuje o tome što je ispravno. Taj je sud donio mnoge značajne presude u području oporezivanja. Uloga neizravnih poreza Za čitavu EU postoji dogovor o minimalnoj stopi PDV-a od 15% na većinu robe i usluga, no mogući su izuzeci. Stopa višeg standarda dopuštena je unutar određenih granica. Isto se odnosi na niže stope i izuzetke za neke proizvode. Općenito, oni su ograničeni na robu i usluge koje se ne natječu s robom i uslugama iz druge države članice, poput obroka u restoranima ili svakodnevnih potrepština, poput hrane i lijekova. Jedinstveno tržište bi se u suprotnom poremetilo. Promjene i razlike u nametima na gorivo, pića ili cigarete vrlo lako mogu narušiti tržišno natjecanje, tako da su one također podložne nekim zajedničkim pravilima. Međutim, to ostavlja mjesta za kulturne razlike, primjerice u pristupu oporezivanja piva i vina. Priznaju se i ekonomske razlike. Schengenski sporazum Schengenski sporazum omogućuje državljanima država koje ga u cijelosti primjenjuju (odnosi se jednako na europske i neeuropske zemlje) da mogu ulaziti u te države bilo gdje bez ikakvih provjera, a kontrola je svedena samo na vanjske, schengenske granice. Sve zemlje uključene u Schengen imaju zajedničku graničnu i viznu politiku za zemlje izvan Schengenske zone. Schengenom je uspostavljen i Schengenski informacijski sustav (SIS) - baza podataka koju dijele policije svih zemalja uključenih u Sporazum. Ovaj sustav pruža informacije o osobama i predmetima i visoku razinu kontrole vanjskih granica i državnog teritorija radi sprječavanja ilegalnih migracija i kriminalnih aktivnosti. Sporazumom sklopljenim u lipnju 1985. godine u Schengenu u Luksemburgu, Belgija, Francuska, Luksemburg, Njemačka i Nizozemska dogovorile su postupno ukidanje unutarnjih zajedničkih graničnih kontrola i uvođenje slobode kretanja za sve fizičke osobe - državljane zemalja potpisnica sporazuma, drugih zemalja članica EU ili trećih zemalja. Schengensku konvenciju potpisalo je tih pet zemalja 1990. godine, a njome su ustanovljena jamstva za provedbu slobode kretanja. Potpisnicama su se pridružile i Italija (1990.), Portugal i Španjolska (1991.), Grčka (1992.), Austrija (1995.), te Švedska, Finska i Danska (1996.). Schengenski sporazum i konvencija, zajedno s deklaracijama i odlukama donesenim pri Schengenskom izvršnom odboru, čine tzv. schengenski acquis, koji je ušao u tekst Ugovora iz Amsterdama jer se bavi jednim dijelom unutarnjeg tržišta - slobodnim kretanjem ljudi. Island i Norveška (zemlje koje nisu članice EU) također su s EU potpisali sporazum kojim se uključuju u provedbu i razvoj schengenskog acquisa. Što je s državama koje su izvan područja Schengena među koje spada i Hrvatska? Po tom pitanju EU nema jasno definirano stajalište o tome koji su to kriteriji, osim općenitih, za kretanje unutar shengenske zone bez viza. Zato je Vijeće EU donijelo tzv. schengensku "bijelu listu" i "crnu listu". Biti na "bijeloj listi" znači da se možemo slobodno kretati unutar prostora EU bez viza, ali ne duže od 3 mjeseca. Hrvatska se nalazi na tzv. "bijeloj listi". "Crna lista" uključuje, između ostalih, zemlje tzv. Zapadnog Balkana koje su još uvijek pod viznim režimom za ulazak na teritorij EU. Schengenski sporazum smatra se velikim doprinosom stabilnosti Europskog kontinenta i čvršćeg povezivanja država i naroda Europe jer nestajanjem granica nestaje i prijetnja mogućih sukoba zbog posizanja za tuđim teritorijem. Jedinstveno tržište Proces usklađivanja tehničkih, pravnih, administrativnih, kulturnih i protekcionističkih odredbi vezanih za odvijanje slobodne trgovine i kretanja ljudi i dobara u Uniji započet je 1985. godine, a rezultirao je stvaranjem zajedničkog unutarnjeg tržišta 1. siječnja 1993. godine.

180


Stvaranjem carinske unije i ukidanjem carina i kvota u trgovini među državama članicama 1968. godine, stvoreni su prvi preduvjeti za stvaranje jedinstvenog tržišta, a globalizacijski procesi u zadnjih 30-ak godina sve više nameću potrebu zajedničkog funkcioniranja za postizanje visoke razine konkurentnosti na svjetskom tržištu. • Četiri slobode: – slobodno kretanja roba - podrazumijeva ukidanje ograničenja kupnje i prodaje zakonito proizvedenih roba u drugoj državi EU – slobodno kretanje radnika - odnosi se na pravo kretanja, rada i boravka u bilo kojoj članici Unije – slobodno kretanje usluga i poslovni nastan - poslovni subjekti imaju pravo pružanja usluga u drugim državama EU kao i slobodu poslovnog nastana – slobodno kretanje kapitala - označava uklanjanje prepreka u kretanju kapitala i plaćanjima unutar Unije, ali i u odnosu Unije s trećim zemljama Neki od glavnih problema vezanih za zajedničko tržište s kojima se EU susreće su izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca, kao prioriteti za rješavanje u budućnosti. Ekonomska I monetarna unija Ekonomska i monetarna unija (EMU) definirana je Ugovorom iz Maastrichta 1992. godine, a podrazumijeva usklađivanje ekonomskih politika država članica Unije i uvođenje zajedničke valute – eura. Smjernice za integraciju gospodarstava država članica, poticanje gospodarskog rasta, osiguranje radnih mjesta i konkurentnosti gospodarstva EU kao cjeline na globalnoj razini definirane su Integriranim smjernicama za razdoblje 2005. – 2008. Ovim je dokumentom stvorena opća strategija makro- i mikroekonomske politike u EMU, a države članice zasebno stvaraju programe reformi u okviru navedenih smjernica. Iako su sve države članice dio ekonomske i monetarne unije, samo ih 16 koristi euro kao zajedničku valutu: Belgija, Njemačka, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Austrija, Portugal, Slovenija, Slovačka i Finska, dok Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Ujedinjeno Kraljevstvo te Švedska još uvijek koriste nacionalne valute. Kriterij za uvođenje eura je dvogodišnji stabilan tečaj razmjene novca, u čiju je svrhu osnovan Mehanizam tečaja razmjene, koji pomaže kretanju fluktuacija u odnosu eura i nacionalnih valuta u dozvoljenim granicama. Osim navedenog, tu su još četiri kriterija koje je potrebno ostvariti prije uvođenja eura. Navedeni kriteriji nazivaju se kriteriji konvergencije, a odnose se na kamatne stope, proračunski deficit, razinu inflacije i vanjski dug države. Fiksiranje tečajeva i korištenje eura na tržištu deviza i u elektroničkim transakcijama započelo je 1. siječnja 1999. godine, a uveden je 1. siječnja 2002. godine i postupno je zamijenio nacionalne valute. Prijelazno razdoblje istodobnog protoka eura i nacionalnih valuta završilo je 28. veljače 2002. godine. Monetarnom politikom koordinira Europska središnja banka, koja zajedno sa nacionalnim središnjim bankama ima za cilj održanje stabilnosti cijena u euro zoni, kontrolu inflacije itd. Svaka država članica se prije prihvaćanja zajedničke valute suočava sa sagledavanjem pozitivnih i negativnih posljedica tog postupka. Uvođenjem eura nestaju gubici pri mijenjanju novca iz jedne valute u drugu, a usporedba cijena je lakša, što potiče konkurentnost. Međutim, države se istovremeno moraju suočiti i sa zajedničkom kontrolom nad stopama inflacije, kamatnim stopama i valutnim tečajevima. Kriteriji konvergencije / kriteriji iz Maastrichta Kriteriji konvergencije predstavljaju gospodarske uvjete utvrđene Ugovorom iz Maastrichta kojima se procjenjuje spremnost zemalja EU-a za sudjelovanje u trećoj fazi Ekonomske i monetarne unije. Riječ je o ovim kriterijima: 1) visok stupanj cjenovne stabilnosti; stopa inflacije ne smije biti viša od 1,5 % u odnosu na stopu inflacije u trima državama s najstabilnijim cijenama; 2) proračunski manjak ne smije iznositi više od 3 % BDP-a, a javni dug više od 60 % BDP-a; 3) sudjelovanje u europskome monetarnom sustavu najmanje dvije godine; 4) nominalne dugoročne kamatne stope ne smiju iznositi više od 2 % u odnosu na kamatne stope triju zemalja Unije s najnižom stopom inflacije. Etape uvođenja eura 1992.: potpisan Ugovor iz Maastrichta Prema tom Ugovoru nacionalne valute bit će zamijenjene jedinstvenom europskom valutom pod određenim ekonomskim uvjetima koje moraju poštovati države članice. Najvažniji kriterij iz Maastrichta je da nacionalni 181


deficit proračuna ne smije dugoročno prelaziti 3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP-a). Javni dug ne smije prelaziti 60 % BDP-a. Kriterij podrazumijeva i dugoročnu stabilnost cijena, kamatnih stopa i tečajnih razlika. Siječanj, 1994.: osnovan Europski monetarni institut (EMI) Osnovan je Europski monetarni institut, a s njim i nove procedure nadzora za poticanje ekonomske usklađenosti. Lipanj, 1997.: Pakt o stabilnosti i razvoju Europsko vijeće u Amsterdamu usvojilo je Pakt o stabilnosti i razvoju te novi mehanizam tečajnih razlika (novi EMS), koji jamči stabilnost tečaja između eura i valuta država koje nisu pristupile eurozoni. Dogovoren je i izgled ‘europske’ strane kovanica eura. Svibanj, 1998.: jedanaest država zadovoljilo uvjete za uvođenje eura Na sastanku u Bruxellesu, čelnici Unije odlučili su da jedanaest država Europske unije zadovoljava uvjete za članstvo u eurozoni. Najavili su konačni tečaj valuta država pripadnica eurozone. 1. siječnja 1999.: rođen je euro Nestalo je 11 nacionalnih valuta država Elanica. Zamijenjene su eurom, koji je tako postao zajedničkom valutom Austrije, Belgije, Finske, Francuske, Njemačke, Irske, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Portugala i Španjolske. Grčka se pridružila 2001. Od tog trenutka Europski monetarni institut prepušta odgovornost monetarne politike, koja je definirana i implementirana eurom, Europskoj središnjoj banci. Promjena valuta u euro započela je 4. siječnja 1999. po tečaju od oko 1 eura za 1,18 američkih dolara. To je početak prijelaznog razdoblja koje će trajati do 31. prosinca 2001. godine. 1. siječnja 2002.: uvedene su euro novčanice i kovanice Puštene su u optjecaj denominirane euro novčanice i kovanice. Time je započelo razdoblje u kojem se iz prometa povlače nacionalne novčanice i kovanice. To razdoblje završava 28. veljače 2002. godine. Otada je u eurozoni samo euro zakonito sredstvo plaćanja. Međunarodna uloga eura Od trenutka njegova uvođenja euro zauzima značajnu ulogu na međunarodnoj sceni. Osim međunarodnih tržišta kapitala, euro je našao mjesto i u trgovini država europodručja s trećim zemljama, kao što su Velika Britanija, Švedska i Danska, pa čak i Japan. Dakle, euro je od uvođenja do danas na međunarodnoj sceni zadržao znatan stupanj stabilnosti te je zabilježen lagani porast njegove upotrebe kao međunarodne valute. Građani europodručja također su svjesni da se euro može mjeriti s američkim dolarom i jenom što utječe i na njihovu percepciju Europe kao značajnog i utjecajnog sudionika na međunarodnim tržištima kapitala. Republika Hrvatska i euro Hrvatskim građanima i poduzećima euro kao valuta dobro je poznat. Tome u prilog najbolje govori nekoliko činjenica: 1) otprilike dvije trećine vrijednosti štednje građana u bankama položeno je u eurima (ili je indeksirano uz euro); 2) otprilike dvije trećine zaduženja građana u bankama također je vezana uz euro; 3) uz štednju i zaduženja, bliskost s eurom objašnjava i značaj turizma u Hrvatskoj, pri čemu gotovo 80 posto prijavljenih turističkih noćenja otpada na goste iz država EU; 4) poduzeća čak 65% ukupne hrvatske vanjskotrgovinske robne razmjene obavljaju s državama EU; 5) preko 90% izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku stiže upravo iz članica EU. Eurozona Europodručje je popularni naziv za skupinu država koje su, napustivši dotadašnje nacionalne valute, prihvatile jedinstvenu europsku valutu euro. Prije proširenja 2004. godine sve su tadašnje države članice EU-a, osim Danske, Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva bile članice europodručja. Temeljem trajnoga izuzeća Danska i Ujedinjeno Kraljevstvo nisu obvezni preuzeti euro kao nacionalnu valutu, dok su građani Švedske odbili uvođenje eura kao nacionalne valute, smatrajući da bi to bilo štetno za gospodarsku situaciju u državi. Dvanaest novih država članica EU-a obvezno je preuzeti euro kao valutu plaćanja nakon ispunjavanja kriterija konvergencije, što je Slovenija, prva među novim članicama, učinila 2007. godine, Cipar i Malta 2008., a Slovačka 2009. godine. Europodručje tako trenutačno uključuje 16 država članica EU-a: Austriju, Belgiju, Cipar, Finsku, Francusku, Grčku, Irsku, Italiju, Luksemburg, Maltu, Nizozemsku, Njemačku, Portugal, Slovačku, Sloveniju i Španjolsku. Države koje se ne nalaze u Eurozoni, ali koriste Euro kao svoju nacionalnu valutu: 182


- Monako - San Marino - Vatikan - Andora - Kosovo - Crna Gora Proširenje EU • Pet valova proširenja EU • Uvjeti za članstvo u EU: – kriteriji iz Kopenhagena i Madrida • Formalni koraci do članstva Kriteriji za pristupanje / kriteriji za članstvo / kriteriji iz Kopenhagena Od samog početka integracijskog procesa u Europi svim državama na europskom kontinentu bila je otvorena mogućnost da zatraže članstvo u EU. Temeljem članka 49. Ugovora o Europskoj uniji koji uređuje to pitanje, zahtjev za članstvo može podnijeti svaka europska država čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, što je uređeno člankom 6. Ugovora o EU. Kriteriji iz Kopenhagena su uvjeti za članstvo u EU-u. Ti su kriteriji postavljeni na sastanku Europskoga vijeća u Kopenhagenu 1993. godine kako bi se odredili uvjeti koje države kandidatkinje moraju ispuniti žele li postići članstvo u EU-u. To su redom: 1. POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije; 2. GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a; 3. PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire ). Međutim, vrlo brzo se pokazalo da je potrebno postaviti još jedan kriterij. Naime, iako je prihvaćanje pravne stečevine EU-a važno, još je važnije osigurati njegovu učinkovitu provedbu i primjenu kroz odgovarajuće administrativno ustrojstvo. Stoga je već na sastanku Europskog vijeća u Madridu (u prosincu 1995.) zaključeno da provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih), nužno mora pratiti i odgovarajuće administrativno ustrojstvo. Tako je u Madridu postavljen četvrti kriterij kao preduvjet za članstvo: 4. ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju - jačanje administrativne sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU Formalni koraci do članstva Uključuju tzv. pretpristupnu strategiju, čije su glavne komponente: - Sporazumi o pridruživanju / Europski sporazumi - Pristupno partnerstvo - Pretpristupna pomoć Pretpristupna strategija U kontekstu petoga vala proširenja Europska je unija 1997. godine definirala pretpristupnu strategiju za države kandidatkinje. Cilj pretpristupne strategije - pružanje potpore i pomoći državama kandidatkinjama u pripremama za priključenje Europskoj uniji. Pretpristupna strategija uključuje četiri glavne sastavnice: - sporazum o pridruživanju (Sporazumi o Europi / Sporazumi o pridruživanju / Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju - pristupno partnerstvo - nacionalni program za usvajanje pravne stečevine EU-a - programe pretpristupne pomoći. Godine 2004. Europska komisija usvojila je ojačanu Pretpristupnu strategiju za Hrvatsku.

183


Pristupno partnerstvo Pristupno partnerstvo jedan je od instrumenata pretpristupne strategije EU-a namijenjene državama kandidatkinjama. Na temelju sporazuma o pridruživanju partnerstvom se određuju - kratkoročni i srednjoročni prioriteti na putu k punopravnomu članstvu - financijska pomoć EU-a u ispunjavanju prioritetnih ciljeva - uvjeti vezani uz tu financijsku pomoć Pristupno partnerstvo za Hrvatsku usvojeno je 2006. godine, a revidirano Pristupno partnerstvo u veljači 2008. godine. Pretpristupna pomoć Obuhvaća pružanje financijske pomoći putem programa Phare, ISPA i SAPARD, te sudjelovanje u programima EU-a u područjima obrazovanja, strukovnog obrazovanja, istraživanja, zaštite okoliša, malog i srednjeg poduzetništva, javnog zdravstva te programima za mlade. Programi pretpristupne pomoći koje koristi Hrvatska Hrvatska je od 2005. korisnica programa Phare, ISPA i SAPARD iz kojih joj je u proračunskom razdoblju 2005.2006. dodijeljeno ukupno 252 milijuna €. Od toga iznosa iz programa -Phare dodijeljeno je 87 milijuna € za 2005. godinu i 80 milijuna € za 2006., - ISPA 25 milijuna € za 2005. i 35 milijuna € za 2006., - SAPARD 25 milijuna € za 2006. godinu. Već od 2001. godine Hrvatska bila korisnica programa pomoći Europske unije CARDS, namijenjenog državama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i pridruživanja. CARDS se sastoji od nacionalne komponente, tj. sredstava koja se dodjeljuju pojedinačnoj zemlji, i regionalne komponente, tj. sredstava koja koristi nekoliko zemalja za provođenje projekata regionalnog značenja. U razdoblju od 2001. do 2004. godine Hrvatskoj je iz nacionalne komponente CARDS-a dodijeljeno 262 mil. €. Stjecanjem statusa kandidata Hrvatska je prestala biti korisnica nacionalne komponente CARDS-a te je od 2005. godine nadalje korisnica pretpristupnih programa Phare, ISPA i SAPARD. Početkom 2007. godine Hrvatskoj se otvorio novi integrirani Instrument pretpristupne pomoći - IPA, koji zamjenjuje dotadašnje pretpristupne programe Phare, ISPA i SAPARD, i to od 2007. do stupanja u članstvo EUa. Hrvatskoj je u razdoblju 2007. - 2012. unutar programa IPA namijenjeno 910,2 milijuna eura. Osim toga, Hrvatska je od svibnja 2004. godine korisnica usluga TAIEX-a, čime se promiče administrativna sposobnost hrvatske državne uprave. Također, Hrvatska je uključena u programe Zajednice (od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. programi Zajednice nazivaju se programima EU-a), koji su iznimno korisni za razvijanje suradnje i upoznavanje s metodama rada Europske unije u različitim područjima: program IDAbc (za područje informacijske i komunikacijske tehnologije); program Kultura 2007.; Sedmi okvirni program za istraživanje i tehnološki razvoj; Program za zapošljavanje i socijalnu solidarnost - PROGRESS; program Europa za građane; Okvirni program za konkurentnost i inovacije (CIP); program Financijski instrument za civilnu zaštitu; program Mehanizam zajednice za civilnu zaštitu; program MEDIA; program Carine 2013.; program Fiscalis 2013. (za područje poreza); program Akcijski plan Zajednice u području zdravlja 2008. - 2013.; program Marco Polo II (za područje transporta). Proces stabilizacije i pridruživanja (1999.) - mogućnost članstva u EU Proces stabilizacije i pridruživanja je politički okvir EU-a za zemlje zapadnoga Balkana, na njihovom putu ka pristupanju EU.  usmjeren na razvoj odnosa EU s Albanijom, BiH, Crnom Gorom, Hrvatskom, Makedonijom i Srbijom (Kosovo)  perspektiva punopravnog uključivanja u europske strukture s članstvom u EU kao konačnim ciljem Njegovi instrumenti formulirani su na sastanku na vrhu u Zagrebu, u studenome 2000. godine. Nova politika predviđa zaključivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kojim države stječu status pridružene članice Europske unije, status identičan onome koji su prijašnje države kandidatkinje za punopravno članstvo u EU stekle stupanjem na snagu njihovih sporazuma o pridruživanju.  potpisivanje nove vrste Europskog sporazuma: Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) nova je generacija sporazuma o pridruživanju ponuđena državama jugoistočne Europe obuhvaćenim procesom stabilizacije i pridruživanja. Sporazum daje državi potpisnici status pridruženoga člana i potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU-u. 184


Republika Hrvatska potpisala je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 29.10.2001. godine, koji je, nakon ratifikacije u državama članicama EU-a, Europskome parlamentu i Hrvatskome saboru na snagu stupio 01.02.2005. godine. Uz to, inicirana je i izrada novog instrumenta financijsko-tehničke pomoći – CARDS za razdoblje 2001. - 2006. godine, putem kojeg se programiraju i financiraju projekti čija je prvenstvena svrha otklanjanje posljedica rata i nestabilnosti te bržeg postizanja europskih standarda. OSNOVNO NAČELO: INDIVIDUALNI PRISTUP FINANCIJSKA POMOĆ: BESPOVRATNA SREDSTVA Republika Hrvatska i EU Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju su otvoreni na marginama Zagrebačkog summita u mjesecu studenom 2000. godine. Ukupno su održana tri službena kruga pregovora, dva kruga tehničkih pregovora, te niz dodatnih sastanaka na stručnoj razini kako bi se usuglasila pitanja vezana uz dijelove Sporazuma koji se odnose na poljoprivredu i trgovinu. Sporazum je potpisan 29. listopada 2001. godine u Luxemburgu. Nakon potpisivanja Sporazuma započeo je proces ratifikacije u Republici Hrvatskoj, Europskom parlamentu i svim državama članicama Unije. Sporazum je 1. veljače 2005. godine stupio na snagu. ŠTO SVE SADRŽAVA? 1. Politički dijalog 2. Regionalna suradnja 4. Slobodno kretanje roba, kretanje radnika, kretanje kapitala, poslovni nastan, pružanje usluga 5. Usklađivanje zakonodavstva 6. Suradnja na području pravosuđa i unutarnjih poslova 7. Politike suradnje 8. Financijska suradnja 9. Institucionalne, opće i završne odredbe Vlada Republike Hrvatske usvojila na svojoj sjednici 18. listopada 2001. godine. Plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Ministarstvo za europske integracije redovito ga ažurira u suradnji s tijelima državne uprave kako bi Plan provedbe što preciznije odredio smjer naporima potrebnim za uspješnu provedbu Sporazuma. Scenarij pristupanja Hrvatske EU 21.10.2001. – SSP – pridružena članica 12.12.2002. – Vlada RH je prihvatila Nacionalni program RH za pridruživanje EU za 2003. godinu. godine, a otada se izrađuje i usvaja Nacionalni program za svaku iduću godinu 21.02.2003. – zahtjev za punopravno članstvo u EU 10.07.2003. – upitnik 4560 pitanja 09.10.2003. – odgovori prosinac 2002. i siječanj 2003. upitnik proširen sa 184 dodatnih pitanja 20.04.2004. – mišljenje EK (avis) i preporuka Europskom vijeću za otvaranje pregovora 18.06.2004. – status države kandidatkinje 06.10.2004. – Europska komisija objavila je Pretpristupnu strategiju za Hrvatsku Glavni elementi Pretpristupne strategije za Hrvatsku jesu: • Izrađivanje Komisijinih redovitih godišnjih izvješća o napretku Hrvatske u procesu pristupanja EU počevši s 2005. godinom • Otvaranje Hrvatskoj pretpristupnih financijskih programa Phare, ISPA i SAPARD. • Uspostava Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje te Odbora za stabilizaciju i pridruživanje i njegovih pododbora kao tijela za praćenje primjene i provedbe SSP-a, ali i kao foruma za pitanja vezana uz proces usklađivanja zakonodavstva • Donošenje Okvirnog sporazuma kojim se Hrvatskoj omogućuje sudjelovanje u programima Zajednice (potpisan 22.11.2004.) 01.02.2005. – SSP je stupio na snagu okončanjem postupka ratifikacije u državama članicama - pridružena članica EU 185


03.10.2005. – otvaranje pregovora, istinski otvoreni 04.10.2005. (Vijeće EU određuje taj datum) 20.02.2006. – Vijeće EU usvojilo Pristupno partnerstvo za Hrvatsku – sadržava kratkoročne i srednjoročne prioritete u cilju ispunjavanja kriterija za članstvo Od 2005. Hrvatska je korisnica pretpristupnih programa Phare, ISPA i SAPARD Od 2007. korisnica pretpristupnog programa IPA Sljedeći koraci u pristupanju EU • pregovori • pristupni ugovor – potpisivanjem država dobiva status države pristupnice, stječe pravo sudjelovanja u radu tijela Vijeća EU-a i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač • ratifikacija pristupnog ugovora u državama članicama i parlamentu države pristupnice • članica EU postaje na određeni datum nakon završetka postupka ratifikacije pristupnog ugovora Postupak: od podnošenja zahtjeva za članstvo do otvaranja pregovora o pristupanju Europskoj uniji Podnošenjem zahtjeva za članstvo započinje postupak ocjenjivanja sposobnosti države podnositeljice zahtjeva da postane članicom Europske unije. Kako izgleda zahtjev za članstvo? Riječ je o kraćem pismu koje potpisuje predsjednik države i/ili predsjednik vlade države podnositeljice zahtjeva. Prema članku 49. Ugovora o Europskoj uniji, zahtjev se podnosi Vijeću EU-a. Vijeće EU-a podneseni zahtjev upućuje na razmatranje Europskom vijeću, te poziva Europsku komisiju da pristupi izradi mišljenja o zahtjevu za članstvo (franc. avis). U većini slučajeva postupak donošenja mišljenja traje oko godinu dana, premda može trajati i duže od toga. Koji se koraci poduzimaju u postupku donošenja mišljenja o zahtjevu? Europska komisija upućuje državi podnositeljici zahtjeva poseban upitnik s rokom unutar kojeg ta država treba prirediti potrebne podatke. Odgovore na postavljena pitanja država podnositeljica zahtjeva upućuje Europskoj komisiji do isteka predviđenog roka. Na temelju dostavljenih podataka, kao i podataka iz drugih izvora (država članica EU-a i brojnih međunarodnih organizacija), Europska komisija donosi: 1. mišljenje kojim ocjenjuje stanje i mogućnosti države podnositeljice zahtjeva glede ispunjavanja uvjeta za članstvo 2. preporuke u pogledu otvaranja pregovora o primanju u članstvo EU-a. Što slijedi ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno? a) stjecanje statusa kandidata za članstvo u EU Svoje mišljenje i preporuke Europska komisija upućuje Europskom vijeću te ono donosi konačnu odluku o odobravanju statusa kandidata državi koja je podnijela zahtjev za članstvo. Ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno, Europsko vijeće saziva bilateralnu međuvladinu konferenciju između Europske unije i države podnositeljice zahtjeva za članstvo, koja tako dobiva status kandidata. Statusom kandidata država dobiva mogućnost korištenja pretpristupnih fondova Europske unije koji bi joj trebali osigurati brži razvoj te potporu reformama koje treba provesti u ključnim područjima. b) otvaranje pregovora o pristupanju EU Nakon što službeno dobije status kandidata, državu kandidatkinju očekuje otvaranje pristupnih pregovora s Europskom unijom. U tim se pregovorima određuju uvjeti priključivanja države kandidatkinje Europskoj uniji, a oni se načelno odnose na donošenje, primjenu i provedbu propisa Europske unije. Što su pregovori o pristupanju? Pregovori o pristupanju su pregovori o uvjetima pod kojim država kandidatkinja pristupa Europskoj uniji i njezinim osnivačkim ugovorima, a koji se nakon završetka pregovora utvrđuju međunarodnim ugovorom između država članica Europske unije i države kandidatkinje – tzv. Ugovorom o pristupanju. Sudionici su pregovora države članice Europske unije i država kandidatkinja. Tijekom pregovora pregovaračka stajališta Europske unije u ime država članica zastupa predsjedatelj Vijeća Europske unije, dok na strani države kandidatkinje pregovore o pristupanju vodi posebno izaslanstvo za pregovore. Ono uz voditelja izaslanstva uključuje glavnoga pregovarača i pregovaračku skupinu. Pregovori se vode u sklopu bilateralne međuvladine konferencije na kojoj sudjeluju predstavnici država članica Europske unije, s jedne strane, i predstavnici države kandidatkinje, s druge. Na konferenciji sudjeluju i predstavnici Europske komisije. 186


Sjednice međuvladine konferencije na razini voditelja izaslanstava održavaju se jednom za vrijeme trajanja svakoga Predsjedništva Europske unije, tj. dva puta godišnje, a na razini zamjenika u razdoblju između tih sjednica, sukladno dogovoru. Pristupanje u članstvo Europske unije uvjetovano je prihvaćanjem svih prava i obveza na kojima se zasniva Europska unija i njezin institucionalni okvir, obuhvaćenih pod pojmom pravne stečevine Europske unije (franc. acquis communautaire). Najvažniji elementi pravne stečevine Europske unije, koja se neprekidno razvija, jesu: • primarno zakonodavstvo – osnivački ugovori • sekundarno zakonodavstvo – uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja • drugi izvori prava – presude Suda EZ-a, opća načela prava, međunarodni ugovori • ostali akti – rezolucije, izjave, preporuke, smjernice, zajedničke akcije, zajednička stajališta itd. Navedena je pravna stečevina za potrebe pregovora o pristupanju podijeljena u 35 tematskih poglavlja, koja se ujedno smatraju i poglavljima pregovora. Država kandidatkinja ne pregovara o pravnoj stečevini Europske unije, nego o uvjetima i načinu njezina preuzimanja i primjene. Upravo se iz tih razloga često pregovori o pristupanju i ne smatraju klasičnim pregovorima, već procesom prilagodbe države kandidatkinje vrijednosnomu, pravnomu, gospodarskomu i društvenomu sustavu Europske unije. Do ulaska u članstvo u Europskoj uniji svaka država kandidatkinja dužna je preuzeti cijelu pravnu stečevinu Europske unije i biti sposobna za njezinu učinkovitu primjenu. Ako država kandidatkinja do trenutka stupanja u punopravno članstvo zbog opravdanih razloga ne može u potpunosti prihvatiti i primijeniti pravnu stečevinu u pojedinom poglavlju pregovora, država kandidatkinja u pregovorima o tom poglavlju može zatražiti tzv. prijelazna razdoblja. To su dodatna vremenska razdoblja za potpuno usklađivanje nacionalnoga zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije na određenom području i nakon pristupanja u članstvo u Europskoj uniji. Zatražena prijelazna razdoblja moraju biti vremenski i sadržajno ograničena i ne smiju narušavati slobodu tržišnoga natjecanja ili utjecati na djelovanje unutarnjega tržišta Zajednice. U iznimno rijetkim slučajevima državama kandidatkinjama bila su odobrena i izuzeća (derogacije) kao trajna odstupanja od primjene pravne stečevine na određenom području. Potrebno je naglasiti kako prijelazna razdoblja za primjenu pravne stečevine mogu biti dogovorena i u interesu Europske unije. Tijek pregovora Nakon političke odluke Europskoga vijeća o otvaranju pregovora i sazivanju bilateralne međuvladine konferencije o pristupanju pregovori su formalno započeli 3. listopada 2005. godine održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije između država članica EU-a i Republike Hrvatske na kojoj su razmijenjena Opća stajališta Europske unije i Republike Hrvatske. Nakon formalnog otvaranja pregovora slijedi faza analitičkoga pregleda i ocjene usklađenosti nacionalnoga zakonodavstva države kandidatkinje s pravnom stečevinom Europske unije, poznatija kao screening. Osnovna je svrha screeninga utvrditi postojeće razlike u svakom poglavlju pregovora između zakonodavstva države kandidatkinje i pravne stečevine Europske unije s kojom je do trenutka pristupanja u članstvo potrebno uskladiti nacionalno zakonodavstvo. Na temelju analize od države kandidatkinje očekuje se da pokaže hoće li moći u cijelosti prihvatiti pravnu stečevinu Europske unije u pojedinom poglavlju pregovora i uskladiti uočene razlike u zakonodavstvu ili ima namjeru zatražiti odgovarajuća prijelazna razdoblja za potpuno usklađivanje i punu provedbu. Ako procijeni da država kandidatkinja nije dovoljno spremna za otvaranje pregovora u pojedinom poglavlju, Europska komisija neće preporučiti otvaranje sadržajnih pregovora, već će predložiti da prije otvaranja pregovora u tom poglavlju budu ispunjeni određeni minimalni preduvjeti (eng. benchmarks). Screening se provodi zasebno za svako poglavlje pregovora. U screeningu na strani Europske unije sudjeluju predstavnici Europske komisije, a iz države kandidatkinje članovi radnih skupina za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora i predstavnici tijela državne uprave. Nakon završetka analitičkoga pregleda Odluku o otvaranju pregovora u pojedinom poglavlju, ovisno o ocjeni spremnosti države kandidatkinje, donose države članice u okviru Vijeća Europske unije. Otvaranjem pregovora o pojedinom poglavlju započinje sadržajna faza pregovora tijekom koje se pregovara o uvjetima pod kojima će država kandidatkinja prihvatiti, primijeniti i provesti pravnu stečevinu Europske unije u tom poglavlju, uključujući prijelazna razdoblja koja je eventualno zatražila država kandidatkinja. Sadržajni pregovori vode se na temelju pregovaračkih stajališta Europske unije i države kandidatkinje koja se izrađuju za svako pojedino poglavlje pregovora slijedom rezultata analitičkog pregleda (screeninga).

187


Pregovaračko stajalište prva predstavlja država kandidatkinja i u njemu naznačuje na koji način namjerava preuzeti i provoditi pravnu stečevinu Europske unije u pojedinom poglavlju, uz opis administrativne sposobnosti. U postupku izrade pregovaračkih stajališta sudjeluju: • Pregovaračka skupina za vođenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji • Radna skupina za pripremu pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji • Koordinacija za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji • Nacionalni odbor • Vlada Republike Hrvatske Pregovaračka stajališta usvaja Vlada Republike Hrvatske te se putem Tajništva međuvladine konferencije dostavlja Europskoj uniji Zajedničko stajalište Europske unije, kojim se otvaraju pregovori u pojedinom poglavlju, donosi Vijeće jednoglasnom odlukom, na temelju nacrta pregovaračkog stajališta koje priprema i predlaže Europska komisija, uzimajući u obzir pregovaračko stajalište države kandidatkinje. U svom zajedničkom stajalištu, Europska unija određuje i minimalne preduvjete za otvaranje / zatvaranje pojedinog poglavlja (eng. benchmarks). O pregovaračkim stajalištima Europska unija i država kandidatkinja raspravljaju i pregovaraju na sjednicama međuvladine konferencije, uz koje se usporedno održavaju redovite konzultacije i razgovori na stručnoj razini između predstavnika Europske komisije i države kandidatkinje radi otklanjanja eventualnih problema. Nakon postizanja dogovora između Europske unije i države kandidatkinje o pojedinom poglavlju pregovora, uz ispunjenost preduvjeta za njegovo zatvaranje, ono se smatra privremeno zatvorenim. Formalnu odluku o tome donosi međuvladina konferencija na ministarskoj razini. Sve do sklapanja Ugovora o pristupanju, ako se u tom poglavlju pravne stečevine donesu bitno novi propisi ili ako država kandidatkinja ne ispuni preduvjete i obveze koje je preuzela za to poglavlje pregovora, postoji mogućnost njegova ponovnog otvaranja. U slučaju da se u državi kandidatkinji utvrde ozbiljna i stalna kršenja načela slobode i demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, na prijedlog Europske komisije Vijeće može odlučiti o privremenoj obustavi pregovora te utvrditi uvjete za njihov nastavak – zaštitna klauzula, tzv. suspension clause. Tijekom cjelokupnoga trajanja pregovora o odvijanju pregovora redovito se izvješćuje Europski parlament, a u Republici Hrvatskoj Nacionalni odbor Hrvatskoga sabora za praćenje pregovora. Stupanje u punopravno članstvo Kada se pregovori privremeno zatvore u svim poglavljima, Europsko vijeće u svojim zaključcima uobičajeno obilježava dovršetak pregovora s državom kandidatkinjom. Rezultati pregovora zatim se ugrađuju u odredbe nacrta Ugovora o pristupanju, u čijoj izradi sudjeluju predstavnici država članica i institucija Europske unije te predstavnici države kandidatkinje. Nakon postizanja dogovora između Europske unije i države kandidatkinje o tekstu nacrta Ugovora o pristupanju tekst se upućuje u odgovarajući postupak u institucijama i državama članicama Europske unije te državi kandidatkinji. Na temelju nacrta Ugovora, a prije njegova potpisivanja, Europska komisija mora donijeti konačno mišljenje o zahtjevu za članstvo države kandidatkinje, Europski parlament dati suglasnost, a Vijeće na kraju donijeti jednoglasnu odluku o prihvaćanju nove države članice i njezina zahtjeva za članstvo. Država kandidatkinja otada se smatra državom pristupnicom. Ugovor potpisuju najviši dužnosnici država članica Europske unije i države pristupnice te se Ugovor upućuje u postupak potvrđivanja (ratifikacije) sukladno ustavnim odredbama svake od država potpisnica. Nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju država pristupnica počinje sudjelovati u radu tijela Vijeća Europske unije i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač. Da bi Ugovor o pristupanju stupio na snagu, trebaju ga potvrditi (ratificirati) parlamenti država članica i države pristupnice. Prije potvrđivanja Ugovora o pristupanju većina država pristupnica provodi i referendum na kojem građani donose konačnu odluku o ulasku države u članstvo Europske unije. Stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju uobičajeno na utvrđeni datum, pod uvjetom da je dovršen proces ratifikacije, država pristupnica postaje članica Europske unije. Poglavlja pregovora – status procesa pregovora (listopad 2010) - screening 33 poglavlja, otvoreno 33, privremeno zatvoreno 22 1. Sloboda kretanja roba - privremeno zatvoreno 2. Sloboda kretanja radnika - privremeno zatvoreno 3. Pravo poslovnoga nastana i sloboda pružanja usluga - privremeno zatvoreno 188


4. Sloboda kretanja kapitala - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 5. Javne nabave - privremeno zatvoreno 6. Pravo trgovačkih društava - privremeno zatvoreno 7. Pravo intelektualnoga vlasništva - privremeno zatvoreno 8. Tržišno natjecanje - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) – 30.06.2010. 9. Financijske usluge - privremeno zatvoreno 10. Informacijsko društvo i mediji - privremeno zatvoreno 11. Poljoprivredni i ruralni razvitak - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 12. Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor - privremeno zatvoreno 13. Ribarstvo - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 14. Prometna politika - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 15. Energetika - privremeno zatvoreno 16. Oporezivanje - privremeno zatvoreno 17. Ekonomska i monetarna politika - privremeno zatvoreno 18. Statistika - privremeno zatvoreno 19. Socijalna politika i zapošljavanje - privremeno zatvoreno 20. Poduzetništvo i industrijska politika - privremeno zatvoreno 21. Transeuropske mreže - privremeno zatvoreno 22. Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 23. Pravosuđe i temeljna ljudska prava - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) – 30.06.2010. 24. Pravda, sloboda i sigurnost - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 25. Znanost i istraživanje - privremeno zatvoreno 26. Obrazovanje i kultura - privremeno zatvoreno 27. Zaštita okoliša - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 28. Zaštita potrošača i zdravstvena zaštita - privremeno zatvoreno 29. Carinska unija - privremeno zatvoreno 30. Vanjski odnosi - privremeno zatvoreno 31. Vanjska, sigurnosna i obrambena politika - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) – 30.06.2010. 32. Financijski nadzor - privremeno zatvoreno 33. Financijske i proračunske odredbe - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 34. Institucije - preskočene faze 35. Ostala pitanja - preskočene faze Usklađivanje zakonodavstva Usklađivanje pravnog sustava Republike Hrvatske s europskim pravnim sustavom jedan je od velikih izazova procesa približavanje RH Europskoj Uniji. Uprava za usklađivanje pravnog sustava Ministarstva za europske integracije koordinira proces usklađivanja pravnog sustava RH s acquis communautaireom na razini tijela državne uprave. Kako bi se usklađivanje zakonodavstva što učinkovitije provodilo Vlada Republike Hrvatske usvojila je 19.07. 2001. g. Odluku o mjerama u postupku usklađivanja zakonodavstva RH s acquis communautaireom, čija je obvezna primjena započela 01.12.2001. g. Odluka o instrumentima za usklađivanje zakonodavstva od 25. veljače 2004. godine obvezuje sva tijela državne uprave da prilikom izrade nacrta prijedloga propisa kojim se usklađuje zakonodavstvo RH sa pravnom stečevinom EU, izrade i popune instrumente za usklađivanje zakonodavstva: Izjavu o usklađenosti i Usporedni prikaz podudaranja odredbi propisa. Prilikom izrade prijedloga propisa koji se usklađuje sa pravnom stečevinom Zajednice koordinator za EU u nadležnom tijelu državne uprave mora potpisati „Izjavu o usklađenosti“ u kojoj se navodi je li prijedlog potpuno ili djelomično usklađen, ili je neusklađen s pravnom stečevinom. Takav prijedlog propisa mora pratiti i usporedni prikaz usklađenosti odredaba hrvatskoga propisa s odredbama akata EU-a. Ti prikazi moraju se pripremiti sa stajališta hrvatskog zakonodavstva i sa stajališta zakonodavstva EU-a. Prijedlozi zakona, izjave o usklađenosti i usporedni prikazi predaju se Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija na još jednu provjeru usklađenosti. Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji - 2003. godina 189


Nacionalni program RH za pridruživanje Europskoj uniji, usvojen 2003. prvenstveno je usmjeren na ispunjavanje preuzetih obaveza i izradu smjernica za provođenje svih reformi koje će se naći pred RH na tom putu. Određivanje prioriteta navedenih u Nacionalnom programu temelji se na nekoliko izvora uključujući: 1. Operativni Plan provođenja Programa Vlade RH 2002. – 2003., 2. SSP, 3. Plan provedbe Sporazuma, 4. ocjene napretka Republike Hrvatske iz Izvješća Europske komisije, 5. suradnje s Delegacijom Europske komisije u Republici Hrvatskoj i dr. Na taj način Nacionalni program odražava spremnost Hrvatske da, putem provedbe konkretnih mjera, ostvari kratkoročne i srednjoročne prioritete u procesu približavanja Europskoj uniji, s naglaskom na 2003. godinu. Polazeći od strukture Izvješća Europske komisije, Nacionalni program usmjeren je na nekoliko tema koje predstavljaju izazov na putu približavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji: - Ispunjavanje politički uvjetovanih kriterija; - Gospodarske prilagodbe; - Usklađivanje zakonodavstva RH; - Jačanje administrativne sposobnosti za provedbu reformi; - Komunikacijska strategija RH za informiranje hrvatske javnosti o približavanju RH europskim integracijama. Odgovornost za praćenje i ostvarivanje provedbe Nacionalnog programa povjerena je svakom tijelu državne uprave u njegovoj nadležnosti. Provedba Nacionalnog programa ovisi o kvaliteti dnevne koordinacije na razini ministarstava i ostalih tijela državne uprave uključenih u proces. Koordinacija je, na razini svakog tijela državne uprave, povjerena "europskim koordinatorima" zaduženima za organizaciju poslova za potrebe europskih integracija, koordinaciju i kontrolu njihove provedbe. "Europski koordinator" odgovoran je za redovito prikupljanje informacija o provedbi Nacionalnog programa na razini svog tijela državne uprave i priprema izvješća o stanju provedbe aktivnosti iz Nacionalnog programa iz svog djelokruga. Ministarstvo za europske integracije koordinira provedbu Nacionalnog programa na razini Vlade Republike Hrvatske. Na političkoj razini za praćenje provedbe zadužena je zajednička sjednica svih Koordinacija Vlade RH. Zajednička Koordinacija forum je na kojem se na političkoj razini raspravljaju pitanja vezana uz proces europskih integracija, pitanja vezana uz provedbu Nacionalnog programa i Plana provedbe Sporazuma. Sjednica Zajedničke koordinacije održava se svaka dva mjeseca i njoj se upućuju informacije o postignutom napretku, problemima koji se javljaju u provedbi Nacionalnog programa kao i prijedlozi rješavanja problema, potreba redefiniranja postojećih prioriteta te prijedlozi novih. I. faza praćenja - državni proračun Usklađenost Nacionalnog programa i Državnog proračuna mora biti potpuna. U tom smislu, prva faza praćenja provedbe Nacionalnog programa poklapat će se s izradom državnog proračuna i izravno će se vezati za sljedeće proračunsko razdoblje u pogledu: a) mjera čija će se provedba prebaciti na sljedeći Nacionalni program; b) mjera koje se predviđaju za sljedeći Nacionalni program. Na taj način povezuje se Nacionalni program s državnim proračunom, a ujedno i započinje priprema izrade Nacionalnog programa za sljedeću godinu. II. faza praćenja - godišnja revizija U ovoj fazi praćenja provedbe Nacionalnog programa, na kraju godine istodobno se ocjenjuje ostvarivanje Nacionalnog programom i završna priprema Nacionalnog programa za sljedeću godinu. Izvješća o napretku Hrvatske Europska komisija redovito podnosi Vijeću ministara izvješća o napretku država kandidatkinja i potencijalnih kandidata na njihovu putu prema EU, uključujući primjenu i provedbu europskih normi. Izvješća predstavljaju temelj za procjenu i preporuke koje će Komisija iznijeti u strateškom dokumentu, a cilj im je omogućiti Europskom vijeću da donese odluku o daljnjim koracima. Struktura za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji Struktura za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji uspostavljena je Odlukom Vlade RH od 07.04. 2005. godine. 190


Navedenom Odlukom određen je sastav i djelokrug tijela koje čine strukturu za vođenje pregovora i sklapanje Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji te su kao nositelji i sunositelji pojedinog poglavlja pregovora određena tijela državne uprave i druga tijela. Uspostavljena su ova tijela: • Državno izaslanstvo RH za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji • Koordinacija za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji • Pregovaračka skupina za vođenje pregovora o pristupanju RH Europskoj uniji • Radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora – pravne stečevine Europske unije • Ured glavnog pregovarača • Tajništvo Pregovaračke skupine Članovi tijela strukture za pregovore imenovani su Odlukom o imenovanju članova Državnog izaslanstva Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, članova Pregovaračke skupine za vođenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, voditelja radnih skupina za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora – pravne stečevine Europske unije, članova Ureda glavnog pregovarača i članova Tajništva Pregovaračke skupine. Državno izaslanstvo Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju - vodi neposredne političke razgovore i pregovore s državama članicama i institucijama Europske unije i odgovorno je za uspješno odvijanje pregovora po svim poglavljima pregovora - za svoj rad odgovorno je VladI i djeluje slijedom smjernica za pregovore koje će usvojiti Vlada, te slijedom zaključaka Koordinacije za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji - dužno je Vladi podnijeti izvješće o stanju pregovora nakon svakoga sastanka bilateralne međuvladine konferencije Republike Hrvatske i država članica Europske unije na ministarskoj razini te posebna izvješća, ako to Vlada zatraži Članovi su Državnog izaslanstva: 1. Voditelj Državnog izaslanstva – ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković 2. Zamjenik voditelja Državnog izaslanstva i glavni pregovarač Vladimir Drobnjak 3. Zamjenici glavnog pregovarača Tamara Obradović Mazal i dr. sc. Boris Vujčić 4. Šef Misije Republike Hrvatske pri Europskim zajednicama mr. sc. Branko Baričević 5. Tajnica Pregovaračke skupine mr. sc. Dubravka Vlašić Pleše Koordinacija za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji - međuresorno radno tijelo Vlade koje raspravlja o svim pitanjima u vezi s pregovorima o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji te razmatra nacrte prijedloga pregovaračkih stajališta koje joj je uputila Pregovaračka skupina prije njihova upućivanja Nacionalnomu odboru za praćenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji te prijedloge pregovaračkih stajališta prije njihova upućivanja Vladi Republike Hrvatske na usvajanje - koordinaciju čine voditelj Državnog izaslanstva i ministar vanjskih poslova i europskih integracija kao predsjednik, potpredsjednici Vlade Republike Hrvatske i svi ministri u Vladi Republike Hrvatske te glavni pregovarač kao član Koordinacije po položaju. Pregovaračka skupina za vođenje pregovora o pristupanju - zadužena je za stručnu i tehničku razinu pregovora s institucijama Europske unije i državama članicama Europske unije po svim poglavljima pregovora - razmatra i usvaja nacrte prijedloga pregovaračkih stajališta te ih upućuje Koordinaciji za pregovore o pristupanju te izvješćuje Državno izaslanstvo i Vladu o stanju pregovora Članovi Pregovaračke skupine zaduženi su za koordinaciju pojedinih skupina poglavlja pregovora te pružaju stručnu potporu glavnomu pregovaraču u pregovorima, sudjeluju u pregovorima prema nalogu glavnoga pregovarača, usklađuju rad radnih skupina za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora, surađuju s europskim koordinatorima tijela državne uprave te su odgovorni za izradu prijedloga pregovaračkih stajališta i odgovarajućih izvješća. Pregovaračku skupinu čine: 1. Vladimir Drobnjak 2. Tamara Obradović Mazal 3. dr. sc. Boris Vujčić 4. mr. sc. Martina Dalić 191


5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

Ivana Maletić prof. dr. sc. Siniša Petrović Olgica Spevec Miroslav Kovačić prof. dr. sc. Pero Lučin dr. sc. Zlatan Fröhlich prof. dr. sc. Nikola Ružinski Ružica Gelo mr. sc. Kristian Turkalj dr.sc. Davor Božinović mr. sc. Branko Baričević

Radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora - sudjeluju u analitičkom pregledu i ocjeni usklađenosti zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije (screening) te u izradi nacrta prijedloga pregovaračkih stajališta, uz potporu tijela državne uprave ili drugih tijela određenih nositeljima pojedinog poglavlja pregovora – pravne stečevine Europske unije i europskog koordinatora tog tijela - svaka radna skupina ima voditelja koji upravlja radom radne skupine u dogovoru s članom Pregovaračke skupine koji je zadužen za koordinaciju pojedinog poglavlja pregovora Ured glavnog pregovarača - pruža stručnu, tehničku i administrativnu pomoć glavnom pregovaraču te zbog specifičnosti posla i sukladno djelovanju glavnog pregovarača, djeluje pri Vladi Republike Hrvatske i pri Misiji Republike Hrvatske pri Europskim zajednicama - njegovim radom upravlja voditelj Ureda Voditeljica Ureda je Zrinka Ujević. Tajništvo Pregovaračke skupine - pomaže tajniku Pregovaračke skupine u njegovu radu te pruža stručnu, tehničku i administrativnu pomoć Državnom izaslanstvu, Pregovaračkoj skupini i radnim skupinama za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora. - koordinira zadaće i poslove koji proizlaze iz pregovora, priprema analitički pregled i ocjenu usklađenosti zakonodavstva (screening) i izrađuje izvješća o njegovom tijeku, kao i tijeku pregovora te obavlja i sve druge tehničke i administrativne poslove vezane uz pregovore Nacionalni odbor za praćenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji - posebno je radno tijelo Hrvatskoga sabora koje nadgleda i ocjenjuje tijek pregovora, daje mišljenje i smjernice u ime Hrvatskoga sabora o pripremljenim pregovaračkim pozicijama, razmatra informacije o pregovaračkom procesu, razmatra i daje mišljenja o pitanjima koja će se otvarati tijekom pregovora, razmatra i ocjenjuje pregovaračko djelovanje pojedinih članova pregovaračkoga tima te prema potrebi daje mišljenje o usuglašavanju hrvatskoga zakonodavstva s propisima Europske unije - preko svoga predsjednika održava redovite konzultacije i razmjenjuje informacije s Predsjednikom RH, predsjednikom Vlade i predsjednikom Hrvatskoga sabora te s voditeljem izaslanstva i glavnim pregovaračem o tijeku pregovora, otvorenim pregovaračkim pitanjima i mogućim načinima zatvaranja pojedinih poglavlja pregovora - sastoji od zastupnika Hrvatskoga sabora, predstavnika Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, akademske zajednice, udruga poslodavaca i sindikata Predsjednica: Vesna Pusić Potpredsjednik: Vladimir Šeks Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj Delegacija predstavlja Europsku uniju i služi kao kontakt između hrvatskih vlasti i EU institucija. Delegacija u Hrvatskoj osnovana je u ožujku 2000. godine, nakon hrvatskih parlamentarnih izbora. U svjetlu pozitivnih zbivanja koja su se tada odvijala, Europska komisija odlučila je pretvoriti svoj Ured posebnog izaslanika u Delegaciju Europske komisije. Nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 1. prosinca 2009. mijenja ime u Delegacija Europske unije.

192


Delegacije služe interesima Europske unije širom svijeta. Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj jedna je od 130 delegacija u trećim zemljama i šest delegacija (u Ženevi, New Yorku, Parizu, Rimu i Beču) u centrima međunarodnih organizacija (OECD, OSCE, UN i WTO). Njihova primarna uloga je: • izlagati, objašnjavati i provoditi politiku EU-a; • analizirati i izvještavati o politikama i događajima u zemljama/institucijama u kojima su akreditirani te • provoditi pregovore u skladu s datim mandatom. Delegacije su u nadležnosti visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Jedna od osnovnih zadaća Delegacije jest da prati političke i gospodarske pomake vezane uz buduće članstvo Hrvatske u Europskoj uniji i o njima izvještava Bruxellesu; provedbu reformi na koje se Hrvatska Vlada obvezala i koje poduzima u svjetlu pravne stečevine EU-a (acquis) te kratkoročne i srednjoročne prioritete u sklopu pristupnog partnerstva. Također pruža potporu pri uspostavi i razvijanju punog operativnog kapaciteta struktura potrebnih za upravljanje financijskom pomoći koju osigurava EU. Delegacija Europske unije, kao diplomatsko predstavništvo, se ne upliće u pojedinačne slučajeve u koje su uključeni hrvatski državljani ili hrvatske pravne osobe a na koje se primjenjuje hrvatsko nacionalno zakonodavstvo. Isto tako, Europska unija nikako nije sudac u takvim stvarima. Šef Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj - veleposlanik Paul VANDOREN. Programi tehničke pomoći - programi Europske unije Programi Europske unije financijski podupiru provedbu zajedničkih politika Europske zajednice ili Unije, a dijele se u sljedeće skupine: • Programi namijenjeni državama članicama EU • Pretpristupni programi namijenjeni državama kandidatkinjama za članstvo u EU • Programi namijenjeni trećim zemljama Republika Hrvatska je u razdoblju od 1996. do 2000. godine bila korisnicom programa OBNOVA, a od 2001. do 2004. godine korisnicom programa CARDS. Oba programa namijenjena su trećim zemljama, odnosno onima koje nemaju status kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji. Nakon stjecanja tog statusa u lipnju 2004. godine, Hrvatska početkom 2005. godine postaje korisnicom pretpristupnih programa PHARE, ISPA i SAPARD. Od 2007. godine Republika Hrvatska je korisnica IPA programa. Hrvatska također ima mogućnost sudjelovanja u programima Zajednice koji su prvenstveno namijenjeni državama članicama Europske unije, te u inicijativi INTERREG III. Nakon stjecanja statusa države članice Europske unije, Republici Hrvatskoj biti će na raspolaganju strukturni fondovi i Kohezijski fond. IPA Instrument pretpristupne pomoći IPA je novi instrument pretpristupne pomoći za razdoblje 2007. – 2013., koji zamjenjuje programe CARDS, PHARE, ISPA i SAPARD. Osnovni ciljevi programa IPA su pomoć državama kandidatkinjama i državama potencijalnim kandidatkinjama u njihovom usklađivanju i provedbi pravne stečevine EU-a te priprema za korištenje strukturnih fondova. Ovaj jedinstveni pretpristupni instrument za pomoć u pretpristupnom razdoblju razlikuje dvije skupine zemalja: I. Države sa statusom potencijalnog kandidata za članstvo u Uniji - Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija i Kosovo definirano rezolucijom Vijeća Sigurnosti UN-a 1244 II. Države sa statusom kandidata za članstvo u Europskoj uniji - Hrvatska, Makedonija i Turska U slučaju država kandidatkinja za članstvo, Europska unija uz navedene oblike potpore osigurava i sredstva koja financiraju projekte potpunog usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Unije, pune primjene usklađenog zakonodavstva, kao i pripreme korisnica programa za provođenje kohezijske i poljoprivredne politike Unije. Program IPA sastoji se od sljedećih sastavnica: 1. Pomoć u tranziciji i izgradnja institucija 2. Prekogranična suradnja 3. Regionalni razvoj 4. Razvoj ljudskih potencijala 5. Ruralni razvoj - financijska vrijednost programa: 11,468 milijarde eura - za RH do 2010. g. osiguran iznos od 589,9 milijuna eura PHARE 193


Program PHARE pokrenut je 1989. godine Uredbom Vijeća, kao program pomoći najprije Poljskoj i Mađarskoj, a zatim i drugim tranzicijskim državama srednje i istočne Europe, u promicanju višestranačke demokracije i obnovi gospodarstva nakon izlaska iz komunističkog sustava. Program PHARE se 1997. godine potpuno usmjerava na pretpristupne prioritete i postaje glavnim financijskotehničkim instrumentom pretpristupne strategije za države kandidatkinje. Republika Hrvatska korisnica je programa PHARE od proračunske godine 2005. Glavni cilj programa PHARE bio je priprema država kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji, odnosno osposobiti ih za punu primjenu pravne stečevine Europske unije te korištenje strukturnih fondova i Kohezijskog fonda nakon pristupanja. Program Phare pružao je financijska sredstva za izgradnju institucija kroz twinning i tehničku pomoć, te kroz investicijsku potporu za pomoć zemljama pristupnicama u njihovim naporima, što je uključivalo: • jačanje njihove javne uprave i institucija radi učinkovitog funkcioniranja unutar EU; • promoviranje konvergencije sa opsežnim zakonodavstvom Europske Zajednice i smanjivanja potrebe za prijelaznim razdobljem; • promoviranje ekonomske i socijalne kohezije. ISPA Program ISPA (Instrument za strukturne politike u pretpristupnom razdoblju), bio je jedan od tri pretpristupna programa EU. Službeno je pokrenut 1. travnja 2000. godine. Program je bio namijenjen financiranju infrastrukturnih projekata u području prometa i zaštite okoliša. Stjecanjem statusa države kandidatkinje za članstvo u EU i Republika Hrvatska je bila korisnica programa ISPA. Glavni prioriteti u pripremi država kandidatkinja za članstvo unutar ovog programa bili su: • obrazovanje o politikama i procedurama Europske unije; • pomoć u dostizanju standarda EU u zaštiti okoliša; • povezivanje s transeuropskim prometnim mrežama. U sektoru prometa financirani su projekti koji su širili transeuropsku prometnu mrežu povezujući Uniju i države kandidatkinje, nacionalne mreže međusobno, te nacionalne i transeuropsku mrežu. Projekt stvaranja buduće paneuropske mreže predstavljen je dokumentom TINA - Transport Infrastructure Needs Assesment. U sektoru zaštite okoliša financirani su projekti usmjereni na usklađivanje s uredbama EU-a koji zahtijevaju visoka ulaganja, kao što su upravljanje otpadnim vodama, gospodarenje krutim i opasnim otpadom, vodoopskrba i odvodnja te poboljšanje kakvoće zraka. SAPARD Program SAPARD (Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development) pokrenut je u lipnju 1999. godine Uredbom Vijeća kao program koji pruža podršku na području poljoprivrede i ruralnog razvitka. Cilj SAPARD programa u Republici Hrvatskoj bio je unaprjeđenje poljoprivrednog sektora. Hrvatskoj je program bio otvoren za sudjelovanje u 2006. godini. CARDS Program CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilization - Pomoć Zajednice u obnovi, razvoju i stabilizaciji) je program tehničko-financijske pomoći Europske unije usvojen 2000. godine, čiji je osnovni cilj bio osigurati potporu zemljama jugoistočne Europe pri aktivnom sudjelovanju u Procesu stabilizacije i pridruživanja te provedbi obveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju za države koje su takav sporazum potpisale. CARDS je podupirao ciljeve i mehanizme Procesa stabilizacije i pridruživanja, koji su okvirna politika EU-a za zemlje jugoistočne Europe (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Srbija i Kosovo) do pristupanja Europskoj uniji kao punopravne članice. Program CARDS imao je dvije komponente: nacionalnu i regionalnu. Nacionalna komponenta bila je namijenjena zemljama programa CARDS pojedinačno, dok su se kroz regionalnu komponentu financirale aktivnosti koje su se provodile u više država korisnica programa u područjima u kojima zajedničko djelovanje dovodi do boljih i učinkovitijih rezultata. Hrvatska je nakon stjecanja statusa kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji i otvaranja pretpristupnih programa PHARE, ISPA i SAPARD, odnosno zaključno s proračunskom godinom 2004., prestala biti korisnicom nacionalne komponente programa CARDS, no nastavila je sudjelovati u regionalnim projektima do isteka razdoblja korištenja programa. OBNOVA 194


Vrijednost paketa za razdoblje od 1996. do 2000. godine iznosila je 400 milijuna €, a program je bio otvoren Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, bivšoj SR Jugoslaviji i Makedoniji. Područja intervencije uključivala su projekte regionalne suradnje i prekogranične projekte; obnovu infrastrukture i drugih privatnih ili javnih objekata oštećenih u ratu; konsolidaciju demokracije i civilnog društva; povratak izbjeglica; ponovnu integraciju izbjeglica, prognanika ili razvojačenih osoba u profesionalni život; pripremu proizvodnog mehanizma za gospodarski oporavak; razvoj privatnog sektora, prije svega malog i srednjeg poduzetništva; promicanje ulaganja; jačanje nevladinih organizacija, kulturnih i obrazovnih ustanova. Hrvatska je kroz program OBNOVA u razdoblju od 1996. do 2000. godine primila više od 60 milijuna eura, a najveći dio sredstava financirao je projekte obnove u ratom zahvaćenim područjima. Unutar programa OBNOVA za 2000. godinu po prvi je puta ugovorena tehnička pomoći tijelima državne uprave. Definirano je 8 projekata tehničke pomoći u ukupnom iznosu od 3 milijuna eura. Za taj su paket Vlada Republike Hrvatske i Europska komisija 24.10.2000. godine potpisale Memorandum o financiranju, čime su formalno oslobođena sredstva za provedbu. TAIEX TAIEX (Ured tehničke pomoći za razmjenu informacija) osnovan je 1995. godine kao ured za pružanje tehničke pomoći pri usklađivanju zakonodavstva države kandidatkinje s pravnom stečevinom EU-a te pri provedbi zakonodavstva EU-a. TAIEX pruža ovih pet osnovnih usluga: dokumentacijsko-informacijske usluge i savjetovanje o zakonodavstvu jedinstvenoga tržišta, radionice i seminare, studijske posjete Komisiji i državama članicama, ekspertna savjetovanja državama korisnicama te uspostavu baze podataka o projektima tehničke pomoći i njihovim rezultatima. Još neki pojmovi ... Agenda 2000 Agenda 2000 je dokument Europske komisije koji sadrži program aktivnosti vezanih uz razvoj Europske unije i njezinih politika, te financijski okvir za razdoblje 2000. – 2006. godine u kontekstu proširenja na nove države članice. Sastoji se od triju dijelova: 1. pitanja vezana uz politike Unije, posebice ona koja se odnose na način funkcioniranja same Unije, zajedničku poljoprivrednu politiku te politiku koja se odnosi na gospodarsku i socijalnu koheziju. Taj dio sadrži i financijski okvir za razdoblje 2000. – 2006. 2. prijedlog jačanja pretpristupne strategije u obliku uvođenja pristupnoga partnerstva, otvaranja mogućnosti sudjelovanja u tzv. programima Zajednice, te razrade mehanizama za usvajanje pravne stečevine EU-a 3. studija učinaka proširenja na politike Europske unije U prilogu se Agende 2000 nalaze i mišljenja Europske komisije o zahtjevima za članstvo tadašnjih država kandidatkinja. Europska je komisija Agendu 2000 usvojila 15. srpnja 1997. godine, a njezini su prioriteti u obliku 20 zakonodavnih prijedloga predloženi 1998. godine. Na sastanku Europskoga vijeća u Berlinu 1999. godine postignut je opći politički dogovor oko Agende 2000 i spomenutih prioriteta. Iste su godine usvojeni i svi zakonodavni prijedlozi i mjere koji se odnose na reformu zajedničke poljoprivredne politike, reformu strukturne politike, pretpristupne instrumente te financijski okvir. STRUKTURNI FONDOVI, KOHEZIJSKI FOND Strukturni fondovi i Kohezijski fond čine dio regionalne politike Europske unije kojoj je cilj smanjenje jaza između bogatijih i siromašnijih regija i zemalja članica Unije te promicanje ekonomske i socijalne kohezije. Strukturni fondovi i Kohezijski fond čine otprilike trećinu proračuna Europske unije. Korisnice strukturnih fondova su regije čiji je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika ispod 75% prosjeka Unije, dok je Kohezijski fond namijenjen državama članicama čiji je bruto nacionalni dohodak manji od 90% prosjeka Unije. Strukturni fondovi su Europski fond za regionalni razvoj, iz kojeg se financiraju primjerice ulaganja u infrastrukturu i ulaganja u regionalni i lokalni razvitak putem podrške malim i srednjim poduzećima, te Europski socijalni fond, namijenjen poticanju zapošljavanja. Kohezijski fond namijenjen je poboljšanju prometne i energetske infrastrukture te zaštiti okoliša. GRAĐANSTVO EUROPSKE UNIJE Svaka osoba koja ima državljanstvo neke od država članica ujedno ima građanstvo Europske unije. Građanstvo Europske unije ne zamjenjuje nacionalno državljanstvo već mu je dodatak. Građanstvo EU-a omogućuje slobodno kretanje i boravak u bilo kojoj državi EU-a, pravo glasovanja i pravo biti izabran u tijela lokalne vlasti i 195


u Europski parlament u državi u kojoj je prijavljeno boravište, te pravo podnošenja pritužbi europskomu pučkomu pravobranitelju. Građani EU-a imaju pravo i na diplomatsku i konzularnu zaštitu u predstavništvima bilo koje države članice EU-a u onim državama u kojima njihova država nema diplomatsko predstavništvo. EUROPA ZA GRAĐANE Europa za građane je program Zajednice u razdoblju 2007. – 2013., namijenjen financiranju projekata kojima se promiče aktivno europsko građanstvo, potiče sudjelovanje građana u razmjeni mišljenja o Europskoj uniji, jača europski identitet, razvija osjećaj pripadnosti Europskoj uniji, promiče međukulturalni dijalog te potiče suradnja među građanima i njihovim organizacijama. Hrvatska se u taj program uključuje 2008. godine, a za njegovu provedbu nadležan je Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. CARINSKA UNIJA Carinska unija je takav oblik udruživanja država pri kojem države u uniji sporazumno ukidaju carine u međusobnoj razmjeni te uvode zajedničke carine na uvoz proizvoda iz trećih zemalja. Carinska unija bila je glavno gospodarsko uporište Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice iz 1957. godine, koji je već tada težio stvaranju zajedničkoga tržišta i ostvarivanju četiriju sloboda. UPITNIK Upitnik je dokument koji Europska komisija upućuje državi podnositeljici zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji tijekom postupka razmatranja toga zahtjeva. Sastoji se od pitanja iz najrazličitijih područja funkcioniranja države podnositeljice zahtjeva, a odgovore koje ta država pošalje Europska komisija koristi kao jedan od osnovnih izvora na temelju kojih donosi mišljenje o zahtjevu za članstvo. Kako dolazi do stvaranja politika solidarnosti i koje su? Pokazalo se da je jačanje gospodarske i socijalne povezanosti preduvjet solidarnosti među državama članicama Unije. Zbog toga je došlo do osmišljavanja i provedbe regionalne i socijalne politike, čiji značaj raste porastom novih država članica. Regionalna politika Jačanje gospodarskog i socijalnog jedinstva logična je posljedica realizacije prostora bez granica. Financijska sredstva za strukturni razvoj kanaliziraju se putem postojećih, ali korjenito izmijenjenih fondova. Tako su Europski fondovi postali ključni instrument ekonomske i socijalne politike koja je odraz solidarnosti unutar zajednice. Socijalna politika Aktivnom socijalnom politikom Unija nastoji ukloniti neravnoteže u razvoju. Europski socijalni fond utemeljen je s ciljem proširenja mogućnosti zaposlenja i lakše prostorne i profesionalne pokretljivosti radnika. Protokolom o ostvarenju osnovnih prava radnika 1991. u Maastrichtu, Europsko vijeće je odredilo prava koja trebaju vrijediti za radnike diljem Unije. To su: slobodno kretanje, pravedne plaće, poboljšanje uvjeta rada, socijalna zaštita, sloboda stvaranja udruženja i sloboda kolektivnih pregovora, profesionalna izobrazba, jednaka naknada za oba spola za isti posao, zdravstvena zaštita i sigurnost na radnom mjestu, zaštita djece, starih ljudi i invalida i dr. Politika zapošljavanja Na sjednici Europskog vijeća 1997. godine određene su smjernice politike zapošljavanja, čiju će realizaciju redovito pratiti države članice i institucije Unije, rukovodeći se zajedničkom metodom procjene rezultata. Financiranje zajedničkih politika Povećanje vlastitih izvora sredstava usmjereno je na 3 glavna cilja: - proširenje zajedničkih mjera na području vanjskih odnosa, - jačanje gospodarske i socijalne povezanosti, - povećanje konkurentnosti europskih poduzeća. Komisija je u srpnju 1997. god. predočila opći dokument pod naslovom «Agenda 2000» u kojoj se pažnja usmjerava k ograničenju troškova u razdoblju 2000. – 2006. Komisija predlaže «budžetni status quo» za razdoblje 2000. – 2006. a to isključuje povećanje prihoda iznad granice 1,27 % brutto nacionalnog proizvoda. Komisija predlaže da se osigura dotok neophodnih financijskih sredstava koji jamče održanje načela solidarnosti između država članica kao i između Unije i država kandidata za članstvo u Uniji. 196


Reforma zajedničke agrarne politike Vijeće je 1992. prihvatilo reformu zajedničke agrarne politike težeći smanjenju troškova, a uz održanje njene kompetitivnosti. Ciljevi zajedničke agrarne politike prema Rimskim ugovorima su: omogućiti poljoprivrednicima primjereni životni standard, stabilizirat tržišta, osigurati potrošačima primjerene cijene i modernizirati poljoprivredne strukture. Ti su ciljevi uglavnom dostignuti, što je pridonijelo da poljoprivreda postane konkurentan sektor gospodarstva. Unija treba preispitat metode svoje agrarne politike da bi ograničila porast proizvodnje, što daleko prelazi potrošnju, stvarajući troškove budžetu Unije da je bio ugrožen razvoj drugih sektora. Reformom agrarne politike stvorio bi se uravnotežen odnos između proizvodnje i potrošnje te smanjilo pre intenzivno gospodarstvo zbog očuvanja okoliša. Što su politike napretka? Politike napretka podupiru razvoj velikog tržišta. Unija odvaja određena financijska sredstva za poticanje projekata zaštite okoliša, kao i za pomoć gospodarskim subjektima u prilagođavanju proizvodnje propisima Unije. Politika koju vodi Unija smatra se dopunom politike država članica. Ona podupire projekte u koje su uključeni istraživački laboratoriji pojedinih zemalja članica i potiče istraživanja kontroliranog spajanja atomskih jezgri, te potiče istraživanja i na području elektronike i obrade podataka. Što je unutarnje tržište i kad je otvoreno? Unutarnje tržište otvoreno je 01. siječnja 1993. godine s ciljem stalnog proširenja gospodarstva, veće stabilnosti, rasta životnog standarda kao i njegovanja dobrih odnosa između država koje Zajednica ujedinjuje. Tom cilju služe 2 sredstva: 1. otvaranje granica, što daje mogućnost slobodnog kretanja roba i usluga 2. stvaranje solidarnih struktura uvođenjem zajedničkih politika i odgovarajućih financijskih instrumenata Osnivanje Svjetske trgovinske organizacije jedan je od najpozitivnijih rezultata ugovora iz Marrakecha. -

pristup izvoru robe, zdrav natjecateljski duh (niže cijene) među europskim poduzećima, zaštita interesa potrošača... (s predavanja)

Što je unutarnja sigurnost? Načelo slobodnog kretanja ljudi unutar Unije, vlade su nadopunile mehanizmima kojima osiguravaju sigurnost svih građana i njihovu zaštitu na vanjskim granicama Unije. Suradnja na području pravosuđa i unutarnjih poslova pokriva 4 glavna područja: 1. usuglašavanje zakona koji se odnosi na azil 2. uvođenje zakona o useljenju 3. suradnja policije u borbi protiv krijumčarenja preko granica 4. pripremanje ugovora o suradnji na području građanskog i krivičnog prava Schengenskim sporazumom 1985. ukinuta je kontrola na zajedničkim granicama, a Sporazum predviđa slobodno kretanje ljudi svih država potpisnica, drugih država članica Unije i trećih zemalja. Policija će kao i do sada jamčiti javnu sigurnost na nacionalnim teritorijima, u lukama i na aerodromima, ali zahvaljujući boljoj suradnji kontrole na vanjskim granicama bit će učinkovitije. Što obuhvaća zajednička vanjska i sigurnosna politika? Ona čini kamen temeljac Europske unije i obuhvaća sva područja vanjske politike, uključujući i sigurnost. Odredbe kojima se rukovodi zajednička vanjska i sigurnosna politika ni na koji način ne utječu na specifične karakteristike obrambene i sigurnosne politike određenih država članica. Vanjska i sigurnosna politika dugoročno vode k zajedničkoj obrani. Koje su prednosti jedinstvenog tržišta? One su višestruke: pristup širokom izboru robe, natjecateljski duh među proizvođačima održava nisu razinu cijena, provode se politike zaštite potrošača i okoliša, životni standard je usklađen prema najvišim mjerilima. Koje su države Luksemburške, a koje Helsinške skupine? 1997. god. na sastanku Europskog vijeća u Luksemburgu države kandidati postaju: Češka, Estonija, Mađarska, Poljska, Slovenija i Cipar. To je tzv. Luksemburška skupina. 1999. god. na sastanku Europskog vijeća u Helsinkiju države kandidati postaju: Bugarska, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka i Malta. To je tzv. Helsinška skupina. 197


Što je TACIS program? Tacis program omogućuje tehničku i gospodarstvenu pomoć bivšim državama Sovjetskog Saveza i Mongolije. Cilj programa je prijelaz na tržišno gospodarstvo, a programom je obuhvaćeno mnogo sektora: nuklearna sigurnost, energija, okoliš, administrativna reforma, osnivanje poduzeća itd. Koji su ciljevi političke unije? Ugovor o Europskoj uniji čini osnovu političke unije koja se gradi na provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike čiji su ciljevi: - zaštita zajedničkih vrijednosti, temeljnih interesa i neovisnosti Unije - jačanje sigurnosti Unije i njezinih država članica - očuvanje mira i jačanje međunarodne sigurnosti - poticanje međunarodne suradnje - razvitak i jačanje demokracije, pravne države i poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda Ovi ciljevi se mogu ostvariti suradnjom između država članica u provođenju njihovih politika u određivanju zajedničkih stajališta i postupnom provedbom zajedničkih mjera u područjima gdje države članice imaju zajedničke interese. Zajednički stavovi se usvajaju čim Europsko vijeće prosudi da je to potrebno i to povezuje nacionalne politike država članica i učvršćuje njihov položaj u međunarodnim krugovima. Koje diplome priznaje EU? Rad na području zbližavanja pravnih odredbi pojedinih zemalja, doveo je do uzajamnog priznanja diploma liječnika, medicinskih sestara, veterinara, magistara farmacije, arhitekata, posrednika osiguranja itd. 21. prosinca 1988. godine usvojena je direktiva kojom je uvedeno međusobno priznavanje svih diploma visokih učilišta. Ova se direktiva odnosi na visokoškolsku naobrazbu koja traje najmanje tri godine, a temelji se na načelu uzajamnog povjerenja u kakvoću visokih učilišta. Koja je svrha obrazovnih programa? Uz pomoć obrazovnih programa Erasmus (mobilnost uređaja), Comett (program tehnološkog obrazovanja i usavršavanja) i Luingua (poticanje učenja stranih jezika), 60 000 mladih ljudi koristi stipendije za studiranje u drugim državama članicama. Da bi se postigao cilj da 10 % mladih ljudi jedne generacije provede godinu dana na sveučilištu druge države, neophodno je povećati zajednička financijska sredstva za politiku obrazovanja. Što su europski sporazumi? To su mješoviti sporazumi koji pokrivaju područja za koja su nadležne i države članice i Unija. Glavni su ciljevi: - politički dijalog - slobodna trgovina i sloboda kretanja - gospodarska suradnja - financijska suradnja - kulturna suradnja Koje su prednosti stabilnosti područja s jedinstvenom valutom za ulagače? Za europske i neeuropske ulagače, stabilnost područja s jedinstvenom valutom ima značajne prednosti. Nestat će svi troškovi transakcija i tečajnih razlika koje su uzrokovane različitim valutama. Što je plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju? Operativni dokument kojim su utvrđene mjere potrebne za uspješnu provedbu obveza koje je Republika Hrvatska preuzela potpisavši Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Plan odgovara na ključna pitanja provedbe SSP-a: što se mora učiniti, tko je odgovoran za pojedinačnu provedbu, kako i u kojim rokovima. Kad je održan summit u Zagrebu? 24. studenog 2000. sastali su se šefovi vlada i država članica EU-a te država obuhvaćenih Procesom stabilizacije i pridruživanja. Na sastanku je usvojena Završna deklaracija kojom se predviđa daljnji razvoj političkih odnosa između država jugoistočne Europe i EU-a. Na njegovim su marginama otvoreni pregovori o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju RH i EU-a.

198


Što sadrži mišljenje o zahtjevu za članstvo? Mišljenje o zahtjevu za članstvo sadrži: 1. prikaz odnosa države podnositeljice zahtjeva i Europske unije 2. stanje ispunjavanja političkih uvjeta 3. stanje i mogućnost ispunjavanja gospodarskih uvjeta 4. sposobnost prihvaćanja obveza iz članstva EU-e 5. opću ocjenu stanja i mogućnosti ispunjavanja uvjeta za članstvo Cjelokupni postupak u većini slučajeva traje oko godinu dana. Svoje mišljenje i preporuke Europska komisija upućuje Europskom vijeću koje donosi konačnu odluku o odobravanju statusa kandidata državi koja je podnijela zahtjev za članstvo. Što ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno? Ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno, Europsko vijeće saziva konferenciju između Europske unije i države podnositeljice zahtjeva za članstvo koja tako dobiva status kandidata. Statusom kandidata država dobiva mogućnost korištenja brojnih pretpristupnih fondova Europske unije. Što ako je mišljenje o zahtjevu negativno? Negativno mišljenje Europske komisije do sada je zabilježeno u slučaju Turske, dok je u slučaju Grčke dano mišljenje s negativnim tonom (Grčka postala članica 1981.). U slučaju negativnog mišljenja, daljnje približavanje Europskoj uniji je usporeno. Što je plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju? Operativni dokument kojim su utvrđene mjere potrebne za uspješnu provedbu obveza koje je Republika Hrvatska preuzela potpisavši Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Plan odgovara na ključna pitanja provedbe SSP-a: što se mora učiniti, tko je odgovoran za pojedinačnu provedbu, kako i u kojim rokovima. Pravni sustav EU Pravni sustav Europske unije, utemeljen na Osnivačkim ugovorima EU, specifičan je jer nema značajke pravnih sustava država članica, ali ni značajke sustava međunarodnih organizacija. Stoga ga se najčešće predstavlja kao pravni sustav sui generis, koji se razvijao i prilagođavao potrebama i specifičnostima europske integracije, a taj proces traje i danas. Ugovori na kojima se temelji proces integracije u Europi (Ugovor o EU, Ugovor o EZ-u i Ugovor o Euratomu) istodobno su međunarodni ugovori i akti ustavne naravi za pravni poredak Unije. Do tzv. konstitucionalizacije Ugovora došlo je na inicijativu Europskoga suda. Ona podrazumijeva da Osnivački ugovori za pravni poredak EU predstavljaju normu prepoznavanja, tj. pravilo prema kojem se ocjenjuje koje vrste pravnih normi važe u kontekstu tog pravnog poretka. Mjerila vrijednosti tog pravnog poretka postoje, dakle, unutar samog poretka, a nisu vanjska mjerila. Načelo dodijeljenih ovlasti Europske su zajednice organizacije ograničenih ovlasti. Osnovno je načelo pravnog poretka EU koji, kako smo naglasili, ima federalni karakter, načelo dodijeljenih ovlasti, izraženo u današnjem članku 5 Ugovora o EZ-u. Prema njemu, Zajednica može donositi odluke samo u područjima u kojima su države takvu ovlast na nju prenijele. Prijenos ovlasti, pak, obavlja se Osnivačkim ugovorima, nad čijom izmjenom države članice zadržavaju kontrolu. Da bi, naime, izmjena Osnivačkog ugovora, koju države dogovaraju na međunarodnoj konferenciji, stupila na snagu, moraju je ratificirati sve države članice EU u skladu s postupcima kakve predviđaju njihovi ustavi. Ograničenje regulatorne suverenosti država članica U područjima koja jesu prenesena u europsku nadležnost u kontekstu Europskih zajednica regulatorna suverenost država EU bitno je ograničena. Većina odluka koje pravno obvezuju države članice može se donijeti i bez pristanka svih država, što je bitno odstupanje od sustava međunarodnog prava u kojem države ne mogu biti obvezane bez pristanka. Interesi su država u regulatornom procesu na europskoj razini predstavljeni u Vijeću ministara, a u većini područja nadležnosti EZ-a Vijeće danas odlučuje temeljem tzv. kvalificirane većine. Sankcije protiv države koja ne provodi pravo EZ-a Jednom usvojeno pravno pravilo obvezuje sve države članice čak i ako su glasovale protiv njegova donošenja, a protiv države koja ga ne provodi može se pokrenuti postupak pred Europskim sudom, u kojem je državu moguće financijski kazniti. Takav postupak protiv države pokreće Komisija, a mogu ga pokrenuti i druge države 199


članice. Usto, zaštitu protiv države koja, kršeći pravo EZ-a vrijeđa i njihova prava, imaju i pravne i fizičke osobe koje su, temeljem prava Zajednice, ovlaštene pred sudovima država članica državu tužiti za naknadu štete koju zbog toga trpe. To načelo odgovornosti države u potpunosti je rezultat prakse Europskoga suda, tj. ne postoji kao pisano pravilo u EZ. Izravni učinak prava EZ-a Nakon usvajanja u europskom regulatornom postupku, pravna pravila EZ-a prodiru u nacionalne pravne sustave u kojima izravno stvaraju prava i obveze za pojedince: pravne i fizičke osobe u državama članicama. To načelo, koje se naziva načelo izravnog učinka, također je nastalo u sudskoj praksi. Kasnija je praksa Suda razjasnila da i druge norme prava EZ-a mogu imati izravni učinak, uključujući čak norme sadržane u direktivama, koje po ugovornoj definiciji zahtijevaju implementaciju u interne pravne sustave država članica. Posljedica je tog načela da pojedinci svoja prava utemeljena u pravnim normama EZ-a mogu ostvariti i kada države nisu omogućile nužne provedbene mjere u internim pravnim sustavima. Za institucije u državama članicama posljedica je tog načela obveza da izravno primjenjuju norme nastale na europskoj razini, a ta obveza postoji za nacionalne sudove kao i za nacionalna upravna tijela. Nadređenost prava EZ-a Pravna pravila EZ-a u pravnom sustavu svake države članice imaju višu pravnu snagu od pravnih pravila internog podrijetla. Posljedica primjene načela nije automatsko nevaženje neusklađenih pravila internog prava, već obveza institucija država članica, prvenstveno sudova i upravnih tijela, da u konkretnom slučaju u kojem postoji konflikt norme EZ i interne norme ne primijene internu, već europsku normu. Takva obveza postoji i u odnosu na interne norme koje potječu od nacionalnog parlamenta, što je u mnogim državama članicama EZ-a dovelo do poremećaja u uobičajenom shvaćanju trodiobe vlasti i povećalo ovlasti sudova u odnosu na zakonodavnu i izvršnu vlast. Klauzula lojalnosti Jedna od važnijih odredaba ustavnog karaktera je članak 10 Ugovora o EZ-u. On zahtijeva od država članica da poduzimaju mjere nužne za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ugovora te da olakšavaju ostvarenje zadataka Europske zajednice. Jednako tako od država se zahtijeva da se suzdrže od poduzimanja mjera koje bi mogle ugroziti ostvarivanje ciljeva Zajednice. Ta odredba, koja se često naziva klauzulom lojalnosti, obraća se, kako je objašnjeno u sudskoj praksi, svim tijelima državne vlasti, a poslužila je Europskome sudu za razvoj ili opravdavanje brojnih načela koja kao pisana nisu postojala u pravnom poretku EZ-a, uključujući primjerice već spomenuto načelo odgovornosti države za štetu. Načelo neizravnog učinka Radi se o načelu neizravnog učinka, koje od upravnih tijela i sudova zahtijeva da postojeće interno pravo uvijek pokušaju protumačiti u svjetlu europske norme. Opravdanje za takvo načelo leži u pretpostavci, utemeljenoj na klauzuli lojalnosti, da su države poduzele sve potrebno da svoj interni poredak usklade sa zahtjevima europskih normi. Iako je većina načela zbog kojih se o pravnom sustavu EU može govoriti kao o autonomnom sustavu federalnog karaktera nastala u sudskoj praksi Europskog suda, ona ne bi zaživjela da ih države članice, odnosno institucije u državama kojima se navedena načela obraćaju, nisu prihvatile i provodile. Stoga je današnji izgled pravnog sustava EZ-a rezultat interakcije europskih i nacionalnih institucija.

200

Profile for Tini

Skripta pravnici  

Skripta pravnici  

Profile for tini70
Advertisement