Pompea
i bacio pogled na zaslon. "Moram ići." Dugo mi se zagledao u oči. Vrhovima prstiju pogladi mi obraz. "Nazvat ću te." A onda je otišao, "Želiš li ostati?" tiho upita Cary. "Ne." "Onda ću te odvesti kući." "Ne, nećeš." Željela sam malo biti sama. Namakati se u toploj kupki uz bocu rashlađena vina i izvući se iz depresije. "Ti trebaš biti ovdje. Moglo bi ti koristiti za karijeru. Razgovarat ćemo kada dođeš kući. Ili sutra. Cijeli se dan planiram izležavati na kauču." Zagleda mi se u lice, tražeći odgovore. "Sigurna si?" Kimnula sam glavom. "U redu." Ali i dalje nije djelovao uvjereno. "Možeš li samo otići van i zamoliti nekoga da pozove Stantonovu limuzinu, a ja ću nabrzinu skoknuti do toaleta." "OK." Cary mi dlanom prijeđe po ruci. "Podignut ću ti šal iz garderobe i nađemo se vani." Odlazak do toaleta trajao je puno duže nego što je trebao. Kao prvo, iznenađujuće velik broj ljudi zaustavio me da pročavrlja sa mnom, a razlog tome zasigurno je bila činjenica da sam došla s Gideonom Crossom. I drugo, zaobišla sam najbliži toalet iz kojeg je neprekidna rijeka žena izlazila i ulazila te pronašla jedan udaljeniji. Zaključala sam se u kabinu i odvojila nešto više vremena za obavljanje nužde nego što mi je trebalo. Osim spremačice, u toaletu nije bilo nikog drugog, pa me nije imao tko požurivati. Gideon me toliko povrijedio da sam jedva disala, a njegove su me nagle promjene raspoloženja potpuno zbunile. Zašto mi je onako dodirnuo lice? Zašto je poludio kada nisam ostala uz njega? I zašto je, dovraga, prijetio Caryju? Gideon je definitivno dao novo značenje staroj izreci "ići iz krajnosti u krajnost". Zatvorivši oči, pokušala sam se pribrati. Isuse. Ne treba mi ovo. U limuzini sam ogolila svoje osjećaje i još uvijek sam se osjećala užasno ranjivo - a baš to bilo je stanje koje sam na bezbrojnim satima psihoterapije učila izbjegavati. Više od svega željela sam stići kući i sakriti se, osloboditi se pritiska zbog pretvaranja da sam potpuno smirena, dok sam zapravo bila sve drugo, samo ne to. Sama si se u to uvalia, podsjetila sam samu sebe. Sad pregrizi. Duboko udahnuvši, izašla sam iz kabine i rezignirano ugledala Magdalene koja se naslonila na stolić s ogledalom i prekrižila ruke. Očito me slijedila ovamo i čekala u zasjedi, i to sada kada mi je obrambeni mehanizam već oslabio. Na trenutak sam zastala; potom sam se pribrala i zaputila se prema umivaoniku oprati ruke. Okrenula se prema ogledalu i proučavala moj odraz u njemu. I ja sam proučavala nju.
73