Page 1

Svetomarski ljistek www.svetamarija.hr broj 7 godišnje glasilo općine Sveta Marija

kolovoz 2010.

15. godina natjecanja sprežnim špricama

Spomen obilježja • Župna spomenica • Udruga "Svetomarska čipka" • Fašnjak 2010. • Jutarnji laureat


UVODNA RIJEČ

Riječ načelnika Poštovani čitatelji, dozvolite mi da Vam u ime svojih suradnika, kojima se ovim putem zahvaljujem na suradnji u vođenju naše Općine, te u svoje osobno ime, čestitam Dan Općine kao i blagdan Velike Gospe, zaštitnice naše Župe. Na samom početku, htio bih dati kratak osvrt na zbivanja u proteklih godinu dana, od izlaska prošlog broja “Ljisteka”. Kao što sam tada već napomenuo, nakon brojnih akata koje smo bili obavezni donijeti, okrenuli smo se realnim problemima koji su stajali pred Općinom. Tako smo do veljače 2010. godine uspjeli podmiriti sva preuzeta potraživanja izvođača za radove izvršene u 2009. godini, od kojih bih izdvojio one najvažnije, a to su radovi na asfaltiranju tržnice u iznosu od 300.000,00 kuna te radovi na izvođenju oborinske kanalizacije u gospodarskoj zoni “Buzovica” u iznosu od 260.000,00 kuna. Krajem 2009. godine raspisan je natječaj za izvođenje radova na aneksu Doma kulture u Donjem Mihaljevcu, za koje su bila predviđena državna sredstva u iznosu od 200.000,00 kuna, kao i vlastita sredstva u iznosu od 80.000,00 kuna. Tu bih posebno zahvalio Strbad Željku i Slaviček Stanku, što su svojim angažmanom doprinijeli da se za gore navedeni iznos izvrše radovi, ne samo na aneksu, već i da čitav Dom kulture bude funkcionalno uređen. Početkom godine, naručeni su i projekti za uređenje “Ribičkog parka” u ulici Vladimira Nazora, te ljetne pozornice i plesnog podija u parku kod Doma kulture u Svetoj Mariji, gdje su radovi već i započeti i čija će cijena iznositi oko 220.000,00 kuna. Uz to, u tijeku je i najavljeni dokup snage struje u Domu kulture, što će stajati još dodatnih 50.000,00 kuna.

Nakon prošlogodišnjeg rješenja Ministarstva kulture, kojim se izrada Svetomarske čipke štiti kao nematerijalno kulturno dobro, nekako se sama po sebi nametnula potreba da zaštitimo i izvornost samog proizvoda tj. Svetomarske čipke, a za što su već poduzeti prvi koraci te predviđena sredstva u iznosu od 37.000,00 kuna. Vezano uz

taj postupak, Općina je od prije mjesec dana bogatija za još jednu udrugu, a koja se razumljivo zove Udruga “Svetomarska čipka”. Zima nas ove godine nije štedila, snijega je bilo u izobilju, pa je tako za čišćenje snijega za oba naselja utrošeno rekordnih 60.000,00 kuna. I ove je godine u sklopu programa poticanja u zapošljavanju u radni odnos na određeno vrijeme, do 31. srpnja 2010. godine, primljeno troje ljudi, a što se, nadam se, primjećuje na uređenju naših mjesta. Kao što smo najavljivali u izbornom programu, u proteklih godinu dana održali smo po dva mjesna zbora građana u svakom mjestu. Također smo uveli i “aktualni sat” koji se održava svake srijede od 18.30 do 20.00 sati u prostorijama Općine, na kojem mještani oba naselja mogu “u četiri oka” tražiti odgovore na svoja pitanja ili iznijeti probleme koji ih muče. Da sve ne bi bilo ružičasto, stigla nam je i najavljivana recesija koja, nakon prvotnih strahova, za našu Općinu i nije bila toliko pogubna kao za neke druge. No, ono što nije uspjelo recesiji uspjelo je našoj Vladi koja će svojom odlukom o smanjenju poreza na dohodak, a koji će se prelamati isključivo preko leđa općina i gradova te županija, smanjiti osnovna proračunska sredstva Općine za 300.000,00 kuna godišnje. Tome treba pribrojati i 90.000,00 kuna povećanja povrata poreza po godišnjim prijavama, kao i 90.000,00 kuna iz fonda za poravnanje, za koje ćemo biti uskraćeni zahvaljujući lošim potezima bivšeg župana, gospodina Josipa Posavca. Svi ovi problemi, predstavljaju uvertiru u nakanu Vlade da se smanji broj općina i gradova, ali i samim time od nas, koji smo preuzeli vođenje Općine, traže još više odgovornosti te još spremnije odgovore na izazove koji su pred nama. Kažu da je optimizam najbolji lijek protiv problema, a kako nama optimizma ne nedostaje, to više vjerujem da ćemo zajedno uspješno riješiti sve probleme. Na kraju bih još jednom zahvalio svim svojim suradnicima na njihovom radu, svim Svetomarščanima i Mihaljevčanima na razumijevanju, pa čak i kad smo prisiljeni donijeti i ne baš popularne mjere, a sve nas skupa pozivam da se što više družimo na predstojećim Danima Općine. Vaš načelnik

Sveta Marija Još mali sem bil Na noge jedva sem stal Da to je najljepše selo ODNAVEK SEM ZNAL

Dišel sem vu vojsku I veša sam sem si pral Da vu to selo se bom vrnul ODNAVEK SEM ZNAL

Navčil sem se hoditi Makar puni put sem pal Da tu su najbolji ljudi ODNAVEK SEM ZNAL

Tu sem se i oženil Pratil me zato mnogi jal Da tu bom srečno živel ODNAVEK SEM ZNAL

Vu školu sem krenul I pucama osmehe kral Da tu su najljepše puce ODNAVEK SEM ZNAL

Tu bom i grobeka dobil I nebu mi zato žal Da volim svoju SVETU MARIJU ODNAVEK SEM ZNAL Marinko Dadasović

2

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.


UVODNA RIJEČ

VMO Donji Mihaljevec Poštovani žitelji Općine Sveta Marija, drage Mihaljevčice i Svetomarščice, dragi Mihaljevčani i Svetomarščani, čestitam Vam Dan Općine i blagdan Velike Gospe. Kao predsjednik VMO-a Donjeg Mihaljevca, želio bih Vas ukratko izvjestiti o aktivnostima vezanima uz Donji Mihaljevec. Prošlo je godinu dana od Veljke Meše i mojega javljanja u Ljisteku. Za to vrijeme VMO-a počelo je ozbiljnije raditi i rješavati situacije koje su u njegovom djelokrugu rada. Na 4. sjednici VMO-a donesen je jednogodišnji i četverogodišnji plan djelovanja, postavljena je nova oglasna ploča za potrebe VMO-a, pokraj nje sandučić za prijedloge, primjedbe i kritike koji je do danas ostao prazan. Zapisnici sa svih sjednica VMO Donjeg Mihaljevca objavljuju se na oglasnoj ploči i na internet stranici Općine. Deponija građevinskog i biološkog otpada preseljena je na novu lokaciju i stavljena pod nadzor (s rampom). Poljski put iza Radoviča prema odlagalištu fekalnih voda, zavožen je šljunkom (i to malo predebelim) pa ćemo nastojati da sljedeća zavažanja poljskih putova budu kvalitetnija. Nastavljeni su daljnji radovi na Domu kuture. U 2009. godini završena je sanacija aneksa sanitarnog čvora i pratećih prostorija. Dobivene su prostorije za rad MO-a i svih udruga u Donjem Mihaljevcu. U 2010. godini nastavljeni su radovi na velikoj dvorani Doma kulture. Izvršena je kompletna sanacija stropa dvorane, postavljene su nove instalacije grijanja i hlađenja kao i elektroinstalacije i rasvjeta. Zidovi su nanovo okrečeni, a izvšeno je brušenje i lakiranje poda. Ovih dana očekuje se primopredaja objekta od strane izvođača. Za adaptaciju ostaje još prostor kuhinje i pomoćnog hodnika, što ovisi o financijskim sredstvima, kao i nabava razglasa i zastora. Moram napomenuti da unatoč sanaciji i radovima, kultura u tom razdoblju nije trpjela pa su u organizaciji Udruge žena i MO-a održani Dani kruha, NK Drava organizirao je novogodišnju zabavu, vatrogasci su održali svoju godišnju skupštinu, a Udruga žena organizirala je još jednu izvrsnu fašničku priredbu. S obzirom da se radovi na obnovi Doma kulture privode kraju, nadam se još većem broju kulturnih događaja, priredbi, zabava i okupljanja. Dana 27. ožujka 2010. godine u organizaciji MO-a i sudjelovanju nogometaša, ribiča, vatrogasaca, članova VMO-a i donačelnika, provedeno je prikupljanje otpada i smeća uz putove i u šumarcima koji se nalaze na katastarskom području Donjeg Mihaljevca. Prikupljeno smeće je komunalno poduzeće PRE-KOM odvezlo na

legalnu deponiju. Ova akcija održana je povodom Dana planeta Zemlje koji se obilježava svake godine 22. travnja. Moram spomenuti činjenicu da u okolišu, oko našeg Mihaljevca, ima jako puno smeća. Imamo organiziran selektivni odvoz komunalnog otpada, odvoz krupnog otpada (koji plaćamo, a slabo koristimo), imamo i deponiju za građevinski i bio-otpad. Nema nikakvog opravdanja da se smeće baca u okoliš. Čuvajmo svoj okoliš i Lijepu Našu “jer ovu zemlju nismo dobili u nasljeđe nego smo je posudili od svoje djece”. Uz Dan planeta Zemlje oko Cigljene zasađeno je 30 sadnica hrasta, javora, agacije i trešnje koje je darovalo komunalno poduzeće PRE-KOM. Povodom obilježavanja praznika rada, 1. svibnja je održana biciklijada u organizaciji Odbora za turizam, udruga i MO Donjeg Mihaljevca. Bicikliralo je 99 mještana na biciklističkoj turi do Mure i natrag. Nakon bicikliranja sudionici su počašćeni prvomajskim grahom, uz druženje na nogometnom igralištu. Smatram da ovakve manifestacije treba poticati i podržavati. Sredinom svibnja u kratkom posjetu Donjem Mihaljevcu bili su dožupan, gospodin Matija Posavec i ravnatelj ŽUC-a gospodin Zoran Šarić. Na sastanku, kojem su prisustvovali načelnik i donačelnik, bili su upoznati s problemom vezanim za lokalnu cestu L20041 koja prolazi kroz Donji Mihaljevec. Za Dane svetog Antuna naše su udruge svojim aktivnostima dale doprinos kvalitetnijem obilježavanju tih dana. Tom su prigodom ribiči organizirali već tradicionalno natjecanje udruga. Vatrogasci su demonstrirali pokaznu vježbu na razini zajednice. Uz njih sudjelovali su i vatrogasci iz Kotoribe, Donje Dubrave, Svete Marije i

Donjeg Vidovca. Nogometaši su uz veteransku nogometnu utakmicu organizirali i zabavu za Jentonovo. Unatoč velikom broju aktivnosti, odaziv mještana bio je manji od očekivanog. Dana 11. lipnja 2010. godine otkriven je spomenik poginulim hrvatskim braniteljima, Siniši Kraljiću i Željku Pongracu, dvojici Mihaljevčana, a prošlo je već 19 godina od njihove pogibelji. Činu otkrivanja spomenika prisustvovali su dožupan Međimurske županije, gospodin Anđelko Horvat, izaslanstvo policijske uprave Varaždin i Čakovec, Udruga branitelja, župnik, predsjednici vijeća mjesnih odbora susjednih sela, Zrinska garda, rodbina poginulih branitelja i mještani Donjeg Mihaljevca. Nakon svečanosti uslijedila je sjednica VMO-a Donji Mihaljevec. Ubrzno nakon Jentonovoga, Županijska uprava za ceste, pristupila je proširenju djela lokalne ceste L-20041 u ulici Franje Novaka i uređen je dio raskršća Dravske i ulice Maršala Tita postavljanjem rubnika. Održana su dva zbora građana za naselje. Uz mali broj mještana u Donjem Mihaljevcu, nedostaje mlađa i srednja generacija. Najviše pitanja i problema vezano je uz oborinske vode, kanale pokraj ceste, zavažanja poljskih putova, asfaltiranje ceste prema željezničkoj stanici, košnju trave. U redovnom upisnom roku, u mihaljevski vrtić upisan je premalen broj djece, pa je upisni rok produžen do 30. lipnja 2010. godine. Nažalost i do tada je upisano samo sedmero djece, što je premalo za rad vrtića. Od sedmero djece, dvoje je iz Svete Marije, pa ispada da je Svetomrščanima više stalo do mihaljevskoga vrtića nego Mihaljevčanima. I ove godine preko Zavoda za zapošljavanje, zaposlena su dva djelatnika iz Donjeg Mihaljevca na komunalnim radovima. Oni se zajedno, sa stalno zaposlenim radnicima, trude da mjesto i Općina izgledaju čišće, ljepše i urednije. Zahvalio bih svim suradnicima, članovima Vijeća mjesnog odbora, Općinskom vijeću, načelniku, donačelniku, svim udrugama i njihovim predsjednicima, svim članovima odbora i svim mještanima, koji svojim radom i zalaganjem doprinose boljitku mjesta i Općine. Stanislav Slaviček

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

3


SPOMEN OBILJEŽJA

Otkriven spomenik u Donjem Mihaljevcu Ratni putovi

Premda je prošlo već 19 godina od pogibije dva mladića iz Donjeg Mihaljevca, članovima njihove obitelji to je razdoblje prekratko da zaborave bol i rane koje im je taj nemili događaj nanio. Oni su zasigurno često prisutni u mislima svojih najmilijih i nikada neće biti

zaboravljeni. Njihova je smrt u srca članova obitelji unijela veliku bol, bol s kojom žive, koju ponekad i uspjevaju potisnuti, bol koja

Željko Pongrac - Mićo rođen je 1964. godine kao najmlađe dijete Marije i Ivana Pongrac iz Donjeg Mihaljevca. Osnovnu školu završio je u Svetoj Mariji, a srednje stručno obrazovanje u Ljubljani. Početkom 1991. godine postaje pripadnik rezervne policije MUP-a, PUV-a, PS Čakovec. Nakon niza aktivnosti, 2. travnja 1991. godine postaje djelatnik PUV-e, PS Čakovec. Već u prvim ratnim akcijama kod Borovog sela, 2. svibnja 1991. godine, teško je ranjen i prevezen u osječku bolnicu na liječenje. Nakon toga provodi dva mjeseca na rehabilitaciji u Varaždinskim toplicama. Početkom rujna 1991. godine, vraća se na posao, sudjeluje u oslobađanju čakovečke vojarne te 28. rujna 1991. godine odlazi na ispomoć u Vukovar. Kako nije bilo moguće ući u okupirani Vukovar, sudjeluje u ratnim operacijama u okolici Vukovara (Privlaka, Otok). Nakon povratka s ratišta, 1. studenog 1991. godine postaje djelatnik SJ “RODA”, PUV-e. Dana 3. studenog 1991. godine upućen je na izvršenje službenog zadatka u Karadžićevo. Prilikom pokušaja proboja u Vukovar, dana 9. studenog 1991. godine poginuo je u Karadžićevu. Pošto njegovi posmrtni ostaci (tijelo) nisu odmah dopremljeni, vodio se kao nestali hrvatski branitelj Domovinskog rata. Pokopan je 16. svibnja 1998. godine na groblju u Čakovcu sa svim vojnim počastima. Željko nije bio oženjen, roditelji su mu umrli, ima sestre Jadranku i Danicu, te braću Marijana i Božidara. Siniša Kraljić rođen je 18. ožujka 1971. godine u Zagrebu, sin Jelene i Franje, po struci bravar i medicinski tehničar, nije bio oženjen. U Domovinski rat pristupio je dragovoljno i bio je pripadnik Prve gardijske brigade Hrvatske vojske. Poginuo je 11. prosinca 1991. godine u okolici Novske. Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krsta Frankopana.

Željko Pongrac - Mićo

Siniša Kraljić

je nekad jača, a nekad prividno zaboravljena. Ponekad sve njih preplavi osjećaj samoće, osjećaj zaborava da okolina više ne pamti naše junake, ali čin, kao što je podizanje spomenika 11. lipnja 2010. godine u Donjem Mihaljevcu, zauvijek će osvijetliti njihova imena i ostati na ponos i trajno sjećanje rodnog im sela. Nek’ im je čast i slava!

Svim dobrim i dragim ljudima iz Donjeg Mihaljevca i Svete Marije, te okolnih sela i gradova, u ime obitelji Siniše Kraljića i obitelji Željka Pongraca ovim putem upućujemo iskrenu zahvalu što su na bilo koji način sudjelovali u izgradnji ili svečanom otvaranju spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu u Donjem Mihaljevcu i omogućili da njihovo postojanje i životni put ne potonu u zaborav! Nek' im je ljefka horvatska zemlja! Velika hvala svima od srca! Obitelj Kraljić i Pongrac 4

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.


CRKVA

U našoj župnoj spomenici čitamo (od 14.kolovoza 2009. do 15.kolovoza 2010.) Dragi čitatelji našeg Svetomarskog ljisteka! Minulo je još jedno ljeto Gospodnje u kojem smo, Bogu hvala, ostali pošteđeni brojnih elementarnih nepogoda koje pogađaju zemlje širom svijeta. Ukratko se želim osvrnuti na važnija događanja i okupljanja u našoj Župi. Kao što je svima već dobro poznato, svake godine za Veljku Mešu održavamo Trodnevnicu na čast i slavu Majci Božjoj. Prošle je godine tom prigodom blagoslovljen i kip “Maria Victoria”, u prijevodu Marija Pobjednica, postavljen ispred župne crkve u Svetoj Mariji. Na duhovnoj je obnovi, uz našeg dekana preč. Antuna Hoblaja, župnika iz Preloga te svećenika iz dekanata, sudjelovao i gvardijan iz Čakovca, pater Stanko Belobrajdić.

Prvo hodočašće mladih u Svetu Mariju za “Veljku Mešu” Na sam blagdan Velike Gospe, ugodno su nas iznenadili pješacihodočasnici iz Donje Dubrave i Donjeg Vidovca, Kotoribe, Draškovca, Preloga, Goričana, Svetog Juraja u Trnju, koji su na poticaj svojih svećenika, napose vlč. Mirka Pilaja, krenuli pokloniti se našoj Gospi. Tom je prigodom hodočasničku misu predvodio generalni vikar naše biskupije msgr. Ivan Godina, uz svećenike iz Međimurja i okolice. Naši su ih župljani dočekali na ulazima u Svetu Mariju, počastili ih i okrijepili. Nadamo se da će to postati tradicija, prekrasan, nezaboravan prizor koji jača vjeru i budi svakog kršćanina. Bogu hvala i Bog platio svima! Ponukani hodočasničkom gestom naših susjeda i sami smo pošli na sličan put, već idućeg dana, 16. kolovoza 2009. godine na blagdan Svetog Roka u susjednu Župu Draškovec. Plemenitost i dobrota još uvijek rastu u srcima naših mještana te smo tako krajem kolovoza za župni Caritas primili vrijednu donaciju rabljenih ortopedskih pomagala od mladog župljanina Michaela Mustača iz Münchena u Njemačkoj. Podijelili smo ih potrebitim u Svetoj Mariji i Donjem Mihaljevcu, a višak smo odvezli u Caritas Varaždinske biskupije. Dana 22. kolovoza 2009. godine naš je biskup Josip Mrzljak posvetio novu kapelu Gospi Tri put divnoj, a 30. kolovoza naši su bolesnici, uz pratnju djelatnika Župnog Caritasa, hodočastili u Nacionalno svetište predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Ubrzo nakon toga, na “Svetu Nedelju” 6. rujna 2009. godine, zajedno smo kao župa hodočastili u Ludbreg. S ponosom možemo reći da se odazvao dosad najveći broj hodočasnika u posjetu Svetišta. U našoj župi, svakog četvrtka imamo Adoraciju – klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu i molimo se napose za duhovna zvanja u našoj župi. Dođite, dragi župljani Živome Vrelu! Zadnje nedjelje u rujnu, svečano smo proslavili suzaštitnika u Donjem Mihaljevcu, Svetog Mihaela arkanđela. Tom smo prigodom zahvalili Bogu za sve hrvatske branitelje, redarstvenike, vršitelje zakona. Neka im Bog dadne snage da nas čuvaju, a nama mudrost i razum da im zadajemo što manje problema u prometu i u svakodnevnom životu. Povodom Dana kruha u Domu kulture održana je manifestacija u organizaciji Osnovne škole, na kojoj smo blagoslovili sve plodove zemlje i rada ruku čovječjih, a tom ste prigodom kao župljani lijepo darovali hranu za Dječačko Sjemenište na Šalati u Zagrebu i časnim sestrama u samostanu Klarisa u Zagrebu, kao i za Caritas Varaždinske biskupije, za pučku kuhinju, gdje se kuha ručak za oko

250 do 300 osoba svakodnevno. Na blagdan Svete Cecilije, zahvalili smo Bogu na našim crkvenim zborovima, “Sveta Cecilija”, posebno muškom rodu, orguljašu i na dječjem zboru “Marijina djeca” koji uz stalna odricanja, učestale probe, redovito pjesmom veličaju i slave Krista.

Velika je to žrtva, ali i radost, milost i čast pjevati Gospodu svake nedjelje. Već davno Sveti Augustin reče: “Tko pjeva dvostruko moli!”. Pohvaljujem i čitače i ministrante za njihovo osmišljavanje liturgije. Hvala Vama dragi roditelji na darovanom vremenu! Krajem studenog, u našoj su se župnoj crkvi župljanima predstavili novi ministranti, njih šestero iz Svete Marije i petero iz Donjeg Mihaljevca. Čast je ministrirati, Isusu biti bliže, svećeniku pomagati i ako bude volja Božja – odabrati duhovna zvanja! Stigao je i dugo očekivani blagdan Svetog Nikole, te je održana lijepa priredba Svetom Nikoli u crkvi u Donjem Mihaljevcu, a i u Svetoj Mariji u Domu kulture. Darovi nisu izostali, a djeca su bila vesela. Lijep je običaj u našoj Župi, da djeca na Badnjak navečer, dolaze uz pjesmu Marija se majka trudi čestitati Božić. Nemojmo dozvoliti da se ta tradicija prekine.

Prije polnoćke, ove je godine u crkvi održan prigodni program kratak duhovni mjuzikl u izvedbi odraslih i dječja božićna priredba. Djeca su se veoma lijepo uživjela i duhovno nas pripremila za Misu Isusovog rođenja. Istu su priredbu darovali kod blagoslova dječice, na sam Božić, ispred jaslica u župnoj crkvi.

Godina Gospodnja 2010. Nakon završenog blagoslova obitelji, naši su ministranti u duhu plemenitosti i milosrđa, darovali dio svojih darova u Caritas grada Čakovca djeci s posebnim potrebama. Voditeljica Caritasa “Dr. Antun Bogdan” Katarina Hoblaj, puna radosti zahvalila je djeci te pozvala i roditelje naših ministranata na susret u ovu blagoslovljenu veliku obitelj. Ove je godine obilježena 50. godišnjica smrti blaženog Alojzija Stepinca, a tom su prigodom i članovi dječjeg zbora “Marijina djeca” nastupili na Stepinčevim notama u Koprivnici u župi Blaženog Alojzija Stepinca, manifestaciji održanoj upravo njemu u čast. Na blagdan Gospe Lurdske, unatoč velikim snježnim oborinama, svečano smo proslavili Svjetski dan bolesnika u crkvi u Donjem Mihaljevcu, gdje se nalazi prekrasna špilja Majke Božje Lurdske. Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

5


CRKVA Dana 27. veljače 2010. godine upriličen je jednodnevni susret djevojčica i djevojaka iz naše Župe sa časnim sestrama Milosrdnicama iz Lužnice, Zaprešića i Zagreba. Uslijedile su i akcije Caritasa, gdje su župljani s ljubavlju darovali čak 700 kg odjeće, te obuću i hranu. Odaziv je bio velik, kao i u akciji “Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom u Bosni i Hercegovini” gdje smo skupljali milostinju i u akciji prikupljanja sredstava za izgradnju Caritasovog doma u Varaždinu. Početkom travnja krenula je obnova fasade na župnom dvoru. Radove je izvodila tvrtka Tekeli d.o.o. iz Murskog Središća pod strogom kontrolom Ministarstva kulture i konzervatorskog zavoda u Varaždinu. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske za taj je projekt darovalo 100.000,00 kuna, Župa treba dati posebno 200.000,00 kuna. Pomoć od po 40.000,00 kuna daruje Županija međimurska i Općina Sveta Marija. Nadzorni, duša svih tih zahtjevnih radova, jest naš župljanin ing. Ivica Mustač iz Svete Marije, određen na to mjesto od strane Konzervatorskog odjela iz Varaždina. Obnovljena je 175 godišnja mladost ovog objekta, koji se nalazi pod zaštitom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, kao i naša Župna crkva Uznesenja BDM.

Bogu hvala, što u našoj Župi imamo stručne osobe, aktivne i u drugim župama. Hvala i crkvenim odbornicima i zvonarima. U svibnju je podijeljena Prva sveta pričest, kao i Sveta Potvrda. Dvadeset i četvero krizmanika primilo je 7 darova Duha Svetoga po rukama našeg msgr. Josipa Mrzljaka. Došao je i osobni biskupov tajnik vlč. Marko Ðurin. Ova 2010. godina je godina obilježavanja stote godišnjice sljedećih sakralnih predmeta: kipa Majke Božje na nebo uznesene koji je smješten ne glavnom oltaru; slika koje krase unutrašnjost župne crkve – oslikane svetopisamskim, biblijskim motivima iz Novog Zavjeta; velikog lustera, s likom Majke Božje, što govori o povijesti naše župe unazad 100 godina. Bogu Trojedinom hvala i dragoj našoj Majci Božjoj. Budimo ponosni na našu hodočasničku Gospu i župnu crkvu. Crkva je najljepša kada je puna. Na blagdan Tijelova, ulice su resili krasni tijelovski oltarići, procesija i dostojanstveni štovatelji Presvete Euharistije, vatrogasci, narodna nošnja KUD-a Ivan Mustač Kantor, djevojčice prvopričesnice u bijelim haljinama i djevojke osmašice u plavim haljinama. Hvala svima koji su na bilo koji način sudjelovali u procesiji i u postavljanju oltarića.

Samo nas je ona čuvala od vodene stihije! Sa zahvalnošću smo se prisjetili 15. godišnjice, kada nas je Majka Božja zaštitila od vodene opasnosti koja nam je prijetila. Dana 6. lipnja 2010. godine hodočastili smo Majci Božjoj Bistričkoj, a istog je dana u Varaždinu biskup zaredio 11 novih svećenika. Prekrasan broj. U šali reče biskup: “Jedna nogometna momčad!”. Dana 11. lipnja 2010. godine u Donjem Mihaljevcu održana je svečanost otkrivanja spomenika poginulim hrvatskim braniteljima, Kraljić Siniši i Pongrac Željku, koji su prije 19 godina svoje živote

6

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

položili na oltar domovine. Spomenik je blagoslovljen, a mladići preporučeni Bogu. Za blagdan svetog Antuna Padovanskog, održano je glavno proštenje u Donjem Mihaljevcu. Okupilo se mnoštvo vjernika, a svečanu misu predvodio je preč. Marijan Gradinšćak, uz propovijed vlč. Marinka Prstec, duhovnog pomoćnika u Kotoribi. Misu je uveličao Mješoviti pjevački zbor Župe Sveti Nikola Tavelić iz zagrebačke Kustošije. Posjetili su i našu župnu crkvu i divili se pjevajući marijanske pjesme. Hvala svima, napose Ljubici Mihalac na organizaciji. Župljanin Franjo Mustač Medarov, na pokloncima u Svetoj Mariji i Donjem Mihaljevcu izveo je obnovu natpisa, pozlata i oslikavanja. U toj su obnovi sudjelovali i Franjo Zadravec (izradio drveni križ), Josip Mustač Nožarov (podloga za sliku) te Vlado Matulin (montaža raspela i kipa svetog Ivana). Svima hvala! Početkom lipnja u nekoliko su navrata održana snimanja u našoj Župi za emisiju 100% međimursko “Župe u Međimurju”, a 20. lipnja 2010. godine u 17,30 sati bila je prikazana naša Župa u riječi i slici na Čakovečkoj televiziji. Hvala svima koji su sudjelovali i pridonijeli duhovnom bogatstvu (odbornicima, zvonarima, pjevačima, voditeljima Caritasa). U sklopu obilježavanja Dana Ivana Mustača Kantora u našoj je župnoj crkvi održan koncert praunuke našeg umjetnika, Laure Vadjon i njenog glazbenog suradnika Krešimira Hasa. Zvuk barokne violine i naših orgulja bio je veliko obogaćenje. Rekoše mi mnogi župljani: “Sada smo tek osjetili umjetničko bogatstvo naše župne crkve!”. Od medijski popraćenih događaja, osim televizijskog, 11. srpnja 2010. godine sniman je izravan radio prijenos Svete mise uz kratku reportažu o samoj Župi, od strane Hrvatskog radija i Hrvatskog katoličkog radija. I to je Božji dar! Župljani dragi, hvala vam što se žrtvujete, i vi pjevači i svi drugi. Velika mi je čast što mogu ove godine ponosno najaviti da će Duhovnu obnovu uoči blagdana Velike Gospe predvoditi dr. msgr. Tomislav Ivančić iz Zagreba. Dođimo, nahranimo umornu dušu – ozdravit ćemo ako želimo na duši i tijelu! Dragi čitatelji našeg omiljenog Svetomarskog ljisteka, pozdravljam Vas i blagoslivljam i potiho se molim za Vas. Ostanite hrabri, unatoč svemu. Nemojmo štetno govoriti, ponavljati krizarecesija jer će brzo doći depresija. Nego kažimo zajedno s našim dragim prof. Ivančićem: “Lijepo je što postojiš dušo draga!” Tako reci svakome i uljepšat ćeš mu dan. Ako nekome kažeš: “Ti nisi za ništa, ti si propalica!”, pokvario si čovjeku dan, život. Neka nam primjer bude HTV-ov pokojni novinar Joško Martinović, koji nikada o nikome nije ništa loše govorio, u svima pronalazio ono dobro, bio je utjelovljeni anđeo. Čestitam Dan Općine našem načelniku Deanu Hunjadi i svim njegovim suradnicima. Surađujmo i dalje tako lijepo na dobrobit naših župljana iz Svete Marije i Donjeg Mihaljevca. Majko Božja na nebo uznesena, moli za nas! Majko Božja Svetomarska, moli za nas! Pozdrav u Kristu Vaš župnik Pavao Markač

DUHOVNA OBNOVA – TRODNEVNICA 12., 13., 14. i 15. kolovoza 2010. predvodi dr. msgr. Tomislav Ivančić 12.08. (četvrtak) 19,00 sati misa i propovijed (Sveta Ispovijed) 13.08. (petak) 19,00 sati misa i propovijed 14.08. (subota) - 18,00 sati blagoslov kipa Majke Božje "SAMO NAS JE ONA ČUVALA OD VODENE STIHIJE" 15 godišnjica zahvale Bogu i blagoslov obnovljenog župnog dvora - 19,00 sati misa - preuzvišeni Josip Mrzljak, biskup varaždinski - nakon mise procesija sa svijećama 15.08. VELIKA GOSPA (VELJKA MEŠA) - svete mise i ispovijed - 8,00 sati ŽUPNA MISA (za sve žive i pokojne župljane iz Svete Marije i Donjeg Mihaljevca) - 9,30 sati misa za sve bolesnike - 11,00 sati sveta misa za sve HODOČASNIKE - 16,00 sati Euharistijski blagoslov (Večernjica)


CRKVA

Hodočašća pomurskih Hrvata u Svetu Mariju Prema povijesnim podacima, današnja je župa Sveta Marija nastala na temeljima zaseoka Oltarec (prema nekima Altarec) u kojem je već u 16. stoljeću postojala kapelica s kipom Blažene Djevice Marije. Taj su kip, kako piše pavlin Josip Bedeković Komorski, oskvrnuli protestanti za Juraja Zrinskog IV. (Starijeg), ali je on kasnije vraćen na svoje mjesto i već je tada bio poznat kao svetište. Svetoj Mariji se kasnije pridružio i zaselak Družilovec, pa su se tako stekli uvjeti da se to mjesto 1789. godine izdvoji iz tada velike župe Donji Vidovec i postane samostalna župa. Otkad se pamti, oko crkve su se u Svetoj Mariji uz blagdan Velike Gospe (Veljke Meše) održavala proštenja koja su redovno posjećivali stanovnici svih okolnih mjesta. Postoji, međutim, dosta pouzdana usmena predaja da su u Svetu Mariju na Veliku Gospu dolazili u procesijama i pomurski Hrvati koji se smatraju Međimurcima, ali su, stjecajem okolnosti, naseljeni na lijevoj obali Mure, južno od Nagykánozse, i to u deset većih ili manjih naselja od Ratkovice do Kerestura. Posebno su ostale u sjećanju procesije koje su dolazile iz Serdehelja (Tótszerdahesy). Bile su organizirane na gotovo isti način kao međimurske procesije u Mariju Bistricu, samo što su trajale kraće, jer se sve događalo u jednom danu. O tome je piscu ovih redaka pripovijedao djed po ocu Stjepan Zvonar (1873. – 1966.) koji je naglasio da su ti dolasci bili posebno masovni i redoviti između 1880. i 1918. godine, u vrijeme kada je Međimurje i stvarno i pravno pripadalo Mađarskoj. Po pripovijedanju, procesija je polazila iz Serdehelja oko pet sati ujutro. Put je išao preko Mlinaraca, gdje su hodočasnici skelom prešli preko Mure i nastavili put prema jugu kroz dosta dugo selo Kotoribu do tzv. Koritičkog mosta preko jednog odvojka potoka Rakovnice. Odmah nakon mosta napustili bi glavnu cestu i skrenuli desno prema gostionici i mlinu na potoku Rakovnici koji je vodila neka Anka, a kako je cijeli njezin posjed bio u grmlju (u šumi Loke), zvali su je Grmska Anka. Tu je bio prvi odmor i doručak za one koji se nisu namjeravali ispovijedati, jer se nekada poslije ponoći nije smjelo ništa jesti ako se netko taj dan želio i pričestiti. Nakon toga su preko tri drvene grede prešli potok Rakovnicu i nastavili poljskim putem prema Donjem Vidovcu, gdje su prešli potok Bistrec. I dalje nisu išli glavnom cestom, nego tzv. Starim drumom (danas Ulica Vladimira Nazora) do Lugovca (danas Ulica Matije Gupca), a nakon toga ne bi produžili ulicom Čret (Braće Radić), nego bi opet skrenuli desno i poljskim putem prošli područje livada i šuma zvano Sitnice (neki izgovaraju i Siknjice). Na mjestu gdje prestaju Sitnice i počinju svetomarske oranice, nekada je tekao potočić. Tu bi se umili, oprali noge, obuli cipele (jer se dotuda, radi štednje, pješačilo bez obuće) i tada u besprijekornoj povorci, noseći “tronoše” (obično jednu veću sliku i jedan Marijin kip) krenuli preko Svete Marije prema crkvi. Usput bi pjevali marijanske pjesme. Stjepan Zvonar se čak sjećao nekih stihova: Kralica nebeska, obramba zemelska Obraz tvoj obrni k nam, Milost z neba sprsi nam. Angeli te diče, ves puk k tebi viče Od veka si zebrana I na radost svem dana. Radi tve dobrote prašča Bog grehote; Jeden trak tve milosti Je početek svetosti.

su se mogli okupati u potoku Rakovnici i tako osvježeni krenuti preko Kotoribe i rijeke Mure do Mlinaraca i dalje do Serdehelja, kamo bi stigli oko osam sati navečer. U procesijama su bili ljudi srednje i mlađe starosne dobi, jer je u istom danu ipak valjalo propješačiti približno trideset kilometara. Po završetku Prvog svjetskog rata procesije više nisu bile tako česte. Ponovno su postale redovite između 1941. i 1945. godine, jer je Međimurje opet pripalo Mađarskoj. Ništa se nije mijenjalo sve do 1944. godine, kada je procesija prvi i zadnji put prolazila samo glavnom cestom, jer je postojao strah od već tada i u Međimurju aktivnih partizanskih grupa. To je bila zadnja takva procesija. Nakon Drugog svjetskog rata, a posebno nakon Rezolucije Informbiroa 1948. došli su teški dani za pomurske Hrvate, a prekinute su i sve veze s Međimurjem za jedno duže vremensko razdoblje. Običaj nikada kasnije nije obnovljen. Dodajmo opisanom još jedan zanimljiv podatak: što god je između 1941. i 1945. godine dolazilo iz Mađarske, za običan narod nije bilo dobrodošlo, pa makar se radilo i o Hrvatima. Posebno su zlobna bila djeca koja su svemu znala ponešto dodati. Čak je i pozdrav Isten vele (zbogom) dobio svoj nastavak:

“Išten velje zbogom telje Kam i krava, to i telje.”

Dakako da onda niti pjesme serdeheljskih hodočasnika nisu mogle ostati bez rugalice:

Szent Marija bela, kam te steza pela, Nofta nam se zmela, mi s (z) Serdehela.

Valja napomenuti i da je proštenje (proščenje) u Svetoj Mariji među proštenjima u svim okolnim mjestima jedino sačuvalo patinu starine i jedino dostojno nastavlja svoju dugu tradiciju. Ivan Zvonar

Svestrani umjetnik Svima već dobro poznat Franjo Mustač – Medarov, neumoran je u svom radu. Aktivan tijekom cijele godine, ne samo za potrebe Općine i Župe, već i kao član Likovnih udruga u Prelogu i Varaždinu, sudjeluje na brojnim likovnim kolonijama, i to većinom onima humanitarnog karaktera, izlaže u Hrvatskoj i šire. Na nedavno snimljenoj emisiji o našoj Župi, prikazanoj na Čakovečkoj televiziji, imali smo priliku saznati da je upravo on, krasopisom ispisao spomenicu Župe koju će za kojih dvjestotinjak godina pronaći tadašnji žitelji Svete Marije prilikom obnove ili adaptacije crkvenog tornja ili zvonika. Veliki je ljubitelj svoje rodne grude, što se jasno vidi i po tematsko-motivskim preokupacijama zastupljenim u njegovom likovnom stvaralaštvu. Uz svoj iznimno dobar likovni rad, rado se uključuje u svaki projekt, bilo da je potrebno nešto idejno osmisliti ili oblikovati. Njemu dugujemo zahvalu za idejne planove naših spomenika poginulim braniteljima, i u Svetoj Mariji i u Donjem Mihaljevcu, prelijepe jaslice koje svakog Božića unose čaroliju blagostanja i mira u prostor naše župne crkve, kao i za obnavljanja brojnih poklonaca i pilova diljem Župe.

Kasnije sam tu pjesmu našao u dva paralelna zapisa, i to jedan iz Male Subotice u Žgančevu Zborniku iz 1925. i jedan iz Fičehaza (Fityeház) u knjizi Pučke popijevke Hrvata iz okolice Velike Kaniže, objavljenoj 1974. godine. Do crkve bi stigli oko deset sati, tako da su se oni koji su to htjeli, mogli ispovjediti prije glavne mise i kod mise pričestiti. Po odslušanoj misi, pokupovali bi neke sitnice za svoje ukućane (licitarske i kramarske proizvode), a tada bi, uz odobrenje mjesnog župnika, posjedali na travu u župnom dvoru i pojeli ono što su donijeli od kuće. Toga su se dobro sjećali stariji članovi obitelji Lisjak i obitelji Hunjadi, a pripovijedao mi je o tome i pokojni Stjepan Pavlic (faroski Štefek). Nakon kraćeg odmora krenuli bi oko tri sata poslije podne istim putem kući. Kod Grmske Anke bi stariji popili po čašu vina, a mlađi Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

7


CRKVA

Caritas u akciji Caritas Župe Sveta Marija broji 11 članova i to sedam u Svetoj Mariji i četiri u filijali u Donjem Mihaljevcu. Predsjednik Župnog Caritasa je naš župnik vlč. Pavao Markač, koji prati i podržava svaku našu akciju. Kao i svake godine, tako smo i ove, skupljali za Caritas Varaždinske Biskupije i u Svetoj Mariji i u filijali u Donjem Mihaljevcu, prehrambene artikle, odjeću, obuću. Vrijedno je spomenuti da je naša župljanka Marija Hujs, kao i prethodnih godina, sakupljala hranu za potrebe samostana časnih sestara “Sveta Klara” u Zagrebu. Uoči Božića, posjetili smo bolesne i usamljene osobe u našoj Župi. To su uvijek

susreti koji zauzimaju posebno mjesto u našim srcima. Pred blagdan Uskrsa primili smo vrijednu donaciju rabljenih ortopedskih pomagala, koju je pribavila obitelj Mustač Mihaela iz Njemačke, kojoj se

ovim putem iskreno zahvaljujemo. Hvala im na nesebičnom zalaganju i velikom dobročinstvu. Prva su kolica dostavljena 72-godišnjem Kvakan Ivanu iz Svete Marije, koji ih je primio s velikom radošću i suzom u oku, veseleći se ponovnom odlasku među ljude, što mu je do tog trena bilo gotovo nemoguće. Neka Mihaelova gesta bude poticaj i drugim plemenitim ljudima, u želji za stvaranjem boljeg i ljepšeg svijeta. I svim našim župljanima, na svakom daru od srca hvala! Voditeljiica Župnog Caritasa Snježana Mustač

Pjesmom slavimo Krista

Svetomarski mladi orguljaš

Dječji crkveni zbor “Marijina djeca” na području naše Župe djeluje već nekoliko godina. Od srpnja prošle godine, pjevaju uz novu glazbenu pratnju, mladog orguljaša Kanižaj Dominika. Svi su zajedno zasukali rukave i krenuli na posao. Na sam Badnjak, prije polnoćke, u župnoj crkvi izveli su prigodni program uz pjesmu i glumu pod nazivom “I ove noći Isus će doći”. Glumačke talente naše djece mogli ste pogledati i na sam Božić prilikom podjele dječjih darova, a i na internetskim stranicama Općine.

Barokna crkva u Svetoj Mariji nadaleko je poznata po jedinstvenim freskama i kipovima, ali i veličanstvenim orguljama, koje su temeljito obnovljene prije godinu dana. Blagoslovljene od strane biskupa, ponovno su zasvirale od strane domaćeg orguljaša. Dugi niz godina Župa nije imala domaćeg kantora, sve do prošle godine.

Na blagdan Svetog Stjepana gostovali su u Crkvi svetog Antuna u filijali u Donjem Mihaljevcu, kako bi uveličali euharistijsko slavlje i razveselili tamošnje mališane molitvom u pjesmi. Na dan svetog Valentina, nastupili su u Koprivnici na manifestaciji “Stepinčeve note”, što je ujedno bio i lijep izlet za sve zborašice, a i roditelje koji su im se pridružili. U našoj su župnoj crkvi svečano proslavili misno slavlje povodom primanja prve svete pričesti, a sredinom svibnja sudjelovali su u Kotoribi na festivalu zborova Varaždinske biskupije “Zlatna harfa”. Čakovečka televizija također je ojačala volju i želju naših mladih pjevačica jer smo 20. lipnja 2010. godine imali prilike vidjeti ih u emisiji “Iz međimurskih župa – Sveta Marija” gdje su pjesmom pronijele ime naše župe i radost dječje pjesme diljem Hrvatske.

8

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

Mjesto za orguljama pripalo je mladom Svetomarščanu Dominiku koji, uz posao, sve svoje slobodno vrijeme provodi svirajući. Tek je započeo svoju kantorsku karijeru, a već je uspio povećati broj ženskih članova i u crkveni zbor okupiti muške glasove. Svaki je početak težak, a da bi mu ga olakšali, obitelj i zboraši najveća su mu podrška i poticaj. Mještani i zboraši sretni su što je mjesto za orguljama pripalo domaćem sinu, koji poštuje tradiciju i čuva pučke pjesme od izumiranja, u čemu mu je od velike pomoći baka Jâna koja sve pjesme i napjeve ima u malom prstu. Što baka zapjeva, unuk zasvira... Župljani su na Badnjak, nakon dužeg perioda, bili ugodno iznenađeni muškim glasovima koji su se orili crkvom, u izvođenju starih pučkih napjeva. Neka ga Duh Božji blagoslovi i upravlja, a sveta Cecilija štiti i vodi!


SVETOMARSKA ČIPKA

Općina Sveta Marija bogatija za još jednu udrugu Bili smo vrijedni, te smo od prošlogodišnjeg priznanja Svetomarske čipke kao zaštićenog kulturnog dobra došli i do ovogodišnjeg postupka registracije. Tom je prilikom u Svetu Mariju stigla gospođa Branka Ljubišić. U nastavku donosimo intervju objavljen u regionalnom tisku. S gospođom Ljubišić razgovarala je Zinka Čižmešija. Razgovor s povodom: Branka Ljubišić, doktorica pravnih znanosti iz Zagreba, s posebnom stručnom i specijalističkom edukacijom u području prava intelektualnog vlasništva, stečenoj na World Intellectual Property Organization-Academy-Geneva, European Patent Office-International Academy-The Hague, (EU) Office for the Harmonization of the Internal Market// Trademarks & Industrial Design-AlicanteSpain), o čemu posjeduje međunarodne certifikate. Svetomarska čipka postaje zaštićeni dio prebogate kulturne baštine Međimurja i jedna od triju najpoznatijih u Hrvatskoj. Recite nešto o svom radu te o tome kako je došlo do suradnje s općinom Sveta Marija. Gdje je sazrela ideja o zaštiti svetomarske čipke? Sudjelovala sam u izradi konačnih prijedloga zakona i drugih propisa iz područja prava intelektualnog vlasništva. Samostalno sam izradila konačni prijedlog Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga, te istoimenog Pravilnika tijekom 2003. godine, uz suradnju, superviziju i procjenu uspješnosti europskog eksperta dr. Gerda Kunzea. Obnašala sam dužnost zamjenice ravnatelja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo RH, ali zbog intelektualne potrebe i izazova za praktičnom primjenom ovih znanja i posredovanja između tijela državne uprave i neposrednih korisnika (osobito kada se radi o kolektivnim pravima koja se odnose na posebne prirodne i kulturne vrijednosti i kao takve mogu biti u gospodarskom i svakom drugom smislu na dobrobit većeg broja ljudi koji žive na određenom području), odlučila sam stvoriti specifičan “intelektualni proizvod” (uključuje znanje, iskustvo i razumijevanje procesa) i ponuditi ga na hrvatskom tržištu. Odlučila sam započeti svoje aktivnosti, djelujući kao neovisna stručnjakinja u području prava intelektualnog vlasništva, u Varaždinskoj županiji 2006. godine i od tada provodimo aktivnosti u kontinuitetu - rezultat je sedam registriranih prava intelektualnog vlasništva i oni su jedina županija u RH koji to imaju riješeno na sustavan način. Od 2008. godine uključila sam i otok Mali Lošinj. Prošle godine, u rujnu, javio mi se načelnik Općine Sveta Marija i iskazao interes za mojom stručnom pomoći pri vođenju postupka za zaštitu “Svetomarske čipke”. U prvom trenutku, kad su mi to prilike dopustile, započela sam s ovim

aktivnostima. Angažman sam prihvatila, jer mi se čini da se radi o ozbiljnom pristupu i očekujem da će Općina pružati logističku pomoć projektu u svim njegovim daljnjim fazama, te sam zainteresirana vidjeti kako će se ovaj potencijal dalje razvijati.

poznatog po karakterističnim kvalitativnim svojstvima. Ovo je pravna suština.

Što zapravo znači kad lokalna samouprava zaštiti jedan autohtoni proizvod narodne baštine, u ovom slučaju to je svetomarska čipka, kroz sustav prava intelektualnog vlasništva?

Cilj kulturne baštine je osigurati dostupnost kulturnog dobra javnosti, popularizirati dobro, poticati prenošenje istog, kako ne bi došlo do njegova nestajanja. Kroz sustav prava intelektualnog vlasništva, stječe se mogućnost stvaranja dodane vrijednosti za određeni proizvod ili uslugu, te njegovom korisniku pruža mogućnost zarade. Dakle, ovdje se radi o ekonomskim aspektima koji se mogu postići stavljanjem takvog proizvoda na tržište.

Tijelo lokalne samouprave je jedan od ovlaštenih pokretača postupka za upis oznake u registar kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo RH. Ne stječe nikakvo pravo vlasništva nad oznakom, jer ono ne može pripadati nikomu pojedinačno, neovisno o tome tko vodi postupak upisa, već se na njoj stječe pravo korištenja, koje mora biti dostupno svima onima koji rade takav proizvod na definiranom području i na način kako je to opisano u Specifikaciji, pravnom aktu koji se dostavlja uz zahtjev za upis oznake.

Koja je razlika između kulturne baštine i prava intelektualnog vlasništva na nekom proizvodu?

U ovom slučaju zaštite čipke najjači adut je izvornost. Možete li nam taj pojam pobliže pojasniti? Oznaka izvornosti je naziv područja, određenog mjesta, koji se rabi za označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz toga područja i čija je kakvoća ili čija su svojstva bitno ili isključivo nastala pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i njezina se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području. Oznaku izvornosti smije upotrijebiti samo proizvođač iz onoga kraja koji proizvodu daje osobit glas i ugled.

Koji je prvi korak u tom postupku zaštite? Prvi korak je provođenje registracijskog postupka za upis oznake izvornosti za proizvod „Svetomarska čipka“. Radi se o specifičnom postupku u kojemu se mora udovoljiti zakonom definiranim uvjetima. Nakon upisa oznake, pokreće se druga vrsta postupka, a to je postupak za upis prava korištenja oznake. Dok jednom upisana oznaka ima trajnu vrijednost, pravo korištenja na njoj mora se produžavati svakih deset godina. Zaštitom ta izvornost zapravo dobiva oznaku. Tko je sve može dobiti?

Za dobar glas i ugled, što ga u javnosti uživa proizvod obilježen oznakom izvornosti, mogu biti mjerodavna dva čimbenika, svaki za sebe ili kombinirano, a to su prirodna lokacija i ljudski čimbenik. U ovom slučaju samo je ljudski čimbenik bitan za kakvoću proizvoda izrađenih bez utjecaja prirodnih uvjeta, prema uvriježenom tradicionalnom postupku. Ovdje se radi o kategoriji isključivih prava intelektualnog vlasništva, a specifično obilježje isključivosti jest teritorijalan značaj, prema kojemu je upotreba ove kategorije dozvoljena svim proizvođačima dotičnog mjesta ili područja u vašem slučaju: područje koje administrativno pokriva Općina Sveta Marija i naselje Donji Mihaljevec za označavanje proizvoda “Svetomarska čipka”

Zapravo se štiti naziv mjesta podrijetla proizvoda oznakom izvornosti i to se ostvaruje upisom u registar oznaka. Taj upis jamči potrošaču (kupcu) da je taj proizvod doista proizveden/izrađen na tom području, koje mu daje poseban ugled i vrijednost. Zaštićenu oznaku mogu koristiti osobe koje udovoljavaju svim zakonom propisanim uvjetima i koje su upisane u registar korisnika. Realizacija proizvodnje čipke, predložili ste, trebala bi ići kroz ruke osnovanog povjerenstva. Što je zadatak tog povjerenstva? Zakonom je utvrđena obveza da se mora vršiti kontrola proizvoda u smislu udovoljavanja uvjetima koji su propisani Specifikacijom. Kako nema nekog jedinstvenog inspekcijskog tijela u tom smislu, postavlja se logičnim da se taj sustav kontrole osigura na području gdje se oznaka može koristiti. Lokalnoj zajednici mora Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

9


SVETOMARSKA ČIPKA biti u interesu voditi računa da se oznaka koristi na najbolji mogući način, u smislu kvalitete proizvoda, jer o tome ovisi njen renome. Taj dio trebao bi se riješiti izradom odgovarajućeg Pravilnika, po kojemu bi se provodio sustav kontrole. Taj postupak spada u drugu fazu potrebnih aktivnosti. Osim osobne kreativnosti, ljepote i autohtonosti, smisao svega je i „robu“ plasirati na tržište u turističke i druge svrhe. Znači, teži se i nekoj vrsti zarade? Cijeli smisao provođenja svih opisanih aktivnosti je omogućiti lokalnom stanovništvu mogućnost zarade, kroz izradu poizvoda s dodanom vrijednošću, a ona proizlazi iz njena kulturna nasljeđa. Nakon što se provedu svi potrebni postupci, preostaje zajedničko upravljanje tom vrednotom na korist cijele lokalne zajednice. Najbolji oblici za plasman ovakvih proizvoda je kroz posebne oblike turističke ponude (kulturni turizam, kreativni turizam, turizam nasljeđa), jer je za takvim oblicima turističke ponude danas i najveća potražnja. To pruža posebne mogućnosti malim sredinama i ako budu prepoznate, mogu potaknuti njihov razvitak i uključivanje u šire integracijske procese. Kad već čipkarice toliko svog rada ulažu u taj segment da se čipka prezentira, a i proda, kako zamišljate ostvarivanje njihove vlastite koristi od tog rada? Možda zarade za život?

Iz povijesnih dokumenata je vidljivo da su žene u nekom ranijem razdoblju ostvarivale zaradu izrađujući svetomarsku čipku, pa nema nikakvog razloga da to ne čine i danas. Ovim postupcima dobit će i dodanu vrijednost, a ako se uključe i drugi segmenti društva, bit će to na korist i zadovoljstvo svih.

Cilj procesa je da proizvod potrga okove lokalne prepoznatljivosti i postane europski brand. Kako ste je vi doživjeli s obzirom na prijašnje poznavanje paške i lepoglavske čipke? Uvijek mi je drago kad se pokrenu ovakve aktivnosti, jer naša zemlja je prebogata prirodnom i kulturnom baštinom, ali nažalost nismo svjesni tog potencijala, pa ga onda i ne koristimo na pravi način. Što se tiče čipki, “Lepoglavska” i “Paška” su u ovom trenutku poznatije i tamošnje čipkarice ostvaruju zaradu na tome, ali to ne znači da i “Svetomarska” neće dostići

tu razinu poznatosti. Vrijednim radom i odgovarajućom promidžbom, dosegnut će se i neke nove perspektive, koje će sigurno nadići karakter koji bi bio samo lokalnog značenja. Što se dogodi ako netko povrijedi pravo zaštite? Povredom oznake smatra se svako neovlašteno korištenje oznake (što to znači propisano je Zakonom), a za počinitelje su propisane kazne. U slučaju kada se radi o prekršaju, za pravne osobe su predviđene kazne u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna, a za fizičke osobe od 2.000,00 do 10.000,00 kuna, a ako je osoba obrtnik i počini povredu u vezi s obavljanjem obrta može biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna. Pored ovoga postoji i građanskopravna zaštita, preko koje se mogu namiriti svi oni kojima je šteta počinjena uslijed neovlaštenog korištenja oznake. Osobe ovlaštene zahtijevati zaštitu prava su: osoba koja je registrirala oznaku, u ovom slučaju to će biti Općina Sveta Marija, ovlašteni korisnici oznake - oni koji će se upisati u registar korisnika, udruge u području industrije i trgovine, te državni odvjetnik. Koristimo priliku za zahvalu gospođi Ljubišić za angažman i podršku u najranijim fazama osnivanja Udruge, s nadom u daljnju uspješnu suradnju.

Udruga "Svetomarska čipka" Od 1995. godine, kad je obnovljena izrada Svetomarska čipke, tečaj čipkarstva prošlo je preko 60 žena i djevojaka. Svetomarska čipka bila je sekcija KUD-a Ivan Mustač Kantor. Zbog specifične djelatnosti i brojnih članica, marljive polaznice tečaja i djelatnici naše Općine došli su na ideju o osnivanju samostalne udruge. Dana 17. lipnja 2010. godine sastao se inicijativni odbor i dogovorio datum

osnivačke skupštine. Poslani su pozivi svim ženama i djevojkama koje su do sada, prema postojećim dokumentima, prošle tečaj čipkarstva djelomično ili u potpunosti. Osnivačkoj skupštini udruge odazvalo se oko 30 čipkarica, prihvaćen je Statut udruge, te su jednoglasno izglasana i tijela udruge. Za predsjednicu udruge Svetomarska čipka jednoglasno je prihvaćena Biserka Poljak, za dopredsjednicu Gordana Hunjadi, a za tajnicu Magdalena Kvakan. Blagajničke poslove obavljat će Blaženka Golubić. Načelnik Općine Sveta Marija uputio je čestitke novoizabranom vodstvu udruge te

10

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

i dalje obećao materijalnu i moralnu pomoć u radu. Napomenuo je da se na području čipkarstva danas mnogo radi, podsjetio prisutne da je prije godinu dana čipka zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro, a početkom ove godine pokrenut je postupak zaštite izvornosti svetomarske čipke. Na kraju se prigodnim riječima okupljenima zahvalila i novoizabrana predsjednica Biserka Poljak. Objasnila je da su razlozi osnivanja udruge višestruki. Osnivanjem udruge želi se ponovno povezati i aktivirati većinu pletilja - čipkarica koje su prošle tečaj u potpunosti ili dograditi znanje onima koje su ga prošle djelomično. Želi se pomoći čipkaricama u plasmanu i prodaji čipke te formirati jedinstvenu cijenu dostojnu vrijednosti ovog proizvoda. Također se želi popularizirati i promovirati čipku u zemlji i izvan nje. U planu je i otvaranje tečaja ili škole čipkarstva za zainteresirane izvan općine Sveta Marija. Želi se proširiti primjena čipke, da ne bude samo suvenir na zidovima soba i draga uspomena iz svetomarskog kraja, već da posluži i kao

modni detalj na odjeći. Udruga Svetomarska čipka, sada će moći sudjelovati na brojnim državnim i međunarodnim natječajima, a dobivenim financijskim sredstvima omogućit će joj se kvalitetniji rad.

Do sada se Svetomarsku čipku spominjalo kao Pepeljugu među hrvatskim čipkama. Ona je jednako vrijedna, specifična po svojim motivima i načinu izrade, a time je zavrijedila da bude i ona princeza koja stoji uz bok princezi iz Lepoglave, Paga i Hvara. Udruga ima svoje sjedište u Svetoj Mariji, na Trgu bana Jelačića 1, dok se susreti i radionica još uvijek održavaju u prostorijama KUD-a. Vrijeme održavanja je poznato - u petak u 19,30 sati. Pozivamo sve koji žele naučiti jednu novu vještinu, a voljni su izdvojiti malo vremena samo za sebe, da nas potraže. Dobro došli! Predsjednica Biserka Poljak


SVETOMARSKA ČIPKA

Osnove izrade svetomarske čipke Svetomarska čipka je šupljikavi, ručno izrađeni tekstilni proizvod. Spada u tzv. klepanu čipku, za koju je karakteristična izrada na batiće. Specifičnost joj je što se izrađuje od neprekunite niti i bez crtanog uzorka. Pribor potreban za izradu svetomarske čipke, osim po nazivima, ne razlikuje se od pribora čipkarica iz drugih karajeva. Većina pribora izrađivala se u kući ili selu. To je košarica, korpica, pletena od šibe ili slame u koju je smješten jastučić - balo. Sašiven je od platna žutice i napunjen piljevinom ili pljevom. Jastučić na sebi ima presvlaku koja se skida i može se prati. Na jastučiću je pribadačama (bombovačama) pričvršćena papirnata forma, duguljasti komad rupičastog papira. Drveni batići, bateki izrađeni su od šljivovog ili dudovog drveta (danas od bukve ili kruške). Na bateke je namotan konac u dužini potrebnoj za pletenje. Dužina konca ovisi o duljini gotove čipke, a određuje se namotajima na balo. Za izradu špice za poculicu potrebno je oko 35 namotaja na balo. Broj batića kod izrade čipke uvijek je paran, a ovisi o složenosti uzorka. Od pribora spomenula sam bombovače, a tu je još prepeljovanka, dugačka pribadača (5 cm) koja služi za poravnavanje konca na batićima, te za prepeljovanje - provlačenje niti kod povezivanja motiva. Danas se čipka plete koncem Ljiljan ili Perla.

Razmišljanja najmlađih o vrednotama domaćeg kraja Od davnina, u malom selu pokraj Drave, žene su u toplini domova plele čipku. Kako bi dodatno zaradile za život, plele su čipku od jutra pa do večeri i tako svaki dan. Ovu temu izabrala sam zato jer je čipka dragulj naše Svete Marije, a takav dragulj moramo svima pokazivati i njime se ponositi. Moja želja je da Svetomarska čipka bude poznata i da kad netko spomene Hrvatsku, uz druge krasote, pomisli i na Svetomarsku čipku te da ova čipka postane suvenir. Datum, pa čak ni godina početka pletenja Svetomarske čipke u Svetoj Mariji nije poznata. Zna se samo da su “odjednom” žene počele plesti čipku i svima se ostalima svidjelo to što one pletu. Tehniku pletenja čipke znalo je sve više žena i čipka je stekla zasluženu slavu. Žene u Svetoj Mariji, a i u okolnim selima, ispletenu čipku prodavale su u mjestu, a i šire. Tako su čipku za ovratnike i marame najčešće prodavale u Podravinu i Posavinu, dok se poculica najviše prodavala u selu, pošto je to onda bilo veoma moderno i poznato. Danas je poculica dio narodne nošnje. Nažalost, nakon Drugog svjetskog rata, žene sve manje pletu čipku pa se taj ručni rad skoro ugasio. Tehnika pletenja čipke nije teška, a za pletenje čipke potrebno nam je balo napunjeno piljevinom, batići izrađeni od drva, pribadače koje pridržavaju čipku, konac i forma po kojoj se čipka plete. Na svu sreću, čipka i pletenje čipke danas nije zaboravljeno. U Osnovnoj školi Sveta Marija jednom tjedno sastaju se mlade čipkarice. S njima je i oko koje uvijek prati, učiteljica Biserka Poljak. Kad neka djevojka zapne, ona uskoči i pomogne. Gospođa Biserka također vodi i jednu grupu žena raznih dobnih skupina i oni se sastaju u prostorijama KUD-a Ivan Mustač Kantor. Tamo, a i u školi, žene, djevojke i djevojčice uče plesti čipku. Tako tom ručnome radu ne prijeti opasnost od izumiranja i zaborava. Ulaganje u promidžbu ove čipke bilo bi veoma isplativo jer je čipka vezana uz povijest Svete Marije, Međimurja pa i Hrvatske. Sviđa mi se pozornost koju mediji posvećuju ljudima koji pletu čipku i samoj čipki. Mislim da je čipka kao suvenir veoma isplativa jer turiste privlače kulturne baštine sela. Bilo bi stvarno šteta da se ništa ne poduzme u vezi promoviranja tako starog i dobro sačuvanog ručnog rada, pletenja čipke. Ljudi u selu svjesni su kakav nam je dragulj darovan i uz malo pomoći taj dragulj bit će poznat i cijenjen kao što bi i trebao biti. Diana Hunjadi, 8. razred

Balo sa započetim radom, prekriva se vezenom krpom kako bi se zaštitilo od prašine, a ujedno služi i kao ukras u kutu sobe. Nazivi pojedinih uzoraka Karakteristični elementi koji tvore Svetomarsku čipku i njene motive su steza, pukanica, stora cifra, koščica i završna čipka. Steza je element koji nastaje tehnikom tkanja. Pletenjem staze u različitim smjerovima, izradom stupića i zavoja, nastaju osnovni motivi svetomarske čipke – srčeko, stopek, lastavica, krogljica, jagnješce katruža, križno drevo. Pukanica je element u obliku pčelinjih saća i izvodi se sa 6 pari batića. Pukanicom se popunjava prostor između glavnih motiva, a može biti okrugla (sukana) ili uglata (u obliku romba). Stora cifra plete se s 5 pari batića i završni je element u pletenju čipke. Plete se samo u jednom smjeru. Koščica je element u obliku sjemenki kojima se popunjava i obogaćuje međuprostor, a može se umnožavati pa tvori cvijet sa četiri do osam latica. Što je na čipki više koščica, to je čipka vrednija. Koščica je najzahtjevniji element u izradi čipke jer zahtjeva najviše vještine u baratanju batićima. Završna čipka je ukras svake čipke. Slična je stazi, ali valovitog je izgleda. Može se plesti s 5 ili više pari batića. Nabrajanjem alata, pribora i naziva možda sam kod budućih čipkarica izazvala strah jer to izgleda komplicirano, no učenjem i marljivošću, ovi nazivi postaju dio svakodnevnog govora i nezamjenjivi su u svladavanju tehnike izrade čipke. Biserka Poljak

Stara čipka za novog predsjednika U posjeti predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću, dana 19.travnja 2010. godine bio je naš sumještanin i član Skupštine Međimurske županije, Željko Pavlic, koji je ovu priliku iskoristio kako bi predsjednika upoznao s aktivnostima oko zaštite izvornosti svetomarske čipke i tim mu je povodom poklonio vrijedan primjerak izvorne svetomarske čipke. Nadamo se da će resiti dveri Pantovčaka i našoj čipki otvoriti vrata u svijet.

Svevremena kulturna vrednota Naš župnik Pavao Markač zagovornik je kulturnih vrednota, što pokazuje i ova fotografija u društvu vrsnih čipkarica koje izrađuju svetomarsku čipku i koju redovito izlažu povodom dana Općine. Magdalena Kvakan Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

11


FELJTONI

Store moringe Polja so nam se pusteša – perika, štričaki, koprive, jognjenjak, kopinec i još kaj-kaj toga roste mesto koruze, pšenice, krompera… A negda?! Negda je ne bilo niti falačeca neobdelanoga. Oni “malo” stareši zmisljijo se da se po našem poljo plovel i ljen (neso ga si sejalji, samo oni koji so melji več zemlje). Da bi se od ljena dobilo plotno, trebalo je puno toga naprajti. Idemo po redo, ot kraja. Dok se pšenica požela, zemlja se zorala i, ak se grdo zoralo, povločila. Unda se ručno (omaške) sejalo seme od ljena koje se još malo z bronom zagrnolo. Ljen je rosel do jeseni. Zrosel je do prek koljena. Cvel je z ljepem plovem cvetom. Dok je ocvel i dišel f seme, trebalo ga je spukati (to je bilo tam negdi po Malji meši). To je bil uglavnom ženski posel. Spukani ljen vezal se f snope i s kolji vozil dimo. Domaj se na greben – seme odvojilo od stabljike. Seme, koje je bilo v ljuskvi, se posošilo, stoklo i prodovalo. (Ljensko seme je sljužilo i za vročtvo – spražilo, tj. skuhalo se gosto kak trenec, unda se delo met krpe i još toplo na mozolje, kaj gnoje vun potegne.) Ljen se nazoj povezal f snope i otpeljal namakat v Drovo – f pljitko vodo koja je več stola nek tekla (nesme se namakati tam de voda joko teče kaj ga na odnesla). Zabilji so se koljiči i med nje se del ljen, a gori treh – veljki kameni ilji paža. Namakal se kolji tri tjene (ak je bila voda topla, menje se moral namakati). Unda se snop po snop vo vodi opral, snel z vode i del sušit. Sušil se na gmojni ilji domaj – nastovljeni ilji resprestrti po trovi. Dok se posošil, domaj se tokel se f stopi (uglavnom na guni) – jena je podovala kučo po kočo, a jena se vogala na stopi i z nogom tokla (i to fljetno). Pozderje se z vekšega steplo, a ono kaj je ostalo delo se f krušno peč (potlji nek se kruh pekel dok je peč još bila vroča) kaj se dobro posošil. Tak je ostalo do drugoga dneva. V jutro rano so se žene stalje i trlje (kvoncale) na trljico. Pritem so popevalje: Terem, terem. Kak morem, tak terem. V Ljudbrek pem, Ljudbrek pem. Pogačo si spečem, pogačo si spečem. Ljen se trl kaj se se pozderje vun stepe – tak kaj ostone čisto lokno. Unda se mikalo na mikoč. Dogo lokno je stalo v roki onomo koj je mikal – to je bilo povesmo, a ono kaj je otpalo dok se mikalo – to je bila kodelja. Povesmo je bilo tenko kak losi i dogo, a kodelja je bila debela, zmetena, šurasta i krotka. Unda se prelo na kolovr(e)rt. Kolov(e)rta je bilo tre tirati, kaj se kotoč vrtel, a z rokom se delala nit i namotala na špuljo. (Pre saki hiži je bil kolov(e)rt. Žene so po večeri pre petroljejki prelje, a moški so znalji jomrati – samo vetra delate s kolov(e)tri.) S špulje se namotalo na rožek kaj se dobilo predeno. Ono se zelo s roška (ovak se zafrknolo, složilo kak kita) i delo f škaf ilji v lagef (zavisi kuljko ga je bilo). S pepelom se nasoljilo (posipalo) i zgor se na škaf (lagef) dela plofta. No njo se nasejalo puno pepela i z vrelom se vodom po tem pepelo poljevalo. Voda se puščala na čep, nazoj se f kotlo vreljela i pok poljevalo – to se delalo tak dogo dok se ne f škafo (lagvo) čulo da se vri (da voda burče, brburi). Tak se ostajlo prek noči kaj se ohladi. V jutro se išlo spirat – na Drovo ilji v grabo (pret Kronjcom Ivekom v grabi smo znalji spirati). Spiralo se tak kaj se predeno delo na (drveno) korito ilji na stoljico i s proljkom toklo, unda se žmeknolo, nazoj toklo, žmeknolo, to-klo, to-klo – to se ponovljalo tak dogo dok je ne išla čista voda. Predeno se domaj delo sušit na vože – dok s posošilo, pređa je bila gotova. Dela se na vitlo i namotala se na klopke. Tak namotana bila je preprovljena za tkati. Ot pređe koja se dobila s povesma tkalje so se plofte i doge muške gače, a s kodelje so se tkalje ponjove. Tkalji so tkolci. (Moj japa i Medofof Marko so tkalji). Tkalo se na krosna. Moglo se tkati tak kaj bodo i votek i snova od ljena, a mogel je votek biti i ot pamoka, koj se kupil f štecuno (v štecuno je negda bilo moč se kupiti, a ne kak ve – v jeni ovo, v jeni ono). Tkoljec je zetkel, zmeril na metre i prema metraži se pločalo. Sljično kak od ljena, dobivala se pređa i ot konoplje. Samo kaj se konoplja sejala na p(e)rtuljetje. Ona je brzo i visoko (z)rosla – do prek pojasa (zoto se i velji: rosteš kaj konoplja). Dvopot se pukala. Prvo se pukala semrsno, 12

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

ona koja je cvela (mela je žočkastoga cveta). To je bila vekša i neje mela seme. Ona koja je mela seme (semenska), stojla se kaj se zazrelje. Zrelo seme se dolji zruljilo (i ono se moglo tržiti), a s stabljikom se dalje delalo isto kak i z ljenom. Ljen i konoplja sejalji so se na malje komadiče zemlje (kak je naša Buzovica, kolji 180 klaftri). Bilo je to samo za domoči krej, pređa se ne prodovala (samo seme). I den denes se još na nojži stori hiš nojde v lajici posprovljeno predeno i na klopke namotana pređa. Čokajo tkolca. A ot tkolca niti tora niti glosa. Japica Baričef zdonja so hmrlji (Bok njim dušo zveljiči). Žote plofte koje so tkalji još se posmotajo po lomoro, a Bok zno de je sljika Betljehema (nacrtana na plotni koje so oni tkalji) koja je do pret koje ljeto za božične dneve stola nastovljena za štaljicom. “Se se premenilo. Se smo premenilji. Si smo se premenilji”. Malo se što zmislji ljena i konoplje, stope, grebena i trljice, mikanja i predenja… Mamo još (fola Bogo) pamet dobro sljuži. Makar so ljeta prešla, prepoveda, pokazuje, opisuje kak da je fčera bilo (Ak sem kaj krivo rekla, me bodo špotalji, bodo reklji – de si to zela – a praf je tak bilo). prof. dr. sc. Anđela Frančić

Kuruzna stajica Pokošene senokoše, spravljeno seno, zbalirana slama, zaorana zemlja poslje bratve, složene kuruzne stajice... Svi ovi navedeni pojmovi, nažalost, postaju već dio priče naših starih. Obrađena zemljišta, polja, oranice i njive u današnje su vrijeme prava rijetkost. Na polju se zadržava sve manje ljudi, a sve je više zemljišta koje prekriva korov i visoka trava. U tom neredu, naravno, obitavaju nepoželjni insekti, ali vrijeme svoje nosi... Troškovi bavljenja poljoprivredom, veliki su, radno vrijeme zaposlenih sve je dulje i vremena (a ni novaca) za obradu zemlje gotovo da i nema. Iznimni su slučajevi, poput ovog, da je neki, nazovimo ga tradicijski, običaj zadržan... Svi se odrasli rado prisjećaju svog djetinjstva, kada su se kao mali igrali u tim novonastalim prirodnim “kućicama”, neki igre skrivača, neki pravih domaćica, neki su u njima zapalili prvu cigaretu, dali prvi poljubac, ... No, sada je sve to samo sjećanje. Lijepo sjećanje, koje će ubrzo prekriti korov...


KUD IVAN MUSTAČ - KANTOR

KUD Ivan Mustač Kantor Iza nas je jedna od napornih, mogla bih reći i teških godina. Mnogo se toga željelo, očekivalo, obećavalo, ali od svega ostade tek mrtvo slovo na papiru. Nije da nismo radili. Naprotiv, proslavili smo badnje veče, izabrali novo predsjedništvo, sudjelovali u fašnjačkoj povorci. Održana je Vuzmena priredba, obilježili smo praznik rada (kuhali grah u Črnoj Pešti), bili smo na smotri Dječjeg folklornog stvaralaštva u Maloj Subotici, u Nedelišću na Međimurskoj popevki, u Donjoj Dubravi na Smotri folklora. Organizirali smo Smotru pjevačkih zborova i vokalnih skupina; obilježili dane društva Ivan Mustač Kantor. Ugostili gđu Lauru Vadjon, KUD “Derventsko kolo” iz Dervente, DPG i NO “Lompuš” iz Radovana (ovim se putem zahvaljujem svima koji su nam na bilo koji način pomogli oko organizacije te uređenja pozornice), ali ...

Sa sjetom i žaljenjem razmišljam o prošlosti. Ne tako davnoj prošlosti. Sjećam se Matijošca Iveka (našeg predsjednika), Matijoščevi “dečki” (Ksenija, Ivana, Gabi, Monika), našega Šonšija (Piškora Franje), Miče, Kate, Matijoščeve Kate, Slavice Danjenove, Marije, Krištinovi, tete Hujsove... i steže mi se duša. Ništa nam nije bilo teško. Ništa nemoguće. Živjeli smo za KUD i s njim. Družili smo se. Sve radili sa zadovoljstvom (nije nam bilo teško oguljiti krompera za tristo ljudi). Imali smo puno prijatelja s kojima smo dijelili pjesmu, ples, sreću, a i tugu i bol. Nemojte misliti da društva nema više. O, naprotiv, tu smo; Joc, Moti Turkov, Droš Danjenov, Zumba, striček Šef, Ljilja Čehekova, njezin Brane, Tokarovi, Ivek Motorkin, Vlado Kovač, Ljubica, pjevačice, čipkarice, naši mlodi, ... borimo se, trudimo se, s više ili manje uspjeha, ali na žalost nema onog najvažnijeg. Nema zadovoljstva, sreće, jedinstva,... Nema pjesme uz tamburu, nema smijeha, nema vedrine ni poleta. Sa sjetom i

žaljenjem razmišljam i pitam se što nam se to dogodilo, gdje smo se izgubili? Životi su nam pretrpani. Pretrpani prošlošću... budućnošću, ali nemamo ono sada. Ljudi... ostanimo u sadašnjem trenutku. Ne trudimo se toliko. Ostanimo u sadašnjem trenutku, ne očekujmo previše, ne sudimo previše. Ostanimo u sadašnjem trenutku. Predajmo se. Budimo svjesniji. Naučimo ostati u sadašnjem trenutku. “Ono što želimo dragocjeno je samo onda ako od nas zahtijeva napor. Ono što nam padne s neba nas ne zadovoljava.” Archibalb Joseph Cronin Milica Karažinec

Svetomarščice na državnoj smotri

Negdašnja moda za saki den

U organizaciji Hrvatskog sabora kulture u Mariji Bistrici je održan 6. susret malih vokalnih sastava, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Krapinsko-zagorske županije. Međimursku županiju predstavljala je muška i ženska vokalna grupa PZ-a “Josip Štolcer Slavenski” iz Čakovca i ženski vokalni sastav KUD-a “Ivan Mustač Kantor” iz Svete Marije. Nastupilo je 20 zborova, prethodno odabranih na županijskim predsmotrama, koji su predstavili glazbeno bogatstvo lijepe naše. Pjesme su podijeljene u četiri kategorije: kategoriju klasične glazbe, kategoriju izvorne pučke glazbe, kategoriju folklornih zborova i kategoriju suvremenog višeglasja, a stručno povjerenstvo činili su Josip Jerković (predsjednik) i Branko Ivanković. Naše Svetomarščice, predvođene voditeljicom Mirom Bratuša, predstavile su se u kategoriji izvorne pučke glazbe sljedećim skladbama: Pod kopinom (Vinko Žganec), Jarebica, lepa ftica (narodna - Ivan Mustač Kantor), Lepi je lepi zelen bor (narodna Ivan Mustač Kantor), Kak je lepo živeti v Međimurju (narodna). Na samom kraju bogate i dojmljive glazbene manifestacije, voditeljima vokalnih sastava i dirigentima uručena su priznanja, a predsjednik Hrvatskog sabora kulture nije krio oduševljenje radom gospođe Bratuše i ženske vokalne skupine iz Svete Marije!

Marija Hujs, domaćica i umirovljena radnica iz Svete Marije, stalna je članica našeg kulturno-umjetničkog društva. U njemu je pjevala, plesala, a danas skrbi o ženskim i dječjim nošnjama. Drage su joj i stare međimurske nošnje i oprave, pa u svom ormaru brižno čuva više njihovih dijelova. Na žalost, kompleta nošnji odnosno opravi, nema, ali je rado pristala da, u svojstvu “manekenke”, obuče sakidešnju starinsku opravu iz privatne zbirke naše Svetomarščice Marije Kvakan (koja ih je dobila od svoje tece Marije Kedmenec). Svi dijelovi oprave su originali, stari od 50 do 80 godina (neki i više), nosili su se u tom istom vremenskom razdoblju, a oblačile su ih starije žene dok je bilo hladno (zdeno vréme), a neki od njih mogu se i pogledati u sklopu Zavičajne zbirke “Josip Hunjadi”. Dijelovi sakidešnje oprave su: končeni robec, plječek, suknja (pod njom jedna cpodnjica), šurec i vrátni robec od kodelje (star 90 do 100 ljet). Na nogama su šuhi.

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

13


TURIZAM

Svetomarski Fašnjak 2010. Na Dan zaljubljenih, 14. veljače 2010. godine, Odbor za turizam Općine Sveta Marija u suradnji s Udrugama koje djeluju na području Općine, održao je fašenjsku povorku ulicama Svete Marije. Maskirani pojedinci i skupine okupili su se u dobrom raspoloženju ispred Doma kulture, a povorka je započela primopredajom ključa “gradskih dveri” maškarama i fešta je mogla početi. Za osiguranje povorke pobrinuli su se članovi DVD-a Sveta Marija. Povorku su razveselili članovi KUD-a kao stari svatovi, članice Društva žena kao pripadnice indijanskih plemena i kuharice, vatrogasci su preselili u doba križarskih ratova, ribiči i nogometaši ostali su vjerni svom omiljenom sportu, mali vrtićanci pretvorili su se u skupinu slasnih bombončića, osnovnoškolci su se priključili pojedinačnim maskama. Fašnjak koji je bio okrivljen za sve svoje grijehe počinjene u 2009. godini, spaljen je nakon čitanja “Vrabca” i okrutne osude. Vesele i raznolike maske su se nakon spaljivanja Fašnjaka uputile u Dom kulture na kuhano vino i krafne te na izbor dječje i velike najmaske. Lovci su pripomogli oko finog kuhanca, dok su članice Društva žena dijelile ukusne krafne. Maske su nakon plesa prošetale ispred stručnog žirija koji je pažljivo promotrio sve prisutne, te se vodeći kriterijem odabira ručno rađene maske odlučio nagraditi najbolje. Nagrade je osiguralo Društvo žena. U izboru dječje najmaske skupnu nagradu dobili su polaznici dječjeg vrtića “Kockavica” iz Svete Marije koji su nas sladili svojim bombončić kostimima, treću nagradu za dječju masku osvojile su “Štreberice”, druga je nagrada pripala brižnom doktoru i ranjenim pacijentima, dok je prvu nagradu uvjerljivo zaslužio “Astronaut”. Kako se kod maskiranja odraslih, pojedinci nisu maskirali, već su prednost dali udrugama, tako je i stručni žiri odlučio skromnim nagradama nagraditi udruge koje su sudjelovale u fašnjačkoj povorci. Treća je nagrada pripala članovima KUD-a Ivan Mustač Kantor za prikaz običaja “negdašnjih” svati, drugo mjesto osvojile su članice Društva žena za masku “Indijanke”, a prvo mjesto pripalo je članovima DVD-a Sveta Marija za masku “Križari”. Žiri je odlučio uručiti i posebne nagrade. Takvu nagradu dobila je maska “Crvenkapica” koju ni zima nije omela da zapleše u balerinkama, te maskirani pas čiji je vlasnik pokazao izrazitu dosjetljivost i krativnost. Ovim putem zahvaljujemo svim udrugama, maskama i svima koji su se na bilo koji način uključili u planiranje i realizaciju ovogodišnjeg Fašnjaka. Pozivamo vas da nam se i iduće godine pridružite, a točke za “Vrabec” slobodno već sada šaljete na mail Općine Sveta Marija ili Ljisteka. S nadom da ćemo i ovakvo druženje pretvoriti u tradiciju, ispred Odbora za turizam Općine Sveta Marija, svim žiteljima Svete Marije i Donjeg Mihaljevca čestitamo Dan Općine i Dan Župe. Odbor za turizam 14

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.


OSNOVNA ŠKOLA SVETA MARIJA

Osvrt na školsku godinu 2009./2010. Nastava u školskoj godini 2009./2010. započela je 7. rujna 2009. godine. Prvi puta u povijesti škole započela je jednosmjenska nastava za učenike predmetne nastave (V. – VIII. razred) dok je za učenike razredne nastave ostala u dvije smjene. Nastavna godina bila je podijeljena u dva obrazovna razdoblja, sa zimskim, proljetnim i ljetnim odmorom učenika. Nastavu su pohađali učenici iz Svete Marije i Donjeg Mihaljevca, ukupno 205 učenika, raspoređenih u 13 razrednih odjela (10 u matičnoj školi u Svetoj Mariji i 3 u područnoj školi u Donjem Mihaljevcu – od toga bila su dva “čista” i jedan razred kombinacije 2. i 3. razreda). Svi su oni uspješno završili nastavnu godinu. I ove je godine također organiziran besplatan prijevoz učenika predmetne nastave iz Donjeg Mihaljevca u suradnji Međimurske županije i Općine Sveta Marija. Nastavna je godina završila 18. lipnja 2010. godine s ukupno 178 nastavnih dana. Nastava u školi odvijala se prema Nastavnom planu i programu kroz radionice, igru i pjesme, terensku i izvanučioničku nastavu, korelacije, grupni rad, blok satove i drugo. Društvene i kulturne aktivnosti tijekom nastavne godine bile su raznovrsne, a obuhvaćale su društveno-korisni rad (uređenje školskog okoliša); Hrvatski olimpijski dan; Dan neovisnosti Republike Hrvatske; obilježen je i Svjetski dan hrane, Božić, Fašnik, Valentinovo, sjetili smo se i Dana planete Zemlje, Proslavili Dan škole i Dan športa, realizirali smo i izvanučioničku nastavu u Varaždin (razredna nastava – predstava “Dječak Ivek i pas Cvilek”, viši razredi – “Breza” - u “HNK Varaždin”; za učenike 4. razreda održana je škola u prirodi u Istri kao i školska eskurzija 7. razreda. Kolektiv škole i ove je godine svečano obilježio Svjetski dan učitelja izletom u Prag, a za vrijeme ljetnih praznika sudjelovao je na organiziranom višednevnom izletu u Pariz.

Njima se ponosimo

Prvi puta u povijesti škole, u školi imamo tri radnika koji su stekli zvanje učitelja mentora. To su učiteljice Renata ŠalkovićMance, Biserka Poljak te vjeroučiteljica Anica Trstenjak. Kao i svake godine učenici naše škole (njih 94) sudjelovali su na natjecanjima na školskoj i županijskoj razini. Navodimo najuspješnije učenike i njihove mentore: Učeničko zadrugarstvo: Ana-Marija Horvat, Lara Poljak, Katarina Kaser, Tamara Blagus, Karla Poljak i Matija Kedmenec, 3. mjesto na županijskom natjecanju, mentorice: Biserka Poljak, Viktorija Balog i Renata Šalković-Mance Matematika: Dora Hertelendi, 1. mjesto na županijskom natjecanju, mentorica: Marija Frančić Projekt “Građanin”: Luka Mustač, Lara Poljak, Iva Kedmenec, Barbara Zadravec – smotra projekata na županijskoj i državnoj razini, mentorice: Anica Trstenjak, dipl.kat. i Romina Volar, dipl. uč. Likovna kultura: Lucija Mustač pohvaljena je u kategoriji “Tradicija i suvremenost” među radovima pristiglim iz cijele Hrvatske, mentor: Viktorija Balog, prof. Sportska natjecanja: atletika i kros (Ivana Zadravec i Barbara Zadravec – 1. mjesto u atletici i krosu) Ravnatelj, Damir Bendelja, prof.

Moja obitelj i ja

Naša škola iz snova U ovoj školskoj godini naša je škola uspješno realizirala projekt Unicef-a “Škole za Afriku”, kao i projekt kompetencije učenika u nastavi prirode i biologije. I ove školske godine nastavljena je suradnja na projektima stvaranja što kvalitetnijih uvjeta rada. Tijekom cijele školske godine, školu smo opremali novim nastavnim pomagalima, sportskom i radnom odjećom, namještajem, knjigama za školsku knjižnicu. U matičnoj školi završeno je opremanje tavana za potrebe knjižnice i čitaonice te informatičke učionice i kabineta. U PŠ u Donjem Mihaljevcu nabavili smo nove garderobne ormariće.

Veoma volim svoju obitelj. S njima se osjećam sretno i sigurno. Najsretniji dan u mojoj obitelji bio je rođenje moga brata Davida. Bilo je to jednog lijepog jesenskog dana 2003. godine. Jedva sam dočekao kada ćemo tata i ja otići po mamu i NJEGA u rodilište. Mislio sam da ću se odmah moći s njim igrati, ali je on po dolasku kući samo jeo i spavao. Nikako nisam mogao dočekati da malo poraste. Sada sam sretan jer je moj brat veći i možemo zajedno provoditi vrijeme u našim najdražim igrama. Često svi zajedno idemo na izlete i putovanja. Bili smo u mnogim zanimljivim mjestima. Najviše mi se svidio Minimundus u Klagenfurtu. Lijepo nam je i kada idemo na more. Jedva čekam srpanj kada će mama roditi još jednog brata. Bit će nas više za igru i druženja! Domagoj Kanižaj, 3.a

Svibanj Svibanj je sašio svoju sunčanu svilenu suknjicu. Svima se sviđa svibanjska suknjica. Svibanj slavi sunce svibanjskom svadbom. Svi smo sretni. Manuela Gašparić, 3.a

Sara Zvonar, 1.a

Nikola Poljak, 1.a

Alan Čanaki, 1.a

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

15


STVARALAČKI KUTAK Jutro

Moj čarobni cvijet

Dok vropci na našem boro počno popevati, a pevci kukurikati, pripetilo se jutro. Sonce se mom v jutro vupre v oblok od moje hiže i zbudi me. Mala ftičica ruži po glajži i čoka droptinje. Glodna je, a bormeš i jo. Moram se stati i po kruha iti. Mama mi je ostojla peneze v cekero na kljinčenici. Žurim se posponi v štacun, jer bo i v školo treba iti. Već je ljepo toplo i ljudi se žurido napolje. Zima je bila doga, drva so pokurilji i treba s senokoše friška dopeljati. Moji japica so obrezalji gorice, a vehije bom jo posprajel jer se nemro prignoti (hrbet ji bolji). Sema nam vure brzo ido, v školji nove brige dedo i predo. Lovro Setnik, 4.b

Jednog ljetnog dana, u Svijetu Čuda pošla sam u Magičnu šumu. Dok sam šetala, nešto me zabljesnulo u oči. Ta je svjetlost dolazila s jednog drveta na kojemu je pisalo: “Drvo sreće”. Pogledala sam to stablo malo bolje i vidjela sam na njemu prekrasne male cvjetiće raznih boja, oblika i veličina. Uzela sam jedan cvjetić i pošla kući. Taj cvjetić je imao deset latica. Tri latice su bile plave sa žutim zvjezdicama, dvije latice su bile trokutaste i imale su dugine boje, a ostalih pet latica je bilo okruglo i na njima su bile razne šare. Slučajno sam razbila prozor teniskom lopticom dok sam vježbala tenis. Odmah sam pobjegla. Dok sam bježala, govorila sam u sebi: “Molim te, popravi se!” Tada se otkinula jedna latica i pala na zemlju. Stala sam da je uzmem, ali ona je nestala u tren oka. Pogledala sam mjesto gdje sam razbila prozor, ali prozor je bio popravljen. Tada sam shvatila da je taj cvijet čarobni cvijet. Tako sam počela trošiti čarobne latice. Potrošila sam ih za tjedan dana. Iskorištavala sam ih samo za nevolje. Bila sam ponosna jer sam ih trošila kako bih pomogla drugima. Viktoria Gašparić, 2.a

Alan Čanaki, 1.a

Moje jutro Zbudila sem se, so sem skosmana i kermežljiva. Idem se hmiti i brzo se sprojim v školo. Vuni je joko zima, a po celjem selji je megla. Hiže skorom niti ne videti. Z drevi čvoplje, a jo se žurim v školo kaj bom brže v toplom. Po poto se zidem s pajdašicami, pak se malo pospominamo po domočem. V školji, čim učiteljica dojde, moramo se spominati književni. Sonja Kostel, 4.b

Tulipan

Pješčano kupanje Jednog vrućeg ljetnog dana brat i ja nismo znali što bismo radili. Bilo nam je dosadno. Dugo smo razmišljali, a onda sam ja predložio da izgradimo bazen za kupanje. Brat se odmah oduševio mojom idejom. U dvorištu je bila hrpa pijeska. Odlučili smo u toj hrpi iskopati veliku i duboku rupu. Zaključili smo da će nam u pijesku biti najlakše iskopati bazen jer je pijesak mekan. Nakon marljivog i mukotrpnog kopanja (pijesak se stalno urušavao), zadovoljno smo zaključili da je veličina bazena sasvim zadovoljavajuća. Počeli smo kantama nositi vodu i puniti bazen. No, voda je neprestano nestajala i bazen nikako nismo mogli napuniti. Konačno je na dnu bazena ipak ostalo malo vode. Brzo smo skočili u bazen i maštali da plivamo. Bili smo puni pijeska i blata koje je, hvala Bogu, bilo barem malo hladno. Mama je, naravno, bila oduševljena našim izumom, a tata nam je, jedva suzdržavajući smijeh, čestitao na odličnoj ideji za rashlađivanje. Karlo Pongrac, 3.a

Sara Zvonar, 1.a

Ana Hlebec, 1.a

Srpanj

Ugodan miris ima, sviđa se svima. Drži se svoga reda, prema suncu uvijek gleda. Djeca ga vole jer ima razne boje. Osvježi cijeli vrt, divi mu se i krt. Dočekuju ga rado svi da ga mogu pomirisati. Viktoria Gašparić, 2.a

Moja mama Moja mama je visoka i mršava. Lice moje mame simpatično je, veselo, okruglo i lijepo. Oči su joj smeđe i nasmijane. Kosa joj je smeđa, uredna i malo valovita. Moja mama je draga, ponekad i malo stroga, brižna i vesela. Uvijek me voli malo pomaziti. Voli mi pomagati u zadaći. Ponekad je znam malo razveseliti. S mamom volim slaviti rođendane, pomagati joj u kuhinji i raditi razne vježbe. Prema majci osjećam ljubav, veselje, nježnost i ugodnost. Mama za mene znači sve u mom životu. Bez nje bih uvijek bila tužna i ne bi mogla ništa u životu. Patricia Pavlic, 2.a

Opis torbe

Nikola Poljak, 1.a

Srpanj Slikao srpanj sunčanu sliku. Slagao snopove, smijao se suncu. Sanjao slatke sokove, smišljao smiješne stihove. Sa smiješkom sipao svijetom sitne suze. Dominik Pongrac, 3.a 16

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

Sunce sije svakog sata. Sa smijehom se svugdje spušta. Sve sjaji sunčevim sjajem. Slavuj slavi srpanj svojom sjetnom skladbom. Svi se skrivaju suncu svilenim suncobranima. Karlo Pongrac, 3.a

Moja školska torba je četvrtasta i pri vrhu zaobljena. Svjetloplave i tamnoplave je boje. Izrađena od platna. Zatvara se na čičak i zatvarač. Ima četiri pretinca. Na dnu i na vrhu ima sivoplavu reflektirajuću oznaku. Sa strane su plavi džepovi. Remeni i stražnji dio obloženi su mekom spužvom. Ima gumenu ručicu i skroz na vrhu svjetlucavu traku. Jako mi je lijepa i volim je. Filip Šulj, 2.a

Manuela Komorski, 2.a

Sakidešnje življenje Je, kaj da vam rečem? Zbudil sem se, najel i išel v zadrogo po kruha i mljeko. Gužva je. Zadroga je mala. Treba bo dogo čakati. No, nikaj to ne smeta. Bor se ljudi malo pospominajo. Saki den se nekaj novoga pripeti. Soseda Franca je komaj došla. Teško ide po štengaj. Vupira se v boto, hriplje, breše, a v glovi ji je momica. Strina Slava so pre doktoro bilji. Mama jim je krive nalaze donesla, pak so tuđe vročtvo spilji (na nalazo piše Vjekoslava, a oni so Stanislava). Ve morajo nazoj iti! Jo si premišljovam svoje brige. Školje nega, a včera sem se posvadil z jednem dečkom. Moram se skriti a nemam kam. Mihaljevec je tak malji! Idem rejši k mojčici. Tam bom siguren. Čoka me pun tegljec friške gibanice s sirom. Škomač bom fkral jednoga falata peso. Domaj me čoka kaj se bomo igralji. Počelo se kmičiti, debelji oblaki se koturajo. Sigorno bo dešč curel, a jo nemam jembrelo. Moram se fljetno dimo žuriti! Nikola Mustač, 4.b


OSNOVNA ŠKOLA SVETA MARIJA

Nezaboravni dani u Istri Četvrti razred najljepši je u našem školovanju. Cijele godine čekamo školu u prirodi. Došao je i taj dan. Nakon neprospavane noći zbog uzbuđenja, svi smo se susreli pred školom. Putne torbe bile su prepune. Jedva smo čekali da krenemo. Smjestili smo se u autobus, mahnuli roditeljima i krenuli. Roditelji su se pravili da jedva čekaju da odemo, a znam da su krišom brisali suze (moram priznati da se i meni skotrljala poneka niz lice). Naoružani mobitelima i punim novčanicima, krenuli smo u osvajanje svijeta - prvi put bez roditelja i njihove torture. Do Zagreba smo drijemali, a onda je u autobus ušla naša animatorica Darija Kralj. Mlada, nasmijana, uvijek puna ideja i igara. Putovanje nam je kratila opisivanjem prirode i mjesta kroz koja smo prolazili. Tako smo imali satove prirode i društva, a da to nismo ni shvatili. Već prije podneva, stigli smo u Roč, pa Hum i na kraju u Motovun. Čekalo nas je penjanje uskom stazom, a nagrada je bila prekrasan pogled na cijelu Istru. I naravno, sladoled. Oni pospani, ostali su u autobusu i prespavali ovaj doživljaj. Bez obzira na ljepote, ipak smo razmišljali samo o moru. I stigli smo. Lijep hotel, udobne sobe, gostoljubivi domaćini, i najvažnije, toplo more. Kupali smo se do večere. A onda, novo iznenađenje... Izbor hrane super, a sladoleda koliko tko može pojesti. Zatim kratka zabava i spavanje (ako se tako zove jurenje po hodniku, kucanje na vrata, kartanje i pokoja suza zbog tuge za domom i mamom).

Jutro. Dan drugi. Na rasporedu je Pula. Lijepa je. Tu susrećemo i naše Svetomarščane. Trošimo na suvenire i posjećujemo akvarij. Našem čuđenju nikad kraja - čega sve ima u našem moru! Poslije podne kupanje, igre, plivanje, natjecanja, pa večera, zabava i spavanje. Treći dan. Brijuni. Većina nas se po prvi put vozila brodom. Bojali smo se morske bolesti - popili tablete, a onda skoro prespavali ljepote Brijuna. Na povratku smo ručali u Fažani najbolji pomfrit (dakako bila je i juha i meso), a tek palačinke s čokoladom! Milina.

Bez kupanja ništa, a Darija nam je obećala vožnju pedalinama. Opet luda zabavna večer i spavanje (ovaj put zaista spavanje jer smo već mrtvi umorni)! Četvrti dan. Poreč. Obećali su nam da će trajati kratko, a da ćemo imati više vremena za kupanje. I ispunili su obećanje. Kupali smo se do mile volje. Navečer već moramo misliti o spremanju odjeće u putne torbe jer kraj je blizu.

Peti dan. Prekrasno toplo jutro, idealno za kupanje. Jedva smo ostavili more. No čeka nas još jedna avantura Gorski Kotar, Lokve... Malo selo na visini od 800 metara, s prekrasnim umjetnim jezerom i hidroelektranom, čisti zrak, velike šume i špilja Lokvarka. Najprije smo se penjali, a sad se spuštamo 150 metara u dubinu zemlje. Baš je strašno. Mračno, hladno, zvoni nam u ušima. Ali pogled je prekrasan. Stalaktiti i stalagmiti svuda oko nas, uski hodnici, tuneli, prirodne stepenice, voda cijedi niz stjene. Malo nam je hladno (6-8 stupnjeva), ali to ne želimo priznati. Ništa ne smijemo dirati pa ni fotografirati (zato je naša učiteljica dobila čak 3 opomene - baš je bila neposlušna). Nismo mogli kupiti suvenire, ali su nam zato džepovi bili puni gline iz dubine zemlje, stalagmita koji su slučajno otpali s biljaka iz okolice špilje.

Našim izletima došao je kraj i misli su nam već kod kuće. Mobiteli ponovno rade - i oni izgubljeni su ponovno nađeni - čujemo se sa svojima da slučajno netko ne zaboravi doći po nas. S prvim sumrakom stigli smo i mi. Živi, zdravi, potamnjeli i odrasliji. Položili smo ispit bez roditelja. Bili smo dobri (kažu učiteljice i domaćini u hotelu), donijeli smo većinu stvari koje su trebale biti u putnim torbama, a nismo ni potrošili sav novac (zato jer nije bilo trgovine u hotelskom naselju, a neki novčanici su već prvi dan nestali bez traga, a onda se čudom pojavili). Nakon našeg odlaska iz hotela, pronašli su mnogo čarapa bez para, donje rublje bez vlasnika, četkice za zube, kreme i još neke sitnice (sram nas je reći da je to naše). Bilo nam je lijepo. Zahvaljujemo animatorici Dariji što nam je vrijeme učinila zanimljivim, vozaču koji nas je sigurno vozio te Općini što je snosila dio troškova. Hvala i našim učiteljicama, što su zamijenile naše mame, tješile nas i pazile na svakom koraku, igrale se s nama i bile budne dok smo mi spavali. Hvala im što su vjerovale u nas i znale da ćemo se držati obećanja i biti dobri. Najveća hvala našim roditeljima, što su cijele godine štedili i odricali se mnogih stvari da bi nam omogućili ovo prekrasno putovanje. Pamtit ćemo ga cijeli život. Učenici 4.a i 4.b razreda Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

17


OSNOVNA ŠKOLA SVETA MARIJA - ŠKOLSKA GODINA 2009./2010.

1.b - razrednica: Renata Šalković-Mance - Barbara Ban, Lana Erent, Lidija Janković, Petar Kanižaj, Viktor Kanižaj, Mihajela Kranjec, Franjo Pongrac, Marko Pongrac, David Sokač, Lea Strbad, Tihana 1.a - razrednik: Damir Kos - Alan Čanaki, Gabriela Habuš, Ana Vadas, Filip Vlah Hlebec, Marko Kvakan, Sintija Lukša, Michael Pavlic, Nikola Poljak, Sara Zvonar

2.b i 3.b - razrednica: Katarina Kanižaj - Danijel Barić, Dario Bartolić, Dina Igrec, Sara Janković, Vanesa Križaić, Natalija Kvakan, Sebastian Legin, Denisa Martinec, Matija Mustač, Filip Plevnjak, Nikolina Ban, Jelena Kostel, Mihael Pongrac, Patrik Pongrac, Ivana Sokač, Sara Strbad

2.a - razrednica: Marija Bobić - Mišel Barić, Rafael Barić, Benedikt Erdelji, Nikola Gašparić, Viktoria Gašparić, Marko Golubić, Elena Hunjadi, Jan Hunjadi, Jelena Jambrešić, Mihael Janković, Manuela Komorski, Mateo Kranjec, Patrik Lukša, Borna Mandlin, Leon Matulin, Damjan Pavlic, Patricia Pavlic, Antonio Štefić, Filip Šulj, Lea Žvorc

4.b razrednica: Biserka Poljak - Luka Buković, Monika Horvat, Sonja Kostel, Franjo Legin, Nikola Mustač, Mateo Orehovec, Bernadette Pinckaers, Sandro Pongrac, Lovro Setnik, Karlo Strbad, Vlah Dora

3.a - razrednica: Marija Babić - Manuela Gašparić, Karla Hlebec, Mario Horvat, Domagoj Kanižaj, Marsel Mustač, Nikola Mustač, Dominik Pongrac, Karlo Pongrac, Nikola Slaviček, Florian Štefić, Mateo Šupljika

18

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

4.a - razrednica: Marija Frančić - Kristijan Bakač, Kristijana Barić, Robert Blagus, Slaven Frančić, Dorijan Gašparić, Dora Hertelendi, Ðurđica Hošnjak, Matija Kedmenec, Paula Kedmenec, Laura Matulin, Dino Orehovec, Josipa Papak, Karla Poljak, Patrik Pongrac, Karlo Tokar


OSNOVNA ŠKOLA SVETA MARIJA - ŠKOLSKA GODINA 2009./2010.

5. - razrednica: Tihana Toplek - Luka Erdelji, Emanuel Hunjadi, Leon Hunjadi, Sara Hunjadi, Stjepan Igrec, Dinka Kaser, Daria Lipić, Petra Markač, Andrej Mustač, David Mustač, Mihaela Orehovec, Tomislav Orehovec, Filip Peter, Andreja Pongrac, Elena Pongrac, Mischel Pongrac, Anamarija Skoliber, Dražen Slaviček, Marija Slaviček, Marina Stanko, Kristijan Strahija, Dominik Vinković, Mihael Vlah, Alen Zadravec, Ivana Zadravec

6.a - razrednica: Dunja Oreški - Marija Blagus, Nikola Hunjadi, Ela Igrec, Filip Igrec, Matija Jambrešić, David Mustač, Lucija Mustač, Marko Mustač, Dario Pigac, Anamari Pongrac, Mario Pongrac, Matija Pongrac, Daniel Posavec, Paula Štefić, Dijana Vlah

6.b - razrednik: Bratislav Grkavac - Dominik Gašparić, Sven Hunjadi, Paula Kanižaj, Alojz Legin, Melani Mandlin, Ivana Matjačić, Jan Mustač, Davor Papak, Klara Peter, Sara Pongrac, Leon Strbad, Domagoj Tokar, Filip Vinković, Vida Zadravec

7.a - razrednik: Krešimir Šenji - Dario Barić, Davor Barić, Matej Ivaci, Andrea Janković, Roberto Kedmenec, Paulina Kenđel, Dominik Klarić, Jelena Kvakan, Josip Mihalac, Luka Mustač, Tena Orehovec, Dominik Pavlic, Kristina Poljak, Lara Poljak, Aleksandar Pongrac, Dorothea Skitarelić, Davor Štrok, Lana Žvorc

7.b - razrednica: Vitorija Balog - Dario Balažin, Ivan Bartolić, Tamara Blagus, Mihael Gašparić, Dinko Golubić, Lucija Hošnjak, Daniel Igrec, Katarina Kaser, Karla Mustač, Dominik Pavlic, Valentina Poljak, Antonio Rebrek, Antonia Skoliber, Rebeka Štefić, Dominik Šulj, Emilio Šulj

8. - razrednica: Vlatka Vugrinec - Kristina Ban, Marko Bartolić, Martina Erdelji, Sjuzanna Erdelji, Ana-Marija Horvat, Diana Hunjadi, Filip Igrec, Ana Janković, Tonka Kaser, Iva Kedmenec, Filip Kvakan, Romano Kvakan, Dino Mustač, Katarina Mustač, Maja Poljak, Damir Pongrac, Goran Pongrac, Luka Pongrac, Sara Slaviček, Nikolina Šlibar, Mihaela Štefić, Dino Štirinić, Barbara Zadravec

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

19


VRTIĆ

Vrtić bolji nego crtić Prošlo je već više od godinu dana kako smo uselili u prostore novog dječjeg vrtića u Svetoj Mariji. Nakon dugog iščekivanja, i tete i djeca i roditelji mogli su odahnuti. Za nama je već cijeli niz aktivnosti koje smo nesmetano obavljali u novim prostorima. Nakon ljetnog odmora, dolaskom jeseni, i u Svetoj Mariji i u Donjem Mihaljevcu, krenuli smo puni živosti i radnog elana. Nabavili smo pijesak, najveću dječju radost, pripremali smo zimnicu, izrađivali voće od tijesta, naučili mjesiti kruh kao pravi pekari,

posjetili pekarnicu. Polako smo počeli pripremati svoje raspjevane i rasplesane točke za jesensku svečanost koju smo i upriličili krajem listopada na našoj “Kestenijadi”. U igri i smijehu prolazilo nam je vrijeme. I stigla je zima. Pao je i prvi snijeg,

skupina i osvojili nagradu za najmlađu maskiranu skupinu. Dugo iščekivano proljeće najavili smo radionicom “Ne dvoji nego smeće odvoji” na kojoj smo i mi najmlađi naučili na koji je način potrebno odlagati otpad kako bismo zaštitili naš planet Zemlju.

Bruno Pigac

Posjetili su nas i djelatnici MUP-a i održali nam predavanje “Moj prijatelj policajac i ja u prometu” gdje smo učili kako se treba ponašati na ulici i brinuti o vlastitoj sigurnosti. To nam je dalo novih ideja za izradu maketa prometnica kojima smo provozali svoje autiće (a i prošetali sloniće). Sredinom svibnja izveli smo se u Zagreb na jednodnevni izlet, ali zbog lošeg vremena nismo, nažalost, mogli posjetiti zološki vrt, već smo se sjatili u dječju igraonicu “Habyland”. U njoj smo brzo zaboravili na zološki vrt, jer je uređena u stilu džungle i prepuna afričkih životinja, lavova, tigrova, žirafa, nosoroga, ... Osim igraonice, djecu je oduševila i kazališna predstava “Paulie, ti zločesti Paulie”, priča o nestašnom zečiću. Povodom obilježavanja prve godišnjice rada našeg vrtića, održali smo druženje s djecom iz Donjeg Mihaljevca uz roštilj-party na kojem smo ugostili i djelatnike naše Općine.

te smo radosno prionuli na posao pravljenja velikih gruda i snjegovića. U organizaciji Općine i Odbora za turizam, povodom Dana svetog Nikole, u Domu kulture u Svetoj Mariji, gledali smo predstavu dječjeg gradskog kazališta iz Čakovca “Brbljavija”, nakon koje nas je posjetio i sam sveti Nikola sa svojim pomoćnicima i podijelio nam

slatke darove. Zimskim radostima nije bilo kraja. Slavili smo rođendane, pjevali i plesali. Uz pomoć roditelja izradili smo i maske “bombončića” za fašničku povorku na kojoj smo sudjelovali kao

Nina Poljak 20

Nina Kedmenec

Kroz pjesmu i ples, radost i suze, stigli smo i do kraja vrtićkog puta za naše “Leptiriće”, skupinu predškolaca s kojima smo se oprostili na završnoj svečanosti održanoj u lipnju. Priredili smo lijep i raznovrstan program i zaželjeli im puno lijepih dana u školskim klupama. Dolaskom jeseni u naš će vrtić opet doletjeti novi leptirići koji će nas uveseljavati cijele godine. Ovom prilikom, željela bih u ime svih djelatnica vrtića, zahvaliti suradnicima i roditeljima na dobroj suradnji te svim žiteljima Svete Marije i Donjeg Mihaljevca čestitati Dan Općine i Dan Župe!

Tin Hertelendi

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

Nikola Mustač

Ravnateljica vrtića Ljubica Habuš

Gabriel Kvakan

Leon Mandlin

Anđelina Kečkeš


DRUŠTVA ŽENA

Društvo žena Donji Mihaljevec

Drušvo žena "Amalija Kranjec"

Žene u sportu

Žene drže kulturu sela

Žene se aktiviraju u mnogim aktivnostima, ali svejedno mislim da nas se (osim pečenja lepinja) najviše aktivira u sportu i to u kontinuitetu kroz cijelu godinu. Kao članice Međimurskog saveza sportske rekreacije, redovito sudjelujemo na Turniru odbojke koji se održava u travnju. No, što da vam govorim o rezultatima? Pa, mi nemamo sportsku dvoranu te ne vježbamo zimi i onako, bez kondicije, prema rezultatu ispada da nikad nismo bile zadnje. Pokušavamo se nekako domoći zlatne sredine. Naravno, mi se tješimo uzrečicom: “Važno je sudjelovati”.

U 2009. godini, članice Društva žena pokazale su izniman interes za glumu i ples, stoga su realizirane dvije priredbe, jedna za Fašnik i jedna za Majčin dan. Tematika naših priredbi proizlazi iz seoskih zanimljivosti, politike, naših interesa, a to su najčešće humoristične predstave. Priredba za Fašnik osmišljena je u humorističkom stilu,

Poslije naporne igre dolazi okrjepa, muzika i ples. E, tu smo dobre. Ipak smo u velikoj mjeri generacije koje su imale zabave u Društvenim domovima i „našem Buffetu“ pa smo naučile plesati. Na jesen, sudjelujući na Međimurskom festivalu sportske rekreacije žena uglavnom osvojimo i koju medalju pa se navečer još više trudimo da pokažemo kako smo u plesu još bolje. U pauzi zapjevamo našu “Svetu Mariju” kojom se dičimo i kojom svima damo do znanja odakle dolazimo. Svake smo godine najaktivnije u srpnju. Uvježbavamo osnovnoškolce za Dječje ljetne igre i naravno, sudjelujemo s njima na istima. Članice pak intenzivno treniraju odbojku pripremajući se za Turnir u odbojci. Nismo mi žene u odbojci tako loše. Problem je (pored dvorane) u tome što imamo jake i uglavnom muške protivnike. S njima se možemo mjeriti jedino po težini, jer tu smo uglavnom jače. No, od početka igranja odbojke mnogo smo naučile: servirati, dodavati loptu, smečirati... Pa čak i vratiti loptu preko mreže na treće dodavanje. Da, dobre smo u odbojci i ne smeta nas što su nam uglavnom protivnici bolji. Nama je važno da se družimo, nasmijemo i jednom riječju zabavljamo. Da se barem na sat, dva opustimo i ne mislimo na svakodnevne probleme. Svima nam to treba, pa i vama koji čitate ove retke. Dođite i igrat ćemo zajedno. Ako ne znate, naučit ćete. Samo je potrebno da želite… vidjet ćete, dopast će vam se. Da ne zaboravim, ima još jedan “sport” koji volimo. Igra se u četvero i igramo svakog utorka u našoj prostoriji. Vjerojatno ste pogodili o kojem je sportu riječ, pa moje Svetomarščice, ako ste zainteresirane, dođite. Igrat ćemo zajedno….. ili možda ćete samo htjeti da zajedno popijemo kavu, sok... ili da malo popričamo. Svejedno. Vrata prostorije Društva žena svim Svetomarščicama su širom otvorena. Predsjednica Društva žena Ðurđica Slamek

a u priredbi za Majčin dan pokušali smo isprobati nešto novo, u čemu smo i uspjeli. Priredba za Majčin dan bila je osmišljena u nešto svečanijem stilu. Članice društva pokazuju veliki interes za ples, pa smo bračni par Kovač zamolili da nam pomogne u realizaciji te zamisli. Uz njihovu veliku volju, kao i volju naših članica, naučile smo plesne korake nekih međimurskih kola. Time je oživljeno i kulturno-umjetničko stvaralaštvo Donjeg Mihaljevca na ponos svih Mihaljevčana. Ovaj put smo u naše program uključili i djecu, koja su zajedno s majkama, članicama društva, sudjelovala u kratkoj predstavi. Program nam je uveličao i pjevački zbor.

Prošla, 2009. godina bila je vrlo uspješna i aktivna za naše članice. Iako smo brojile 77 članica, samo polovica članica je aktivna. Osim interesa za pjesmu i ples, bavimo se i humanitarnim radom za dobrobit sela i društva. Uvijek se rado uključujemo u sve aktivnosti koje se organiziraju u selu, uređujemo parkove, družimo se, organiziramo izlete, priredbe. Organizirale smo izlet u Toplice Sveti Martin. Iako je odaziv bio slab, izlet je za mnoge ostao u lijepom i nezaboravnom sjećanju. Ove je godine, na našu veliku radost, dragi gost priredbe bio stariji tamburaški sastav KUD-a Ivan Mustač Kantor iz Svete Marije. Svojom svirkom popratili su nas u našem programu, na čemu im ovom prilikom srdačno zahvaljujemo. Zahvaljujemo i svim članicama koje aktivno sudjeluju u radu društva i svojim nesebičnim zalaganjem u radu, omogućuju da naše društvo djeluje i dalje. Predsjednica Željka Panić Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

21


ZABAVNA KULTURA

Stigao nam i Sveti Nikola! U nedjelju, 6. prosinca 2009. godine na blagdan Svetog Nikole, u Domu kulture u Svetoj Mariji odigrana je predstava povodom Nikolinja. Gostovalo je Dječje gradsko kazalište iz Čakovca, pod vodstvom gospodina Dejana Buvača. Mnogobrojnoj i pažljivoj svetomarskoj publici obratila se podpredsjednica Društva žena gospođa Magdalena Kvakan i najavila program. Nestrpljivim mališanima glumci su se predstavili predstavom “Brbljavija” koja ih je povela kroz predivan svijet bajki, od Crvenkapice, Vuka i tri praščića, Vuka i sedam kozlića, do zaključka o potrebi življenja pripovjedača i bajki kako bi svijet bio bolji i sretniji! Glumci su nakon predstave potaknuli djecu da gromoglasno dozovu Svetog Nikolu, koji se veselo odazvao pozivu i nesebično darivao djecu. Cijeli susret organiziran je od strane Društva žena i Odbora za turizam, uz neizostavnu pomoć naše Općine! Hvala svima na pomoći, publici na velikom odazivu, našem Franji Mustaču na prelijepom Nikoli, a djeci poručujemo da i nadalje budu dobra i poslušna.

Scena iz predstave "Brbljavija"

Mali manekeni i pjevači

Godinu za godinom, već 11-u zaredom Društvo žena organizira priredbu “Mali pjevači i manekeni”. Cilj priredbe je tijekom zimskih praznika animirati djecu te im ispuniti vrijeme zabavom, pjesmom i plesom. Veoma nam je bitno da djeca nastupajući na priredbi pobjede strah od javnog nastupa te povećaju svoje samopouzdanje što će im sigurno pomoći u daljnjem životu. Ove godine glavni favorit, već drugu godinu zaredom, bila je Paula Štefić. Svojim nastupom to je i dokazala te dobila nagradu za SVEUKUPNI DOJAM. Svojim glasom gledateljstvo i žiri očarala je Nikolina Šlibar i zasluženo osvojila naslov NAJ PJEVAČICE. Također prekrasnog glasa Valentina Poljak osvojila je 2. mjesto pjevačice dok je 3. mjesto pripalo, također veoma dobroj, Anamariji Horvat. Najbolju frizuru na priredbi imala je Jelena Kvakan, najbolja manekenka bila je Matija Kedmenec dok je za najbolju plesačicu žiri odabrao Karlu Poljak. Ovaj put na priredbi je debitiralo četvero djece: Eva Gracia Jakupek, Karlo Vlah i Nina Kedmenec, kao pjevači, te Sanja Erdelji kao manekenka. Pobjednice su dobile vrijedne nagrade dok su adekvatne nagrade dobili debitanti, a svi ostali izvođači utješne nagrade. Vjerujem da su djeca, kao i mi, zadovoljna jer lijepo je pobijediti, ali sam sigurna da je ipak najveći čar ove priredbe ispunjeno vrijeme provedeno na probama koje su proveli zajedno u druženju. Predsjednica Društva žena Ðurđica Slamek

Podjela darova

Nestrpljiva publika u iščekivanju

Nikola i domaćini

Mješoviti pjevački zbor Donji Mihaljevec Ove godine, naš se zbor oprostio od svoje osnivačice i dugogodišnje članice Slave Balent. Kako Donja Dubrava ima svoju tetu Lizu, tako i mi imamo našu tetu Slavu. I nadalje je ostala naš počasni član i suradnik, osoba na koju možemo uvijek računati ako zatrebamo pomoć, ali nas je zbog svoje bolesti, nažalost morala napustiti. Ovom prilikom, svi članovi zbora još jednom zahvaljuju našoj teti Slavi na golemom bogatstvu u pjesmi koje nam je ostavila u trajno nasljeđe i obećajemo joj da ćemo to vrijedno čuvati i prenositi na nadolazeće generacije. Tijekom prošle godine zbor je nastupao na svim kulturnim manifestacijama koje su se održavale u mjestu i uvijek ih je na svečani način obilježio pjesmom. Sudjelovali smo na mjesnim priredbama, otvorenju spomenika poginulim braniteljima. Za Dane svetog Antuna zbor je ugostio mješoviti pjevački zbor Svetog Nikole Tavelića iz Zagreba i priredio im cjelodnevni izlet uz ručak i druženje. Ljubica Mihalac 22

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.


JUTARNJI LAUREAT

Poezija svetomarskih korijena Andrijana Kos-Lajtman, rođena Svetomarščica, diplomirala je kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2001. godine, a početkom ove godine doktorirala temom Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dječje književnosti na istom fakultetu. Zaposlena je kao viša asistentica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Odsjek u Čakovcu) gdje održava nastavu iz različitih književnih kolegija, te je istraživački uključena na znanstveni projekt Dječja i usmena književnost u interferenciji. Izlaganjima sudjeluje na znanstvenim skupovima iz područja književne znanosti i folkloristike, a znanstvene radove objavljuje u domaćim i stranim publikacijama, kao i književne kritike, osvrte i prikaze. Godine 2008. objavila je svoju prvu pjesničku zbirku Jutarnji laureat, a njezin je rukopis odabran za objavljivanje Natječajem Grada Čakovca. Poeziju voli i piše već dugi niz godina i uz sve obveze i aktivnosti u koje je uključena uspjela je pronaći vremena i angažirati se oko svoje vlastite zbirke pjesama. Oduševljeno je prihvatila naš poziv na suradnju i rekla nam nekoliko riječi o svom stvaralaštvu i poeziji. Smatra da se poezija najprije živi, a tek tada piše. Ljubav prema književnosti i stvaralaštvu u njoj raste još od gimnazijskih dana, a svojih se početaka i sama rado prisjeća:

“U mom senzibiliziranju za pisanje uvelike je doprinio prof. Ivan Pranjić, koji je u doba mojih gimnazijskih dana vodio “Čagi”, školski list čakovečke Gimnazije, te me kroz rad novinarske grupe poticao i usmjeravao u pisanju, a značajna, svijetla točka bila je svakako i moja profesorica hrvatskog jezika Mirjana Vidović. Pod njihovim utjecajima zavoljela sam pisanu riječ, tako da je na kraju moga srednjoškolskog obrazovanja studij kroatistike i komparativne književnosti bio logičan slijed i u tom trenutku jedini izbor koji je za mene dolazio u obzir. Danas mi je književnost teško razdvojiti na dio kojem sam profesionalno usmjerena i na dio, koji je isključivo rezultat intimnih i potpuno slobodnih osobnih nastojanja i potreba što se uobličuju u pisanju. Književnost primarno živim kroz znanstveni rad, nakon toga kroz nastavu te na koncu i na praktični način, upuštanjem u oblikovanje književnih iskaza.” Poezija je uvelike okupira, a za svoju prvu zbirku pjesama skromno kaže: “Javila sam se na natječaj koji je objavio Grad Čakovec, a moja je zbirka, uz još jednu proznu i jednu pjesničku, izabrana kao najbolja u konkurenciji. To je veliko priznanje, osobito što mi je ovo prva i zasada jedina zbirka pjesama. Ne pišem o jednoj

jedinstvenoj temi. Zapravo su teme različite, pišem o malim i velikim stvarima isprepletenima u niz životnih situacija. Moje pjesme nastaju spontano, i u fazama. Nema pravila. U posljednja dva - tri mjeseca, primjerice, nisam napisala ništa, vjerojatno i uslijed toga što sam bila posvećena pripremi i obrani doktorske disertacije, znanstvenim radovima, nastavi i drugim stvarima. S druge strane, ponekad se dogodi da u par dana nastane nekolicina novih pjesama. Ne opterećujem se pravilnošću u stvaranju.” Uz rad na Sveučilištu, priprema svoju drugu zbirku pjesama, a o primanju pjesama od strane uvijek nove i nepoznate čitalačke publike otkriva: “Najznakovitije i najdraže su mi kritike koje dobivam putem spontanih reakcija onih koji su pročitali pjesme. Uvijek je zanimljivo, a osobito u pjesništvu, dobiti povratnu informaciju o tome kako čitatelji doživljavaju književne tekstove, bez obzira što je njihov doživljaj različit od autorskog u trenutku nastanka teksta. Pjesma je barem toliko vlasništvo čitatelja, koliko i pisca – ona je uvijek rezultat interakcije. Zanimljivo je slušati dojmove i reakcije koje vlastiti tekst pobuđuje u drugima, osobito kad one inicijalno nisu bile ni pomišljive.” U Međimurju sve više ljudi piše i objavljuje svoje zbirke pjesama, pa čak i prozna djela. Zanimalo nas je kakvima joj se čine ta djela, tim više što poneki rukopisi dolaze i u njene ruke, na procjenu i ocjenu. “Neki tekstovi zaista jesu dobri i kvalitetni, no ima i mnogo toga što ne iskače iz prosjeka, čak je i loše. Ima svega. Od međimurskih pjesnika valja istaći Emiliju Kovač, rodom iz Donjeg Mihaljevca, autoricu nekolicine pjesničkih i proznih zbirki. Moram priznati da mi puno ljudi šalje na čitanje svoje tekstove, tražeći mišljenje. Tu zaista zna biti svega, ali generalno mislim

da nitko nema pravo uskraćivati nekome potrebu za pisanjem. Dobro je da ljudi pišu – čak i kad se ne radi o književno vrijednim uradcima, riječ je o pozitivnoj aktivnosti koja usmjerava energiju i sili na promišljanje.” Uvijek vedra, iznimno marljiva i spremna pomoći, Andrijana se rado vraća u svoju rodnu Svetu Mariju. Rado se i prisjeća dana provedenih na radnom mjestu u našoj Osnovnoj školi, dok njeni bivši učenici žale zbog njezina odlaska. Želimo joj i nadalje puno uspjeha, mnoštvo kvalitetnih literarnih i znanstvenih radova, Hvala joj što je s nama podijelila svoje hvalevrijedno iskustvo. Ponosni smo što se kao malena sredina možemo podičiti tako velikim ljudima! Uredništvo

Jutarnji laureat jutarnji vrtlog razgalio mi lice među lišćem ustreptala valove zraka pozdravljam prijemljiva za amplitude nedokučive tko će im pogledati u oči nije mi važno nije mi važno svejedno prozračnost je tako ugodna prozračnost je tako zarazna s koje to krošnje prštimo otpuhnut ću ti šuškavi poljubac na repu ptice neka putuje kroz razgovore kroz prostor lelujav jutarnji krug mlaki mlaz razbuđenim lisnim vijencem ovjenčat ću ti čelo zauvijek: moj jutarnji laureat

Pjesma se sama pjesma se nekako sama ispisuje i ne trpi muke da se rodi jer svaki most ima svoj proplamsaj i svoje zemne krakove i stvari postaju riječi a riječi stvari u vremenu kad zaboravismo zašto smo krenuli i zašto nam mjesec u lice utiskuje isti krug zlatan osmjeh dunje na licu ti prepoznajem i titraje rosnih prstenova riječi ipak riječi ti već odavno ne čujem pjesma se nekako sama ispisuje palucavim jezikom u mojoj nigdini jezikom ružičastim koji nije tvoj sama se dovršava

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

23


UDRUGA UMIROVLJENIKA

Udruga umirovljenika Međimurske županije Podružnica Sveta Marija Podružnica umirovljenika naše Općine broji 480 članova pa smo tako po broju članstva najbrojnija udruga u Općini. Članovi naše Podružnice su umirovljenici iz Čukovca, Donjeg Mihaljevca i Svete Marije. Prema programu glavne su nam aktivnosti: organizacija izleta, sportska natjecanje, proslave obljetnica braka (slavimo okrugle brojke, 50. i 60. obljetnicu). Za Božić i Novu Godinu posjećujemo naše najstarije članove, kao i one koji su bolesni. Tako smo u 2009. godini posjetili ukupno 102 naša umirovljenika i obradovali ih lijepom riječju i prigodnim poklonom. Ove godine, 60 godina braka proslavili smo s bračnim parom Karažinec (Dora i Pavao) iz Svete Marije i s bračnim parovima Pongrac (Edo i Terezija) i Igrec (Josip i Katarina) iz Donjeg Mihaljevca. 50 godina braka ove godine proslavilo je čak 6 parova: Štefanija i Franjo Kanižaj (Sveta Marija), Franjo i Julijana Turk, Franjo i Magdalena Marković, Nada i Franjo Horvat, Terezija i Milan Klarić, Jelena i Vinko Strbad (Donji Mihaljevec). Proslava je održana u Gornjoj Dubravi, zajedno sa svim parovima iz Udruge umirovljenika Međimurske županije. Članovi Podružnice zainteresirani za sportske aktivnosti sudjelovali su na Županijskom natjecanju Udruge. Ono se također održalo u Gornjoj Dubravi. Sudjelovale su sljedeće ekipe: kuglanje muški (osvojeno 5. mjesto): Mato Komorski, Ivan Pongrac, Vlado Balent i Stjepan

Povijest Udruge umirovljenika Godina l946. bila je godina osnutka penzionerskih Udruga u tadašnjoj Hrvatskoj. U toj je godini osnovano dvadesetak takvih udruženja, među kojima i dva na području Međimurja, i to u Čakovcu i Donjem Mihaljevcu. Ta su udruženja registrirana 24. rujna l946. godine. Naziv našeg udruženja glasio je Udruženje penzionera Donji Mihaljevec. Inicijativu za osnivanje dali su tada novoumirovljeni službenici i radnici koji su radili na željeznici u Zagrebu i to Bartolić Aleksa - Brko, Strbad Dominik i Pongrac Gabrijel iz Donjeg Mihaljevca, te Kenđel Rok i Pongrac Petar Ribarov iz Svete Marije, te Šekutor Franjo iz Čukovca. To udruženje okupljalo je u prvim godinama penzionere iz Donjeg Mihaljevca, Svete Marije i Čukovca, a kasnije i iz Donjeg Vidovca, Donje Dubrave i Kotoribe. U to je doba bio vrlo mali broj penzionera tako da je Udruženje u osnutku brojilo svega pedesetak penzionera. Cilj osnivanja bilo je: pružanje pravne pomoći, snabdjevanje potrepštinama, posebno ogrijevom, te druženja. U l947. godini osnovano je udruženje i u Prelogu, pa su u to doba u Međimurju djelovala tri udruženja. Ta su udruženja bila udružena u Savez udruženja penzionera Hrvatske u Zagrebu. 24

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

Orehovec; pikado – žene (osvojeno 17. mjesto): Katarina Peter, Branka Vlah, Vlasta Vadas, Terezija Setnik i Barbara Štrok; gađanje zračnom puškom (19. mjesto): Ivan Kranjec, Ivan Pavlic, Franjo Horvat, Ladislav Janković. Na poziv preloške Udruge umirovljenika sudjelovali smo na takmičenju koje se održalo 19.lipnja 2010. godine u Otoku (“Prepelica”). Tu su naši kuglaši osvojili 1. mjesto. Ovog puta su i bacačice pikada bile precizne i osvojile također 1. mjesto. U gađanje zračnom puškom osvojeno je 2. mjesto. Natjecali smo se i u kuglanju na visećoj kuglani (Ivan Barić, Stjepan Žerdin, Terezija Žerdin, Ivan Pavlic), gdje smo osvojili 2. mjesto. Uspješni smo bili i u kartanju belota (Edo Pavlic i Josip Orehovec). Osvojeno je 2. mjesto. Potrebno je napomenuti da su svi natjecatelji sami snosili troškove ovog natjecanja. Ponosni smo što je član kuglaške ekipe iz Donjeg Mihaljevca, Ivan Pongrac, sudjelovao na Međužupanijskom natjecanju umirovljenika u Daruvaru, gdje je ekipa naše Udruge osvojila 1. mjesto. Povodom Dana općine planirano je druženje članova naše Podružnice. O izletima umirovljenika sve je već dobro poznato, a ove smo godine realizirali ukupno tri izleta u toplice. Svim žiteljima Općine i naše Župe čestitamo Dan Župe i Dan Općine.

1962. godine formirana je za cijelo Međimurje jedna općina sa sjedištem u Čakovcu, a kako je po novim pravilima Saveza bilo uređeno da udruženja mogu postojati samo u sjedištu općine, tom su Uredbom udruženja Donji Mihaljevec i Prelog ukinuta i pripojena Udruženju Čakovec. Dotadašnja udruženja Donji Mihaljevec i Prelog postaju povjereništva, ali sjedište povjereništva dodjeljuje se Kotoribi, a ne Donjem Mihaljevcu. 1986. godine po Statutu Udruge međimurskih umirovljenika osnivaju se podružnice po teritorijalnom principu, tako da područje ranijeg udruženja postaje Podružnica sa sjedištem u Svetoj Mariji. Prvi predsjednici birali su se na godinu dana, a bili su od l986. - l993. Poljak Antun, Igrec Antun, Habuš Franjo i Klarić Pavao. Prvi predsjednik na četiri godine bio je Klarić Pavao od l993. - l997., a od l997. godina, a i sada tu dužnost obnaša već desetu godinu za redom Vladimir Kovač. Tajnici su bili Mustač Franjo od l986.l996., Jambrešić Andrija od l997.- 2003., a od 2004. godine na toj je dužnosti Frančić Josip. Iako pod raznim organizacionim oblicima i mjestima sjedišta, ovo Udruženje kontinuirano radi već punih 60 godina. U tom je razdoblju kroz ovo udruženje prošlo preko 2000 članova i l500 članova Kase uzajamne solidarne pomoći. Za pogrebnine isplaćeno je preko tisuću solidarnih pomoći.

Zabilježio tajnik Podružnice Josip Frančić Tijekom djelovanja ostvarili smo na stotine izleta, zabava, susreta i sportskih druženja, posjetili smo preko 2000 najstarijih, nemoćnih i bolesnih članova, kojima smo donijeli prigodne poklone. U suradnji s Hrvatskom strankom umirovljenika ogranak Sveta Marija, skupljali smo potpise kod umirovljenika za izračun i izdavanje rješenja o visini mirovine, sukladno Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske. Kako se vlada na to oglušila, slijedile su peticije, žalbe i druge akcije. Tu smo djelomično i uspjeli, jer smo izvojevali dodatak od 100 kn + 6 % što je sada i ušlo u mirovine. Za vrijeme Račanove vlade dobili smo vanredno povećanje od 0,5% - 20%, a sada i djelomičnu isplatu duga. I povrh toga mirovine nam sve više zaostaju u odnosu na plaće, a posebno su u teškom položaju umirovljenici koji tek sada odlaze u mirovinu. Njihove su mirovine i preko 30% niže u odnosu na ranije umirovljenike. Ovim putem, pozivamo sve umirovljenike, koji nisu učlanjeni u našu Udrugu, a posebno novoumirovljene, jer ćemo samo zajedničkim naporima postići da nam život u trećoj životnoj dobi bude dostojan života čovjeka. Svim umirovljenicima, kao i svim žiteljima naših naselja, čestitamo Dan Općine. Vladimir Kovač


UDRUGE I DRUŠTVA

Socijalno vijeće

Darivanje krvi i rad volontera

Na rad Socijalnog vijeća Svete Marije, ovom ću se prilikom samo kratko osvrnuti. Uz već zacrtani program rada i protekle smo godine posjetili osobe smještene u domovima umirovljenika diljem Međimurja. Isto tako, posjetili smo i starije i nemoćne u Svetoj Mariji i Donjem Mihaljevcu, kao i osobe slabijeg imovinskog stanja i obitelji s više djece. Mnogi se tim susretima vesele, jer neki od njih, nemaju nikoga. Više im znači poneka topla riječ, stisak ruke i osmijeh, nego dar koji im donosimo. To nas veseli, ali često na kraju i rastužuje kad osjetimo da se naš dolazak omalovažava i da se ne osjećamo dobrodošlim gostima. Želimo istaknuti, da ne nosimo božićne poklone kako bismo nekoga povrijedili, već da unesemo malo radosti onima koje gotovo nitko ne posjećuje. Bez obzira na takve okolnosti, ustrajni smo i sretni kad nekoga razveselimo pa je time i sav naš trud nagrađen. Smatramo da su takvi posjeti potrebni i da ih nikako ne treba zanemariti, bez obzira na sve.

Hrvatski Crveni križ nacionalna je, humanitarna, dobrovoljna društvena organizacija od opće koristi, koja djeluje na osnovi misije i načela međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca te uživa posebnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Njegova su osnovna načela: humanost, dobrovoljnost, neutralnost, nezavisnost i jedinstvo. Rad hrvatskog Crvenog križa u općini Sveta Marija bio je vrlo značajan početkom 1991. godine, kada se zajedno s Centrom za socijalnu skrb te volonterima Općine zalagao za pomoć mnogobrojnim žrtvama rata protiv Hrvatske. Na području općine Sveta Marija tada je bilo prihvaćeno i u potpunosti zbrinuto oko 150 izbjeglih i prognanih osoba.

Hvala članicama Socijalnog vijeća na požrtvovnosti, a svim mještanima čestitam Dan Općine, kao i blagdan Velike Gospe.

Jedna od zapaženijih humanitarnih dugogodišnjih akcija koja se odvija u Svetoj Mariji je dobrovoljno darivanje krvi. Ekipa za transfuzijsku medicinu dolazi u Svetu Mariju dva put godišnje, a u slučaju nedostatka te dragocjene tekućine, u Zavod za transfuzijsku medicinu Županijske bolnice u Čakovcu, darovatelji su pozvani pojedinačno. Zahvaljujemo žiteljima Svete Marije, općini Sveta Marija i DVD-u Sveta Marija koji podržavaju sve naše akcije, a posebno darovateljima krvi koji su u sebi prepoznali humanost i darovali dio sebe kako bi spasili tuđe živote.

Predsjednica Socijalnog vijeća Magdalena Kvakan

Volonteri društva Crvenog križa Čakovec Marija Janković, Marija Šimunić, Štefica Perlić, Marija Pintar

KLA "Zdravi život" Sveta Marija

Povratak normalnom životu U prostorijama KUD-a Ivan Mustač Kantor u Svetoj Mariji, sastala se skupina liječenih alkoholičara udruge “Zdravi život” iz Svete Marije. Okupili smo se kako bi simbolično ukazali na svoje postojanje i djelovanje na polju apstinencije, te prevencije ovisnosti od alkohola. Tim povodom, proslavili smo i 11. apstinencijsku godinu Balent Željka, apstinenta iz Donjeg Mihaljevca, starog 45. godina, te zajedno sa članovima obitelji i simpatizera ovog kluba, ispratili staru 2009. godinu. Klub “Zdravi život” ove će godine obilježiti 20. obljetnicu svojeg djelovanja na području naše Općine. Jedan od dugogodišnjih apstinenata i osnivača kluba, gospodin Mato Matulek tom je prigodom u svojoj diskusiji dodao da se klub kao takav mora pod svaku cijenu održati i da mora opstati, jer je kao takav sve ove godine bio utočište mnogih posrnulih od alkoholne bolesti iz čitavog Donjeg Međimurja, a pogotovo apstinenata iz Svete Marije i Donjeg Mihaljevca. Na njegovim su temeljima izgradili svoje klubove i apstinenti susjednih nam Općina. Kroz klub je do danas prošlo oko 200 ljudi. Srećom, dio njih držao se zdravog načina života, a dio njih je, nažalost, pokosila alkoholom izazvana bolest, izjavio je u razgovoru Stjepan Frančić – Fićo dugogodišnji apstinent i desna ruka stručnoj djelatnici Mariji Janković. Kao članovi kluba, sretni smo što smo u klub učlanili prvu ženu sa svojom obitelji koja je uspjela pobijediti alkohol. Među nama je tek godinu dana te ćemo učiniti sve što je u našoj moći da joj ostatak života protekne u apstinenciji. Obećali smo da ćemo biti uz nju kako bi se što lakše uključila u normalan zdravi život, život bez alkohola,

kojem teže mnoge obitelji i pojedinci. Tom su prilikom na svečanost bili pozvani i članovi kluba “Nada” iz Kotoribe, članovi šire obitelji apstinenata slavljenika te simpatizeri kluba. Marija Janković Stručna djelatnica KLA "Zdravi život"

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

25


UDRUGE I DRUŠTVA

Croatian North-West Bikers Group

Udruga motorista sjeverozapadne Hrvatske Iza nas je četvrta godina postojanja Udruge. Od zadnjeg javljanja za Svetomarski ljistek prošli smo puno kilometara, organizirali nekoliko koncerata, radili na našoj klupskoj prostoriji, družili se i uživali u onome što volimo. Ipak, nešto čime se najviše ponosimo je organiziranje našeg prvog zimskog moto susreta (winter partya). Susret smo organizirali 7. studenoga 2009. godine u našoj klupskoj prostoriji. Posjetili su nas brojni moto klubovi, od čega je najudaljeniji bio iz Češke (650 km). Dolaskom brojnih moto klubova, shvatili smo da naša daleka putovanja nisu uzaludna, te da imamo prijatelje koji nas poštuju, ne samo u Hrvatskoj, nego i puno šire. Gotovo svi posjetitelji winter partya divili su se ljepotama našeg kraja. Pošto smo bili zadovoljni našim prvim zimskim moto susretom, organizirat ćemo ga i ove godine, također u studenom. Već su nam se najavili mnogi moto klubovi i nadamo se da će nam i takvi susreti postati tradicija. Od općinskih aktivnosti i ove ćemo godine na Dan domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza, organizirati Ljetne moto igre za stare i mlade ispred naše klupske prostorije. Svim stanovnicima općine Sveta Marija čestitamo Dan Općine i Župe, uz bajkerski pozdrav. Radovan Balažin

Šahovski klub Sveta Marija Pozdrav svim žiteljima općine Sveta Marija! Kao što Vam je svima već dobro poznato, šahovski klub ima ljetnu pauzu. Novi termini za šah bit će objavljeni na oglasnoj ploči Općine, a sa susretima ćemo započeti u rujnu. U predbožićno vrijeme planiramo održati šahovski turnir i ovom prilikom pozivamo sve zainteresirane za igranje šaha da nas kontaktiraju na dolje navedeni broj telefona. Za ovaj broj Ljisteka, za Vas smo pripremili dvije šahovske mozgalice. Rješenja možete pronaći na našim stranicama http://sah. svetamarija.hr.

Crni matira u četiri poteza

Crni matira u dva poteza

Predsjednik, Dino Barlović (098/1823-637) 26

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

Udruga za informatiku, bežične mreže i napredne tehnologije - SMWireless

Prošla je već peta godina od osnivanja wireless udruge u općini Sveta Marija; neki osnovni ciljevi su ostvareni dok su neki pred zaključivanjem. Trenutno je bežičnom mrežom pokrivena cijela Sveta Marija, a za Donji Mihaljevec je nabavljena nova oprema. U izradi je novi nosivi stup za antene koji će biti postavljen na Dom kulture u Donjem Mihaljevcu. S wireless udrugom iz Donjeg Kraljevca dogovoreno je spajanje, nakon čega će naša mreža imati pristup ostalim wireless zajednicama u Međimurju (MWireless, MMW, Nedelišće Wireless) i time postati članica jedne od najvećih wireless mreža u Hrvatskoj. I ove godine organizirali smo LAN party u Vatrogasnom domu u Svetoj Mariji koji se održavao od 24. do 27. lipnja. Igrale su se razne igre, evo nekih: Dawn of War II, Warcraft Frozen Throne, DOTA, PES, Call Of Duty, Starcraft, ... Svim mještanima čestitamo Dan Općine i Dan Župe te ih pozivamo da nam se pridruže (info@smwireless.hr). SMWireless


DVD DONJI MIHALJEVEC

Dobrovoljno vatrogasno društvo Donji Mihaljevec

Sve aktivniji i bolji vatrogasci iz Donjeg Mihaljevca DVD Donji Mihaljevec započeo je godinu bodovanjem društva od strane Vatrogasne zajednice Međimurske županije. Uslijedile su pohvale zbog sve brojnijih aktivnosti koje se provode u društvu. Već tradicionalnim datumom, u vrijeme maškara, održana je godišnja skupština. Glavne aktivnosti, pa tako i prvo vatrogasno natjecanje zajednice područja uslijedilo je već krajem lipnja. Sudjelovala je A ekipa koja je ostvarila dobar plasman. Sljedeće sudjelovanje A ekipe u natjecanju navalnih vozila bilo je u Donjoj Dubravi, iako DVD Donji Mihaljevec ne posjeduje navalno vozilo. Treba napomenuti da je DVD Donji Mihaljevec bogatiji za četiri ispitana vatrogasca i jednog vatrogasnog dočasnika.

godine, po prvi put ženska ekipa mladeži. Na natjecanju na memorijalu „Mario Rusak“ u Donjoj Dubravi s jednom ženskom ekipom ostvaren je odličan plasman gdje je osvojeno treće mjesto, dok su dvije muške ekipe osvojile četvrto i peto mjesto, a ženska ekipa mladeži na svojem je prvom natjecanju osvojila drugo mjesto na memorijalu i prvo mjesto u našoj vatrogasnoj zajednici područja, što je rezultat kvalitetnog rada.

“Cigljena 2010.” - spašavanje unesrećene osobe iz automobila

Ženska ekipa mladeži s osvojenim 1. i 2. mjestom u Donjoj Dubravi

Novi članovi: Renato Plevnjak, Mateo Martinec, Andrija Strbad, Dejan Pongrac i Dino Bartolić, natjecanje održano u Donjem Vidovcu

Vatrogasno natjecanje A ekipe u Donjem Vidovcu

Stare šprice 2009., Sveta Marija Posebna pozornost posvećena je radu s djecom i mladeži koji su zaslužni za prijašnje rezultate društva. Mentori djece i mladeži su Dejan Kočiš, Božidar Vlah i Zdravko Kranjec, a što se tiče ekipa, trenutno se u društvu nalaze dvije ženske desetine djece, jedna muška desetina djece te od ove

Na Županijskom natjecanju djece i mladeži u Savskoj Vesi, s obzirom na jaku konkurenciju postignuti su dobri rezultati “Cigljena 2010.” - postavljanje s jednom ženskom ekipom djece, muškom plutajuće brane ekipom djece, te jednom ženskom ekipom mladeži. Sljedeće natjecanje bilo je u Leskovcu, gdje je ženska ekipa mladeži osvojila drugo mjesto. Ostala natjecanja bila su u Svetom Ðurđu i Žiškovcu gdje su ostvareni zavidni rezultati. Što se tiče daljnjeg rada s mladima, sredinom travnja u suradnji s Državnom upravom za zaštitu i spašavanje, održan je seminar za sve razrede osnovne škole u Donjem Mihaljevcu, gdje je djeci prezentiran dio opreme za gašenje požara. Kao jedna od većih prezentacija DVD-a Donji Mihaljevec bila je sredinom lipnja povodom dana Donjeg Mihaljevca, a “Cigljena 2010.” - gašenje požara organizirana je i javna vatrogasna pokazna pjenom i vodom vježba pod nazivom “Cigljena 2010.” koja se održala na cesti pored ribnjaka Cigljena gdje su sudjelovala sva društva iz naše vatrogasne zajednice, a koju je vodio zamjenik zapovjednika DVD-a Donji Mihaljevec, Dejan Kočiš. Prilikom vježbe prezentirana je brzina reakcije i koordiniranost svakog društva, kao i oprema i tehnika kojom raspolažu društva iz naše vatrogasne zajednice općina. Pokazna vježba je uspješno odrađena i završena, a nakon vježbe svim je vatrogascima i prisutnim mještanima Ženska ekipa mladeži, ženska ekipa djece i muška podijeljen besplatan ekipa djece s mentorima gulaš. I na kraju, uz vatrogasni pozdrav: “VATRU GASI, BRATA SPASI!” čestitamo Upravni odbor svim mještanima Donjeg Mihaljevca i Svete DVD-a Donji Mihaljevec Marije, Dan Općine i Dan Župe.

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

27


DVD SVETA MARIJA

Dobrovoljno vatrogasno društvo Sveta Marija

Ponovo najbolje društvo u Međimurju Ovogodišnje aktivnosti, započeli smo bodovanjem vatrogasnih društava koje provodi stručno povjerenstvo Vatrogasne zajednice Međimurske županije. Dobrovoljno vatrogasno društvo Sveta Marija, rangirano je u kategoriji središnja općinska društva i osvojilo je ukupno 3334 boda, što je daleko najbolji rezultat, koji nam je donio titulu najboljeg i najaktivnijeg DVD-a u Međimurju.

Članstvo Zadovoljstvo je što se broj članova iz godine u godinu konstantno povećava. U protekloj godini, društvo je brojilo ukupno 196 članova, od čega je 120 članova starijih od 18 godina, dok preostali broj, od 76 člana, čine članovi djece i vatrogasne mladeži. Stalnim ulaganjem u školovanje došli smo i do zavidnog broja školovanih kadrova. Uz 70 članova koji imaju zvanje vatrogasac i vatrogasac I. klase, 8 je članova steklo zvanje vatrogasni dočasnik, 3 člana vatrogasni dočasnik I. klase, 7 članova vatrogasni časnik, 2 člana vatrogasni časnik I. klase, 2 člana počasni vatrogasni časnik i jedan član nosi zvanje počasni viši vatrogasni časnik. Interventna jedinica koja djeluje u sklopu društva od ove je godine proširena za 10 članova, tako da sada broji 30 članova. Svi članovi interventne jedinice završili su odgovarajuću vatrogasnu obuku i liječnički su pregledani. Spremnost interventne jedinice stalno se provjerava na taktičkopokaznim vježbama.

Taktičko – pokazna vježba održana u Donjem Mihaljevcu

Godišnja skupština Redovna godišnja skupština održana je 6. veljače 2010. godine u prostorijama Doma kulture koji je bio premalen za sve koji su htjeli prisustvovati sumiranju rezultata i aktivnosti u protekloj godini. Skupštini su prisustvovali članovi dvadesetak prijateljskih vatrogasnih društava, brojni gosti, mještani i članovi DVD-a Sveta Marija. Dodijeljena su brojna priznanja i diplome

Vatrogasni veterani s dopredsjednikom Kluba veterana VZMŽ-e, Hraščanec Ðurom 28

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

zaslužnim članovima, te posebna priznanja našim veteranima. Nakon službenog dijela organizirano je prigodno druženje za sve goste i prijatelje našeg društva.

Moramo spomenuti i našeg vatrogasnog suca gospodina Mihajla Pongraca koji se istaknuo svojim kvalitetama i izabran je za suđenje na državnom natjecanju, što je još jedan veliki uspjeh.

Intervencije U protekloj godini zabilježili smo ukupno 35 intervencija. Od tog broja, bilo je 26 intervencija gašenja požara, a preostalih 9 intervencija bile su tehničke. Na sve intervencije izašli smo pravovremeno i uspješno ih izvršili. S obzirom da je najveći broj požara nastao ljudskom nepažnjom prilikom spaljivanja biljnih ostataka na poljima, ovom prilikom apeliramo na naše mještane da to ubuduće čine uz nadzor članova DVD-a Sveta Marija, kako ne bi došlo do nepotrebnih posljedica.

Vatrogasna mladež Mladež DVD-a Sveta Marija i ove je godine najbrojnija u Međimurskoj županiji. Ove godine imamo formirano ukupno 8 desetina djece i mladeži, što čini broj od gotovo 80 djece starosti od 6 do 16 godina. Za rad mladeži zadužen je njihov voditelj gospodin Andreas Lisjak, a pomažu mu brojni mentori. Najznačajniji i najzapaženiji nastup mladeži ove godine ostvaren je na državnom natjecanju vatrogasne mladeži u Šibeniku. Nastupile su ženska i muška ekipa, koje su izborile plasman na prošlogodišnjem Županijskom natjecanju. Za ovo natjecanje cure i dečki pripremali su se gotovo godinu dana. U konkurenciji 61 ekipe, ženska ekipa mladeži osvojila je visoko 10. mjesto, dok su u konkurenciji 63 muške ekipe dečki osvojili odlično 2. mjesto, zaostavši za pobjednikom nekoliko stotinki sekunde. Ovaj rezultat je najvredniji do sada zabilježen u povijesti DVD-a Sveta Marija. S obzirom na izuzetan rezultat postignut na državnom natjecanju, odlučeno je da se organizira doček ekipa u Domu kulture. Na doček su pozvani i roditelji sudionika na natjecanju, te je stvorena prava slavljenička atmosfera.

Odjeljenje muške ekipe mladeži DVD-a s mentorima i najvišim dužnosnicima HVZ-a Stoje: Mihajlo Pongrac, Mijo Brlečić (dopredsjednik HVZ-a), Anđelko Gašparić, Željko Popović (načelnik HVZ-a), Pavao Kostel, Dejan Hunjadi, Dominik Šulj, Tomislav Poljak, Denis Orehovec, Andreas Lisjak, mr. Ante Sanader (predsjednik HVZ-a) Čuče: Luka Kostel, Matija Jambrešić, Mihael Gašparić, Dario Balažin, Filip Kvakan, Ivan Mustač, Dominik Pavlic

Muška i ženska natjecateljska odjeljenja mladeži s voditeljima, po dolasku iz Šibenika Mladež sudjeluje na brojnim natjecanjima i ostvaruje vrlo zapažene rezultate. Na poziv Hrvatske vatrogasne zajednice, ove godine je naša mladež dva puta predstavljala Republiku Hrvatsku na natjecanjima u susjednoj Sloveniji u Sladkom vrhu, gdje je osvojila 2. mjesto i u Lipovcima gdje je osvojila 1. mjesto. Na Županijskom natjecanju sudjelovali smo s 8 ekipa i postigli vrlo dobre rezultate. Od ostalih aktivnosti koje se provode u sklopu rada s mladeži, najznačajnije su odlazak na jednodnevni izlet u toplice Vučkovec, a ove godine naša mladež sudjeluje u Kampu vatrogasne mladeži u Fažani s 20 članova. Mladež DVD-a Sveta Marija vrlo je dobro organizirana i posebno vrijedi napomenuti da je prepoznatljiva, ne samo po odličnim natjecateljskim rezultatima, već i po uzornom vladanju, što nam čini posebno zadovoljstvo.

Natjecanja U sklopu društva imamo formirano 13 natjecateljskih desetina, koja gotovo svaki vikend sudjeluju na nekom natjecanju. Spomenuta odjeljenja godišnje ostvare oko 40 nastupa na raznim natjecanjima. S tih natjecanja redovito se dolazi s odličnim rezultatima i osvojenim odličjima. Osim mladeži i seniorske ekipe postižu dobre rezultate. Redovito se plasiraju na Županijsko natjecanje. Na prošlogodišnjem Županijskom natjecanju, koje se po prvi puta održalo u Svetoj Mariji, sudjelovali smo s 3 seniorske desetine. Tu su i naši veterani koji redovito sudjeluju na natjecanju sa sprežnim špricama koje se već tradicionalno održava u

Seniorska natjecateljska odjeljenja na natjecanju VZP u Donjem Vidovcu


DVD SVETA MARIJA Svetoj Mariji. Posebno je zanimljiv posljednji nastup seniorskih ekipa na natjecanju VZ područja u Donjem Vidovcu na kojem smo nastupili s pet desetina i osvojili sva vodeća mjesta u svim kategorijama i uz to i nagradu za najbolje izvedenu mokru vježbu. Raduje nas što svake godine imamo sve više mladih koji odlaze na natjecanja, a posebno se ponosimo s dvije ženske desetine, što je danas prava rijetkost i mnoga društva nam upravo na tome zavide.

Kup natjecanje sa sprežnim špricama Prošlogodišnje natjecanje sa sprežnim špricama bilo je 14. po redu, a održalo se 9. kolovoza 2009. godine. Na natjecanju je sudjelovalo ukupno 50 natjecateljskih odjeljenja iz svih krajeva Hrvatske, te jedno odjeljenje iz Slovenije. Na otvaranju natjecanja, natjecatelje je ispred Međimurske županije pozdravio sam župan, Ivica Perhoč. Natjecanje je održano pod visokim pokroviteljstvom Hrvatske vatrogasne zajednice, koju je predstavljao počasni predsjednik mr. Teodor Fricki. Glavni sponzor natjecanja bila je naša sumještanka gospođa Katarina Šulj.

Najbolje u ženskoj kategoriji bile su: 1. DVD Selno 2. DVD Buzovec – Putjane - Pustakovec 3. DVD Krapinske Toplice

Navalna grupa prilikom izvršenja zadatka uz bodrenje brojne publike Najstarija ekipa na natjecanju bila je ekipa DVD-a Knezovec s ukupno 602 godine starosti. Najstariji natjecatelj na natjecanju bio je Čmrlec Drago rođen 1932. godine. Najljepšom špricom proglašena je šprica DVD-a Štefanec.

Svečana dodjela nagrada - Teodor Fricki počasni predsjednik HVZ-a i gospođa Katarina Šulj

Svečano otvaranje 14. tradicionalnog natjecanja sa sprežnim špricama

Izložba sprežnih šprica Najboljii u muškoj kategoriji bili su: 1. DVD Donji Kraljevec 2. DVD Gardinovec 3. DVD Donja Dubrava

Ovogodišnje natjecanje je 15. tradicionalno, a održat će se 8. kolovoza s početkom u 13,00 sati. Pokrovitelj je i ove godine Hrvatska vatrogasna zajednica. Očekujemo dolazak 50 natjecateljskih desetina i bogat kulturnozabavni program.

Nabavljeno kombi vozilo S obzirom na brojne aktivnosti koje društvo provodi, ukazala se potreba za nabavu još jednog vozila. Kombi koji je ubrzo i nabavljen, služio je za prijevoz djece u jednom dječjem vrtiću

Povijest sprežnih šprica Natjecanje sa sprežnim špricama u Međimurju održava se od 1986. godine, a prvo je bilo održano u organizaciji DVD-a Žiškovec. Ideja o održavanju prvog natjecanja sa sprežnim špricama u organizaciji DVD-a Sveta Marija, rodila se 1995. godine prilikom nabave navalnog vozila. Vozilo su nam isporučili vatrogasci iz Nizozemske gdje je bilo i nabavljeno. Ondašnje rukovodstvo DVD-a Sveta Marija, došlo je na ideju da se organizira natjecanje sa sprežnim špricama prilikom primopredaje vozila, kako bi gostima prezentirali način na koji se nekad gasio požar, jer im u datom trenutku s obzirom na njihovu modernu opremu nismo imali što pokazati. Natjecanje je organizirano na prostoru ispred Doma kulture uz sudjelovanje ekipa DVD-a Sveta Marija i ekipe gostiju iz Nizozemske, ukupno su sudjelovale tri ekipe. Natjecanje se pokazalo kao prava atrakcija i izmamilo je brojne gledatelje. S obzirom da se pokazalo da je održano natjecanje izuzetno zanimljivo, na prvoj sjednici Upravnog odbora donesena je odluka da se ono organizira i svake naredne godine tjedan dana prije Velike Gospe. Ranijih godina to je bilo županijsko natjecanje, dok je 2001. godine odlučeno da se ono održava isključivo u Svetoj Mariji pod nazivom Kup Svete Marije. Od tada broj ekipa koji se prijavljivao bio je svakom godinom

i u odličnom je stanju. Sredstva za nabavu namaknuta su iz pričuve koja je bila i namjenjena za takve svrhe.

Andreas Lisjak s novonabavljenim kombi vozilom

Ostale značajnije aktivnosti - sprovođenje vatrogasne preventive - organizacija tečaja i obuke za zvanje vatrogasac i vatrogasac I. klase - obilježavanje mjeseca svibnja i dana Svetog Florijana - protupožarno dežurstvo u kampu Šimuni na otoku Pagu - protupožarno dežurstvo u Zagrebu na Jarunu prilkom održavanja koncerata - nastavljeni su radovi na sustavu za dojavu požara putem mobitela - hodočašće u Svetište Majke Božje Bistričke - sudjelovanje u procesiji na blagdan Tijelova - organizacija straže kod Božjeg groba za Uskrs - sudjelovanje u procesiji za blagdan Velike Gospe - izvršeni su soboslikarski radovi u sali Vatrogasnog doma i popratnim prostorijama. Uz sve nabrojene aktivnosti koje je Dobrovoljno vatrogasno društvo Sveta Marija sprovodilo u proteklom razdoblju, bilo je i brojnih drugih, ali spomenuli smo ono što smatramo da je najznačajnije. Svim čitateljima čestitamo Dan Općine i Župe! DVD Sveta Marija Dražen Šulj, tajnik

sve veći, prijavljivali su se vatrogasci iz cijele Hrvatske, a nastupom prijateljskih društava iz inozemstava poprimilo je i međunarodni karakter. Prošlogodišnje natjecanje bilo je rekordno po broju prijavljenih ekipa čija se brojka popela na 50 ekipa. Broj posjetitelja i gledatelja iz godine u godinu je također u porastu i prema procjeni novinara posljednjih godina dosezao je broj veći od tisuću. Svake godine organizirana je i izložba sprežnih šprica čija starost prelazi sto godina, a posebno je zadovoljstvo što je na izložbi iz godine u godinu sve veći broj novouređenih šprica koje su izvučene iz zaborava isključivo radi sudjelovanja na našem natjecanju. Prepoznavši vrijednost truda u organizaciji ovog natjecanja tu su se izmjenjivali i brojni pokrovitelji od kojih posebno izdvajamo Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, Hrvatski sabor, Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, ... Posebno nam je zadovoljstvo što se posljednjih nekoliko godina održava pod pokroviteljstvom Hrvatske vatrogasne zajednice. Tu su se izmjenjivali i brojni atraktivni gosti od kojih posebno izdvajamo Zagrebačke mažoretkinje, Zrinsku gardu, Husare iz Varaždina, poznati glazbeni sastav El Combo i druge. Ovo natjecanje ne bi bilo toliko uspješno da nema bezbroj sati dobrovoljnog rada naših članova koji su utrošeni u organizaciju, Općine Sveta Marija, brojnih sponzora, naših mještana i simpatizera, stoga koristimo ovu priliku da se svima najsrdačnije zahvalimo uz obećanje da tradiciju nećemo prekinuti, već ćemo nastojati da natjecanje bude što bolje i atraktivnije, a ujedno i dobra promocija naše Svete Marije i Međimurja. Dražen Šulj Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

29


SPORTSKI KLUBOVI I DRUŠTVA

NK Mladost Sveta Marija Ovu, 2010. godinu “NK Mladost” započeo je radovima na rekonstrukciji krovišta. Nakon nabave cjelokupnog materijala, započeli smo i s dogradnjom terase. Radove je izvodila firma Ferol d.o.o iz Svete Marije uz pomoć članova i simpatizera kluba. U prvoj fazi radova utrošeno je 47.000,00 kuna, u što je obuhvaćena kupnja cjelokupnog materijala za krovište (lim, paneli). Završni radovi planirani su uz dane Općine, uz novčanu pomoć od strane Općine. Za dane Općine, klub organizira već tradicionalni noćni malonogometni turnir te se nadamo da ćete se odazvati u što većem broju. Možemo se pohvaliti da klub u svojim ekipama ima i najmlađi uzrast djece, koju vode naši vjerni članovi Sabol Zdravko i Kanižaj Željko, kojima se ovim putem i zahvaljujemo. Što se tiče ostalih ekipa: pioniri s voditeljem Kvakan Slavkom osvojili su 6. mjesto. Juniorska ekipa plasirala se na visoko 4. mjesto s voditeljem Frančić Markom. Možemo napomenuti da je seniorska ekipa zauzela 8. mjesto pod vodstvom Kedmenec Božidara, te na

kraju prvenstva Dadasović Marinka. Zahvaljujemo i svim navijačima, simpatizerima, članovima, sponzorima koji su na bilo koji način pomogli u radu kluba. Ove godine se u suradnji s općinama Donjeg Međimurja (Donja Dubrava, Donji Vidovec, Kotoriba i Sveta Marija) održava Zabavna škola nogometa, gdje će uz stručnu pomoć danske neprofitne udruge Cross Cultures Project Association, dvjestotinjak djece nučiti prve korake nogometne igre na zabavni način, a cijela škola će se održati na terenu našeg nogometnog kluba. Tajnik Peter Zdravko

Nekad bilo, sad se spominjalo

1932. - Prvi nogometni entuzijasti Od prve polovice prošlog stoljeća, nogomet je postao prva sporedna stvar u životu Svetomarščana. Od prvih nogometnih entuzijasta do okupljanja prve nogometne momčadi, prošlo je tek nekoliko godina, a nogomet od tih dana živi među nama. Krčma Pre Ružiču uvijek je spremna dočekivala umorne igrače i vjerne navijače na okrepu i odmor. Da su nam sad ta vremena!!!

30

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

Prva nogometna postava


SPORTSKI KLUBOVI I DRUŠTVA

Tenis klub Sveta Marija U proteklom razdoblju, članovi Tenis kluba “Sveta Marija” provodili su brojne aktivnosti na različitim područjima; od onih sportskih, kao što je sudjelovanje u Ligi veterana i organiziranje škole tenisa, do zabavnih, kao što je organizacija “Bijele noći”, sada već naše tradicionalne zabave povodom Valentinova. Osnovni cilj svih naših aktivnosti je usvajanje sportskih navika i očuvanje zdravlja svih naših članova, bez obzira na dob. Dopustite mi da Vam sada ukratko nabrojim sve naše aktivnosti koje smo proveli od izlaska prethodnog broja “Svetomarskog ljisteka”. U kolovozu 2009. godine (7.-14.) održan je, već poznati otvoreni teniski turnir za pojedince povodom Dana Općine. Na turniru su sudjelovala 24 igrača iz Međimurja i okolice, a pobijedio je Mike Nerer iz Murskog Središća, i to u finalu s Tomicom Hublinom iz Čakovca. Nakon finalnog turnira održana je i mala zabava. U rujnu smo organizirali turnir za male tenisače na kojem su sudjelovali polaznici naše škole tenisa koja je bila održana tijekom srpnja. Pobjednici turnira bili su: - ženska grupa: Kedmenec Paula u finalu s Kedmenec Matijom - mlađa muška grupa: Slaviček Dražen u finalu s Frančić Slavenom - starija muška grupa: Mustač David u finalu sa Štrok Davorom. Svi sudionici turnira dobili su majice s novim logotipom kluba, koji je osmislio Pongrac Renato. Tokom rujna, zahvaljujući obitelji Frančić, organizirali smo sportski vikend u San Marinu na otoku Rabu.

Dana, 26. rujna 2009. godine, bili smo domaćini prijateljskog susreta za TK “Jastreb“ iz Jastrebarskog i trudili smo se u tome biti što bolji. Tijekom listopada i studenog nastojali smo iskoristiti svaku zraku sunca za boravak u igri na terenima, a tijekom studenog održali smo radne akcije za pripremu terena za zimu i vratili se na rekreaciju u domu (stolni tenis, teretana). U prosincu smo započeli s pripremama za još jednu Bijelu noć, koja je održana 13. ožujka 2010. godine u hotelu “Kralj” u Donjem Kraljevcu, na kojoj smo zaradili 11.441,75 kuna. Koristim ovu priliku da zahvalim svim sponzorima koji su pridonijeli da i ova “Bijela noć” bude uspješna. U ožujku smo održali brojne radne akcije kako bi osposobili terene za igranje tenisa. U travnju smo održali godišnju skupštinu na kojoj smo i usvojili Izvješće o radu i Plan rada za predstojeću godinu. Usvojen je i Financijski plan u kojem su predviđeni svi prihodi i rashodi. Nedugo nakon skupštine, krenulo se u natkrivanje terase teniskog doma. Ova je investicija bila završena do kraja travnja i za nju je utrošeno, za to predviđenih, 35.000,00 kuna. Tokom svibnja i lipnja krenula su natjecanja u Ligi veterana i klupskoj ligi. U Ligi veterana bili smo u skupini s TK Prelog i TK Pribislavec, a osvojili smo treće mjesto. Tokom srpnja održana je i škola tenisa za najmlađe tenisače, a počele su i pripreme za Otvoreno prvenstvo Svete Marije u tenisu, koje se održava u okviru proslave Dana Općine. Dozvolite mi da na kraju u ime Tenis kluba i svoje osobno, zahvalim svima koji su nam na bilo koji način pomogli da djelujemo i ostvarujemo svoj program, čiji je cilj druženje i stvaranje uvjeta za stjecanje sportskih navika i održavanje zdravlja. Predsjednik Tenis kluba Željko Pavlic

Športsko ribolovno društvo "Drava" ŠRD “Drava” Donji Mihaljevec, što se tiče natjecateljske sezone, prošlu godinu može pamtiti po dobrim rezultatima. Naime, ekipa u sastavu Ivica Kočiš, Tomica Hunjadi, Tomica Klarić i Saša Bartolić u 1. županijskoj ligi osvojili su 1. mjesto, a Tomica Hunjadi bio je pojedinačno 2. od 48 natjecatelja. Ekipa koja se natječe u 2. županijskoj ligi, osvojila je 3. mjesto u sastavu Marinko Kvakan, Danijel Kovač, Ivica Bartolić i Ivan Igrec. U županijskim ligama imamo dvije ekipe. U 1. međimurskoj ligi natječu se Klarić Tomislav, Hunjadi Tomislav, Bartolić Saša i Kočiš Ivica, a u 2. međimurskoj ligi Kovač Danijel, Bartolić Ivica, Igrec Ivan i Kvakan Marinko. Kao i prijašnjih godina, tako i ove, organiziramo različita natjecanja na društvenom, ali i na županijskom nivou. Do sada smo održali društveno natjecanje na Cigljeni 2. svibnja 2010. godine., a 15. svibnja oranizirano je 1. kolo društvenog natjecanja za kadete, a drugo kolo

je održano 3. srpnja 2010. godine. Početkom lipnja održano je natjecanje udruga Donjeg Mihaljevca, dok je 24. srpnja 2010. odigran tradicionalni memorijal Kup “Josip Vadas”. U 2009. godini ŠRD Drava brojilo je 73 člana, od toga 15 kadeta, 38 ribolovaca, a ostalo su bili samo članovi. U 2010. godini uspjeli smo dovršiti nadstrešnicu (završni limarski radovi i postavljanje rasvjete), a u sklopu nadstrešnice izgradili smo i pečenjaru. Ove godine nam je u planu, uz sve ostale redovne djelatnosti koje imamo i završavanje odbojkaškog igrališta kod ribnjaka. Predsjednik Marinko Kvakan Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

31


SPORTSKI KLUBOVI I DRUŠTVA

Športsko ribolovno društvo "Klen" Slijed događanja nakon prošlogodišnjeg izdanja Ljisteka, bogat je raznovrsnim događanjima. Manifestacija “Ljeto ribe uz Dravu” bila je dobro posjećena. Iznenadio nas je odaziv sudionika u kuhanju fiš paprikaša. Prijavilo se 19 kotlića, sudjelovale su i ekipe naših prijateljskih naselja pomurskih Hrvata iz Sumartona i Serdehelja. Ove godine to će natjecanje biti peto po redu, treba ga održavati, te bi trebalo dogovoriti s Turističkom zajednicom Međimurske županije da ono uđe u program državne fišijade. Pobjednik s našeg natjecanja ili najbolji iz Međimurja može biti predstavnik na državnom natjecanju. Sportska natjecanja bila su dobro zastupljena. Pojedinačnu nagradu u lovu ribe osvojio je Dragutin Posavec-Korli. Prikazana je izrada Svetomarske čipke, izloženi su predmeti bogate zbirke starih predmeta, svoje slike izlagao je i Franjo Mustač Medarov, a ručne radove izlagale su članice Društva žena “Amalija Kranjec”. Sudjelovali su i lovci, izložbom svojih trofeja. Pokrovitelji su bili TZ Međimurske županije i Općina Sveta Marija.

svakoj bili pobjednici. Ukupna prošlogodišnja natjecateljska sezona završila je dosta uspješno, jedino nismo uspjeli zadržati status prvoligaša. Ispali smo zauzevši deseto mjesto na tablici. U prvoj Međimurskoj ligi također dobar plasman, a zadovoljni smo i plasmanom pojedinaca. Bili smo domaćini ribičkog natjecanja Međimurskog ribičkog saveza i saveza županije Zala iz Mađarske, sudjelovali smo na brojnim prijateljskim ekipnim i pojedinačnim natjecanjima.

Otvorenje sezone ribolova na pastrvu bilo je slabo, a razlog tome bilo je premalo pastrva u drenažnom jarku. Izvršeno je poribljavanje drenažnog jarka potočnom i kalifornijskom pastrvom. Održali smo 5. kup Međimurske pastrve, natjecanje u ribolovu pastrva leptirom. Prijavilo se 23 natjecatelja, manje nego prošle godine, ali je posjet gledatelja bio znatno veći nego prošle godine.

Kup pastrva, sudionici i organizatori

Natjecanje u Mađarskoj, Murski Križevci U radnim akcijama pokušali smo zaštititi pvc trakama drenažni jarak od šteta koje na ribama rade kormorani. Potrošili smo oko 5 kilometara trake i zaštitili 4 kilometra jarka. Ova zaštita je dosta dugo trajala. Nažalost, odnosno na štetu, i zima je dugo trajala, kormorani su već bili pregladni i u roku dva tjedna uništili su i dio pastrva pod zaštitom. Ove godine moramo napraviti bolju zaštitu. U radnim akcijama uređenja i čišćenja okoliša ribičkog doma članovi su odradili oko 1500 sati dobrovoljnog rada.

Krajem travnja započela su i prva natjecanja udicom na plovak, nažalost nije nam baš najbolje krenulo. Županijski Kup smo dobro odlovili, Zonsko natjecanje također. Na Poribljavanje državna prvenstva pastrvama plasirale su se ekipe kadetkinja i kadeta, kadetkinje su u županiji bile prve, a kadeti drugi. Na natjecanju Zone, ekipa juniorki zauzela je prvo mjesto, a ekipa seniorki treće mjesto. Obje će ekipe nastupiti na državnom prvenstvu u Virovitici.

Podjela nagrada

Zaštićeni drenažni jarak i radna akcija kod ribičkog doma

Pobjednici u lovu ribe

Na Skupštini smo ove godine izabrali novog predsjednika Stjepana Slavičeka. Dosadašnji predsjednik Dragutin Peter izabran je za dopredsjednika sa zaduženjem vođenja natjecateljskog dijela. Prijave za novu natjecateljsku sezonu obavili smo na vrijeme i prijavili tri natjecateljske ekipe seniora, ekipu seniorki, dvije ekipe u kadetskoj kategoriji i dvije ekipe u juniorskoj kategoriji. Prijavljena su četiri pojedinca u državnoj juniorskoj ligi i devet pojedinaca u međimurskim pojedinačnim ligama. Pristupilo nam je nekoliko kvalitetnih pojedinaca mlađih kategorija iz drugih klubova. Sudjelovali smo u Svetomarskom fašnjaku s ekipom Dravski klenovi i mišljenja smo da bi ovo događanje trebalo održavati kao nasljednu tradiciju.

Sudionici županijskog kupa

Ekipe juniora i kadeta

Članice Društva žena Na starim igrama u Črnoj pešti bili smo zastupljeni u svim disciplinama i zamalo u 32

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

Ekipa juniorki na natjecanju zone


SPORTSKI KLUBOVI I DRUŠTVA Što velji da svetomarski ribiči neznaju loviti ribe i da ih nemaju de loviti!

Naši natjecatelji i suci lige mladeži Ekipa seniorki na natjecanju zone Natjecanje u bacačkim disciplinama za prvenstvo županije i prvenstvo zone održano je također kod nas. Ekipe su u svim disciplinama i kategorijama zauzele prva mjesta i stekle pravo sudjelovanja na državnom prvenstvu koje će se održati u Novom Vinodolskom u mjesecu kolovozu.

Član reprezentacije Hrvatske u ribolovu grabežljivih riba bio je naš član Danijel Kraljić. Prvenstvo se održalo u Kninu. Danijel je bio najuspješniji u sastavu reprezentacije Hrvatske, zauzevši 11. mjesto u sveukupnom plasmanu. Na tom natjecanju kao sektorski sudac sudjelovao je i Antun Kedmenec.

U našoj je Općini vjerojatno najveći broj raznovrsnih ribolovnih voda na području Međimurja i sjeverozapadne Hrvatske. U jezeru-akumulaciji hidroelektrane Dubrava u zadnje vrijeme dobro se love kapitalni šarani, somovi, a rijeka Drava na nekim područjima daje dobre mogućnosti za ribolov rolom. Odvodni kanal je izazovna voda za lov plovkom i na dno, tu se nađu velike mrene, a isplativ je ribolov rolom na soma. U šoderici Cigljena u Donjem Mihaljevcu ima šarana i bijele sitne ribe. Najinteresantniji je ipak ribolov na drenažnom jarku, ribolov pastrva umjetnom muhom i rolom s raznovrsnim varalicama. U ribolov na kanal dolaze strani ribiči pa je tako nedavno bila i grupa ribiča iz Engleske, Mađarske, dolaze i Slovenci, Austrijanci i puno naših ribiča iz cijele Hrvatske.

Izvođenje bacanja u disciplini skich Državni Kup kadetskih kategorija održan je u Garešnici. Naša ekipa kadetkinja osvojila je prvo mjesto i postala pobjednica Kupa HŠRS za 2010. godinu. U ekipi su nastupile Sara Strbad, koja je zauzela pojedinačno četvrto mjesto, Marta Mutak 6. mjesto, a Marijana Mutak 7. mjesto.

Izvođenje bacanja u disciplini skich

Danijel Kraljić i Antun Kedmenec na svjetskom prvenstvu u Kninu Započeli smo s adaptacijom ribičkog doma. Početak gradnje bio je 1986. godine. Zamijenili smo vanjsku stolariju, a prethodi nam uređenje sanitarnih prostorija.

Ekipa kadetkinja s nagradama

Amur

Mrena

Diver

Šaran

Riječni rak (Astacus astacus) Slušam ribiče u jednom razgovoru, a jedan od njih kaže: “Stalno mi je nešto cukalo (pipkalo mamac), a nisam mogao ništa uloviti!” Ovo je jedna od mogućnosti da u toj vodi postoje rakovi. Oni osim ikre, sitne ribe i druge hrane, znaju uzimati mamac ili ga dirkaju tako da ribič misli da ima griz. Dokazano je da rakova ima u nekim šodranama u Međimurju i u Dravi.

Novougrađeni prozori

Svi sudionici na sletu u Garešnici U hrvatskoj juniorskoj ligi mladeži, nastupaju Dominik Peter, Mirela Mutak, Mihael i Paula Pongrac. Prema sadašnjim rezultatima možemo se nadati da Mihael i Dominik postanu članovi reprezentacije Hrvatske.

U tijeku su intenzivne pripreme za manifestaciju “Ljeto ribe uz Dravu“ pa koristimo priliku da pozovemo sve Svetomarščane i Mihaljevčane da dođu na manifestaciju koja će se održati 31. srpnja i 1. kolovoza. Molimo udruge i sportska društva da se prijave na tradicionalno ekipno natjecanje u lovu ribe udicom na plovak i natjecanje u kuhanju fiš paprikaša. Pripremio Antun Kedmenec

Riječni rak (Astacus astacus) Zabilježio Antun Kedmenec

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

33


SPORTSKI KLUBOVI I DRUŠTVA

Lovačko drušvo "Patka" Donji Vidovec

Most u remizi

Nagrade za gađanje

S gađanja 60-ih godina

Gospodarenje lovištem je zahtjevan i odgovoran posao. Lovci moraju najprije uložiti svoj rad i materijalna sredstva u lovište da bi nakon toga mogli iz njega iznijeti divljač. Pravila su stroga, vodi se oko dvadeset raznovrsnih evidencija. U prošloj lovnoj godini imali smo tri inspekcijska pregleda. Svake godine, pred početak sezone lova na srnjaka, moraju se obnoviti stari i izgraditi novi lovnotehnički objekti. Za to moramo osigurati potreban materijal. Izrađuju se nove čeke, visoka i niska hranilišta i solišta. Izgrađena su dva mosta na kanalu u remizi. Dosta lovaca sudjeluje na gađanjima kod drugih lovačkih društava, pa smo ga stoga i mi dužni organizirati. Za tu potrebu izvršili smo podizanje poda strelišta. Utrošeno je dosta financijskih sredstava, a u radnim akcijama dodatnog uređenja najviše su sudjelovali upravo lovci koji odlaze na gađanja. Zahvaljujemo mnogobrojnim donatorima za nagrade na gađanju. Već tradicionalni izlet lovaca i njihovih supruga povodom međunarodnog Dana žena organizirali smo u Slavoniju. Posjetili smo Našice i dvorac Pejačević, u kojem je skladala naša poznata skladateljica Dora Pejačević. Put nas je dalje vodio u Ðakovo, a usput smo imali velikih problema s putovanjem, jer su u to vrijeme bili najjači prosvjedi poljoprivrednika pa su glavne ceste bile na više mjesta zatvorene. U Ðakovu smo obišli katedralu i grob biskupa Strossmayera te poznatu đakovačku ergelu, a u Kutjevu smo imali degustaciju poznatih kutjevačkih vina. U sezoni lova na krupnu divljač, stečeno je nekoliko vrijednih trofeja srna i jedan trofej jelena. Za što uspješniju sezonu lova na sitnu divljač, potrebno je nabaviti dodatne količine fazana i trčki. Njih dodatno prihranjujemo i puštamo u lovište. Prošla lovna godina dobro je završila. Nakon nekoliko loših godina, lovni turizam na sitnu divljač bio je dobar. Za prihranu divljači pripremili smo oko deset tona zrnate i voluminozne prihrane. Ostavili smo nešto neobranog kukuruza u polju, pa je divljač imala dosta hrane. Bez obzira na dugu zimu divljač je imala i dosta prihrane u hranilištima. Tradicija lovstva u naseljima u kojima djeluje naše društvo je duga. Nekih godina, društvo je imalo i više od osamdeset članova. Trenutno brojimo oko šezdesetak članova, uz petnaest starijih članova. Prijašnjih godina nije bilo interesa mladih za bavljenje lovom, no zadnjih se godina i to popravlja. U članstvo smo primili Kvakan Dejana, Slaviček Tomislava, Gašparić Maria i Gašparić Ivicu. Tradicija lovačkog krštenja nije ih mimoišla. Sve se pretrpjelo, a nastavak je završio druženjem. U jesen je bilo i pokušaja krivolova. Pronađena je divljač u žičanoj zamci, što je odmah i prijavljeno policiji. Šteta je velika, no zamkari ne shvaćaju u kakvu se opasnost i rizik izlažu. Kazne su jako velike, a mogu završiti i u zatvoru. Štete na vozilima prilikom naleta divljači na vozilo, stvarale su nam velike probleme. Police za osiguranje bile su velike. Izvršena je izmjena Zakona o lovstvu, kojim mi od prošle godine nismo dužni priznavati ove štete. Do sada ta izmjena zakona još nije riješena, jer u pravnoj proceduri ima puno tužbi (državne ceste, županijske ceste, osiguravateljske kuće, lovačka društva). U svoj toj zbrci, najbolje je da vlasnici vozila sami osiguraju vozila od naleta krupnih životinja, što se odnosi na divljač, a i na pse po naselju.

Materijal za čeke

Podignuti pod strelišta

Stariji lovci na Črnoj brvi

Duško Kanižaj s jelenom

Za LD Patka Antun Kedmenec

Ispred katedrale u Ðakovu Krštenje lovca

Dvorac Pejačević 34

Sudionici lova 50-ih godina

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

Srna u žičanoj zamci


SLIČICE IZ ŽIVOTA

Iva Pongrac - reprezentativka iz Svete Marije

Alen Marošević - strog i pravedan

Rukomet sam počela trenirati u 4. razredu Osnovne škole. Treninzi su se održavali u Koprivnici pa su me roditelji svakodnevno morali voziti da bih na njima i prisustvovala. U 1. razredu srednje škole preselila sam se u Koprivnicu kako bih mogla polaziti školu, a i odlaziti na treninge. Prošla sam sve mlađe dobne skupine RK Podravke i od 2004. godine aktivna sam članica mlađih ženskih selekcija reprezentacije Hrvatske. Od ove godine članica sam 1.ekipe Podravke i to mi je dodatni motiv i poticaj za daljnji napredak. Ove godine sam s 1. ekipom Podravke osvojila naslov prvakinja Hrvatske i naslov pobjednika u Hrvatskom kupu. Treniram dva put dnevno i ostaje mi malo vremena za druge stvari, jer su mi škola i rukomet na prvome mjestu, ali isto tako mogu potvrditi da se sve može i stigne ako ste uporni i marljivi. Završetkom srednje Ekonomske škole morala sam donijeti najveću odluku u životu - odlučiti se profesionalno baviti rukometom ili se posvetiti nečem drugom. Potpisala sam ugovor s Podravkom na 2. godine, jer smatram da sam ipak previše uložila u sport da bih se toga odrekla, ali smatram da je škola ipak najvažnija pa sam upisala i fakultet u Čakovcu (menadžment sporta i turizma). Preda mnom je trenutno najveći izazov u životu i snovima svakog sportaša - odlazak na Svjetsko juniorsko prvenstvo za žene koje se održava u Južnoj Koreji. Nalazimo se u grupi s Nizozemskom, Argentinom, Kinom, Kongom i Južnom Korejom i od nas se očekuje najmanje prolazak u drugi krug natjecanja. To je za sada prvo putovanje na drugi kontinent, a bila sam i u Norveškoj, Švedskoj, Švicarskoj, Austriji, BiH, Rumunjskoj, Crnoj Gori, Mađarskoj, Sloveniji,... Sport traži puno žrtve, puno odricanja, ali sa sobom nosi posebne časti, razna putovanja, drugačiji pogled na svijet...

U sudačkim sam vodama zavšio spletom okolnosti u trenutku kada sam morao odlučiti hoću li se i dalje baviti sportom profesionalno ili samo upisati fakultet. Pošto sam želio ostati u rukometu, odlučio sam postati rukometni sudac. To je bilo 2005. godine, na prvoj godini fakulteta. Osvrnem li se na suđenje mlađih uzrastnih skupina, mogu opravdano reći da je moj put bio težak i trnovit pa preko 4. i 3. Hrvatske rukometne lige... No kao i sve drugo, tako je i u suđenju. Koliko uložiš, toliko možeš i očekivati natrag. Prošle godine smo, moj sudački kolega Ivan Belčić i ja, ušli u drugu ligu, a već ove godine nalazimo se na međulisti prve lige, što je u odnosu na naše mlade godine izniman uspjeh. Uz to nas je i udruga prepoznala i rangirala kao mladi perspektivni sudački par, što nam je otvorilo vrata da već od sljedeće godine sudjelujemo u progamu EHF young referee odnosno mladi europski suci. Kao nagrada za taj rang su međunarodni turniri u Pragu te završnice prvenstva Hrvatske. U sljedećih godinu dana vidim se u prvoj ligi, a nakon dvije godine u young EHF projektu i kao Europski sudac.

Iva Pongrac - Hrvatska i Francuska reprezentacija

Svestrani Matija Igrec Već tradicionalno na manifestaciju “Ljeto ribe uz Dravu”, naš Matija svrati s nekim novim izumom. Veliku pozornost okupljenih plijenio je njegov stari bicikl na motorni pogon. Sam za sebe rado kaže da teži poboljšati i unaprijediti stvari koje svakodnevno koristiti. Vođen tom idejom, prilagodio je elektromotor i akumulator te izradio sustav za pokretanje bicikla. Osim bicikala, izrađuje i različite satove koristeći pri tome svoja znanja iz razdoblja kada se intenzivno bavio košaraštvom. Bavi se i radioamaterizmom, pa sa sigurnošću možemo reći da njegovoj svestranosti nema kraja. Naša ga je kamera zabilježila za ljetnih vrućina s inovativnom šiltericom.

Mladi inovator Sven Hunjadi upravo je završio 6. razred OŠ Sveta Marija, ali unatoč svojim mladim godinama već broji mnoge samostalne izume. Ljubav prema žicama, povezivanju dijelova s otpada i popravljanju kućanskih sitnica, u njemu tinja još od predškolskih dana. Započeo je skupljanjem raznih ambalaža i na taj je način otpatke upotrebljavao kao glavnu osnovicu za svoje izume (plastične posudice od sladoleda dobivale bi pogon i pretvarale se u brodiće, stare konzerve postale bi “cinkulari” za rezanje papira). Njegov je mali um gomilao nove ideje i izume. Srećom, naišao je na podršku svojih roditelja te je ove godine uspješno rekonstruirao svoj najnoviji izum – trocikl, preuzevši većinu dijelova iz starog obiteljskog automobila. Tako Svenov izum ima ugrađenu trubu, autoradio (koji radi, naravno), svjetla, ručnu kočnicu, prednju “haubu”, kuku uz mogućnost priključka biciklprikolice, koju je također sam izradio, sastavljene od lemljenih ploča i kotača starog bicikla. Kako su roditelji prepoznali njegov talent, upisali su ga na dodatnu nastavu iz tehničke kulture i robotike koju će početi pohađati i ove jeseni. Svoje prethodne izume nam nije mogao pokazati, jer ih rasklapa zbog potrebe za dijelovima u nastajanju nekog novog izuma. Svojim umijećem usrećuje i susjede jer više nikome u ulici nije problem kad im se pokvari bicikl. Često ga možete sresti s alatom na biciklu jer, kako i sam rado kaže, nikad ne znate što se putem može pokvariti. Uredništvo

Matija Igrec sa svojom šiltericom za rashlađivanje Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

35


SUSRET GENERACIJA

"Prolazi sve osim sjećanja, jer vrijeme mijenja naš svijet, nama tako drag…" Generacija 1945. – 2010.

Generacija 1950. – 2010.

Dana 19. lipnja 2010. godine u novoj školi u Svetoj Mariji, okupila se generacija učenika radi proslave 50. godišnjice “male mature” sa svojim učiteljem Borom Juzbašićem. Došli su iz svih krajeva Hrvatske, a i iz inozemstva. Neki tek po prvi put. U župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Svetoj Mariji, svetu misu za sudionike susreta predvodio je župnik Pavao Markač. Tom su se prigodom prisjetili i svojih prerano preminulih prijatelja, nakon čega su svoje zajedničko slavlje nastavili u gostionici “Mlin” sve do ranih jutarnjih sati. Važno je napomenuti, da su mnogi od nazočnih učenika, nekada vrsni nogometaši, svoju spretnost pokazali i na plesnom podiju. Druženje je bilo divno i nezaboravno, a ponovni je susret dogovoren za pet godina.

Proslava obilježavanja 45. godina “male mature” i 60. godina života, održana je 8. kolovoza 2009. godine. Okupljanje godišnjaka započelo je svetom misom, a druženje je nastavljeno u Goričanu u “Klubu 114” uz pjesmu i ples, te prepričavanja raznih nestašluka iz osnovnoškolskih klupa. Tko bi rekao da je već toliko godina prošlo…

S lijeva na desno, 1. red sjede: Marija Gašparić, Marija Bartolić, Francika Radović – Horvat, Marija Kranjec – Matjačić, Josip Jambrešić, Ljubica Pongrac – Pavlic, Vjekoslava Pongrac – Lehmann, Terezija Klarić – Matolek, Katarina Hunjadi – Šulj, Katarina Poljak – Janković, gošća Barica Jambrešić; stoje: Katarina Šulj – Gašparić, Josip Kvakan, Franjo Belovari, Ivan Kranjec, učitelj Boro Juzbašić, Ivan Hunjadi, Antun Mandlin, Nikola Blažeković, Karlo Stančec, Josip Matolek, Stjepan Strbad

Generacija 1960. - 2010. - S lijeva na desno, 1. red sjede: Terezija Orehovec, Marija Balent, Franjo Ban, Marija Babić, Ivan Rumenjak, Boro Juzbašić, Milica Pongrac, Draženka Fiolić, Ljubica Bartolić; 2. red: Zdravko Sabol, Mijo Šulj, Marijan Karažinec, Ivan Kenđel, Drago Šlibar, Vlado Janković, Ljubica Hunjadi, Milica Varga, Nadica Pongrac, Marija Peter, Nadica Horvat, Dragica Janković, Nadica Peter, Jadranka Janković, Štefica Strbad, Miloš Kolundžija, Drago Jambrešić; 3. red: Drago Lipić, Ivan Kvakan, Josip Ivančok, Drago Židov, Ivan Klarić, Drago Poljak, Antun Peter, Vlado Horvat, Vlado Golub, Ivan Štrok, Damir Jambrešić, Ivica Kanižaj, Vlado Stančec Generacija 1980. - 2010. Valentina Nestić, Barbara Kvakan, Terezija Janković, Ljudevit Fundak, Miljenka Čmrlec, Ines Janković, Anita Petrek; Ljiljana Peter, Slađana Zvošec, Damir Peter, Tihomir Igrec, Natalija Bračko, Danijela Golubić; Mario Kostel, Mladen Orehovec, Petar Komorski, Krunoslav Orehovec, Nenad Bartolić, Dario Peter, Boris Kvakan, Zdravko Orehovec, Mihajlo Pongrac, Robert Goričanec, Drago Lukan, Franjo Mučić 36

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

S lijeva na desno, 1. red sjede: Terezija Barić, Štefanija Duhović, Marija Dolenec, Marija Stančec, učiteljica Barica Srdoč, Anđela Golubić, Jelena r. Bartolić, Katarina Mandlin, Katarina Pavlic; 2. red, stoje: Marija Hunjadi, Katarina Mustač, Vladimir Antolić, Franjo Šlibar, Emilija Golubić, Eduard Kvakan, Franjo Marković, Ivan Slaviček, Ivan Konopljak, Franjo Zorman; 3. red, stoje: Marija Frančić, Valent Jambrešić, Ivan Bartolić, Dragutin Janković, Ðuro Hunjadi; 4. red, stoje: vlč. Pavao Markač, Andrija Mustač, Edo Bartolić, Antun Erent, Josip Levačić, Franjo Kanižaj

Generacija 1955. - 2010. - S lijeva na desno, 1. red sjede: Štefanija Jambrešić, Dragica Štefić, Mira Mihoci, Marija Balent, Ivan Rumenjak, Franciska Pongrac, Ljiljana Pongrac, Dragica Popović; 2. red: Josip Jambrešić, Anka Bartolić, Ružica Martinez, Anka Bartolić, Slavica Pongrac, Ana Igrec, Danica Gašparić, Katarina Kedmenec, Marija Trstenjak, Katarina Peter, Terezija Komorski, Marija Gašparić, Ivan Pongrac; 3. red: Rudolf Piškor, Stjepan Lipić, Ivan Bartolić, Mijo Zorman, Damir Orehovec, Zlatko Vegi, Stjepan Orehovec, Stjepan Matjačić, Marijan Pongrac, Stjepan Mustač, Vlado Habuš, Ivan Klarić, Antun Varga, Dragutin Štrok Generacija 1985. - 2010. Sjede: Petar Klarić, Rahela Žižek, Tatjana Vučaj, Ljiljana Pongrac, Petra Kenđel, Helena Horvat Aldović; Stoje: Igor Goričanec, Petar Pavlic, Damir Klarić, Damir Blagus, Marina Strbad-Jezerčić, Ines Golubić, Helena Bartolić, Ivana Gašparić


PROŠLOST U SADAŠNJOSTI

Glazbena budilica

Sjećanja

Tog toplog ljetnog kolovoškog jutra, prvim pjevom ptica i kukurikom domaćih pijetlova, ulicama Svete Marije začuje se divan ton. Melodija limene glazbe korača ulicama i budnicom poziva ljude na slavlje tog velikog dana, blagdana Velike Gospe. Nadamo se da će ta tradicija i dalje ostati u selu te da ćemo se i nadalje 15. kolovoza buditi uz pjesmu, s rahlom nostalgijom u srcu i drhtavim osmijehom na usnama jer vjerujemo da je to jedini dan u godini kad s veseljem rano ustajemo ususret novom danu!

U ljetnim mjesecima mještani gornjeg kraja odlazili su na kupanje k Meljinima. Malo niže od utoka dravskog kanala iz Blaci nalazio se takozvani Velji breg. Tu su se najradije kupali i skakali u vodu malo vještiji i hrabriji dečki. Pronašao sam jednu staru sliku tog brijega. Šteta što nema takvih slika više pa da se one negdje pohrane i sačuvaju za budućnost, ujedno bi se sačuvali i nazivi (topomini) za te predjele. Antun Kedmenec

Statistika Župe Umrli 21. 07. 2009. - Valent Klarić ( 1928.) 22. 08. 2009. - Vinko Hunjadi (Stjepan, 1923.) 04. 09. 2009. - Ana Kanižaj (Stjepan, rođ. Pongrac, 1926.) 25. 09. 2009. - Franjo Kanižaj (1908.) 28. 09. 2009. - Ivan Šulj (Ignac, 1934.) 14. 10. 2009. - Rozalija Matjačić (Petar, rođ. Pongrac, 1923.) 09. 11. 2009. - Marija Kranjec (Andrija, rođ. Kranjec, 1934.) 15. 11. 2009. - Emilija Piškor (ivan, rođ. Jambrešić, 1930.) 16. 11. 2009. - Kata Orehovec (Antun, rođ. Habuš, 1932.) 17. 11. 2009. - Augustin Golubić (Josip, 1939.) 25. 11. 2009. - Jelena Pintar – Krajačić (1928.) 03. 12. 2009. - Vera Janković (Andrija, rođ. Mustač, 1964.) 13. 12. 2009. - Ruža Hunjadi (Stjepan, rođ. Nestić, 1946.) 14. 12. 2009. - Marija Poljak (Valent, rođ. Hraščanec, 1961.) 27. 12. 2009. - Ivan Bartolić (Mijo, 1949.) 29. 12. 2009. - Dora Pongrac (Franjo, rođ. Matijačić, 1928.) 31. 12. 2009. - Mihael Pintar (Matija, 1949.) 15. 01. 2010. - Marija Kanižaj (Marko, rođ. 1927.) 19. 01. 2010. - Stjepan Balent (Ivan, 1931.) 21. 01. 2010. - Franciska Pigac (Ivan, rođ. Habuš, 1916.) 11. 02. 2010. - Mijo Herc (1940.) 12. 02. 2010. - Ana Habjan (Mato, rođ. Mustač, 1936.) 26. 02. 2010. - Katarina Igrec (Matija, rođ. Kanižaj, 1923.) 25. 03. 2010. - Ivan Bartolić (Antun, 1917.) 30. 03. 2010. - Marija Igrec (Antun, rođ. Biber, 1947.) 26. 04. 2010. - Antun strbad (Ivan, 1940.) 27. 05. 2010. - Margita Peter (Franjo, rođ. Tota, 1926.) 01. 06. 2010. - Ivan Pongrac (Stjepan, 1927.) 07. 06. 2010. - Dora Mustač (Ivan, rođ. Horvat, 1928.) 18. 06. 2010. - Branko Sokač (Ivan, 1965.) 24. 06. 2010. - Marija Pavlic (Antun, rođ. Frančić, 1933) 25. 06. 2010. - Marija Orehovec (Ilija, rođ. Kranjec, 1924.) 04. 07. 2010. - Viktor Jambrešić (Ivan, 1935.) 07. 07. 2010. - Alojzija Orehovec (Josip, rođ. Golubić, 1935.)

S kupanja kod Melina

Željezo se kuje dok je vruće Ljeta Gospodnjega 2010., naš se mješanin potrudio napraviti popis osoba koje nisu osnovale bračnu zajednicu. Riječ je naravno o starim dečkima i starim pucama. Statistika naravno nije potpuna, ali je porazna. Na području Svete Marije boravi oko 68 starih dečki starosti od 31 godine do 80 godina te otprilike 22 stare puce. Matematički, ispada tri stara dečka na jednu staru pucu. Došao je do zaključka da se prije 20 godina puno gradilo i da je u tim kućama imao tko živjeti, no danas većina njih zjapi prazna, a umjesto graje djece okružuje ih korov. Ovim putem, mole se svi stari dečki da počnu uplovljavati u bračne luke i da poboljšaju natalitet našeg lijepog mjesta. Detaljan popis nalazi se na Općini, a svi zainteresirani mogu se slobodno javiti. Šifra: ulica Braće Kanižaj Svetomarski registar stôri dečki i stôri puci

Rođeni 30. 06. 2009. - Ana Šimek (kći Željke Frančić-Šimek i Tome Šimek), Glavna 17, Sveta Marija 04. 07. 2009. - Lana Kovač (kći Biljane i Danijela), Maršala Tita 12, Donji Mihaljevec 07. 08. 2009. - Lana Komorski (kći Sanje i Petra), Andrije Habuša 5, Sveta Marija 13. 08. 2009. - Tia Munđar (kći Nedeljke i Gorana), Maršala Tita 9, Donji Mihaljevec 15. 08. 2009. - Luka Kuzmić (sin Željke i Roberta), Mije Hunjadi 16, Sveta Marija 16. 08. 2009. - Manda Marđetko (kći Maje Smrtić Marđetko i Rajka Marđetka), Vladimira Nazora 49a, Sveta Marija 17. 08. 2009. - Tomi Levačić (sin Vanje i Gorana), Glavna 16, Sveta Marija 15. 12. 2009. - Lucija Tokar (kći Marijane i Branka), Andrije Habuša 15, Sveta Marija 02. 12. 2009. - Luna Kočiš (kći Renate i Ivice), Dravska 1, Donji Mihaljevec 15. 12. 2009. - Karlo Peter (sin Ljiljane i Gorana), Katarine Zrinski 19, Sveta Marija 21. 12. 2009. - Katjan Kozarić (sin Svjetlane i Zorana), Ivana Žbulja 1a, Donji Mihaljevec 30. 12. 2009. - Fran Zadravec (sin Mihaele Pancer Zadravec i Andreja Zadravca), Katarine Zrinski 5, Sveta Marija 02. 02. 2010. - Karlo Pavčec (sin Valentine Horvat Pavčec i Ivana Pavčeca), Ivana Žbulja 1, Sveta Marija 06. 02. 2010. - Noa Jurić (sin Štefanije Žinić i Deana Jurića), Vladimira Nazora 51, Sveta Marija 22. 03. 2010. - Sanela Pongrac (kći Anice i Samuela), Franje Bartolića 5, Donji Mihaljevec 13. 05. 2010. - Mishel Pintar (sin Nikolet i Vladimira), Vladimira Nazora 18, Sveta Marija 19. 05. 2010. - Jakob Igrec (sin Mirjane i Davora), Franje Novaka 3, Donji Mihaljevec 05. 07. 2010. - Niko Kanižaj (sin Ivane i Željka), Zelengaj 25, Sveta Marija Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

37


PROGRAM PROSLAVE I PLAKETE

Program proslave dana općine Sveta Marija za 2010. godinu

Ljetne moto igre za mlade i stare - organizator: Udruga motorista sjeverozapadne Hrvatske - četvrtak, 5. kolovoza 2010. – početak u 14,00 sati uz jelo, piće i živu glazbu I. kolo KUP utakmice - organizator: NK “Mladost” Sveta Marija - četvrtak, 5. kolovoza 2009. – početak u 17,30 sati Otvorena stalna postava Zavičajne zbirke “Josip Hunjadi” Sveta Marija - organizator: KUD-a “Ivan Mustač Kantor” - nedjelja, 08. kolovoza 2010. od 14,00 do 20,00 sati - nedjelja, 15. kolovoza 2010. od 14,00 do 20,00 sati 15. međunarodno natjecanje sprežnim špricama - organizator: DVD Sveta Marija - nedjelja, 8. kolovoza 2010. – početak u 13,00 sati na prostoru ispred Doma kulture - poslije natjecanja zabava (uz nastup Žige Međimurskog) i tombola II. kolo KUP utakmice - organizator: NK “Mladost” Sveta Marija - nedjelja, 8. kolovoza 2010. – početak u 17,30 sati Svečana sjednica Općinskog vijeća - srijeda, 11. kolovoza 2010. - početak u 19,00 sati u Vatrogasnom domu Duhovna priprava za Veliku Gospu - Trodnevnica - predvodi msgr. Tomislav Ivančić - četvrtak 12.8., petak 13.8., subota 14.8. – svete mise s početkom u 19,00 sati Dan starih igara u “Črnoj Pešti” - organizator: KUD “Ivan Mustač Kantor” - petak, 13. kolovoza 2010. – početak u 15,00 sati uz jelo, piće i limenu glazbu

Najljepši balkon, Donji Mihaljevec

Turističko-sportska manifestacija “Ljeto ribe uz Dravu” - organizatori: ŠRD “Klen” Sveta Marija i Odbor za turizam Općine Sveta Marija - subota, 31. srpnja 2010. – početak u 12,00 sati uz jelo i piće - nedjelja, 1.kolovoza 2010. – početak u 7,00 sati kod ribičkog doma

Biserka i Ivan Strbad, Trg slobode 7

Najljepši balkon, Sveta Marija

Turnir u odbojci - organizator: Društvo žena “Amalija Kranjec” - u razdoblju od 30. srpnja do 14. kolovoza 2010. na malonogometnom igralištu NK “Mladost” s početkom u 18,00 sati

Ladislav i Katarina Janković, Braće Kanižaj 10

Najljepše dvorište, Donji Mihaljevec

Malonogometni noćni turnir - organizator: NK “Mladost” Sveta Marija - u razdoblju od 30. srpnja do 14. kolovoza 2010. na malonogometnom igralištu NK “Mladost” s početkom u 20,00 sati

Dobitnici priznanja Općine za 2010. godinu

Anđelka i Stjepan Igrec, Dravska 7

Franjo Mustač Medarov – izložba - nedjelja, 15. kolovoza 2010. – u prostorijama Vatrogasnog doma III. kolo KUP utakmice - organizator: NK “Mladost” Sveta Marija - nedjelja, 15. kolovoza 2010. – početak u 17,30 sati Veljkomešna zabava - organizator: DVD Sveta Marija - nedjelja, 15. kolovoza 2010. od 12,00 sati ispred Doma kulture Raspored svetih misa na “Veljku mešu” 15. kolovoza 2010. - 8,00 sati - župna misa za sve žive i pokojne župljane - 9,30 sati - za bolesnike - 11,00 sati - hodočasnička misa 38

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

Najljepše dvorište, Sveta Marija

Otvoreno prvenstvo Svete Marije u tenisu u pojedinačnoj konkurenciji (9. - 13.8.2010.) - organizator: Tenis klub Sveta Marija - petak 13. kolovoza 2009. - finale turnira s početkom u 19,00 sati

Darinka i Ivan Šulj, Katarine Zrinski 19


PRILOZI

Razglednice Općine Sveta Marija Pogled u prošlost...

... i sadašnjost

Dobitnici plaketa: - Marija Balent - Marija Janković

Dobitnici zahvalnica:

- Dejan Kočiš - muško natjecateljsko odjeljenje mladeži DVD-a Sveta Marija - kadetkinje ŠRD-a Klen, Sveta Marija - seniorska ekipa ŠRD-a Drava, Donji Mihaljevec

Odlikaši u svih osam razreda: - Ana-Marija Horvat - Diana Hunjadi - Iva Kedmenec - Sara Slaviček - Barbara Zadravec

Impressum Urednišvo: Suzana Karloci Kvakan, Igor Mustač Izdavač: Općina Sveta Marija Tisak: Kron d.o.o. Čakovec Naklada: 1200 komada Izvori fotografija/slika: Foto Video Frančić, Zinka Čižmešija, Franjo Horvat, Antun Kedmenec, Marija Hunjadi Vanjski suradnici: Anđela Frančić, Ivan Zvonar, Zinka Čižmešija List izlazi jednom godišnje. Materijali se primaju u općini Sveta Marija, Trg bana Jelačića 1 i na e-mail adresu ljistek@svetamarija.hr tel./fax.: 040/660-001 web općine Sveta Marija: www.svetamarija.hr e-mail: opcina-sveta-marija@ck.t-com.hr

Svetomarski ljistek - kolovoz 2010.

39


Dugi, dugi put kroz trnje u... trnje Davno, davno, krajem 6. i početkom 7. stoljeća, krenuli Hrvati potražiti domovinu koja će im omogućiti bolji i pravedniji život. Pješice su prevaljivali ogromne udaljenosti tražeći željenu zemlju. Nikakva žrtva nije im bila prevelika, već onda su znali da žele biti svoji na svome. Dugo je trajao taj put dok konačno nisu našli ono što im se svidjelo: nepregledne ravnice na kojima će zasijati žito, pitome brežuljke na kojima će uzgajati vinovu lozu i voćke, sure planine koje obiluju visokom divljači i mnoštvom drugih bogatstava, kristalnoplavo more s prekrasnom obalom kao stvoreno za odmor duše i tijela. Odlučili naši preci da će tu ostati. Prionuli poslu! Trebalo urediti novu državu, ne možeš živjeti kako hoćeš, pravila moraju postojati. Izmjenjivali se (što milom, što silom) župani, kneževi... Vidjeli bliži i dalji susjedi da je Hrvatima krenulo, postali zavidni i krenuli u napade. Napadalo Hrvate s istoka i sa zapada, sa sjevera i juga, dugi niz stoljeća. Što domaći, što kraljevi i carevi okupatori, izmučili jadne Hrvate do iznemoglosti. Već u to doba shvatili naši da glede vlasti moraš biti krajnje oprezan. Prolazila stoljeća, Hrvati u “željenoj zemlji” isprobali na svojoj koži sve moguće muke. Dosadilo im da budu stalna meta, poželjeli biti jači i udružili se s okolnim Slavenima u novu državu. Pjevalo se tada o žitnicama, rudnim bogatstvima, plavom moru... Ali i opet nešto ne štima u potpunosti. Moje žito nije samo moje, ono je i njihovo! Moja zemlja nije samo moja, ona je i njihova! Državni dug je i moj dug, znači da ga i ja moram vraćati, državna dobit je državna dobit i ne pitaj ono što te se ne tiče, ne lupetaj protiv vlasti, po hitnom postupku okusit ćeš čari “ljetovanja” na Golom otoku... I opet Hrvatima došlo do grla, guši li ih, guši. Odlučili se oni opet osamostaliti. Priznalo ih država kao u priči, sve je izgledalo da ne možeš poželjeti bolje. Demokracija svima razgalila dušu i srce. To se nije svidjelo nekim pripadnicima ex - države i Hrvatska je ponovo napadnuta. Krvavi Domovinski rat, mnogo nevinih žrtava, razoreni domovi, sela i gradovi. Hrvatska je plakala krvavim suzama po ne znam koji put u povijesti. Prošlo je i to! Nadljudskim naporima oslobođeni su svi dijelovi hrvatske domovine, mračni planovi neprijatelja nisu se ostvarili. Izmučeni Hrvati krenuli u (ponovnu) obnovu svoje zemlje. Vjerovali su da je njihovim mukama sada konačno došao kraj. No, vlast nije mislila isto. Oni, bliski vlasti, još manje su tako mislili. Dobar dio njih sve se više bogatio, veliki dio onih drugih sve je više siromašio. Pobunili se (oni drugi), glasno to iznosili i postali STOKA SITNA ZUBA. Za to vrijeme “stoci krupna zuba” i sve krupnijih apetita, bivalo sve bolje. Privatizirali unosna poduzeća, novac od toga i koječega drugoga nije punio državni proračun već većinom tajne račune diljem svijeta, gradili ceste i druge važne objekte i uvijek je to trebalo platiti više nego je bilo dogovoreno, dokapitalizirali po nekoliko puta već davno propale projekte... Narod ogorčen, mijenja vlade na parlamentarnim izborima, nada se boljem i, kao i na HTV-u, gleda reprize. Uvjeravali nas da nam je dobro, samo mi to u skučenosti svojih umova ne vidimo, govorili nam da domovina jača na svim mogućim poljima, tvrdili nam da nas u EU čekaju raširenih ruku... A ta ista EU zatražila povelik popis riješenih problema. Vidjela vlast, gori pod nogama! Krenula u veliko čišćenje. Kako? Prodrmali dojučerašnje “velike Hrvate”, ali one manjeg formata. Dio njih pospremili u Remetinec (za njima tuguju stočari – ovčari, vele da im država otela najbolje kupce janjadi), dio njih dao petama vjetra i dao posla policijama svijeta. Oni velikog formata ostali netaknuti. Premijerka i ministar financija obznanjuju svako toliko da je država u recesiji (ne vide istovremeno da je narod u depresiji) i da su potrebni veliki rezovi. I režu oni: skinuli plaće, više puta, uveli krizni porez ilitiga harač, zatvaraju poduzeća i šalju radnike na ulicu (a oni, jadni, štrajkaju glađu, kao da nisu i prije toga gladovali), rade

nove mreže bolnica i škola, nastoje ukinuti male općine i županije, silom žele uvesti novi zakon po kojem nema putnih troškova, “basnoslovnih” 0.5% po godini staža, regresa, darova za djecu... I zaprepašteni su što “tamo neki” skupljaju potpise pokušavajući spriječiti novi udar na radništvo, a još više što je svoj potpis dao i ... Dijele lekcije na sve strane, samodopadno ističu svoj veliki trud i doprinos dobrobiti (?) države. Jer, oni su ti koji svima nama omogućuju pristojan život. Dobro bi bilo kad bi bilo dobro! Skinuti 10% onome tko ima plaću 2.500 kn znači ostaviti ga da se snalazi s 2.250 kn. Skinuti 10% onome tko ima plaću 20.000 kn, znači ostaviti ga da uživa s preostalih 18.000. “Platiti” nečiji rad bonovima i trulim paštetama baš i nije isto kao dati bivšim zaposlenicima Sabora službeni automobil da izvedu svog “peseka” na šetnju. Ukinuti radniku njegova sirotinjska prava manja je šteta nego ne zbrinuti bivše VELIKE: kućama, automobilima s vozačima, osiguranjem, dobrim plaćama, mirovinama? Novom reorganizacijom bolnica i škola znači “pokokati” određeni broj ravnatelja i administrativnog osoblja, ali svakako treba u državnom aparatu sačuvati sve savjetnike, glasnogovornike i ine ...ike koji su uvelike pripomogli “bajnom” financijskom stanju države. Dok se sirotinji sprema ukinuti dopunsko osiguranje, državni velmože potežu na liječenje u inozemstvo, dok se priča o važnosti povećanog nataliteta, dječji doplatak stiže na sve manje adresa nacionalne većine, ali ne kasni ni sekunde na adresi manjine. Spremaju se i ženskom i muškom radništvu poravnati radni vijek do 65 godina. Tko od navedenih „mladaca“ ne rikne na radnom mjestu, riknut će od “silne” mirovine. Srušit će mu se na glavu mirovinski stupovi, otežali od njegovih uplata, a truli od isplata s njegova računa. Dok neki gomilaju svoje skupocjene broševe, satove, kuće, stanove i(li) garderobu, veliki dio naroda kopa po kantama za smeće, kupuje kinesku robu i objašnjava djeci da su slatkiši i igračke škodljivi. Svima nam je jako dobro, ako i nije, bit će! Svi smo jednako vrijedni, ako i nismo, bit ćemo! Ako ne prije, kad umremo, svima se kopaju jame bar približno istih dimenzija. E, moji Hrvati iz 6. stoljeća, da ste znali što vas čeka u 21. stoljeću, biste li potezali na tako daleki put i zapečatili sudbinu svojim potomcima? Katarina Kanižaj

Svetomarski ljistek - broj 7 - 2010.  

Svetomarski ljistek - broj 7 - 2010.

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you