Page 1

1


2


Neki ljudi odišu nevoljom, a Trey Marks je jedan od tih ljudi. Njegovi prsti se nisu prestali micati od kada sam sjela. Oni trenutno okreću brojčanik njegovog sata, skupi komad koji izviruje ispod ivice njegovog po mjeri šivanog odjela. Mogu čuti zvuk brojčanika dok ga on nježno pomiče naprijed, rez za rezom, dovoljno da me izludi. Da li me uopće sluša? Ja jedva slušam sebe, moje uši čekaju sljedeći klik sata. Klik. “Ako pogledate zadnju stranicu, možete vidjeti neke od mojih ideja za vašu Isabella liniju...” Klik. “Ja imam kontakte koji mogu smanjiti vaše troškove pogotovo u...” Klik. “Tražim poziciju koja će mi omogućiti veću sposobnost donošenja odluka i...” Klik. Stegnula sam ruke oko kožnog portfolia, boreći se sa potrebom da posegnem preko i maknem njegovu ruku sa sata. I upravo tada, on prestaje sa radnjom koja mi ide na živce, ruku pomiče gore i prelazi preko svojih usana. Skrenula sam pogled sa njega, jer on ne samo da odiše nevoljom, prokleti čovjek je uronjen u nevolju, a centar svog tog zračenja dolazi iz njegovih očiju. Zakoračila sam u ovu kancelariju, a te oči su me razodijevale. Sjela sam ispred njega, a on je samo protrljao svoje ruke kao da vidi lijep komad mesa. “Izgledate uplašeno, gospođice Martin.” Njegova ruka se maknula sa njegovih usana i ja se natjeram da ga pogledam u oči. “Žao mi je. Nervoza od intervjua.” Nasmijem se dok me proučava. “Da li je to?” Ne vjeruje mi. Jedan bod za Marksa, iako nisam previše iznenađena njegovom mogućnošću da čita žene. Njegov posao je zavođenje, dizajniranje donjeg rublja koje mami žene da ga kupe i muškarce da ga skidaju. Prema glasinama industrije, nikad nije bio oženjen, jebe kao 3


životinja i ima usta kao moj tuš masažer. Nije bitno. On treba kreativnog direktora, a ja trebam novi posao. Pročulo se po kuloarima da se Marks donje rublje bori za opstanak i ja ne trebam diplomu iz psihologije da uočim stres koji uokviruje njegov arogantan pogled. Duboke linije preko njegovog čela, stegnuta vilica, prokleto posezanje njegovih prstiju prema satu. Prepoznajem znakove. Stres je u ovom trenutku moj život. Moglo je biti i gore. Mogla sam imati bolesno dijete ili nasilnog mužanešto mnogo važnije nego jednostavna činjenica da ja mrzim svoj posao. Mrzim ga u smislu da me svakog jutra kada izađem iz lifta zabole prsa. Svoju pauzu za ručak provedem u autu, zatamnjeni prozori su podignuti, a motor je isključen, dok se ja skrivam od kučkaste kreativne direktorice, Claudie Van Gaur. Upravo ta kučka već posljednje desetljeće govori da će ići u mirovinu i ja sam, isto toliko dugo, bila dovoljno glupa da joj vjerujem. Sad, glupa sam ako ostanem, glupa sam da čekam nju da preda uzde. Ona će biti u Lavern & Lilly dok ne umre i mučiti će svakog zaposlenog do tog posljednjeg umirućeg daha. Trebam promjenu. Trebam unapređenje koje zaslužujem već desetljeće. Raditi ću bilo gdje u ženskoj modi, ali donje rublje je moja strast i ovo je prva prilika za poziciju kreativnog direktora koja se pojavila u zadnjih godinu dana. Ne samo da je želim; trebam je. “Pričajte mi o dečku.” “Molim? Gledam kako njegove oči padaju na moje ruke, do blistavog dijamanta na mom prstu i odjednom razumijem. “Oh. Craig. On...” Moj mozak je stao. Veoma je fin. On je kemičar. On me nikada nije gledao kao što me ti trenutno gledaš.” Zaručeni smo četiri mjeseca.” To je siguran odgovor, onaj koji ne spominje Craigovu diplomu sa MIT-a ili njegovo bogataško porijeklo. Koliko god da industrija ogovara Treya Marksa i njegove posebne vještine u spavaćoj sobi, oni se još više žale na njegovo porijeklo. Odgojen u South Centralu. Sin striptizete koja je ubijena devedesetih u raciji na narkotike. Odustao od fakulteta. Glasine kruže kako je spavao s nekom bogatom ženom, sačekao da umre i iskoristio nečasno stečeno nasljedstvo, te pokrenuo Marks. “Da li ste odredili datum?”

4


Sa samo jednim pitanjem, on otkriva sve. “Ne. Ne još.” “Zašto ne?” Mogu osjetiti mrk pogled kako se formira, trenutak kad se moje obrve zatežu i ja se prisiljavam na osmijeh, ispuštajući lagan zrak dok progovaram. “Jednostavno nismo. Oboje smo veoma zauzeti trenutno.” Progutam knedlu i nadam se da sam sakrila istinu. Zato što sam prestrašena. Zato što mi je dosadno. Ako sam tako lako privučena tobom, onda se vjerojatno ne bih trebala udati. Njegova usta su se razdvojila, usne su mu se raširile i pogled na njegove savršene zube odaje početak osmijeha, mogu vidjeti da se bori s njim, njegov jezik se igra sa uglom usana dok ih nije zatvorio. Njegov pogled padne još jednom na moj prsten prije nego se opet vrati na moje lice, njegov izraz lica je staložen, ali iskra zabavljenosti se još uvijek nazire u tim očima. Želim ga pitati što je toliko prokleto smiješno. Umjesto toga, čvrsto isprepletem prste svojih ruku i koncentriram se na traženje mana na njegovom licu. Neuspješno. “Pitam za vašeg zaručnika iz objektivnih razloga. Kate, ja nisam baš jednostavan šef.” Naginje se naprijed, podlaktice njegovih ruku su na stolu i prelazi prstima jedne ruke preko zglobova druge. “Ja sam temperamentan, grozan u davanju uputa i stvarno mogu biti pravi seronja.” Pojavljuje se nagovještaj osmijeha, a onda se sabrao. “Ali unatoč svemu sto ste čuli o meni, postoje određene linije koje nikad ne prelazim, a jebanje mojih zaposlenica je jedna od njih.” “Doslovno ili figurativno?” Ne znam odakle su te riječi došle, ali su dobro primljene, njegov osmijeh se širi. “Oboje.” On ustaje na noge i pruža ruku. “Hvala na dolasku gospođice Martin. Netko će biti u kontaktu s vama.” Moj stomak se okreće. Možda je zbog mog portfolia ili što sam previše željna. Možda je zbog prstena na mom prstu. Natjeram se na osmijeh i kliznem svojim dlanom u njegov, stisak njegove ruke je dovoljno jak da me prizemlji. “Svakako. Bilo vas je zadovoljstvo upoznati.” Laž prijeđe lagano preko mojih usana, ali naše rukovanje traje sekundu previše. Ne znam kako ću se vratiti u Lavern & Lilly ili kako ću izdržati još mnoge godine radeći za Claudiu, ali znam jednu stvar: Trey Marks može govoriti

5


koliko hoće da ne jebe svoje zaposlenice, ali ja bih se mogla kladiti u njegov sat da bi me imao raširenu na svom stolu da sam ga pitala. Gurnula sam izlazna vrata i zakoračila na vrućinu Los Angelesa, udišući lagani miris kozje krvi1. Za četiri sata imam večeru sa Craigom, obrok gdje će on secirati svaki trenutak mog intervjua i uspjeti da nagomila još stresa na moj pronalazak posla. Ostavila sam neugodne komentare Treya Marksa na parkingu i ušla u svoje auto, moj mozak već katalogizira koje će podatke podijeliti sa Craigom. Potrebna je dvadeseto minutna vožnja sa spuštenim prozorima, trešteća glazba zbog koje se moj volan trese ispod mojih dlanova, da zaboravim privlačnost njegovog osmijeha. Slatki Isuse. Čovjek bi trebao biti zakonom zabranjen.

Moj sto je bio poklon od mog oca, čovjeka koji je uvijek više trošio nego što je zarađivao, moje djetinjstvo je bilo miks sjajnih igračaka i obavještenja o iseljenju. Dao mi je ovaj stol mjesec dana prije nego što je umro. Komad otkupljen iz prodaje nekretnina u Rancho Santa Feu, tisuću godina star komad ručno izrezbaren, rubovi popunjeni minijaturnim scenama bitaka, vrh ukrašen kožom. Čuvao sam karticu koju je ostavio na stolu, jednostavnu karticu, njegov rukopis je jedva čitljiv preko obložene površine. Uvijek se bori, pisalo je. Zanimljiv savjet za čovjeka koji je svoj nov Porche odvezao preko litice u Malibuu. Policija je okrivila maglu i jaku kišu. Ja sam okrivio agresivne vjerovnike, maminu smrt i pljosku koju je volio čuvati u prednjem džepu. Prelistavam fasciklu ostalih životopisa ispred mene, sam čin otvaranja fascikle je iscrpljujući do srži. Zapošljavanje će biti smrt za mene. Tako važno za kompaniju. Potrebno je puno vremena da se stisne u dan. Ali ova pozicija, od svih njih, je najvažnija. 1

Kozja krv- eng.honeysuckle, biljka

6


Ne mogu pustiti da kadrovska agencija traži mog kreativnog direktora. Ova osoba će raditi ruku pod ruku sa mnom. Ovaj izbor bi mogao spasiti Marks donje rublje ili cementirati našu propast. Prelistavam kroz životopise i zaustavljam se kod Kate Martin ispuštajući zrak dok listam kroz stranice. Diploma sa Parsonsa. UCLA za njen MBA. Samo jedan posao u njenom dijelu sa iskustvom, zadnjih jedanaest godina provedenih u Lavern & Lilly. Napravio sam facu. Lavern & Lilly su konzervativna ženska modna kuća, njen najbliži konkurent je White Hous Black Market. Da li ona zna bilo što o zavođenju? O seksipilu? Njeno konzervativno odijelo svakako nije išlo u prilog dojmu da ima ikakvog pojma o bilo čemu od toga. Namještajući se nazad u mojoj stolici, zatvaram oči i zamišljam je. Te blijedo roze usne, blijedi trag sjajila, njihovo stalno stezanje. Bila je nervozna, prelazila je prstima preko svog životopis, njene ruke su stezale i puštale portfolio, njene oči koje gledaju svugdje osim u moje lice. Nisu mi strane nervozne žene; proveo sam svoj život koristeći svoj izgled kao prednost, moj osmijeh i riječi da popune bilo kakve praznine koje moja pojava može sadržavati. Mogao sam imati Kate Martin. Da želim, još uvijek je mogu imati. Zajebi prsten i zaručnika. Nijedna žena koja se želi udati ne čeka da odluči o datumu. “Doslovno ili figurativno?” Nešto je zasjalo u njenim očima kada je postavila to pitanje. Uglovi njenih usana su se izvili i nagovještaj rupica se pojavio. U te tri riječi otkrila je što se krije ispod te ukočene figure i nervoznih očiju. U samo te tri riječi je pokazala hrabrost. Izvukao sam njen životopis i zatvorio fasciklu, odgurujući na stranu neprikladne misli koje me muče još od našeg sastanka. Moja firma je u problemu. Ja sam iskorišten na način koji me tjera da se znojim, naša sredstva se smanjuju, prodaja opada, a moral je na najnižem nivou. Nije bitno što je Kate Martin jebozovna, željna i zaručena. Ne trebam još jednu prijateljicu za seks. Što ja trebam - mnogo važnije, što moja kompanija treba - je spasilac. Da li to može biti ona?

7


“Dobila si posao? Oh, dušo, to je sjajno!” Glas moje majke odjekuje iz mog mobitela i mogu zamisliti jednu nogu u rozim hlačama ispred druge, njena slobodna ruka se njiše, dok ide niz ulicu. “Tako sam ponosna na tebe! Da li ti se sviđa tvoj novi šef?” “Nisam još sigurna.” Otvorim frižider i zagledam se u sadržaj. “Sigurna sam da hoće, ja to jednostavno mogu osjetiti.” Ona udahne. “Plus, sutra je puni mjesec i to će pomoći.” Začuo se nesnosan zvuk sirene, i mumlanje njenih psovki. Stavila sam je na zvučnik i spustila telefon na pult. Kada se vratila, njen glas je bistar i razdragan. “Pa! Pretpostavljam da si poslala u L&L svoju obavijest o otkazu?” “Pokušala sam, ali pojavilo se njihovo osiguranje koje me ispratilo van.” “Molim?” Mogu gotovo čuti zvuk njezinih tenisica na pločniku. “To je standardno mama. Ne žele da zabrljam nešto na mom putu prema izlazu.” “Pa, to je smiješno. Veoma mi je žao Kate.” Ona otpuhne u telefon. Pronađem kutiju punjenih zelenih paprika u zamrzivaču i izvučem je van. “U svakom slučaju, možeš reći Jess večeras. To nije tajna.” “Jesi li sigurna da ne možeš doći? Imam dosta hrane. I možeš dovesti Craiga! Biti će zabavno.” Njen glas je postao piskutav, kao da protestira zbog njenih riječi i morala sam sakriti osmijeh. Postoje mnoge definicije zabave, ali Craig i ja- u blizini moje sestre i njeno petoro djece- nikad nije bilo zabavno, barem ne za njega. Zabavno je za Jess i mene, pogotovo ako je mama iznijela vino, ali je veoma bolno za njega. A večeras, koliko god bih uživala da ih sve vidim- trebam malo prostora, tihu noć da proslavim svoje vrijeme u Lavern & Lilly i moj novi početak u Marks Lingerie. “Drugi put. Zagrli sve od mene.” 8


Obećala je da hoće, uključim rernu nakon što ona prekine. Pozovem Craiga i ostavim mu govornu poruku sa dobrim vijestima, zatim odem u garažu, otvarajući prtljažnik auta i zgrabim prvu kartonsku kutiju, noseći je u stan prije nego što sam se vratila po drugu, a onda i treću. Jedanaest godina u L&L i sve to je stalo u tri kutije. Otvorila sam prvu i prolazila kroz njen sadržaj. Sa drugom kutijom, uzela sam vino i stavila zelene paprike u rernu. Prije otvaranja treće kutije, ispunjena nostalgijom, jela sam. Pronašla sam uokvirenu fotografiju koja je slikana upravo prije moje mature na Parsonsu, sa mojim starim najboljim prijateljicama. Nas četiri, sve sa karticama koje su dosegle limit i velikim snovima, kuckajući se čašama za martini čiji rubovi su bili obloženi šećerom, u mračnom klubu negdje na Manhattnu. Nisam pogledala sliku godinama, a nisam ni pričala sa njima gotovo isto toliko dugo. Meredith je u Seattlu sada, Jen je u Miamiu, a Julie i ja smo imale svađu prije četiri godine i nismo pričale od tada. Obrišem prašinu s okvira i vratim ga u kutiju, nezainteresirana da ga gledam svaki dan, isto tako, nezainteresirana za osjećaj kajanja. Ipak bih možda trebala nazvati Julie. Uzmem veliki gutljaj vina i odbacim tu ideju. Da budem iskrena, ne nedostaje mi. Pregledala sam gomilu posjetnica, bacajući neke od njih u kantu za smeće. Možda Craig i ja možemo naći nove prijatelje. On se želi prijaviti u Mensu i donio je kući testove za članstvo prošli tjedan, njegova prijava je već gotova, tipkana je sa jasnom preciznošću. Čini se da imaju tjedne događaje, zabave gdje je inteligencija testirana i pažljivo organizirano druženje uz neobavezan razgovor. Ja još nisam uzela svoje testove za članstvo. To je zapravo IQ ispit, ona vrsta testova koji zanemaruju sve modne sposobnosti ili Reality-TV znanje. Craig me tjera da ga uzmem, šaljući podsjetnike e-mailom, čak donoseći i rezervne testove na svaki sastanak. Skoro da sam ga uzela jučer, ali sam rastrgana između toga da li da varam ili ne. Moja savjest kaže ne. Moj razum kaže to je samo glupi Mensa test i da moral nije u igri, ali poštovanje mog zaručnika jeste. Na čovjekovom e-Harmony profilu, on je imao riječ “inteligencija” kao njegova najviše važna osobina, iznad urednosti i harizmatičnosti. Prije našeg prvog sastanka, pitao me za rezultate mog

9


GMAT2 testa. Možda sam malčice preuveličala, čisto zbog natjecateljskog ponosa. Moj telefon zazvoni i ja se ukočim iz navike, moj se um čeliči za Claudijin glas, prije nego se sjetim da sam dala ostavku. Uzmem dugi gutljaj merlota i natjeram se da se opustim prije nego što posegnem za telefonom. To je poruka od Craiga. Upravo sam dobio tvoju govornu poruku. Čestitam! Želiš da dođem da proslavimo? Razmatrala sam ponudu, prelazeći očima preko kartonskih kutija, bljuvotine moje prošlosti razmrvljene svuda po kuhinjskim površinama. Naravno. Dođi oko deset. Možemo proslaviti goli. Pošaljem poruku i nasmijem se zamišljajući Craigovo lice kada je pročita, podizanje njegovih obrva, širenje njegovih očiju. To će ga uhvatiti nespremnog, naše poruke nikada nisu ovako žestoke, sve je primjereno, ako netko uzme bilo koji od naših telefona vidjet će da je tako. Ali večeras se osjećam nepromišljeno. Možda je to oslobođenje od lisica Claudie VanGaur. Možda su to tri čaše vina koje sam popila. Ili je to možda fantomski osjećaj Trey Marksovih očiju, način na koji sam se potpuno obučena ispred njega, zapravo osjećala potpuno gola.

Craigova koljena su između mojih butina, a njegove ruke su pored mojih ramena, on saginje svoju glavu dok ja podižem bradu. Poljubimo se, naši zubi se sudaraju i on uspori svoje pokrete kako bi uradio bolji posao. “Volim te” prišapće. “Volim i ja tebe.” Podignem i omotam noge oko njegovog struka, moje ruke se zakopavaju u meso njegove stražnjice i kada ga povučem jako prema sebi, on odgovori. Postoji trenutak teških uzdaha i malog stenjanja i zatvorim oči uživajući u pokretima, savijanju njegovog kurca u meni, udaranju naših tijela zajedno. Mogu osjetiti kada je blizu vrhunca po ubrzavanju njegovih

2

Test za ulazak u poslijediplomski studij

10


udaraca, stezanju mišića i stenjanju, dok gura dublje njegovo se tijelo ukoči zadajući jedan posljednji trzaj. Zatvorim oči i lice Treya Marksa bljesne, na jedan brzi trenutak, u tami.

U L&L, svi zaposlenici iz Los Angelesa radili su u jednom velikom potkrovlju, naši stolovi bili su organizirani u skupine, tako da bi se poticao timski rad i međusobni odnosi. U stvari, jedina stvar koju je to poticalo bila je paranoja, osjećaj kao da smo gledani konstantno, bez mogućnosti privatnih razgovora, a vrhunac toga svega je urlanje svih ljudi koji se pokušavaju međusobno nadglasati. Nekada bih bila promukla od stalne potrebe da podignem svoj glas samo da bih mogla imati jednostavan razgovor. U Marks Lingerie, dobila sam svoju privatnu kancelariju, jednu sa staklenim zidovima i pogledom na grad. Prešla sam prstima preko pločice sa mojim imenom, naslov kreativnog direktora šalje malu nit zadovoljstva kroz mene. “Imaš sve što ti treba?” Okrenem se i vidim Treya dok njegova ruka stišće ivicu okvira vrata. Kravata koju nosi je uredno svezana, njegov sako je nestao, a kratka kosa mu je oblikovana u neuredan izgled kao i kod svakog playboya. Njegova koža je u kontrastu sa plavom košuljom koju trenutno nosi, a njegove oči se ističu naspram te boje. “Dobro sam.” Nasmiješila sam se, skinula torbu sa svog ramena i stavila je na stol. “Sjajan pogled.” “Trebamo vas da ga zadržite.” On se nasmiješi, a ja vidim stres iza tih riječi. “Da gospodine.” Klimnem glavom. Mogu podnijeti pritisak. U usporedbi sa L&L, ovo je Disneyland. Umjesto osam odjela odjeće ovdje imamo samo jedan. Umjesto da se javljam Claudiji, ja imam njega. Rublje, mogu podnijeti. Viziju, mogu stvoriti. Tim, mogu inspirirati. Šefu, mogu udovoljiti. Nasmiješim mu se i vidim zabrinutost u njegovim očima.

11


Nevjerojatno je koliko sam produktivna kako je Claudia uklonjena iz moje jednadžbe. U tipičnom danu u L&L, ja bih pet ili šest sati provodila sa njom. Prvog dana u Marksu provela sam tri sata iza zatvorenih vrata svog ureda i nitko me nije ometao. Totalna tišina! Tri sata! Uspjela sam pregledati kataloge od prethodne četiri godine kao i sve linije proizvoda do ručka. Raspakovala sam termosicu i jela za svojim stolom, uranjajući u dizajnerske datoteke, zadatak koji mi je pojeo ostatak dana. Otišla sam u šest i zaspala do devet. Drugog radnog dana, provela sam anketu između zaposlenih, te sam intervjuirala cijelo osoblje dizajna, jedno po jedno, proces koji je pojeo gotovo sedam sati. Opći konsenzus je, iako nisu upotrijebili točno te pojmove: Trey je nevjerojatan i ovaj posao je šetnja po parku. Možda je razlog za to posljednje desetljeće koje sam provela u paklu s kardiganima, ali moja usna se malo izvila na ideju tvrtke koja se utapa, a njeni zaposlenici uživaju u vožnji. Prošlo je vrijeme kada se ovaj brod ljuljao. Trey prolazi pored moje kancelarije u svom savršenom sakou sa ključevima u ruci, a ja već mrzim ovaj stakleni zid koji dijeli moj ured od hodnika. Svaki dio njegovog odijela me podsjeća na izlog trgovine s krafnama, milion kalorija, poredanih da vas iskušaju. Sve je sjajno osvjetljeno i udaljeno samo jedan dodir, a tako nedostižno i pogrešno. Neposredno prije nego je ušao u svoj ured, on se okreće, naše oči se sudaraju, a to je poput grickanja u tamni čokoladni ekler. Taj jedan dodir kontakta očima-to je ovisnost, obećanje za više, znanje da ga trebate spustiti i otići. Nikad nisam bila dobra sa slatkišima. Ako uzmem jedan griz, ma samo jedan zalogaj-pojesti ću cijelu kutiju zasigurno. Razbiti ću svoj želudac, uništiti svoju prehranu, odbaciti tjedne napornog rada. Odreći ću se svega zbog jednog dugog trenutka proždrljivog zadovoljstva. Odvratim pogled, a to je naporan trud. Ovo je njegov četvrti prolaz od jutros i cijelo vrijeme ja ga gledam i brojim, jer je njegov ured samo dvoja vrata udaljen od mene. Ovo neće funkcionirati. Ne sa čovjekom poput njega, koji je previsok da bi ga se propustilo, sa 12


njegovim sakoom koji se lagano zateže preko mišićavih ramena, a njegove hlače klize glatko nad onim što izgleda kao savršeno dupe. Bože, slušaj me. Njegova stražnjica? Nikad prije nisam primijetila muškarčevu stražnjicu. Ustanem od svog stola prije nego što potpuno izgubim razum. Imam četiri mjeseca prije nego mu predstavim svoju viziju za sljedeću godinu. Četiri mjeseca da se razdvoji svaka stilska linija koju Marks Lingerie radi i preradim je u moju. Prvi korak ka tom cilju? Ukloni smetnju. Ustanem i odem do kutka sobe, onda se okrenem i pregledam stol.

Preuredila je svoj radni prostor. To nije prva stvar koju primijetim. Prva je, u stvari, njena stražnjica. Ona stoji pored stola, s telefonom na uhu, naginje se naprijed, a njeni prsti se pomiču po podlozi za miš, položaj koji čini da njeno tijelo izgleda savršeno. Zaustavim se na putu do recepcije, sa rasporedom dostave u svojoj ruci i ne mogu pomoći sebi da ne zurim. Duge noge protežu se iz klasičnih štikli. Suknja do koljena čvrsto grli njeno tijelo. Njena stopala su blago raširena i ako sada dođem iza nje, ne bih morao ništa mijenjati u njenom položaju. Moje ruke se zabijaju u njene bokove. Ta suknja otkopčana i skupljena oko njenih članaka. Gaćice povučene u stranu, kurac spreman, njeno lice gleda unazad sa očima na mojima. Prisiljavam sebe da koračam naprijed, jedna noga ispred druge, stranica se gužva u mom stisku.

“Objasni mi što si ovo jebeno uradila.” Pokušavam da kontroliram svoj glas, dok zadržavam bijes koji kola kroz mene. Pritisak se zajebava s mojom glavom, a to se odražava na moju psihu. Prije tri godine, ja nikad ne bih izgubio svoju prisebnost zbog ovoga. Isto tako, prije tri godine uljudno bih otpustio ovu ženu i onda hladnokrvno napustio njen ured i tada bih, ne 13


razmišljajući više o tome, odletio na vikend u Malibu. Ali, prije tri godine ja nisam imao poreznu upravu i svaku banku u gradu na mojoj grbači. Ona podigne pogled s računala i klimne prema vratima i niti jedna prokleta trunka brige na tom lijepom licu ne može se vidjeti. “Molim te, zatvori vrata.” Dok mi ruke stežu naslon kožnog naslonjača, jednog od dva koja stoje ispred njezinog stola, uspravim se i pružam ruku kroz usku prostoriju koja olakšava hvatanje vrata i zatvaranje. Klik. Zvuk iz ureda nestaje. Okrećem se prema njoj, a ona sjeda, ruke je prekrižila preko prsa. “Trebam malo više pojašnjenja. Napravila sam mnoge stvari.” “Vidim to.” Da je bila muškarac, već bih je držao za vrat, gurnutu uza zid, tako blizu da bi se naša tijela dodirivala. Možda je bolje da nije. Vjerojatno bih izgubio fokus. Prevrne očima kao da ja ne držim njen posao u svojim rukama. Kao da ona posjeduje tvrtku, a ja je gnjavim pitanjima. “Nemam vremena igrati igre, Trey. Što sam napravila da si se razbjesnio?” Trebao bih je otpustiti. Odmah. Otpustiti je i provesti ostatak dana sastavljajući moju tvrtku natrag. Moje ruke ponovno nađu naslon naslonjača i ja ga omotam dlanovima, čvrsto stišćući. “Otpustila si sedam osoba.” Sedam. Trećinu dizajnerskog osoblja. “U mom opisu posla stoji da mogu prilagoditi broj zaposlenih.” “To nije prilagodba, to je ludost.” “To je olakšalo tvoj budžet za petsto tisuća dolara. A da ne spominjem da sam pri tome razgovarala sa dizajnerskim osobljem o svemu.” “S kojim osobljem?” Mislim na sedam ljudi na njenom popisu za odstrel. Sedam života je upravo uništila. Hoće li pronaći nova radna mjesta? Hoće li oni“Svima njima.” “Dvadeset i dva zaposlenika?” Nevjerojatno. “Za deset minuta po sastanku, to ne traje tako dugo. Jučer sam došla rano i riješila to. Plus, koristila sam rezultate ankete.” O da. Anketa. To je odjel dovelo u stanje panike. “To nije bila anketa, nego lov na vještice.” Njeno istraživanje zapravo je sadržavalo samo tri pitanja. Bilo je poslano njenom timu točno u dva sata, a na zidu iznad prozora isticalo

14


je vrijeme na satu koji je visio, dajući sudionicima samo trideset sekundi da završe istraživanje. Prvo pitanje na ljestvici od jedan do deset bilo je koliko preopterećeno se osjećaš. Drugo je bilo koja tri radna mjesta su potrošna u kompaniji. Treće je glasilo koje tri osobe su potrošna roba. “Lov na vještice ili ne, rezultati su bili prilično jasni.” Gurne list papira naprijed prema meni, jedan od njih je prekriven sa stupčastim grafikonima i statistikama. “Otpustila si Ginger. Ona je praktički naša maskota.” Ginger je sedamdesetogodišnjakinja koja je pripremala svakog jutra kavu i brinula se da svi dobiju ručak. Njezina službena pozicija je bila nešto o kontroli kvalitete. “Budite realni.” Ona ustane, njezin čelični pogled nije ni sličan onom pristojnom ispitaniku koji je prije drhtao ispred mene. “Ne možete imati maskote i ljude koji rade ovdje samo zato što se sviđaju svima. Zabode prstom u stranicu. “Vi vodite tvrtku, koja će ako se ne promijenimo, završiti s otpuštanjem svakog od njih. Trebam da mi vjerujete i za godinu dana, mi ćemo imati otvorena radna mjesta za desetke novih osoba. Za godinu dana biti ćemo profitabilni. Za godinu, ako želite Ginger, možete je imati. Nikada u svom životu nisam želio poljubiti neku ženu tako jako kao ovu koja upravo stoji ispred mene. Zakopati svoje ruke u njenu kosu i dominirati tim ustima. Dok su mi se ruke trzale na kožnom naslonu, spriječio sam se od kretanja prema naprijed kako bih je povukao preko njezina staklenog stola. Ne volim jake žene. Ne volim kada se viče na mene. Ne volim kada mi se pokaže da sam u krivu. Ona ima podatke. Uradila je domaći zadatak. Znam, znao sam da smo malo preopterećeni. Već šest mjeseci znam da bih trebao otpustiti jednu ili dvije osobe. Sedam ljudi je smiješno. Ali stoji činjenica da nam je pola milijuna dolara jako potrebno. “Nisam vas unajmio kako biste vodili moj posao. Zaposlio sam vas zbog vašeg kreativnog doprinosa i vizija, ono što je vaš zadatak jeste stvaranje proizvoda koji se prodaju. Morate me konsultirati čak i ako se radi o vašem timu.” Ona ne razumije da je to moja obitelj, plaće koje sam platio za devet godina, životi koji znače i meni. “Upravo sam pisala dopis, kada si ti ušao. To će objasniti sve razloge koji stoje iza mojih odluka.” “Sljedeći put, donesi mi dopis prije nego što nekoga otpustiš.”

15


Ona naginje glavu, kao da razmišlja o naređenju. Gledam kako joj prednji zubi lagano grizu donju usnu i sve o čemu mogu razmišljati je kako moj kurac klizi u ta usta. “Ja trebam imati sposobnost odlučivanja. To je u opisu mog posla na kraju krajeva.” “Opis posla,” prekidam. “Znam.” Opsjednuta je njime. Vidim ga, raširen na staklenoj površini njenog stola, desetak različitih stavki, pokrivajući mnoge uloge u tvrtki. Ona je vjerojatno jedina koja ih je ikada pročitala, a još manje ih smatrala evanđeljem. Moram pregledati njezin. Imam osjećaj da će to proganjati ovu vezu. Odmotam prste sa naslonjača i vidim udubljena koja sam ostavio, ugrizi u koži, oni koji već počinju blijedjeti. Odmaknem se i primijetim njezine štikle, nemarno spuštene uz stol, njezina bosa stopala nasuprot drvenih podova, vrh svakog nožnog prsta bio je svijetlo ružičast. Ona ima sitne gležnjeve i imam kratku viziju kako je moja ruka omotana oko njenog stopala na mojim ramenima, moj dlan koji se spušta niz njene noge. Ona podiže obrve i ja pokušavam pronaći dosljedan tok misli. “Očekujem taj dopis.” Zaustavim se, jedna ruka mi je na vratima i imam osjećaj da bježim. Moram reći nešto drugo, nešto što me vraća na mjesto vozača i potvrđuje moj autoritet. Tu je dugi trenutak u kojem njezine oči drže moje, izazov koji treperi, zamagljuje uzbuđenje. Moj kurac je zbunjen, kao i moja glava. Otvorim vrata i pobjegnem u hodnik, u svoj domen. Da je ova žena bila rublje, bila bi crna koža, sa nitnama duž šavova i dovoljno vibre domine od koje bi svaki muškarac posustao. Da je ova žena bila donje rublje, skinuo bih je i onda joj temeljito pokazao tko je glavni.

16


DVA MJESECA KASNIJE “Samo ne razumijem kako to nisi uspjela.” Ispustila sam kontrolirani uzdah, povukla pojas preko grudi i gurnula ga u kopču. “Žao mi je. Ja jednostavno nisam mogla shvatiti.” Prokleta Mensa i njihove “divno zabavne zagonetke!” – zagonetke koje sam pala. Imali smo četiri izazova na večerašnjoj zabavi i ja sam pala tri. Craig je – još uvijek je- zaprepašten mojim rezultatima. Sljedeći tjedan u planu je događaj koji oni zovu “zabavan timski izazov” koji pretpostavljam znači da će Craigovi i moji rezultati biti kombinirani. Čini se da je ta mogućnost u stvari pravi korijen njegove panike. Gledam ga, dok uključuje brisače i provjerava sva tri retrovizora prije nego ubaci u rikverc. Lice mu je blijedo-plavo od svijetla koje na nas baca fluorescentni neon znaka na restoranu, naglašavajući debeli sloj tamne kose koja je savršeno očešljana unatoč večerašnjem stresu. Razmišljam da mu kažem istinu i jednako brzo odbacim tu misao. Istina je da sam varala na Mensinom prijemnom testu. Pronašla sam online stranicu sa odgovorima i upisala dovoljno točnih odgovora za ulazak, bez ikakvih sumnji oko savršenog rezultata. Dobila sam plastičnu karticu, gurnula ruku u Craigovu i ušla na taj prokleti događaj. Nisam mislila da će biti tako teško. Nisam znala da će svi biti tako ozbiljni oko toga. Svaki je izazov bio vremenski određen, ispravni odgovori na velikoj bijeloj ploči po redoslijedu. Natjecateljski duh se pojavio zbog kojeg je zrak gotovo pucketao od intenziteta. Na kraju noći Craig je bio na drugom mjestu. Gubitnici su bili na svojoj ploči, ploči na kojoj sam ja dominirala na depresivno dosljedan način. Jedino ime niže od mog bio je Chad, mršav čovjek u uskim 17


trapericama i sa probušenim jezikom. Chada su doveli njegovi roditelji i bio je drugi razred srednje škole, činjenica koju je Craig istaknuo tri puta. “Možda imaš tremu.” Craig kotrlja slog svake riječi na svom jeziku kao da testira njihov okus. “Sportaši stalno pate od toga. Možda je uzrokovala da ti se mozak zaključa.” “Možda.” Posegnem dolje, u svoju torbicu i izvadim paketić žvaka. “Želiš li žvaku?” “Kladim se da postoje vježbe koje bismo mogli napraviti online. Mogli bismo ih odmjeriti, pokušati rekonstruirati okolinu. Ili možda hrana – znaš triptofan ublažava tjeskobu. “Triptofan?” Izvadim štapić Big Reda i držim ga prema njemu, on odmahne glavom suptilno, njegove ruke ostaju zaključane na volanu u svojim deset i dva položajima. “Kao puretina?” “To je prethodnik neurotransmitera koji se zove serotonin, koji ti pomaže da se osjećaš smireno.” “Znam što je serotonin,” kažem sigurno, iako – iskreno – ne. Mislim, nekako znam što je to. Iako sam mislila da to ima veze sa suncem i kožom. Ili možda je to melatonin. Ili melanin. Nešto tako. “Ne radi se samo o puretini,” nastavlja on, dok se naš kombi potpuno zaustavlja na znak stop. Nema automobila u vidokrugu, niti ima naznake ijednoga u blizini, ali ipak, on gleda lijevo, pa desno, a zatim provjerava svoj retrovizor. “Također je u piletini i bananama. Sir, zob, kikiriki maslac...” On nastavlja popis hrane, a ja odmaram glavu na naslonu mog sjedišta, isključujući ga. On je lud ako misli da ću spremiti hranu za sljedeći sastanak. Čak nisam sigurna ni da li idem na sljedeći sastanak. Nisam čak ni stigla kući poslije ovoga stresa, a ja već strahujem. “Sutra moram rano ustati.” Prekidam njegov popis hrane s triptofanom, popis koje postaje smiješno dug, a ja ne znam što je više alarmantno – koliko namirnica sadrži triptofan, ili koliko ukupno namirnica Craig poznaje. Postoje slučajevi kada je zgodno izlaziti sa briljantnim čovjekom. Postoje i druga vremena, kao što je sadašnji trenutak, kada je to stvarno neugodno. Bila bi jedna stvar ako bi on bio tiho briljantan, vrsta tihog i skromnog genija koji čuva sva svoja svjetovna znanja za sebe. Ali Craig je više “neka svi znaju koliko ja znam” tip. Neće zašutjeti o tome. A večeras, ja to ne mogu više podnijeti.

18


“Oh. Znači... onda neću ulaziti.” On parkira kombi i vraća se svojoj odvažnosti, navika koja mi je bila simpatična, no večeras je apsolutno zaluđen svojim pretjerivanjem. Šanse da netko naiđe iza krivine i udari njegovo vozilo u trenutcima u kojima me on prati unutra.... u najboljem slučaju su minute. Pričeka trenutak prije nego što otvori svoja vrata, naginjući glavu prema meni, čekajući potvrdu svog prijedloga. “To bi vjerojatno bilo najbolje.” Stavljam paketić žvaka nazad u svoju torbicu, čekajući da on obiđe prednji dio automobila, njegovo putovanje ispraćeno narančastim bljeskovima njegovih svjetala. On otvori moja vrata i ja iskoračim. “Sutra možemo razmisliti o sljedećem tjednu,” kaže on, pomažući mi tamnim putem do zgrade. “Naravno.” Razmišljati ću. Provesti ću svaku sekundu sutrašnjeg slobodnog vremena smišljajući izgovor za moju odsutnost. Možda sastanak u zadnji čas? Ili vrlo zarazna gripa. Zaustavili smo se ispred vrata. “Laku noć, Kate.” Njegov poljubac je nježan, blagi pritisak koji govori o oproštaju. Opraštam ti za večerašnju užasnu izvedbu. Opraštam ti tremu i to što si me osramotila. Sljedeći tjedan, biti ćemo bolji. Znam to. Čujem riječi tako jasno kao da ih govori. “Laku noć.” Nije njegova krivica što sam varala. Otključam vrata i zapitam se koliko je moja razdraženost posljedica mene same i nemoguće situacije u koju sam samu sebe uvalila. Istovremeno razmišljam da li sam ga trebala pozvati. Hoće li moći preći preko moje izvedbe? Hoćemo li moći razgovarati o bilo čemu osim o toj bijeloj ploči i njegovom drugom mjestu na njoj? A onda, odem niz hodnik do svog stana i krenem prema tušu čim uđem unutra.

Moj seksualni život me povremeno stavljao u neugodne situacije. To je ono što se događa kada je vaša vrsta nastranog izvan normalnog okvira. To vas stavlja na jedinstvena mjesta, s jedinstvenim ljudima. Ovo je prvi put da me stavila ispred cijevi pištolja.

19


Postavljanje je bilo jednostavno, što u takvim situacijama obično najbolje funkcionira. Ostavljam ključ na recepciji i idem u sobu. Točno u deset sati se tuširam, dajući sebi vremena, jer kad završim i izađem u sobu, ona će me čekati na krevetu. Uživajte u zabavi... Ona čeka, super. Spustim ruke na gole kukove i pogledam preko 9 mm pištolja, i na ženu koja ga drži. Ne izgleda uopće poput one s fotografija njenog profila, kosa joj je tamna umjesto svjetla, grudi su velike a ne male, oči su joj proračunate umjesto slatke. Ona se nasmiješi, a iz njezina osmijeha blješti srebrni zub. Nadam se da ne planira silovati me. Imam širok spektar žena koje smatram privlačnim, ali luda kuja nije na tom jelovniku. Čovjek dolazi iza nje i prolazi pored mene u kupaonicu. Tu je šuškanje odjeće i onda se on pojavio, zveckajući ključevima mog auta. “S ovim smo pogodili jackpot,” razvuče. “Tesla.” On je idiot ako misli da je krađa mog auta mudar potez. Stvar je opremljena s dovoljno uređaja za praćenje i kamera kako bi pronašli tijelo Jimmyja Hoffe. Otvorim usta kako bih ih prosvijetlio, a zatim ih zatvorim. Neka ih uhvate. Morat će se zaustaviti i napuniti prokletu stvar uskoro, baterija joj je već skoro prazna. On ima moj novčanik i sat u ruci, i ja se momentalno stresem pri pogledu na Glashutte Original u njegovim rukama. Sat mog oca – natpis je bio utisnut u meni, njegov grubi crtež jasan kao dan u mom umu svaki put kada ga pročitam. Ti si kapetan svoje duše. Gubitak će boljeti više od automobila. “Lijep sat.” On se nasmije i trenutno, on je stvarno sretan što ja cijenim svoj život. Izvadite pištolj iz ove jednadžbe i ja bih ga imao na zemlji, moju šaku u tom cereku, zatim moje laktove na njemu. Misli da sam ja bogataš koji je rastao iznad zakona. On ne poznaje susjedstva u kojima sam lutao kao jedino dijete, vrstu ulica gdje ste se borili za poštovanje i pri tom ukrali sve ostalo. Možda sam postao mekan. Trebao sam ostaviti sat kod kuće. Mogao sam zabiti dvadeset dolara u džep i ostaviti ključeve u automobilu, zaključati ga telefonom umjesto s daljinskim. Umjesto toga, vjerovao sam u adresu, Ritz Carltonov logotip i škripav online profil. Sada sam doslovno ostao sa golim kurcem na izvolite, gledajući kako čovjek stavlja moju odjeću u vreću, a jaknu od hiljadu dolara sa malo poštovanja gura posljednju. Dok gledam

20


kako moj telefon nestaje u njegovom džepu ne mogu da ga ne pitam, “Možete li ostaviti moju odjeću?” Zasvijetlim ženu osmijehom. “Bilo bi lijepo otići odavde.” Osmijeh, onaj koji me još nije iznevjerio, zaradio mi je pogled odozgo, a oči su joj lutale preko mog kurca. “Samo izvoli, ljepoto. Nemaš se čega stidjeti.” Pukne žvaku i nasmiješi se. - “Sada, hajdemo odvući tu tvoju seksi guzu na balkon.” Ja sam napola miran, a napola zabrinut, na upute koje mi daju. Možda me neće ubiti. Možda će me samo zaključati, trinaest katova gore. Ako je tako, koliko će vremena trebati da me netko vidi? Koliko, prije nego pronađu moju sobu i puste me van? Pogledam prema balkonskim vratima. “Barem mi daj ogrtač.” Razmišlja o toj ideji, a zatim klimne glavom, vičući naređenje čovjeku koji se podsmjehne na moj zahtjev dok nosi pufnastu jaknu s kojom bih se ja mogao popeti na Everest. Gledam dok on povlači mekani bijeli ogrtač sa vješalice i prolazi kraj mene obilazeći me u širokom luku, klizna vrata se otvaraju i ogrtač ostaje vani. Šezdeset sekundi kasnije, ja sam pored njega, ženski jarko narančasti nokti mašu mi dok zatvara zastor i zaključava vrata. Povlačim ogrtač i pitam se kako sam dospio ovdje dovraga.

“Gospodine Marks, ne možete bacati namještaj s balkona.” Hotelski noćni upravitelj podsmjehuje mi se sa snobovskim mrštenjem koje nisam vidio u desetljeću, ne otkako sam se čvrsto preselio u višu klasu. “Razumijem to. Pokušavao sam signalizirati ljudima na trijemu.” U ludosti ove situacije, čini se da sam ja u nevolji, čovjek me gleda kao da ću biti na crnoj listi Ritz Carlton. “Morat ćete platiti štetu. Uništili ste ležaljku. I stolić.” On gurne list papira prema naprijed, onaj gdje je uredno zapisao obje stavke, kao da bih mogao raspravljati o ovoj točki nekada u budućnosti. Ispod njih je dodao “Ogrtač: 40 dolara”, i podcrtao riječi. “To je u redu. Platit ću za to.” Trljam oči i pitam se u kojem trenutku su svi izgubili svoje proklete umove. Policija je bila prva koja se pojavila, koju 21


je pozvao ovaj idiot, koji je i dalje uvjeren da sam pijan i da sam bacao namještaj s mog balkona samo zbog radosti. Trebalo je petnaest minuta da objasnim situaciju i da ih natjeram u potjeru za Teslom, koja bi do sada mogla biti na pola puta do granice. Onda sam morao praktički moliti hotel da koristim njihov telefon, upućujući pozive za moje kreditne kartice i banku. Kad sam spustio slušalicu s American Expressom, ovaj lešinar je čekao, gledajući me kao da sam kriminalac, a on bijesni službenik za odobravanje uvjetnog otpusta. “Mi nismo hotel za zabave, gospodine Marks. Bilo bi nam drago ako biste takve... događaje vodili u drugoj ustanovi.” Nisam siguran misli li na moj seksualni život ili pljačku. Ignoriram izjavu i ustanem, trljajući prste preko crta mog čela. “Želio bih obaviti zadnji poziv, ako vam ne smeta. Onda ću biti na putu van.” Čovjek nabere usne. “Postoji problem oko plaćanja za ove predmete. Bojim se da nećete moći otići dok se ne sredi.” Moje strpljene pukne. “Rekao sam ti da ću platiti za njih. Samo ih naplati na moju sobu. Posegnem naprijed i stavim ruku na telefon i povučem ga prema meni. Moram nazvati nekoga da me pokupi, ali svi moji telefonski brojevi su u mom telefonu. Otvorio sam telefonski imenik u rezidencijalnom dijelu, razmišljajući o svojim prijateljima, moj um je prazan za polovicu njihovih prezimena. “Vaša kartica je odbijena, gospodine.” Zaustavio sam se negdje na slovu D i okrenuo glavu prema njemu. “Što? To je American Express. Ponovi to ... - Oh. U žurbi da zaustavim kuju da kupuje pod pokroviteljstvom Treya Marksa, prijavio sam da su mi sve kartice ukradene. Predstavnik American Expressa je prošao kroz transakcije sa mnom, a ja sam ovlastio hotelsko zadržavanje u sobi. Njihova početna autorizacija vjerojatno nije bila dovoljna za pokrivanje prokletog namještaja, ova nova autorizacija je odbijena. Jebi ga. “Žao mi je. Upravo sam otkazao sve svoje karte.” Rukom prolazim kroz kosu i pokušavam razmišljati. Mrzim pogled na lice ovog šupka upravo sada, ta mješavina sažaljenja i prezira, njegove misli jasne kao miris sranja u koje sam ušao. Ne možete si priuštiti da budete ovdje. Ne pripadate ovdje. Riječi od kojih sam bježao desetljeće, probijao se, prošao s mojim jebenim Teslom i penthausom, mojom tvrtkom koju jedva mogu držati na površini. Pogledam telefonski imenik i borim se protiv poriva da

22


odvalim šamar preko čovjekova lica. “Zovem nekoga da me pokupi. Platit će stvari.” Okrenem još jednu stranicu, moje opcije se smanjuju. Da je ova noć bila rublje, to bi bio satenski set sa leopardovim printom. Bezvezan i predodređen za podsmijeh.

23


Ovo je prva posjeta mog auta Ritz Carltonu i dok se pažljivo parkiram, brinući da bih mogla naletjeti na Rolls Royce ili neko drugo skupocjeno auto, opuštena vožnja daje mi malo mira. Zaustavila sam se ispred poslužitelja, koji gleda moju Kiju na oprezan način kao da bi nekako mogao izbjeći propast. Na suvozačevom prozoru začujem kucanje i preplašim se, pogledam prijeko i ugledam Treya. Spustim prozor, gledajući kako pruža ruku i uzima kožni portfolio sa sjedala. “Je li to to?” Klimam glavom. “Da.” On ne objašnjava zašto su mu potrebni čekovi tvrtke u jedan ujutro ili zašto nosi bademantil. “Odmah se vraćam.” Dok odlazi sa portfoliom u ruci, ja vidim njegove bose noge. U zadnja dva mjeseca, vidjela sam nekoliko strana Trey Marksa. Ova je daleko najčudnija.

Deset minuta i pet dolara za poslužitelja kasnije, odlazim iz hotela, mapa za čekove je u Treyovom krilu, a vrh jednog mišićavog bedra vidljiv je ispod ruba bademantila. “Kamo idemo?” Ulice su prazne i samo jantarne ulične svjetiljke osvjetljavaju fluorescentne znakove koji ukazuju na gradnju ceste ispred nas. “Dobro pitanje.” Podigne ruku i protrlja po zadnjem dijelu vrata, a miris sapuna lebdi nad njim. Nikad mu nisam bila tako blizu, laktovi su me udarali, a koljeno mu se približavalo mjenjaču i moji pokreti su oprezni da ga ne bih dotaknula. Pomiče se u sjedalu, a njegov ogrtač se još više otvara.

24


Dobila sam još jedan pogled na bedra i momentalno sam prebacila oči natrag na cestu. Mislim da ne nosi donje rublje. Okreće glavu i ja osjećam njegove oči na sebi. “Da li tvoj zaručnik živi s tobom?” “Ne.” Sjetim se našeg katastrofalnog Mensa sastanka i ukočenog zbogom nakon toga. Dobra stvar da Craig nije prenoćio. Mogla bih objasniti mnogo stvari, ali poziv u jedan ujutro bilo bi teško. “Zašto?” “Nemam ključeve. Možda možemo pronaći hotel, onaj koji će prihvatiti čekove. On ušuti, a ja pokušavam sastaviti dijelove onoga što govori. “Trebaš mjesto za boravak? Večeras? Pogledam ga. “Je li to zaobilazna točka koju pokušavaš napraviti?” “Ne želim se nametati.” Osmjehnem se usprkos sebi. “Probudio si me usred noći i odvukao me u centar grada. Pustiti te da prespavaš na mom kauču je manje važno. Da, dobrodošao si da ostaneš u mom stanu. Uz pretpostavku naravno, da ćeš se pristojno ponašati. Spustio je glavu na naslon svog sjedišta i tiho se nasmijao. “Vjeruj mi, Kate. Nemaš se o čemu brinuti.” “Hvala.” Riječ izgovorim kiselo i uvrijeđeno, kao da želim biti progonjena, i borim se da se oporavim. “Nisam tako mislio.” Pogleda u svoje krilo i namjesti bijeli frotir. “Samo želim reći da je ovo bila jedna od onih noći zbog kojih se želiš zakleti da nikad više nećeš imati sex.” “Moram priznati da si mi potaknuo maštu.” Stižem na rampu. “Problemi sa djevojkom.” “Nešto tako.” On posegne i namjesti ventilacijski otvor. “Možeš li uključiti grijanje? Smrzavam se.” Pogledam prema njemu i okrenem brojčanik, povećavajući protok vrućeg zraka. “Gdje je tvoja odjeća?” “Dobro pitanje.” Nagne se naprijed, držeći ruku na otvoru. “U mom autu, zajedno sa mojim telefonom, satom i novčanikom. I ključevima mog stana.” On se namršti. “Mogu li posuditi tvoj telefon?” “U mojoj torbici. Pored tvojih nogu.” Kažem mu kod za otključavanje i on uključuje internet i brzo pretražuje, a zatim uputi poziv. Silazim s

25


autoceste na mom izlazu i prisluškujem dok razgovara sa nekim u svojoj zgradi, nalažući im da deaktiviraju njegov ključ. Završava poziv i vraća telefon u moju torbicu. “Hvala. Ne bih ti smetao, ali ti si jedina osoba koju znam da je još uvijek navedena u imeniku.” Ja se nasmiješim, zbog predostrožnosti na kojoj je Craig inzistirao, a koju sam smatrala neugodnom. “Nema problema.” Iritirana kao što sam u početku bila sa njegovim pozivom u pola noći, to se zapravo pretvorilo u jednu od najuzbudljivijih noći, onakvu kakvu nisam imala godinama. “Znači... je li tvoj automobil u Ritzu?” On protrlja svoj vrat. “Sudeći po policiji, sada je negdje u San Diegu. Prate ga.” On pogleda u mene. “Opljačkan sam.” “U tom ogrtaču?” On se nasmije i to je lijep smijeh. Dubok i jak, vrsta koju želite da vibrira uz vašu kožu. “Bio sam zapravo gol. Ogrtač je malo ljubaznosti s njihove strane. Njihove strane... Razbojnički dvojac. Ili trio? Pokušavam shvatiti kako je Trey Marks bio opljačkan dok je bio gol u Ritz Carltonu i ne mogu, nikako. To je kao one proklete Mensa zagonetke. Imam sve dijelove; samo neće da se uklope. “Trebam više informacija,” kažem naposljetku, priznajući poraz zaustavljajući se na crvenom svjetlu na semaforu. “Sastajao sam se s nekim zbog seksa. Ostavio sam ključ na recepciji. Ušli su kad sam bio pod tušem i opljačkali me.” On slegne ramenima, kao da je to uobičajen odgovor, onaj koji ima savršenog smisla. Sastajao sam se s nekim zbog seksa. Ostavio sam ključ na recepciji. Potrebno je nekoliko sekundi za bilo kakvu mogućnost koja bi mi pala na pamet. “Kao prostitutku. Sastao si se sa prostitutkom?” Osjećam prasak uzbuđenja, pojam za ovo mi pada na pamet. Nasamaren. Bio je šonjo i nasamarili su ga. Mentalno sam dala peticu super kul trendovskoj sebi. On se pomakne, a vinil sjedala zaškripe u odgovoru. “Naravno ako tako želiš razmišljati o tome.” “To je sranje. Ili je bila prostitutka ili nije.” “Nije bila prostitutka.” Okrene se u sjedištu da me pogleda. Uspješno odolim porivu da provjerim kako njegov novi položaj utiče na moju šansu da vidim njegov kurac. On ne nosi donje rublje. Sam je to rekao. Što znači da je između nas samo tanak komad frotira.

26


Ako posegnem i pomaknem tkaninu, on će biti tamo, potpuno izložen. Usredotočim se na to da automobil bude vrlo precizno raspoređen u traci. Nije bila prostitutka. Još jedan nevjerojatno čudan komad slagalice. On pročisti grlo. “Čini li se da trebam platiti za seks?” “Ne.” Mogla sam viknuti i kroz zvučnike stadiona i ne bi bilo naglašenije. Žene vjerojatno plaćaju njemu za seks, za priliku da probaju ta usta i tijelo. Malo se uspravim u svom sjedalu. Možda je to odgovor. “Jesi li ti prostitutka?” “Bože užasna si u ovoj igri.” Pogleda kroz prozor, promatrajući zgrade pored kojih prolazimo. “Nisam prostitutka, Kate.” Zvuči razočarano. “Ne želim razgovarati o tome. Zajebao sam i opekao se.” “Ne mogu vjerovati da ti hotel nije htio dati nikakvu odjeću.” Također ne mogu vjerovati da nije spakirao nikakvu odjeću. Pogađam da što god je planirao sa posjetiteljicom koja nije prostitutka – to nije uključivalo provesti noć sa njom. Pretpostavljam da je samo ušetao s kondomom i kurcem – ništa drugo nije bilo potrebno. “Prodavaonica suvenira je bila zatvorena. A zaposlenici nisu bili voljni rastati se sa svojom.” Skrećem sa ulice u garažu i vozim do mjesta koje mi je dodijeljeno. Parkiram se, očešem ruku od njegovo koljeno, a on se odmakne. Ugasim motor i on otključa sigurnosni pojas čime nastaje zvuk, neprirodno glasan.

Moj kauč je sekcijski, onaj koji se ne rasklapa, i ja stavim plahtu ispod jastuka, krećući se sa brzom preciznošću dok Trey luta dnevnom sobom, podižući i pomičući sve što pronađe zanimljivo. Craig je recimo bio potpuno drugačiji kada je prvi put došao u moj dom. Stajao je kraj ulaznih vrata, oči su mu se okretale prema meni, tražeći usmeno odobrenje, prije nego se osjećao dovoljno dobrodošao da potpuno zakorači unutra. Drugo, nije dirao moje stvari. Još uvijek pita prije nego što uzme okvir ili otvori ladicu. Sviđa mi se to, da čak i sada, dvije godine od kako smo u našem odnosu, on poštuje moj prostor, moje stvari. Kada se uselimo zajedno, on neće navaliti, nego će se pažljivo opustiti, sve dok potvrđuje i 27


diplomatski raspravlja o graničnim predmetima kao što su prljavo rublje i osobno vrijeme. Čujem da Trey otvara vrata ormara u spavaćoj sobi i zastanem, napola namještajući jastuk. “Što to radiš?” Viknem, spustim jastuk i uđem u sobu. “Tražim odjeću. Gdje tvoj zaručnik drži svoje stvari?” On čučne, pomičući dno stare maturske haljine, a onda ustane okrećući se prema meni, kao da nije najnepristojnija osoba na zemlji. “Ha?” “Ha, što?” Prekrižim ruke na grudima. “Gdje tvoj zaručnik drži svoju odjeću?” Podiže obrvu i prokletstvo, on je prelijep. Njegov ogrtač je otvoren na prsima, pokazujući mišiće koji grle obje strane vrata. Prsa su mu gola i preplanula, mišići jaki i dobro razvijeni. On proguta, a ja prebacim oči na njegovo lice. “On ne drži svoju odjeću ovdje. Kada dolazi ponese torbu.” Odjednom sam se sjetila nečega. Pucnem prstima i otrčim po svoje ključeve. “Odmah se vraćam. Idem uzeti nešto iz prtljažnika.” Pred ulaznim sam vratima kada mu se ruka ovije oko moje podlaktice. “Čekaj.” Zastanem, sa rukom na vratima. “Pusti mene da donesem. Prekasno je za tebe da ideš tamo sama. Ja frknem. “Otišla sam tamo kada sam krenula da te pokupim. Tada nisi bio previše zabrinut za mene. “To je bila sebična nužnost i tada nisam bio svjestan okruženja. Previše je tamno u garaži. Previše mjesta gdje bi se neko mogao sakriti i čekati te. Samo mi reci što da potražim.” Popustim i smrknuto mu predam ključeve od auta. “U prtljažniku, sa lijeve strane, nalaze se dvije velike torbe. Uzmi onu s oznakom 'Craig'.” On klimne. “Odmah se vraćam.” Kada se napokon vrati, preda mi torbu i naši prsti se na trenutak dodirnu. Okrenem se, otvorim torbu iznad kuhinjskog pulta i izvadim odjeću, set za hitne slučajeve na kojem je Craig inzistirao, kada smo počeli izlaziti i koji uvijek nosimo u našim autima. Kao što on često voli propovijedati, nikada nije previše imati rezervni set odjeće. Isti je razlog zašto naši prtljažnici imaju flaširanu vodu, proteinske pločice, komplete prve pomoći i signalne pištolje. Jednom kada se vjenčamo i preselimo u kuću, imat ćemo generator i olujni podrum, planove za

28


evakuaciju i dovoljno konzervirane hrane koja će nas provesti kroz mjesec dana nestašice. “Izvoli. Ne mogu obećati da će ti savršeno odgovarati.” Trey uzima odjeću – novi par Wrangler traperica, bokserice i majicu. “Da li će ti smetati ako se brzinski istuširam?” “Naravno da neće.” Pokažem na kupaonicu. “Ručnici su ispod umivaonika. Slobodno koristi šampon i sapun koji je tamo.” On ode. Vrata kupaonice se zatvore i ja pokušavam ne razmišljati o padu njegovog bademantila i kako Trey Marks stoji potpuno gol u mojoj kupaonici.

Već dva mjeseca radim za Treya. Dovoljno dugo da se osjećam ugodno pored njega, dovoljno dugo da se više ne trzam kada mi se približi. Kada naletimo jedno na drugo, kada se nagne nad mojim stolom i pregledava dokumente, više ne zadržavam dah ili ukradem jedan zabranjen udah njegove kolonjske. On me tretira s nekom vrstom opreznog poštovanja i imam dovoljno samopouzdanja da dozvolim da moje mišljenje izleti bez odgovarajućeg filtera ili razine poštovanja. Nije da ga ne poštujem, samo što ponekad zaboravim svoje mjesto, pretjerano osnažena mojim položajem. U Lavern & Lilly sam donosila odluke, a onda čekala da budu promijenjene ili skroz odbačene. U Marks Lingerie on samo gleda, njegove oči prate svaki moj pokret. Obećao mi je kontrolu nad dizajnerskim timom i ispunio je to obećanje. To nije spriječilo njegov temperament da se rasplamsa ili svađe koje se dešavaju između nas. U zadnja dva mjeseca bilo je dosta i jednog i drugog. Sastajao sam se sa nekim zbog seksa. Čuje se zvuk pritiska vode i tuš se isključuje. Očistim stolić za kavu i pomaknem daljinski upravljač blizu njegovog jastuka. Razmišljam o tome, a zatim ga vratim natrag na stolić, poravnavajući ga sa ovomjesečnim izdanjem Voguea. Trebala bih biti umorna. Zadnji put kada sam bila budna ovako kasno je bilo prije tjedna mode, zaspala sam usred crtanja. Nije to bio graciozan pad. Zabila sam se licem u stol, dok je moja ruka bila zarobljena između stola i mog tijela, a prst se savio na krivi način. Nisam se čak ni probudila od boli. 29


Probudila sam se sat vremena kasnije sa otiskom spajalice na obrazu i kada sam vidjela pravi kut mog prsta onesvijestila sam se od iznenadne brutalnosti. Ta pretjerana reakcija me nagradila crnim okom i izazvala jadnom Craigu stotinu pogleda. Vrata kupaonice se otvaraju i ja se okrećem. “O moj Bože.” Podignem ruku do usta kako bih prikrila svoj osmijeh. “Izgledaš...” “Seksi.” Dopuni me, a onda nagne glavu, kao da zna da je pogriješio, “Neodoljiv? Čvrst?” Zakorači naprijed. “Čekaj, imam ovo. Spusti...” “Smiješno,” prekinem ga. “I... veliko.” Craig bi bio zaprepašten takvom riječi iz vrtića, ali ona trenutno odgovara. Izgleda poput diva koji pokušava nositi ljudsku odjeću, bokserice uz tijelo, majica koja se raširila na njegovim prsima i završila na pola puta niz njegove pločice. Progutam. Njegove oči zasvjetlucaju. “E pa, hvala ti.” On slegne ramenima. “Rečeno mi je to u nekoliko navrata.” “Ne to...” pocrvenim. “Znaš što sam mislila.” Ali on je velik. Donje rublje koje odgovara Craigu je čvrsto zategnuto, pojas dovoljno nisko na njegovim kukovima da mi pokaže ono savršeno slovo V. I izbočina na koju ukazuje... Okrenem mu leđa i zgrabim nekoliko jastuka s kauča, premještajući ih u košaru pored moje stolice. “Kada već govorimo o veličini, koliko je velik tvoj zaručnik?” Čujem pucanje tkanine i okrećem se da ga vidim kako skida majicu, lice mu je prekriveno bijelom tkaninom. Volim Craiga, stvarno. Bile su to dvije odlične godine. Mi smo dosljedno kompatibilni. Nosim prsten njegove bake i slažem se s njegovim roditeljima. Uskoro ćemo se vjenčati, a ja ću imati njegove bebe i mi ćemo ostatak naših života živjeti uredno organizirano i dobro pripremljeno. Sve to na stranu, ne mogu se kontrolirati da ne ukradem jedan trenutak, doslovno jednu sekundu i uživam u ljepoti pogleda na mog šefa. Zločin je što je Bog upario njegovo lice sa onim trbušnjacima, urednim nizom debelih mišića koji pucaju i klize ispod tanke kože. Zamišljam kako bi se osjećao kada bih prešla rukama preko njih, možda čak i dolje. Hoće li se primaknuti ako gurnem ruku u te bokserice. Hoće li mu se oči zatvoriti ako omotam ruku oko njegovog kurca. Podigne majicu više i ja okrenem glavu natrag prema košari i izdahnem kroz zube dok se borim da ga ne gledam.

30


“Pa?” Zakorači bliže i u perifernom vidu, vidim kako gužva majicu u loptu. “Što?” Uspravim se i odmaknem kosu s lica. Dobro sam. On ide u krevet. Ništa se neće dogoditi. “Tvoj zaručnik. Clark? Koliki je on?” “Zove se Craig.” Prođem pored njega i provjerim termostat, smanjujući ga na nekoliko stupnjeva hladnije. “On je prosječan.” Prosječan? Craig bi bio uvrijeđen tim izrazom. Onda opet, ja sam malo uvrijeđena njegovom reakcijom na moju izvedbu u Mensi. “Nosi srednju veličinu.” Podigne pogled nakon što pregleda etiketu, a te riječ izgovori odvratno. “Pa.” “Nijedan odrastao čovjek ne nosi srednju veličinu.” On izjavi kao da je to činjenica. “Neki nose.” Upalim mirisnu svijeću i odem u kuhinju, odvrnem vodu i operem ruke. “Želiš li nešto popiti?” “Dobro sam. Možeš ići u krevet. Biti ću u redu.” Zaustavi se kod hladnjaka i izvuče sliku, koju je na mjestu držao magnet u obliku tratinčice. “Jesi li ovo ti?” Izvučem sliku iz njegove ruke prije nego ima priliku dobro je pogledati. To je jedna na kojoj smo ja i tata, moja brucoška godina na Parsonsu, prije nego se razbolio. “Idi u krevet.” Pokažem na perfektno napravljen kauč, udaljen dva i po metra. “Odmah.” Nasmije se i cokne jezikom na mene. COKNE jezikom. Ne znam da li da budem bijesna ili da legnem na pult, preklinjući da taj jezik prijeđe preko svakog dijela moje kože. “Podčinjenost nije stvarno moja stvar, Kate.” Riječi se razvuku i ja ne sumnjam da je ovaj čovjek savladao podčinjenost još u predškolskom uzrastu. Vjerojatno naređuje suncu da svane, semaforu da promijeni svjetlo, i ako bi naredio svakoj ženi u Americi da kupi donje rublje, bio bi do članaka u poslu. On— Prestanem, ideja se zakuhava. Trey Marks, crno – bijela slika, u odijelu, đavolski osmijeh u punoj snazi, sjedi u kožnoj klupskoj stolici, viski u ruci. Trey Marks, video visokog kontrasta, zavrće rukave košulje, kravata mu je olabavljena oko vrata, oči usmjerene u kameru.

31


Spustim papirnati ručnik na pult i prođem pored njega do mog stola. Uzmem komad papira iz printera i sjednem. Skini gaćice Okreni se Da te vidim Obuci svoje tijelo u najbolje rublje na Zemlji Tvoje tijelo je umjetnost. Obuci se tako. Pusti neka sjaji.. svjetluca “Što radiš” Njegova ruka se nasloni na sto i on se nagne naprijed, gledajući u stranicu. Gledam njegovu ruku, neznatno pomjeranje mišića, jake i lijepe linije njegovih prstiju. Prst bez prstena, čudan izgled njegovog zgloba bez sata. Pogledam nazad u stranicu, ideja još uvijek dobija na zamahu u mom umu. “Ne znam još uvijek. Mislim da imam ideju za novu strategiju oglašavanja. “Nemamo novca za oglašavanje.” Odgurne se od stola, riječi su odriješite i ja osjećam razočaranje kako isijava iz njega. Okrenem se na stolici i gledam ga kako odlazi. Nije teška aktivnost, ne kada je samo u donjem rublju, dok mu je dupe prikazano do savršenstva, linije njegovih leđa vitke i snažne. Mora se obući. Ako mu Craigova odjeća ne odgovara, može obući bademantil ponovno. Ili se spustiti ispod posteljine. Ne mogu osmisliti pobjedničku strategiju, dok je praktički gol. “Naći ćemo novac.” On se ne okreće. “Vidjela si bilans stanja. Jedva imamo za plaću. “Posudi.” Gledam kako mu se ruke stišću u pesnice, a onda opuštaju. “Naplatio sam koliko sam mogao.” “Onda ćemo čekati dok ne budemo imali profitabilan kvartal. Biti ćemo profitabilni. Vjerujem u te riječi, i ako on to ne može čuti u mom glasu, onda je idiot. “Ne brini,” dodam. Jadni čovjek. Priča o teškom danu. Sjetim se Craiga, koji je vjerojatno u svom krevetu sada, njegova mašina za zvuk uključena, zvuk valova koji se razbijaju putuje kroz njegovu dvadeset i jedan stupanj zagrijanu spavaću sobu. “Znam da oglašavanje nije moj odjel, ali mogu dizajnirati liniju oko ovog koncepta. Ako –”

32


“Možemo to raspraviti u ponedjeljak.” Tu je prizvuk u njegovom tonu koji sam čula prije, tema zatvorena, i za trenutak, ne vidim njegovo golo tijelo ili tijesno donje rublje, za trenutak, vidim samo poraz.

Prijetim Treyu iseljenjem i on napokon obuče bademantil, odbijajući ideju da legne u improvizirani krevet. “Nećeš me smjestiti u krevet,” žali se. “Ja sam odrastao čovjek.” Sjedne na drugi dio kauča, protežući noge, njegove bose noge na tepihu. “Ne smještam te,” tvrdim. “Samo se trudim da ti bude udobno.” “Neće mi biti udobno da ležim, pokriven, dok ti slažeš veš. Čudno je.” Zastanem, na pola slaganja. Možda sada nije vrijeme za slaganje ručnika. Možda je vrijeme da se ispričam i pustim čovjeka neka spava. U pravu je. Ovo bi trebalo biti čudno, samo što se on ne osjeća tako. Otkako sam ga upoznala prvi put je prirodan i opušten. “Ne osjećam se čudno,” kažem, dovršavajući trostruko motanje i uredno slaganje ručnika u košaru. “Je li se itko ikada brinuo o tebi? Samo misli o meni kao o...” “STANI.” Podigne ruku. “Uništit ćeš sve moje buduće fantazije o tebi.” “Ha.” Prevrnem očima. “Mala je šansa za to.” Namrštim se na njega. “Osim toga, ne bi trebao imati fantazije o meni, ili bilo kome drugom u Marksu. U slučaju da si propustio dopis, direktor je pravi šupak kada se radi o vezama.” Nasmijem se na njegov posljednji e-mail cijeloj tvrtki, onaj koji se protezao na tri stranice, a sve su bile posvećene osiguravanju da držimo svoje ruke za sebe i naše umove bez ičega. Dopis je bio duhovit na neki način, jer je tvrtka sva o seksu i zavođenju. “Miješaš pravila. Dopušteno mi je da imam fantazije; samo mi nije dopušteno da djelujem na njih.” Prekriži ruke na grudima i nasloni glavu na naslon kauča, oči mu se zatvaraju kao da nije upravo bacio bombu u vidu rečenice. To je problem s lijepim muškarcima. Oni ne znaju svoj utjecaj; ne shvaćaju kako nehotice izrečena misao može proždrijeti, opsjednuti, promijeniti život. On je sretan što sam poznavala ljude nalik njemu, u prošlosti, bila sam prijateljica sa njima, razumijem neoprezan način na koji oni koriste svoj 33


izgled, njihove koketne komentare koji ništa ne znače. On je na rubu sna i manje je bilo istine u toj izjavi nego energije u njegovom tijelu. “Jesi li sretna Kate?” Pitanje je promrmljao, njegove oči još uvijek zatvorene. Razmatram svoj odgovor, mirnu samoprocjenu ključnih faktora (ljubav, zdravlje, kvaliteta života = sve prihvatljivo). Prihvatljivo. Je li prihvatljivost jednaka sreći? Mislim da jest. Mislim da za ženu u njenim srednjim tridesetim, sreća je više nego nedostatak negative. Upravo sada, moj popis negative je veoma kratak. “Jesam. Jesi li ti?” Ne govori ništa. Prođe puna minuta, a onda mu se ruka lagano spusti sa rukohvata i mišići na licu mu se opuste. Završavam slaganje rublja u tišini, moj um još uvijek na njegovom pitanju. Jesam li sretna?

Dodir na mom ramenu je lagan, zatim prelazi u neprestan – stisak koji postaje sve dosadniji nego njegujući. Prestaje, onda mi netko podigne gležnjeve i povuče lagano. Otvaram oči i ugledam Kate Martin koja pokušava podvući kraj stola ispod mojih nogu. “Što radiš?” Kažem, a ona skoči blago, soba je tamna, većinom u sjenama. “Moraš leći,” ona prišapće. Okrenem glavu i pogledam krevet koji je napravila za mene, kut deke zavrnut, spreman za mene. Pomjerim se polako, moje noge kao da su od olova, moj vrat ukočen i ja se prevalim na leđa dok su jastuci nevjerojatno meki. Pomjeri se preko mene, njena mekana kosa na mojim grudima, blagi miris njenog parfema, škaklja ivicu mojih osjećaja. Povuče deku preko mene i otvorim usta da joj zahvalim, ali ne mogu izgovoriti riječi prije nego sve izblijedi. Da je ovaj trenutak rublje, bio bi Besramni ogrtač, mekan i topao na dodir, vrsta stvari koju obučete i ne želite nikada skinuti.

34


“Naravno da ste sretni.” Mama izbaci pistaciju na iskusan način natjecateljskog kušača, njena ruka leti od zdjele, do usta, pa do smeća, sve u savršenoj harmoniji. Oko njenog vrata, masažer za vrat zazuji. “Zašto ne biste bili sretni?” “Niste sretni,” Jess se ubaci, sjedeći u stolici pored mame, ramena su joj se tresla dok je masažna fotelja na smrt mučila njena slabo popunjena leđa. “Nitko tko se pita to pitanje nije sretan.” “Jess, jesi li ti sretna?” Mama se zaustavi, ljuska od pistacija je pored njenih usana i zagleda se u svoju najmlađu kćer. “Meh.” Jess pritisne gumb na daljinskom upravljaču, njene noge se lagano podignu, a glava joj se naginje natrag. “Ali ovo. Ovo bi me moglo usrećiti. Kate, potroši sav taj novac koji zarađuješ i kupi mi ovo za Božić.” “Neće ti nabaviti stolicu za masažu za Božić.” Kaže mama, prstima kopajući po torbici i izvlačeći šaku punu oraha. “Mora štedjeti novac za vjenčanje.” “Zapravo ne kupujem ti stolicu jer je šest hiljada dolara,” kažem, nagnuvši se naprijed i gledajući crnu napravu koja me trenutno okružuje. “Je li ovo boljelo kada ste vi to radile? Mislim da je pokvaren. Lomi mi prste.” “To je normalno,” kaže mama, sa pouzdanjem iskusnog kupca iz Brookstonea. “Mislim da ti budi krvne žile ili nešto slično.” “Izvinite?” Svi se okrenemo prema glasu čovjeka, očito, zaposlenog koji stišće držač za papir u jednoj ruci. “Ne možete jesti ovdje.” “Naravno da mogu.” Mama prkosno stavi dva oraha u usta iza crveno koralnih usana. “John mi je rekao da mogu.” On uzdahne. “Niko sa imenom John ne radi ovdje.”

35


Jess susretne moje oči i ja pogledam u svoja stopala da sakrijem osmijeh. Jadan čovjek. “Nisam rekla John!” kaže ogorčeno. “Rekla sam Jim. Ili je to bio Jeff?” Ona mahne rukom i pistacija pobjegne, leteći prema izloženim dronovima. “Tako nešto. Visok momak.” Ona frkne. “S naočalama.” “Ne možete jesti ovdje,” on ponovi. “Morat ću vas zamoliti da odete.” “Ostalo mi je još trinaest minuta,” Jess se ispravi, držeći daljinski gotovo veličine moje glave. “Ne možemo otii-otići-ći-ći još-oš-oš.” Posljednje riječi njezine rečenice provale iz nje, a njezina brada se trese dok stolica pokreće takvu vrstu kobnog karate kretanja koje sve maserke vole. “Jacob je rekao da ovdje mogu jesti!” Mama inzistira, a ja posegnem dolje i ugasim masažer za stopala. Pored mene, djevojčica se zaustavlja, prst joj je u desnoj nosnici dok zuri u moju majku. Pomakni se, mala damo. Ništa za vidjeti ovdje. Moj mentalni nagon ima mali učinak. Ona se baci na pod, a ja sretnem Jessine oči. Idemo, kažem. Teško je procijeniti, sa svim tim potresanjem njenog tijela, ali mislim da je klimnula. “Da li vas ovo čini sretnim?” Mama stoji, a iz masažera na vratu se izvlači kabel i umirujuće zujanje nestaje. “Uzimanje hrane iz usta starih gospođica?” Čovjek joj posegne za rukom, a ona je povuče nazad, njena šalica puna školjki pistacija se prevrće po zraku, kiša bijelih polumjeseca pada dolje. Moje oči uhvate malu djevojčicu i ona se nasmije, pokazujući da joj fali nekoliko zuba.

“Dakle, od prošlog mjeseca, zabranjen mi je ulaz u Brookstone.” Ispružim ruku i dok palim grijanje za sjedala, moj lakat se očeše o Treyev. Craig, da sam mu ispričala ovu priču, koju naravno nisam, bio bi zgrožen. Trey se samo smiješi. “Bilo koji Brookstone? Ili samo onaj na Modnom trgu?” Stanem. “Nisam sigurna. Možda samo taj.” “Znači nisi skroz loša djevojka. Samo u Westfieldu.” “Pa... da.” Nasmijem se. “Ali opet, sve je to krivica moje majke, ja sam skroz nevina.” 36


“Radije bih te zamišljao kao buntovnicu.” Posegne naprijed i uključi navigaciju, auto nas obavještava da se skretanje približava za dvadeset kilometara. “Podsjeti me opet zašto nismo odletjeli u San Francisco.” “Kvalitetno vrijeme zajedno,” kažem i posegnem naprijed uzimajući bočicu vode iz torbe. “Gradnja tima. Šansa da vidiš moje odlične navigacijske vještine.” “Novac,” on razvuče. “Da li štedimo novac?” Zaškiljim, zatim se stresem. “Oh, pa. To također.” Skidam štikle i smjestim se u sjedalo, stavljajući jednu nogu pod guzu. Podignem mobitel i pogledam kroz moje poruke. Prema Trayevoj vraćenoj Tesli koja je bila u dobrom stanju, minus jedan bočni retrovizor - imamo šest sati prije nego stignemo, što uključuje i pauze za punjenje. I… prema mom rasporedu, biti ćemo tamo točno na vrijeme. Večeras, večera i piće s dobavljačima. Sutra ujutro imam intervjue sa dva različita dizajnera, onda ćemo natrag. Provjeravam poruke od Craiga, ali nema ni jedne. Ovo putovanje uzrokuje da propustim naš drugi sastanak u Mensi. Činilo se da je i njemu laknulo, kao i meni, zbog ovog pažljivo promišljenog poslovnog puta. Na našu dvadesetogodišnjicu, smijat ćemo se tome. Ali sada, ta kuja Mensa, mi se čini kao sidro omotano oko naše veze koja vuče na dno Craigovo mišljenje o meni, a sa tim i moj prag tolerancije. Pogledam Treya, koji je opušten uz sjedalo, očiju na cesti i prelistava popis pitanja koja sam zabilježila da raspravim tijekom ove vožnje. Bila je to Jessina ideja, uvjerena da ... s obzirom na samo šest sati sa mnom - mogli bismo postati najbolji prijatelji i zauvijek učvrstiti sigurnost mog posla. Ona ne razumije modu, prevrtljivu zvijer kakva jeste. Ne shvaća da moja sigurnost posla zavisi o mojoj izvedbi, mojoj mogućnosti za revitalizaciju Marks Lingerie marke. Mogu se povezivati s Trey Marksom sve dok god ne poplavi u licu i to neće promijeniti činjenicu da njegova tvrtka umire. Skvasim usne. “Kako si ušao u donje rublje?” To je priča koja bi trebala biti poznata, trebala bi biti prosuta u svakom članku, Wikipedijskoj stranici i biografiji tvrtke. Ali nisam pronašla ništa na internetu, nikakav trag za objašnjenje kako je taj čovjek završio sa šestom najvećom tvrtkom za rublje na svijetu. Jesu li glasine bile u pravu? Je li zaveo staricu za njezino bogatstvo? “To je duga priča.” Pogleda me. “I iskreno dosadna.”

37


Kao da bi išta o njemu moglo biti. Spustila sam telefon. “Volim dosadne priče. Ako je stvarno dobra, možda me možeš uspavati i ne moraš se nositi s mojim neprestanim razgovorom sljedećih šest sati.” On se kratko osmjehne - više pristojno nego iskreno. “Možda drugi put.” Otpuhnem u prosvjedu. “Ne mogu ispravno stvoriti viziju ako ne znam povijest tvrtke.” “Činilo se da ti dosada nije smetalo.” Pomakne se u sjedalu. “Osim toga, to nije u mom opisu posla.” “Ha. Smiješno.” Ispružim ruku i rovim po torbici. “Dopuštaš li ljudima da jedu u tvom automobilu?” “Naravno.” On pogleda, gledajući kako izvlačim vrećicu M&M, otvaram vrh i ponudim ga. “Ne hvala.” “Ako mi ne želiš reći, samo ću izmisliti nešto skandalozno i staviti na web stranicu. Puf.” Stresem se. “Gotovo.” “Prestrašen sam.” Kaže suho. “Kao što bi i trebao biti. Pričekaj da svatko sazna da si bio beskućnik, ulični izvođač, svirajući ukulele ispred tekstilne tvornice. Jedne ste noći provalili u potrazi za hranom, od tkanina ste napravili viseću ležaljku, a od ukulela torbu od čipke. Jednog dana, bogata žena je vidjela tvoju ukulele torbu i...” “Molim te, prestani.” On se nasmiješi, a to je stvarni osmijeh, jedan bez seksualnog povlačenja ili samouvjerenosti. “Uvijek vrijeđaš ulične izvođače?” “To nije uvredljivo”, kažem ogorčeno. “To je početak mogula koji svira ukulele! Pogledaj što si postao!” Gestikuliram mu, a njegov se osmijeh širi. “Molim te prestani govoriti 'ukulele'.” “Prestat ću govoriti 'ukulele', ako mi ispričaš pravu priču.” On prevrne očima. “Dobro.” Obje ruke stavi na upravljač. “Počeo sam u Bloomingdaleu, u njihovom ED programu.” “Kako si ušao u to?” Prekidam ga unatoč najboljem pokušaju slušanja. South Central i Bloomingdale… govori o dva potpuno različita svijeta. On se nasmije. “Kad sam imao trinaest godina, uhvaćen sam u Bloomingdaleu, u krađi. Voditelj prevencije gubitaka htio je znati što je trinaestogodišnji klinac htio sa ženskom bluzom.” “Djevojka.” Pretpostavim.

38


On se namršti. “Ne. Moja majka. Imala je intervju - za pravi posao, pomoćnik u tvrtki za nekretnine – ništa od njezine odjeće nije bilo prikladno.” On ušuti i sjetim se. Majka striptizeta. “To je slatko.” On se smije. “Nije baš slatko. Ukrao sam još nekoliko stvari. Stvari za mene, gaćice za djevojku s kojom sam izlazio. U svakom slučaju, momak mi je ponudio da odradim ukradeni iznos u njihovom skladištu. Složio sam se i nekako smo postali bliski.” On me pogleda. “Taj je tip naposljetku promaknut na dovoljno visoku razinu da - kad mi koledž nije uspio - imao je pravo ponuditi mi posao.” Ostajem u tišini, pokušavajući spojiti sliku mladog Trey Marksa, čovjeka koji zvuči poput uličnog razbojnika... s uglađenim čovjekom koji sjedi pored mene. Premješta se u skupom sjedalu, malo kolonjske vode se širi i zadirkuje moja osjetila. “Ti poznaješ Vicku Neece?” Vicka Neece… ime je poznato, ali potreban je trenutak da se sjetim. “Naravno. Kreativni direktor za Victoria's Secret. Možda je glasina bila pogrešna. Nagnem se naprijed. “Radili smo zajedno u Bloomingdaleu. Među nama je malo iskrilo.” Iskrilo. Ne moram tražiti Vicku Neece da zamislim kako ona izgleda. Victoria's Secret ne zapošljava ružne žene. Ona i Trey su se vjerojatno samo pogledali i imali orgazam. Grizem M&M bombone s malo više agresije nego što je potrebno. “I?” Kažem vedro, i to uopće ne zvuči lažno. “A onda je umro moj otac”, kaže on glatko, a ja odjednom zažalim zbog svog ruganja. “Žao mi je.” Kažem tiho. “Nije imao mnogo toga na svome imenu, ali je uzeo policu od pet milijuna dolara tri mjeseca prije svoje smrti.” Gomila Talijana je došla za mnom zbog toga. Vicka Neece je bila zainteresirana za ostalo. Nagovorila me na otvaranje marke donjeg rublja. Strese se. “Nije me bilo tako teško nagovoriti. Imao sam dvadeset šest godina. Bio sam glup.” Njegov otac. Nešto u mojim grudima, zapreka što mrzim ideju o Treyu i starijoj ženi, očisti se. “Kako si bio glup? Uspio si postati pravi igrač. Mislim, sada se borimo, ali –”

39


“Ne žalim što sam otvorio tvrtku. Žao mi je što sam izgubio Vicku. Kada je bila ovdje, bili smo uspješni, bila je pod kontrolom. I plovili smo njezinom vizijom prvih nekoliko godina nakon što je otišla. Ali onda je sve počelo padati u govna.” On me pogleda. “Ne moram ti reći da si šesti kreativni direktor kojeg smo imali za pet godina.” Ne, nije mi to morao reći. Imala sam sve njihove dosje u ormariću u svom uredu. Pregledala sam sav njihov rad, sve njihove vizije. Vicka Neece nije imala datoteku u toj hrpi. Kakva god bila njezina povijest s Treyem, ona je bila izbrisana prije nego što sam se ja stigla pojaviti tamo. “Jesi li je ikad pokušao vratiti?” To je gotovo traćenje pitanja, njezin posao u VS-u stavlja je na vrh svake modne hijerarhije. Da sam ikada dobila taj posao, bila bih tamo dok ne umrem ili dok me ne bi prisilno iznijeli van. “Ne.” Trlja vrat. “Otvorili smo tvrtku kao prijatelji. Poslije nekoliko mjeseci počeli smo se jebati.” Riječi su toliko grube da se trznem. “Samo jebati?” “Ne znam. Postalo je tako da nisam mogao razlikovati tvrtku od nje, ili naš odnos od seksa. Postao sam ljubomoran, postala je ljubomorna. Počeli smo se jebati manje i svađati se više. A onda je nestala. Spakirala je svoj ured usred noći i vratila se u New York.” “Da li još uvijek razgovaraš s njom?” “Moda je mali svijet. Ponekad se vidimo, ali ne pričamo mnogo. Popizdio sam na nju jer je otišla; ljuti se na mene i nisam siguran zašto. Ako je sada pitaš o Marks Lingerie, ona čak neće priznati da je radila ovdje.” To boli. Uzmem još jedan M&M, ovaj zagrizem malo nježnije. “Iskreno rečeno...” pogleda me. “Drago mi je što si zaručena. To sve olakšava.” Zagrizem slatkiše prekrivene čokoladom, a čeljust mi se otvori u odgovoru. Moj mozak pokušava obraditi tu izjavu, ali je prazan.

40


Jako sam podcijenio ovu ženu. Zurim u trenutačnu skicu, tamnu odjeću s naglascima od kože i čipke. Okrenem stranicu i vidim isti rez, isti stil, ali blijedo ružičaste i bijele, s nježnim vrpcama umjesto kože i sitne dijamante umjesto srebrnih zakovica. To je nestašna i lijepa kolekcija, dvije odvojene linije koje će se međusobno boriti na policama za trgovine, nestašna kolekcija koja malo dominira u bojama i ukrasima, a lijepi dizajni gotovo su djevičanski. To nije novi koncept, ali sjaj je u samom dizajnu. “Naš tim ih je dizajnirao?” “Da.” Ona posegne naprijed i ja joj odgurnem ruku. “Samo me pusti da pogledam na trenutak.” To je prevelik posao. Prelistavam hrpu dizajna i pokušavam ih prebrojiti. Za četiri mjeseca orkestrirala je četrdeset, možda pedeset, dizajna? “Koliko ih je zapravo proizvedeno i opremljeno?” “Četrnaest.” Više podnošljiv broj, ali ipak. Mislim na troškove proizvodnje, razine zaliha. Ako se prodaje, ako se prodaje dobro… novi niz problema. Protok novca. Razine proizvodnje. Osjećam čvor tjeskobe koji mi stisne grudi. “To je dobro.” Zvuči razdraženo, a ja podižem pogled i vidim kako joj se ruke čvrsto prekriže na prsima. “Znam da je to drugačiji stil od tvojih posljednjih nekoliko godina, ali—” “Slažem se. Obožavam to” Spustio sam stranicu i sjeo na svoju stolicu. “Sjedni, molim te. Stresiraš me.” Prvi put mjesecima ne govori ništa. Pokorava se. Nešto u podčinjenosti me izaziva, moj um gubi fokus na trenutak. Zatvaram oči i vraćam se na problem. “To je velika investicija. Upravo sada ... to je težak zamah.”

41


“Sljedeće će tromjesečje biti još teže,” tiho kaže. “Sada moramo popraviti stvari. Odmah.” U pravu je i ja to znam. Moj strah je da će ona popraviti, ovi komadi... ako u njih uložim, ako uzmem taj skok, to će biti posljednji trzaj Marks Lingerie. Nakon toga više nema usluga za koje treba moliti ili džepova za isprazniti. “Pokazat ću to prodajnom timu.” Sretnem njene oči. “Ako im se to sviđa, učinimo to.” “Učiniti što? Četrnaest komada?” Ona ustane i krene naprijed. “Što god želiš, dokle god možeš podržati proizvod s marginom troškova i mogućnošću isporuke.” Ispružim ruku i dodirujem njezinu ruku, sprečavajući je da pokupi prezentacije. Ona me gleda i pažljivo biram svoje sljedeće riječi. “Kladim se na sve ovo. Na tebe. Moraš shvatiti koliko je važno da ovo uspije.” Ona klimne glavom i u njezinim očima vidim povjerenje koje sam nekad imao. Nemarno uvjerenje da ću, bez obzira na sve, uspjeti. Kada sam izgubio tu vatru? Kada sam postao uvjeren da ću propasti? Okreće se da ode, a bez nje, soba se osjeća mrtvo.

Crna sjajna traka prelazi preko prozirnog materijala. Ovratnik s prednjim prstenom, kopča na leđima. Skrivena žica koja čini da model s normalnom veličinom grudi izgleda kao da ima ogromno poprsje. U bilo kojem drugom okruženju, to bi trebalo biti jeftino. Ali s pravim linijama, rezovima i podrškom, to je sofisticirano lijepo. Šest mjeseci u ovom poslu, a ja se borim protiv nagona da skačem od sreće gore-dolje kao kakva šiparica. “Neugodno je.” Model mi ruši moju ushićenost sa te dvije jednostavne riječi. “Kako neugodno?” Pogledam Verna, tehničkog dizajnera, koji pogleda model. “Prilično je loše.” Nagne glavu, a zatim je okrene. “Najgora je ogrlica. Ona me svrbi. “ “Na rubovima ili pozadi?” Vern ustane i pomakne se iza nje. “Na rubovima.” 42


“Što je još neugodno?” Pogledam dolje na raspored, psujući sebi. Mi kasnimo s rasporedom, ne samo za danas, nego za ovaj mjesec. Pucala sam na dvadeset i dva nova komada i šutnem se u guzicu zbog toga. Nešto što se činilo mogućim prije dva mjeseca bilo je teško prije mjesec dana, a sada se čini da je prilično jebeno nemoguće. Pogledam natrag na model i borim se protiv poriva da je požurim. Možda je zato Claudia bila takva kuja. Ja sam samo šest mjeseci u toj ulozi i već mogu osjetiti raspadanje ljudskih kvaliteta. “Osjećam se kao da mi reže prsni koš. Kosti.” “U redu. Kreći se okolo za mene i reci mi kada se bol poveća ili smanji. “ “Bol.” Prekidam Verna. “Ili nelagoda.” Model se ukoči, usne joj se razdvoje, oči joj se šire, a ja zarežim, ne gledajući preko ramena. “Ti ne bi trebao biti ovdje.” Iza mene, on se nasmijao. “Nisi valjda mislila da ću ti dopustiti da imaš svu zabavu sama, zar ne?” Okrećem se i sa mog mjesta na stolici, mi smo na istoj razinu očiju. “Proba nije zabavna. Nitko ne misli da je proba zabavna.” “Volim probe,” model prodiše i ona se iznenada uopće ne osjeća nelagodno. Treyove oči se ne pomiču na nju; one ostaju na meni. Mislila sam da je lijep s moje točke na zemlji. Na ovoj povišenoj razini, on je još razorniji. Skočim sa stolice prije nego izgubim svu inteligenciju. “Što ti misliš?” “Predivno je.” Polako je šetao oko nje. “Je li tako. Izgleda sjajno, ali ona kaže da je neugodno.” “Mogu izdržati. Nije tako loše,” kaže ona. Vern mrmlja nešto sebi u bradu, a Trey se nasmije. “Uh-uh.” Odmahujem glavom prema njima. “Prestani s tim sranjima.” Gurnem Treya u rame, zatim pokažem prema vratima. “A ti, idi negdje zbrajaj brojeve. Imam još desetak njih da odradim.” Prelistavam stranicu. “Vern, imaš ovo? Preći ću na Cecilin model.” “Otići ću za minut. Pusti me da te posudim na sekund.” Pogledam gore sa stranice. “Sada?” Odmahujem glavom. “Ne. Ove ljude ću zadržati ovdje do ponoći. Što god da je, ujutro mi pošalji e-mail ili mi pokaži.” Ne mogu se više baviti problemima, odlukama ili njegovom potrebom za mišljenje na unutarnjim stranicama proljetnog kataloga. “Posuđujem Kate,” vikne. “Svi, uzmite pet minuta pauze.”

43


“Nitko ne uzima pet,” viknem. “Svi nastavite raditi.” On povuče moju ruku i uspješno me povlači prema vratima. Ja se napola borim dok se ne nađemo u hodniku i dok se vrata ne zatvore za nama. “Što?” Preklinjem. “Ozbiljno, imam toliko posla.” “Upravo sam završio razgovor s Parizom.” “I?” Stisnem mu ruku. “Udvostručili su svoju posljednju narudžbu. Obožavaju tvoje dizajne.” Vrištim, ispružim ruke oko njegova vrata, a moj držač za papir ga zvizne po ivici lica. Ispričavam se dok ga čvrsto hvatam, skačući i dalje gore-dolje. Kad ga pustim, on se trlja po licu sa grimasom. “Oprosti”, dišem. “Tako sam sretna!” “Hoćemo li moći dostaviti?” “Da,” kažem brzo. “Ja mislim.” Klimnem, moji prsti bubnjaju uzbuđeno po držaču za papir. “Ako prestaneš prekidati probe i pretvarati mozak mojih modela u kašu.” On se nasmije i odmakne unazad. “Pustit ću te da radiš svoju stvar. Imam još stvari za napraviti.” Smijem se i držim njegov pogled. To je njegova pobjeda u prodaji, a moja u dizajnu. I ovaj trenutak, trenutak dječje radosti prije nego se panika vrati, najbolji je u mojoj dosadašnjoj karijeri. “Poduplali su njihovu zadnju narudžbu. Obožavaju tvoje dizajne.” Marks Lingerie se vraća u igru.

Bar Honor u Beverly Hillsu. Zauzimamo dva mjesta u kutu, moja torbica visi s naslona stolice, dok on skida jaknu i naručuje večeru. Ignoriram dijetu i uzimam cheeseburger. On naručuje isto, zatim dodaje dvije Corone. Napravim grimasu. “Večeras ne mogu piti.” Povukla sam kopču na glavi, pustila kosu. Moja glava gori i ja prstima prolazim kroz korijenje, masirajući kožu. “Zašto ne? Završili smo za danas. Ja ću dovest tvoj automobil kući.” On se nasmije i gurne stolnu svijeću u stranu. “Mislim da ti treba ova noć da se opustiš.” 44


“Opuštena sam.” Naslonim se na zid i zatvorim oči. “Iscrpljena si. Postoji razlika.” Iscrpljena sam. Pola mene umire za mojim krevetom, mojim mirnim stanom, mojom sposobnosti da spavam sutra do kasno. Druga polovica mene se osjeća spremnom za slavlje. Upravo je ta druga polovica mene prihvatila njegov poziv za večeru. “Zašto ne pozoveš Craiga? Vidi može li nam se pridružiti.” Konobar se vraća sa pivom u ruci, a ja ga promatram kako spušta boce. “Ne može”, odgovaram. “Večeras ima sastanak Udruge za kemiju. To je mjesečna stvar.” Nasmiješim se. “Uzbudljiva stvar.” “Zvuči tako.” On podiže svoje pivo. “Živjeli.” Podignem svoju bocu. “Samo jedno piće,” kažem. “Ne mogu biti vani do kasno.” “Naravno,” on slegne ramenima. “Ti si šefica.” Nasmijem se na tu šalu i otpijem gutljaj.

Nagnem se naprijed. “Ušla sam u sobu i obojica stoje, goli.” Kikoćem se, i štucam. “Mislila sam da su gej. Počela sam se ispričavati, znaš, zbog toga što ih prekidam...” “Počela si se ispričavati svom dečku?” Trey se nagne naprijed, sa zbunjenim izrazom lica. “Da,” trepnem. “Bilo je to točno onda kad se u PC-u događalo sve ono o prihvaćanju homoseksualnosti i sve što sam mogla je pomisliti da želim da zna da je u redu - znaš - da je gej.” “Ne razumijem gdje ova priča vodi.” Spustim glas i nagnem se. “Nisu bili gej. Bili su...” Pogledam na stol pored nas kako bih se uvjerila da ne slušaju. “Čekali su mene.” On ne reagira i ja uzdišem, prisiljena da to u potpunosti objasnim. “Htjeli su se seksati sa mnom. Zajedno!” Otpijem gutljaj piva. “To se zove trojka.” Ugao njegovih usta se podigne u smiješak. “Oh da. Upoznat sam sa izrazom.”

45


Naravno da jest. Vjerojatno da je imao jednu. Ili dvije. Ili pet. Pomičem pogled sa njegovog osmijeha i nastavim sa svojom pričom. “Dakle, u svakom slučaju... to je bio moj prvi dečko. Strašan kandidat sa kojim ću izgubiti nevinost.” “Čekaj.” Podigne dlan. “Upravo si preskočila sve dobre stvari.” podiže pivo. “Jesi li uživala?” “Uživala u čemu?” Gledam svoje sada već prazno pivo i pokušavam izračunati koliko sam ih popila. Tri? Četiri? Konobar prođe pored i donese još dva. “Trojci.” “Fuj!” Napravim lice. “ Stvarno? Misliš da bih uradila to?” Pažljivo proučava moje lice, a zatim sliježe ramenima koja čine da mu se čisto bijela košulja podiže na tijelu. “Pretpostavljam da ne.” Zvuči gotovo razočaran. “Zašto bih?” Pritisnem ga, počinjem se nervirati. “Znaš li koliko je to uvredljivo? Dva momka koji se mijenjaju? Koristeći me? Nisam čak ni poznavala drugog.” “Polako, Kate.” Odgurne svoje staro pivo i posegne za novim. “Pitao sam samo za priču.” “Priča je da sam otišla. A ja ne znam što su učinili među sobom.” Napravim grimasu, a onda shvatim da je moj glas možda postao previše glasan u mom gnjevu. “Oprosti što vičem,” glasno šapnem. “U redu je.” On prišapće nazad. Pokupim žlicu i ubodem kolač, desert od prije sat vremena, onaj koji je izboden na smrt mojom povremenom degustacijom. U redu je. To je normalno. Normalni ljudi misle da je seks u troje odvratan. Craig bi definitivno mislio da su trojke odvratne. Nikad mu nisam ispričala tu priču iz straha da će me osuditi zbog blizine prisustvovanja tom činu. “Pa...” Trey razvuče. “Ne voliš trojke. Još nešto što bih trebao znati o tebi?” Pogledam gore i sretnem njegove oči i samo sa naznakom tog osmijeha, mi smo ponovno normalni.

46


Svjetla Torrancea se zamagljuju, taksi klizi po ulici, a ja gledam kako se dva debila raspravljaju u ulici kratak trenutak prije nego što prođemo. “Sljedeće je desno,” kažem. Trey provjeri svoj telefon. “Bože, ne mogu vjerovati da je skoro ponoć.” “Normalno si u krevetu u ovo vrijeme?” Zezam ga. “Obično u nečijem krevetu do ovog vremena.” On se smiješi, zaigran i ja uzdahnem u odgovoru. “Nisi me morao otpratiti kući. Ja sam velika djevojka. Mogla sam se voziti sama.” “Zabrinuo bih se. Na ovaj način te mogu ispratiti do tvojih vrata i zaraditi džentlmenske bodove u tom procesu.” On pogleda kroz prozor. “Bez uvrede, Kate, ali moramo te izvući iz ovog susjedstva.” Posegnem i uzmem torbicu, a automobil se zaustavlja ispred moje zgrade. “Ovo susjedstvo je u redu. Ali ako mi želiš dati povišicu...” Slegnem ramenima. “Neću se buniti.” “Ostani ovdje. Otvoriti ću ti vrata.” On izlazi, a ja čekam, gledajući kako prilazi vratima i otvara ih sa velikim elanom. “Draga damo, izvolite.” Smijem se, koračajući iz taksija i dalje preko slomljenog pločnika. Ispred mene, moja zgrada se pojavljuje, a ja imam trenutak pijane zahvalnosti zbog mog stana na prvom katu. On kaže vozaču da ga pričeka i otprati me do vrata, zastaje pred njima, a lice mu postaje ozbiljno. “U ponedjeljak, razgovarajmo o povišici.” “Wow. Stvarno si pijan.” Izvadim ključeve i gledam kroz njih. “Ne, ozbiljan sam.” On sretne moje oči. “Dat ću ti sve što želiš.” Mislio je na povećanje plaće, ali je zvučalo tako pogrešno, njegov glas previše grub, a tijelo mu je bilo preblizu. Odmaknem se, ali naš se pogled drži, a ja gotovo mijenjam smjer, nagnem se, posegnem. On pročisti grlo i trenutak se razbije. Pogledam dolje i uspijem staviti ključ u ulazna vrata zgrade. “Hvala što si me dopratio do vrata.” Riječi škripavo izlaze van. “Biti ću dobro odavde.”

47


On se odmakne, a neosvijetljena staza mu zaklanja lice. “Laku noć, Kate.” On zastane, a ruke mu kliznu u džepove. Iza njega, taksi izbacuje dim u noćni zraku. “Vidimo se sutra.” Brzo mu mahnem i pobjegnem unutra, moje srce lupa, a ruke se tresu dok zaključavam vrata. “Dati ću ti što god želiš.” U tom trenutku, nije povišica to što sam željela.

48


“Pakuješ to pogrešno.” Craig stoji pored mene sa rukama na kukovima, tresući glavom. “U redu je.” Zatvorila sam poklopac kofera i naslonila se na njega, boreći se sa patentnim zatvaračem. “Kate, stani.” On mi prigovara. “Moramo sve izvaditi i prepakirati. Ne treba ti toliko odjeće.” “Ono što mi ne treba je da mi govoriš kako da se spakiram. Idi u dnevnu sobu,” kažem iznervirano. “Pusti me da zakopčam ovo.” Gurnem ga u rame i gledam kako se odmiče s bolnim pogledom u njegovim očima. Okrutno je ne dopustiti mu da me spakira, ne dopustiti mu da pri tom koristi svoju ploču za sklapanje majica kako bi osigurao da su svi rubovi ravni i slične veličine. Ali ako bih mu dopustila, to bi značilo da će vjerojatno vidjeti crveno čipkasto rublje koje sam ubacila unutra, ultra novi Marks proizvod koji se još nije pojavio u trgovinama. Htjela bih ga zadržati kao iznenađenje, nešto što bi se moglo izvući u subotu navečer, za proslavu mog rođendana. Zatvorila sam kovčeg, patentni zatvarač se stegnuo, ali srećom drži i ja ga vučem u dnevnu sobu, dajući ta-da! pokret koji se potpuno ignorira od Craiga. On je usmjeren na točkiće mog kofera, ispituje ih a zatim podmazuje, koristeći sićušnu bocu koju vraća u vrećicu po završetku. “Spreman?” Kažem suho, bacajući pogled na svoj sat. Nije bitno ako nije. Imamo dobrih pet sati do leta. Ne postoji zemaljski razlog zašto bismo sada napustili kuću, osim što Craig ne želi ništa prepustiti slučaju. Mislila sam da je pretjerao kad smo išli u San Diego na jednu noć. Pokazalo se da ga međunarodno putovanje postavlja na potpuno novu razinu neurotičnosti. Pogledam Craiga i pitam se jesam li pogriješila što ga vodim. To je ipak radni događaj, shopping izlet za kupnju preostalog inventara iz stare tvornice rublja. Naš 49


četverodnevni izlet, ako je inventar kvalitetan, mogao bi nam uštedjeti nekoliko stotina tisuća dolara. Kad sam prvi put spomenula putovanje Craigu, mogla sam na tome stati. Umjesto toga, potaknuta vinom i pobjedom od 200 $ na lotto strugalicama, pozvala sam ga. “Spreman sam.” Ispituje kotače, kotrljajući kovčeg u brzom krugu. “Već imam u autu putopis i putne dokumente. Idemo.” Nasmiješim se i provučem ruku kroz njegovu. “Uzbuđena sam.” On uzvraća osmijeh i brzo me poljubi. “I ja dušo.” “Bon voyage!” Viknem, bacajući ruke u zrak. “Allons-y,” ispravlja me. “Bon Voyage govoriš kada želiš nekom drugom sretan put.” “Naravno. Svejedno.” Dograbim ručku kofera i krenem prema vratima.

Hong Kong je sve što sam očekivala i ništa što sam mogla zamisliti. Stojim usred prometne ulice i podižem ruke, vrteći se u gomili, neonska svjetla su posvuda, zrak je pun stranih mirisa i zvukova, a zvukovi stranih jezika pokrivaju nas kao utješna deka anonimnosti. Uhvatim Treyeve oči i mahnem, ugao usana mu se podigne u odgovoru, a oči mu se vraćaju na gotovinu u njegovoj ruci, njegova rasprava sa uličnim prodavačem se nastavlja, pregovori naprijed i natrag o iznajmljivanju skutera, razgovor zbog kojeg je Craig u panici, dok su njegovi stalni pokušaji da privuče moju pažnju ignorirani. “Opusti seeee,” pozivam ga. Ne vjeruje Treyu; to je problem. On nije naučio na bezbrižnu lakoću sa kojom Trey uspijeva riješiti stvari. Prošlo je devet mjeseci, a sada tek učim skakati kad on ponudi svoju ruku. Zato što je tako. On ne traži od vas da riskirate, osim ako on ne riskira uz vas. Ako ja ne uspijem, on ne uspije. A ako ulični prodavač u najvećem gradu na svijetu zajebe Craiga, zajebati će i Treya Marksa. A taj je scenarij jednako nevjerojatan kao... pa... mala mrvica vlage udari u moj obraz i ja gledam od užitka, kaleidoskop bijelih naleta koji padaju dolje. Trznem se naprijed, mašući rukama u velikim krugovima kako bih privukla njihovu pozornost. “Dečki! Pada snijeg!” 50


Trey stoji, a Craig i ja gledamo kako podiže čašu prema nama. “Zdravica”, najavljuje on dok se smiješak, koji mu je ujedno i zaštitni znak, dok se taj zaštitni znak, nazire u uglovima njegovih usana. Spustim pogled na svoju čašu za vino, iznenađena što je napola prazna. Nije li mi je upravo ponovno napunio... prije pet minuta? Ili deset? Bilo je to kada smo Craigu ispričali tu priču - onu o Marie iz računovodstva i njezinom kostimu za Noć vještica. Kikoćem se i podižem čašu. Trebamo piti više. Trebali bismo putovati više. S mojom posljednjom povišicom i Craigovom ... dobro, Craig nikad ne troši novac da bi imao zabavu - nema razloga da se ne zabavljamo. Kao ovo. Na pola puta diljem svijeta, na mjestu gdje se strani jezici odbijaju od egzotične zidove, a mi jedemo pržene svilene bube za ime Boga. Zašto, za tri godine zajedno, ovo tek sada radimo? Trey pročisti grlo i pogleda me na gotovo strog način. “Kate, vjerujem da si pijana.” Ponovno se kikoćem, potpuno neobičan čin i zaustavim se, analizirajući svoje konzumiranje alkohola i sadašnje raspoloženje. Ja sam pijana. Osjećam se gotovo ponosna na tu činjenicu, a to je još jedno svjedočenje činjenici da moram biti pijana. Ja, Kate Martin, vječna dobra djevojka i točka na svako i, službeno sam pijana. U Hong Kongu. S dvojicom najboljih momaka... “Upravo će se rasplakati,” Craig bubne, zabrinuto gledajući u Treya. Šmrcnem. Ne mogu si pomoći. Oni su toliko različiti. Craig je tako dobar prema meni. I tako se trudi biti najbolji partner; on će biti divan otac i on je taaaaako dobar čovjek iznutra. A onda imaš Treya, koji je, kao, onaj savršeni seksi jednorog - ne da ima rog koji mu viri iz glave ili nešto slično-on je samo tako... Zatvorim oči i pokušam pronaći pravu riječ, onu koja utjelovljuje koliko je poseban i jedinstven. Kako mi može popraviti dan samo smiješeći se. Kao, kao sada, on gleda u mene, na najljubazniji, najslađi način, kao da... “NE PLAČI,” Craig kaže vrlo glasno, s licem toliko blizu moga da moj nos uhvati miris tune koju je imao za predjelo. “OK,” kažem, jednako glasno i pretjerano kao i on, kao da me to što sam pijana na neki način učinilo gluhom. “NEĆU PLAKATI.” Moje oči sretnu Treyeve i on namigne. 51


Dva ujutro. Moje raspoloženje se podiže, a onda pada, moja radost postaje nešto drugo, nešto mračno i misaono, gdje sve moje misli plivaju na površinu i zahtijevaju da budu ispitane. Craig i ja ulazimo u dizalo i gledam kako se brojevi katova podižu. Mislim da nešto temeljito nije u redu sa mojom vezom. U tri godine zabavljanja nismo imali niti jednu svađu. Za tri godine lako smo se uklopili, predvidjeli sve nesavršenosti i skrivali sve pozitivne i kvalitetne momente za koje sam mislila da ih on ne bi odobrio. Volim ga, ali nikad nisam bila strastvena prema njemu; nikad nisam bila opsjednuta njime. Ne bi li u nekom trenutku žena trebala biti opsjednuta muškarcem sa kojim će provesti ostatak života? Jednom, kad sam provjeravala e-mail na Craigovu telefonu, imala sam trenutnu ideju da provjerim njegove tekstualne poruke, da vidim s kim komunicira i što je rečeno. Nisam, ideja da će me Craig varati ili koketirati sa nekim drugim je potpuno besmislena. Jedna mu se konobarica nabacivala i toliko se razjario da je jadna konobarica sjela i poslušala ga kako objašnjava povijest našeg odnosa. Prestali smo ići u taj restoran, samo da bismo izbjegli još jedan neugodni susret s njom. Naša hotelska soba je mračna, bez svjetla, zavjese su povučene. Dok otvaram gornju ladicu komode, pomičem džemper i promatram skupinu donjeg rublja skrivenu ispod nje. Vratim džemper na mjesto i sjednem na krevet, slušam kako Craig pere zube, a zatim koristi konac. Kad uđe u sobu i otkopča hlače, gledam ga kako ih skida i lijepo ih vraća na vješalicu, tijelo mu se polako otkriva dok skida košulju i slijedi isti postupak. Njegovo tijelo je savršen uzorak za liječnički ured: dobro uvježbano, bez sala ali samo umjereni mišićni tonus, ništa nezgrapno, ništa što bi dovelo do zastoja ili drhtaja srca. Dolazi do mene gol, lagano me vuče na noge i mi se ljubimo, njegov jezik ima okus zimzeleni, njegova je koža hladna pod mojim prstima. On vuče zatvarač moje haljine i ja mu pomažem. On odlazi na koljena, a ja liježem natrag na krevet, jedna noga preko ramena, usta nježna na meni, a ja mu ukopam prste u kosu kada svršim. Mislim da me je alkohol otupio. Nema razloga da kada se pomakne u krevet i gurne u mene, da ja ne reagiram emocionalno. Nema razloga zašto, 52


kada završimo i okrenem se u krevetu, moja haljina je još uvijek na meni, kosa je još uvijek netaknuta, a ja se osjećam usamljeno. Ali osjećam se. Polažem ruku preko tamno sivih plahti, dijamant me obasja i osjećam duboku sigurnost da griješim. U četiri ujutro, probudim Craiga i sve mu kažem.

Završavam poziv i klimam glavom konobaru, čekajući da zamijeni moje piće. Pogledam treće mjesto i zažalim, po stoti put, što sam joj dopustio da povede svog zaručnika. U početku sam mislio da je to dobra ideja. Mislio sam da ću vidjeti njezinu sreću, vidjeti njezinu budućnost - to može učiniti sve između nje i mene malo jasnije, malo manje primamljivo. Taj se plan pokvario čim su stigli. Ovaj tip nije za nju. Kvragu, potpuno je krivi za nju. Ali ne mogu joj to reći. Ako to učinim, ona će to odbaciti, a onda će se pojaviti animozitet i koliko god smo bili bliski tijekom proteklih devet mjeseci, nisam siguran da bi mogli zakopati taj razgovor i krenuti dalje. Prstom prelazim preko vilice, pritiskujući dolje na srebro, iritiran činjenicom da je on ovdje, stavljajući prigušivač na sve. Danas bismo trebali slaviti, dovršiti kupovinu robe, gomila ušteđenog novca, sve se nastavlja prema uspjehu. Umjesto toga, zuriti ću u njega preko stola i uspoređivati sve načine zbog kojih nije pravi za nju, unatoč njegovim prednostima. Nažalost, on ima nekoliko prednosti. On je privlačan na neki Brooks Brothers muški katalog način. Savršeno uredna kosa, ravni zubi, dječački izgled. On je uspješan, pretpostavljajući da je ona sretna srednjom klasom. Pametan je, tako dosadno, nešto zbog čega je otišao iznad sebe da dokaže. Čini se i nesvjesnim činjenice da želim jebati njegovu buduću ženu. Čini se da se ne brine za naše duge sate ili neobavezno poznavanje ili za trenutke u kojima se naše oči susreću preko stola, komunikacija bez riječi u samo sitnim pokretima osmijeha ili pogleda. Ne bi trebao biti tako smiren ili prijateljski raspoložen. Trebao bi ispitati naše prijateljstvo i suptilno potvrditi svoju dominaciju. Trebala bi postojati zdrava udaljenost između nas, kvadriranje muškosti, zavrtanje rukava u borbi za ovu ženu. Moju ženu. 53


Tako bi se sve to trebalo odigrati. To je igra za koju znam kako se boriti. Ne mogu se boriti s lijepim, dobro odgojenim slabićem. Izgledao bih kao šupak. To će je odgurnuti. Posegnem za čašom i psihički ispravim sebe. Nije važno kako on reagira, niti kako se igra treba igrati. Ne mogu se boriti s njim jer je ne bih trebao imati. To je mantra koju neprestano zaboravljam, plan koji se nastavlja pogrešnim putem. Vrata restorana se otvore i znam da je to ona iz osmijeha na licu šefa sale.

“Gdje je Craig?” Izvučem njezinu stolicu, gledajući prema prednjem dijelu restorana. To je strašno, ali dio mene se nada da je bolestan, neka vrsta bolesti koja će ga zadržati u njegovoj sobi i van našeg puta sljedeća dva dana. Sinoć je nešto iskrslo. Sada je na putu do zračne luke. Mora otići kući. Podigne ubrus i raširi ga u krilu, oči su joj na tom pokretu. Nešto nije u redu, glas joj je usiljeno veseo. Sjednem i ugladim vlastiti ubrus, držeći pogled na njoj. “Moraš li poći s njim? Mogu obaviti ostatak sastanaka bez tebe” “Ne.” Treskanje njezine glave je kratko i brzo, gotovo se strese. “U redu je. Vidjeti ću ga kad se vratim.” Osmjehuje mi se i nešto je definitivno pogrešno, linije njezina lica povlače se na pogrešna mjesta, a oči izbjegavaju moje, njezino proučavanje jelovnika nije karakteristično usredotočeno. Borim se u ratu između zaštitne agresije i davanja joj prostora, moj jezik, nesiguran kako postupiti. Uhvatim joj oči i bljesak sirove ranjivosti, tiho me moli da je ostavim na miru. Posegnem naprijed pružajući joj košaru kruha i gledam prsten koji je još na njezinu prstu. “Dakle, nema Craiga.” “Ne.” “A naš sastanak sa tvorničkim predstavnikom je u deset?” “Da.” “Nadam se da ćeš koristiti više riječi na našem sastanku. Ti si nam jednina šansa da zvučimo pametno.” Ugao njezinih usta se trzne i osjeća se kao monumentalna pobjeda. “U redu.” 54


“I znaš da si nagomilala dodatnog posla na mene.” Njene obrve se podignu i nagovještaj života se pojavi u njezinim očima. “Na koji način?” Ispustio sam jak uzdah. “Sada te moram zabavljati sljedeća dva dana.” Igrati se domaćina, napiti Hong Kong sakeom i priuštiti ti odmor koji nikad nećeš zaboraviti.” Ona prevrne očima i uzme jelovnik. “Začepi, oboje znamo da ću večeras dobiti poslugu u sobu, a ti ćeš jebati neku kinesku kurvu.” “Otkazujem kinesku kurvu”, kažem povrijeđenim tonom. “Hoću reći, htio sam je jebati, ali ti i tvoja nezgodna usamljenost samo ste je koštali najboljih orgazama njezina života.” “O moj Bože.” Ona podiže jelovnik više kako bi sakrila osmijeh. “Molim te, prestani.” Njeno stopalo udari u moju nogu i ja pogledam u svoj jelovnik, želeći da nema prsten na ruci i da je restoran prazan.

“Ne pijem to!” Zovem Treya, nadajući se da može čitati s usana jer je buka u klubu zaglušujuća. On se nasmiješi, a ja ga povlačim za hlače, udarajući ga rukom preko vrha cipele da mu privučem pozornost. Stojeći na vrhu šanka, on nešto vikne, a gomila bukne u klicanje, počevši s pjevanjem koje ne mogu razumjeti. U pitanju sam podigla ruke i on je pokazao na djevojku pored mene i nešto joj viknuo. Djevojka, s repićima, s mačjim očima i borbenim čizmama, nagne se naprijed i pritisne usta na kocku leda, a oči su joj se približile Treyu. On naginje bocu, a crveni liker teče niz otvor, kroz led i u usta. Izgleda nehigijenski i izrazito seksualno, dva smjera, nemam planove da se spotaknem večeras. Zatvara oči i guta, podiže usta s leda i briše usne rukom. Pogura me naprijed. “Ne!” Mahnem rukama prema Treyu, snažno odmahujući glavom, ali mnoštvo pjeva glasnije, šake lupaju po vrhu bara, tijela počinju naglo skakati. On namigne, kao da je nevin u svemu ovome, a onda podigne jedan prst. “Jedno piće,” on vikne. “Samo jedno!”

55


Ne mogu. Ako to učinim, ako mu se pokorim, on će biti pakao. To će biti kao davanje vragu ključeve mog kraljevstva. On će znati da ću se, ako mi se nasmiješi i namigne pokoriti, ponašati se, učiniti ću sve što on želi od mene. I mislim, doslovno što god želi. Njegove oči uhvatile su moje i on čučne, glatko spuštajući piće i ljuljajući se sa šanka, spuštajući se pored mene, rukom mi je uhvatio zadnji dio struka i povukao me uz njega. Spušta usta do mog uha. “Samo jedno, Kate. Za mene.” Možda je to zbog njegove blizine ili načina na koji se njegov glas omekšao na posljednje dvije riječi. Možda zbog činjenice da se moram okrenuti od njega i uzeti to piće ili ću nagnuti bradu i poljubiti ga. Bez obzira na razlog, odlazim do leda. Govorim sebi da je led sterilan i nije važno što stavljam usta na isto mjesto gdje su strančeva bila. Govorim sebi to zato što nisam rekla Treyu da sam prekinula s Craigom. To čini ovu noć finom, uklanja sve romantične slojeve, a opijanje s mojim šefom je neprikladno isto koliko će i ovo biti. Zatvorim oči, čekam alkohol i kažem sebi da mi nije stalo ako izgledam seksi ili ako je Trey ponosan na mene ili impresioniran ili bilo što drugo. Tekućina mi pogodi jezik, ledeno hladna. Progutam je i stanem, a nešto od toga mi curi iz usta. Krenem očistiti je, ali Treyeva ruka je tu, mekani prsti na mojoj bradi, a naše se oči susreću dok briše piće, a zatim pomiče ruku prema gore, lagano usiše rub palca u svoja usta. Dobri Bože, ovaj čovjek će biti moja smrt.

Moj let za Hong Kong bio je podnošljiv, Craig i ja smo imali sreće da sjedimo pokraj jednog od onih mršavih tinejdžera koji nose slušalice i ne prisvajaju naslon za ruke kao da imaju vlasništvo nad njim. Ali, vraćajući se natrag, Trey nadoplaćuje moju avionsku kartu na prvu klasu, skupa transakcija zbog koje sam se u početku prepirala. Masaža vrata sredinom leta, privatna televizija i sushi omekšavaju moj otpor. Krevet, privatna zavjesa i sedam sati sna natjerali su me da se odreknem leta srednjom klasom. 56


“Je li sve u redu s Craigom?” Razmatram to pitanje ne okrećući se da ga pogledam. “On je dobro. Nešto je hitno iskrslo na poslu. Mislim da je on to riješio.” Bilo bi lako reći mu istinu; Trebala bih mu reći istinu. Trey nije samo moj šef - postali smo prijatelji. Bilo bi čudno da mu ne kažem. Ali ako mu kažem da sam prekinula svoje zaruke, doći će do pitanja koja nisam riješila u glavi. Možda ću se u Americi predomisliti. Možda ću, nakon što katalogiziram sve faktore koji donose odluke, shvatiti da ne bih trebala donositi takvu odluku koja mijenja život, dok pijem. Možda ću nazvati Craiga i reći mu da sam pogriješila. Ili možda neću. Osjećam apsolutno nula žaljenja zbog moje odluke. Ako ništa drugo, osjećam se bolje - čvor tjeskobe zbog naše budućnosti je prošao, mogućnosti su mi otvorene. Sinoć sam imala najbolju noć u životu. U jednom smo trenutku plesali, u mračnom klubu u jednoj sporednoj ulici, gdje su nas na vratima dočekali transvestiti, a kroz zvučnike se čula disko glazba. Nikad nisam plesala. Ne na faksu, definitivno ne u gradskoj školi. Službeni događaji na koje smo Craig i ja ponekad išli imali su nekoliko sporih pjesama na koje smo se naginjali, na dostojanstven način. Ali ništa slično sinoć. To su bile ruke gore, drmanje guze, vrtoglavica. Duboko smo se pomaknuli u gužvu, umjesto grubih, omamljenih pokreta, njegove ruke su me zaštitnički omotale, a moje je tijelo povremeno doticalo njegovo u skladu s techno glazbom koja je udarala. Kada smo stigli do bara na katu, uzeli smo tekilu i pronašli jukebox. Stavila sam country pjesmu, uspjela je pomiješati s primjesom irskog melosa, a Trey se smijao i rekao mi da sam katastrofalna plesačica. On je također, preko tapasa u drugom baru, sklonio moju kosu s lica i rekao da sam briljantna. Ne sjećam se svog odgovora. Ne sjećam se mnogo ostatka večeri, osim što sam zaspala u taksiju, a on me je na kraju nosio u moju sobu. “Je li loše što sam gotovo sretan što je otišao kući ranije? Nasloni glavnu na naslon i okreće se da mi se nasmiješi. “Mislim, siguran sam da je to uništilo tvoj rođendan, ali...” “Nije loše.” Dala sam mu polu osmijeh. “Mislim da je to bilo dobro iskustvo suradničkog povezivanja.” Ispružim ruku do moje čaše, odlučna vratiti nas u naš pravi odnos. “Za Marks Lingerie.”

57


Prođe jezikom preko donje usne i on, gotovo nevoljno, podiže čašu. “Za Marks. I za povezivanje sa suradnicima.” Podignem svoju čašu i skrenem pogled.

58


“Jednostavno ne razumijem zašto nisi rekla Treyu.” Jess gura kolica za kupovinu naprijed i zaustavlja se pokraj police s torbicama, pokupivši malu Betsey Johnson torbicu. “Prošlo je mjesec dana otkad ste ti i Craig raskinuli. O čemu vi razgovarate cijelo vrijeme?” “Poslu.” Okrećem držač naočala za sunce i skidam par s vrha. “I drugim stvarima. Ne znam. On ne priča o Craigu.” “Vas dvoje ste čudni.” Podigne torbicu. “Misliš li da vrijedi četrdeset dolara?” “Ne.” Stavim naočale i sagnem se da pogledam u ogledalo. “Mi nismo čudni.” “Vi ste totalno čudni. Čak i mama misli da ste čudni, to je više manje poljubac smrti.” “U kojem smislu smo čudni?” Naočale uopće ne izgledaju grozno na meni. Nagnem glavu razmišljajući o njima. “To je zbog načina na koji se gledate. Kao da imate podsvjesni razgovor. Nepristojno je, znaš. Kada su drugi ljudi oko vas. Osjećala sam se izostavljeno tokom ručka s vama. Plus tu je cijela ova stvar s privlačnosti između vas.” Skinem sunčane naočale provjeravajući cijenu, s uzdahom ih vraćam na policu. “Mnogo prijatelja je privlačno jedno drugome.” “Ummmmm.. ne.” Ona baci torbicu na gomilu i pogura kolica naprijed. “U stvari, nisu. Nikad ne upali.” “Tebi se sviđao Gabe Jordan.” “To je bio deveti razred Kate.” Ona provjeri svoj sat. “Sranje. Već je dva. Moramo požuriti.”

59


Gledam dok se ona kreće prema prolazu za kućanstvo, a njezini koraci postaju sve brži dok se kreće pored predmeta za kuhanje i zidova za prikazivanje okvira za slike. Možda smo Trey i ja čudni. Svakako se ponekad osjećam kao da gubim tlo pod nogama, kada se približavamo liniji neprimjerenosti. To je razlog zašto mu nisam rekla za Craiga. Osjećam se kao da je moja lažna veza s njim sloj zaštite, nešto na što treba ukazati i reći, vidiš. Mi smo samo prijatelji. Moramo biti jer sam ja sretno zaručena. “Nije te pitao o prstenu.” Jess upita, pažljivo ubacujući okvir za sliku u kolica. “Rekla sam mu da moram promijeniti veličinu.” Grozan izgovor, ali jedan koji nije ispitivao. “Još uvijek ne mogu vjerovati kako lagano je tvoj prekid prošao.” Ona zastane. “U stvari, nema veze. Mogu. Ako se ikad razvedem od Adama, zvat ću Craiga da riješi cijelu stvar.” Ona je u pravu. Moj raskid s Craigom nije mogao biti mirniji. Nije se svađao ni vikao. Nije bilo suza ili rasprava. Slušao je moj pokušaj da raspravljam o mojim osjećajima, a onda se pomaknuo do ormara i spakirao torbu. Prije nego što smo izašli iz hotelske sobe, razgovarali smo o našem budućem odnosu (srdačna poznanstva) i treba li pridonijeti hotelskom računu (ne). Ne sumnjam da je u njegovom savršeno organiziranom kućnom uredu postojala mapa “U slučaju da raskinemo”, zajedno s popisom zadataka. Kad sam se vratila u SAD, imala sam kutiju na kuhinjskom pultu sa svim mojim stvarima iz njegove kuće, zajedno s popisom stavki koje je tražio od mene. Imao je papirnatu posjetnicu na vrhu popisa, zajedno s potpisanim papirima iz banke na kojima piše da je uklonio njegovo ime iz svih naših zajedničkih računa. Vratila sam njegove stvari sljedeći tjedan i od tada se nisam čula s njim. Naslonim se na zid. “Zabrinuta sam ako kažem Treyu da će se naš odnos promijeniti.” Ona me pogleda. “To možda ne bude loša stvar. On je smiješno zgodan... treba ti novi muškarac...” Ona slegne ramenima kao da je moj problem riješen. “Nije tako jednostavno. Možda da smo samo prijatelji-” Protrljam oči. “Ali tvrtka nas treba oboje. I on to zna. Mislim da ne bi imao ništa sa mnom, zbog straha da to ne zezne.”

60


“Okeee.” ona razvuče, kimajući glavom prolazniku i pomičući se dalje niz red. “To što govoriš nema nikakvog smisla. Da li želiš izlaziti s čovjekom ili ne?” Da li želim izlaziti s Treyom? Nije vrijedno razmatranja. Ne mogu izlaziti s Treyom. “Ne,” uspijem reći. “Ne?” Ona podigne obrvu u načinu koji samo sestra zna. “Ne,” ponovim i ovaj put kratka riječ zvuči odlučno. Ona se samo nasmije u odgovor.

Brineta je mlađa verzija Kate, njene grudi se prelijevaju preko vrha grudnjaka. Gledam kako se baca na jastuke, povlači jedno koljeno gore, savija kukove. Čovjek u odjelu zakorači naprijed zaustavivši se pred njom. “Što misliš?” Kate tiho pita. Sijalice zatrepere i onda se ugase. “To je kockanje.” Slegnem ramenima. “Ali ja se volim kockati.” Kakav otac, takav sin. “Misliš da će biti previše riskantno za trgovine?” Čovjek kleči ispred modela, njegova ruka je na njenoj butini. “Nisam siguran. Ali marketing voli ideju seksualizacije snimanjem. Misle da mogu postići da fotografije postanu viralne.” Izvadio sam telefon i osvježio e-mail. “Još uvijek čekaš na narudžbu Neiman Marcusa?” “Da.” Već smo u crnom za ovu sezonu. Međutim njihova nacionalna narudžba bi nam mogla pružiti čvrste temelje za pokretanje pravilnog oglašavanja. Zaključam telefon i gurnem ga u džep. “Usput...” pomiče se u štiklama, a ja gledam preko, nešto u njenom govoru me zaustavi. “Craig i ja smo raskinuli.” To je tako neočekivano da se odmaknem korak unatrag, moje srce radi u zbunjenom šablonu - napravljenom od ushićenja i užasa. Progutam. “Stvarno?” “Da, samo sam mislila da bi to trebao znati.” Ona pogleda u fasciklu koju drži u svojim rukama. Ostavljajući znak na stranici. “Nije kao da to išta mijenja. Ja samo-”

61


“Zašto ste prekinuli?” Morala je ona biti ta koja je raskinula s njim. Nije bilo načina da on – bilo koji muškarac - želi da se udalji od nje. “Ne znam.” Njena ramena se podignu. “Osjećala sam se da možda griješim. I naš odnos se činio...” ona zastane i ja osjećam da cijela moja duša visi na kraju te rečenice. “...kao poslovni odnos,” ona konačno zaključi. Razumijem što govori, sterilni način na koji su međusobno djelovali, Craigovo formalno izvršavanje svakog zadatka- ali ipak. Njen izbor riječi mi smeta. Prisiljavam se da priđem Kate, da se vratim na naše prethodne položaje, pogledam na modele, muškarac koji se sada naginje nad ženom, držeći joj zapešća na krevetu. Kate zakači kosu iza svog uha, a ja uhvatim dašak njezina parfema. Klizne rukom po rasporedu snimanja, a ja gledam nježno klizanje prstiju po stranici. Ona je slobodna. Moja Kate je slobodna. Nije bilo prstena na prstu, nije bilo poziva na njezinu telefonu, ništa što bi me spriječilo da joj zakačim ruku oko struka i da je povučem prema sebi. Okrenem se i odem, zovem pomoćnika fotografa, neka me provede kroz osvjetljenje. Radeći s njom deset mjeseci- to je već bilo stavljanje na kušnju moje volje. Sada kada je Craig uklonjen iz jednadžbe, hoću li moći kontrolirati sebe? Osvrnem se ponovo prema njoj, pogled mi se pomiče uz tijelo, uživajući u ženskim oblinama, na opuštenoj pogrbljenosti, na samouvjeren način na koji zove fotografa. U džepu, moj telefon vibrira i ja izvlačim uređaj, moji otkucaji srca se ubrzavaju na obavijest o primitku e- maila. Neiman. Tajming je sumnjiv i ja pogledam prema stropu, pitajući se da li mi veliki čovjek odozgo pokušava poslati poruku. Otvaram poruku, brzo listam kroz narudžbu, a osmijeh mi razvlači usta kad vidim brojeve kupovine. Krenem do nje i omotam ruke oko nje, moja prsa na njenim leđima, brada na ramenu, s telefonom ispred nje. “Pogledaj,” šapnem i borim se protiv poriva da je privučem sebi, da pritisnem bokove naprijed, uz njeno tijelo, da osjetim liniju tog dupeta ispred mene. “Pogledaj što si učinila.” Ona se okrene, bacajući ruke oko mog vrata, grleći me čvrsto. “ Mi smo učinili,” zaključi i kada se pomjeri nazad, ona sjaji. U pravu je. Mi smo to učinili. I dovraga, ne mogu to sad sve zajebati.

62


ČETIRI MJESECA KASNIJE Las Vegas. Osvojila sam tri tisuće dolara na automatu i ispružila se na svom krevetu, uživajući u novopronađenim bogatstvima, kada Trey uđe. “Trebam pomoć. Ova manžeta je baš kuja. “ Okrenem se i sjednem uspravno na ivicu kreveta. Kad on zakorači naprijed, između mojih nogu, ja pogledam u njega. “Ovo bi moglo biti zanimljivo,” on promrmlja, zločesti sjaj je u njegovim očima. Njegove cipele stanu u mjestu, a njegove hlače dodiruju unutrašnju stranu mojih koljena. Neće. Ovaj čovjek baš zadirkuje. Flertuje poput tinejdžera, a zatim ode i ostavi me da dašćem. “Postoje određene linije koje ne prelazim, a jebanje mojih zaposlenica je jedna od njih.” Njegova rečenica s mog intervjua se ponavlja u mojoj glavi. Poslije našeg puta u San Francisco, pogledala sam Vicku Neece na Googleu. Kao što sam i očekivala, ona je prelijepa i veoma drugačija od mene. Plava umjesto smeđa. Viša od mene i mršava, umjesto sa oblinama. Ima taj sofisticirani pogled koji ja nikad neću imati. Mogu razumjeti zašto muškarci idu za njom. I mogu vidjeti u razorenim ostacima Marks Lingerie, do čega među uredski odnosi mogu dovesti. Nisam puno razmišljala o tome dok sam bila s Craigom, ali u posljednjih pet mjeseci kao slobodna žena, Treyev stav o zbližavanju me proganja. Upravo sada, njegov remen je u visini mojih očiju, kopča moli da bude oslobođena, zatvarač povučen prema dolje i sve tajne Treya Marksa bile bi otkrivene. Moja ruka lebdi iznad remena. Bilo bi tako lako. Uzdahnem i 63


posegnem pored njega prema njegovim rukavima koji čekaju, ruku brzih i učinkovitih dok pričvršćujem manžete. Pogledam ga i isplazim mu jezik. “Zbog čega je to?” Ispruži drugu ruku, osmijeh igra na njegovim usnama. “Tebe. Ti i tvoja smiješna iskušenja.” Istina isklizne prije nego je uspijem zaustaviti. Grizem donju usnu i gledam dolje u manžetu boreći se više s tim da je ubacim u rupu. “Oh dobro je. Bio sam zabrinut da gubim svoj šarm.” Okrene ruke nudeći ih meni i ja povučem ustajući na noge. “Nikako. Nema brige za to.” Gledam u njegovo odjelo. “Znači, to je ovakva vrsta večere.” “Očekivala si švedski stol? Lutriju i trenerku?” “Ne iskušavaj me,” uzdišem, krećući se pored njega i u kupaonicu. “Nosila sam štikle četrnaest sati.” “Ne moraš doći.” Stoji na vratima i gleda me. Zgrabim ručnik i trljam ga preko lica, skidam šminku. Pogledam u zrcalo, u svoje lice, malo ružičasto od vruće vode i mrštim se. Možda ne bih trebala biti toliko iznenađena da me Trey ne pokušava jebati. Ne kada me vidi ovako, u izlizanim joga hlačama i majici koju sam posudila iz njegovog kovčega bez pitanja. To je ono što dobije kada posjeduje majice koje uz kožu savršeno pristaju, a pri tome je rezervirao spojene sobe Možda mu donosim uspjeh u tvrtki, ali očito nisam iznad krađe iz njegovog kofera. “Poznajem Miru i njezina supruga”, nastavlja on. “Zašto ne uzmeš slobodnu noć? Uzmi poslugu u sobu i film. “ Isključujem vodu i gledam ga u zrcalu. “Njezin suprug posjeduje trideset sedam robnih kuća u Kaliforniji. Nije me briga ako poznaješ Miru. Njihova prva narudžba, ako je uspijemo dobiti, biti će ogromna. Bez uvrede, ali ti ne dopuštam da zajebeš.” “Kako da se ne uvrijedim na to?” On se nasmije i slijedi me do kofera dok uzimam peglu za kosu. “To je istina.” Uključim peglu. “I ne flertuj s njom.” “Ooooohh... ljubomorna Kate. Znao sam da si tamo negdje unutra.” “Nisam ljubomorna, razumna sam. Ne znaš kakav si ti, što radiš ženama. Reci joj nešto opušteno i njen muž će te sahraniti sljedeće godine-” “Kate.” “... i on neće brinuti ako-”

64


“KATE.” On zakorači naprijed, gurajući me uz ormarić, linija njegovog tijela je čvrsta, uklapa se savršeno uz moje obline, jedna njegova noga se pomiče, između mojih, ukočena linija mišića protiv područja koje nije dobilo nikakvu pažnju još od Craiga u Hong Kongu. “Sve će biti u redu. Već sam upoznao njenog muža. Sve... će... biti... u redu.” Spušta oči sa mojih i dolje do mojih usana. Ruke mu se naslanjaju na obje strane, ravno na pult, stavljaju me u kavez, a ja se trznem kad pomakne samo palčeve, dok ih polagano pomiče milujući me po bokovima. Osjećam osjetljivu izmjenu zraka kada izdahne, a oči mu se protežu preko linije mojih usana, a ja ih navlažim u pripremi. Trebala bih se povući, našaliti se, spomenuti vrijeme. Umjesto toga, zatvorim oči, podignem bradu i čekam njegov poljubac. Čujem njegov uzdisaj u trenutku prije nego što se odgurne od pulta, njegovo tijelo napušta moje, iznenada moja koža hladna bez topline njegovog dodira. Otvorim oči i on je tamo, nasuprot zidu kupaonice, ruka mu je preko usta, a onda prođe s njom kroz kosu. On prolazi kroz vrata, a onda je tu i udarac povezujućih vrata, a ja sam sama. Spustim se na pult i opsujem.

Moje cipele prelaze preko hotelskih pločica, dominirajući zvuk koji me uzbuđuje, još jedan dio vanjskog izgleda kontrole. Potrebna mi je iluzija, dok se unutra, raspadam na komade. Moja tvrtka je treba. Ja je trebam. I nažalost i moj kurac je treba. I točno to tamo, je dokaz kako se stvari raspadnu. Idem prema šefu sale i nadam se da ona ne dolazi na večeru.

65


Moja kosa je podignuta, nosim najbolje odijelo - seksi YSL3 koji mi je Trey kupio u New Yorku. Zastenjao je kad sam u njemu izašla iz svlačionice. Zapravo, jecaj vrlo sličan onom koji ga je natjerao da pobjegne u kupaonicu. Možda voli mučiti sam sebe. Ili možda samo sam sebe može uzbuditi, a žene su samo pijuni u njegovoj smiješnoj igri zavođenja. Bez obzira na razlog, ova večera je previše važna da bi dopustili našoj seksualnoj napetosti da nam smeta. Prolazim pored stajališta domaćica, moje štikle oprezne na glatkim drvenim podovima i krećem se kroz stolove, tražeći ga. U stražnjem dijelu, u elegantnom četverokutu s pogledom na Strip, njegove oči susreću moje. On se diže sa svog sjedala, a ja koračam prema njemu.

Mira i Edward su iz San Diega. Ona se voli grliti i ja se pripremim kada mi omota ruke oko ramena, a njezina visina stavlja joj lice neugodno blizu mojih grudi. Ona je u crvenoj haljini s niskim izrezom, onim koji pokazuje impresivne obline i kožu boje masline. Ona nije tradicionalno lijepa, ali ima onu vrstu lica koja se mijenja kad se nasmije, a energija joj je zarazna. Njezin suprug je više jak i tih, tip je ljubazan gospodin koji se podiže uz Treya i uljudno me pozdravi. On je naša meta - njegova vrhunska robna kuća je savršen dom za naše rublje. Nalazimo se u gradu zbog izložbe, a Edward, očito, voli bilo kakav izgovor za kockanje. “Trey nam je upravo govorio sve o tebi.” Mira se nagne naprijed, mičući tamni uvojak iza uha i spuštajući glas kao da je to nekakva tajna. “Rekao je da si radila u Lavern & Lilly.” “Jesam.” Napravim grimasu. “Nije bilo ni blizu zanimljivo kao raditi za Marks.” Pruža mi osmijeh. “Oh, vjerujem u to. Radila sam s Treyem prije. Znam kako dobro drži svoje kolege zabavljenima. Ukrade škamp s pladnja za predjelo i okrene se Treyu. “Nije li tako, Trey?”

3

YSL- poznata modna marka

66


Trey joj pokušava dati strogi pogled, onaj koji gubi svoj utjecaj u liniji njegovih usta. “Nije to tako, Mira.” Naježim se po cijeloj ruci i proučavam njeno lice, način na koji se ona smješka prije nego umoči račiće u umak. Ispod stola osjećam da se Treyeva ruka spušta na moje bedro, prsti mu stišću moje bedro, kratko upozorenje koje je potpuno nepotrebno. “Žao mi je.” Uljudno se nasmiješim. “Nisam znala da ste vas dvoje zajedno radili.” “Bilo je to u Bloomingdaleu,” Trey podigne čašu, dok se kocke leda nalaze u jantarnoj tekućini. “Mira je radila u njihovom računovodstvenom odjelu.” “Zavela sam sirotog dječaka,” ona ga prekida veličanstveno, podižući svoju čašu za vino svom suprugu, koji podiže bocu. Gledam kako se tamno crveno vino ulijeva i pitam se koliko je točno zaposlenica Bloomingdalea prošao. “I, iskreno, nije imao šanse.” “Nisam baš bio dječak, Mira.” Trey se pomjeri, s rukom posegnuvši iza mog sjedala, vrhovima prstiju dodirujući me po leđima. “Imao sam dvadeset četiri godine, isto kao i ti.” “Bila sam mudrija od svojih godina.” Okreće se svome suprugu, koji se čini posve ne zabrinut za njihovu prošlost. “Zar nisam dušo?” “Još uvijek jesi.” On se nagne naprijed, spuštajući bocu s vinom. “Zato se dobro slažeš sa mnom. Ja sam nezrela, a ti si star.” Ona se ruga, Trey se smije, a ja osjećam kombinaciju ljubomore i zbunjenosti. Podignem piće i ukradem još jedan pogled na Miru, ovo još jedno ukazanje. Vidjela sam pregršt Treyevih djevojaka, većina njih su dugonogi tipovi cura koje se ne brinu za bore na licu, mlohavu kosu ili višak kilograma. Ali Mira ... ona je prava žena, ona čiji je nos malo prevelik na licu, njezin je izgled ugodan, ali ne oduzima dah, njezin oblik tijela može kupovati u Laneu Bryantu jednako lako kao u Saksu. Uhvati moj pogled i nasmiješi se, a njezino lako samopouzdanje je zapanjujuće. Progutam gutljaj mojita i tražim nešto za reći. “Edwarde, upoznao si Miru preko Bloomingdalea?” Imao je linije osmijeha oko očiju, glava, debela hrpa srebra i sive boje. Negdje u pedesetim godinama, s istom vrstom mršave građe koju je imao Craig. Vjerojatno plivač ili biciklist. “Ona je bila moj voditelj računa.”

67


“Koliko dugo si bila u Bloomingdaleu?” Pitam Miru ulazeći u ulogu. “Bože, dvije godine. Najduže dvije godine mog života. Ali hej - zagrlila je Edwardovu ruku, - bilo je vrijedno toga za ovog pastuha.” Ona pogleda Treya. “Dovraga, izgradnja odnosa bila je jedina stvarna korist od tog mjesta, zar ne?” Pomjera se u sjedalu, a ja osjetim njegovu napetost, kruti luk njegovog prsta na žlici, način na koji on pročisti grlo. “Jeste li vas dvoje ove godine stigli u Aspen?” Nagne se naprijed i ulazi u dugu i umjereno smiješnu priču o skijaškom izletu. Odrezala sam file i gledam Treya, pitajući se zašto je napet, nagla promjena u razgovoru. On pogleda u mene i ja vidim njegove oči, pitanje u izgledu. Što se događa? On skreće pogled. Možda je to samo Mirin komentar, slabo prikrivena referenca na Vicku i njegovu vezu. Ali izgleda kao nešto drugo. Nije me uopće htio na ovoj večeri. Pogledam Miru i pitam se postoji li još nešto što mi nedostaje. Mira mi se smije i shvaćam da je stol utihnuo, svatko me gleda u očekivanom načinu koji slijedi pitanje. Progutam malo odreska. “Žao mi je, što je bilo pitanje?” “Edward odlazi večeras, vraća se kući na sastanak. Pitala sam se možeš li mi pokazati vaše nove kolekcije ujutro?” “Naravno.” Nasmiješim se, ne obazirući se na čvrsti pritisak Treyevog gležnja na moj. “Rado ću to učiniti. Možda bismo mogle zgrabiti ručak u Lagu i završiti to tamo.” “Mogao bih vam se pridružiti.” Trey se nagne, a ja stavljam štiklu svoje cipele na njegovu cipelu, noga mu se brzo pomaknula. “To nije potrebno.” Ja ga pogledam. “Ti odradi svoje muške stvari. Slot strojevi i što sve ne. Pusti da imamo malo vremena za djevojke.” Mira se kikoće uz njezinu čašu za vino, a Trey se čvrsto nasmiješi, vidljiv trzaj u njegovom obrazu. Uzimam dugi gutljaj merlota i ponovno se zapitam, što je on dovraga toliko zabrinut.

68


Mirine ruke hvataju Kateina ramena i ona joj ljubi obraz, toplo se smiješi i obećava da će je vidjeti sutra u podne. Nema šanse da će se taj ručak dogoditi, ali večeras ću to srediti s Mirom, kad je odvedem od Kate. Na toj sam večeri ostario pet godina, srce mi je bilo u grlu kad god je Mira otvarala usta. Zaboravio sam koliko ona, bez kurca u ustima, govori. Večeras ću riješiti taj problem. Ona poseže za mnom i prihvaćam njezin zagrljaj, ne reagirajući kad mi u uho šapne broj svoje sobe. Odmaknem se od nje i pružim ruku Edwardu, njegov osmijeh je srdačan. “Imaj siguran let,” kažem. “Sigurno. Radujem se što ću vas uskoro ponovno vidjeti.” On oslobađa moju ruku i mi se razdvajamo. Okrećem se Kate i posegnem za njezinom rukom, naši pozdravi uzrokuju još jedan krug pozdrava prije nego što prođemo kroz restoran i u kasino. “Želiš igrati na slot automatima?” Pogledam stolove za rulet, gdje su se Mira i Edward uputili. “Naravno,” odgovori veselo. “Sve dok ti plaćaš.” “Naravno.” Stavljam ruku na njezina leđa, tjerajući se da ne milujem kožu tamo, moji su koraci žustri dok ne dođemo do privatnog dijela automata za visoke udjele. Zastanem, posegnuvši u svoj novčanik, a zaustavio me Katein strogi pogled, njen živahan smiješak je nestao. Osjećam zasjedu prije nego što je otvorila usta. “Ti kretenčino s kurcem.” Prekriži ruke preko grudi i nasloni se na najbližu mašinu. Pogledam u novčanik i izvadim svežanj od stotinu dolara i kupim trenutak sebi da razmislim. Zatvorim novčanik i stavim ga u džep. “Što? Rekao sam ti da je znam.” 69


“Znaš je? Da, to je malo za reći. Jesi li jebao svakoga u Bloomingdaleu?” Time zasluži podsmijeh, a moje oči pohlepno putuju niz njezino tijelo, zadržavajući se na mjestu gdje njena haljina prijanja. “S vremena na vrijeme sam se uspio suzdržati.” “Nemoj,” upozori me i Bože, volim kad se iznervira. Okrećem se najbližem automatu ubacujući novčanicu u stroj kako bih se spriječio da je dodirnem. “Bilo je to davno. Sada je udata. Kakve veze to ima?” “Njen brak je nije spriječio da te očima jebe preko stola.” Pogledam je, zatim pritisnem gumb i gledam kako se koluti okreću. “Polako Kate. Tvoja ljubomora se pokazuje.” Ona zareži. “Nisam ljubomorna, inteligentna sam. Njezin muž je naš klijent. Jesi li previše glup da bi shvatio da on neće prodati ništa od nekog tko je privlačan njegovoj ženi.?” “Mislim da si u krivu.” Posegnem i zgrabim je za ruku, povlačeći je prema stroju, njezina borba je slatka na način koji me čini tvrdim kao kamen. “Prestani se boriti protiv mene. Neću te jebati naslonjenu na automat. Samo želim da pritisneš gumb. Daj mi malo ženske sreće.” Klizim rukom po njezinoj i nježno je gurnem dok stroj oživljava. Prestala se boriti, promatra svitak svjetla i lagano se pogrbi kad se pojave nejednake slike na automatu. Ona krene da se odmakne, a ja se pomaknem bliže, uhvatim je u zamku, s grudima na leđima, sa guzom ispred mene na način koji mi zapali sva osjetila. “Još nekoliko.” Govorim u njezin vrat, s kosom koja mi škaklja nos, usta su mi dovoljno blizu da, ako bih htio, mogao bih je izluditi samo dodirom usana uz tu kožu. Moja ruka još uvijek je nad njenom, dajem joj malo pritiska, koristeći to kao izgovor za guranje u njeno tijelo, i dok moj kurac pritiska savršenu liniju njezine stražnjice ona izmami tihi uzdah, onaj koji ću ponoviti stotinu puta u svojoj glavi. “Pazi,” naređujem. “Preblizu si mi,” kaže ona, a glas joj je hrapav, naglašavajući svaki slog riječi. “Želiš da se odmaknem?” Pritisnem gumb pod njezinom rukom, pritisnem bokove ponovno i ona se pomakne nazad prema meni. Bože, lako bi joj bilo ugoditi. Za pet minuta, mogao bih je napraviti svojom. Za deset minuta zvala bi me svojim Bogom. U dvadesetoj bi je mogao zaprositi, a ona bi me molila za više od cijelog života.

70


“Reci mi Kate. Reci mi i dat ću ti sav prostor koji želiš. Njezina ruka se pomiče ispod moje, gurajući dupe protiv mene, a ja zatvorim oči s poštovanjem, šaljući zahvalnost Bogu koji je stvorio ovu savršenu ženu. Ona se ukoči, a ja otvorim oči, gotovo padajući naprijed dok se okreće prema meni, sva seksualnost je nestala iz njezinih očiju, a ja se trznem kad zavrišti, a njene ruke polete u zrak. “Pobijedili smo!” Vikne ona i ako je to sve što je potrebno da bi se žena izvukla ispod mog dodira, trebam unaprijediti svoju jebenu igru. Odmaknem se i pogledam u automat, koji pokazuje tri škrinje s blagom. “Sjajno,” promrmljam, gledajući je kako se okreće natrag prema stroju, a brada joj se naginje unatrag, prst joj se podiže dok pronalazi prikaz nagrada. “Tisuću bodova!” Ponovno vrisne, a glas joj je bio toliko visok da se činilo kao da se bori protiv mačaka. “Koliko je bod? Dvadeset pet - Trey, osvojili smo dvadeset pet tisuća dolara!!!” “Jupii,” kažem suho i dao bih sve to da joj se dupe vrati tamo gdje joj je i mjesto, priljubljeno uz moj kurac. Pogledam stroj koji svijetli i zvoni sa dosadnim raspoloženjem.

Soba 1472. Stojim pred dvostrukim vratima i razmatram svoje mogućnosti. Mira nije tip koji bira između seksa i prodaje, ona će imati Edwardovu narudžbu, sve što želimo, unatoč aktivnostima mog kurca ili nedostatku istoga. Svakako mogu odbiti njezinu ponudu, ali to bi bilo pomalo smiješno, s obzirom na rijetka vremena kada se naši putevi križaju. Nisam bio s njom dvije godine, posljednji put u San Diegu, tri sata provedena u svakom položaju poznatom čovjeku. Ona je moj lagani fiks, ona nekomplicirana vrsta, koja nikad ne izvlači pištolj i krade mi auto. Pogledam njezina vrata i razmislim, posljednji put, vratiti se u svoju sobu, na rundu drkanja i neprospavanu noć, jedan tanki zid udaljen od Kate. Ja uzdišem i posegnem naprijed, brzo udaram po vratima, prije nego što mogu promijeniti mišljenje.

71


Oslobađanje će biti dobro za mene. To će mi skrenuti misli s nje. To će isprati moj sustav i podsjetiti me na sve razloge zbog kojih Kate i ja ne možemo - nikada – nećemo uspjeti. Vrata se otvaraju, a Edward stoji tamo, sako i kravata su nestali, a rukavi košulje su mu zavrnuti, bosa stopala na plišanom tepihu. “Trey.” On se odmakne nazad. “Uđi. Mira nas čeka.”

Dva sata kasnije, zatvorio sam vrata apartmana i hodao hodnikom, jakna preko ruke, košulja zgužvana od njenih ruku, gumb na rukavu je bio otkinut. Ispitujem labav konac i smiješim se, odmahujući glavom pri pomisli na nju. Bože, zaboravio sam što je ona, kako se može baciti na tvoje tijelo i jahati te kao jebeni bik. Uđem u dizalo i pritisnem gumb za svoj kat, uhvativši svoj odraz u metalnim vratima. Izgledam kao nered. Približavam mu se, nagnuvši glavu na stranu kako bih pregledao modricu koja se proteže uz moju ključnu kost. Podignem ovratnik i namrštim se, a oznaka nije posve skrivena. Prokleta žena. Sutra ću morati nositi kravatu i košulju. Smijem se dok stajem na svom katu, moje misli su na boljem mjestu nego što su bile prije dva sata. To je vrijednost Mire i Edwarda, čak i više od orgazama. Oni su podsjetnik da je sa mnom sve u redu, da smo svi odrasli koji uživaju u zadovoljstvu seksa, u bilo kojem načinu, koji izvlači najviše iz njega. Ako Mira voli uzimati dva, četiri ili deset kuraca odjednom, to je njezin posao i ničiji drugi. Ako suprug voli gledati kako ja jebem njegovu ženu, ili uživam u natjecanju za orgazme, zašto bi me društvo za to sudilo? Ali shvaćam. Razumijem stigmu, zbrku uma kada se suočim s tom idejom. Kvragu, prvi put kad je Mira to namjestila, da nisam bio napaljen kao pubertetlija i dvaput više pijan, vjerojatno bih trčao na drugu stranu. Ali to me samo još više napalilo, razmišljajući o tome kako je jebem pred publikom, pred drugim čovjekom, onaj koji ju je želio jednako jako, čak i više, nego ja. Konkurentnost je afrodizijak, tako intenzivan da normalni seks može izblijedjeti u usporedbi s tim. Normalan seks, već neko vrijeme, zaista blijedi u usporedbi s tim.

72


Zaustavljam se ispred svoje sobe i kopam po džepu u potrazi za kartica ključem, guram je kroz bravu i otvaram vrata, posežući za prekidačem za svjetlo i zaustavljam se. Na mom krevetu, sklupčana u loptu, njezina tamna kosa raširena na jastuku, je Kate. Daljinski joj visi iz ruke, lice joj je osvijetljeno ekranom, crno-bijeli film. Ja tiho zatvorim vrata i zakoračim u kupaonicu, operem zube i promijenim odjeću. Razmišljam o tuširanju i odlučim sačekati, trebam vratiti Kate u njezinu sobu prije nego moj kurac opet oživi. Oblačim hlače za vježbanje i tražim svoju majicu, frustriran dok kopam po koferu. Okrećem se natrag prema ormaru kad vidim svoju majicu na njoj, sjajnu plavu tkaninu koja se razlikuje od bijelih plahti. Nasmiješim se unatoč samom sebi, hodam i pažljivo uzimam daljinski upravljač prije nego što isključim televizor, a soba se smrači. Povlačim pokrivače i guram ruke ispod nje, skupljam je u naručje, njeno tijelo opušteno na mojim golim prsima. Ukradem trenutak i nagnem se, udišem njezin miris, svježeg sapuna i cvijeća, kombinaciju koju sam dobivao ponekad, ali nikad u potpunosti. Polako koračam kroz otvorena vrata, u njezinu slabo osvijetljenu sobu i krećem prema njezinu krevetu, pokrivači su već povučeni i čekaju na nju. Stojim, gledam dolje u krevet, još nisam spreman da je pustim, još nisam spreman za rastanak. Možda sam je trebao ostaviti na krevetu. Možda sam trebao leći pokraj nje i sklupčati se uz njezino tijelo. Mogao bih biti tamo, moje tijelo pritisnuto na njezino, upravo sada. Mogao sam cijelu noć provesti sa ustima uz njezino rame, njene noge uz moje. Zamalo da se povučem, ali ne. Ne osjeća se dobro, da radimo to večeras, ne kad sam proveo sate s Mirom i ostavio je ovdje samu. Osjećam kako se ukoči i pogledam dolje, gledajući njezine otvorene oči, dok pretražuju tamu i pronalaze moje lice. Ona se nasmiješi i ja stisnem ruke oko nje. “Teška sam,” prišapće. “Ne.” “Koliko dugo stojiš tu, zureći u mene?” Ne mogu zaustaviti smiješak koji se rasteže preko mog lica. “Jezivo je, zar ne?” “Totalno jezivo.” Pomakne se, uvijajući se još bliže uz mene, skupivši ruku u šaku na mojim grudima. Oči joj se spuste na golu kožu, a onda se vrate na moje lice. “Gol si.” Ona kaže riječi sa zlim ponosom, kao da je malo

73


dijete upravo uhvatilo odraslu osobu kako se loše ponaša i ne može čekati da nekome kaže. Odmahnem glavom. “Žao mi je što ću te razočarati, ali nosim hlače. Samo nisam mogao pronaći majicu.” Suzim oči na nju, a zatim ih zajedljivo spustim na majicu. Njezine oči lutaju mojim ramenima, a ona se smiješi. “Ispričala bih se, ali uživam u posljedicama svog zločina.” Ona pomazi moje grudi. “Koliko me namjeravaš još držati?” Pogledam dolje u krevet. “Ne još dugo.” Nagnem se i pružim je preko kreveta, nasmiješivši se dok mi se gnijezdi u vrat, njen duboki udah, ne mnogo drugačiji od mog vlastitog. Nježno sam je namjestio na madrac i uspravio se, a ruke su mi klizile kroz njezine, kad joj se stisak spusti na moju podlakticu, a oči postanu od pospanih do oštrih. “Trey?” Želudac mi se stisne na optužujući način na koji izgovori moje ime. “Zašto mirišeš na Mirin parfem?” Sretnem njene oči i u toj povezanosti, ona zna. Ne zna sve, ali zna da sam je jebao, a to je dovoljno.

Kate se odgurne iz mojih ruku i klizne preko kreveta na drugu stranu. “Kate,” priznam. Ovo je loše. Ovo je jebeno loše, još gore je što joj to ne mogu objasniti. “Umukni,” vikne, rukama povlačeći plahtu, pokrivajući se kao da je gola. “Ja...” Ona izgleda daleko. “Ja ti doslovno nemam što reći.” “To ništa nije značilo.” Pritisnem prstima sljepoočnice, trljajući stresne točke. Zašto se nisam jebeno istuširao? Ali odgovor na to je jednostavan: Kate Martin je bila u mom krevetu. “To je još gore!” Njezine se oči rašire, a u njima vidim kako je povrijeđena. “Što ako Edward sazna?” Edward posegne dolje, uhvati je za bradu i podigne je, njene oči sreću njegove, ljuljanje njezina tijela ne zaustavlja njihov kontakt očima. “Reci mi,” zapovijeda. “Sviđa li ti se kako jebe?” “Da, gospodine,” uzdahnula je i nasmiješio se, spuštajući zatvarač hlača. 74


“Edward neće saznati.” Edward zna, želim vrištati. Prestani brinuti o poslu ili našoj dragocjenoj narudžbi. Tu je sve u redu. Imam kratak trenutak ludila, u kojem joj želim sve reći, pokušati objasniti sve. Ali ne, ne mogu. To nije moja tajna. Tu su i drugi životi, drugi ugled. Hoće li Mira mariti? Vjerojatno ne. Ali to nije moja odluka. Čak i da jest, mogu li reći Kate? Mogu li joj doista reći da smo se Edward i ja izmjenjivali s Mirom? Da joj je držao kosu i rekao joj da mi popuši? Ne mogu. Nema načina. Suze klize iz kutova njezinih očiju i osjećam kako se dio mene slama. “K vragu, Kate,” kažem tiho. “Samo zaboravi. Molim te.” Okrene se u krevetu, leđima prema meni. “Odlazi Trey. Samo me pusti da spavam.” Ostaviti ju, je posljednja stvar koju želim učiniti. Moramo razgovarati o ovome, riješiti ovo, vratiti se na staro. Ali teško je riješiti to kad ne mogu objasniti svoje postupke, svoje motive. Nemam što reći, nemam odbranu kojom bi se mogao opravdati. Odmaknem se korak natrag, zatim još jedan. Čekam dug trenutak na vratima, s obzirom na to što će to učiniti za naš odnos, što će to značiti. Ona se ne okreće, a ja zatvorim susjedna vrata, čin koji se osjeća gotovo ceremonijalan u našoj podjeli. Možda je to to, smrt naših mogućnosti. Možda mi je potreban ovaj podsjetnik na razlike između nje i mene, svi načini na koje - čak i bez tvrtke koja nas dijeli - ne bismo nikad uspjeli. Možda bih trebao upotrijebiti ovaj izgovor, ovu priliku, da je psihički odgurnem. Nikada neće prihvatiti ono što se dogodilo između Mire, Edwarda i mene. Progutam tu stvarnost i krenem pod tuš, željan da sve operem. Da je ova noć rublje, bilo bi skupo, ono što se čini vrijednim cijene, ali nije, vrsta što ostavlja vaš novčanik prazan i vaš um sjeban.

Službeno je. Čovjekov kurac zna samo glupe pogreške. Prvo ta luda ženapljačkaš, a sada ova - udana žena. Kladim se da Edward nije ni izašao iz hotela prije nego što je Trey pokucao na njezina vrata. Jesam li uopće bila barem na kraj pameti? Mislite da bi, ako je čovjek htio uništiti sve, možda barem pogledao u mom smjeru, barem me razmotrio prije nego što bi riskirao gnjev našeg klijenta tako što bi spavao sa njegovom ženom. 75


Ležim u mračnoj sobi i stišćem jastuk uz prsa, slušajući klima uređaj kako se pali. Srce mi galopira u grudima, ruke mi se stežu oko jastuka i poželim vrištati, umjesto toga samo režim. Govorim sebi da to nije ljubomora, ali jest. Ljubomora i žaljenje i mjeseci seksualne frustracije. Zašto ona? Zašto ne kurva u Vegasu ili uspaljena turistkinja. Zašto riskirati ovaj račun, sve da jebe bivšu djevojku. Ako je toliki kavalir u vezi sa rizikom za tvrtku, zašto onda neće da izađe sa mnom? Okrenem se na leđa i prisilim ruke da se opuste, da se vrate na madrac. Moj um se malo opušta. Možda zato što, unatoč svim njegovim flertovima i našoj latentnoj kemiji - nisam njegov tip. Možda je sva moja seksualna napetost jednostrana, a on djeluje u čisto platonskom svijetu u kojem flertuje zbog čiste zabave, nesvjestan sumanutih fantazija moje gladne seksualne volje. Razmišljam o kucanju na njegova vrata i samo da ga pitam, ispričam se, objasnim se, ali odbacim tu misao. Živci su mi previše sprženi da bi taj razgovor bio licem u lice, u okruženju u kojem će se sve moje reakcije i emocije vidjeti. U tom scenariju nema šanse da odglumim mirnu, staloženu djevojku. Prevrnem se, podignem telefon i sastavim poruku. Jesam li ti privlačna? Žene ne bi trebale postavljati takva pitanja. Trebale bismo biti uporne; uvijek trebamo znati našu moć. Ali ja ne. I moram znati. On je moj najbolji prijatelj i ne bismo trebali hodati na prstima oko naših osjećaja. Trebali bismo imati racionalnu i otvorenu raspravu o ovoj smiješno ogromnoj stvari koja je dominirala mojim rezervnim procesima razmišljanja za posljednjih ... k vragu ... čak i prije nego što smo Craig i ja prekinuli. -Poražavajuće. Zurim u odgovor, srce mi se povuklo između uzbuđenja i straha, poplava novih pitanja se podiže. Razmišljam o njima i čekam da mi postavi isto pitanje, ali telefon ostaje taman. Trebam li mu reći da se i ja tako osjećam? Ne mogu. Okrenem se na leđa i neodlučno tipkam sljedeće pitanje, čitam ga nekoliko puta prije nego što pritisnem poslati. Zašto onda nismo zajedno? Spustila sam telefon na prsa i zurila u strop. Dio mene žali što sam ovo započela. Što ako želi započeti vezu? Da li to uopće želim? Poznajem ga četrnaest mjeseci, a on cijelo vrijeme nije imao stalnu djevojku. Hoće li biti dobar materijal za dečka? Može li biti odan? Je li romantičan? Previše pitanja i nema odgovora. Podižem telefon i provjeravam je li moja poruka 76


isporučena. Ne bi trebalo trajati ovoliko dugo da odgovori, da pošalje jednostavan odgovor na tako važno pitanje. Zatvaram oči i pokušavam se opustiti, fokusirajući se na stopala i polako se pomičući gore po tijelu, opuštajući jednu grupu mišića za drugom, ruke su mi opuštene i gumene do trenutka kada moj telefon konačno zazvoni. Polako se otkotrljam na stranu i pročitam njegov odgovor. -Preveliki rizik. Kratkoća ovoga me iritira, kao da nema energije da uđe u detalje. Ali u te dvije riječi razumijem njegov stav. To je ista logika koju sam rekla sebi stotinu puta. Krenuo je ovom cestom s Vickom i njegova tvrtka je zbog toga patila. Zabavljati se s Treyem može uništiti napredak Marks Lingerie, da ne spominjemo naše prijateljstvo. Na neki način naša veza se čini nepodnošljivom. Na drugi način, činimo se krhkim kao staklo. Nitko drugi me ne može ovako ozlijediti. Ničije drugo mišljenje nije važno. Nitko drugi ne može slomiti moje srce jednako lako kao što bi ga on mogao popraviti. Ako on misli da postoji previše rizika, u redu onda. Mogu prekrižiti Treya Marksa sa moje liste kandidata i zaroniti u svijet izlazaka, mogu pronaći nekog drugog, nekog boljeg za mene, nekog bez posljedica. Mogu pronaći vezu koja, ako se završi, neće uništiti svaki dio naših života. Ne trebam Treya u svom krevetu, kao mog dečka. Mogu biti sretna što ga imam svugdje drugo. Ne znam da li je laž ili ne i u ovom trenutku, ne zanima me. Omotam ruku oko telefona, gurnem ga ispod jastuka i zatvorim oči.

Probudila sam se s porukom od Mire, gurnutom ispod vrata, njezin rukopis krupan i raskošan. U njoj, ona otkazuje naš ručak, puna isprika i obećanja da će me naći na budućem putovanju. Bilješka je priložena narudžbi, koju je Trey morao pripremiti, broj jedinica dovoljan da ispuni naš kvartal, ako ne i godinu. Prevrnem očima i bacim je na krevet. Čuje se kucanje na vratima koja spajaju sobe i ja ih otvaram, dajući Treyu napet osmijeh i vraćajući se do mog kovčega, teško ga zatvaram. On pritisne poklopac i ja ga konačno zatvorim. “Hvala.” 77


“Svakako.” On je u kaki hlačama i polo majici, svijetlo plava boja pamuka naglašava njegov ten. Ovo je country club Trey, ušminkan izgled koji me je stalno napaljivao, jasan vanjski izgled tako lako iskrivljen samo jednim tinjajućim jebanjem očiju. Danas sam nova žena, jedna od najboljih uloga, u mojim ulogama za najboljeg prijatelja i kreativnog direktora, koja se ne pita kako izgleda gol ili za što su ta ukusna usta sposobna. Odšetao je do kreveta, posegnuo naprijed i pokupio predmete od Mire. “Što je ovo?” Prelazi preko gornje stranice, a glava mu pada dok čita. “Mislio sam da ovo meni šalje.” “Jesi li vidio poruku?” Kažem veselo. “Otkazala je naš ručak.” “Da. Ja sam joj rekao.” Pogleda me. “Shvatio sam da ne bi željela jesti s njom nakon...” Napravi grimasu. “Znaš.” “Oh da.” Nasmijem se opet i njegove oči se suze. “Znam.” Posegnem naprijed i istrgnem papire nazad. “Bila bih u redu da odem s njom na ručak. Ne trebam tebe da ideš okolo i mijenjaš moj raspored.” “Žao mi je.” Ne zvuči kao da mu je žao. Zvuči uznemireno, što me čini ludo sretnom. Mogu ja ovo. Mogu biti kul djevojka, prijateljica koju ne zanima što je njen prijatelj, njen šef, poražavajuće privučen njome. Mogu prevrnuti očima na njegove droljaste šale i onda otići i udati se za nekog princa na bijelom konju. Možemo izgraditi ovu tvrtku, biti prijatelji i mogu imati vrući seks i bebe koje nemaju ništa sa Treyom Marksom. Mogu imati sve to. Mogu. I hoću. On gleda u mene i ja gledam u njega i ako bi me poljubio u ovom trenutku, raspala bih se pod njegovim dodirom. On zadrži pogled i ja pogledam u stranu, plašeći se što bi moje oči mogle pokazati.

78


Četiri mjeseca kasnije, pronašla sam svog princa u kafeu u centru. Ili točnije, on je pronašao mene. “Kate?” Pogledam gore i progutam gutljaj kave, moje oči prelaze preko svakog detalja. Mekana smeđa kosa, bez bilo kakvih preparata na njoj. Svijetlo zelene oči, vrsta koja se smiješi. Nosi naočale i ja nesvjesno dodirnem svoje, drago mi je da sam preskočila kontaktne leće danas. Njegove crte lica su kao sa reklame, sa savršeno ravnim zubima i neodoljivo iskrivljenim nosom. Plavi džemper, tkanina čvrsto pripijena oko muške građe, njegova visina dovoljna da mogu nositi štikle i opet biti niža od njega. Ustanem i pružim ruku. “Hej. Vi mora da ste zacijelo Stephen.” Rukujemo se i to je dobro rukovanje, čvrsto, ali ne poslovno, njegove ruke su mekane i tople, sve u vezi njega umirujuće konzervativno. “Molim vas, sjednite.” Izvuče stolicu preko puta i smjesti se, tu je jedan trenutak neprijatne tišine, gdje ja uzmem gutljaj svoje kave, a on izravna svoje naočale i ne mogu, pod cijenu svog života, smisliti jednu jedinu stvar za reći. Naše oči se sretnu, on se nasmiješi i ja se nasmijem unatoč sebi. “Ovo je moj peti sastanak na slijepo,” on prizna. “Pomislili biste da sam naučio još nešto osim svoga imena do sad.” “Moj osmi.” Nasmiješim se. “Izgledaš kao da si se skoro okupao, tako da ne moraš ništa reći. Već si ispred ostalih.” To je laž i on to zna, ali on se nagne naprijed i razgovor počne.

79


“Znači radite u maloprodaji?” On stavi ruke u džepove dok hodamo, njegova glava pognuta, uho napregnuto prema meni. “Tako nekako. Radim za tvrtku donjeg rublja. Mi snabdijevamo maloprodajne trgovine i vodeće lance. “Donje rublje. Kao donje rublje i čarape?” Klimnem, vežući kosu u niski rep. “Da. Manje čarape, a više delikatne stvari. “Grudnjake, gaćice, podvezice, spavaćice. Više seksi stvari. Naše linije su prilično provokativne.” Trey bi smislio neki lukavi komentar, ubacio kompliment, ali Stephen samo klimne, njegovo lice maska koncentracije. “A što vi radite za tvrtku?” “Ja sam model.” Šala padne, a on samo klimne glavom, kao da sam ozbiljna, kao da postoji bilo kakva šansa moje malenkosti na naslovnici. “Šalim se,” brzo kažem. “Ja sam kreativni direktor; odgovorna sam za cjelokupnu viziju i izvedbu iste.” Osjećam navalu ponosa kada god kažem svoju titulu. “To je lijepo.” Krenemo putem u park, zastor od drveća pruža nam malu pauzu od sunca. Njegova ruka se očeše od moju, podsjetnik gdje sam i s kim sam. Ne s Treyom koji je naviknut na moju dugu šutnju, već s ovim čovjekom, koji vjerojatno misli da sam čudna. Pokušavam smisliti nešto za reći kada on progovori. “Koliko dugo ste tamo?” Opustim se malo. “Godinu i pol.” “Da li uživate?” “Da,” kažem iskreno. “Trey je veoma dobar za raditi s njim. Dobro se slažemo.” “To je lijepo.” Pitam ga što radi i on kaže da je oralni kirurg. Fensi zubar, kako on kaže. Putuje dva puta tjedno, ima psa kojeg je uzeo sa ulice i majku u Chula Visti. Oboje volimo suši, mrzimo Ratove zvijezda4. Oboje smo ljubitelji Words

4

Ratovi zvijezda/Star Wars- serijal filmova

80


With Friends5, i – osim ako nisam dobro pročitala pogled u njegovim očimaoboje želimo da se vidimo opet. Završimo našu šetnju na parkiralištu. Ispred nas stoji moj sjajni crveni Mercedes kabriolet, poklon od Treya kada smo postigli prošlogodišnji cilj prodaje. On posegne u džep i novi Volvo džip zapišti. “To sam ja.” Okrene se prema meni i nasmiješi se. To je lijep osmijeh, topao i prijateljski. Zakorači naprijed i moje srce ubrza. Poljubac. Moj prvi poljubac poslije Craiga. Hoću li se sjetiti kako se to ispravno radi? On ispruži ruku. “Hvala što ste se sastali sa mnom. I što niste serijski ubojica.” Nasmijem se i prihvatim njegovu ruku. “Slažem se. U stvari planirala sam biti serijski ubojica, ali odlučila sam se protiv toga. Moj dan je na neki način pun. Sastanci.” Nasmiješim se i mislim da može prepoznati da se šalim. On zakorači unazad i mahne. “Nazvat ću vas. Ako je to u redu.” “Jest.” Uzvratim mahanje i sačekam da se okrene, ode prije nego krenem tražiti ključeve po džepu.

“Rekla si mu da si serijski ubojica?” Vjetar razbaruši papire u Treyovoj ruci i ja pogledam prema njima zabrinuto. “Možemo li ući unutra?” Pitam. “Izgubiti ćeš nešto.” Otvori vrata nogom, držeći ih u mjestu dok me propušta unutra. “Je li to odjeća koju si nosila?” “Ne, otišla sam kući i presvukla se,” kažem ogorčeno. “Da, ovo sam nosila. Lijepo je.” Upitna odjeća – Jones New York poslovna suknja, koju sam uparila sa dragim topom. Ne veoma opuštena odjeća za prvi sastanak, ali sastala sam se sa Stephenom u pola radnog dana. Mala haljinica se jednostavno nije činila pristojnom. “Da,” složi se, zatvarajući vrata i utišavajući vjetar, zvuk sporta dolazi iz druge sobe. “Lijepo je. Idemo u kuhinju.” 5

Words With Friends- video igra

81


Skinem svoj sako i objesim ga na njegovu ogradu na stepenicama, uklanjajući kosu s vrata i pratim ga u kuhinju, gdje on opkorači stolicu i prelazi preko prve stranice ugovora. “Ne želiš se oblačiti lijepo kad ideš na sastanak, Kate.” “Izvini,” odgovorim ogorčeno. “Ne možemo svi mi raditi od kuće za vrijeme doigravanja.” Otvorim njegov frižider, posežući u donju ladicu, gdje drži moju dijetalnu colu. Uzmem jednu i zatvorim ladicu stopalom, laktom zatvarajući vrata prije nego se okrenem prema njemu. Njegove oči se podignu do mog lica. “Uzmeš jednu i za mene?” “Dijetalnu colu?” Podignem obrve. On ne pije dijetalnu kolu. Više od toga, ruga se svakome muškarcu koji pije. “Imaju obične u istoj ladici. Ispod tvojih.” S trzajem otvorim vrata i sagnem se, tražeći kroz ledene boce, postajući nervozna kada ne mogu... Pogledam preko ramena i vidim Treya smještenog nazad u stolici, jedna noga na stolici pored, njegove oči fiksirane na moju stražnjicu. Ispravim se i njegove oči skoče do mojih. “Što?” pita. “Nemaš nikakve obične cole ovdje.” “Možda su u drugoj ladici, lijevo od te. Ali podigni svoja leđa ovaj put. I zastenji malo.” Bacim svoju limenku dijetalne cole u njegovom pravcu i on je uhvati, jednom rukom, nestašan osmijeh osvjetljava njegovo lice. “Što? Žedan sam.” “Sigurna sam da jesi,” promrmljam, zalupim vrata da se zatvore i naslonim se na pult. “Trebala bih tužiti tvoju guzicu za seksualno uznemiravanje.” “Nosi to odijelo na sudu i nitko ti neće povjerovati.” “Nije toliko loše.” Zagledam se u njega i ukradem svoj sok nazad, kuckajući u poklopac prije nego je otvorim. “Što je ispod toga?” Ignoriram ga i gurnem ugovor naprijed. “Potpiši ovo tako da ti se mogu maknuti s puta.” “Dobro. Dođi ovamo i objasni mi.” Spusti nogu sa druge stolice i izvuče je, dok njegova ruka traži olovku u gornjoj ladici kuhinjskog otoka. Trey Marks ima nekoliko strana, ali njegova poslovna je najviše primamljiva. Ozbiljnost koja mu obaspe lice, mračan ton, gladak jezik koji britko izgovara riječi poput žileta i bez oklijevanja. Uzimala sam prednost

82


toga, opskrbljujući naše sastanke sa ženskim kupcima, njihove reakcije slične mojima, čitava prostorija je jedna velika eksplozija estrogena do vremena kada gurne ruke u džepove i izjuri iz prostorije. Sada, ja se pomaknem na njegovu stranu otoka i popnem se na stolicu, posežući naprijed i povlačeći naslovnu stranicu natrag na mjesto. Jedva da sam počela svoje objašnjavanje kada osjetim vrh njegove olovke kako povlači ivicu moje suknje. Odugovlačim, moje oči padaju na moja bedra, suknja se pomiče prema gore centimetar po centimetar, iznad mojih koljena, sada mojih bedara. Rub mojih čarapa, moja koža blijeda naspram ruba crne čipke i moj dah zastane kada vrh metala dodirne moju kožu. “Lagano...” Kaže polako. “Samo provjeravam...” Gura olovku uz vrh moje čarape, dok ne dodirne kvačicu podvezice. “Koje su ovo, Mirabellas?” “Da.” Posegnem dolje da vratim suknju na mjesto, ali on odgurne moje ruke. “Vrati svoje ruke na pult, Kate. Ovo neće voditi ničemu.” Ovo neće voditi ničemu? Ovo je već otišlo negdje gdje ne bi trebalo. “Ne dodirujem te, Kate. Smiri se.” Zvuči tako blag, kao da provjerava uzorke za pakovanje ili marketinšku kopiju. Ispustim frustrirani uzdah. “Što to radiš?” Mi ovo ne radimo. Ovo nije zaigrano flertovanje, ne kada sam vlažna samo od dodira njegove olovke. “Stavi ruke na pult. Ravno. Dlanovi prema dolje. Vjeruj mi.” U osamnaest mjeseci, mi je naredio toliko stvari. Gotovo uvijek poslušam. Ne uvijek zato što želim, nego zato što mi se sviđa. Kada koristi taj glas, uradi nešto u meni. Nešto što se osjećalo – kada sam bila zaručena za Craiga – pogrešno. Stavi ruke na pult. Ravno. Dlanovi prema dolje. Bacim pogled dolje na njegovu olovku, njen metalni vrh pored čipke moje čarape. Pomiče vrh lagano preko moje kože i ja zatvorim oči. Oprezno stavim ruke na hladnu površinu pulta, raširim prste na mramoru, linije srebrne i plave preko velike površine bijele. Vjeruj mi. U nekim trenutcima, vjerujem mu svojim životom. U drugim trenutcima, ovim trenutcima, ne bih mu vjerovala ni sa čim. Hoće li spustiti usta do mojih? Možda. Hoće li gurnuti ruku ispod mog džempera i dodirnuti svojim prstima moje grudi? Nadam se. “Znaš, imali smo nekoliko pritužbi da se podvezica na ovim čarapama previše rasteže.” Gurne olovku ispod vrha čarape, njegove oči prate pokret,

83


i ja gledam kako se njegova glava naginje, gledajući kako se tkanina rasteže. “Jesi li ti imala iskustva s tim?” “Ne.” “Gurnuti ću ruku ovdje ispod.” “Zašto?” “Želim to.” Njegove se oči zaključaju sa mojima, njegova ruka ne oklijeva dok spušta olovku na pult i poseže naprijed. Mogu čuti kako se olovka kotrlja prema rubu pulta, ali ne mogu skrenuti pogled, ne mogu disati, dok on drži moje oči svojima. “Da li je to u redu, Kate?” Njegova ruka se stisne na mojoj butini, čvrst stisak posjedovanja i ja zatvorim oči. “Da li je to u redu, Kate?” Ne mogu mu odgovoriti. Ako budem pričala, preklinjati ću. Ako kažem bilo što, znati će koliko ga zapravo želim. Njegova ruka klizi unutrašnjom stranom moje noge, njegov dlan uz čipku, njegov palac na mojoj goloj koži, igrajući se kako se pomiče. “Raširi noge, Kate. Razdvoji ih.” “Trey.” To je najbolja obrana koju uspijevam reći. Mislim o Miri, o mirisanju njenog parfema i posegnem da zgrabim njegov zglob, da ga odmaknem“Samo jedna ruka na pultu.” Pomakne se sa svoje stolice, približavajući se i mogu namirisati njegovu kolonjsku, osjetiti dodir njegove majice na rukavu. Pomaknem jednu ruku sa pulta, moje tijelo se okreće prema njemu i moja koljena se očešu od njegova bedra sakrivena trapericama. “Ovo je istraživanje tržišta, Kate. Samo provjeravam proizvod. Sada, raširi noge prije nego ih ja sam razdvojim.” Raširim ih. Pustim da mi stopala slobodno vise sa stolice i raširim koljena, jedna cipela pada na pod, uz glasan zvuk, moja ramena se trzaju u odgovoru. Podignem oči prema njemu i on lagano klimne, držeći me svojim pogledom. Ne smije se, ne trepće i bila bi iznenađena ako i diše. Na trenutak, oboje dišemo. Onda on spusti glavu i ja gledam kako se njegova druga ruka pridružuje, obje prelaze preko mjesta gdje se moje čarape kače za moje podvezice. On miče prste gore, moja majica zaustavlja kretanje njegove ruke, materijal ograničen mojim dupetom na stolici. On lagano pucne jezikom po zubima. “Ustani.”

84


“Ne ustajem.” “Kate.” “Prestani govoriti moje ime. Ne ustajem.” Ako ustanem, onda će moje gaćice biti skinute i ovo će otići na veoma loše mjesto, mjesto na kojem želim biti više od godine, ali to nije bitno sada, ništa od toga nije bitno, zato što ovo nije samo Trey, ovo je vlasnik Mraks Lingeriea i ako on gurne ruku ispod moje suknje ja ću uzdahnuti kada njegovi prsti dodirnu rub mojih gaćica. Moja druga cipela udari u pod. On nagne glavu, njegovi prsti miluju svilu, onda vrh mojih bedara, onda rubove s detaljima između njih. “Jesu li ove iz jesenske kolekcije?” “Zimske.” Riječ u šapatu izađe iz mene. “Molim te, prestani.” Tako sam vlažna. Nije još ništa napravio, nije me čak ni poljubio, a tako sam bijedna, očajna. “Želiš da prestanem?” Njegovi prsti prestanu igru iznad mojih bedara i on gurne jednu sporu, sigurnu ruku između mojih nogu, njegov dodir mekan i zadirkujući, moje noge se rašire još više unatoč samoj sebi, moji kukovi se podižu prema gore, preklinjući za njim... On pređe prstima preko mog klitorisa i ja zajecam. On gurne prst niže, između mojih nogu, pritišćući vlažnost i kada izgovori moje ime, to je zakletva koja prijeđe preko njegovih usana. “Stani,” preklinjem. “Ne znam mogu li?”

Mislim to kada kažem to. Ne znam da li mogu prestati. Ne kada ona sjedi na rubu stolice, njena suknja je podignuta, koljena raširena, dok su njene noge mlitave i još više raširene. Stojim ispred nje, jedna ruka stišće i miluje njeno bedro. Moja druga ruka se ozbiljno zajebava s mojim mozgom. Igra se s njenom pičkicom, njenom dragom pičkicom, tanki komadić mog rublja je jedina stvar između njene kože i moje. Prestravljen sam da pomaknem te gaćice, prestravljen sam, da ako dodirnem njenu golu vrućinu, ako osjetim glatku kožu ili svilene dlačice, da ću izgubiti svu kontrolu. Ako gurnem jedan prst, ili dva u nju... dovraga. Kako ću se zaustaviti od trganja svog remena i zatvarača na hlačama? Kako ću se zaustaviti od oslobađanja mog kurca i zabijanja u nju? Samo sam sekundama udaljen od toga da je imam, 85


od grabljenja njene stražnjice i povlačenja na mene, od guranja duboko u nju i kompletnog posjedovanja ove nevjerojatne žene. Mogao bih držati njenu kosu u šaci i poljubiti njena usta. Mogu je okusiti, imati je, zadovoljiti je. Mogu je raširiti na mom pultu i zadirkivati svaki dio nje svojim jezikom, prstima, kurcem. Mogu joj reći kako se osjećam i moliti za njeno srce. Mogu svršiti u njoj i imati je do kraja svog jebenog života. Mogu je prepasti i izgubiti je zauvijek. Stani, rekla je. Povučem ruku i ispravim se, stavljajući razmak od dva koraka između nas. Moram prestati. Uz moj zatvarač od hlača, moj kurac me mrzi još više. Okrenem se od nje i udahnem, prilagođavajući svoj izgled, prisiljavajući divlju potrebu da ode iz mojih očiju. Da li je vidjela? Koliko očajno je želim? Naravno da jest. Dodirivati je? Što sam jebeno mislio? Bile su to vijesti o njenom sastanku koje su slomile moju samokontrolu, način na koji je ograničena iznutra, puna priča i osmijeha, kao da je ovaj muškarac mogućnost, kao da bi je on, u bilo kojem načinu, mogao učiniti sretnom. Vidio sam nadu u njenim očima i u mom srcu se uključio prekidač za paniku. Stani, rekla je. Okrenem se prema njoj i pokušam zaigranim tonom koji me je izvukao iz tisuću situacija. “I ti kažeš da ne pratiš naređenja.” Okrenuta je prema otoku, ugovori rašireni ispred nje i znam što ću vidjet kada stanem pored nje – kontrolu. Moja prelijepa djevojka je voli, sakrivanje emocija, tako mnogo interakcije, igra gdje njene riječi ne odgovaraju njenom izgledu i njena značenja nisu nikad lako rješiva. “Zašto te briga što nosim ispod odijela?” Njena glava se ne okreće prema meni, ostaje pognuta, iznad ugovora, njeni prsti zauzeti, skidajući i prepravljajući POTPIŠI OVDJE naljepnice koje nisu potrebne. “Želio sam znati da li si se uopće potrudila za tog čovjeka.” To uzrokuje da se njena glava okrene i ona gleda u mene kao da sam lud. “Bio je to naš prvi sastanak. Sastanak na kavi. Ne bi vidio ništa ispod mog odijela.” “Zato... rekla si mu da si serijski ubojica?” Izigravam zbunjenost, skupljajući obrve i zarađujući osmijeh od nje. “Zato što je to bio naš PRVI SASTANAK,” naglasi. “Nismo se čak ni poljubili.” Kucne po vrhu stranice. “Dođi potpiši.”

86


“Nije te poljubio?” Ovo je alarmirajuće i ja sjednem, povlačeći prvu stranicu prema sebi i naškrabam svoj potpis na dnu. “Ne. Što me je na neki način iznenadilo.” Ona nagne glavu, gledajući me kako potpisujem drugu stranicu, mali osmijeh se širi preko njenih usana. “Bilo je nekako lijepo, zapravo. Bio je takav džentlmen u vezi toga.” Ovo mi ne treba. Njezin entuzijazam, njezine oči pune zvijezda, njen jebeni “džentlmen.” Koja je bila poanta hakiranja u njen eHarmony profil ako je završila sa spajanjem nje sa poželjnim muškarcem? Trebali su napraviti njen profil takvom zbrkom tako da bude spojena samo sa gubitnicima. “Što on radi? Taj tvoj džentlmen?” “On je zubar,” izbaci ona, gurajući još jednu stranicu u mom smjeru. “Ili zubni kirurg. Kako god se to zove.” “Oralni kirurg?” Pitam, moja ruka stišće olovku. “Da!” ona vikne. “To je to. Hvala.” Bilo kakav efekt koji su moje ruke imale na njoj je očigledno nestao. Ona se sada čini sto posto fokusirana na ovaj glupi ugovor i ovaj njen bezvezni sastanak. “Da li ti se svidio?” Pitam pitanje opušteno koliko mogu, moja olovka se zabija u mekani papir, moje škrabanje grublje nego obično. “Mislim da da. On je tako bolji od ostalih momaka. I ja sam veoma umorna od traženja.” “To zvuči kao recept za uspjeh. Momak koji je bolji od gomile idiota i žena umorna od traženja.” Gurnem posljednju stranicu prema njoj i ustanem. “Da li ljubav ima bilo koji dio te jednadžbe?” “Bio je to naš prvi sastanak, Trey!” Ona vikne. “Daj mi još nekoliko sastanaka.” Sljedeće pitanje nisam trebao pitati; nije moj posao, nije primjereno između suradnika, nije čak ni između prijatelja. Odem do frižidera, boreći se s tim. Ipak, upravo prije nego pronađem i otvorim limenku piva, ono dođe. “Kada ga planiraš jebati?” Ona stoji, sakuplja papire, spajalica u njenoj ruci, kada je pitanje udari. Ona ne gleda u mene. “To nije tvoj posao.” “Samo ne želim da požuriš sa tim. Prošlo je tek... koliko? Devet mjeseci otkako ste ti i Craig...” “Začepi.” Okrene se prema meni, njene ruke posežu nazad na pult i ona se podigne na mramor kao da joj je petnaest. “Da sam htjela, jebao bi me

87


upravo sada.” Ona podigne svoju suknju, podižući je preko butina i raširi svoja koljena dovoljno da mogu vidjeti blijedo roza boju njezinih gaćica, uparenu sa podvezicama. Prije godinu dana smo se svađali oko imena boje. Prije godinu, zurio sam u set uzoraka i zamišljao ga na njoj. “Tako da nemoj mi držati predavanje o vrlinama ili da li sam spremna. Ja mislim da ti samo ne želiš da ja jebem nekog drugog.” Pokušavam zadržati oči na njenom licu, ali je teško kada su njene noge raširene, njene riječi me izazivaju i ja zamalo posegnem za njom. “Nemoj me iskušavati, Kate.” “Jesam li u pravu, Trey?” Ona razvuče moje ime preko svog jezika i nikad u životu nije zvučalo tako seksi. “Ti si moja najbolja prijateljica. Pokušavam da pazim na tebe.” “Znači, ne želiš da me jebeš.” Ona podigne bradu, povlačeći svjesno njenu majicu i njena koljena se počinju zatvarati. “Stani.” Zakoračim naprijed, moje ruke se smještaju na njena koljena i gurnem da ih razdvojim, njeno tijelo se otvara kao cvijet za mene, ta jebena roza svila sijeva na mene između njenih bedara. Pomaknem svoj pogled s toga i nazad na njeno lice. Ako želiš da te jebem, Kate, samo reci riječ. Nemoj nikada biti zbunjena da li ja to želim. Ne postoji ništa na Zemlji što želim toliko kao tebe. Volio bih da znam da li kemija koju mi imamo... da li može biti kako sam ja zamislio.” Jedna njena ruka se pomakne, probni doseg koji klizi niz moju desnu ključnu kost prije nego se spusti na moje grudi. “A ako nije?” Njene oči se prebace na moje i činjenica da je u njima nesigurnost slomi moje srce. “Bože, nadam se da nije. Nadam se da je grozna. To bi učinilo naše živote mnogo lakšim.” Nasmijem se i njene oči se zagriju i jebeš mi sve- ovo se zapravo može dogoditi. Ovlažim usne i kažem jednu stvar koja bi sve ovo mogla uništiti. “Ali mislio sam ono što sam ti napisao u Vegasu. Previše je riskantno.” Gurnem ruke s njenih koljena, moji prsti pamte linije njenih nogu, svileni dodir čarapa. Odmaknem se natrag i stavim ruke u džepove prije nego napravim još jednu grešku s njima. “Puno toga je-” “Na kocki,” ona završi, njena koljena se sastanu i ona se odgurne sa pulta na pod, stišćući rub za podršku. “Da, to zvuči poznato.” Ona se sagne i obuče jednu cipelu, a onda i drugu. “Kada odlaziš u New York?”

88


“Sutra navečer.” Oklijevam, razmišljajući o svom sljedećem potezu. “Želiš li ići?” Ona zatrese glavom, posežući za svojom torbom. Ovo mora da je to onda, kraj njene posjete. Nekada sam volio utjehu, trenutak kada zakoračim u svoj dom i ne čujem NIŠTA. Sada, osjećaj je samo usamljenost. Ona se zaustavi pored mene, na putu do vrata. “Jesmo u redu?” “Uvijek.” Nagnem se prema njoj i ona očeše usne od moj obraz. “Vozi oprezno.” “Hoću.” Ona stisne moju ruku i onda čujem zvuk njezinih štikli dok odlazi iz kuhinje. Otišla je. “Jesmo u redu?” Da je moj odgovor bilo donje rublje, bio bi to korzet. Obmanjiv kao sam vrag.

89


Uključim tuš i otkopčam pojas koji mi drži podvezice, rolajući skupe čarape niz moje noge i iskoračujem iz vlažnih gaćica, ostavljajući gomilu rublja na podu moje kupaonice, ostatak mog razodijevanja učinjen je sa manjom ceremonijom. Razmišljam o odijelu i onda bacim sako i suknju u pravcu mog kreveta. On je u pravu, ružno je. I ja nikada više neću moći nositi tu suknju bez da razmišljam o njegovoj olovci koja gura tkaninu, njegove ruke ispod nje. Gola, otvorim vrata i zakoračim pod tuš, zatvarajući oči dok topla voda udara moju kožu. Ne znam što da radim s njim. Skoro sam ga preklinjala. Skoro sam rekla da me nije briga o obavezama i rizicima i rekla mu da me odvede u svoju spavaću sobu. Samo tako. Stavi ruke na pult. Ravno. Dlanovi dolje. Bože, mjesta na koja je moj um otišao. Mogla sam osjetiti njegovu toplotu kada se pomaknuo iza mene, njegov dodir na meni. Da je kleknuo, podignuo moju suknju, ogolio moju stražnjicu, prešao prstima preko brazilke ispod mog rublja, da je pomaknuo moj gaćice u stranu... Gurnem ruku dolje, do mog nateknutog klitorisa i lagano prijeđem prstima preko njega. Je li shvatio koliko sam vlažna? Koliko jako sam ga željela? Čak i sada, zadrhtim na pomisao toga, grubost u njegovom glasu, dominantan način na koji se njegova ruka zatvorila oko moje butine. “Gurnuti ću svoju ruku ovdje ispod.” Trljam male krugove oko svog klitorisa i posegnem za ručnim dodatkom tuša. Prebacim kontrolu i voda počne pulsirati iz glave tuša, mali jecaj mi pobjegne sa usana kada ga pritisnem između nogu, vruća voda klizi preko mog klitorisa, moje noge se zatežu u odgovoru. Naslonim se rukom na zid, moje oči se zatvaraju dok se prisjećam pogleda u njegovim očima kada mu je ruka kliznula ispod moje 90


suknje, kada su njegovi prsti istraživali rub mojih gaćica, kada me je njegova ruka zgrabila, njegovi nježni prsti guraju vlažni materijal u mene. Sve što je trebao napraviti je maknuti tkaninu. Jedan mali pokret. Jedno savijanje njegovih prstiju i ja bih zgrabila njegova ramena i zajecala njegovo ime, obećala mu bilo što i preklinjala ga za sve. Da je zamijenio te prste svojim kurcem, ja bih mu prodala svoju dušu. Raširi noge, Kate. Razdvoji ih. Trebam ga u neprirodnom smislu. Trebam ga da razdvoji moje butine i stavi svoja usta na mene. Trebam ga da siše moj klitoris i zadirkuje me prstima; Trebam ga da me skupi uz svoje grudi i gurne svoj kurac u mene. Želim pogledati prema dolje i vidjeti njegov ogoljeni kurac, da ga gledam uz moju kožu, zabijanje, čvrsto stezanje njegovih mišića i ja se trljam od glavu tuša kao pas u blatu. Zagrizem svoju usnu. Ponekad, samo sa određenim pogledom mogu osjetiti njegovo uzbuđenje. Taj pogled me uvijek natjera da razmišljam o njegovom kurcu kako se diže u njegovim hlačama, raste krut, debeli vrh koji se gura od tkaninu. Podignem kukove naprijed, dajući uzdah zadovoljstva kada me noge gotovo izdaju, moj orgazam blizu. Zamišljam ga kako ustaje od svog stola, taj se pogled produbljuje, njegova ruka otvara zatvarač, izvlačeći njegov kurac. Raširi svoje noge prije nego ih raširim sam. On mi je to rekao. Moj Trey. On mi je dao tu naredbu i ja sam raširila svoje noge za njega. Je li vidio moje gaćice? Je li vidio kako su zapele na meni, način na koji sam drhtala? Zamišljam ga kako korača naprijed, njegova glava se naginje, oči pretražuju, njegovi prsti povlače moje gaćice u stranu i otkriva mene, cijelu, nateknutu, ružičastu i vlažnu. Pogledao bi gore i taj pogled, taj pogled u njegovim očima- svršila sam od ideje, orgazam je brutalan, moji prsti klize niz pločice, moje tijelo se napinje, pozadina se zaokružuje i on je dugačak i jak kada procvjeta, valovi zadovoljstva koji prolaze kroz mene, moji jecaji utišani vodom, moje zadovoljstvo produženo mlazom vode. Kada konačno skliznem uza zid, nijema sam, moje emocije potrošene, moje tijelo mlitavo, moja glava u magli orgazmičkog blaženstva. To su samo fantazije. Fantazije koje neće imati život. Fantazije koje pripadaju privatnim trenutcima između mene i mojih prstiju, mojih igračaka i mog tuša. Eventualno, imati ću nekoga novog, nekoga tko će ukrasti moje srce i preuzeti moj um, izbrisati ove smiješne misli.

91


Posegnem i isključim ručni tuš, zatvarajući oči zakoračim ispod mlaza vruće vode.

Mjesec dana kasnije, žena tiho sjedi pored mene, njene štikle prekrižene u člancima, njene ruke u krilu. Ona je nekoliko godina mlađa od mene i mogu to vidjeti u njenoj nevinosti, njenim nervoznim očima, kuckanju njenih tamnih noktiju od njene crne traperice, igranje sa njenim pametnim satom. Pogledam dolje u njen životopis, jedan prilično impresivan i to se slaže dobro sa poslom grafičkog dizajnera. Upitam je o njenom trenutnom poslu i ona počinje pričati, zaustavljajući se kada se na vratima začuje lagano kucanje. “Dobro jutro,” Treyev glas ispuni moju kancelariju i ja ga oštro pogledam. “Dobro jutro,” kažem blago, u pokušaju da sakrijem svoju iziritiranost. “Biti ću gotova za nekoliko minuta.” On zakorači unutra i ja potisnem jecaj. “Gospođice Cone, ovo je Trey Marks, naš vlasnik. Trey ovo je Chelsea Cone.” “Upoznali smo se prije.” On pruži ruku i ona ustane, njeni obrazi buknu u svijetlo ružičastu boju. Gledam zainteresirano. “Lijepo te je vidjeti opet. Hvala što si došla.” “Moje zadovoljstvo.” Ona ostane stajati i ja pogledam Treya. “Skoro sam gotova ovdje, Trey.” “Naravno.” On mi se nasmije i tu ima nešto, poruka neke vrste, ali je propustim. “Možeš li doći u moj ured kada završiš? Postoji problem sa brazilskom narudžbom, trebam da pogledaš to.” 'Brazilska narudžba' je naša šifra. Nešto nije u redu i ja kružim kroz događaje tog jutra, probleme koji se izdvajaju, sve stvari koje su mogle poći po krivu. Klimnem. “Biti ću tamo uskoro.” Kada on ode, boja u njenim obrazima se vrati u normalu, njen povratak u njeno sjedište više izgleda kao rušenje i ja je pogledam oprezno. “Da li je sve u redu?” “Da. Žao mi je. Samo se osjećam malo ošamućeno.” 92


Zatvorim korice fascikle koje sadrže njen životopis. Ona je najbolji kandidat zasad i ja biram svoje riječi oprezno, moj mozak ometen Treyom i njegovom brazilskom narudžbom. “Hvala ti što si došla. Napraviti ćemo odluku o ovoj poziciji do kraja tjedna.” Ona ustane i ja je ispratim do recepcije, a onda odem ravno u Treyev ured. “Što nije u redu?” Zatvorim vrata, razmišljajući o našoj tvorničkoj pošiljci, o patentu koji je u tijeku na našim zatvaračima kukica, građanskoj parnici protiv našeg proizvođača svile. “Nemoj je zaposliti.” On sjedi u svojoj kožnoj stolici, jedan lakat mu je na naslonjaču za ruku, njegova šaka se igra po njegovoj bradi. Toliko je neočekivano da mi treba trenutak da shvatim. “Koga? Chelsea?” “Da.” “Zašto?” Njegova ruka padne sa njegovih usta i on zgrabi stol, povlačeći stolicu naprijed. “Imam prošlost s njom.” Između Vicke i Mire, vidjela sam žene sa kojima je Trey imao prošlost. One su snažne, samouvjerene žene, ništa kao slatka, krotka Chelsea. “Kakvu vrstu prošlosti?” Upitam oprezno. “Bili ste u vezi?” “Ne. Stvar sa jednom noći.” Sjedni dolje. “Izluđuješ me tako dok mi stojiš nad glavom.” “Bio si s njom na jednu noć?” Nasmijem se nesigurno. “Stvarno? Jesi li siguran?” “Nije u stvari bilo za jednu noć i da veoma sam siguran koga sam jebao, Kate.” Naglasak koji daje riječima, šalje neko tamno peckanje niz moju kralježnicu. “Znači... ne želiš da je zaposlim?” Imam mnogo pitanja, sva nepristojna u ovom trenutku. “Mislim da sam naglasio svoje mišljenje o vezama u uredu.” Sretnem njegove oči i nešto jače od tenzije prođe između nas. Da, njegov stav o tome je jasan. Kristalno jasan. Klimnem lagano. “U redu. Naći ću nekog drugog.” “Hvala ti, Kate.” Sam način na koji kaže moje ime boli.

93


Restoran je jedno od onih mjesta sa seoskim stolovima, malo više ozbiljno, konobar se baca u produženi monolog čim sjednemo. Svakom od nas donese male tanjure sa nečim što je glavni kuhar dizajnirao 'da probudi naša osjetila', nešto o čemu bi trebali misliti kao o 'raskošnom putovanju za jezik'. Ja automatski pogledam Treya, spremna za njegovu neslanu šalu, ali on ne gleda u mene. Smiješak je tu, ali je upućen njegovoj pratilji – Chelsea – koja se crveni, njena ruka se nervozno igra sa krajem njene pletenice. Pomjerim se do Stephena, koji nesigurno podigne kreker i umoči ga u ljepljivi umak boje karamele. Pogledam dolje u svoj uzorak i čvor u mom trbuhu se počinje formirati. Vino je doneseno, zajedno sa drugim monologom o predjelima, jedan koji Trey potpuno ignorira, njegova usta na plavušinom uhu, njegova ruka prebačena preko njene stolice, vrhovi prstiju se igraju s njenim golim ramenom. Kada konačno pogleda prema gore, govor je gotov i vino je nasuto. Posegnem za svojom čašom i Trey ustane, umirujući moju reakciju. “Zdravica,” on kaže, podižući svoju čašu. “Vas dvoje ste zajedno tri mjeseca, zar ne?” On pogleda od Stephena prema meni i nasmije se toplo. “To je točno.” Stephen ispruži svoju čašu i napola ustane iz svog sjedišta. “Za tri mjeseca i još mnogo drugih.” Trey podigne čašu i mi nazdravimo, naše oči se susreću kada se naše čaše dodirnu. Spustim svoje oči malo, a on se samo nasmije. “Čestitke, Kate.” “To je tri mjeseca,” kažem slatko koliko mogu. “Nije baš da je vrijedno zdravice.” Svi se vratimo na svoja mjesta i ja gledam kako Chelsea grabi svoju čašu sa obje ruke kao da je topla šalica kave. Ne moram pitati koliko su u vezi. Mogu to reći sa psihotičnom preciznošću. Dva i pol mjeseca. Dva tjedna nakon što smo Stephen i ja službeno počeli vezu, pojavila se u uredu, Kate Sade prebačena preko njenih ramena, joga hlače i kratki sportski top. Veselo mi je mahnula i odskakutala u Treyevu kancelariju, njegova vrata brzo zatvorena i zastori navučeni. Očigledno Trey nije htio da je zaposli, ali je ipak htio da obnovi njihovu prošlost. Buljila sam u izvještaj popisa zaliha i pokušala misliti o bilo čemu drugom osim o onome što se događa unutra. Bilo je to najdužih dvadeset minuta u mom životu. I to popodne je otišao na 94


ručak s njom dug devedeset minuta, kada sam ga pitala o tome samo je slegnuo ramenima. Ona je zabavna, rekao je. Kada sam ga pitala sviđa li mu se, podignuo je obrvu na moje pitanje kao da smo još uvijek u srednjoj školi. Od tada, zadržala sam svoja pitanja o Chelsea za sebe. Čudno je, vidjeti ga u ovoj ulozi, vidjeti nježnost koja izlazi ispod svih tih slojeva playboya. Kako uzme nestašni pramen njene kose i zakači ga iza uha. Kako sagne glavu da čuje njene riječi i gleda je kada hoda kroz prostoriju. Imala sam njegovu nepodijeljenu pažnju tako dugo – vidjeti je usmjerenu na drugu ženu je uznemiravajuće. Osjećam se izgubljeno kada pogledam u njega i nemam njegov pogled, kada kažem nešto i potreban je trenutak da zadobijem njegovu pažnju. Posegnem ispod stola i stavim svoju ruku u Stephenovu, potreba da osjetim nešto, povezanost, ispunjena iznenadnom potrebom da me netko drži, da budem zagrljena uz muške grudi, da osjetim ruke omotane oko mene. Stephenove ruke, podsjetim se, podignem svoj pogled s Treyeve ruke, sa sporog pokreta njegovog kažiprsta oko ruba njegovog tanjura sa kruhom. Pomaknem svoj pogled na Treyeve grudi, njegova jakna otkopčana, njegova tamna majica na V izrez pripijena uz njegovo tijelo, kratka brada uz njegov vrat i bradu. Njegove usne se trznu i ja podignem svoj pogled do njegovih očiju. One me proučavaju i to je trenutak kada ne mogu progutati, gdje komad kruha samo stoji na mom jeziku. On lagano uzme čašu i ja mogu samo gledati kako je podiže do svojih usta. Jednostavan čin pijenja ne bi trebao biti tako zavodnički, ne bi trebao natjerati ženu da stisne svoja bedra ili proguta u potrebi. Odjednom sam žedna i vruće mi je, ja skrenem pogled, posežući za svojom hladnom vodom, smiješeći se kada Stephen pogleda u mom pravcu. Chelsea me pita nešto o mojoj haljini i ja odgovorim, prisiljavajući se da je pogledam u oči, da odgovorim kulturno, da imam neki glupi razgovor o epizodi The Viewa, jednoj koju nisam pogledala, ali o kojoj ona očajno želi razgovarati. “Idemo u Exumu na kraju mjeseca,” Trey se ubaci lagano. “Vas dvoje bi nam se trebali pridružiti.” “Imaju divlje svinje tamo,” ona kaže uzbuđeno. “Možeš plivati s njima.” “Svinje?” Pitam nesigurno. “Je li to higijenski?” “One su veoma čiste,” informira me, naginjući se naprijed, njen glas se stišava kao da je to vrsta neke tajne. “Imaju instagram račun, mogu ti poslati

95


link.” Ne kažem joj da nemam instagram ili da imam veoma malo interesa da plivam sa životinjama kada sam udaljena minutama od jedenja istih. Jednostavno klimnem, potražim konobara, žaleći što sam uopće pristala na ovu večeru. “Što misliš, Kate?” Trey se nasloni natrag u stolici i njegovo stopalo udari u moje. “Exuma? Ti i Steve?” “Krajem mjeseca?” Pogledam u plafon. “Ja mislim...” Pogledam u Stephena za pomoć. “Nije li to kada idemo tvojim roditeljima?” On propusti moj znak i obraduje se na vijest mene i njegovih roditelja, upoznavanje koje gura već tjednima. Kada klimne, namrštim se Treyu, slažući facu sa što više žaljenja mogu. “Možda sljedeći put,” kažem i on zadrži moj pogled na trenutak prije nego se okrene prema Stephenu. “Steve, Kate kaže da si ti oralni hirurg.” “Stephen,” prekinem, iznervirana kada Stephen odmahne na nadimak, a njegova ramena se nagnu naprijed i on krene u priču o održavanju zubi i proceduri korijenskih kanala. Pogledam u Chelsea, koja proučava svoj jelovnik. Gledam kako njena ruka pušta jedan rub jelovnika dok poseže ispod stola, moje oči su na pokretu koji uzrokuje da Trey zastane u pola rečenice. Ona pogleda gore i vidi da gledam, zatim porumeni lagano, njena ruka se vraća na jelovnik, okrene list i ona se zagleda u vina. Možda je to to. Možda iza njenog rumenjenja i mekanih riječi, je super čudna. Nešto je moralo biti uzrok da ga zaustavi u izlaženju sa gomilom žena poslije toliko godina koliko je bio sam. Ja pogledam u svoj jelovnik i pokušavam otjerati misli o tome što je njena ruka radila, osjećaj njega kroz njegove hlače i je li očvrsnuo ispod njenog dodira. Stresem se i zagledam u popis predjela. Definitivno ne idemo na Exumu. Cijeli vikend s njima bi bio čisti pakao. “Pa, moram ti reći Steve. Trey spusti svoju čašu i ja osjetim opasnost prije nego što ponovno otvori usta. “Uvijek sam se pitao je li Kate tako opaka u vezi kao što je u uredu.” “Oh, molim te.” Preokrenem očima. “Stephen, ignoriraj ga.” “Ne, stvarno.” Trey se nagne naprijed, njegove podlaktice su naslonjene na stolnjak. “Je li ona alfa.”

96


“U stvari veoma sam pokorna,” slažem, bez razloga, osim što mala gospođica Chelsea ovdje, se čini pozitivno zauzeta zurenjem u dizajn stolnjaka. “Daj molim te,” Trey se naruga. “Ti ne bi mogla biti pokorna ni da ti život zavisi od toga.” Stavi ruke na pult. Ravno. Dlanovi dolje. Zagledam se u njega i pitam se da li je zaboravio taj trenutak. “Mislim da nisi u pravu.” “Nije to loša stvar,” on izaziva. “Većina muškaraca voli malo borbe u svojim ženama.” On pogleda u Stephena. “Pa zadovolji nas. U vezi, da li je ona dominantna ili pokorna?” On pita čovjeka koji me jedva poznaje i on to zna. Ovo nije pitanje, ovo je brzi kviz, jedan u kojem pokušava saznati koliko je angažirana moja veza, koliko mog srca je ovaj muškarac zauzeo. Otrgnem komad kruha svojim zubima i upitam se koliko uvjerljivo mogu odglumiti bolest. Možda možemo preskočiti glavni slijed i pobjeći nakon predjela. “Ona nije tako jednostavna,” Stephen kaže, njegova ruka prelazi niz moja leđa, njegovi prsti hladni na goloj koži. “Baš kada pomislim da je ona najnezavisnija žena u Kaliforniji, iznenadi me.” On se nagne i utisne mekani poljubac u moje rame. “Kao što si napravila prošli tjedan.” Prebacim oči na njega, pitanje u njima. Prošli tjedan. On se nagne, snižavajući svoj glas. “U dizalu,” podsjeti me. Oh. Ne bih to baš nazvala pokornim trenutkom; bio je to više jedan trenutak slabosti. Dizalo u njegovoj zgradi se zatreslo, svjetla su blicala i ja nisam mogla ništa osim zavući se u njegove ruke, prestravljena što sam zaglavljena tu, u mraku, napad klaustrofobije napunjen i čeka. To nije bilo potrebno. Svjetla su ostala upaljena i dizalo je nastavilo svoje penjanje, kriza izbjegnuta. Stresem se spremna da završim razgovor. “U pravu si. Ja sam paradoks suprotnosti.” Isplazim jezik prema Stephenu i on mi podari taj osmijeh, jedan koji je rezerviran za trenutke kada je oduševljen sa mnom i nisam iznenađena kada se nagne i pritisne usne na moje. Kada se odmaknem, konobar je konačno ovdje i ja mu se nasmijem s olakšanjem.

97


Večera je dva sata potpune agonije i ne znam je li to bila prvobitno Kateina ideja ili moja, ali ne smije se više nikad dogoditi. Kada god je dotakne, moja koža se naježi. Kad je poljubi, ja želim ustati iz svoje stolice. I nikada više neću moći zakoračiti u lift, bez da prelazim preko svakog scenarija koji se mogao dogoditi između njih. Pitanje je bilo test i on je pao. Pokorna i dominantna nisu riječi koje se odnose na Kate. Ona je oboje, konstantno i u isto vrijeme. Ona me izaziva, dok moli za dominaciju. Svađa se za ono što želi da bude rečeno. Ona treba čvrstu ruku koja će joj dati sve što treba. Ona treba mene i nikog drugog. Chelsea mi kaže nešto i ja okrenem glavu, kimajući, želeći da ode u sobu i spava. Noćas je bilo okrutno njoj kao što je bilo i meni. Svaki dodir predstava, svaki šapat igra moći, čitava večera bitka između Kate i mene. Chelsea povuče moju ruku i ja ustanem, prateći je do njene sobe. “Pričekaj ovdje.” Ona me gurne u stolicu, jednu pored kamina u spavaćoj sobi i ja potonem u baršun, trljajući ruke preko lica. “Ne večeras, Chels-” “Ušuti.” Ona nestane u kupatilu i ja se stropoštam u stolici, zatvarajući oči i odmarajući glavu na naslonu stolice, slušajući zvuk vode kako teče i ladica kako se otvaraju. Kada se ponovno pojavi, otvorim malo jedno oko, njen profil okružen svjetlom iz kupatila. “Zatvori oči.” Prišapće ona. Neću, moja glava se okreće na jednu stranu dok je odmjeravam, pokušavajući shvatiti što je drugačije. To je njena kosa, tamnija je i kraća, dodiruje vrhove njenih ramena. “Što to radiš?” “Ššš...” ona kaže, opkoračujući me. “Ne postavljaj pitanja.” Ona se nagne naprijed, tu je i miris njenog parfema, miris koji Kate nosi. Ja se ukočim i ona podigne moje ruke stavljajući ih na svoje kukove. “Skini me.” “Chelsea...” “Ne misli o tome. Pretvaraj se da sam ona. Trebaš to.” Ona provlači svoje prste kroz moju kosu i u mračnoj spavaćoj, sa tamnom kosom, njen miris... Skoro mogu povjerovati, skoro vjerujem da je ovo Kate i da je mogu imati. Trenutno, mogu joj otkopčati top i zakopati lice u njene grudi. Mogu je gurnuti na pod i imati njena usta oko svog kurca. Mogu je odnijeti u svoj krevet i omotati njene ruke oko svog struka, reći joj sve o čemu mislim, a ne

98


izgovorim. Volim Chelsea zbog ovoga, ali također i mrzim zato što je vidjela to, koliko očito mora biti. Pustim da mi glava padne naprijed, odmarajući se na njenim grudima, moje ruke idu oko njenog struka. Zagrlim je prema sebi i osjetim kako se slamam, osjetim točno koliko je osjetljiv svaki dio mog života. “Ne mogu,” kažem, riječi grube. “Žao mi je.” Ona se nagne unazad i podigne moju bradu. Drago mi je što je mrak, drago mi je što ne mogu vidjeti njeno lice. “Neka ti ne bude žao. Bila je to glupa ideja. Malo jeziva sa moje strane također.” Nasmijem se i spustim glavu u udubinu njenog vrata. “Nije bila grozna ideja. Sad sam tvrd kao kamen.” “Da mogu to osjetiti.” Ona se pomjeri od mene. “Bilo kakva šansa da to iskoristim?” “Ne večeras.” Posegnem gore i nježno povučem njenu kosu, perika spadne i njena plava kosa se raspe. “Ja sam u jednom paklenom raspoloženju, samo ću uskočiti pod tuš, ako ti ne smeta. Onda se mogu pobrinuti za tebe.” “U redu sam.” Ona se otkotrlja s mog krila, skačući na noge. “Ja sam ionako deset minuta udaljena od vinske kome.” Ona odluta prema svjetlu i zaustavi se okrećući se u dovratku. “Ali organiziraš nešto ovaj vikend, točno? Nekoga da se igram s njim?” “Daa.” Gledam kako ispravlja leđa, skidajući haljinu preko ramena i bacajući je na pod, žena ne može odoliti da ne napravi predstavu. Ovaj vikend bi joj bio najbolja prilika, ja i još dva muškarca bi je jebali na nekoliko načina. Čekam da me obuzme poznato uzbuđenje, fiks koji uzrokuje sastajanje, ali tamo nema ništa, moj strah još u punoj snazi, moj mozak se ne može riješiti slike kako se Stephen naginje nad njom, njegovo lice zrači na Kate kao da je ona njegova. Ne mogu ovo više raditi. Nešto će uzeti danak, nešto mora da pukne. Inače ću poludjeti. Mislim o analogiji rublja, ali me glava previše boli.

99


“Što misliš?” Trey prevrće ključeve u svojoj ruci i pogleda gore u luster, njegove oči prelaze preko izloženih greda u dnevnoj sobi prije nego se vrate na mene. Marks Lingerie je upravo završio rekordno dobru godinu i Trey izgleda odlučan u tome da potroši svu zaradu. Jučer mi je napisao bonus ček sa dovoljno nula da se moja mama onesvijesti. Danas lovimo kuće. Ne za mene, za njega. “Sviđa mi se.” Padnem nazad na kožni kauč, ogromni jastuci su široki dovoljno da bi mogla napraviti male snježne anđele na neki način. “Da li kauč dolazi s njom?” “O namještaju se može pregovarati,” agent dobaci, njene cipele lupaju po drvenim podovima dok prati Treya u kuhinju. Otkotrljam se na lijevo, silazeći s kauča i stanem. “Malo je prevelika,” primijetim. “Pet spavaćih soba? Da li otvaraš sirotište?” Postavila sam nekoliko pitanja o Chelsea koja je on izbjegao sa profesionalnom vještinom. Kuća se čini značajan korak naprijed prema kućenju. Oni su u vezi već šest mjeseci. Možda postaju ozbiljni, pričaju o bebama – ova kuća je prvi korak prema njihovom Reality šou sa osmorkama. Unutra, poznato gorenje zavisti se pojavi. “Za što je to lice?” Trey stane ispred mene. “Što ti se ne sviđa.” Obrišem mrgođenje s lica i pokušavam izmisliti nešto što mi se ne sviđa. “Plafoni su veoma visoki,” uspijem. On pogleda gore. “Da, jesu. Odlično zapažanje. Što bi bilo idealno, dva i pol metra?” On se okrene prema agentu. “Možete li to staviti na moju listu.” “Začepi,” puknem i agent pogleda između njega i mene, zbunjen. “U redu je.” Okrenem se uokolo, gledajući kroz ogromne prozore i na pogled. “Savršena je za tebe.” 100


“Ima dosta gostinjskih soba,” on naglasi. “Dobro bi mi došao cimer.” “Ha.” Nasmijem se. “Ne mislim da bi se to svidjelo Chelsea.” “Ili Stephenu,” on istakne i ja se promeškoljim, razgovor ide u pravcu koji normalno izbjegavamo. “Plus...” On se okrene prema meni. “Izgledaš kao da bi imala problema pratiti kućna pravila.” “Kućna pravila?” Nasmijem se. “Pusti me da pogodim.” On otvori klizna staklena vrata i zastanem pored njega u stražnje dvorište. Ispred nas, dugački bazen sjaji tamno, postavljen perfektno uz svjetlo zelenu travu. “Nešto o tome da budem gola.” On se namrgodi u odgovoru, pozitivan dokaz moje mogućnosti pogađanja. “I...” Razmislim. “Obavezno pripremanje obroka.” “Nije moja krivica što volim tvoje kuhanje,” on kaže nudeći mi ruku i pomažući mi da siđem niz stepenice do trijema pored bazena. Stanemo pored bazena. “Želiš ga testirati?” Namrštim se na njega i njegova usta se izviju gore. “Dame prvo,” on mahne. Predosjećam njegov sljedeći potez i okrenem se u lijevo trenutak prije nego što pruži ruku da me gurne unutra. Odbacujući sandale, izbjegnem još jedan njegov pokret ruke, trčeći oko ivice bazena i nespretno skačući preko ležaljke. On stane, njegove grudi se jedva pomjeraju i gleda me, njegove oči osvjetljene nestašlukom. “Nemoj,” upozorim. “Što?” On slegne ramenima. “Vani je vruće. I ja umirem da saznam koliko dobro moj kreativni direktor pliva.” Podsmjehnem se. “Regionalni šampion slobodnog stila, 2001.” “Oh, kladim se da si oduvala te mršave srednjoškolce.” On razvuče i ja se nasmijem, obilazeći dalje oko bazena. “Ummm...” agent nekretnina se zaustavi na stražnjim vratima, njegove zabrinute oči preskaču između nas. “Ne mislim da je plivanje dozvoljeno.” “Kate,” on podigne svoju bradu prema meni. “Pobjedi me preko dužine ovog bazena i kupiti ću ovu kuću.” Nasmijem se. “Ne zanima me ako je kupiš.” Ja sam veoma sretna s njegovim trenutnim stanom – i teretanom gdje imam dozvoljen ulazak. Plus nema šanse da se skinem u svoj donji veš i smočim, čak i ako nosim našu krep sportsku kolekciju – perfektni pratioc za bilo kakvu fizičku aktivnost,

101


ako bi žena bila sklona tome da plati tri tisuće dolara za sportski grudnjak i gaćice koje odgovaraju. “Hmm...” On pogleda prema kući. “Praviš moj pokušaj da te skinem veoma teškim, Kate.” Zakoračim sa trijema na travu prije nego napravim grešku koju ću zažaliti. On koji se skida iz svoje odjeće i ja iz svoje... on to može nazivati utrkom, ali oboje znamo što će to biti – izgovor da vidimo više onog drugog. On nagne glavu prema meni i ja odmahnem svojom. On se nasmiješi i ja ne mogu pomoći sebi osim da se nasmijem. Okrenem se natrag prema kući i pogledam u nju. Blijeda žbuka, narančasti crijep na krovu, bršljan se penje sa strane. Prelijepa je, vrijedi svaki cent. Moja najomiljenija od onih koje smo vidjeli danas. On dođe do mene i prebaci ruku preko mog ramena, privlačeći me prema njemu. “Sviđa mi se.” On pogleda gore u kuću. “Meni također. Možeš li je sebi priuštiti?” On se strese. “Nastavi sa dizajnima i kupiti ću ti istu za pet godina.” “Ha.” Odmorim glavu na njegovom ramenu. “I da ostavim svoj stan? Nikada.” Pogledam gore u glavnu spavaću sobu i zamislim ga na prozoru, svjež od tuširanja, ručnik oko njegovog struka. Mislim o toj ogromnoj kuhinji, visokom kaminu, pogledu. Ne želim istu ovakvu. Želim ovu, sa njim u njoj. Želim plivati gola u ovom bazenu, valjati se ispred tog kamina i želim voditi ljubav u toj kuhinji. Vjetar se pojača, unoseći mi kosu u lice i ja osjetim kako taj jaki dodir povjetarca uništi moje sanjarenje.

Ne razumijem svoj kurac. Kada sam bio mlađi, želio sam više nastranosti. Nešto divlje, a ne blago, nešto što je vodilo do orgija i trojki, publika često prisutna kod mog jebanja. Sada, u zrelosti od trideset i osam godina, mogu misliti samo na jednu ženu. I to nije ona koja je trenutno do lakta u golom muškarcu.

102


Uzdahnem i otvorim klizna vrata i izađem na balkon Hollywood Hillsa, odmarajući ruke na ogradi i gledajući prema dolje na kružni prilaz sa skupim vozilima, radnik parkinga izlazi iz Lamba i drži otvorena vrata paru, jednom koji sam vidio ranije. Iza mene čujem Chelsean vrisak kada svrši, njen šesti ili sedmi ove večeri. Zvuk koji bi trebao probuditi moj kurac, jedan koji bi trebao, u najmanju ruku, povući moje oči na scenu koja se odvija. Ali me ne zanima. Ili možda me zanima i to je problem. Veza sa Chelsea je bila moje prvo iskustvo sa ovim svijetom kao par, a ne kao slobodan muškarac. Biti slobodan, ta situacija je bila jednostavna. Stigao sam, zadovoljio sam, svršio sam, otišao sam. Biti emocionalno uključen sa ženom u trojci, ili četvorci, je bio skroz drugačiji scenarij. Kako se ispostavilo, ja ne volim dijeliti. Postoji nešto u načinu na koji drugi muškarac stavlja ruku na moju djevojku koji me dodiruje na pogrešan način. Chelsea kaže da me to čini licemjerom, gledajući na to kako smo se upoznali – ja jebući nju dok je njen dečko gledao. Ne mislim da me to čini licemjerom. Mislim da drugačije stvari napaljuju drugačije ljude i upravo sad? Monogamija izgleda prilično seksi. Ne želim se baviti internet chat sobama, strancima i nezakonitim sastancima u hotelskim sobama. Želim da zapamtim tijelo jedne žene i sve točke zadovoljstva koje ima. Želim da je zadovoljim u svakoj prostoriji u mojoj novoj kući i na svakom kontinentu. Želim se oženiti. I u svakoj toj viziji, Chelsea nije prisutna. U svim tim mislima, tamo je jedino Kate. Kate, koja je još uvijek sa tim zubnim doktorom. Kate, koja dobija cvijeće svaki drugi tjedan, dostavljeno u prokleti ured. Kate, koja je otišla za vikend u Cabo i vratila se sa tamnim tijelom i sjajem, njena kosa još kovrdžava od slanog zraka. Bio je to najduži vikend u mom životu, zamišljajući što rade, zamišljajući što joj on govori. Chelsea je bila potrebna distrakcija taj vikend. Jebem ti, njena prisutnost je bila jedina stvar koja me je držala zauzetim da ne izgledam kao bolesno zaljubljeni idiot. I ona razumije, njen živahni stav o Kate, skoro dosadan ponekad. Koja žena je u redu s tim da je njen dečko zaljubljen u nekoga drugog? Možda je to njena generacija, mlađi stav koji prihvaća sve okolnosti. Ili možda uživa u skupim večerama i mom kurcu. Okrenem se, moja leđa se naslanjaju na ogradu i gledam je kroz otvorene zavjese. Na rukama i koljenima, ona pogleda preko ramena i nasmije se na nešto što je muškarac iza nje rekao. Posežući naprijed, ona pogleda u kurac ispred sebe, njena ruka u pohlepnom stisku.

103


Prije deset godina možda bih se zaljubio u nju. Sada, samo želim van. Povučem svoj rukav nazad i pogledam na sat. Dati ću joj još pola sata zabave. Onda, dovraga i situacija, odlazimo.

104


“Toliko o Parizu u proljeće.” Otkinem komad kruha u magli i gledam kako golub poleti na njega. “Danas je slobodan dan.” Trey uzme gutljaj kave i pokaže niz ulicu. “Pogledaj Eiffelov toranj. To je sve što trebaš vidjeti. Sada možeš ići kući sretna.” “Mokra i sretna,” promrmljam, privlačeći stolicu bliže stolu, njegov mali suncobran čini malo da nas zaštiti od kiše. On se zakikoće i ja mahnem rukom po zraku da ga zaustavim. “Tišina, čula sam kako je zvučalo. Samo me odvedi negdje gdje je toplo i biti ću manje mrzovoljna.” “U redu.” On ustane i iz džepa izvadi nekoliko eura. Odvajajući nekoliko novčanica, on ih ostavi ispod šalice s kavom i pruži mi ruku. “Ali morati ćemo potrčati za to.” Kliznem rukom u njegovu i on me povuče u prepunu ulicu. Moja druga ruka vuče kapuljaču moje kišne jakne, ono što se slijeva niz nju natapa moje hlače, moje baletanke mljackaju po vodi do vremena kada nam on pronađe mali svod da se sakrijemo ispod. “O moj Bože.” Skinem kapuljaču i prijeđem prstima ispod donjih trepavica. “Nedostaje mi Kalifornija.” On provuče grubo ruku kroz kosu i voda prska svugdje. “Ne zaboravi, ti si ona koja je htjela da otvorimo butik u Francuskoj.” “Bila je to grozna ideja,” odlučim. “Trebao bi me otpustiti zbog toga.” Pogledam na ulicu. “Mislim, pogledaj sve ove žene. One neće kupiti gaćice od dvije tisuće dolara.” “Možda si u pravu.” On se nagne uza zid i pokaže na čovjeka koji drži kišobran, pomažući brineti da prijeđe preko ulice. “Ali on hoće. A također će i žene, jednom kada postavimo bilboard.” On se okrene prema meni. “Barem si mi ti tako rekla.” 105


Bilboard je zapravo strana zgrade, jedna koja će ugostiti smiješno seksi sliku Treya u njegovom najseksi odijelu, naš LeCort grudnjak visi s vrha njegovog prsta. To je dio kampanje koju sam smislila u noći kada je Trey opljačkan. Bilboard je jedna od osam reklama, sve uključuju Treya. Dominacija izlazi sa slika. Bila sam u pravu. On naređuje ženama da kupuju rublje i one su odgovorile u zapanjujućim brojevima. Naša fokus grupa je opsjednuta s tim i prodaje u US gradovima su porasle svugdje gdje smo objavili reklamu. Bilboard će biti prvi od cijele Francuske marketinške kampanje. “Nije bitno da li će kupovati.” Skočim u mjestu, gledajuću u svoje cipele, kapljice vode pršću iz njih kada stanem na zemlju. “Ova cijela stvar je samo bila izgovor za besplatan put u Paris. I sada kada sam ovdje tako je hladan i tmuran, željela bih ga otkazati. Hajde da samo zaboravimo na cjelokupno veliko otvaranje i odletimo kući. Čak ću ti dati i besplatno pipanje u pola leta.” On napravi grimasu, gurajući ruke u džepove. “Nema dogovora. Pipati ću te svakako. Čim počneš balaviti preko cijelog mog ramena, moje ruke se bacaju na posao. Ali ako možeš nositi grudnjak sa prednjom kopčom, to bi učinilo moj život lakšim. Stvarno je sranje da ga otkopčavam otraga, pogotovo ako ljudi gledaju.” Nasmijem se usprkos vremenu i satima ispred nas. On uhvati pokret i zakorači bliže, njegovo rame se dodiruje od moje dok kopira moje držanje, oboje gledamo na ulicu. Čak i kroz kišu i maglu, ima određenih vječnih ljepota u tome. Ljepota za koju sam mislila da nikad neću iskusiti, a ipak evo me ovdje, u najromantičnijem gradu na Zemlji, s njim. Pogledam gore i on gleda dolje u mene, smiješak se širi preko njegovog lica. “Znaš da smo to napravili, Kate. Izvukli Marks Lingerie iz pepela.” Klimnem i jednom u životu nemam riječi. Sutra ćemo otvoriti vrata Francuskoj trgovini, sestri butiku u Los Angelesu koju smo otvorili prije šest mjeseci. Ove godine ćemo imati dva miliona čistog profita. Sljedeće godine bi to trebali utrostručiti, lansirati mušku liniju i otvoriti još pet trgovina. Nevjerojatno je što smo sve napravili, sve u dvije i pol godine. Koliko god je naša privlačnost na trenutke sjebana, bar imamo ovo. Nikad nisam bila ponosnija ni na što u životu.

106


Klimnem opet i on omota svoju ruku oko mene, njegova brada se odmara na mojoj glavi. “Hvala ti Kate.” Nasmijem se. “Nema na čemu.”

“Volim Pariz!” Vrisnem riječi u noć, vjetar ih nosi niz ulicu, nekoliko turista navija u odgovoru. Ruka se zakači oko mog struka i ja se zakikoćem kada me Trey skloni sa balkona, njegove ruke čvrste kada me okrenu u mjestu i onda pokaže na kauč u apartmanu. “Sjedni, moja pijana ljepotice.” “Daaaa gooospodinee,” narugam se, srušim se na crveni baršun, neka vrsta šampanjca se izlije iz moje čaše. Uzmem mali gutljaj, gledajući kako on ubacuje još jedno drvo u kamin, svijetle narančaste iskre prolaze kroz zrak, neke plutajući u sobu. Zatvorim oči i protegnem svoja stopala prema vatri. “Dovoljno toplo?” on pita i kauč pored mene se udubi od njegove težine. Nagnem svoju glavu na stranu i nasmijem se na pogled njega, kako mu je mašna labava, gornja dugmad njegove košulje otkopčana. Izgužvan. Moj izgužvani i seksi čovjek. “Ja sam odlično.” Pružim svoju čašu prema njemu. “Završi ovo molim te.” On uzme čašu i završi šampanjac vrijedan stotinu dolara u jednom gutljaju. “Je li čudno što nisam povela Stephena sa sobom?” On pogleda dolje u praznu čašu i spusti je na stol, spuštajući se dolje na kauču dok njegova poza nije ista kao moja. “Ne. Ovo je poslovni put.” “Da li je čudno što ga nisam htjela povesti?” On okrene glavu u stranu, njegovo uho uz jastuk kauča. “Malo.” “Jesi li razmišljao da povedeš Chelsea?” Prošlo je osam mjeseci, a ja još uvijek teško izgovaram njeno ime. “Ne bi imalo mnogo smisla. Raskinuli smo prošle sedmice.” “Molim?” pomaknem se, okrećući se da ga bolje vidim. “Zašto?” Raskinuli su? Pijana ja ne može podnijeti vijesti; ne zna kako da reagira i da li da navija ili plače. Potrošila sam mjesece pokušavajući se naviknuti na 107


neminovnu mogućnost njihove dugoročne veze, mjesecima pokušavajući da ga vidim kao prijatelja i nikad ništa više. “Želiš li kratki ili dugi odgovor?” “Oba.” “Ona nije ti.” Tri jednostavne riječi, a opet udaraju kao malj. Pogledam u njegove oči i pitam se koliko emocija me krasi od šampanjca, koliko je od Pariza, a koliko je od njega. Ja imam dečka. Trebam to zapamtiti. Stephen je dobar, stabilan muškarac. Samo se ne mogu, upravo ove sekunde, sjetiti što ga čini boljim od Treya. Ja progutam. “Da li je to dugi ili kratki odgovor?” “Kratki.” On uzdahne. “Dugi će morati čekati neku drugu noć.” “Ja sam sa Stephenom.” “Nisam ti rekao da to promijeniš, Kate.” On posegne i zatakne mi kosu iza uha. “Samo sam ti odgovarao na pitanje. Želio sam da probam vezu, mislio sam da će Chelsea biti dobar izbor.” On slegne ramenima. “Nije bila. Jednostavno je tako.” Da li bi ja bila dobar izbor? To je pitanje koje neću pitati, vrata koja ne mogu otvoriti – ne kada sam sa Stephenom. Jednostavno je tako. Ali nikad ništa nije jednostavno, ne kada smo nas dvoje u pitanju.

Ona zaspi na kauču, njena bosa stopala ispružena na tepihu, njena haljina sa kuglicama zgužvana i uvrnuta. Odnesem je do kreveta i ona se probudi dovoljno da se skine, moje ruke oprezne dok joj pomažem sa zatvaračem, moje oči pogledaju u stranu dok skida haljinu, najmanji pogled otkriva njen izbor za ovu večer – naš Haviar grudnjak i odgovarajuće gaćice, oboje boje blijede lavande. Povučem prekrivač nazad i ona se zavuče ispod. “Laku noć, Kate.” Povučem pokrivač gore i lagano je poljubim u čelo. Idući prema drugoj spavaćoj sobi, zastanem u dovratku, gledajući nazad u nju, njena tamna kosa rasuta na jastuku, ruke opuštene na pokrivaču. Ponekad je volim toliko da boli.

108


“Molim te fokusiraj se,” nasmijem se i nagnem se u stolici trljajući svoje oči. “Biti ćemo ovdje cijelu noć ako nastaviš biti ometen. “Samo probaj bijeli.” On izvuče kupaći kostim iz kutije držeći ga jednom rukom, druga ruka omotana oko njegovog piva, boca podignuta do njegovih usana dok mi se smješka. “Onda se možemo vratiti tvojoj usporedbi ljestvica.” Kutija pred njim je narudžba iz Fredrick'sa iz Hollywooda i sadrži cijelu njihovu ljetnu postavu. Mi smo ismijavali njihove proizvode dok smo dovršavali cijeli pladanj tacosa i... Gledam prazne boce koje stoje na konferencijskom stolu... dvije kutije po šest komada meksičkog piva. Protresao je bijelu tanku tkaninu prema meni i ja sam je zgrabila od njega, držeći smiješan komplet za naramenice. Njegov prvi promašaj je boja – vrsta jeftine bijele koja će postati tamna poslije drugog pranja. Drugi promašaj tužniji od dva – izgled. Ima pufnasti izrez, koji odgovara maloj suknji koja grli kukove kupaćeg. Okrenem kupaći i zaprepastim se kada vidim neku vrstu repa, a suknja se nastavlja na način na koji je modni dizajner mislio da je “zavodljiv.” To je katastrofa. Bacim ga na njegovo lice, ali on odmakne glavu i kupaći se zakači na njegovo pivo i na trenutak visi tamo. On se nasmije i skine ga. “Hajde, Kate. Radili smo toliko naporno. Treba mi malo humorističnog odmora.” Frknem i nagnem se natrag u stolici, podižući moja bosa stopala na najbližu slobodnu stolicu. “Ne.” “Probaj ga i pustiti ću te da imaš potpunu kontrolu nad katalogom za studeni.” Taj djelić pregovaranja podigne moju glavu. “Ozbiljno?”

109


“Kunem se Bogom.” On spusti svoje pivo i nagne se naprijed, posežući i gurajući odjeću prema meni. “Hajde. Pokaži pijanom čovjeku kako takmičenje izgleda.” Ustanem. “Ne testiraj me. Uraditi ću to.” On podigne svoje obrve u izazovu i to je sve što mi je potrebno, grabeći kupaći kostim sa stola odem do kupatila. “Katalog za studeni. Potpuna kontrola?” “Moraš to prodati,” on vikne. “Natjeraj me da želim kupiti tu stvar.”

Ne zamaram se gledanjem u ogledalo. Osjećam mahanje materijala na kukovima. Moje grudi su čvrsto podržane krutom žicom, a dekolte je takav da bi ga odobrio moj učitelj u nedjeljnoj školi. Pobrinuti ću se da rep ne bude zaglavljen negdje gdje ne bi trebao biti, a onda izaći u hodnik i krenuti prema konferencijskoj sali. Treyeve cipele su na stolu i on se okreće na moju prisutnost, stolica se okreće pod njegovom težinom, a obrve podižu dok spušta svježe pivo. “Onda?” Stavim ruke na kukove. “Što misliš? Super seksi?” On ustane. “Super seksi.” On klimne prema prozoru. “Idi pogledaj se.” Navečer, nebo vani je tamno i ja lagano mogu vidjeti sebe, način na koji se materijal napuhao oko mojih oblina u najvećem mogućem neprivlačnom načinu – kao da je dizajner postavio cijeli fokus na to da žena izgleda grozno. “O Bože.” Stavim ruku preko usta i nasmijem se, kombinacija piva i iscrpljenosti čini sliku komičnom. Gledam u odrazu kako mi prilazi bliže, zaustavljajući se iza mene, njegov prst prelazi preko moje ruke, njegova glava se naginje dok proučava kupaći kostim. “Je li ovo poliester?” “Mislim da je mješavina. Etiketa je tamo nazad.” Posegnem nazad, ali on odgurne moju ruku, njegovi prsti sigurno urone ispod ruba, njegov vrat se naginje dok čita etiketu. “U pravu si. Dvadeset likre, dvadeset pamuk. I ako se mogu kladiti...” Okrene me prema sebi i pogleda dolje niz kupaći, njegovo čelo se mršti, duboko u mislima. Kada se njegov pogled podigne prema meni, u njemu ima neki sjaj. “Vjeruješ li mi?” “Teško,” prasnem u smijeh. “Ali, da. Samo izvoli.” 110


Skočim kada osjetim da smješta svoje ruke na moje kukove, njegovo tijelo se naginje naprijed i skoro kao da će me poljubiti. Krenem da zakoračim unatrag, ali njegovi prsti me stisnu još više. “Polako, Kate,” on prišapće. “Zatvori oči. Ovo je čisto za istraživanje, kunem se.” Ne bih trebala zatvoriti oči, ali ipak to učinim. To je jedan od onih besmislenih odgovora čovjeku kojem vjerujem svojim životom. Udahnem kada osjetim toplinu oko svoje desne bradavice, otvorim oči i pogledam dolje da vidim njegova usta na kupaćem, njegove usne na jeftinoj tkanini, njegove oči zatvorene. On zasiše tkaninu i moji kapci se zatvore od čistog zadovoljstva. Da li je ijedan čovjek ikada poljubio taj dio mene ovako? Njegov stisak na mojim kukovima postaje čvršći, ja izdahnem kada se njegova usta podignu s mene. “Što ti - ?” Pitanje ostane visiti u zraku kada se njegova usta spuste na drugu stranu i ja ne mogu skrenuti pogled dok se njegov jezik vrti oko vrha moje bradavice, čvrsta naspram tankog materijala. On prekrije cijelu površinu sa svojim ustima i ja gotovo zastenjem od tog osjećaja. Ne možemo ovo raditi. Treyeva usta na meni, pritisak njegovih prstiju u moje kukove. Moj um ludi – povučen između požude i mogućnosti – on se podigne od mene i ja se borim da otvorim oči. “Pogledaj svoj odraz.” Postoji grubi ton u njegovom glasu koji je nepoznat i ja pogledam u njegovo lice nesigurna jesam li ga čula ikad prije. Vrućina u njegovim očima... to prepoznajem, pogled za koji se uvijek pretvaram da ga ne vidim, povezanost između nas takva da ja uvijek bježim od neozbiljnog komentara, telefonskog poziva ili prevrtanja očima. Sada, ne bježim. Stojim, moje srce divlja u mojim grudima, moje bradavice plaču za još pažnje i ja sretnem njegove oči. “Kate, pogledaj.” Njegove ruke se pomaknu na moja ramena i okrene me prema prozoru, njegove grudi na mojim leđima, naše oči se sreću u staklenom odrazu. Kada se njegov pogled spusti i ja spustim svoj, moji obrazi se rumene kada vidim tamnu mrlju mojih bradavica, čistu kao dan kroz tkaninu. “Da sam na zabavi,” on prišapće, “i ti izađeš iz bazena noseći ovo...” Njegove ruke kliznu niz vanjsku stranu mojih ruku. “Uništila bi život svakom muškarcu tamo. On povuče zadnji dio suknje kupaćeg i povlačenje tkanine prijeđe preko svih mojih senzitivnih dijelova. “Čak i sa repom.”

111


“Trey.” Ne mogu smisliti nikakvu distrakciju, nikakav način da ovo zaustavim. Njegove oči pogledaju gore, hvatajući moje u odrazu. “Je li međunožje podstavljeno? Znatiželjan sam da li -” “Podstavljeno je,” prekinem ga, moji obrazi se zarumene, na pomisao kako nastavlja test između mojih nogu... koljena me skoro izdaju na tu pomisao. “Trebala bih se presvući.” Želim zgrabiti ovratnik njegovog odijela, samo da se zadržim uspravno. Želim da protrljam vrhove svojih grudi od njegovo odijelo, samo da osjetim trenje. Trebam trenje. Skoro se nagnem na njega, moja ruka poseže, zaustavljajući sebe na vrijeme. Odgurnem se lagano od njegovo odijelo i prisilim se da se odmaknem. Njegove oči gore. Mogu osjetiti vrelinu njegovog pogleda, uništava moju hrabrost i ovo je najbliže što smo bili pucanju. “Odmah se vraćam,” prišapćem. Njegove ruke se omotaju oko mog struka držeći me uz njega. “Nemoj stajati zbog tog lijepog momka, Kate. On ne – “ “Nemoj.” Podignem pogled i molim ga sa svojim očima. “Pijan si.” On ne kaže ništa, njegove oči na meni, mirne kao na dan kada mi je pokazao očev grob, jake kao kada mi je dao kontrolu nad svojom tvrtkom. Između naših očiju, borimo se i izgubimo pedeset ratova. “U pravu si. Pijan sam.” On se okrene od mene, zaustavi se pored stola i zgrabi ključeve sa ispoliranog drveta. “Vidimo se sutra, Kate,” on vikne, pretjerano frfljanje u njegovim riječima. “Ja sam gotov za večeras.”

Nisam išao liftom do kraja. Stanem na šestom katu, tiho hodajući kroz prazne radne kabine i u svoju kancelariju, moja ruka brza na zastorima, a onda i na zaključavanju vrata, moja leđa udaraju u vrata, ruke petljaju sa kaišem, zatvaračem, donjim rubljem. Njena ruka ravna na prozoru, obraz na hladnom staklu. Ja klečim iza nje, moja koljena u odijelu na tvrdom podu – Ne. Izvadim kurac i raširim svoje noge, stišćući moje butine, moja ruka se omota oko mog kurca i ja lagano povlačim preko njegove dužine. Na pola je već dignut i očvrsne još više pod mojim dodirom, lagani jecaj izlazi iz mojih 112


usta dok zamišljam kako je odvlačim od tog prozora podižući je, rušeći pivske boce i poliježem je na stol. Da li bi se borila? Protestirala? Ne. Čim bi spustio usta natrag do tog bijelog kupaćeg kostima ona bi zadirkivala tkaninu, podižem njene noge i stavljam ih na svoja ramena, njena bedra pored mojih ušiju, miris i ukus nje tako blizu, točno tamo. Zajebi podstavu kupaćeg – učinio bi je toliko vlažnom da bi sve vidio, cijelu nju ali golu na tom stolu, pogled na nju, njena leđa se podižu od hladne površine, njene ruke posežu za mnom... Ubrzam svoju ruku, stišćući bazu svog kurca dok ga drkam, moje disanje se ubrzava i svršiti ću kao jebeni tinejdžer na nju. Ne bih bio u mogućnosti da se zaustavim, povukao bih je do ruba tog stola i potrgao taj vlažni kupaći, izlažući njen prelijepi izgled. Ona bi bila prva žena ikada koju sam uzeo bez kondoma, početno guranje, debelo klizanje mog kurca u nju, njeno ime na mojim usnamaMoja ramena se stresu uz vrata i ja svršim, dišući njeno ime u prazan ured. Da je moja potreba rublje, bila bi krvavo crveno, sa linijama koje vrište za pažnjom.

113


Kada zvono zazvoni i odjekne kroz kuću, odjekujući od drvene podove i staklo, zvuk hvata moju pažnju trenutak prije nego posegnem za daljinskim. Ustanem, provlačim ruku kroz kosu, češući zadnji dio glave. Povučem donji dio svoje majice, izlazeći iz medijske sobe i trčim do prednjeg stubišta kuće, figura na mom prednjem trijemu izobličena izlivenim staklom. Podignem svoje hlače za vježbanje i otvorim vrata, migajući kroz blještavilo jutarnjeg svjetla. Potreban mi je trenutak da prepoznam čovjeka na trijemu. “Stephen?” Zabrinutost proleti kroz mene, moje misli se prebacuju na moj zadnji poziv sa Kate, nekoliko sati ranije. Bila je na putu do trgovine; pričali smo o povećanim troškovima dostave i da li joj je potrebna mala papiga. Trebao sam joj reći da bude pažljiva, da gleda okruženje i da ode natrag kući. Ja— “Sve je u redu,” on me uvjeri, čitajući alarm na mom licu. “Samo sam došao razgovarati s tobom.” Koliko brzo je panika došla, zabrinutost je zamijenila. Mogu nabrojati razgovore koje sam imao s ovim muškarcem sve na prste jedne ruke, sve u prisutnosti Kate. Ne postoji dobar razlog za njega da bude u mom domu, u nedjelju ujutro, bez nje. Naslonim se na okvir vrata i prekrižim ruke, odmjeravajući ga, moji zaštitnički instinkti u punoj snazi. On je moje veličine, ali manje vježba, njegov okvir manje mišićav, vrsta koja izgleda dobro u odijelu, ali u kupaćem izgleda mršav. U borbi, uništio bih ga – ne da bi išao oči u oči sa mnom. Previše je fin za to, previše pristojan, previše prijateljski nastrojen. On bi udomio mačiće, ali mu nedostaje oštrina da povuče ženu u stranu i jebe je na haubi svog auta. Oči mi prođu pored njega do mog novog kamiona, s njegovim vratima prtljažnika, vozilo blokira moju garažu i elegantnu kolekciju testosterona unutra. Imao bih je uz vrata ili bi sjedila na 114


tom prtljažniku, njezina odjeća u komadima visi s nje, hladni metal na njenoj koži, njene ruke drhte na površini, njeni nokti grebu vosak. “Nisam ti mislio smetati.” On sklopi ruke jednu preko druge i nervozno se nasmije. “Žao mi je što nisam nazvao prvo. Ja...” on raširi ruke, “ističe mi vrijeme.” Ističe mu vrijeme. Mislim o četvrtoj godini Marks Lingeria, zajam od dva miliona dolara koji sam dobio od tri Talijana, koji su napravili moje uvjete vraćanja veoma jasnim. Znojio sam se kroz svaku minutu te godine, kroz svaki ček koji sam im napisao, dok njihova glavnica i kamate nisu bili isplaćeni do kraja. Možda je ovdje o tome riječ. Moje oči se prebace na nervozni trzaj u njegovom pogledu i mogućnosti njegove umiješanosti me ohrabre. “Što trebaš?” On pogleda iza mog ramena, nagovještavajući svoju želju da bude pozvan unutra. Ne mičem se, moje obrve se podižu i ja čekam njegov odgovor. “Onda.” Te jebene ruke se rašire ponovno i on pogleda u njih kao da one sadrže nešto, možda riječi koje su mu potrebne. On pogleda ponovno u mene. “Znam da ste Kate i ti veoma bliski. Najbolji prijatelji.” Najbolji prijatelji. To je titula koja bi trebala biti rezervirana za tinejdžere, a ne dvoje ljudi koji jedva mogu držati ruke podalje jedno od drugog. Moja usna se izvije, ali ne kažem ništa. Je li ovo još uvijek oko pozajmice? Moje tijelo se ukoči na ideju da bi Kate mogla biti nekako uključena u ovo, da bi mogla biti u nekoj opasnosti kao rezultat njegove neuspješnosti da nabavi novac. “Prijeđi na stvar.” Kažem riječi ustrajno, jedva uspijevajući da ne posegnem naprijed i iščupam mu riječi iz grla. “Oh.” Sabere se i onda pogleda gore. “Ah... Ja.” On stane, pa počne iz početka. “Sutra navečer planiram da je zaprosim. Ima uredska zabava na kojoj sam domaćin – napraviti ću to poslije. Pošto njen otac nije više živ, pomislio sam da pitam za tvoj blagoslov. Mislim, znam da je malo zastarjelo, ali ti si joj kao brat.” Kao brat. Bijes se rasplamsava, zauzima moje misli i izbacuje ih, moje riječi su kratke i smrtonosne, bodlje istine koje bodu kroz prostor. “Nisam joj kao brat. Brat ne bi razmišljao da je savije preko svog stola svaki put kada uđe u

115


moj ured. Brat ne bi odmjeravao obrise njenog dupeta svaki put kad se okrene.” Osmijeh mu pada s lica. Koji idiot. Ne zna li njen utjecaj? Težinu njenog osmijeha. Njezin smijeh. Njezin izazov? Zar ne shvaća da je nemoguće znati je i ne voljeti je? Njegove ruke, ti debeljuškasti dlanovi, stisnu se u šake i molim se Bogu da će zamahnuti na mene.” “Što si dovraga upravo rekao?” Čovjek zakorači naprijed i ja se odgurnem od vrata, ispravljajući se do pune visine susrećući njegovo zurenje. “Čuo si me. Sada odjebi s mog posjeda prije nego te osramotim.” Biti će ljuta. Dovraga, biti će bijesna. Ali neka sam proklet ako bilo tko misli da sam joj kao brat. Brat. Moji mišići se ukoče i ja krenem prema Stephenu, zavrćući rukave svoje majice, uživajući u kolanju krvi mojim venama. Tuča, to trebamo, da uzmemo i odnesemo ovo u doba pećinskih ljudi i završimo to. Stisnem šake i on se odmakne unazad, njegova ruka se podiže, njegove dizajnerske cipele se pomjeraju dolje jedan korak, onda drugi. On se okrene prema svom Audiju, njegove oči oprezno ostaju na meni. “Oženiti ću je,” on obeća i svjetla njegovog auta bljesnu kada otključa vrata. “Nećeš je oženiti,” proturječim mu i stanem, gledajući kako gotovo trči oko haube svog auta. “Nećeš čak biti ni zaručen s njom.” Riječi se otkotrljaju pouzdano, ali one nisu moje da ih kažem. Gledam kako se odvozi sa mog kružnog prilaza, njegov prozor se spušta, jedan kukavički srednji prst podignut u mom pravcu i panika prođe kroz mene.

Cijelu nedjelju sam čekao njen poziv, njen auto kako ulijeće na moj prilaz, njen vrisak da odjekne kroz moju kuću. Do nedjelje navečer, uvjeren sam da joj nije rekao. Do ponedjeljka popodne, gotovo se opuštam, moj um je na pola puta kroz gomilu marketinškog plana, kada se vrata mog ureda otvore, kvaka napravi rupu u zidu, umjetnička djela zazveckaju na zidu. “Što jebeno nije u redu s tobom?” Nikad je nisam vidio tako ljutu, njeno tijelo se doslovno trese ispred mene. Spustim fasciklu i pogledam je. 116


“Dobar dan, Kate. Upravo sam pregledao –” “Prestani igrati igre i odgovori mi.” “Sve je u redu sa mnom.” Govorim glasom koji bi stavio pokornu na njena koljena. Ona se čak i ne trzne. “Rekao si Stephenu da me želiš jebati?!” “Želim te jebati. Mislim da smo bili jasni što se toga tiče već neko vrijeme.” Ona pritisne prste na čelo, njene oči se čvrsto zatvaraju. “Znam da nisi glup, Trey. Znam da razumiješ jednostavno jebeno društvo i koliko ovo što si napravio je upravo veoma sjebalo moju vezu.” “Nisi imala vezu,” prekinem je. “Imala si muškarca koji je htio prokletu trofej ženu. On je došao u moj dom i pokušao da mi kaže kakva je naša veza. Rekao je da sam ti kao brat.” Ustanem i da ovaj stol nije između nas, imao bih je pritisnutu uz sebe tako da bi osjetila moju potrebu. “Da li ti misliš o meni kao o bratu, Kate?” Ona stisne svoje šake i skrene pogled, kao da je odgovor u mojoj biljci. “Volim raditi za tebe. Nisam spremna napustiti Marks, ali ne mogu-” “Izbacio sam idiota iz jednadžbe,” kažem osorno. “Prestani misliti o tome i koncentriraj se na moje prokleto pitanje. Misliš li o meni kao o bratu?” Zajebi stol. Prođem okolo i okrenem je prema sebi, pritišćući njena leđa uz hrast, moja stopala sa svake njene strane, moje butine grle krutu liniju njenih nogu. Ovako blizu, mogu osjetiti kako drhti. Podignem njenu bradu i uživam u borbi u njenim očima. “Ne bih htjela ubiti svog brata,” ona prišapće. “Ne bi ga htjela ni jebati također, riječi tiho skliznu van i njene oči se rašire, samo malo. Bože, zaljubljen sam u ovu ženu. Jačina toga protrese moje temelje. Moja ruka omekša na njenoj bradi i klizne dolje na prednju stranu njenog džempera, zaustavljajući se na njenim kukovima, moji prsti se ukopavaju u materijal dok je povlačim prema sebi. “Reci mi da me želiš jebati Kate.” Ona odmah odmahne glavom. “Ne želim,” Nagnem se naprijed, moje usne lagano prelaze preko njenog uha i u udubinu vrata, moja kontrola poljuljana i ja joj ukradem poljubac, samo nekoliko, usput onako. Osjećam kako se pomakne u odgovoru, rad njenih bedara jedno od drugo, kako se podiže prema meni, njen govor glasan kao

117


vrisak. Bože, stvari koje joj mogu dati. Načini na koje je mogu zadovoljiti. Putujem nazad uz njen vrat i zaustavim se na uhu. “Reci mi, Kate. Daj mi ovu jednu jebenu stvar tako da mogu otići kući i omotati ruku oko svog kurca i zamišljati svaku prljavu stvar koju ti želim raditi. Želiš li me jebati?” Ona stavi ruku na moje grudi i ja se zaustavim, moj stisak popušta, dah u mom grlu odugovlači, podignem usta s njenog uha i pogledam u te oči. “Nisi mu morao ništa govoriti,” ona prišapta. “Rekla bih ne. Nije bila tvoja borba. Ja nisam tvoja da se boriš.” To bi me trebalo učiniti sretnim, ali se osjeća kao prekid. Ona zakorači unatrag i dio mene umre. “Želja da te jebem nikada nije bila problem.” Ne znam kako tako mirno može gledati u moje oči dok to govori. Ne znam kako kada se okrene i ode, se ne saplete. Gledam je kako odlazi i nikada se nisam osjećao tako ranjivo, tako izgubljeno. Da je naša veza bila rublje, bile bi to krznene lisice, zaključane oko tebe, ključ izgubljen, bijeg nemoguć.

Kada sam prekinula sa Craigom, bilo je to brzo i bezbolno. Sa Stephenom, naš prekid je bio grub, rezultat svađe, jedne gdje me je nazivao svakakvim imenima i optužio me da ga varam, njegovo lice crveno, pljujući vatru. Počela sam objašnjavati, pokušala objasniti prirodu mog odnosa sa Treyem, kako nije mislio što je rekao, kako iako je bilo trenutaka privlačnosti nikad nije bilo ništa. Sve te riječi su se zaustavile u trenutku totalne histerije – takve vrste, konzervativni čovjek sa kojim sam se zabavljala godinu dana je nestao, ovaj novi Stephen, Stephen koji čupa mesingiranu lampu iz zida, a zatim baca stolicu kraljice Anne kroz francuska vrata. Ušutjela sam i pobjegla kroz ulazna vrata, svi moji izgovori i objašnjena su beskorisna u prisutnosti toga. Ušla sam u svoje auto i ignorirala njegove pozive, njegove glasovne poruke pune otrova i mržnje, kombinacija koja je učvrstila moju odluku. Zajebi moju privlačnost prema Treyu. Zajebi neprikladne stvari koje je rekao. Tu noć, poslala sam Stephenu kratku poruku u kojoj prekidam s njim zbog jednog razloga: on je lud. Možda je njegov izljev bijesa bio iz ljubavi, 118


nemarna strast koju je skrivao zadnjih dvanaest mjeseci. Ali je neprihvatljivo za njega da se tako ponaša, da napravi nešto takvo zbog manje više nekoliko beznačajnih riječi koje je Trey izgovorio u njegovom smjeru. Trey je moj novi problem. Kada sam napustila Stephenovu kuću otišla sam pravo u ured, bila sam polu bijesna na Treya zbog svega što je uzrokovao, polu emotivna zbog svađe sa Stephenom. Suočavanje sa Treyem nije pomoglo, njegove samouvjerene izjave su me uhvatile na prepad, moj organizam preosjetljiv da izdržim tamni pogled u njegovim očima i mekani dodir njegovih usana na mom vratu, dodir njegovih prstiju i preklinjanje u njegovom glasu. “Reci da želiš da me jebeš, Kate.” Zatvorim oči i pitam se kako ću se suočiti s njim ikad više.

“Znaš da vas dvoje ne možete biti prijatelji više.” Jess izvuče komadić hrane za bebe i pruži ga Skylar, koja zatvori usta i okrene se. Ja pospem šljokice preko linije ljepila i ne kažem ništa. “Željeti da te jebem nikada nije bio problem.” Da li sam to stvarno izgovorila? Jesam li rekla Treyu da sam ga htjela jebati? Moj mozak boli od same pomisli na posljedice. Okrenem kartonsku stranicu na stranu i stresem višak šljokica, Jenna cikne sa zadovoljstvom na svjetlucavi rezultat. “On je u New Yorku,” kažem. “Pa ga bar ne moram vidjeti ovaj tjedan.” “Ali ti si razgovarala s njim.” “Da.” Naravno da smo razgovarali. Navika je da ga nazovem tokom jutarnje vožnje. Petnaest odluka dnevno prođe glatko kada ih raspraviš s njim. Ne postoji “vođenje Marks Lingerie” bez oboje, ruka u ruci, gurajući naprijed. “Ali preko telefona... ne znam. Drugačije je. Lakše.” “Zato što ne možete strgati odjeću jedno s drugoga?” Ona ustane i ode do frižidera. Ja pogledam u Jennino lice, koja trepće prema meni nevinošću djeteta. “Hajde da razgovaramo o tome poslije.” Jess frkne. “Jenna, idi gore i igraj se.” Jennina stolica zaškripi po pločicama i ona nestane, njene svijetlo plave kaubojske čizme udaraju preko kuhinje i uz stepenice gromoglasnim 119


zvukom odraslog čovjeka. Gledam kako se Jess smješta u svoju stolicu povlačeći visoku stolicu bliže. “On leti iz New Yorka u utorak poslijepodne,” kažem. “On želi da dođem na večeru, da nadoknadi sve što je propustio.” Jess se okrene, njene oči raširene. “Reci mi da ćeš to konačno napraviti. To je to. Ovo je taj trenutak!” Ona obriše ruke i posegne za kućnim telefonom. “Nazvati ću mamu.” “Stani.” Zgrabim bežičnu slušalicu od telefona i stavim je između nogu. “Neću imati seks s njim. Taj utorak ću imati menstruaciju.” “Ugh.” Ona odustane od posezanja za telefonom i okrene se prema Skylar. “Hej, možda je to dobra stvar.” “To je dobra stvar.” To je jedini razlog zbog kojeg sam odlučila otići. Nema ništa bolje za čuvanje moje kreposti od ogromnog uloška. “Ali nije važno. Neće napraviti ništa.” Nisam namjeravala da te riječi izgovorim mrzovoljno, ali jesam. Svaki dio mene, od mog libida do mog glasa, je zbunjen. Trebam li biti sretna? Ljuta? Zabrinuta? Podignem bojicu i nacrtam lice na stranici. Tanak nos. Karikaturne oči. Duge trepavice. Podignem crvenu bojicu i lebdim nad praznim mjestom gdje bi trebala biti usta. Konačno, nacrtam ravnu liniju, skicirajući usne okolo koje su pritisnute zajedno u... Povučem bojicu i pregledam crtež. Zatvoren izraz. Uzdahnem i pokušam ispraviti usne u osmijeh, krajnji rezultat nalik na klauna. “Zašto misliš da neće napraviti nikakav potez?” “Imao je vremena da razmisli o tome. Mislim da je razgovor sa Stephanom bio ishitrena reakcija za njega, nešto što nije očekivao i instinktivno je reagirao. I onda je Stephen rekao meni, ja sam došla njemu i onda je na neki način grudanje krenulo odatle.” Dodala sam vrat i bradu i onda podignula novu bojicu dodajući gustu crnu kosu. “Kada se vrati u grad, vratiti će se u normalu. Pod kontrolu.” Kažem jasno. “Što je... dobra stvar?” Jess pita. “Tako sam zbunjena sa tim što želiš.” “Da.” Zagledam se u crtež kritično. “Također.”

120


Njegov let u utorak navečer je otkazan, remeteći naše planove za večer. U srijedu, patim kroz dva jutarnja sastanka i konačno se povežem s njim u konferencijskoj sali. “Znaš, učinio sam ti uslugu.” Trey potpaše manekenku po laktu. “Okreni se, molim te.” “Učinio mi uslugu?” Pogledam gore sa svilene tkanine u mojim rukama, gledajući kako pažljivo crta liniju preko manekenkinih leđa, skicirajući linije korzeta, koje želi da dizajniramo. Danas je puna srijeda želja, mjesečna tradicija svake druge srijede, svakog mjeseca. Dovedemo desetak modela i sve dizajnere, dajući svima slobodu dizajniranja sa ispirućim markerima i nekoliko tisuća uzoraka materijala. “Sa čime?” “Stephen. Da nije bilo mene, upravo sada bi probavala uzorke torte i podizala njegovu odjeću sa kemijskog čišćenja.” “Ne bih.” Stanem pored njega i pogledam manekenku. “To je prenisko. Neće stajati.” “Ali izgleda seksi.” “Neće funkcionirati.” “Tricia,” on razvuče. “Hoćeš li, molim te, urazumiti Kate? Uništava mi svu zabavu.” Tricia, model na kojem sam radila, se zakikoće. Zurim u nju. “Nemoj. Ohrabriti ćeš ga.” Bacim joj ogrtač. “Obuci to za mene.” “Bože, tako si zapovjednički nastrojena.” On pogleda gore u prsatu plavušu ispred njega. “Nije ni čudo što sve traže mene.” “Nitko ne traži nikoga,” zakukam, trzajući se kada on nacrta ukrštene trake koje ni jedna žena neće moći pričvrstiti sama. Tricia cokne jezikom prema meni i ja pokušam da se fokusiram, grabeći šaku punu iglica i krećući se prema njoj. “Ona bi se udala za dosadnog seronju,” on scenski prišapće, i ja se nasmijem unatoč sebi, zahvalna da smo se vratili u normalu, normalni koliko nas dvoje to možemo biti. “Nisam se htjela udati za tipa,” kažem glasno, povlačeći svilu čvrsto oko njenih ramena i pregledavajući kako je postaviti. “Sada, molim te ušuti i koncentriraj se na svoj posao.” “Ja sam gotov.” Njegov glas je u mom uhu, toliko blizu da ustuknem, iglicom skoro ubadajući Triciu, koja mi da zabrinuti pogled. On se ispravi sa

121


nestašnim osmijehom na licu i ja bacim jednu iglicu u njegovom smjeru. “Sada prestani trošiti vrijeme i smisli nešto nevjerojatno. Ja idem uzeti ručak za sve.” Pokušavam ga mrko pogledati, ali ne mogu.

122


Opustim se u jednoj od njegovih stolica, moja noga visi preko ruke, prekrivač omotan oko mojih ramena i posišem malo soja umaka sa prsta. Na stoliću za kavu ispred nas, more stiroporskih kutija, napola pojedene sushi rolice i wasabi gomile prekrivaju bijele površine. “Naručio si previše,” odlučim. “Noć još nije gotova.” On uzme komad lososa i ustane, hodajući do prozora i gledajući vani. “Želiš ići sjesti vani?” “Ne.” Protegnem svoj trbuh, iscrpljena samo na pomisao da se pomaknem. “Zabavi me odavde.” “Hmmm...” On se okrene od prozora i podigne jednu zločestu obrvu. “To zvuči zabavno.” “Ne,” zajecam. “Ne zvuči. Zabavi me verbalno.” “Tvoja francuska trgovina ubija. Trebali bi otvoriti još jednu ovdje.” “Nema razgovora o poslu.” Ispravim se malo, inspiracija me udari uslijed probavljanja sushija. “Hajde da razmjenjujemo tajne. Ti meni kažeš jednu svoju i ja ću tebi reći jednu moju.” “Želiš da ti kažem tajnu?” On slegne ramenima. “To je veoma otvoreno.” “Ne,” odlučim. “Ne želim znati o nekom glupom uhićenju koje si imao na fakultetu. Moraš odgovoriti na pitanje.” Suzim oči na njega. “Iskreno.” “O, molim te.” On se nasloni natrag, prekrižujući ruke na grudima. “Neću to raditi. Pitati ćeš o Miri.” “Obećavam da neću pitati o Miri.” Prekrižim prste na grudima i on prevrne očima. “Ti čak i nemaš ništa vrijedno dijeljenja. Što je tvoj najveći grijeh – posuđivanje žvake bez pitanja?”

123


Napravim grimasu prema njemu. “Misliš da znaš sve, ali ne znaš. Ja imam sve vrste tamnih tajni.” Odmahnem rukama u ogromnom zamahu, obuhvaćajući mnoge od mojih sočnih tajni. “Imenuj jednu.” “Ako to učinim, onda ćeš odgovoriti na moje pitanje?” “Dokle god to nije pitanje o Miri. Ili o nama.” Okrenem glavu i sretnem se sa njegovim zurenjem. Ili o nama. Možemo sažeti čitavu našu vezu u te tri riječi. Privlačnost. Izbjegavanje. Postoji “mi”. Moje srca ubrza, to poznato ubrzavanje gdje uzmem u razmatranje što ako koje obično pokušavam ignorirati. “Neće biti pitanje o Miri.” Kažem polako. “Ili o nama.” Slegnem kao da nemam pojma što ću pitati, kao da pitanje ne sjedi, vruće i spremno, na mom jeziku. “Pronaći ću nešto drugo da pitam.” “I tvoja tajna mora biti vrijedna.” On se nagne naprijed. “Nešto skandalozno.” Namrštim se. “Ne ulažem jednu svoju tajnu u neku vrstu olimpijskih igara. Izabrati ću dobru tajnu. Morati ćeš mi vjerovati.” “Jednu od tvojih tajni?” On se nasmije. “Kate. Molim te.” Zurim u njega, kupujući trenutak dok moj um pokušava naći nešto skandalozno u mojoj prošlosti. Ne sjetim se ničega. Moja najbolja tajna je da želim da me moj šef skine i izjebe u sljedeći utorak. I ja definitivno ne mogu podijeliti tu tajnu. Mislim o mojim danima na fakultetu i idem naprijed, tražeći nešto... moj um se zaustavi na jednom trenutku kada sam pušila Victoru Parkenu u podrumu njegove bratske kuće. Očajno tražim nešto, bilo što drugo. “Što je bilo?” Trey izvije obrvu. “Sjetila si se nečega?” “Ne baš.” Zagrizem usnu. “Osobno je.” Ali vidi što ću ja njega pitati. To je osobno. Ovo – ovo je bila samo glupa noć sa previše Miller Lite i ne previše smisla. “Tajna sex snimka?” On pogađa. “Skidala si se na fakultetu da zaradiš dodatni novac? Ili možda tajna beba negdje? A- “ “STANI.” Prekinem ga. “Uništavaš moju izjavu.” “Žao mi je.” On podigne ruke u predaji. “Priznaj.” “Kada sam bila student druge godine na fakultetu,” počela sam. “Bila je zabava – u bratskoj kući.” On se lagano ispravi i ja imam njegovu punu pažnju. “Pila sam i tamo je bio taj tip s kojim sam na neki način izlazila.”

124


Njegove se oči promijene, postaju oprezne i ja gledam kako se njegova vilica stišće, gotovo neprimjetno. Brzo pričam, prije nego pomisli na pogrešnu stvar. “Zabava je postajala luda i onda smo Victor i ja prešli dolje u podrum.” Uhvatim se za ivicu rukava. “Počeli smo se ljubiti i... i ja sam mu popušila.” “I...?” on zahtijeva. “I što?” “Što se desilo?” “Poslije?” Stresem se. “Ne znam. Pretpostavljam da smo se samo vratili gore.” Njegovo lice se polako promijeni, opuštanje crta lica, njegov zgodni profil se vraća i on protrlja svoje prste preko svoje obrve “To je tvoja tajna? Popušila si tipu?” “U bratskoj kući. I to tokom zabave,” objasnim. “Bilo tko je mogao doći dolje i prekinuti – mogao me vidjeti.” Zacrvenim se, posramljena na tu pomisao. Ja, moja suknja zgužvana oko mojih butina, pogrbljena i niska na tom ljepljivom podu, jedna ruka se drži za njegovu dlakavu nogu za ravnotežu. Bože, što da je netko ušao i vidio me, moje usne omotane oko njegovog – progutam tu misao. “Ali nitko nije ušao.” Njegove usne zatrepere u nagovještaju osmijeha. “O moj Bože. Bili smo praktički egzibicionisti. Ako ne možeš vidjeti koliko sam bila glupa da to napravim, onda si ti-” “Normalan? Razuman?” “Idiot,” završim. “Ti si idiot.” “To nije tajna.” “Da li se šališ.” Lupim rukom po jastuku kauča. “To je bila odlična tajna.” “Stvarno je tužno ako je to tvoja najbolja tajna. Stvarno. Reci mi da imaš orgiju koja se skriva iza tog crvenila.” “Ew.” Stresem se. “Ne.” Podignem bradu i zagledam se u njega. “I nemoj da to umanjuješ. Samo zato što nisam drolja vrijedna Treya Marksa, ne znači da to nije velika stvar za mene.” “Oh, ti si vrijedna Treya Marksa.” On se nasmiješi i mi smo nazad na tom mjestu, gdje on flertuje ja ga odbacujem i kasnije te noći provedem dvadeset minuta sa svojim vibratorom. “Ali ne drolja.”

125


On nagne glavu kao da razmatra mogućnost. “U mom umu, ti si divlje bludna jednom kada skineš tu odjeću.” “Pokušavaš me odvratiti od mog pitanja.” “Oh da. Zastrašujuće pitanje. Je li neophodno da kažem istinu?” Pogledam ga i on se zakikoće. “U redu. Izvoli sa ovim misterioznim pitanjem.” “Tko je bila djevojka koja te je opljačkala? Zašto ste se sastajali tamo?” On napravi grimasu i mogu reći da je on zaboravio na tu noć, zaboravio pokušaj mojih pitanja koja je izbjegao. Tada, nisam se osjećala dovoljno ugodno da guram za istinom i nikad više nisam spomenula ponovo. Ali sada, mora mi reći. “To nije ono što želiš pitati, Kate. Pitaj me nešto drugo.” “Ne,” inzistiram. “Ovo je ono što želim. Rekla sam ti svoju sramnu tajnu. Ti meni reci ovo.” “Ne mogu vjerovati da se sjećaš toga.” “Moj šef je ušao u moj auto u kućnom ogrtaču,” kažem suho. “Tvoj kurac je praktički visio iz njega.” Bilo koji drugi trenutak, on bi se nasmijao. Sada on samo protrlja lice dlanovima. “Hajde.” Čekam i on pogleda u mene, njegovo lice ispunjeno utučenosti da skoro odbacim sve. Skoro da mu dam besplatan prolaz. Ali ne dam. Držim njegove oči i čekam da počne.

“Žena u hotelskoj sobi...” On se zaustavi. “Ona nije bila sama. Muškarac je bio s njom. Dogovorio sam da se nađem sa oboje.” On pogleda gore u mene. “Za seks.” Pokušam da sredim svoj izraz lica, da zadržim misli koje su došle. “Oboje?” “Da. Nisam mislio jebati njega; nije o tome stvar. Nas dvojica smo trebali zadovoljiti nju.” “U isto vrijeme?”

126


On podigne jedno rame. “Vjerojatno. Zavisi kako bi sve teklo. Ponekad samo žele da gledaju.” Ponekad samo žele gledati. Hoću li ikada zaboraviti kako to zvuči, lagani način na koji se kotrlja s njegovog jezika? Odjednom se osjećam prljavo, moja želja da izađem iz ovog razgovora je jaka kao što je bila i da ga započnem. Ovo nije ono što sam željela čuti. Ovo nije ono što sam željela zamisliti, ne od njega. Znala sam da Trey Marks ima aktivan seksualni život. Čula sam glasine, vidjela Miru i Chelsea, očito nisam očekivala celibat. Ali također nisam očekivala ovo. Ponekad samo žele gledati. Moje ruke su znojne i ja uštipnem donju stranu mog zgloba u pokušaju da odbijem iznenadni val vrtoglavice. “Kate?” On me gleda i ja skrenem pogled, pokušavajući sakriti gađenje. Prođem prstima kroz kosu, sve je odjednom tako vruće. On opsuje i odgurne se od zida, dolazeći prema mojoj stolici. “Pričaj sa mnom.” “Samo sekundu.” Pokušavam se nakašljati, da pročistim grlo i pričam, ali nešto kao jecaj izađe van. Pritisnem prste na rubove očiju, pokušavajući zaustaviti slabo padanje suza. Povratim nešto kontrole i ispravim se, udišući duboko. “Oprosti.” Izdahnem i osjetim privid kontrole. “Samo sam emotivna danas. Ne znam zašto sam tako reagirala.” Ali znam. Ovo je ogromno. Možda je ovo razlog zašto se Trey nikad nije pomaknuo sa opuštenog flerta sa mnom. Zato što mu se sviđa to, što meni nikad neće. Ponekad samo žele gledati. Sretnem njegove oči i emocije u njima su kombinacija koju nikad nisam vidjela kod njega. Sram. Tuga. Strah. On posegne prema meni i ja ustuknem. On se zaustavi, stavljajući ruke u džepove i okrene se, prema prozoru. “Znači zato je nisi znao. Ili njih.” Ispravim se. “Oni su samo nasumični ljudi sa... kao oglasa?” Ovo postaje sve gore svakom minutom. On se ne okrene prema meni. “Kriste, Kate. Ne sastajem se sa ljudima sa oglasa. Dio sam kluba, jednog koji uparuje istomišljenike i parove. Postoji sajt gdje su profili popisani. Bio sam u lošem raspoloženju taj dan i prešao granicu, riskirajući sa novim profilom. Bila je to greška, jedna koja me je opekla.” Mogu vidjeti napetost u njegovim ramenima i ukočenost u njegovom držanju. Klub. Vjerojatno skup, gdje članarina i fensi web sajt čine manje nepostojanim. Ponekad oni samo žele gledati. Trebala bih otići. Otići od ovog

127


razgovora, prekrižiti Treya Marksa iz mog srca zauvijek i nastaviti dalje. Nema veze što sam provela gotovo tri godine viseći nad njim. Nema veze što kada on diše, ja to osjetim u srcu. Mogao mi je reći ovo. Trebao mi je reći ovo godinama prije, prije nego što sam se zaljubila u njega, prije nego što je ubrizgao svoju dušu u moje vene i postala sam ovisna. Mogu li čak i raditi za njega poslije ovoga? Mogu li biti pored njega zaljubljujući se još više u njega? Prije, uvijek sam mislila da će biti vrijeme – kada će tvrtka biti uspješna, jednom kada je spreman odstupiti od vođenja i umiroviti se – kada ćemo moći izlaziti, kada ćemo moći pokušati biti u vezi. Ali sada, mojim jednim glupim pitanjem, njegovim glupim priznanjem, sve umire. Ne mogu izlaziti s čovjekom koji – ne razumijem čak ni što on radi. Protrljam sljepoočnicu. “Reci mi što se točno dogodi.” “Kate.” Samo jedan slog, ali mogu čuti toliko toga u njemu. Okrene se od prozora i nasloni leđa na staklo, njegovo lice je obješeno, kao u djeteta koje je kažnjeno. “Reci mi, Trey.” Čekam. “Moram znati.” Moram znati koliko je loše. On mi neće lagati. Neće uljepšati stvari. “Uživam zadovoljavajući žene.” Njegove oči se podignu i sretnu moje. “Tako da to je ono što ja radim. Sa svojim rukama i svojim ustima i svojim kurcem. Ponekad se tip pridruži, ponekad ne.” “Pridruži. Definiraj pridruži.” Usta su mi se osjećala kao da su od pamuka. Progutam. Ne pomaže. “Ponekad dupla penetracija. Ponekad ona njemu puši dok je ja jebem. Ili nam drka u isto vrijeme.” “Ali ti nisi gej.” “Ne.” On zadrži moje oči. “Definitivno nisam gej.” Malu razliku to sad čini. Želim zatvoriti oči, da skrenem pogled, da počupam kosu i vrištim na njega. Ne mogu. Čekam i skoro da je bolno da to radim. “Žena je uvijek fokus. To je granica moje interakcije sa muškarcima.” “Oh, to je to?” Nasmijem se, glasan zvuk, koji nikad prije nisam čula od sebe, koji automatski zamrzim. Njegove oči su čvrste, ali ništa ne kaže. U toj tišini, gotovo da čujem našu budućnost kako puca i gori.

128


Izgubio sam je. Mogu to vidjeti u njenim očima, podrhtavanju glasa, u pitanjima koja postavlja. Možda sam trebao lagati. Možda sam trebao prigušiti istinu. Možda onda, ona ne bi gledala u mene kao da sam čudovište, kao da nemamo godine između sebe, kao da me ne voli nikako. Ne mogu biti iznenađen, ne nakon tog razgovora tako davno, uz pivo i hamburgere, zgađeni izraz njenog lica kada mi je rekla o trojci koju je njen dečko pokušao imati. “Samo zato što ne razumiješ,” rekao sam, “ne osuđuj me zbog toga. Svi mi se palimo na drugačije stvari. Ovo je nešto što sam radio, nešto što mi se sviđa.” Ona pogleda dolje, kao da je u potrazi za odgovorom. Kada konačno podigne glavu, brzo trepne, njeno lice se crveni. Moja glupa stvar je dovela do suza. “Trebao si mi reći,” ona kaže ukočeno. “Ovo mijenja sve između nas.” Te riječi su čekić pravo u sredinu mojih grudi. U njima je sve što nismo rekli naglas, nikad nismo bili blizu izgovaranja tih riječi. Da li postoji “mi”? Mi je više nego sam se ikada nadao. Između rizika za tvrtku i moje seksualne prošlosti, proveo sam godine izbjegavajući bilo kakvu pomisao na nas. Uvijek sam razumio da ćemo, u jednom trenutku, doći do ove točke. Ona dok se mršti na mene, nepovjerenje duboko u njenim očima. Njeno uzmicanje kada sam posegnuo da je dodirnem. Mi. Na neki način, ta riječ je gotovo oslobađajuća. Pukotina zaštitničkog zida. Naša pravila su nestala, bojno polje širom otvoreno. “Mi?” Nagnem glavu prema njoj. “Što mi?” Zakoračim prema njoj, ignorirajući njenu preplašenost, način na koji uzmiče od mene. “Ne postojimo mi.” “Znaš na što mislim,” ona prišapće. “Naše prijateljstvo.” “Ne, ne mislim da si na to mislila.” Gledam u njena usta, kako nervozno prelazi jezikom preko usana, njene oči šetaju između mojih usta i očiju. Učinila je to stotinu puta prije, napeto iščekujući moj poljubac, poljubac koji joj nikad nisam dao, ali ovaj put je sve pogrešno. Nije bez daha i puna nade. Nego panična i frustrirana. Ispravim se, pomičući se unatrag, dalje od nje. Ispunjena je sa gađenjem. 129


Nevjerojatno kako se svijet može brzo promijeniti. Kako moja cijela osoba, naše prijateljstvo, može biti smanjeno na ništa, sa samo jednim priznanjem. Brinuo sam se godinama da će me osuđivati zbog ovoga. I sada kad se to događa, razočaran sam u nju koliko sam ljut na sebe. Je li ovo u koga sam se zaljubio? Žena koja bi sve odbacila na stranu tako lako. Je li toliko osuđujuća, tako zatvorenog uma? Ona čak i ne postavlja prava pitanja. Ona ne daje meni, nama, šansu. Okrenem se, moje riječi čvrste i kontrolirane kada im dozvolim da izađu vani. “Volim te, Kate. Zaljubljen sam u tebe. Žao mi je što ti se ne sviđa ovo. Ili što to ne razumiješ. Ali to ne mijenja tko sam ja.” Njene riječi me zaustave, njihovi rubovi oštri kao razbijeno staklo. “Ne radi to. Ne koristi te riječi sada, dok odlaziš, ti jebena kukavice.” Okrenem se i osmotrim je. Moja prelijepa žena, najpametnija žena koju sam znao, jedina žena na Zemlji koja ima moć da me povrijedi ovako. “U pravu si, trebao sam ti reći davno. Ali to ne bi promijenilo ovo.” Ona proguta, njene oči vlažne i ne kaže ništa. I ovaj put kada se okrenem i odem, ona ne kaže ništa da me pokuša zaustaviti. Zakoračim u svoju spavaću sobu i zatvorim vrata drhtavom rukom. Kada ona ode, lupajući ulaznim vratima iza sebe, skoro da mogu osjetiti vibracije u svojoj duši.

130


Svađali smo se i prije. Vikali smo, psovali smo, izgovorili smo stvari koje nijedno od nas nije mislilo. Ali nikad nije bilo ovako tmurno, ovako tiho. Kada me pogleda, sve što vidim u njegovim očima su tuga i razočarenje. Kada ja pogledam u njega, sve što mogu čuti su njegove riječi. Ponekad oni samo žele gledati. To ne mijenja tko sam ja. On prođe pored i ja sačekam da okrene glavu, da proviri u moj ured, ali on to ne uradi.

“Harrods je tražio još jednu narudžbu.” “Vidio sam u tvom email-u jutros. Izgleda dobro.” “Trey, bolje je nego dobro. To je duplo od onog što su prodali prošli mjesec.” “Mogu sam izračunati, sretan sam zbog toga. Da li želiš jebenu zlatnu zvijezdu?” “Ne budi seronja zbog toga. Samo sam mislila da je vrijedno spomena.” “Da li ima još nešto što treba da raspravimo?” Da. Ovo. Nas. Zašto smo odjednom stranci. Progutam. “Ne. To je to.” On ustane, ostavljajući svoju stolicu izvučenu i odgurne se kroz vrata konferencijske sale. Ne razumijem zašto je ljut na mene. Ja sam ona koja bi trebala biti ljuta. Ja sam ona čije se srce slama. 131


Dio mene vjeruje u to. Dio mene osjeća da se ponašam kao kučka trenutno.

Ja: Žao mi je. Žao mi je što sam te osudila. Trey: Ne prihvaćam tvoju ispriku preko poruke. Ja: Pa ja ne prihvaćam tvoj manjak isprike. Trey: To čak i nema smisla. Ja: Znaš što mislim. Trey: Dođi do mene. Dođi do mene. Prošlo je osam dana od kada sam izašla iz njegove kuće. Zurim u telefon jedan dug trenutak, prije nego ustanem i zgrabim svoju torbu. Petnaest minuta kasnije, kada otvori svoja ulazna vrata, ja se bacim u njegovo naručje. Njegove grudi su ukočene, njegovo tijelo drveno, i ja omotam svoje ruke oko njega, gurajući svoje lice u njegove grudi, prisiljavajući njegovo držanje da se opusti, njegove ruke da se pomaknu. Kada se konačno pomaknu, kada se jedna ruka nježno smjesti na moju kosu, njegova druga je na mojim leđima, ja skoro zaplačem u olakšanju. On izdahne, njegov dah topao na mom vratu i on me jako stisne. “Žao mi je,” prišapćem. “I meni.” On me povuče unutra i zatvori vrata.

Jedva da je hladno vani, ali on svejedno zapali vatru i ja napravim toplu čokoladu. Oboje završimo i sjednemo na kauč, naša ramena se dodiruju dok gledamo u vatru. Trey zaviri u svoju šalicu. “Nema sljezovih kolačića?” “Nestalo ti je.” Naslonim glavu na njegovo rame. “Ne želim se nikada više svađati tako.”

132


“Dogovoreno.” On ispruži svoju šalicu i ja kucnem svoju od nju. Postoji trenutak tišine, njegovo tijelo se pomakne na kauču, prije nego progovori. “Pričaj sa mnom.” “Što želiš? Još jednu ispriku?” “Pretpostavljam da imaš pitanja.” “Neka.” Neka je blago rečeno. Imam gomilu, popis koji raste što više mislim o tome, što više pokušavam da spojim čovjeka kojeg znam sa fetišom koji ne znam. “Onda pitaj.” On spusti svoju šalicu na stol i posegne dolje, podižući moje noge u krilo, njegovi prsti odvezuju vezice na mojim čizmama. Postoji neprirodna ukočenost u njegovom tijelu, iako sam nervozna zbog raspravljanja ovoga, on se čini gorim. “Ne moramo razgovarati o tome. Znam da je osobno.” Pomaknem prste kada mi skine jednu čizmu, njegove grudi se očešu od moje stopalo kad se nagne da je spusti na pod. On sjedne nazad i pomakne se na drugu čizmu. “Hoću da se osjećaš udobno s tim. Hoću da budemo manje...” On napravi grimasu. “Manje čudni oko toga.” “Okej.” Gledam kako oslobađa i moje drugo stopalo. “Reci mi o svom prvom putu. Kao... da li ti se oduvijek sviđala takva vrsta stvari?” “Moj prvi put je bio kada sam imao dvadeset šest godina. Gomila nas s posla je bila vani na piću. Popili smo previše i moja kolegica je ponudila nekoliko nas da prespavamo kod nje.” On pogleda u mene. “Bila je to Mira. I ja.” On zastane. “I ovaj tip iz ureda u New Yorku.” “Mira?” Sjednem uspravno i nešto od moje tople čokolade se gotovo prospe preko ruba. On se zakikoće. “Da. Mira. Ona nas je skinula gole i odvukla nas u spavaću sobu. I kada sam ga vidio tamo, kada sam vidio da je dodiruje...” On se zastavi i pogleda u mene. “Bio je to trenutak posesivnosti. Kao da je dodirivao nekog mog. Bilo je kao da sam ponovo u srednjoj školi, moji hormoni bijesne i moja potreba- proždrljiva potreba da se natječem, da pobijedim.” On prođe rukom polako uz moje traperice, do mog koljena i onda nazad. “Tip nije razumio. Nije shvaćao. Ali Mira jest. Sjećam se kako mi se smiješila dok sam je jebao. Dok je on sjedio tu s kurcem u ruci. I na kraju, rekla mi je da ćemo ona i ja imati mnogo zabave.” Dio slagalice se uklopi. “Čekaj. Onu noć, u Vegasu...”

133


“Sastao sam se s njom i Edwardom,” potvrdim. “Znači Edward je znao? Nije ga varala?” On klimne i ja pokušam zamisliti uglednog Edwarda u trojci sa Mirom i Treyem. Odmahnem glavom. “Pun si sranja.” Njegova ruka se zaustavi na vrhu mojih vunenih čarapa. “Ispričavam vam se?” “Nema šanse da bi Edward napravio nešto takvo.” Njegove oči potamne. “Zato što je odvratno.” Da. Odvratno je odlična riječ za to. Ali vjerojatno nije najbolje vrijeme da to kažem. “Nije odvratno,” izvlačim se. “Samo je... nastrano. I Edward nije bio takav.” Nije bio. On je bio profinjen i pristojan, on sigurno ne bi dopustio Treyu da jebe njegovu ženu, a kamoli im se pridružio. “Uvjeravam te, Edward je veoma takav.” “Ali kako nije ljubomoran?” “On je realist. Ne može jebati Miru i oralno je zadovoljiti u isto vrijeme. I ne može kreirati energiju dvoje ljudi, pažnju dvoje ljudi odjednom. Sa obojicom, ona ima četiri ruke, dvoja usta, dva kurca.” On gurne ruke dolje, ispod mojih čarapa i skine ih. “Ja nisam emotivni igrač u njihovom životu. Dođem, zabavimo se i ja odem. Nije neuredno. Mogu zadovoljiti ženu, riješiti se dijela seksualne napetosti, a onda se vratim životu.” On prelazi prstom po donjoj strani mojih listova i skoro zatvorim oči od tog osjećaja. “Ne razumijem.” On uzdahne i ja pogledam u njega. “Ozbiljna sam. Radiš li to zbog testosteronske groznice ili zbog seksa bez obaveza? Zato što možeš unajmiti ženu za to, zar ne?” “Plaćanje žene da ima seks sa mnom me ne napaljuje ni na koji način. I ja zapravo ne znam zašto sam to učinio. Sve što znam je da ideja, nagomilavanje, nepoznanica od nove žene, zabranjenost, napalilo me je. Drugi dio toga je da volim zadovoljavati žene. A ovaj stil života mi je dozvolio da to imam bez da i sam budem u vezi.” Govori u prošlom vremenu i primijetim to, ali još uvijek uobličeno. “Osim Chelsea.” Bože još uvijek mi se ta žena ne sviđa. Čak i sada, jedva mogu izgovoriti njeno ime bez da zarežim. “Ahh... Chelsea.” On se namršti. “Chelsea je bila eksperiment na neki način.” “U monogamiji?” Tako mi je drago da je pao u tome.

134


“U stvari, suprotno.” On ne gleda u mene, fokusirajući se na moja stopala, nježni rad mišića. Bože, ako posao sa donjim rubljem ode dovraga, mogao bi zaraditi milion samo sa svojim rukama. “Prvi put sam upoznao Chelsea u trojci. Nisam je vidio ponovo do njenog intervjua. Stvari izgleda nisu uspjele sa njenim posljednjim dečkom. Mislio sam da probam stil života sa druge strane. Kao domaćin, umjesto gost.” “I?” On povuče prekrivač preko mojih stopala i podvuče materijal ispod njih. “Nije mi se svidjelo.” On pogleda u mene. “I onda sam shvatio kako bi se osjećao da je to netko za koga sam stvarno mario.” On ne priča o meni. Znam da ne priča o meni, ali opet, negdje unutra, topao mali plamen se upali. “Što znači?” Kažem, u što opuštenijem načinu u kojem žena može postaviti pitanje. On omota ruke oko mojih stopala i povuče ih blizu svojih grudi, skoro na način na koji bi malo dijete. “Znači ako bi ti i ja ikada izlazili, neću željeti ništa takvo s tobom.” Sve na neki način stane. Pucketanje vatre, stiskanje njegovih ruku, dah u mojim plućima. “Ikada?” “Ikada,” on potvrdi. “Ali zar ti neće to nedostajati?” “Ne mogu gledati kako ulaziš u prostoriju da ne postanem tvrd. Ne treba mi ništa drugo.” On protrlja lice rukom, “Iskreno, ako bi imao bilo kakvu dodatnu stimulaciju, to bi vjerojatno bilo sramotno kratko iskustvo.” “To je zajednički problem, znaš. Koji muškarci imaju sa mnom.” Podignem šalicu da prekrijem osmijeh. “Događa se stalno.” On se namršti. “Spusti šalicu.” “Molim?” “Spusti šalicu.” Pažljivo je spustim na stol. “Što nije-” Moje pitanje je prekinuto kada me povuče na krilo, njegove ruke čvrste na mojim kukovima, njegove oči divlje od posesivnosti. “Žao mi je što ti nisam rekao istinu. O Miri. O Chelsea. O mom seksualnom životu. Nisam ti rekao istinu zato što sam se bojao da ću izgubiti bilo kakvu šansu da nas dvoje budemo zajedno. I ako bih se mogao vratiti

135


na tu prvu noć sa Mirom, bih. Vratio bih se i ne bih nikada zakoračio na taj put. Ali moram znati da li postoji još uvijek bilo kakva šansa za nas. Da li bi, znajući što sada znaš – i dovraga bilo kakav rizik za kompaniju – bi li ikada izašla sa mnom.” Sastanak. To zvuči tako nevažno u usporedbi kroz što smo sve prošli. Da li bi bila u vezi s njim? Bože, zaljubljena sam u njega godinama. Ja“Isuse Kriste, Kate. Ubijaš me.” Pogledam dolje u njegovo lice, moje oči prelaze preko rubova njegove vilice, ukočenosti njegovih usana dok guta, zabrinutih linija koje obilježavaju njegovo čelo i sakupljaju se u uglovima njegovih očiju. Naši pogledi se sretnu i sve što poznajem je tu. “Želim više od toga,” prišapćem. Mislila sam nastaviti, ali riječi se izgube kada se on nagne naprijed i uhvati moja usta svojima.

Kada poljubac čeka tisuću dana, on eruptira kao uragan – sporo širenje usana, jezika, ruke koje trgaju, odjeća koja leti, topli vrtlog uzdaha koji se sreću u divljoj želji. Uvijek sam zamišljao da ću si dati vremena, da ću je oprezno okusiti, moj jezik ispituje, nježni trenutak u kojem ću uživati svake sekunde. Ali u ovom poljupcu, mi iskoristimo stotinu sekundi u svakih deset. Zaječim uz njena usta i gurnem je dolje na svoje krilo. Njeno koljeno se pomakne, naše ruke se bore da se opet dodirnu, onda me opkorači, njeni kukovi se počinju pomicati na meni i ja se odvojim od nje dovoljno dugo da mogu izgovoriti njeno ime. Ja sam se bojao i iščekivao ovaj trenutak tako dugo. Pitao sam se da li postoji neka kemija između nas ili je to samo neki mit, obećanje nedostižnog, samo privlačno zbog nemogućnosti. Nije bilo mit. Nikad nisam iskusio ovakvu kemiju, svaki okus njenog jezika, svako pomjeranje njenog tijela, povlačenje njene ruke u mojoj kosi – upali svaki plamen, moj kurac se bolno gura uz zatvarač mojih hlača, moja koža gori da je ima još, svugdje uz mene. Gurnem svoje ruke niz njene hlače i stisnem je za stražnjicu, okrećući se s njom, sve dok ne padne natrag na kožni kauč, njena kosa puštena i divlja, njene oči gore na način koji nisam nikada vidio. Zaustavim se. 136


“Što? Što nije u redu?” ona pita, njene grudi se podižu, obrazi rumeni. “Ne miči se,” prišapćem. “Nećeš svršiti, zar ne?” Njene oči se rašire i Bože, jebeno volim ovu ženu. “Ne.” Nasmijem se. “Definitivno neću svršiti. Ja samo...” Ja samo želim da uživam u ovom trenutku. Samo želim da se sjećam, zauvijek, kako ona izgleda trenutno, način na koji poseže za mnom, uzdiše za mene. Želim se sjećati kako su njene usne otečene od mog poljupca, njeno srce kako kuca, njena koža kako sija. Progutam. “Samo želim da ti kažem da te volim.” Ona gurne ruku ispod ruba mojih hlača i zgrabi moj remen, vukući me na sebe. “Volim i ja tebe,” ona prišapće, njena usta se podižu do mojih. “Ali trenutno, stvarno te trebam bez odjeće.” Ne mogu se svađati s tim. Ukradem još jedan poljubac dok njeni prsti povlače moju majicu, naša usta se razdvajaju dok ona povlači pamuk preko moje glave. Ustanem i strgnem svoj remen, pokazujući glavom na njene hlače. “Skini ih.” Trebao bih je odvesti u svoju spavaću sobu, ali to je predaleko, a ovaj trenutak se osjeća kao iluzija, koja bi se mogla raspasti svakog trenutka, njena glava u igri, njene sumnje udaraju, moja prošlost previše za njen um da prijeđe preko toga. Otkopčam svoje hlače i gurnem ih na pod, spuštajući se na koljena kad se pomaknem do ruba kauča, moje ruke povlače njene hlače, pomažući joj da ih svuče niz noge, njena leđa se namještaju uz jastuk dok me gleda kroz napola zatvorene oči. Ne znam što je ispod njene majice, ali vidjeti skupu tangu dok se otkriva, poznati stil, znajući da je moje ime uz njenu kože – to učini nešto mom srcu. Nije samo moje, naše je, naš rad ljubavi, naše kasne noći, naše rasprave, naša strast. Raširim njena koljena i smjestim se između njenih nogu, moja ruke kliže uz njena bedra, prema tamnom trokutu čipke. Prelazim smjernim rukama preko delikatnog materijala, prateći detalje i onda dolje, između njenih predivnih nogu. Spustim usta do čipke i pratim put prstiju, ostavljajući lagane poljupce od njenih kukova do njenog središta i udahnem njen miris, moj jezik prelazi preko linija njenih tangi, zadirkujući je kroz materijal, mali uzdah zadovoljstva dođe od nje kada dodirnem njena najosjetljivija mjesta. Ona se uvija ispod mene i ja je zadržim na mjestu, pridržavajući je uz svoja usta, dok povlačim tange u stranu i otkrijem je skroz.

137


Oralno sam zadovoljio bezbroj žena. Nikad nisam okusio ženu u kojoj nisam uživao i nikad nisam upoznao pičku koja me nije činila tvrdim. Ali Kate... Nemam riječi za osjećaje koja imam dok je ona otvorena ispred mene, njena bedra se nervozno uvijaju, tanka linija dlačica vlažna i natopljena njenim sokovima, cijela izložena. Uzmem trenutak, moj prst trlja lagano preko nje i ja pogledam gore, gledam kao se njena usta otvaraju dok lagano prelazim prstom preko njenog klitorisa, njeno tijelo se uvija za još, njena zdjelica se izvija, kao da se nudi bogovima. Sagnem se dolje i gostim se.

138


Svjetlost od vatre ga čini kao da sija, Bog sa jakim ramenima i mišićavim rukama koje me prikuju dolje dok se njegov veličanstven profil naginje nada mnom, obožavajući moju pičkicu svojim jezikom, njegova vilica se savija, lagani pokret njegovog jezika kušajući me na načine koji uništavaju moje misli, moju hrabrost, moj zdrav razum. Bože, sve stvari koje sam zamislila, sve talente koje sam zamislila – svaki put kada taj jezik izviri iz njegovih usta, svaki put kada uhvatim djelić njega – sve moje maštarije su nikakve naspram ovoga, pogled na samog njega, dodir njega. On gurne svoj jezik u mene i sve misli stanu, njegovi prsti se zabijaju u moje guzove, njegova usta gruba kao i njegov dodir. Ne moram se pitati kakvog sam ukusa ili da li on uživa u ovome. Zatvorim svoje oči, pustim svaku samokontrolu i pustim da njegov jezik uništi sva moja čula. Kada svršim, to je vrsta orgazma koji mijenja život. Vrsta gdje moji nokti grebu njegovo tjeme, moja stopala se savijaju u zraku i moj vrisak je toliko glasan da je tih. Otimam se za uporište, za realnost i u stotom dozivanju njegovog imena, kažem mu da ga volim. On me povuče na pod, moji udovi opušteni i slobodni i ja gledam kako on skida svoje donje rublje, njegov kurac slobodan. Gospode Bože. A ja sam mislila da je bio seksi prije.

Posegnem za njim i on me podigne i spusti oprezno na pod. “Je li ti udobno?” pita i ja klimnem, tepih je nemoguće mekan toliko da se želiš zakopati u njega, na kojem sam provela noći, ali u pidžami i nikada ovako – 139


nikada sa svjetlošću vatre koja treperi na njegovom torzu dok on dopuže iznad mene, njegova usta se spuštaju na moja i poljubimo se, ovaj drugačiji od prvog, ovaj nježan i sladak, on ima lagani ukus čokolade, svaki susret naših jezika potpaljuje moje uzbuđenje, budeći moje udove i podignem se na laktove posežući za njegovim vratom, opojnost mog orgazma lagano nestaje, moje tijelo treba još jednu dozu. Naš tempo se ubrza, slojevi nestaju kad povučem njegovu glavu, naš poljubac se produbljuje, njegovi kukovi se spuštaju. Omotam noge oko njega i jecaj odjekne iz mojih usta, njegov kurac tvrd uz moj trbuh i kada ga prevuče preko mojih natopljenih gaćica, mog osjetljivog klitorisa, uzdahnem uz njegov poljubac . On se odgurne rukama i sjedne nazad na pete. U jednom brzom trenutku, on zgrabi moje noge i povuče me u ravninu sa svojim bedrima, njegove ruke posegnu naprijed, grabeći izrez moje flanelske košulje, dugmići iskoče i konci se potrgaju. Režanje mu se otme iz grla kada vidi da nosim odgovarajući grudnjak, jedan iz prošle sezone, njegove oči prelaze preko mojih grudi. On klizne dlanovima uz moj stomak i preko nabreknutih providnih košarica, sve čipka i žica, njegove ruke stišću, njegovi prsti povlače vrh. “Jebi ga, prelijepa si,” on udahne i to je trenutak mira, trenutak gdje prelazi pogledom preko mene, od koljena do lica i naše oči se sretnu i nikada se nisam osjećala tako sigurno, dragocjeno, prelijepo. On proguta i postoji kvaka u njegovim riječima kada progovori. “Uvijek sam nosio kondom. Svaki put. Uvijek.” Njegove oči se spuste i ja stisnem noge na ranjivost koja prođe njegovim licem. “Ali s tobom, ne mogu – mislim mogu, ako će te to učiniti-” “Vjerujem ti.” Moje oči padnu na njegov kurac i ne mogu vjerovati da ga stvarno vidim, najprivatniji dio njega, ljepota njegovog čvrstog koplja, njegove linije i rubovi, trzaj dok ga gledam. Ovlažim usne. “Molim te. Trebam te.” On prosikće i posegne dolje, pomičući moje gaćice u stranu, moje tijelo se lagano odiže od poda, a nikada nisam bila tako pohlepna i zahtjevna za nečim u životu. Podignem svoje tijelo da se sretne sa njegovim i on omota ruku oko korijena kurca, njegove se prebace do mojih, tiho pitanje dolazi iz tih dubokih bazena tame. “Ne mogu vjerovati da ću ovo napraviti.” Njegov glas je promukao i on proguta. “Nemaš pojma koliko sam razmišljao o ovome.” Ruka na mojim gaćicama se pomakne i moj dah se zaustavi kada

140


nešto – njegov prst - gurne u mene. On opsuje i odjednom, njegova kontrola puca, njegovi kukovi se pomiču naprijed, ruka se miče u stranu i ja se podignem sa tepiha kada osjetim da se gura, ogoljen i debeo, u mene. Bože, gladak, čvrst osjećaj njega. Način na koji padne preko mene, njegove ruke ga drže gore, dah oštar, kukovi pumpaju. On se pomiče sporo, prvi pritisak težak, drugi lakši, treći gladak i vlažan, lagano siktanje izađe iz njegovih usta. Mogu osjetiti da se suzdržava, oprezan način na koji klizi iznad mene, svaki potez potpun i dubok, onda lagan dok se izvlači. Svaki pokret mi daje njega cijelog, na svako povlačenje moje tijelo ima veću žudnju. Ogrebem ga po leđima i preklinjem ga za još i kada pogleda u moje lice – skoro se raspadnem. To je on. To je Trey. To je njegovo prelijepo lice, to čvrsto mrštenje kada se koncentrira na nešto, poznati žar u njegovim očima kada je uzbuđen, pogled od kojeg sam se uvijek krila, uvijek izbjegavala. Sada, više je od žara; sada je vatra, njegove oči me proždiru, nešto tako žestoko ranjivo u njima, pogled koji prepoznam zato što ga osjećam – zastrašujuće shvaćanje da sve što sam ikada željela se dešava sada. Trey, moj Trey, njegova usta se spuštaju do mojih. Njegove usne se lagano otvaraju, njegov jezik naspram mog, moje ime puno poštovanja sa njegovih usana. Njegov glas je tvrd kada mi kaže kako me fantastično osjeća, kada mi kaže da je želio ovo jako dugo. Odjednom, on se zaustavi, samo vrh u meni i moje noge se stresu, ja uvijem kukove prema gore za još, ali me on drži po kontrolom, i na trenutak se pojavi njegov zaigrani osmjeh prije nego nestane, zatim je sav poslovan, sjedajući natrag na pete, njegova ruka se omota oko korijena i on ga nježno izvuče, polako, prevuče ga preko mog vrha, moj klitoris sav nemoćan od glatkog dodira njegove ruke. “Reci mi da me voliš,” on zahtjeva. “Volim te.” U mojim riječima nema oklijevanja, samo trzaj daha nakon toga, u trenutku kada on pusti svoj kurac i trgne moje gaćice, njegove jake ruke uništavaju finu čipku, zvuk trganja tako sirov i neobuzdan, dio prljavog zadovoljstva klizi kroz mene kada on ostavi uništenu tkaninu na mom stomaku. Njegove se ruke pomjeraju na moja bedra, držeći ih otvorenim, držeći me otvorenom i on koristi samo svoje kukove za pokrete njegovog čvrstog koplja, njegov kurac gura naprijed nazad preko otvorene mene, njegov stisak me drži u mjestu i ja zadrhtim na vreli, čvrsti dodir njega, glatkog od mojih sokova, krećući se sa odličnim pritiskom na moj klitoris.

141


“Reci mi da sam ja jedini muškarac za tebe.” On podigne glavu i sretne moje oči. “Jesi.” To je istina. On je bio od dana kada sam ušetala u njegovu zgradu, od kada sam morala pomaknuti svoj stol da bih se mogla koncentrirati na posao. Od kada sam prekinula sa Craigom u Hong Kongu, od kada je moje srce zalupalo u mojim grudima kada mi je Stephen rekao da Trey želi da me jebe. On je bio jedini muškarac za mene od trenutka kada je izgovorio moje ime. “Da li znaš –” Njegove se ruke stegnu na mojim bedrima i ja se pomaknem na laktove, trebajući da mu budem bliže, trebajući da vidim njegovu čvrstu dužinu uz moju kožu, način na koji gura uz moj otvor, moje usne se rašire malo oko njega. On izgleda nemoguće velik, tako muževan, tako tvrd i snažan, njegove ruke štipaju kožu mojih bedara, tvrdi grebeni njegovog stomaka dok se te mišićave butine pomiču. “Da li znaš koliko jebeno nenormalnim me je činilo to da te vidim sa drugim muškarcem?” Pogledam gore na režanje u njegovom glasu, drhtaj zabranjenog zadovoljstva prostruji kroz mene na posesivnost u njegovim očima. “Da li je?” Oh znam. Znam kako sam se osjećala kada je spustio usne na Chelseano golo rame. Znam kako, kada sam opkoračila Stephena kasnije te noći, sve o čemu sam mogla razmišljati su bila Treyeva usta uz njeno uho, njegova ruka ispod stola, naše oči koje se sreću iznad lanenih stolnjaka i jelovnika. “Koristio sam lažne pozive tako da bih mogao napustiti prostoriju i biti sam, maknuti se od tebe.” On ubrza svoje kukove, psovka se otkotrlja sa njegovih prljavih usana i on pogleda između naših tijela na trenutak, onda pogleda nazad u mene. “Išao bih u toalet i izdrkao, zamišljajući da ćeš me pratiti tamo i onda pasti na koljena.” On gurne moje grudi i ja pomaknem svoje laktove, liježući ponovo na tepih, moje noge padaju kako se on pomiče uz moje tijelo, njegov kruti kurac poskakuje preko mog grudnjaka, prelazeći preko mog grla i onda se on naginje iznad mene, njegov kurac na mojim ustima i ja ih otvorim, moj jezik uz vrh. Posegnem za njim i on uhvati moju ruku svojom i povuče je iznad moje glave. “Otkopčaj grudnjak i onda mi daj svoju drugu ruku.” On zapovjedi, njegove oči na mojima. Učinim kako mi je rekao i grubi izdah izađe iz njega dok otkopčavam kopču na mom grudnjaku, moji prsti uzimaju dodatni trenutak da odgurnu čipku sa mojih grudi, izlažući se za njega.

142


“Sranje,” on udahne, njegove oči proždiru izloženu kožu. “Bože, Kate.” Njegov glas se slomi i ja pogledam pored trzanja njegovog kurca da vidim mišiće njegovog grla kako se stežu. “Jebeno si prelijepa. Nisam čak... Bože, mislio sam o ovome toliko i opet sam bio u krivu. Sa tim koliko si savršena.” Njegove oči se čvrsto zatvore, on ispusti dugi izdah, drhtaj protrese cijelo njegovo tijelo. Kada otvori oči, njegova kontrola se vratila i on klimne na moju slobodnu ruku. “Daj mi svoju ruku. Ovdje gore, sa drugom.” Pomaknem ruku i on omota svoju oko oba moja zapešća pritiskujući ih u tepih, promjena u pozi koja odiže moja leđa s poda. Njegove oči odlete do mojih grudi, onda on kleči iznad mene, njegova druga ruka ravna na tepihu, držeći pritisak na mojim zapešćima i ja gledam kako mu se glavić pomjera ispod mene. “Budi mirna i otvori ta usta, Kate.” Napravim to i on se pomakne, moje oči se zatvore kada se izravna, njegov vrh između mojih usana, lagano gurajući, moj jezik izlazi da ga sretne, lagani pritisak njegovih kukova ga gura dublje u moja usta. On se pomjera polako, lagano unutra i van, njegova debljina ne dozvoljava preveliku dubinu, moj trud da ga primim donese blage riječi ohrabrenja iz njega. Njegovi pokreti su postali malo grublji i postoji zastoj u njegovom glasu kada ponovo progovori. “Nekada sam drkao svoj kurac i mislio o tebi na koljenima, tvoj dečko za stolom, ti mi se ispričavaš tim savršenim ustima. Mislio sam da te kaznim svojim kurcem, da se daviš na mom kurcu, gurajući ga dublje i svršavajući niz tvoje grlo. Želio sam da te pošaljem nazad njemu sa mojim okusom na jeziku, tvoja pička vlažna. Zamišljao sam toliko prljavih stvari, toliko mnogo načina na koji ću te kazniti. Dovodiš me do ludila, Kate.” On povuče svoje kukove nazad, izvlačeći se iz mojih usta i ja uzdahnem, moja bedra se uvijaju zajedno, potreba između njih je prevelika. Moj orgazam od njegovih usta se čini kao da je bio satima prije, ja trebam nešto, bilo što da se trljam, da me ispuni. “Molim te,” preklinjem. “Jebi me.” On se zakikoće i odgurne sa tepiha, oslobađajući moje ruke, sjedajući iznad mene, moja pljuvačka kaplje s njega i njegove oči zasvijetle sa uzbuđenjem dok prelazi vrhom preko mojih usana. “Ti ćeš biti smrt za mene.”

143


Podignem gornji dio tijela i moje grudi se očešu od njegovu stražnjicu, njegova koljena još uvijek sa svake strane mojih ramena. “Jebi me,” zahtijevam. Njegov osmijeh se poveća. “Jesi li sigurna da to želiš? Da te jebem dobro i istinski?” Prepoznam izazov Treya Marksa kada čujem jedan. U tri godine, bilo ih je mnogo. Većini, sam prišla sa opreznom rukom. Ovaj sam zgrabila za jaja. Ili radije za kurac. Uhvatim rukom oko njega i stegnem i šok svega toga je još uvijek tu. Ja dodirujem Treyev kurac. On se kratko pomjeri uz moj dlan, a onda skoči na noge, držeći ruku i pomažući mi da ustanem. “Stavi koljena na kauč, ruke na kraj.” Riječi su teške i poslovne, vrsta koja ne dozvoljava raspravu i ja se popnem, moja koža vruća od vatre, koža kauča hladna dok popušta pod pritiskom mojih koljena, moje ruke zgrabe jastuk. Čujem klizanje i sudaranje metala i okrenem se da vidim Treya golog dupeta ispred prozora, podižući i zaključavajući ih u mjestu, hladan povjetarac odmah uđe u sobu sudarajući se sa toplinom vatre. “Ne tu,” on prasne, pokazujući na kraj drugog dijela, onog bližeg vatri. “Ovdje.” Pomaknem se bliže i kada se vratim na koljena i nagnem naprijed, pogledam preko ramena u njega. On je tamna silueta ispred vatre, obris čiste seksualnosti, jakih ruku i kukova, čvrste zadnjice i pločica. On gladi kurac i dođe naprijed, postoji trenutak poštovanja kada se njegove ruke spuste na svaki moj guz. “Držiš li se za kauč?” “Da.” Bože, želim ovo. Želim da bude sirov i grub. On se zabije u mene, i to je invazija. Nema sporih i kontroliranih pokreta, nema nježnih povlačenja da dopusti mom tijelu da se prilagodi. Ovo je čisto jebanje i točno tako sam uvijek zamišljala da će Trey biti – divlji i žestok, zabijanje njegovih noktiju u moju kožu, zabijanje njegovog kurca unutra i van, sudaranje naših bedara, trenutak kada posegne naprijed grabeći grudnjak koji još uvijek visi sa mojih ramena. “Drži ruke na kauču,” on procijedi, i stisne jedno moje rame, koristeći ga kao prednost, kao da sam divlje ždrijebe koje treba ukrotiti. Potrebno je samo nekoliko sekundi da svršim, da posljednjih dvadeset minuta zadirkivanja eksplodira u jedno neodoljivo razbijanje osjećaja. Grebem kožu, vrištim njegovo ime i kada se moje cijelo tijelo ukoči, to je kotrljanje, gubitak kontrole, padanja u ekstazu ne prestaje, životinjski

144


zvuci koji dolaze od njega, konstantni bijesni nasrtaji njegovog tijela, trganje čipke, napad kurca i jaja od mene i u meni... Vrištim iznova i iznova, i ako je ovo Trey Marks orgazam, uništena sam za cijeli život. Ne mogu, neću pronaći ovo nikada. Ne mogu, neću iskusiti ovo nikada. Nema šanse da se tijelo može osjećati ovako dobro, može rastaviti ovako kompletno, i preživjeti. Lebdim u nekom avionu, nekom prelijepom mjestu gdje se neće završiti, gdje smo on i ja totalno povezani, svaka linija naših tijela netaknuta. Kada se vratim nazad u život, to je sa drhtajem, moje ruke padaju sa kauča, moje tijelo se naginje naprijed i kada moj obraz udari kauč, otvorim oči. Vatra gori, njen oblik je mutan, moje oči suzne. Hladan zrak na mojoj koži, a ipak mi je vruće svugdje, njegovo tijelo prodire, udarci nas obuzmu kao melodija u prostoriji. On govori nešto, nešto o meni, nešto o ljubavi i jebanju i kako se osjećam. On gura moje ruke dolje, povlačeći moja zapešća zajedno na dnu mojih leđa, i onda su zavezana njegovim stiskom, čvrst stisak, dok on nastavlja da gura i povlači, i ja mislim da nikad nisam bila vlažnija, tako topla, nesvjesna svega osim trenutka kada se povežemo, tvrd osjećaj njega u meni, pun, a onda prazan, savršenstvo i onda potreba. On me pomakne u stranu, gdje moja glava ima više prostora uz sjedište kauča, i osjetim sve kada se popne na kožu, moja stražnjica u zraku, ruke još uvijek iza leđa, i sve moje misli su nestale kada se nagne naprijed, jedna ruka se igra sa mojim bradavicama. Nasrtaji su sporiji, dublji, intenzivniji. On stisne moje sise i ja mu kažem da je bog. On ih lagano povuče, trljajući prste preko njihovih oblina i kaže mi koliko me voli. Tada, njegove ruke oslobode moja zapešća i tempo se nastavi. U nekom trenutku ja sam nasuprot posljednjeg prozora, visoko okno od stakla koje se ne otvara, moje gole grudi na hladnoj površini, moja obraz prislonjen na to, njegova ruka u mojoj kosi me drži u mjestu. Druga je na mom kuku, i on se pomiče glatko i savršeno, ne skroz unutra, samo mali stupanj zadovoljstva koji me vodi do još jednog orgazma, jednog gdje me moje noge izdaju i on me odnese na pod, spuštajući me na leđa. “Svršiti ću,” on izdahne, skoro ispričavajući se, kao da je njegov izvedba jadna, i ovo je njegov treći nasrtaj i on je jednostavno izgubio kontrolu nad sobom. “Gdje ga želiš?” “U meni.”

145


“Jebi ga, drago mi je da si to rekla.” Njegov tempo se poveća i kada svrši on izgovori moje ime na način koji je skoro molitva, njegov dah neravan, njegove oči na meni. Kada napravi zadnje drhtavo guranje, ja omotam svoje ruke oko njega i šapućem sve što nikad nisam rekla. Koliko ga volim. Koliko mi je potreban. Koliko mnogo, usred dana, usred noći, za cijelo naše prijateljstvo, sam ga željela. On padne na tepih i povuče me na sebe. “Reci mi da ćeš ostati sa mnom. Reci mi da je ovo zauvijek.” “Jest.” Podignem glavu s njegovih grudi i pogledam ga u oči. Znam kada je posvećen nečemu, kad da obećanje da će se boriti sa svakim dijelom svoje duše da ga ispuni. On ima taj pogled koji dolazi za njegovu tvrtku, koju riskira zbog nas. I ovaj pogled je još jači. Ovaj pogled je potopljen u ljubav. On proguta, njegova vilica se ukoči, njegovo grlo se pomjera i njegove oči se promijene samo malo, prije nego što progovori. “Udaj se za mene,” kaže, i za tako jakog muškarca, toliko mnogo je ranjivosti u tim vokalima.

146


Ne znam odakle su te riječi došle. Izlete iz mojih usta i samo vise između nas, i dovraga ako ikada želim da ih povučem. Brak je nešto o čemu sam prestao razmišljati davno, otprilike prvi puta kada me je muž pitao da mu jebem ženu. Monogamija samo nije izgledala tako svet koncept, misli o slobodi sve mučnije. A onda sam upoznao nju – pao sam na nju. Prije sat vremena, bojao sam se da spomenem izlaženje, bojao sam se rizika koji donosim tvrtki i našem prijateljstvu. To je bilo samo prije sat vremena. A sada, bračna ponuda? Prebrzo je, smiješno prebrzo. Prepasti ću je, uništiti ću sve. To što me voli nije isto kao i obaveza koja će nas povezati“Trey.” Ona dodirne moje lice, njeni prsti mekani i gotovo je. Ne odgovaraš na prosidbu imenom. Zatvorim oči i osjetim nemoć kada me udari, padanje koje dolazi nakon letenja. Njene usne prijeđu preko mojih, njeni nokti nježni uz moje obraze, golicanje njene kose kad padne uz moje uho. “Ignoriraj to,” promrmljam. “Bilo je to glupo.” Moram se oporaviti. Moram otvoriti oči, i reći neki nepristojni komentar, dati joj taj osmijeh – onaj koji me vadi iz nevolja i pokriva greške. Moram napraviti sve to, ali ne mogu se osmjehnuti, ne mogu se vratiti u život nakon davljena. “Ne govori to.” “Bilo je.” “Želim se udati za tebe.” Riskiram i pogledam u nju, svjetlost vatre treperi preko njenog lica, i čujem da dolazi ali. Mogu ga osjetiti na njenom jeziku. “Ali,” ona kaže, i onda se njene oči spuste, njeni prsti prelaze preko moje donje usne. Otvorim usta

147


i nježno je ugrizem za palac. Njeno oči poskoče do mojih. “Ali sam zabrinuta za stvar sa orgijama.” To je toliko neočekivano, da ne mogu pomoći sebi da se ne nasmijem. Ona se namršti u odgovoru, i iznenada znam da ćemo biti u redu, mi smo Kate i Trey, i čak i ako se ne vjenčamo, ništa se neće ispriječiti između nas. “Nije smiješno,” kaže gurajući moje grudi. “Stvar sa orgijama?” Ponovim i pokušavam da suzdržim osmijeh, da shvatim ozbiljno što god da izađe s njenih slasnih usta. “Da, Trey. Stvar sa orgijama.” Ona ispusti udah i ispravi se. Ne mogu zaustaviti smijeh koji se pojavi na njen mrzovoljan izraz lica. “Ja nemam orgije, Kate.” Brzo ispravim riječi. “Nisam imao orgije. Ja sam samo bio treći parovima. To je to.” “Okej, oprosti. Stvar sa trojkama.” Ona prevrne očima. “Da li je to bolje?” “Da.” Gurnem ruke uz njena bedra, i sviđa mi se ova poza, gdje me opkoračuje, njena pička gola na mom trbuhu, vlažna od moje sperme, njena kosa pada preko njenih grudi, njeno lice rumeno od seksa i trenutno mrzovoljno zbog moje kao jebene prošlosti. “Što te brine o tome?” “Samo sam zabrinuta da ćeš htjeti da ja to radim. I nisam izvještačena ili bilo što – “ Podignem kukove dovoljno da odskoči, i prestane pričati, izbačena iz ravnoteže, njena ruka poseže naprijed dok se ona spušta nazad na moj trbuh, moja ruka iskoristi prednost tog trenutka da klizne ispod nje. Gurnem dva prsta u nju, uvijajući ih gore i prema meni, njeno zamre dok se ona topi. “Trey,” protestira, i to je slabašan izgovor mog imena, moji prsti lagano prelaze preko njene g-tačke i tako je topla, uska, vlažna iznutra. Pitam se koliko toga je moja sperma, a koliko ona i pritisnem točno tamo... ona opsuje i ukopa prste u moje grudi. “Isuse, Trey. Nemoj prestati.” “Pogledaj me, Kate.” Moje samopouzdanje se podigne kada ona pokuša podići oči do mojih. One su teške, napola zatvorene i staklaste, i hvala Bogu što tek sad otkrivam ovo – kako je osjetljiva na samo pregib mog prsta. Da sam ovo znao ranije, riješio bih svaku poslovnu raspravu na ovaj način. Inzistirao bih da na posao nosi samo suknje. Instalirao bih zid od ogledala u svom uredu i natjerao je da se okrene prema njima, da gleda svoje lice kod je jebem prstima, da vidi

148


kako jebeno seksi izgleda ovako. Pomaknem palac preko njenog klitorisa i koristim prste u kratkim prodorima, brinući se da prijeđem preko te točke, njena usta se otvaraju, kratki uzdasi ih napuštaju, njeni kukovi počinju se ljuljati iznad mene. “Neću željeti nikada da te dijelim ni sa kim.” Obećam joj, moje oči na njenom licu, trzaj zadovoljstva prođe kroz mene kada čvrsto zatvori oči, tihi jecaj je napušta. Usporim svoje pokrete. “Reci mi da razumiješ.” “Nemoj prestati,” preklinje, njene ruke grebu moje grudi. “Razumijem.” “Nikada neću htjeti drugu ženu. Nikada.” Nastavim manipulaciju prstima i ona se stisne, njeni zidovi se stišću oko mojih prstiju, njena g-točka otiče. “Ne postoji nijedna žena koja se može mjeriti s tobom.” Ona se ukoči, njena glava pada nazad, njen vrat izložen, i potrebna je sva moja kontrola da ostanem u mjestu, da održim ritam prstiju. Koristim svoju drugu ruku da prođem dlanom preko njenih grudi, obećavajući da ću sutrašnji dan provesti fokusiran na njih, posvećen obožavanju njihove perfektne građe. Njene bradavice se zategnu ispod mog dodira i ugrizem se za usne, želja da ih usišem u moja usta gotova je nemoguća za izdržati. Ne znam kako da je uvjerim, kako da joj kažem da ovo što smo upravo podijelili je stotinu puta bolje od bilo kojeg seksualnog iskustva koje sam imao. Ne znam kako da objasnim da samo zvuk njenog glasa probudi moj kurac više nego što bi stotine trojki ikada mogle. Ne znam kako da joj kažem da na pomisao da je dijelim nešto bolno se stisne u mom trbuhu. “Da li razumiješ?” Zaustavim njen orgazam trenutak prije nego svrši, moji prsti smežurani, moj glas dovoljno jak da uzrokuje da otvori oči, i onda pritisne kukove na vrh moje ruke, sramotno pokušavajući da održi ritam. “Da,” uzdahne. “Razumijem.” “Reci mi da ćeš se udati za mene,” naredim joj. “Bez ali.” Ona napući usne i nagovještaj rupice se pojavi u njenom obrazu. “Pokušavaš dogovarati brak preko orgazma?” Gurnem oba prsta u nju, savijajući ih, gledajući mrlje u njenoj koncentraciji. “Da, Kate. To je točno ono što radim.” Ona uzdahne i podigne kukove sa mene dok ja ubrzam i produbim svoje pokrete, jebući je prstima prema orgazmu, njena usta se šire u osmijeh kad zgrabi moju drugu ruku, držeći je preko svojih grudi, njeni prsti stišću moje u stisak, njeno tijelo se priliva kroz moje prste. “Da,” prišapće, njene oči sreću

149


moje, i trgnem prste iz nje, moja mokra ruka stišće njen kuk i gura je nazad, moj kurac tvrd i čeka, trenutak kada je gurnem dolje na njegaTo je najljepši trenutak u mom životu. Njene oči se zatvore, i ona izdahne moje ime, njeno tijelo drhti oko mene, i ja je povučem na svoje grudi, držeći je u mjestu dok se moji kukovi zabijaju u vis – kratki, brzi prodori koji zakucavaju moju zdjelicu u njen klitoris i zakopavaju moj kurac u njenu vrelinu, njeni unutrašnji zidovi se stišću i onda opuštaju, i kada svrši, mogu osjetiti kako prolazi kroz cijelo njeno tijelo, uzvik mog imena više životinjski nego ljudski. Onda vrišti riječ da, prvo brzo i kratko a onda glasnije i duže, moji pokreti se ne usporavaju, ne popuštaju, moja kontrola se slama dok mi ona daje sve što želim. Kada svršim, imam osjećaj kao da traje minut, i ako ona ikada prestane svršavati, ne bih znao reći. Dam jedan posljednji duboki prodor i onda je držim uz sebe, moj kurac se trza i potresi prolaze kroz mene. Zatvorim oči i ne mogu zaustaviti budalasti osmijeh koji se širi mojim licem. Ne znam da li je mislila na prihvaćanje prosidbe ali nikad nisam bio sretniji u životu. U ovom trenutku, sve je savršeno.

Mislim da je mrtav. On je raširen, golog dupeta, njegove oči zatvorene, opušten osmijeh na tom savršenom licu. Kurac mu leži na stomaku, i ako će ga pušenje vratiti u život, ja ću se prva javiti. Nasmijem se na tu pomisao i otkotrljam se s njega, odgurujući se na noge i odem do prozora, moji udovi opušteni i lijeni, koljena mi skoro zaklecaju kada posegnem da uhvatim vrh prozora. “Ja ću to napraviti,” on promrmlja, njegova glava se pomakne, otvori jedno oko gledajući me. Savijem se i gurnem prvi da ga zatvorim, i ugao njegovih usana se podigne. “Nema veze,” on razmisli. “Ti to radiš puno bolje. Pogotovo gola tako.” “Ušuti.” Zatvorim i druga dva i okrenem se kako bih se vratila k njemu, stanem iznad njegovih grudi, pružajući svoju ruku. “Hajde. Oboje trebamo tuš.”

150


“Ti si zla,” on zareži, njegove oči između mojih nogu. “Mislio sam da dobro izgledaš u mom rublju, ali jebi ga.” On razvuče zadnju riječ njegove oči besramne u svom proučavanju. “Ja bih radije da radiš gola.” “To ne bi uspjelo.” Mahnem rukom nestrpljivo ispred njega. “Moj zaručnik je ljubomorni gad. On ne voli kada drugi muškarci gledaju u mene.” To je kao da sam mu dala poklon. Njegove oči se podignu do mog lica, i njegove usne se izviju u novi osmijeh, stidljiv. “Ja mislim da mu se sviđa kada gledaju. Samo mu se ne sviđa kada diraju.” On konačno uzme moju ruku, njegove noge se savijaju ispod njega, i ja podignem bradu da ga pogledam u lice kada ustane. “Tako, je li?” Kažem. “Ne bih krivio nijednog muškarca zbog gledanja u tebe, Kate,” on kaže nježno. “Ti si najljepša žena koju je bilo tko od nas vidio.” “Tako si pun sranja.” Nasmijem se. Njegove ruke se podignu i on me drži za lice, njegove oči se produbljuju dok gleda u moje. “Reci još nešto o tvom zaručniku.” “Hmm.” Razmišljam. “On je veoma pametan. Gotovo dosadno. I on to zna, što je još gore. I on je drzak. Ali na taj samopouzdan, seksi način koji čini da poželiš strgati odjeću s njega čim ga sretneš. Ali je također i nevjerojatno sladak.” On pritisne usne na moje, samo nježno ljubavno povlačenje, i onda puštanje, njegove obrve se podižu za još. “I velikodušan,” dodam. I zaradim i drugi poljubac. “I...” Naboram obrvu, kao da teško razmišljam o još jednom komplimentu. I ljubazan. I smiješan, i pun ljubavi, i ranjiv, i duhovit, i opojan, i svaka pozitivna riječ koju je Webster ikada stvorio. “Ovisan?” on ponudi. Izvijem usne. “Na neki način.” Nagađam. “Nisam sigurna još. Zaruke su još svježe.” “Da li misliš da će trajati?” Njegove ruke se stegnu i privuče me bliže. Pogledam ga u oči. “Mislim. Želim to.” “Hoće.” On spusti usta, i ovaj poljubac – više je obećanje, vrsta koja uklanja sve sumnje i kaže mi još tisuću puta, sa svakim dodirom usana, da misli to. Da ćemo uspjeti, da će sve ovo potrajati. Podigne usta s mojih. “Volim te.” “Volim i ja tebe.”

151


Povučem prekrivač nazad i zavučem se između plahti, čin gotovo pun poštovanja u svom izvršavanju. Nikad nisam bila u njegovom krevetu s njim, nikad kliznula, koža uz kožu, uz njegovo tijelo. Inzistirao je da nosim odjeću za spavanje – prozirnu potkošulju iz prošle sezone, i on omota ruke oko mene, povlačeći me preko bračnog kreveta uz njega, moja stražnjica u prevoju njegovog tijela, njegova ruka se posesivno omota oko moje dojke. Opustim se uz jastuk, moje oči pamte svaki detalj oko mene. Zatvorene zavjese, njihovi rubovi uokvireni laganom svjetlošću mjeseca. Sjaj noćnog svjetla iz kupaonice daje suptilnu definiciju umjetnosti, tamno plavi zidovi, lampa u obliku slona na noćnom ormariću. Njegov dah je topao na mom vratu, i on me nježno stisne, kao da samo provjerava da li sam još uvijek tu. Stisnem svoju ruku preko njegove i spustim usne do njegovih prstiju, jedan poljubac pritisnut na njegove zglobove. Ujutro, sve ovo će možda nestati. Ujutro, možda ćemo oboje zažaliti sve. Ostanem budna koliko mogu, uživajući koliko mogu, u osjećaju njega, zvukove njega kako spava. U tihoj sobi ja šapćem svoju ljubav prema njemu.

152


“Čudno je,” priznam, gurajući kutiju sa pahuljicama prema njoj. “Biti u mogućnosti da radim stvari o kojima sam mislio toliko dugo.” “Znam.” Ona se nasmije, otvarajući kutiju sa pahuljicama. “I ja se osjećam isto tako. Kao da varam ili nešto slično.” “Jesam li trebao ovo napraviti ranije?” upitam, naginjući se na podlaktice i na pult gledajući padanje njene kose kada pogleda dolje, gledajući u zamrznute Cheerios6 kako padaju u zdjelu. “Napraviti potez s tobom?” Bože, godine bačene u vjetar. Sva putovanja na koja smo otišli, kasne noći kada smo radili, vremena kada sam se zaključavao u kancelariju i drkao, misleći na njene usne omotane oko mog kurca, njeno tijelo u mojim rukama. “Ne znam,” ona kaže, razmišljajući o tome. “Nisam sigurna da bi uspjeli da smo pokušali ući u vezu ranije.” Ona otvori mlijeko i podigne ga, sipajući u zdjelu. “Kao... onda kada sam prekinula sa Craigom?” Njene oči sretnu moje i ona spusti bokal nazad. “Osjećam kao da je naša veza bila veoma slaba tada. Mislim u usporedbi sa tim kakvi smo sada. Bilo je privlačnosti... ali ne znam bi li potrajali.” Namrštim se na ideju nas da nikad ne uspijemo, čak i u izmišljenom scenariju. “Plus, da nisi bio u vezi sa Chelsea,” ona istakne. “Vjerojatno bi pokušao nagovoriti me na neku devetorku.” Obiđem oko otoka, mrzeći čak i pomisao na to. “Rekao sam ti, ne moraš se brinuti za to.” “Znam, samo pokazujem da je Chelsea pomogla s tim. Isto kao što je Stephen pomogao meni da vidim jednu verziju veze, a Craig mi je pomogao 6

Cheerios-vrsta pahuljica

153


da vidim drugačiju.” Ona uzme punu žlicu pahuljica i donese je do usta, njene usne se razdvajaju za srebreni pribor, moj kurac se ukruti na samo maleni pogled koji sam dobio na njen jezik. Želim da se popnem na pult odmah. Privučem njenu stolicu ispred mene, moje noge vise ispred nje, njene ruke se ukopavaju u moja bedra, njena stopala bosa na prečkama od stolice. Ona žvače, njena vilica se pomiče, i ja razmišljam o tome koliko jako se trudila da me primi cijelog, njene oči se pomiču do mojih, njena vilica se širi, njen jezik kako se igra oko mog kurca, kako“Trey.” Njene usne se razdvoje oko riječi, i ja siđem sa stolice privlačeći je uz sebe, žlica zazvoni kada udari od pločice, njene ruke se omotavaju oko mog vrata, i ona ima ukus šećera i mlijeka, njena usta pohlepna jednako kao i moja, njeno tijelo lagano kada sam je podigao na pult. Stvarnost je bolja od moje fantazije, njene gaćice lagano skinute, njena koljena se šire, ja odvojim usta od njenog poljupca i pomaknem se dolje, na jedinu bolju stvar.

154


PET MJESECI KASNIJE Zatvorim oči i protrljam čelo, bacajući pogled na sat, minute prolaze beskrajno sporo. Preko telefonskog zvučnika, prevoditelj priča sporo, popunjavajući prazninu u vremenu prije nego se naš francuski distributer baci u još jedan govor. “Adrien,” prekinem ga. “Hajde da se fokusiramo na korijen problema na trenutak. Kada trebate katalog? Dajte mi realističan vremenski okvir.” Sačekam dok prevoditelj priča, francuski brzo leti između njih dvojice, i opet bacim pogled na svoj sat. Izvan mog prozora, svjetla grada se pomiču, automobili prolaze, svjetla u uredu se gase, avion svjetluca na nebu. Nekada sam uživala u kasnim noćima u uredu. Voljela sam tihe, produktivne sate bez prekida, moji e-mailovi riješeni, a trenutci pospanosti riješene sa petnaesto minutnim drijemanjem na kauču. Sada, gledam u kauč, uglađen moderni komad koji je imao više upotrebe u posljednje vrijeme, sve od toga pornografske raznolikosti. Moj telefon zazvoni, i ja pogledam u poruku od Treya. Avion je spreman. Uzmi vremena koliko ti treba. JA imam poziv s Frankom za deset minuta. Ne odgovorim na nju, pomičući telefon u stranu i privlačeći kalendar, gledajući u raspored dizajniranja, i napredak naših koncepata. Potrebno je još četrdeset minuta da dođemo do datuma koji zadovoljava Adriena, i još deset minuta da zaustavim njegov pokušaj ponovnih pregovora našeg tempa. Do vremena kada prekine poziv, glava me boli. Pomjerim se na emailove, davajući dopune svim uključenim strankama, i pogledam u kalendar posljednji put, psihički prolazeći kroz sve dijelove, brinući se da je 155


sve na mjestu prije nego se odgurnem od stola. Uzmem telefon i pošaljem Treyu poruku dok silazim liftom. Krećem. Francuska je sretna. Prođem kroz predvorje, smiješeći se zaštitaru koji otključa ulazna vrata i isprati me do mog automobila. “Sretan put gđa. Martin,” kaže. “Hvala, John.” Otvorim vrata i uđem u auto, dajući mu malo mahanje prije nego zatvorim vrata. Napustila sam ovu zgradu toliko puta, čula razdvajajuću rečenicu toliko puta da bi je mogla izrecitirati u snu. Hoće li se spotaknuti kada se vratim? Hoće li prvi puta, prvo izgovaranje mog novog imena, zvučati čudno? Omotam prste oko volana i dijamant bljesne prema meni. Pritisnem kvačilo i ubacim auto u rikverc, režanje motora mi da moj prvi trenutak olakšanja. Sve je sređeno. Sve je na mjestu. Odmaknem se oprezno, onda krenem naprijed prema kapiji, moji živci se opuste do vremena kada izađem na autoput, idući na aerodrom. Nazovem Jess i svoju majku, kratak konferencijski poziv ispunjen zadirkujućim kikotanjem i prijetnjom iznenadne posjete. Ja njima prijetim sa tjelesnim povrjedama, i obećam im da ćemo se vidjeti čim se vratimo. Tri tjedna slobodno. Tahiti, u jednoj od onih bambusovih koliba postavljenim u briljantnim vodama Južnog Pacifika. Tri tjedna gdje ću postati njegova žena i gdje ćemo pijuckati zamrznuta pića, plesati na pijesku, kupati se goli u savršenoj vodi, i dobiti prednost u pravljenju bebe. Da li će tvrtka preživjeti? Prije dvije godine, odgovor bi bio veliko ne. Prije godinu dana, bila bih zabrinuta cijelo vrijeme. Sada, osjećam se sigurno u naš tim, u naše nove menadžere, u sustav i veze koje smo proveli gradeći godinama. Kada izađem iz auta na aerodromu, ostavim svoju aktovku i laptop u prtljažniku, uzimajući samo svoj novčanik i pasoš, moj korak lagan dok se krećem kroz privatni aerodrom, stepenice na avionu spuštene, pozivajući me. Unutra je neko kretanje i tu je on, na vrhu stepenica, smiješeći se dolje prema meni i u mojim grudima sve otekne. Nikad nisam vjerovala u bajke, ali ovaj muškarac – on je moj princ, moja budućnost, moje sve.

156


Uzmemo avion do San Fracisca, onda se ukrcamo na ogromni Airbus, i svi sadržaji na letu ne dopunjavaju činjenicu da se moram lijepo ponašati devetnaest sati, nemoguć podvig kada si pored nje. Ona pomaže slučaju, pogotovo sada, njena usta su širom otvorena u najneprivlačnijem načinu, tanka linija pljuvačke klizi sa desne strane njenih usta. Osmjehnem se, i oprezno posegnem oko nje, pritiskujući dugmiće na njenom sjedištu dok nije spušteno skroz, njena usta se zatvaraju, glava se okreće na jednu stranu. Učinim najbolje što mogu da je pokrijem dekom, onda spustim svoje sjedište, okrećući se na desnu stranu dok nisam okrenut licem prema njoj. Čak i sada, prestravljuje me. Čak iako znam da prihvaća moju prošlost, moju ljubav, i uzvraća sve to. Da li ću ikada vjerovati da je ovo stvarnost? Hoću li ikada biti siguran da je neću izgubiti? Ili da li će postati samo gore? Je li to kako ljubav radi? Je li bolnije ako se više zaljubiš? Da li brineš više sa svakim dodatnim blagoslovom? Mogu se boriti za našu ljubav, mogu raditi na tome da budem najbolji muž, najbolji prijatelj, najbolji otac što mogu – mogu kontrolirati te aspekte našeg braka. Ali biti će još tisuću onih koje ne mogu. Ne mogu je natjerati da me voli istom snagom za deset godina kao što me voli sada. Ne mogu kontrolirati ako njenom srcu dosadi i nađe nekog drugog. Ne mogu kontrolirati pijane vozače, čudne nesreće ili spriječiti bolest da je pronađe. Ne mogu garantirati da ovaj trenutak – njeno lice na jastuku, njene ruke opuštene u njenom krilu – nije posljednji koji ćemo imati. Znam da je to morbidno; razumijem da je iracionalno. Ipak, to je strah koji dominira mojim mislima. Posegnem i omotam svoju ruku oko njene, njeni prsti se stisnu na trenutak. Njene oči se otvore i tu se pojavi opojan trenutak buđenja, onda se nasmije. Ona se nasmije i dovraga – moje srce se skoro slomi od udara. Ako postoji način da voliš ženu više, to bi moralo ubiti muškarca. Ona šapuće da me voli, i ja ponovim riječi nazad, tako su neadekvatne. Da je naša ljubav rublje, bio bi to korzet, jedan stegnut tako da oduzme tvoj dah. Da je naša ljubav rublje, bilo bi nacrtano na njenoj koži, tetovaža dizajnirana da se savija i raste sa njom. Da je naša ljubav rublje, bila bi to prozirna čipka koja bi dijelila sve, ali još uvijek zadirkivala vraga iz obje strane.

157


Da je naša ljubav rublje, bila bi to koža, tanke trake povezane tako da mogu izdržati tisuću godina rata i mira, svađa i mirenja. Uzimalo bi i davalo, ali ipak nikad potrgalo ili slomilo. Bilo bi napravljeno da traje, da se nosi zauvijek. Da je naša ljubav rublje, nikad je bi skinuli.

158


PET GODINA POSLIJE Kada dođe u ured, ne mogu prestati zuriti. Nije važno ako sam do laktova u problemima ili usred sastanka. Danas, kada se vrata otvore i ona je tamo, stanem u pola rečenice. “Oprostite,” kažem svima u prostoriji. Sretnem njene oči i nasmijem se, padajući na koljena i dozivajući njeno ime. Kate pusti njenu ruku i Olivia se gega naprijed, njeno uporište još uvijek nesigurno, njena debeljuškasta ruka ispružena dok ide prema meni. Ima majčin osmijeh, majčino samopouzdanje, i zakikoće se u trenutku prije nego što dosegne moje ruke, njeni uzbuđeni uzvik prigušen uz moje grudi kad je podignem. Sretnem Kateine oči i ona se naceri, njena druga ruka puna, novorođenčetova ruka uvrće prednji dio njene majice. Pomaknem se prema njima i poljubim prvo nju, zastajući nad njenim ustima prije nego se okrenem bebi Treyu. Nježno poljubim vrh njegove mekane glave dok se Kate ispričava ljudima u prostoriji. Ja ih ignoriram, gledajući u Olivijine oči, cereći se kada njene ruke pronađu moje obraze i ona ih potpaše. Kada se Kate pomakne prema vratima, spustim Oliviu na pod, prihvaćajući njeno daj pet koje uzbuđeno ponudi. “Biti ćemo u tvom uredu,” Kate prišapće, i otvori vrata, podupirući ih stražnjicom dok čeka da Olivia prođe kroz njih. Ona mi mahne i Olivia oponaša njen potez, okrećući se i mrdajući prstima prema meni, potez koji nasmije i Kate i mene. Naše oči se sretnu i moje srce se stisne. U svom novčaniku imam spisak stvari koje sam nekad najviše volio kod nje. Spisak načina na koji me je očarala. Spisak je star – jedan koji sam napisao na salveti prije šest ili sedam godina. Napisao sam ga prije nego smo bili zajedno, prije Stephena, kada sam se borio sa svojim osjećajima i da li imam ili nemam 159


šanse s njom. Pronašao sam spisak kada sam tražio staru poslovnu karticu, i osjetio val nostalgije, gledajući nazad na stvari koje su mi nekada bile dragocjene kod nje. Spisku fali sve sa čime bih ga sada popunio. Način na koji se uvije u moje tijelo tokom noći. Pogled pun ponosa kada naša djeca naprave nešto čudesno. Tip majke kakva je ona, vatreno zaštitnički način na koji ona voli našu porodicu, i vodi je na način na koji srami Marks Lingerie. Neustrašiv način kojim voli bez oklijevanja. Proveo sam prvu godinu naše veze u strahu, hoće li odletjeti i nikada pogledati nazad. Njena mogućnost da se prebaci iz majke u besprijekornog izvršnog direktora. Način na koji je majčinstvo omekšalo njen stres ali ojačalo svaki drugi sloj njene šminke. Ona se nasmiješi i ja ne mogu skrenuti pogled.

š ć

š č ćš

š

160

Profile for Tijana Mitić

Ljubav i čipka  

Ljubav i čipka  

Advertisement