Page 1

JU ZAVOD ZA ZAŠTITU I KORIŠTENJE KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEĐA TUZLANSKOG KANTONA

KUĆA BOSNE SJEVEROISTOČNE


JU ZAVOD ZA ZAŠTITU I KORIŠTENJE KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEĐA TUZLANSKOG KANTONA

KUĆA

SJEVEROISTOČNE

BOSNE

Na ovoj stalnoj balkanskoj vjetrometini, izložen neprekidnim borbama, nasiljima, pljačkama i paljevinama, u seobama, bježanijama, metanastazičkim kretanjima, uzajamnom miješanju, i miješanju s drugim narodima, u prenošenju uticaja, domaćih i stranih, u amalgamiranju i adaptiranju tih uticaja, u borbi sa škrtom prirodom i oskudicom, naš narodni graditelj je stalno iznalazio nova rješenja na pitanja koja mu je postavljala surova okolina. Dr. Muhamed Kadić, “Starinska seoska kuća u Bosni i Hecegovini”

Tijana Veljković Tuzla, 2014.


Izdavač: JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona

Za izdavača: Benjamin Bajrektarević, direktor Zavoda

Autor izložbe i kataloga: Tijana Veljković, dipl.ing.arh.

Obilazak terena: Mr. sc. Djedović Rusmir, stručni saradnik za prirodno i etnološko naslijeđe Tijana Veljković, stručni saradnik za graditeljsko naslijeđe Kalesić Adnan, stručni saradnik za historijsko naslijeđe

Suradnici: JU Mješovita srednja građevinsko geodetska škola Tuzla (izrada maketa) NVO BOSFAM (tadicionalni ćilimi) Edib Pozderović (staro oruđe za obradu drveta i enterijerska oprema) UG AURORA (video prezentacija)

Izvori: JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika

Priprema i štampa: “Graphic design” d.o.o. Tuzla


Sadržaj 4. 5. 6. 7. 8. 10. 12. 13. 15. 17. 18. 20. 22. 23. 25. 27. 29. 31. 33. 34. 35. 36.

Uvod Izložba Tipologija i razvoj Kuća nad magazom Kuća porodice Junuzović Kuća porodice Kabarić Kuća sa čardakom među rogovima Kuća porodice Čamdžić Kuća porodice Muhić Spratna kuća Kuća porodice Smajlović Kuća porodice Suljagić Spratna dimalučara Kuća porodice Bugilović Kuća porodice Gradaščević Kuća porodice Hodžić Kuća porodice Popović Materijalizacija Transformacija kuće u kontekstu Strane riječi Izvori i literatura Zahvale


Uvod Arhitekt Pietro Belluschi, vođa Savremenog pokreta u arhitekturi, definiše narodnu arhitekturu kao javnu umjetnost, koja nije nastala od strane pojedinih intelektualaca ili stručnjaka već spontanim i kontinuiranim radom cijelog naroda sa zajedničkim naslijeđem. O tome da je kuća odraz društva i vremena svjedoče brojni elementi, estetski i funkcionalni. Ako obratimo pažnju na raspored prostorija primjetno je da su njihovu organizaciju diktirali običaji koji su vladali u periodu izgradnje i porodični odnosi. Spratne kuće sa glavnom sobom i više manjih sobica su često bile dom za porodicu od desetak članova, ili više, ako nije postojala „hudžera“ u blizini kuće za mlade parove. Motiv osnivanja porodične zadruge je uzajamno pomaganje koje je donosilo beneficije svim generacijama. Ovakva društvena zajednica je opravdana činjenicom da je bila potrebna veća radna snaga za rad u polju, kako se još u feudalnom dobu praktikovalo da bi se isplatio danak feudalcima. Lokalni graditelji nisu nastojali pokoriti prirodu, već su se vješto prilagođavali postojećim nepravilnostima. U skladu sa prirodnim okruženjem u kojem su nastajale, drvene kuće se nalaze u oblastima bogatim šumama, dok su regije koje su i danas bogate kamenim resursom kreirale naselja od kamenih kuća. Također, prema nadmorskoj visini možemo očekivati različito dimenzioniranje otvora i debljne zidova. Nestankom tradicionalne arhitekture nestaje slika društva i svjetonazora koja je karakteristična za regiju sjeveroistočne Bosne i neposredne okoline. One su poveznica sa raznim historijskim periodima koji su uticali na obogaćivanje kulture te kreiranju vlastitog identiteta. Uticajem savremenih trendova i globalizacije nestaje regionalni stil i sve se više primjenjuju univerzalni, koji potiskuju tradicionalne stilove.

4


Izložba Izložba Kuća sjeveroistočne Bosne rezultat je istraživanja kojeg je JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona sproveo kako bi dokumentovao tradicionalnu stambenu arhitekturu na području Tuzlanskog kantona. Dr. Muhamed Kadić je na osnovu prethodnih istraživanja o etnološkim, arhitektonskim i građevinskim elementima kuće na području Balkana te vlastitih istraživanja došao do podjele tradicionalne seoske kuće u BiH. Na izložbi su prikazani i opisani neki od tipova koji se pojavljuju u Tuzlanskom kantonu. Ostali tipovi kao što su rudimentarni oblici seoskih nastambi, brvnare ili jednodijelne drvene prizemnice te jednodijelne i višedijelne kamene nastambe i njihovi derivati nisu obrađeni jer nismo naišli na primjere istih prilikom terenskog obilaska. Razlog ovome su prirodni faktori kao što su klima i vegetacija ili društvena zbivanja kao što su zakonska zabrana sječe šuma u austrougarskom periodu, te savremeni trend zamjene novijim objektima. Posjetitelji izložbe će biti upoznati sa tipovima kuća i njihovim razvojem, karakteristikama, građevinskim materijalima i primjerima porodičnih kuća u pojedinim općinama TK. Uz edukativni sadržaj izložba je dopunjena maketama kuće Mare Popović i Suljagića konak koje su proglašene nacionalnim spomenicima te eksponatima enterijerske opreme i oruđa koje se koristilo za izgradnju kuća.

5


Tipologijairazvoj Razvoj bosanske kuće se zasniva na pretpostavkama, radi nestanka pojedinih izvornih oblika nastambi , preko kojih bi se donijeli zaključci o historijskoj putanji koja je dovela do njenog finalnog oblika. Od tih rudimentarnih nastambi kuće su se razvijale najprije u horizontalnom smjeru kod prizemnica (brvnara) pa kasnije i u vertikalnom sa istim ili sličnim rasporedom prostorija kao kod prizemnice. Pretpostavlja se da je kuća naknadno razvila elemente koje su karakteristične samo za gradske kuće kao što je ukidanje magaze i gradnja na ravnom terenu, što je bilo neizbježno radi gustine izgrađenosti. Nakon provedenog terenskog istraživanja možemo zaključiti, da čiste tipizirane forme rapidno nestaju. Mnogi dijelovi kuće su zamijenjeni i prilagođeni novim potrebama. Ipak, neki elementi se kontinuirano primjenjuju, bez obzira na tip kuće. Zajednička osobina svih tipova kuća je da su najveće sobe orijentisane ka padini. Kroz nisko postavljene prozore se često pružaju panoramski vidici, a sa funkcionalne strane ove su sobe skoro uvijek orijentisane ka jugu, osim kada je morfologija terena zahtijevala drugačje. Zatim, većina spratnih kuća ima izbačenu barem jednu stranu sprata u odnosu na prizemlje. Pošto su dubine istaka različite vjerovatno su rađene radi efikasnijeg korištenja prostora ili jednostavno radi estetike koje pruža ovakvo oblikovanje. Također, još od prvih oblika kuća, zidovi gdje se nije ložilo su oblagani blatnim malterom i krečeni, dok se prostor „kuće“ formirao od drvenih zidova bez obloge. Nasuprot kontinuitetu nekih elemenata, pojedni elementi su promijenili karakter prilagođavajući se potrebama i vremenu nastanka. Tako je mjesto okupljanja u prostoriji gdje se ložilo („kući“) izgubilo na značaju ugrađivanjem „furuna“ u sobe, ali se istovremeno poboljšao kvalitet života.

6


Kuća nad magazom “Prilagođava čovjekovu potrebu za iskorištavanjem prostora prirodnim osobinama okoline. Korpus sobe, polazeći od zemlje, počinje postepeno da lebdi iznad grubog zida magaze, oslobađa se od izravnog dodira sa zemljom. I sam tretman ove uzdignute mase je drugačiji. Prizemna masa “kuće” je često od brvana, rustikalna i tamna, s malim prozorima ili bez njih. Slično su tretirani i zidovi magaze, zidani grubim kamenom, bez prozora ili s malim rasporima (mazgalama). Nasuprot tome zidovi sobe su često od birkatice, bijelo okrečeni, sa široko otvorenim očima prozora ukrašenim drvenim demirima i cvijetnim saksijama.” Muhamed Kadić “Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini”


KućaporodiceJunuzović Izgrađena je 1948. godine . Nasljednik kuće, Junuzović Bećir, kuću ne koristi već godinama pa je primjetno propadanje dijelova fasade i prozora. Skeletni ili bondruk sistem, u narodu više poznat kao “riglovani”, je prenesen iz obližnje hrastove šume . Drvena građa je tesana ručnom žagom. Ispuna je od“šepera”obloženim blatnim malterom, od mješavine ilovače i pljeva. Ovaj tip kuće nad magazom je najčešći oblik kuće kojeg danas možemo sresti po selima sjeveroistočne Bosne. Dimenzije su 5,7 x 7,7 m, gdje je duža strana postavljena okomito na pad terena kako bi se bolje iskoristio prostor magaze. Objekat nema temelja, kao i većina kuća nad magazom, pa su dimenzije greda na kamenom zidu , visine 70 cm, znatno veće od ostalih. Najveća dimenzija “temeljače” je presjeka 40 x 30 cm. Dimnjak iz sobe ne prolazi kroz pokrov već usmjerava dim prema krovištu, što ukazuje na mogućnost naknadne ugradnje dimnjaka i podjele ulazne prostorije (”kuće”) na dvije.

8


RASPORED PROSTORIJA 1. Magaza 2. Trijem 3. Hodnik 4. Velika soba 5. Mala soba

U kuću se ulazi kroz vrata dimenzja 86 x 190 sa lučnim završetkom koji je karakterističan za vrata tradicionalnih kuća. Kod imućnijih porodica okviri i krilo su bogato dekorisani, dok na ovakvim primjerima kuća dominira jednostavnost i funkcionalni dizajn. Na mjestu “kuće” se nalazi hodnik, sa otvorom prema tavanu, i mala soba za djecu ili mladence. U susjednoj, velikoj sobi, se nalazi “hamamdžik” bez pregrade (kao u kući Kabarića).

2 3 4 5

S jever

1

9


Kućaporodice Kabarić U selu Gračanica koja se nalazi u općini Živinice, nalazi se zaseok Vrtage gdje su uočljive skupine kuća sa tradicionalnim arhitektonskim elementima. Kuća porodice Kabarić izgrađena je 1937. godine, kada je i sadašnji vlasnik Bajro Kabarić rođen. Pripada tipu kuće nad magazom sa drvenim zidovima od planki. Zidovi prostorije u kojoj se ložilo - “kuće” su također od planki, dok su zidovi prostorija u kojima se boravilo obloženi zemljom i okrečeni. Pored navedenih razlika u obradi zidova, prostorije su drugačije tretirane i po dekorativnim obradama drvenih elemenata kao što su stropne nosive daske -“šašavci”i grede u sobi. Ivice stropnih greda, čiji krajevi prelaze u vanjski dio zidova, obrađene su sa tri strane, što je rađeno iz estetskih razloga i na drugim kućama ove regije. Težnja za maksimalnim iskorištenjem prostora primjetna je kod opreme sobe. Na stropnim gredama su okačene daske i “srg”, koji su služili za odlaganje i vješanje raznog posuđa i krpa. Korištenje stropnih greda za postavljanje “rafi” je karakteristično za stare kuće sa nižom visinom prostorija, naročito kod ovog tipa kuća. Visina od poda do stropnih greda se kretala od 2 do 2,3 m. Kod objekata sa većom visinom prostorija“rafe”su se postavljale iznad prozora, cijelom dužinom zidova. U Drugom svjetskom ratu objekat je oštećen granatom, a ožiljci su još uvijek vidljivi na sjevernom i istočnom zidu. Zahvaljujući fleksibilnoj konstrukciji majstori su uspješno sanirali posljedice zamjenom oštećenih dijelova koristeći potpornu konstrukciju koju vlasnik naziva“baba”.

10


RASPORED PROSTORIJA 1. Magaza 2. Ulazni trijem 3. Kuća 4. Velika soba 5. Mala soba

Ulaz je naglašen drvenim trijemom. Iz trijema pristupa se u “kuću” bez stropa a iznad kojeg su krovne badže za izlaz dima. U “kući” se kuhalo i objedovalo. Obzirom da su prostor od 37 m2 koristili od četiri do čak i deset članova porodice namještaj i oprema su bili lagani i fleksibilni. Tako da je prostor mijenjao izgled više puta dnevno. Pored “rafe” na zidu je okačena “sofra” ili “sinija” koja se koristila prilikom jela. Soba je prostor u kojem se boravilo većinu dana a u njoj se nalazi i neograđeni “hamamdžik”. Na sjevernoj strani objekta smještena je soba koja je prvenstveno bila namjenjena mladim bračnim parovima a kasnije za djecu. Ispod sobe je smještena magaza u kojoj se ostavljala oprema za rad u dvorištu i slično.

5

3

4

2

1

S jever 11


Kuća sa čardakom među rogovima “Sam položaj čardaka na čeonoj strani kuće nije naročito specifičan. Taj položaj se javlja i u drugim tipovima alpske i brdske kuće uopšte. Ali ono što je specifično, to je njegovo oblikovanje. Klasično bosansko oblikovanje čardaka se razlikuje po tome što je površina čardaka presječena strehom koja neprekinuto prelazi preko njega i dijeli ga u dva dijela po visini. Čeona krovna ravnina nije odstranjena, nego čardak izronjava iz crnog krova koji ga meko uokviruje. Iznad čardaka se opet pojavljuje čeona krovna ravan i spaja se s produženim uzdužnim ravninama glavnog kućnog krova. Tako je korpus čardaka sa svih strana meko umotan crnim krovnim ravninama. Tako meko izmodeliran i ušuškan sa svih strana ovaj novi plastični elemenat ne remeti jedinstvo krovne zapremine, a njegov prednji zid, optičkom varkom kontrasta izgleda kao da je uvučen iza čeonog zida kuće u prostor krova.” Muhamed Kadić “Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini”


KućaporodiceČamdžić Nalazi se u općini Lukavac, u Puračiću. Tipične oblikovne karakteristike kuće sa čardakom među rogovima dolaze do izražaja na ovom objektu. Vanjski elementi fasada, kao što je materijalizacija zidova i otvori, ukazuju na namjenu unutarnjih prostorija. Tako je na primjer “kuća” uokvirena drvenim daskama bez otvora dok su vanjski zidovi sobe na južnoj strani termički izolirani upotrebom zemlje i pljeva, okrečeni iznutra i izvana, sa otvorima koji gledaju na tri strane dvorišta. Autentični izgled kuće je opstao dugo. Tek u novije vrijeme je drveni pokrivač krova zamijenjen limenim radi lakšeg održavanja. Očuvani su drveni demiri, iako su na pojedinim prozorima naknadno ugrađeni i željezni. Na spratu su odložena zimska prozorska krila koji su se postavljala po potrebi sa unutarnje strane, kako bi se bolje zadržala toplota od grijanja i smanjio protok hladnog vazduha kroz otvore. Sistem zatvaranja vrata mandalima je također još prisutan, mada je vlasnik radi veće sigurnosti ugradio i relativno novije sisteme zatvaranja metalnim bravama i katancima. Cijeli sprat je integriran u jednu cjelinu krovom velikog nagiba i strehom manjeg stvarajući na taj način karakteristične višestruke prelome krovnih ploha.

13


RASPORED PROSTORIJA 1. Magaza 2. Stepenište 3. Kuća 4. Soba 5. Pričardak*/hodnik 6. Čardak 7. Soba za loženje

6

7

6

5 7

4

3

2

1

S jever 14

U poluukopanom terenu se nalazi magaza, koja i danas služi kao ostava. Ulaskom u prizemni dio pristupa se “kući” sa stropom, što dovodi do zaključka da je naknadno dograđen, jer je na krovnoj konstrukciji vidljiva čađ na drvenim gredama. koja se stvorila kao posljedica dugogodišnjeg usmjeravanja dima sa ognjišta ka tavanskom prostoru. Na presjeku i tlocrtu sprata je vidljiv i kanal nalik na “dimaluk” preko kojeg se dim najvjerovatnije vodio do tavana. Soba je smještena južno, sa najvećim brojem prozora i vizurom prema padini. Hodnik sa stepeništem koji vodi ka spratu sa “čardacima” je odvojen od kuće i ima zaseban pristup iz dvorišta, što ukazuje na mogućnost odvajanja mlađih porodičnih članova od starijih. *NAPOMENA: izraz“pričardak” nije pronađen u stručnoj literaturi.


KućaporodiceMuhić Izgrađena je početkom 20. stoljeća u selu Goletići, općina Kladanj. Pripada tipu kuće sa čardakom među rogovima. Južna fasada nema karakternu crtu presijecanja zida strehom kao što je to primjetno na sjevernoj fasadi. Pored arhitektonskog oblikovanja, odstupanje od tradicionalnog je vidljivo i kroz upotrebu savremenih pravougaonih vrata, obrade zidova i odvodnje dima. Kod upotrebe materijala i tehnike gradnje od presudnog je značaja bila oštra planinska klima od oko 900 m nadmorske visine. Zidovi magaze debljine 60 cm rađeni su od kamena. Radi bolje toplotne izolacije, zidovi prizemlja i sprata su rađeni od debljih drvenih daski debljine 10 cm ( planki ) sa preklopom na lastin rep. Da bi se blatni malter očuvao na površini drvenih zidova zakucane su letvice pod uglom od oko 30 stepeni. Krovni pokrivač je od drveta, mada je teško odrediti sa sigurnošću o kojem tipu drvenog pokrivača se radi zbog lošeg stanja u kojem se nalazi objekat.

15


RASPORED PROSTORIJA 1. Magaza 2. Ulazni trijem 3. Kuća 4. Velika soba 5. Pričardak/hodnik 6. Čardak 7. Kamarija*/ostava

5

6

6 7 2

4

1

S jever 16

3

Dispozicija prostorija je jednostavna. Primjetno je prenošenje tradicionalne organizacije “kuće” i sobe u prizemlju. Razlika je u zatvorenoj tavanici i upotrebi dimnjaka za odvod dima. Međutim, ne zna se da li je postojeća organizacija autentična ili se mijenjala prema potrebama i mogućnostima korisnika. Pored navedenog, veza sa tradicionalnim se ostvaruje kroz orijentaciju dnevnog boravka ka padini i vizurama te nižim pozicioniranjem prozora. Na spratu se nalaze sobe (”čardaci”) za spavanje a u sjevernoj sobi je smještena banjica za kupanje ili hamamdžik, bez pregrade. Prostor ispod krova, koji nema dovoljno visine za uspravno držanje se koristi kao ostava, a pristupa se direktno iz hodnika ili kroz mala vrata iz sobe nalik vratima za “dolafe” (ormare). Vlasnik ove prostore naziva još i kamarijama. *NAPOMENA:nazivi “pričardak” i “kamarija” nisu pronađeni u stručnoj literaturi


Spratna kuća “Spratna kuća može biti sa prepustom ili bez prepusta. Kuća sa prepustom je u svom prvobitnom obliku ratnička kuća. Njen karakter je odbrambeni. Zid magaze je utvrđen, većinom od kamena, sa uskim otvorima - mazgalama. Kod klasičnog tipa ove kuće je naglašena razlika u proporcijama: magaza je uska i vertikalna, lebdeći dio je niži i gotovo horizontalnog karaktera. Ovu razliku u proporcijama i karakteru akcentira i razlika u materijalu: lagana skeletna ili drvena konstrukcija na masivnom kamenom postolju. Nježna perforacija istaknutog dijela nizom sitnih prozora, ponekom uvučenom kamerijom, zatvorenim mušepcima, istaknuti doksati abdestluka, vidljivi rogovi ispod strehe, duboke sjene ispod strehe na bijelom zidu istaka i sjena istaka i završetaka greda na kamenom zidu magaze - sve to stvara jednu zanimljivu igru mnogobrojnih efekata i cijeli gornji dio kuće lebdi gracilno na masivnom kamenom podnožju.” Muhamed Kadić “Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini”


Kuća porodice Smajlović Vrijeme izgradnje nije poznato. Prema usmenom predanju vlasnice kuće, kuća je renovirana dva puta do I svjetskog rata, te oko 1925. godine 20. stoljeća. Ako se uzme u obzir da se renoviranje kuća obavljalo periodično cca svakih 50 godina, može se pretpostaviti da kuća datira još iz 19. stoljeća. Vanjski izgled, za razliku od enterijera, nije mnogo izmjenjen. Dva prozora na sjevernoj i dva na južnoj fasadi su zazidana te je krovni pokrivač od šindre zamijenjen 1914. godine. Oblikovne karakteristike spratne bosanske kuće su sačuvane. Među njima se ističu drveni dekorativni vijenac između prizemlja i sprata te dvokrilni prozori sa podjelom stakla na tri dijela. Prije pojave stakla ovakve kuće su imale drvene ili kožne pregrade. Oko kuće je postavljena kaldrma od kamenog oblutka, širine cca 1,5 m. Skeletni zidovi su ispunjeni lokalno izrađenim ćerpičem od ilovače i pljeva, dimenzija 25 x 10 x 10 cm.

18


RASPORED PROSTORIJA 1. Magaza 2. Hajat 3. Kuća 4. Hudžera 5. Mala soba 6. Velika soba 7. Pričardak 8. Čardak 9. Čardačić Magaza je postavljena okomito na izohipse terena kako bi se stvorilo više korisnog prostora. Kameni zidovi magaze nisu vidljivi jer su omalterisani, ali su vidljive drvene horizontalne grede tzv. “hatule” koje služe kao ukruta. Kroz glavni ulaz se pristupa hajatu, a zatim kuhinji koja je centralno postavljena kao što se u najranijoj fazi razvoja u centralnom dijelu nalazila “ k u ć a ”. S m j e š t a n j e m ugradbenih ormara kod i ispod stepeništa prostor se nastoji maksimalno iskoristiti. Oko kuhinje su sobe gdje je najveća na jugozapadnoj strani koja služi kao dnevni boravak sa vizurom prema dvorištu. Na spratu se nalazi široki hodnik i sobe. Stepenište je uokvireno drvenom pregradom. Odlikuju ih lučno zakrivljeni elementi sa nazubljenim ivicama. Dekoracija pregrada je ista kao dekoracija na “musanderama” u kući Bugilovića u Gornjoj Tuzli. *NAPOMENA: izraz“pričardak” nije pronađen u stručnoj literaturi.

8

7

9

8

8

3

6

2

4 5

1

S je

ve

r 19


Kuća porodice Suljagić Konak Suljagića u Donjoj Špionici, općina Srebrenik, sa pratećim objektima predstavlja rijedak i dobro očuvan primjer seoskoga gazdinstva. Sam konak pripada tipu tzv. katne kuće sa prepustom (seoska čardaklija), koja je do danas očuvala visok stupanj autentničnosti i integralnosti. Na temelju analize stilskih odlika i komparativne analize sa sličnim objektima u Bosni i Hercegovini, moguće je njegovo datiranje u 19. stoljeće. Prateći objekti (pušnica - sušara za šljive, magaza, hambar, koš za kukuruz i štala ) su izgrađeni u periodu od 30-ih do 60-ih godina 20. stoljeća. Pedesetih godina 20. stoljeća u enterijeru je dograđena nova etaža interpolacijom međuspratne drvene konstrukcije u podrumu čim e je visina magaze smanjena sa cca 3,00 m na cca 1,80 m. Kod ove kuće je naglašena razlika u proporcijama ova dva dijela: magaza je uska i vertikalna, a prepust (lebdeći dio) je niži i gotovo horizontalan. Razlika u srazmjeru i karakteru je naglašena i u materijalu: kuća je građena od tradicionalnih materijala – kamena (zidovi prizemlja), kao i drveta i ćerpiča (bondručna konstrukcija na katu) – lagana skeletna konstrukcija izvedena na masivnom kamenom postolju. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je proglasila konak Suljagića nacionalnim spomenikom 2012. godine.*

20


RASPORED PROSTORIJA 1. Hajat 2. Magaza 3. Soba 4. Hodnik 5. Kuća / Kuhinja 6. Divanhana S unutarnje strane masivnih vrata se nalazi mandal, tj. masivna hrastova greda koja se horizontalno užljebljuje u zid. Iz ulazne prostorije (hajata), pristupa se u dvije prostorije,simetrično postavljene koje su služile kao zatvorske prostorije. Drvenim stubištem (5 x 20 cm - visina stube, širina gazišta 30 cm) pristupa se na kat koji je naknadno dograđen. Sa obje strane su smještene sobe, a u prostoriji sa zapadne strane se nalazi hamamdžik za kupanje. Drvenim stubištem (10x20cm - visina stube, širina gazišta 30 cm) pristupa se na drugi kat. U dispoziciji kata, centralno mjesto zauzima divanhana. Prostor divanhane u odnosu na središnji prostor je viši za 20 cm, a dubina divanhane iznosi cca 2 m. Divanhana izlazi iz ravni fasadnog zida za cca 60 cm. Na spratu su smještene tri sobe a “kuća” je bez stropa i smještena je u jugozapadnom dijelu objekta.* *NAPOMENA : tekst preuzet iz opisa Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

4

3

5

3

3 6

3

3

2

2 1

S jever 21


Spratna dimalučara “Poteškoća u odvođenju dima i topline s ognjišta i iz peći odvajkada je bila glavna zapreka za razvijanje koncepcije spratne kuće. Zbog toga seoski graditelj nije mogao da u cijelosti iskoristi izgrađenu površinu kuće za razvijanje prostorija na prvom katu. Morao je da stavlja velike slobodne prostore koji su se protezali od prizemlja do pod krov i služili za skupljanje i odvod dima ili da izdvoji prostor sa ognjištem dizanjem na sprat kao u kući sa prepustom. Za razliku od kuće s prepustom detaljnija obrada osnovnih masa, prizemlja, sprata, i krova je bogatija. Pošto je kuća često na strmom planinskom terenu, to se ispod zida prizemlja, na prenjem kraju kuće pojavljuje i zid magaze. Time se povećava razlika u visini između donjeg dijela kuće i dijela sa prepustom. Osnovne karakteristike su veća zapremina kućne mase, veće i impozantnije dimenzije krova, česta upotreba poluotvorenih pristupnih galerija i divanhana u spoju s vanjskim pristupnim stepeništima te obostrani pristupi u prizemlje i na sprat.” Muhamed Kadić “Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini”


KućaporodiceBugilović Prema usmenom predanju vlasnice Zejnebe Bugilović kuća je izgrađena krajem 19. stoljeća za vrijeme vlasništva Hadži Mehage Bugilovića. Raspoznaju se dva različita kubusa. Jedan je pretežno simetričan, sa doksatom u sredini zida koji gleda prema dvorištu, dok je drugi asimetričan sa otvorima različitih dimenzija i pozicija. Obzirom da su u drugom kubusu pomoćni sadržaji i sanitarije može se zaključiti, da je on zapravo aneks od prvog objekta koji je nastao stvaranjem potrebe korisnika za uvođenjem sanitarija. O visokom razvojnom stepenu svjedoči enterijerska oprema i način rješavanja grijanja i odvodnje dima. Svaka soba ima “hamamdžik“ (banjicu) i “furunu” (šporet) uokvirenih drvenom “musanderom“. Pozicioniranje posebne sobe za loženje (”ćulhan”) smanjilo je količinu dima u prostorijama, i uspostavilo se centralno grijanje prostorija, što je bilo prisutno samo kod imućnijih porodica.

23


7

2

5

6

8 9

10

1

2

3

4

S jever 24

11

5

6

RASPORED PROSTORIJA 1. Hajat 2. Kuća 3. Podrum 4. Soba / Jeredaja 5. Postavak 6. Nužnik 7. Soba / Odžaklija 8. Ćulhan 9. Mala soba 10. Divanhana / Donji ćošak 11. Velika soba Objekat nema verande, već se iz avlije direktno pristupa hajatu sa stepeništem. Pored hajata u prizemlju se nalaze gospodarske prostorije i jedna soba koju vlasnica naziva “jeredajom”. U njoj se nalazi musandera identičnih dekorativnih motiva kao na spratu, ali se prostorija koristi kao ostava. Prostor ispod stepeništa je iskorišten za ugrađene ormare (”dolafe”) i kao polica za obuću. Iznad stepeništa je uzdignuti manji prostor za sjedenje ispod kojeg su također “dolafi” tzv. “donji ćošak”. Na drugoj strani hodnika, odnosno u “gornjem ćošku”, je prostor koji je služio kao dnevni boravak iz kojeg se pružao vidik na sve strane dvorišta. Ovaj dio kuće se naziva “divanhana”. Oko hodnika su sobe a u sjeveroistočnom dijelu se nalazi kuhinja sa otvorenim stropom prema krovištu. U naknadno dograđenom aneksu kojem se pristupa iz kuhinje se nalazi ostava i WC. *NAPOMENA:”donji” i “gornji” ćošak nisu stručni izrazi.


KućaporodiceGradašćević Rodnu kuću Husein-kapetana Gradaščevića (1802. - 17. august 1834. ) u Gradačcu izgradio je Osman Gradaščević. Pripada tipu spratne dimalučare, sa “ćulhanom” (prostorija za loženje) na spratu . Trenutno se nalazi na listi peticija za proglašenjem nacionalnim spomenikom. Vlasnik Muhamed (Bego) Gradaščević, zajedno sa svojom suprugom i uz pomoć porodice, sa kojom dijeli vlasništvo prizemnog dijela, uspjeo je očuvati autentičnost kuće sa unutrašnjom opremom prostorija. Održavanje kuće iz 17. stoljeća, gabarita 14 x 12,4 m je jedino moguće uz zajednički napor i entuzijazam, naročito pojavom savremenih materijala i opreme koji ne zahtijevaju ovako veliku količinu predanosti. Pojedine prostorije su izgubile autentičnost pregrađivanjem i ubacivanjem sanitarne opreme koje nije bilo do 50-ih godina prošlog stoljeća, kada su uvedene vodovodne i kanlaizacione cijevi. Komfor života u ovakvoj kući je na visokom stepenu u odnosu na kuće siromašnijih porodica iz perioda u kojem je izgrađena. Pored gabarita, na ekonomski status porodice nam ukazuje debljina zidova ( 90 cm kamenog zida u prizemlju ) i opremljenost soba “musanderima” sa “hamamdžicima” i “dušeklucima” te pećima sa zemljanim lončićima ili “furunama” koje su zamijenjene novijim sistemom grijanja.

25


4

3 14 13

2

9

10

11

12

15

5 3

7

2

6

3

3

S jever 26

8 4

4

RASPORED PROSTORIJA 1. Zatvoreni trijem 2. Kuhinja 3. Soba 4. Sanitarije 5. Poluotvoreni trijem 6. Hajat sa stepeništem 7. Kuća 8. Ostava 9. Divanhana 10. Soba (prethodno Saradžhana) 11. Hadži Bećir begova soba 12. Hadži begova soba 13. Ćulhana 14. Kuhinja 15. Hamamdžik Prizemlje je podijeljeno na dva vlasništva pa je i dispozicija prostorija izmjenjena u odnosu na autentično stanje. Iz zatvorenog trijema pristupa se kuhinji. Bočno su smještene sobe, a iz soba se pristupa sanitarijama u sjevernom dijelu kuće. Da bi se pristupilo hajatu sa stepeništem ulazi se kroz poluzatvoreni trijem. Stepenište (tzv. “basamci”) je strmo i uokvireno drvenom i dekorativno obrađenom ogradom od prizemlja do sprata.. Ova ograda je, na spratu, sastavni dio “divanhane”, pa su pregrade rađene u istom stilu. Kao kod kuće Bugilovića, divanhana ima dva krajnja dijela, samo što oba služe za sjedenje. Oko divanhane se nalaze sobe sa “ćulhanom” u sredini kako bi se ložila vatra za grijanje “furuna”unutar soba.


Kuća porodice Hodžić Čardaklija u Maloj Brijesnici u općini Doboj Istok, koja je pod vlasništvom Hadžić Mustafe, izgrađena je 30-ih godina 20. stoljeća. Iako je izgrađena u novijem periodu ima karakteristične elemente tradicionalne arhitekture i graditeljskog umijeća koji je najviše primjetan u dekorativnoj obradi drveta, upotrebi prirodnih materijala, rasporedu prostorija, te načinu gradnje. Izvršene su manje intervencije sa aspekta reorganizacije unutrašnjeg prostora jer su pojedine prostorije gubile na značaju modernizacijom stila života, da bi eventualno izgubio svoju primarnu funkciju stanovanja. Objekat je dimenzija 10,5 x 6 m. Pripada tipu dimalučare, mada nema karakterističan uski kanal za odvod dima već otvoreni strop iznad “kuće” koji se proteže od prizemlja do krovišta. Na krovu se nalazi badža, odnosno otvor, za izlaz dima. Zidovi od magaze su rađeni od lomljenog kamena debljine od 70 do 80 cm. Prizemlje i sprat su rađeni u bondruk konstrukciji sa prvobitnom ispunom od šepera pa naknadno od ćerpiča. Debljina zidova u prizemlju i na spratu je od 13 do 15 cm. Vrata, koja su naknadno ugrađena, imaju metalne brave dok su izvorna po principu mandala koji podrazumjeva zatvaranje vrata postavljanjem horizontalno drvene grede sa unutrašnje strane vrata.

27


RASPORED PROSTORIJA 1. Magaza 2. Ulazni trijem 3. Hajat 4. Kuća / Kuhinja 5. Dolaf 6. Velika soba 7. Mala soba 8. Sporedni trijem 9. Pričardak / hodnik 10. Sobetište / čardak 11. Abdeshana

7 10 7 9 11 8

6 5

4

7

4

7 3 2

Magaza je služila kao ostava opreme i oruđa za dvorište Glavni ulaz u kuću je sa južne strane kojem se prilazi verandom, dekorativno obrađenih drvenih stubova. Pristupa se direktno stepeništu, a centralni dio zauzima “kuća” sa otvorenim stropom koja je služila za kuhanje i objedovanje. Lijevo od kuće se nalazi velika soba dok je sa desne strane soba za mlade parove i djecu. Na spratu su spavaće sobe za roditelje i mlađu djecu. Na zapadnoj strani se nalazi velika soba sa “abdesthanom” ispred ulaza. Središnji dio kuće je služio i kao sušara za hranu, koristeći prirodno strujanje vazduha prema badžama na krovu.

1

S jever 28


Kuća Mare Popović Stara kuća Mare Popović sagrađena je 1840. godine u naselju Varoš, općina Gračanica. Prema predanjima ovu bosansku kuću je sagradio svekar Mare Popović, i ona je tu stanovala čitav svoj vijek. Ovaj stambeni objekat je kasnije promijenio nekoliko vlasnika i na kraju je prešao u opštinsko vlasništvo. Pravougaone je osnove, a dimenzije su 5,8 x 9,75 m. Podrum se nalazi ispod dijela prizemlja, a preostali dio prizemlja je položen na postament izgrađen od lomljenog i grubo obrađenog kamena visine u prosjeku 70 cm. Objekat je rađen u drvenoj skeletnoj konstrukciji, tzv. bondruk konstrukciji. Nosiva konstrukcija zidova je izrađena od drvenih greda i stubova sa ispunom od čerpića u prizemlju, dok je sprat urađen od pruća ispunjenim blatom. Sprat je u odnosu na prizemlje objekta prepušten za 30 cm na sve četiri strane. Debljina zidova u prizemlju je oko 30 cm, a na spratu 14 cm. Prozori su bili jednostruki i u prizemlju su imali demire. Krov je četvorovodan, drvene krovne konstrukcije, nagiba 45 stepeni. Pokriven je drvenom šindrom. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je proglasila kuću Mare Popović nacionalnim spomenikom u oktobru 2003. godine, a obnovljena je 2013. godine.*

29


RASPORED PROSTORIJA 1. Magaza 2. Trijem / Hajat 3. Kuća 4. Velika soba 5. Mala soba 6. Hudžera 7. Pričardak 8. Čardak 9. Galerija 10. Čardačić

9

8

8 10

7

6 4

3

5

2

1

S jever 30

Prelaz iz otvorenog u zatvoreni prostor ostvaruje se otvorenim trijemom, “hajatom”, iz kojeg se ulazi u “kuću”. U njoj se nalazilo ognjište, koje je bilo nisko i prostrano, napravljeno je od nabijene zemlje. Oko “kuće” su smještene soba, sobica i “ćirel”. Na “kući” se nalaze i mala vrata koja služe za komunikaciju sa gospodarskim dijelovima dvorišta. U velikoj sobi, koja je popođena i tavanjena, nalazila se furuna, zemljana peć sa lončićima. Na njoj se spremala hrana, a služila je i za zagrijavanje čardaka na spratu. Velika soba je bila prostrta ćilimima i ponjavama, a ispod prozora su bile sećije sa šiltetima i jastucima. U maloj sobi, koja je takođe bila popođena i tavanjena šašavcima, bio je smješten zemljani šporet. “Ćirel” je služio kao kuhinja i u njemu je bilo smješteno razno zemljano i bakarno posuđe. Na spratu se nalaze prostorije: pričardak, čardačić i dva čardaka. * *NAPOMENA : tekst preuzet iz opisa Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.


Materijalizacija Lokalni majstori su se služili materijalima kojii su se nalazili u blizini kuće koja se gradi. Iako je njihova izrada zahtijevala mnogo više truda i vještina, upotreba prirodnih materijala ne samo da je bila lakše dostupna, nego je kreirala ugodan i zdrav ambijent stanovanja. Prikazani su neki od materijala i način na koji su korišteni.

DRVENI POKRIVAČ

BIBER CRIJEP

Najprimitivniji oblik drvenog pokrivača je potrpača. Masivne daske koje se nisu pričvršćivale za krovnu konstrukciju. Mnogo češće se kao pokrivač javlja šašavac ili šindra koji se cijepaju od crnogoričnog drveta. Nije sasvim siguran kao zaštita od kiše a ni u konstruktivnom pogledu pa je puno pouzdaniji pokrivač od šindre. Osim šašavaca i šindre za pokrivanje se koriste i šimla i tahta koje se polažu bez preklapanja a u novije doba se pojavila i tzv. treska. Trajnost pokrivača ovisi znatno o načinu cijepanja i kvalitetu drveta. Ranije je dim ognjišta djelovao kao konzervans, impregnirajući krovni pokrivač raznim sastojcima dima čađi. Prema usmenom predanju, porodice čije su kuće bile pokrivene ovim materijalom su bile imućnije te su mogle sebi priuštiti zamjenu drvenog pokrivača biber crijepom. Ovakvim poduhvatom vlasnici kuće su bili oslobođeni zahtjevnog održavanja kao što je zamjena dotrajalih dijelova ili cjelokupnog pokrivača koja se obavljala u periodično u prosjeku od 50 godina. Često se može vidjeti na starim kućama ili pomoćnim objektima.

BLATNI MALTER Prednost blatnih maltera je njegova sposobnost upijanja i otpuštanja vlage čime se doprinosi termičkom komforu u prostorijama. Koriste se na dva načina. Prvi je kao vezivni elemenat za građevinske materijale (uglavnom za ispunu) a drugi kao završna obrada zidova. Način primjene blatnog maltera je zavisio od podloge na koju se nanosio. Kako ne bi došlo do pucanja maltera poželjno je da se nanosi na grubu podlogu zbog čega često nailazimo na kose brazde na drvenoj konstrukciji ili na podlogu od trske.

31


KAMENI ZID

ĆERPIČ

Kameni zidovi su uobičajeni za kršne predjele, odnosno južnije dijelove BiH, dok su u prostoru TK česti u izradi zidova od magaze ali rijetko i stambenog dijela. Mogu se zapaziti kod starih kuća u mjestima , bogatim kamenim resursom, kao što je općina Srebrenik koji obiluje kamom krečnjakom. Često su se postavljale drvene gredice ili “hatule” dimenzija cca 12/12 cm kako bi se osiguralo jednoliko slijeganje zida i spriječilo njegovo razdvajanje.

Karakteristične dimenzije su 25 x 10 x 10 cm. Postupak kod izrade ćerpiča : “na ravnom zemljištu postavi se kalup i u njega se stavlja mješavina blata sa pljevom pa se sa gornje strane presvuče daskom na nož i onda se kalup izvuče. Kad se napravi određen broj komada, onda se to ostavi da se suši tijekom dana, predvečer se okrene kako bi se tijekom narednog dana mogla sušiti ona druga strana. Ćerpič se pravi od žute zemlje koja je masna, a ne sadrži pijesak. ” (Nikola Veselčić, Špionica u prošlosti i sadašnjosti, Lukavac 2004, str. 181)

ZEMLJANI ZID Nastaje nedostatkom drvene građe u dolinama rijeka i potoka gdje ima šiblja za pleter i gdje su erozijom otkrivene naslage nekih ilovastih materijala. Uticajem društveno-ekonomskih faktora prelazi se na materijale koji se lako dobivaju i obrađuju. U zemljane zidove se ubrajaju i zidovi od ćerpiča a jednostavniji oblik primjene je ispuna od tankih cijepanih dijelova drveta (šeper) ili od šiblja (pleter), koji se oblažu masnijom zemljom ili ilovačom. U sastav zemlje se često dodaje slama, pijesak ili pljev kako bi se materijal stabilizirao.

DRVENI ZID

32

Najstariji tip je zid od brvana koji se pojavio u krajevima koji su obilovali četinarskim šumama. U oskudici brvana su se koristile planke debljine 10 cm koje su se spajale na uglovima kao brvna ili se postave u žlijebove vertikalnih drvene stupce s utorima. Zidovi od dizme ili ukomice koja se rade u predjelima gdje nema dovoljno dugačkih i jakih brvana, dakle u predjelima sa bjelogoričnim ili oskudnim četinarskim šumama, se razlikuju po tome što su daske vertikalno orijentisane. U predjelima koja oskuduju šumama građene su drvene skeletne konstrukcije.


Transformacije kuće u kontekstu Trendovi transformacije stambene arhitekture u gradu i na selu nisu bili isti. Prije svega jer su gradovi koji su ujedno bili trgovački centri bili prvi na udaru vanjskih uticaja preko putnika, trgovaca, misionara i drugih pojedinaca. Obzirom da su poljoprivreda i stočarstvo bili prevladavajuća zanimanja u selu, ono je svoju glavnu preobrazbu doživjelo u prekidanju tradicije porodičnih zadruga uvođenjem novih zanimanja u XX st. Seoski ambijent sadrži još uvijek tragove tradicionalne arhitekture usamljenom starom kućom ili manjim grupacijama. Pristup izgradnji nije više u skladu sa prirodnim okruženjem. Često su stare kuće zamijenjene novim objektima od savremenih i neprirodnih materijala. Oblikovanje novih kuća rijetko poštuje memoriju mjesta brišući za sobom arhitektonsko naslijeđe koje se postepeno formiralo vijekovima unazad. Tradicionalne kuće u gradovima su još davno nestale ili su podijeljene na dva ili više dijelova što je uglavnom vidljivo u različitoj obradi fasade. Gubi se koncept mahale sa vrijednostima koje su poštovale pravo na vidik i pravo na sunce svake susjedne kuće. Deformiše se i kubistički izraz kuće neprikladnim dograđivanjem. Naknadno građene strukture su preoblikovale gradsko tkivo u skladu sa savremenim potrebama urbanizacije i velikim prilivom stanovništva u gradove, ali su često gubile vrijednosti sa kojima se stanovništvo identifikovalo. Prema filozofu Karlu Marksu kuća može biti velika ili mala; sve dok su susjedne kuće također male, ona zadovoljava sve društvene zahtjeve za stanovanjem. Radi navedenog te radi brže i efikasnije gradnje, pribjegavalo se unificiranom dizajnu, u težnji za urbanizacijom u periodu Jugoslavije. Tradicionalna mahala je također imala unificiran izgled, po upotrebi bijelih zidova, strmih četverovodnih krovova, spratnim istacima i slično, ali nije bila homogena, kao što je industrijska gradnja koja se pojavljuje sredinom prošlog stoljeća. Svaka nova kuća se uklapala u ambijent, a originalnost se postizala drugačijim prilagođavanjem morfologiji terena i izgrađenoj sredini. Mali broj arhitekata je uspjeo transponovati ideju tradicionalne bosanske i hercegovačke kuće u savremeni dizajn i na taj način očuvati naslijeđe i njegove vrijednosti. Jedni od pionira u sintezi univerzalnog i regionalnog su bili arhitekti Andrija Čičin Šain, Dušan Grabrijan i Juraj Neidhart. 33


Strane riječi Basamci m (tur.) prečaga na ljestvicama, stepenica na stepeništu, stubama. Čardāk m (pers.) lijepa, obično dvospratna, kuća okružena baščama, dvorac, ljetnjikovac; 2. drvena zgrada na stubovima; 3. velika soba na spratu sa lijepim vidikom; soba na kuli; 4. u Srbiji sporedna zgrada ili trijem (doksat). Ćiler m (lat.) spremnica za hranu, soba za ostavu. Ćilim m (pers.) prostirač izatkan od vune na stanu, tepih. Ćulhan m ćulhana f (pers.) prostorija ispod hamam (banje) gdje se loži radi zagrijavanja hamama, ložionica. Dimirlija, dimirlija f (tur.) velika bakrena tepsija koja služi kao sinija. Ima promjer 1-2 m, nekad i veći. Dívān m (ar. I pers.) razgovor, besjedenje; riječ. Divanhàna, f (pers.) prostrano predsoblje (hodnik) na spratu u starim građanskim kućama. Dòlāf m (pers.) – nepomični ormar sa policama, pričvršćen uz zid ili uzidan u zidu. Dušekluk m (tur.) 1. vrsta ormara u kome se drže dušeci i jorgani kada nisu u upotrebi. Furuna, f (grč.) peć; limena peć; zemljana pekara. Hàjāt m (ar.) hodnik u prizemlju u starinskim građanskim kućama, predsoblje; trijem. Hamàmdžik m (ar.-tur.) kućno kupatilo, banjica u muslimanskoj kući. Hatula (atula) f (tur.) 1. drvene grede koje se vodoravno polažu u zid od ćerpiča sa svrhom da vežu ćerpič.

34

Hudžera f (ar.) 1. sporedna soba uz kuhinju koja služi kao spremnica. 2. koliba Kamarija, kamerija f (ar.) vrsta balkona prema dvorištu u starim kućama. To je onaj dio divanhane, koji je isturen od linije kućnog zida, sa više mušebaka bez staklenih prozora. Magàza f (ar.) magazin; dućan sazidan od kamena, podrum. Màndal (màldan, màndan) m (tur.) zasovnica, zavor; drvena greda ili željezna šipka koja se stavlja preko vrata sa unutrašnje strane radi zatvaranja. Musandera, musandara, musandra f (tur.) 1. od drveta skovani i rezbarijama ukrašeni pregraci (kao neki stalni zidni ormari) duž jednog cijelog zida sobe u starinskim kućama, u čijem sastavu su: dušekluk, dolaf, banjica a, često, i zemljana peć sa lončićima. Peškun, -una m (pers.) 1. okrugli mali stolić (štokrla) na kome se sjedi. Obično je izrađen od orahova drveta sa lijepim rezbarijama. Raf m i rafa f (ar.) pregrada u ormaru ili stalaži; polica, osobita polica koja je pričvršćena naokola dužinom cijelog zida, na kojoj se drže sahani pod kapcima, čase, findžani ili što drugo. Šàšav, adj. (tur.) luckast, budalast. Šindra, šîndra, šìndara, šindàra, šîmla, šimla, šîmlja f (tur.) cijepane jelove ili hrastove daske kojim se kuće pokrivaju. S jedne strane su po dužini ižlijebljene a s druge istanjene. Šiše, -eta n i šiša f (pers.) tavanica, plafon Tabak m (ar.) 1. zdjela, tanjir; poslužavnik, tabla.

KUĆA sjeveroistočne Bosne  

Katalog je produkt istraživanja kojeg je sproveo JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK sa ciljem p...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you