Issuu on Google+


1. POGLAVLJE

VELIKI Eddie Sinclair sjedio je za vremešnim drvenim stolom u svojoj velikoj, praznoj kući - kući koja je nekoć bila ispunjena ljubavlju i smijehom - a njegovi kvrgavi, žuljeviti dlanovi drhtali su. Znoj mu je rosio čelo i klizio u uskim potočićima niz sljepoočnice, ostavljajući trag na njegovoj naboranoj, staroj, ogrubjeloj koži. Ruke su mu se toliko silovito zatresle da su mu ispali papiri koje je držao, razlijećući se po stolu, a gdjekoji i po podu. Podigao je pogled, očima nesvjesno tražeći policu nad kaminom koji je na ženin ustrajni nagovor dao ugraditi u svoj radni prostor. Nije željela da mu ikada bude hladno. Pomisao da je blaga ženica Velikog Eddieja Sinclaira bila zabrinuta da će mu biti

hladno smijehom bi ga otjerala iz baraka. Njegovi ga opaki kolege nikad ne bi prestali gnjaviti zbog toga. Eddie je bio opasan čovjek. Ubojica. Obučen od najboljih. I zauzvrat je obučavao najbolje. Ali trenutačno se osjećao bespomoćnim poput novorođenčeta. Strah, osjećaj koji je za Eddieja do onog dana kada se rodilo njegovo prvo dijete predstavljao potpunu nepoznanicu, stezao ga je za jaja i ledio mu utrobu. Protrljao je prsa dlanom u pokušaju da odagna nelagodu i zatvorio oči, nastojeći se osloboditi prizora koje je prijetnja prizvala u njegov um. Živio je svoj život znajući da je nepobjediv. Nije bio samodopadan. Ljudi koji su radili s ljudima njegova kalibra nisu mislili da su dobri. Znali su da su dobri. Ali ništa mu od toga nije pomoglo da spasi život svoje predivne žene. Čvršće je zatvorio oči osjetivši peckanje suza. Čak i nakon tolikih godina, pomisao na ljubav njegova života imala je moć baciti ga na koljena. Cijela vječnost prepuna žaljenja nagurala se u godine koje su uslijedile nakon njezine smrti, kada ga je ostavila samog s troje malene djece koju je trebalo voljeti, štititi i odgajati. I tako mu Boga, upravo je to i učinio. Nadasve se pobrinuo za njihovu sigurnost. A sada je njegova predivna Eden, njegova jedina kći, postala metom. I to zbog njega i života koji je vodio, zbog odluka koje je donio. Zbog pogrešaka koje je počinio u prošlosti. Sve ga je sustiglo. Proganjalo ga je svake proklete noći.

2


Bila je pljunuta majka, ne samo po izgledu nego i po svemu drugome. Nježna. Puna ljubavi. Topla srca. Draga i naivna. Vječno spremna vidjeti samo dobro u ljudima. Nikada ono ružno. Nije bila izrečena mnoštvom riječi, ta prijetnja. Ali znao je. Pogled mu je pao na živopisne, uvećane fotografije njegove kćeri. Snimljene u trenutku nepažnje, što je bila prava rijetkost za Eden jer ju je naučio da nikada ne spušta svoj štit. Možda je imala anđeosko lice i zarađivala za život poziranjem pred fotoobjektivima, ali razmišljala je poput vojnika. Eddie se pobrinuo za to.

Oduzet ću ti ono što si ti oduzeo meni. Neću stati dok se bol ne pretvori u sve što vidiš, sve što osjetiš, sve što znaš. Oduzet ću ti baš sve što voliš, a tada ćeš umrijeti. Prelijepa je, zar ne? Ta poruka, tako jednostavna, a opet od neopisive životne važnosti, zurila je u njega, ružna i mračna. Edenine fotografije zabljesnule su mu pred očima. Snimljene dok je vjerovala kako u blizini nema kamere. Bez glamurozne odjeće ili šminke. Da nije bio toliko prestravljen, raznježio bi se ugledavši pravu Eden. U ležernoj trenirci, kose povijene u konjski rep i lica lišena kozmetičkih proizvoda. Toliko prekrasna da je osjećao bol pri samom pogledu na nju jer ga je silno podsjećala na svoju majku. Posegnuo je prema telefonu, utipkavši njezin broj prije nego što je stigao bolje razmisliti. Kad je počeo zvoniti, zamalo je prekinuo poziv, ali Eden bi ga svakako nazvala. Što da joj kaže, pobogu? Okružio ju je zaštitarima. Najboljima koje si je mogao priuštiti, a opet je znao da postoje bolji. Nije trebao razgovarati s njom. Morao je razgovarati s drugima. Ljudima koji će se pobrinuti za njezinu sigurnost i staviti njezin život ispred svoga. Takvu slijepu odanost nije bilo lako pronaći. Malen je broj ljudi, bez obzira na sve, bio voljan žrtvovati vlastiti život radi nekoga drugog. Civili nisu ni približno razumjeli takvu vrstu nesebičnosti. Živjeli su u svojim zaštitnim mjehurićima i ne pomišljajući na tisuće mladih Amerikanaca i Amerikanki koji su polagali svoje živote radi hirovitog, blaženog neznanja ostatka Amerike. Nije trebao tjelohranitelje. Trebao je vojsku. Začuo je Edenin glas upravo u trenutku kada je namjeravao spustiti slušalicu.

3


“Bok, tata!” Njezin vedri glas prodro je u skriveni kutak njegova srca koji se neizostavno stezao svakog puta kad bi se našla u njegovoj blizini. “Bok, malena”, odvratio je hrapavim glasom. “Kako si?” “Dobro sam. Što se događa?” “Ništa?” hitro je odvratio. “Samo... samo sam se zaželio tvoga glasa.” “Je li sve u redu? Tata, jesi li dobro?” Zabrinutost u njezinu glasu prenula ga je iz tmurnih misli. Posljednje što je želio bilo je zabrinuti je i uzrujati. Ako bude zauzeta razmišljanjem o nečem drugom - o njemu - tada neće biti dovoljno pozorna i oprezna. Pogriješit će. Opustiti se. Pružiti nekomu priliku da joj naudi. “Dobro sam, djevojčice”, rekao je, nagnavši vlastiti glas da zvuči odlučnije. “Samo sam želio provjeriti kako je moja cura.” “Dobro sam. Upravo sam završila poslijepodnevno snimanje. Bit ću sretna ako više nikada ne vidim ni jedno nacifrano, lajavo pseto”, progunđala je. Unatoč ozbiljnosti situacije, Eddie se nasmiješio. Ne. Njegova cura nije bila ljubiteljica napornih dlakavih ljubimaca. Radije je bila okružena krupnijim, snažnim psima. Njezina “bebica” bio je engleski mastif težak više od devedeset kilograma. “King će popizditi kad nanjuši miris drugih pasa na meni” zgađeno je nastavila. “Morat ću ga podmićivati poslasticama cijeli tjedan.” “Odmaraš li se dovoljno?” upitao ju je. “Nemoj dopustiti tom svom agentu da te otjera u grob, Eden.” Nasmijala se. “Upravo suprotno, ja njemu ne dam mira. Znaš to, tata. Vječito mi govori da usporim. I, pa, možda jednoga dana i hoću. Ali zasad moram dati sve od sebe dok sam još tražena. Za godinu ili dvije, nitko me neće željeti. Mlađe i ljepše neprestano stupaju na scenu. I sam znaš da sam prilično stara za manekenku.” Eddie je zakolutao očima i zagunđao. To mu nije imalo nikakvog prokletog smisla. Eden je imala tek dvadeset četiri godine, a zvučala je poput sredovječnog zanovijetala kojem se spremaju dati nogu. Neprestano ga je podsjećala kako ima previše godina za manekenku. “Ah, moram ići, tata. Ryker me zove. Cio dan igramo lovice s pozivima, a moram

4


mu čestitati rođendan.” Eddie je osjetio stezanje u prsima na spomen svog srednjeg djeteta, Edenina starijeg brata. Njih su dvoje bili kao prst i nokat. Oduvijek. Eddie nije zaboravio na rođendan svog sina. Ali odgodio je poziv jer je znao kako ono što mu se sprema reći i neće biti baš najbolja čestitka na svijetu. “Onda se čujemo poslije. Volim te”, hrapavim je glasom rekao Eddie. “I ja tebe volim, tata” pjevnim je glasom odvratila Eden pa spustila slušalicu. Još uvijek stišćući mobitel u ruci, nakratko je oklijevao prije nego što je počeo utipkavati naizgled beskrajan niz brojeva i zaporki. Zakleo se kako nikada više neće posegnuti za Guyem. Ne nakon onoga što je učinio za Eddieja u ime osvete zbog smrti njegove žene. Ne, ona nije tek tako umrla. Bila je jebeno ubijena. Eddie je frustrirano zatvorio oči kada je ponovno podbacio u pokušaju stupanja u kontakt s jedinom osobom u čije je ruke bio voljan povjeriti Edenin život. Čovjeka koji nikad nikomu ne bi dopustio da joj naudi. “Hancock”, Eddie se hrapavo oglasio, pročistivši grlo kako bi mogao ostaviti još jednu poruku. “Ja sam. Veliki Eddie Sinclair. Trebam tvoju pomoć. Eden je u pitanju. Bojim se...” Utihnuo je, odbijajući dopustiti svojoj slabosti da je prenese čak i zaštićena telefonska linija. “Trebam tvoju pomoć. Nazovi me čim primiš poruku.” Prekinuo je poziv i ponovno se naslonio u stolcu, užasavajući se sljedećeg koraka. Obuzeli su ga briga i užas. Njegovi sinovi neće razumjeti. Kako bi i mogli? Eddie im nikada nije otkrio da smrt njihove majke nije bila posljedica nesreće, kao ni to da su nemilosrdno progonili i smaknuli njezina ubojicu. Iako nije bio prisutan kad se to dogodilo, nesumnjivo je znao da je smrt krvnika njegove žene bila polagana i bolna. Ta je misija bila iznimno osobna i za Hancocka jer je Eddiejeva žena bila zamjenska majka samom Hancocku. A sada ih je Eddie morao nazvati. Zato što je morao zatražiti njihovu pomoć ako namjeravaju stvoriti zaštitni obruč oko Eden. Utipkao je Raidov broj i pričekao, znajući da će mu se sin sigurno javiti, osim ako je na terenu. Dvije sekunde poslije, njegova je misao dobila potvrdu kada je začuo sinov glas. “Bok, tata. Zar danas ne bi trebao zvati crva? On slavi rođendan, ne ja.”

5


“Pričekaj dok ne uključim i njega u razgovor”, odvratio je Eddie odsječnim, mračnim glasom. Raid je utihnuo. Dokaz njegove obuke i discipline bila je činjenica da nije smjesta zatražio od oca da mu kaže što se događa. Trenutak poslije, Ryker se javio izrekavši kratki pozdrav. “Sine, Raid je također na vezi” rekao je Eddie umjesto pozdrava. “Ah, sjajno, dvije muhe jednim udarcem”, veselo je odvratio Ryker. “Upravo sam razgovarao s Eden. Obavio sam sve za danas.” “Što nije u redu, tata?” upitao je Raid, presjekavši Rykerovo vedro raspoloženje. “Želim da obojica dođete k meni”, rekao je Eddie. “Ne mogu razgovarati o tome telefonom. Sve ću vam objasniti čim stignete. Požurite.”

6


2. POGLAVLJE

“SMIJEŠAK! Hajde, Eden, jedna zavodljiva. To je to. Još jedna. Savršeno!” Eden je izvila vrat, prebacila kosu preko jednog ramena i uputila svoj najsenzualniji pogled ravno u fotoobjektiv. Bolio ju je vrat i žudjela je za stankom, ali ostalo je još pasa kojima se morala pozabaviti. “Okej, gotovi smo. Justine, gdje su prokleti mješanci?” zaurlao je fotograf. Kao na znak, na set su stigle dvije čivave, a drugi je asistent prionuo na mijenjanje pozadine. Kada joj je Justin gurnuo jednog psa u ruke, sićušno je pseto zarežalo na Eden i počelo bjesomučno lajati. “Da, da, osjećaj je uzajaman”, Eden mu je uzvratila režanjem. “Glupo dlakavo stvorenje.” “Ovaj, Eden, nisu baš dlakavi”, rekao je Justin svojim metalnim glasom. Zakolutala je očima. Tip je sve doslovno shvaćao. “To se samo tako kaže”, uzalud je odvratila. “Pa, kako god, ali budi dobra prema njima. Moramo napraviti te fotke i ne smiješ se mrštiti, niti oni smiju režati na tebe. Trebaš biti nasmiješena. Očijukati. Pa čak i biti slatka.” Eden je na silu suspregnula režanje koje joj je navrlo u grlo. King, njezin mastif, neće prijeći preko ovog prijestupa. Čim bi namirisao druge pse na njoj, vječno bi se durio. To jest, sve dok mu ne bi ponudila poslastice u znak pomirenja. Zalijepivši svoj najblistaviji osmijeh na lice, zagrlila je, odnosno nastojala najbolje što je mogla zagrliti to uskomešano utjelovljenje nezadovoljstva od psa i usredotočila se na fotoobjektiv. Fotograf je načinio munjevit niz fotografija, uhvativši je iz svakog kuta. Izvikivao je Eden zapovijedi kao da je ona pas, nakon čega se spustila na koljena pa su je psi okružili dok se pretvarala da se igra s njima blistava osmijeha na licu od kojeg su je boljeli obrazi. Za dva dana čeka je ogromno, ogromno snimanje i ako danas ne završe s time,

7


propast će joj jedini dan namijenjen toliko potrebnom odmoru prije nego što se posveti komercijalnom snimaju za kozmetiku marke Aria. Potpisivanje unosna ugovora bio je značajan pothvat. Osigurat će Eden dovoljno novca da smjesta ode u mirovinu ako poželi, iako je namjeravala raditi još nekoliko godina. U najboljem će slučaju biti tražena još koju godinu. Uvijek je postojao netko mlađi, ljepši i posvećeniji usponu u najviše krugove. Iako Eden danas možda predstavlja veliku zvjerku, nitko nije mogao jamčiti da je sutra neće zaboraviti. Ali namjeravala je malčice usporiti. Imala je u planu otići na odmor nakon što odradi sve za Ariju. Već se zamišljala kod kuće s ocem i braćom. Mogla bi ih odvesti na kakvo lijepo mjesto. U planine. Svi su obožavali boraviti ondje. Zapravo, nije važno. Samo je željela ponovno biti sa svojom obitelji. Prošlo je nekoliko mjeseci otkad ih je posljednji put vidjela i provela s njima više od jednoga dana. Iako ih je jedva gurala u svoj krcati raspored i odricala se uvelike potrebnog odmora, povremeno je zakazivala letove za odlazak kući kada bi imala slobodan dan između gaža. “Jesi li ovdje, Eden?” prasnuo je fotograf. “Vjeruj mi, dušice, svi bismo se mi radije bavili nečim drugim, ali ne daj da te ja zadržavam. Slobodno uzmi cijelo poslijepodne.” Eden mu je uputila oštar pogled i usredotočila se na zadatak pred sobom. Bila je iscrpljena i samo čekala da svemu dođe kraj kako bi spavala otprilike dvadeset četiri sata prije nego što odleti u Pariz za snimanje za Ariju. Morala je izgledati najbolje što može. Jedra. Odmorna. Puna života. Sljedećih se pola sata mučila smiješeći se bez kraja i konca, ignorirajući pse koji su je naizgled mrzili i tjerala ih da surađuju radi fotografija. U jednom je trenutku Eden gurnula ruku pod trbuh jednog od psića, namjeravajući ga zaigrano podići kako bi im se nosovi doticali. Ali pas to nije namjeravao trpjeti pa je zario svoje oštre zube u Edenin dlan. “Jao! Kvragu!” Ispustila je psa i stisnula ozlijeđeni dlan drugom rukom, prijekorno zureći u dlakavog prijestupnika koji je izgledao izrazito zadovoljno svojim postupkom. “Okej, gotovo”, živčano je rekao fotograf. “Neka joj netko pregleda ruku, dovraga. Kad si primila posljednju injekciju protiv tetanusa, Eden?” Eden je škrgutala zubima, još uvijek pogledom parajući uobraženog psa za kojeg je bila uvjerena da joj se smije.

8


“Dobro sam. Nije probio kožu.” Hvala Bogu. Njezine će ruke biti u prvom planu u nadolazećim reklamama, kao i ostatak njezina tijela. Nisu joj trebale nikakve masnice ili posjekotine. Ipak, jedan asistent dojurio je noseći pribor za prvu pomoć pa stao coktati jezikom i petljati po Edeninoj ruci sve dok se nije uvjerio da će se crvenilo oko mjesta ugriza vjerojatno povući za nekoliko sati. Slušala je njegovo verglanje o stotinama uputa kako da postupa s mjestom ugriza, da ga hidratizira i njeguje kako bi joj koža bila savršena za nadolazeće snimanje. Isključila se i pogledala prema pozadini gdje su stajali David i Micah. Oni su prepoznali njezin poziv u pomoć i pohitali naprijed, okružujući je i vodeći prema izlazu. “Hvala Bogu da je gotovo” promrmljala je Eden. “Ah, ne znam”, rekao je Micah otežući riječi. “Izgledala si baš slatko s onim goluždravim malim štakorima.” Dobacila mu je oštar pogled koji je jamčio osvetu. Dvojica muškaraca za koje je otac ustrajao da se brinu za njezinu osobnu sigurnost i putuju s njom kamo god išla smjestila su je između sebe dok su napuštali studio. Bili su nadomak automobilu s pripravnim vozačem kojega je David obavijestio da stižu, kada je naizgled cio svijet oko njih eksplodirao. Vrisci su proparali Edenine uši dok je padala na tlo, prikliještena ispod muškarca od sto kilograma. Začula je promukle povike, još vrisaka te zvuk jurcanja po pločniku. Uslijedila je gromoglasna lomljava stakla dok je netko razbijao prozore na zgradi. Automobil je bučno dojurio, stvarajući prepreku između Eden i čega god što... puca? Kao kroz maglu zamijetila je kako zvukovi nalikuju praskanju metaka o beton i staklo, a bila je i te kako upoznata sa zvukovima pucnjave. Potom su je naglo povukli na noge i gurnuli na stražnje sjedalo automobila, a Micah je uto promuklo povikao: “Vozi, vozi, vozi!” Gume su zaškripale stružući po asfaltu dok su bježali glavom bez obzira. “Koji se vrag događa?” dahnula je Eden. Osjetila je bol svuda po tijelu i slabašno se zapitala hoće li biti sva izgrebena i krvava za Arijino snimanje. Neće biti sretni i s najmanjom odgodom. Imali su iznimno

9


tijesan raspored i utrpali dvotjedno snimanje u samo nekoliko dana. “Snajperist”, smrknuto je odvratio David. “Ali zašto?” zaprepašteno je upitala Eden. “To je ludost! Želiš reći da je netko nasumično počeo snajperom pucati po ljudima na pločniku?” “Ako je bilo nasumično” protisnuo je Micah. Eden ga je pogledala razrogačenih očiju. “To nije bilo osobno.” Ali njezine su riječi prije nalikovale pitanju nego izjavi. “Obavit ću nekoliko poziva čim stignemo u hotel” rekao je David. “Policija će sigurno željeti razgovarati s tobom. Šuškat će se o tome da si pobjegla, ali neće ti moći zamjeriti zato što si htjela zaštititi samu sebe. Ali željet će te ispitati jer smo svi svjedoci zločina.” “Ali ništa nisam vidjela”, rekla je Eden. “O, Bože, moram nazvati tatu. Ako ovo dospije u vijesti, pošizit će!” “Nije važno što si vidjela. Policija će te svakako željeti ispitati”, odvratio je Micah smirujućim glasom. Zaustavili su se pred hotelom, a Micah je doslovce izvukao Eden iz automobila, čvrsto je ugnijezdivši između sebe i Davida. Ovio je svoj teški kaput oko nje usprkos sparini, skrivajući je od pogleda, iako su vrlo vjerojatno predstavljali ogroman mamac za bilo kojeg paparazza u zasjedi. Stigavši do recepcije, Micah se tihim glasom obratio službenici i zauzvrat dobio nekoliko kartica za otključavanje vrata. Eden je zbunjeno zurila u njega dok ju je gurao u dizalo i pritiskao tipku za kat na kojem nije odsjedala. “Nemamo blage veze koji se vrag događa, ali ne vodim te natrag u tvoju hotelsku sobu dok je ne osiguraju”, rekao je Micah. “Zasad ćeš boraviti u drugoj sobi na drugom katu dok se cijela stvar ne izvede na čistac.” Dopustila mu je da je odvede u prostran apartman, identičan onome u kojem je boravila proteklih nekoliko noći, a potom se bacila u jedan od naslonjača, dlanova toliko uzdrhtalih da ih nije mogla smiriti. Potom je, sjetivši se da mora nazvati oca, uzela mobitel. Na suprotnoj strani prostorije David je već obavljao pozive, objašnjavajući policiji situaciju i činjenicu da je Eden u hotelu, sigurna i zaštićena. Namjerno je pričekala da David prestane razgovarati u želji da što manje uzruja oca.

10


Kada je konačno prekinuo poziv, David se okrenuo prema njoj napeta izraza lica. “Šalju dva detektiva ovamo. Izričito su zapovjedili da u međuvremenu nikamo ne izlaziš. I, Eden, vrlo će te vjerojatno zadržati ovdje dok stvar ne bude riješena. Sve će novine pisati o tome.” Eden je ispustila zvuk gađenja i zagledala se u svoj mobitel. Uzdahnuvši, utipkala je očev broj, svjesna da će on dobiti srčani udar kad mu kaže kako se zatekla usred pucnjave, slučajno ili kao meta. Ni jedna opcija neće biti prihvatljiva za Eddieja Sinclaira.

11


3. POGLAVLJE

EDDIE je zurio u svoja dva sina osjećajući kako mu nelagoda stišće jaja. Preznojavao se. Čak su mu i dlanovi bili vlažni. Staloženost pod pritiskom po kojoj je bio toliko poznat doslovce je isparila. Ryker i Raid nestrpljivo su zurili u njega, smrknutih i zabrinutih lica. Raid je došao ravno s posla, s ramenim pojasom i pištoljem u futroli. Rykerova je kosa još uvijek bila vlažna od tuširanja i bilo je očito da je na sebe navukao prvo što mu je došlo pod ruku kako bi se što brže odazvao na Eddiejev poziv. “Što se događa, tata?” tihim je glasom upitao Raid. Eddie je prešao dlanom preko lica. “To je duga priča. Moram vam je ispričati od početka do kraja kako biste shvatili s čime imamo posla.” Ryker se namrštio i pogledao brata. Vidjeti oca u takvom uzrujanom stanju i te kako je predstavljalo novost za njih. Eddie je oduvijek bio pribran i samouvjeren. “Sjednite”, zapovjedio je Eddie pokazavši prema kauču. Njegova dva sina poslušala su, a potom se s iščekivanjem zagledala u njega, ali on nije sjeo. Bio je odviše nervozan, odviše shrvan onime što je morao reći svojim dečkima. Kako će ikada više moći pogledati svojoj djeci u oči nakon što doznaju istinu? “Zabrinjavaš me, tata”, namrgođeno je rekao Ryker. Eddie je zatvorio oči i drhtavo provukao prste kroz kosu. “Smrt vaše majke nije bila slučajnost”, rekao je. Lica njegovih sinova odavala su šok. “Ne razumijem”, odvratio je Raid jednako namrgođenim glasom kao maločas Ryker. “Koji kurac pričaš, tata? Jesi li upravo doznao za to? Kako si uopće uspio doznati? I ako njezina smrt nije bila slučajna...” “Tko ju je ubio?” promuklo je upitao Ryker. Čvor u Eddiejevoj utrobi povećao se, bolno je stežući. “To je duga priča, a započela je prije nego što ste se vi rodili.” “Slušamo”, odsječno je rekao Raid dok su mu se na licu ocrtavali bol i zbunjenost.

12


I zabrinutost. Eddie se naposljetku spustio u jedan od naslonjača sučelice kauču na kojem su sjedili Raid i Ryker i potišteno se zagledao u sinove. “Obojica znate da sam služio u vojsci.” Kimnuli su, a nestrpljenje je kiptjelo u Rykerovim očima. Želio je da njegov otac prijeđe na stvar. “Služio sam u odredu specijalnih operativaca koji nije postojao ni u kakvim službenim zapisima. Naše misije nisu bile obične. Preuzimali smo zadatke koji bi, kada bi se doznalo da su u njih upletene Sjedinjene Države, imali katastrofalne posljedice. Bile su nam potrebne tri godine da jednu misiju privedemo kraju. Tri duge godine čekanja i vrebanja na pravu priliku. Naša meta bio je Raul Sanchez. Trebali smo ga smaknuti i uništiti njegov posao. Nakon tri godine i dva mjeseca na zadatku, ostvarili smo prednost. Primili smo informaciju da će se nalaziti na određenoj lokaciji radi obiteljskog okupljanja povodom rođendana njegove kćeri. Tip je bio sklizak poput jegulje. Lovile su ga vojske različitih država. A mi smo uspjeli prvi stići do njega. Organizirali smo nadzor nad posjedom na kojem se trebao nalaziti. Sve je išlo po planu. Ali tada se dogodilo nešto nezamislivo. Vjerovali smo kako su njegova žena i kći već otišle u automobilu. Čekali smo dok nisu napustile posjed, a potom upali.” Utihnuo je, smlavljen žaljenjem i krivnjom kao da se sve to dogodilo tek jučer. Godinama je živio sa svojom pogreškom. Pogreškom za koju je platila njegova žena, ali i cijela njegova obitelj. A sada se činilo da će i Eden platiti za nju ako to on i njegovi sinovi ne uspiju spriječiti. “Izbila je pucnjava. Naš ulazak nije bio čist. Stražar je imao sreće pa je napravio iznimku pri rutinskoj ophodnji i ugledao jednog mog čovjeka, nakon čega je izbio kaos. Ja sam predvodio skupinu ljudi sa zadatkom da ubiju Sancheza. Upali smo u radnu sobu u kojoj se skrivao. S njim su bila dvojica muškaraca i uperili su pištolje u nas. Nismo imali drugog izbora nego uzvratiti vatrom i...” Dlanovima je protrljao lice, osjetivši žarenje suza u očima. “Što se dogodilo?” tiho je upitao Raid. “Sanchezova žena i kći stradale su u unakrsnoj vatri. Bože, bila je tek malena djevojčica. U rukama je držala lutku koju je dobila na dar za rođendan. Krvi je bilo posvuda. Bože, još ih uvijek vidim u snovima, u noćnim morama.”

13


“Isuse. Žao mi je, tata. Nije ti bilo lako živjeti s tim teretom svih ovih godina”, rekao je Ryker. “Sanchez i njegov sin pobjegli su zahvaljujući svem tom kaosu i mom užasu što su mu stradale žena i kći. Želio sam im dovesti pomoć, a Sanchez i njegov sin iskoristili su gužvu i pobjegli. Postupili smo najbolje što smo mogli. Prikupili smo informacije potrebne da mu uništimo posao i ulovili mnoge ključne igrače u njegovu poslu. Bavio se različitim stvarima. Drogom. Krijumčarenjem oružja. Bože, čak je vodio i uspješnu organizaciju trgovine ljudima. Prodavao je djevojčice u seksualno roblje onima koji bi ponudili najvišu cijenu.” Raid je ispustio zvuk gađenja. “Mislio sam...” Eddie je duboko udahnuo. “Prošlo je dosta godina i mislio sam da je sve to konačno iza mene. Otišao sam u mirovinu nakon tog debakla. Jednostavno više nisam mogao obavljati taj posao. Vi ste došli na svijet, a vaša majka i ja bili smo jako sretni. I tada...” Glas mu je prepukao kada su mu suze nahrupile u grlo i pomutile mu vid. “Sanchez je strpljivo čekao i kovao osvetu. On je skrivio smrt vaše majke i nije gubio vrijeme, nego mi je smjesta dao do znanja kako mi se osvećuje za ono što sam ja učinio njemu. Oko za oko. Žena za ženu.” “Koji kurac?” povikao je Ryker. “I nikad nam to nisi rekao? Dopustio si mu da se tek tako izvuče? A ubio je našu majku?” “Ne”, tiho je odvratio Eddie. “Nisam. Nazvao sam Guya.” “Hancocka?” zbunjeno je upitao Raid. Eddie je uzdahnuo. “Postoji puno toga što ne znate o Guyu. Pridružio se vojsci i ugledao se na mene na različite načine. Pripadao je posebnoj tajnoj skupini koja je, prema vojnim zapisima, u potpunosti uništena u akciji. Prestali su postojati. Nisu trebali imati nikakve veze s vanjskim svijetom. Živjeli su, disali i hranili se svojim misijama. Ali on mi je dojavljivao informacije. Nije to smio činiti, i zato nikada ništa nisam rekao ni vama ni Eden. Znali ste samo da potajno radi za vojsku. I zato ga nikad ne viđamo. Ja se s vremena na vrijeme čujem s njime. Nikada mi ne govori mnogo, samo da je dobro, tu i tamo. Tijekom godina stvorio je mnogo neprijatelja, a sada je vlada prekinula svaku vezu sa svima njima i vjerojatno ima zapovijed da ga smaknu ako iziđe na površinu.” “Dakle, javio si mu se nakon što je mama umrla. Zašto?” oštro je upitao Ryker.

14


“Zato što sam se želio osvetiti”, tiho je odvratio Eddie. “Želio sam uloviti tog gada i natjerati ga da plati zbog onoga što mi je oduzeo. Što je oduzeo svima nama.” “Isuse”, dahnuo je Raid. “I? Jesi li? Jesi li ga pronašao?” Eddie je dugo šutio, a potom kimnuo glavom. “Guy ga je tražio. Nije želio da se ja miješam. Dao sam mu sve informacije koje sam imao. Zatražio sam mnoge usluge kako bih mu priskrbio potrebne informacije.” “Dakle, on ga je ubio”, ispalio je Ryker. Eddie je ponovno kimnuo. “Kriste, tata. I nisi smatrao da smo ranije trebali doznati sve to? A ti nam tek sad govoriš što se događa?” oštro je upitao Raid. Eddie je problijedio, iznenada se osjećajući poput starca. Teret neprekidnog žaljenja sručio mu se na ramena i srce poput tone cigli. Posegnuo je prema dasci nad kaminom pa uzeo fotografije i poruku koju je primio. Drhtavim rukama pokazao ih je svojim sinovima, jednostavno čekajući da ih pogledaju i sami zaključe. “U kurac”, prasnuo je Ryker. “Prijete Eden?” “Njegov sin” odvratio je Eddie bolno napetim glasom. “To je sigurno njegov sin. Nismo ga uspjeli pronaći. Samo Raula. Ali njegov bi sin mogao željeti osvetu jer je izgubio ne samo majku i sestru nego mu je Guy ubio i oca, stoga sada želi osvetu. Želi mi zadati udarac ondje gdje najviše boli. Po Eden.” “U pičku materinu”, opsovao je Raid. “Kog ćemo vraga učiniti? Gdje je Eden sada? Što ćemo učiniti? Nije sigurna ni u kojem trenutku. Što ako ju je već pronašao? Što ako je upravo sada zarobljena?” “Zato sam vas obojicu pozvao ovamo. Jutros sam razgovarao s Eden. Činilo mi se da je dobro. Nisam je želio uplašiti. Ne želim da uopće zna za sve to. Uzrujala bi se. Ali moramo je zaštititi. Pojačati njezino osiguranje. Ono što trenutačno imamo nije dovoljno. Ti su ljudi nemilosrdni. Raspolažu sredstvima koja nama i ne padaju na pamet. U opasnosti je. Moramo smisliti način da bude zaštićena u svakom trenutku.” Ryker je dugo šutio zamišljena lica. “Znam ljude koji nam mogu pomoći. Bave se time. Bivši su vojnici. Služio sam s dvojicom braće. Nathanom i Joeom Kellyjem. Napustili su vojsku kad i ja, nakon one zadnje misije u kojoj je sve otišlo kvragu. Neki

15


od nas nisu preživjeli. Joe je bio ranjen, a Nathan i jedan njegov kolega mjesecima su bili zarobljeni u afganistanskim planinama. Ali njihova braća vode skupinu specijalnih operativaca. Uglavnom rade za privatni sektor, ali također preuzimaju dosta državnih poslova. Poslova koje nitko ne može ili ne želi obaviti. Spašavanje talaca, izbavljenje, zaštita. Što god vam padne na pamet, oni to rade. I prokleto su dobri. Nathan i Joe sada rade s njima, kao i Swanny, još jedan tip s kojim sam služio. Možemo ih nazvati. Duguju mi uslugu.” “Koliko su dobri?” ispalio je Raid. “Jer dobro nije dovoljno. Ne kada je riječ o Edeninoj sigurnosti. Trebamo jebeno najbolje.” “Nazvat ću ih. Smjesta ću dogovoriti sastanak. Možda ćemo morati odletjeti onamo kako bismo što brže pokrenuli stvari”, smrknuto je rekao Ryker. “Učini to”, rekao je Eddie. “Ne namjeravam izgubiti Eden. Ili vas. Ti su gadovi već dovoljno osakatili ovu obitelj.” Oglasio se telefon, prekidajući napetu raspravu. Eddie je spustio pogled i ugledao Edenin broj. “Hej, djevojčice”, pozdravio ju je podigavši dlan prema sinovima. “Tatice?” Začuvši njezin drhtav glas, Eddieju se sledila krv u žilama. “Eden? Što nije u redu? Jesi li dobro? Što se dogodilo?” Raid i Ryker smjesta su se usredotočili, žurno se približavajući ocu kako bi čuli što se događa. “Izbila je pucnjava”, rekla je, a glas joj je opasno zadrhtao. “Ali željela sam ti javiti da sam dobro. Nisam željela da doznaš za to na vijestima pa da se brineš.” “Kako to misliš, izbila je pucnjava?” zagrmio je. “Još ništa ne znam, tatice. Policija me dolazi ispitati. David i Micah ugurali su me u auto i odvezli u hotel. Odsjedam u drugom apartmanu. Micah i David zabrinuti su da je u pitanju nešto osobno.” Dovraga, Eddie je znao da je u pitanju nešto osobno. U kurac, nije očekivao da će tako brzo djelovati. Tek je jutros primio prijetnju. Krv mu se sledila u žilama. Tajming je bio besprijekoran. Je li to bio ubojičin plan? Da Eddie primi prijetnju netom prije nego što ubiju Eden?

16


Bespomoćni mu je bijes ščepao grlo, stežući ga sve dok ga zamalo nije ugušio. Raid mu je istrgnuo telefon iz ruke, ignorirajući očevu pobunu. “Eden, Raid je. Reci mi gdje si pa dolazimo k tebi prvim letom”, smireno je rekao. Nastupila je stanka, a potom je Raid rekao: “Okej, dušo. Budi tamo gdje ti David i Micah kažu. Stižemo čim prije.” Prekinuo je poziv i vratio telefon ocu, očiju gotovo crnih od bijesa. “Dakle, počelo je.” Eddie nije mogao ništa drugo nego kimnuti dok su se strah i bijes vrtložili u njegovu umu. “Onda odjebimo odavde”, odsječno je rekao Ryker. “Putem ću nazvati Nathana i Joea i reći im da ćemo se sastati ondje ako mogu doći.”

17


4. POGLAVLJE

DARYL “Swanny” Swanson podigao je pogled kada je u kolibi koju je dijelio s Joem Kellyjem zazvonio telefon. “Hej, možeš li se javiti?” Joe je povikao iz kupaonice. Swanny je ustao s kauča na kojem je sjedio i gledao bejzbolsku utakmicu te ležerno odšetao do bežičnoga kućnog telefona. Vjerojatno je riječ o prokletim agentima za prodaju jer ih nitko nikada nije nazivao na kućni telefon. Svi su se koristili mobitelima. “Halo?” “Mogu li razgovarati s Nathanom ili Joeom Kellyjem? Hitno je.” Muškarčev mu je glas zazvučao nekako poznato, ali Swanny nije mogao odrediti komu pripada. Ali o komu god da je riječ, zacijelo ne poznaje braću pretjerano dobro, inače bi znao da Nathan živi u vlastitoj kući sa svojom ženom Sheom. “A tko ga treba?” upitao je Swanny krećući se prema kupaonici. “Ovdje Ryker Sinclair. Služili smo zajedno u vojsci. Moram smjesta razgovarati s jednim od njih.” “Sin!” uskliknuo je Swanny. “Hej, prijatelju, Swanny je. Pa kako si?” Nastupila je stanka, a Ryker je potom odgovorio: “Swanny? Čuo sam da radiš za Kellyjeve, ali nisam očekivao da ćeš se ti javiti na telefon. Čovječe, kako mi je drago što te čujem. Kako si? Kako je Nathan? Nisam se čuo s vama otkako smo napustili vojsku.” “Svi smo dobro. Nathan se oženio. Nego, hej, što se događa? Rekao si da je hitno. Mogu li ti kako pomoći?” Ryker je teško uzdahnuo. “Da, trebam tvoju pomoć. Trebam KGI-evu pomoć.” “Čekaj, idem po Joea pa ću uključiti zvučnik.” Swanny je zabubnjao po vratima kupaonice sklonivši telefon u stranu. “Hej, Joe, izlazi. Sin zove. Ryker Sinclair. Mora hitno razgovarati s nama.” Vrata su se naglo otvorila i ugledao je Joea mrka lica. “Sin?” “Da, dođi u kuhinju pa ću ga staviti na zvučnik. Rekao je da je hitno i da treba KGI-

18


evu pomoć.” “U kurac”, promrmljao je Joe. Odmarširali su u kuhinju, a Swanny je pritisnuo tipku za paljenje zvučnika pa vratio slušalicu na postolje telefona. “Hej, stari, obojica smo ovdje”, rekao je Joe. “Što se događa? Kako si, čovječe?” “Nisam dobro”, namrgođeno je odvratio Ryker. “Imam problem. Trebam tvoju pomoć. KGI-evu pomoć.” “Znaš da ćemo učiniti sve što je u našoj moći. Slušam.” “Nemam vremena razgovarati preko telefona, a nisam ni upoznat sa svim detaljima. Na putu smo prema Eden. U nevolji je. To je prokleto duga priča i znam da vam ne dajem mnogo materijala odakle biste počeli, ali trebam vas. Možete li doći?” Swanny je podigao obrve. Eden? Rykerova sestra. Njegova vrlo zgodna sestra. Ryker je često pokazivao njezina pisma - i fotografije - ostalim dečkima dok su se smrzavali kao guzice u afganistanskim planinama. Nije tek jednom bila glavna zvijezda njegovih mokrih snova. Bila je jebeno prekrasna. I to ne na skupocjen način. Bila je prirodna ljepotica od glave do pete i jednostavno je sjajila. Imala je osmijeh kao iz priče, a pisma su joj vječno bila ispunjena ljubavlju i humorom. Njezina su im pisma uljepšala mnoštvo inače usranih dana kada na raspolaganju nisu imali ništa drugo osim njezinih fotografija - i vlastitih maštarija - kako bi se ugrijali. Namrštio se. Ona je manekenka, ako se dobro sjeća. I u nevolji je? Swannyjev zaštitnički nagon smjesta je oživio. U kakvoj se to nevolji nalazi da je njezinu bratu potrebna pomoć KGI-a? O čemu god da je riječ, nije dobro. “Reci kamo da dođem”, Joe je spremno odvratio. Sin je bio spasio Joeovu guzicu gurnuvši ga na tlo nakon što su počeli pucati na njegov tim i primio metak koji bi inače usmrtio Joea. Swanny je znao da Joe neće odbiti pružiti pomoć Sinu. Bez obzira na to što je u igri. “Trenutačno letimo za Boston”, smrknuto je odvratio Ryker. “Neki ju je seronja pokušao napasti pa je sad ispituju, a tata, Raid i ja idemo onamo kako bismo doznali koji se vrag događa.” Nakratko je zastao i uzdahnuo. “To nije sve. Ni približno. Ali ne mogu o tome telefonom. Zato želim da dođete što

19


prije. Sve ću vam objasniti čim stignete.” Joe i Swanny razmijenili su letimičan pogled. “Sazvat ću svoj tim pa ćemo krenuti čim svi stignu do mlažnjaka. Drži se, dobro? Dat ću ti broj svog mobitela kako bi mi se mogao javiti.” “Hvala, stari. To mi puno znači. I tati. Poslat ću ti adresu hotela SMS-om.” Joe mu je izdiktirao broj svog i Swannyjeva mobitela, a potom žurno zapisao Rykerov. “Okej, za nekoliko smo sati u zraku. Moram obavijestiti svoju stariju braću, ali doći ćemo. Računaj na nas”, rekao je Joe. Spustio je slušalicu, a Joe je dobacio namršten pogled Swannyju. “Baš me zanima koji se kurac ondje događa.” Swanny je slegnuo ramenima. “Mene više zanima na što je mislio kada je rekao da je netko pokušao napasti Eden. Je li je netko udario ili je želio reći da su je zapravo pokušali upucati?” Joe se nato namrštio. “Zar ona nije neka poznata manekenka?” “Sigurno se sjećaš fotki koje nam je Sin pokazivao” sarkastično je odvratio Swanny. Joe je nabrao čelo. “Pa, zapravo i ne.” Swanny je zakolutao očima. “Čovječe, izgleda fenomenalno. Da ti pamet stane.” Joe je naglo podigao obrve. “Opa! Očito te se silno dojmila. Nikad te nisam čuo kako pričaš o nekoj curi, bila ona zgodna ili ne.” Swanny je protrljao hrapavi ožiljak koji mu se protezao cijelom stranom lica. “Nemam previše toga za ispričati”, promrmljao je. “Nije da se otimaju za mene.” Joe je iskrivio lice. “Oprosti, stari. Nisam razmišljao.” Swanny je slegnuo ramenima. “Želiš da nazovem Skylar i Edgea i javim im da krenu ovamo? Tebi prepuštam braću. Željet će se sastati u središnjici KGI-a. Neće nam dopustiti da odemo ako ih samo nazovemo i kažemo da nam treba mlažnjak i da usput vodimo i tim, ali da još ne znamo s kojom svrhom.” “Pametnjakoviću”, promrmljao je Joe. “Ali da, u pravu si. Ti nazovi Sky i Edgea. Ja ću nazvati Nathana i Sama pa ćemo se sastati na kompleksu.” Swanny je izvukao svoj mobitel iz džepa i okrenuo se kako bi obavio poziv. Ako bude imao sreće, oboje će biti ondje s obzirom na to da žive zajedno u kući u blizini kompleksa pa će morati obaviti samo jedan poziv.

20


“Edge”, pozdravio ga je Swanny. “Hej, stari, je li Sky s tobom?” “Da, ovdje je”, odvratio je Edge. “Što se događa?” “Pozvali su nas. Moramo smjesta krenuti. Nemam pojma koliko ćemo se dugo zadržati ondje, stoga ponesite sve što vam treba. Održat ćemo sastanak u ratnoj sobi čim budete mogli doći.” “Vidimo se” rekao je Edge i spustio slušalicu. Swanny se nacerio. Rječit kao uvijek. Edge nije puno govorio, ali ljudi su neizostavno obraćali pozornost na njega svaki put kad bi to učinio. Ali opet, tip je bio ogroman. Većina ga se ljudi bojala. Swanny se često pitao kako to da su on i Skylar uopće odlučili biti cimeri. Skylar je bila živahna, otvorena i brbljava. Edge je bio tih i nikada nije prvi započinjao razgovor. Swannyju nije bilo teško zamisliti kako će Skylar izludjeti mrgu nakon samo tjedan dana zajedničkog života. Ali to je trajalo već nekoliko mjeseci i naizgled dobro funkcioniralo. Joe je još uvijek razgovarao s jednim od braće, stoga je Swanny otišao u svoju spavaću sobu kako bi spremio stvari. Provjerio je svoj arsenal, iako je oduvijek bio pedantan kada je riječ o njegovoj opremi te ju je vječno držao spremnu. Pozivi koji su zahtijevali trenutno djelovanje nisu bili neobična pojava. Samo još jedan običan radni dan. Jedino što, ovaj je posao uključivao prekrasnu ženu i bjesnio je zbog toga što ju je netko pokušao napasti, na ovaj ili onaj način. Koliko je uspio doznati iz njezinih pisama bratu i iz Rykerovih priča, imala je veliko srce i bila posve jednostavna, usprkos glamuroznoj manekenskoj karijeri. Jedan mu je prizor sijevnuo u umu. Časopis koji im je Ryker ponosno pokazivao na posljednjoj turi, onoj koja je učinkovito stala na kraj Swannyjevoj vojnoj karijeri, s Eden na naslovnici. Bili su je proglasili najljepšom ženom na svijetu, a Swannyju je bilo jasno i zašto. Bila je toliko prekrasna da su ga jaja boljela zbog toga. Sjajni valovi duge plave kose. I to ne zahvaljujući preparatima. Oči neobične nijanse akvamarina koje su se živahno isticale na njezinoj preplanuloj koži. A njezin osmijeh. Čovječe. Nije imala lažan, nego posve iskren i srčan osmijeh. Oči su joj svjetlucale dok se smiješila. Nije pravila jednu od onih ozbiljnih, zavodničkih poza. U

21


tim plavim oceanima nazirao se tračak nestašluka, poručujući muškarcima da ne predstavlja laku lovinu. A one usne. Bujne, putene. Savršeno pune i zakrivljene. Nije imala ruž, samo mrvicu sjajila. Što se toga tiče, kad je snažnije prizvao tu fotografiju u svoj um, sjetio se kako nije bila našminkana, odnosno ako i jest, izgledalo je kao da uopće nema nimalo šminke. Izgledala je prirodno, kao prava američka djevojka iz susjedstva. Posve obična, samo deset puta zgodnija. Muškarci su mogli samo sanjati o tako prokleto zgodnim susjedama. Obuzdao je svoje odbjegle misli i nagurao odjeću u naprtnjaču, kratko pregledao svoje noževe i ručne granate koje je vječno nosio sa sobom, te se pobrinuo da ponese dovoljno streljiva za dva pištolja koja je namjeravao uzeti. Ponašao se poput prokletog tinejdžera zaljubljenog u navijačicu. Da, više je puta maštao o njoj tijekom onih dugih, hladnih noći kada se nije imao čime zabavljati osim vlastitim mislima. Eden ne bi ni dvaput pogledala muškarca kao što je on. Ili možda bi, ali samo zato da bolje vidi taj ružni ožiljak koji mu narušava lice. Ta je pomisao istog trenutka otjerala njegove maštarije te se iznova posvetio zadatku pred sobom. Učvrstio je pojas na gležnju pa gurnuo mali Sig u futrolu, a potom nabacio rameni pojas i pričvrstio veći Glock. Uzeo je naprtnjaču s odjećom i kutiju sa streljivom pa oprezno prebacio remenje dviju protuoklopnih puški. Jedna je bila poluautomatska, a druga njegov dalekosežni .308 koji je rabio za precizno gađanje mete. Sve ostalo što bi im moglo zatrebati nalazit će se u mlažnjaku u ormariću s oružjem. Nije bio siguran u kakvoj je Eden Sinclair nevolji, ali Ryker je zvučao zabrinuto, a malo je toga zabrinjavalo Sinclairove. Otac im je bio opaki štemer sam po sebi. Raid, najstariji sin, godinama je radio kao policajac, a Ryker je bio zaposlen u privatnoj zaštitarskoj tvrtki, manjoj i manje vojnoj verziji KGI-a. Svi njegovi zadaci bili su zahtjevni. Uglavnom su se ticali tjelesne zaštite, zbog čega je bilo čudno da traži KGIevu pomoć radi zaštite svoje sestre. Swanny je vjerovao kako bi, da je riječ o nekakvoj usputnoj nevolji, njezina obitelj stvorila zaštitni obruč oko nje i sama riješila stvar. Bili su takvi, povučeni. Što je samo potvrdilo njegovu sumnju da je situacija iznimno ozbiljna. Rykerovo okolišanje na telefonu kopkalo je Swannyja. Imao je loš predosjećaj u vezi sa svime time. Ali ruke su mu bile vezane sve dok ne stignu onamo i iz prve ruke doznaju što se događa.

22


Žurnim se korakom vratio u dnevni boravak i ugledao Joea kako trpa odjeću i osobni arsenal, sličan Swannyjevu, u svoje torbe. Svi su imali vlastiti ukus kada je riječ o oružju, ali svi su se držali mota da je mnogo dosta, a još više - još bolje. Ako ih ikad snađe apokalipsa sa zombijima, dočekat će je spremni. KGI-ev kompleks mogao bi izdržati jebeni rat. Sama količina zakonitih - i protuzakonitih sranja koja se skrivaju unutar zidova tog kompleksa šokirala bi običnog građanina. Swanny je raspolagao vlastitom zalihom eksploziva C-4 i brojem granata dovoljnim da se suprotstavi omanjoj vojsci. Tijekom svog zatočeništva zakleo se da si više nikada neće priuštiti onakav osjećaj bespomoćnosti i straha. Prihvatio je neizbježnost vlastite smrti. Čak ju je i prigrlio. U svojim najgorim satima, molio se za nju. Zbog toga je danas osjećao sram, ali tada mu je smrt predstavljala krajnju slobodu. Bijeg iz okrutne stvarnosti. Hvala Bogu na Shei, koja je u međuvremenu postala Nathanovom ženom, a koja je neobjašnjivo stupila s njime u kontakt usprkos tisućama kilometara, obraćajući mu se čistom snagom uma. Pomažući njemu i Swannyju da umaknu svojim mučiteljima i sigurnoj smrti. I Grace. Sheinoj sestri. Zaboga, iscijelila ga je. Jebeno je zaliječila njegove ozljede koje bi inače usporile njegov i Nathanov bijeg. Preklinjao je Nathana da ga napusti. Da se spasi. A umjesto toga, Nathan ga je, uz Sheinu i Graceinu pomoć, iscijelio. Omogućio mu da se nastavi boriti pa su uspjeli živi pobjeći iz tih planina. Ne i zdravi. Ipak, živi. Odsutno je prešao prstima preko ožiljka na svome licu. Bio je to podsjetnik na njegovo vrijeme u zarobljeništvu. Dokaz koji ga je sprječavao da ikada zaboravi one beskrajne dane mučenja i izgladnjivanja. Izrezbarili su i njega i Nathana. Obojica su na sebi još nosila ožiljke iz zarobljeništva, ali Swannyjevi su bili vidljiviji. Bili su mu rasjekli lice, a nakon što su se izvukli i stigli u bolnicu, kirurg tu nije mogao previše učiniti, a Swanny nije patio od tolike taštine da bi se podvrgnuo plastičnoj operaciji. Ne, nosio je taj ožiljak kao podsjetnik na ono što je preživio. To se definitivno negativno odrazilo na njegov ljubavni život, ali seks mu nije predstavljao jedan od prioriteta. Ne otkako se vratio kući živ. Posvetio se svom poslu. Svojoj novoj obitelji. Odmahnuo je glavom. Nije imao obitelj. Sve do Nathana. Obitelj Kelly i KGI prigrlili su ga. Marlene Kelly, matrijarh klana Kellyjevih, prihvatila ga je kao člana obitelji i postupala s njime kao s jednim od mnoštva svojih sinova.

23


Frank i Marlene Kelly imali su šest sinova, ali Marlene je uzela i druge pod svoje okrilje. Rusty Kelly, mrzovoljna tinejdžerica koja je bila provalila u njezin dom, sada se nalazila pred samim završetkom fakulteta. Bila je vedra, prekrasna mlada dama sposobna osvojiti cio svijet. Swanny nije sumnjao kako će joj to jednoga dana zacijelo poći za rukom. A tu je bio i Sean Cameron, zamjenik šerifa u okrugu Stewart. Još jedan posvojeni član klana Kellyjevih, s istim položajem kao i sva druga Marleneina i Frankova djeca. Zapanjivali su ga razmjeri velikodušnosti obitelji Kelly. Obitelj je neprestano rasla i širila se. Joe je bio jedini neoženjeni brat Kelly, a zbog toga ga je Marlene nesumnjivo redovito častila jezikovom juhom. Imala je pregršt unučadi i drugu na putu. A usred svega toga nalazio se Swanny. Prije je vodio usamljeni život samo s kolegama u vojsci koje je smatrao braćom. Ali sada je imao cijelu obitelj Kelly, kao i članove KGI-evih timova. Svi su mu čuvali leđa. Bili su spremni na sve radi njega. Bilo mu je teško pojmiti takvu bezuvjetnu odanost. Bio je otpuzao natrag u skučenu kućicu koju je naslijedio od svojih roditelja nakon što su njega i Nathana otpustili iz bolnice. Ali bio je nemiran i... usamljen. Susret sa smrću, suočavanje s vlastitom krhkošću, a potom i čudnovato iscjeljenje odveli su ga u Tennessee u potrazi za Nathanovim odgovorima o tome što se dogodilo u onim planinama prije nego što su ih spasili. I tako je ostao, isprva smjesta prihvaćen od Marlene Kelly, a potom uposlen kao član KGI-a. Pridružio se novom timu koji su predvodili Nathan i Joe, a nedugo nakon toga pridružili su im se Edge i Skylar. Oni su sada sačinjavali njegovu obitelj. A imati obitelj, ljude koji ga prihvaćaju, bio je... lijep osjećaj. Dok je služio u vojsci, imao je svrhu. Bio je posvetio svoj život potrebi da štiti druge i služi im. Nakon ozljede i otpusta iz bolnice, nije znao što bi sa sobom. U vanjskom svijetu nije postojalo ništa za njega. Nikada ne bi mogao biti sretan s uredskim poslom od devet do pet ili u jalovoj bitki s malograđanskim životom. KGI mu je ponovno pružio osjećaj svrhovitosti. KGI je pomagao ljudima. Štitili su nevine i slabe. Pomagali su smaknuti kretene u različitim dijelovima svijeta, ljude koji su vrebali nedužne. Sada kad bi se budio jutrima, osjećao bi se živim. Kao da ima budućnost. KGI mu je pružio taj osjećaj i zbog toga

24


će im vječno biti zahvalan. Pomirio se s mišlju da se nikada neće skrasiti i osnovati obitelj, ono što su mnogi ljudi uzimali zdravo za gotovo čak i kada nisu bili u vječnoj strci. Bio je okružen isključivo tim stvarima. Sva braća Kelly, izuzev Joea, upoznala su svoje srodne duše. Čak su se i vođe timova, Rio i Steele, skrasili uz svoje obitelji s takvom lakoćom da je ta činjenica i dandanas zbunjivala muškarce i žene koji su djelovali pod njihovim vodstvom. Dovraga, čak su se i Cole i P. J., dvojac iz Steeleova tima, vjenčali i uživali u bračnoj sreći, iako je vjerovao kako to mora biti zanimljivo s obzirom na to da P. J. nimalo ne zaostaje za najboljima među njima. Nema sumnje da Cole s njom nema ni trenutka mira. Ali to nije za njega, i pomirio se s time kao i sa svime ostalim. Smireno i razumno. Nije imao samo vanjske ožiljke. Bio je nepovratno obilježen - promijenjen - i iznutra. Nije bio siguran kako se Nathan nosi s uspomenama. Bio je uvjeren da ga muči priličan broj besanih noći, ali uza se je imao Sheu i mogao se osloniti na nju svakog puta kada bi se u njemu počela buditi ružna avet prošlosti. Ali Swannyja su još uvijek progonile noćne more. Prizori iz njegova zatočeništva. Još se uvijek budio obliven hladnim znojem, uplašen da se vratio u onaj pakao. Da je u lancima i da čeka kada će doći po njega kako bi ga rezali, tukli i ispitivali. Nisu ga uspjeh slomiti. Ponosio se time. On i Nathan izdržali su sve čime su ih njihovi mučitelji počastili i ni u jednom se trenutku nisu slomili. Jer im je u konačnici samo to i preostalo. Njihov ponos i ustrajnost u namjeri da ne dopuste tim govnarima da ih poraze. Sada je vodio dobar život. Ne, nikada neće imati ženu ili djecu, i većinu vremena nije imao ništa protiv toga. Povremeno bi, kad bi se okupila cijela obitelj Kelly pa ga okružila tolikom ljubavlju, ženama i djecom, osjetio snažnu čežnju, ali odavno je otkrio kako nema smisla razmišljati o nečemu što se nikada neće dogoditi. Većina ga žena nije mogla ni pogledati a da pritom ne osjeti strah, gađenje ili sažaljenje. Sažaljenje mu je padalo najteže od svega. Radije je prihvaćao njihov strah i prijezir. Iako mu je činjenica da ga se žene boje zbog njegova izgleda nanosila bol. Prije bi si odsjekao desnu ruku nego ikada naudio ženi. Osjećao je mučninu i pri samoj pomisli na to. Svjedočio je dovoljnoj količini nasilja u životu da zna kako ono nikad neće biti sastavni dio njegova života. Osim kada je riječ o šupcima koji dobivaju ono

25


što su i zaslužili. Bio je ubojica i nije ga pekla savjest zbog izvršavanja pravde tamo gdje je bila potrebna. Sve dok se svakog jutra bude mogao pogledati u zrcalo i osjetiti da je njegova savjest čista, nastavit će obavljati svoj posao i ono što KGI traži od njega. “Spreman?” oglasio se Joe, prenuvši ga iz misli. “Aha. Uzeo sam sve što trebam. Nazvao si Nathana i Sama?” Joe je kimnuo. “Nathan je u pokretu, a Sam zove Garretta, Ethana i Vana kako bi im javio da ćemo se sastati na kompleksu. Rekao sam mu da nema potrebe da zove Steelea ili Rija. Ovo je naša misija. Sin je naš prijatelj i neću dopustiti nikom drugom da predvodi ovu misiju.” “Slažem se”, rekao je Swanny. “Ne znam u kakvoj se nevolji Eden nalazi, ali ako je Sin zabrinut, sigurno je nešto gadno u pitanju.” Joe je kimnuo. “Idemo. Nathan će upravljati mlažnjakom tako da nema potrebe - a nemamo ni vremena - zvati koga od naših pilota.” Swanny se nacerio. “Lijepo je znati da imate pistu na kompleksu. Vožnja do Henry Countyja bila je prava gnjavaža. A da i ne spominjem kako nam omogućuje i te kako brži odaziv u misiju.” Joe je prebacio jednu svoju torbu preko ramena, a potom se sagnuo kako bi primio remenje dviju puški pa ih također prebacio preko ramena. Odnijeli su svu opremu do Joeova kamioneta i oprezno je položili u stražnji dio, a potom se smjestili u kabinu i odvezli se nekoliko kilometara niz jezero do kompleksa.

26


5. POGLAVLJE

KADA su Joe i Swanny stigli na kompleks, Nathan, Sam, Garrett i Ethan već su ih čekali ondje. Swanny je ušao u ratnu sobu i spustio opremu na pod u blizini vrata. Pogledavši ostale, morao je suspregnuti cerek jer bi mu u protivnom vjerojatno isprašili tur. I Sam i Garrett u naručju su držali svoju novorođenu djecu. Dobro, ne baš novorođenu. Bili su stari nekoliko mjeseci, ali prema Joeovim riječima, oboje su ih mučili prvi zubići, a njihovi su roditelji zbog toga provodili mnoge besane noći. Swanny je pretpostavljao kako tate pružaju mamama priliku da predahnu pa su zato poveli djecu na ovaj iznenadni sastanak. “Klinci vam ne daju spavati po noći?” upitao je Joe ne trudeći se sakriti cerek. Sam i Garrett dobacili su mu namrgođene poglede, a Garrett je žurno prošaptao

pssst i mahnuo slobodnom rukom kako bi utišao ostale. “Tek sam je uspavao”, šapnuo je. “Cijelu prokletu noć nije oka sklopila!” Ethan se nasmijao, na što ga je Garrett počastio još jednim prijekornim pogledom. “Dobro došao u svijet roditelja”, glasnim je šaptom odvratio Ethan. “Drago mi je što je ta faza s blizancima gotova. Sada prespavaju gotovo cijelu noć. Mason gotovo pa zna sam ići na kahlicu! Nije loše za dijete od nepune dvije godine.” Ponos u njegovu glasu nije promaknuo ostatku okupljenih. Sam je zakolutao očima i slobodnom mu rukom pokazao srednji prst. “Kad bi vaše žene samo čule i vidjele sve te prostote i bezobrazne geste”, narugao se Nathan. “Sarah ne bi bila sretna da te čuje kako psuješ u Kelseynoj blizini.” “Odjebi”, tiho je odvratio Garrett. Sam je premjestio sina u naručju, a potom ga tutnuo Ethanu u ruke. “Evo ti. Kad si se već toliko izvještio, možeš držati Granta dok ja vodim sastanak.” Ethan je veselo uzeo dijete i smjesta počeo gugutati razdraganom mališanu. Joe, Nathan i Swanny međusobno su zakolutali očima s obzirom na to da su bili jedini bez djece. Nathanu i Shei nije se žurilo dodati još klinaca na hrpu koju su

27


Kellyjevi skupljali, a Joe i Swanny nisu odavali namjeru skrasiti se u skorije vrijeme. Ipak, Swannyju nije uspjelo zatomiti navalu ljubomore dok se osvrtao po sobi punoj kršnih ratnika koji se prepiru oko svojih potomaka. Bilo je teško povjerovati da su ti ljudi prvoklasni štemeri dok razgovaraju o zubićima, bebama i tutama. Ipak su vodili opaku organizaciju. Bili su najbolji. I zapošljavali su samo najbolje. Swanny nije osjećao lažnu skromnost kada je riječ o vlastitim vještinama i sposobnostima. Bio je dobar prije nego što je došao u KGI, ali KGI ga je učinio boljim. Bio je u svojoj najboljoj formi, ili barem na putu prema njoj. Kada se tek vratio iz Afganistana nakon višemjesečnog zarobljeništva, izgladnjivanja i mučenja, bio je puka ljuštura osobe kakva je nekoć bio. Ali uz pomoć dobrih prijatelja, obitelji Kelly i kompletne KGI-eve organizacije, iznova je posložio svoje slomljene djeliće. Barem one tjelesne. Nije bio siguran hoće li u glavi ikada više biti onaj stari. Još je uvijek imao noćne more. Odnosno noćne strahote, s obzirom na to da njegovi snovi teško da su spadali u kategoriju običnih noćnih mora. Većina ljudi nije sanjala kako ih režu nožem, skidaju im odjeću i postupaju s njima kao sa životinjom. Dovraga, većina je životinja imala bolji tretman od onoga koji su mu pružili njegovi mučitelji. Jednog će se dana pomiriti sa svime time. Barem se tako nadao. Na kraju krajeva, jedino je to i mogao. Nadati se da mu prošlost neće zauvijek narušavati budućnost. Možda ga njegovi demoni neće nikada napustiti. Ali barem se naučio učinkovitije nositi s njima. Ali nije želio tek prolaziti kroz život. Želio je živjeti. Radije će umrijeti prije nego što ponovno dopusti da ga zarobe. Nikada mu više nitko neće oduzeti čovječnost i samu njegovu dušu. Kada bi pomislio na sve one trenutke tijekom zarobljeništva kada se poželio predati - kada se predao - osjećao je sram. Nathan je bio mnogo snažniji od Swannyja, a ta mu je činjenica smetala i nakon svih tih mjeseci. Ali nikada više. Nitko ga i ništa više neće poraziti na onakav način. Bio je to zavjet koji je načinio onoga trenutka kada se njegov spas iz nedostižnog sna pretvorio u stvarnost. Vrata ratne sobe otvorila su se, a u nju je laganim korakom ušetao nasmiješeni Donovan. Kao najnoviji ženik u obitelji, vječito je bio dobrog raspoloženja. Iako Eve, njegova žena, nije bila trudna, njezini mlađi brat i sestra živjeli su s njom i Vanom.

28


Travisu je bilo šesnaest godina i pohađao je lokalnu srednju školu, a Cammie, Eveina preslatka sestrica, imala je pet godina i najesen trebala krenuti u vrtić sa Charlotte, Samovim starijim djetetom. Donovan je podigao obrvu ugledavši djecu u Ethanovu i Garrettovu naručju. “Još vas uvijek muče zubići?” “Doći će i tvoj dan, braco”, upozorio ga je Sam. “I nemoj misliti da ćemo ti pružiti i mrvicu suosjećanja kada ti i Eve budete dobili djecu.” Donovan se nacerio. “Veselim se tom danu. Ne mogu dočekati sva ta sranja zbog kojih vi cendrate i cvilite. Ali neko ćemo vrijeme pričekati. Eve je još mlada i dugo je vremena skrbila o bratu i sestri. Ne želim joj smjesta natovariti dodatnu odgovornost na vrat. Oboje želimo djecu. Mnogo djece. Ali imamo mnogo vremena pred sobom i želim najprije uživati s njom, Cammie i Travisom prije nego što proširimo obitelj. Ne želim da Cammie i Travis ikada i pomisle da će ih dopasti sporedno mjesto jednom kada Eve i ja dobijemo drugu djecu.” Joe je nestrpljivo uzdahnuo. “Nije da imam nešto protiv sveg tog obiteljskog života koji doslovce izbija iz zidova, ali moramo se usredotočiti na misiju. Možemo li prijeći na stvar?” “To su riječi slobodnog muškarca”, oglasio se Ethan otežući riječi. Swanny je također postajao nestrpljiv. Sinov mu poziv još uvijek nije davao mira i, jednako kao i Joe, bio je spreman za pokret. Vrata su se ponovno otvorila, a kroz njih su prošli Edge i Skylar, usredotočeni i spremni za pokret. “Okej, svi su ovdje”, rekao je Joe. “Započnimo.” “Hoćeš li nam reći što se događa ili ćete samo maznuti mlažnjak i zbrisati?” sarkastično je upitao Sam, suptilno ih podsjećajući da, iako u organizaciji sudjeluje cijela obitelj, glavna riječ ipak pripada njemu. Odnosno, da dijeli vodstvo s Garrettom i Donovanom, ali Sam je većinom bio glavni u cijeloj toj priči, iako je uključivao braću prilikom svake odluke. Ethan se polagano dokazivao, ali morao je mnogo toga nadoknaditi s obzirom na to da se pridružio KGI-u tek prije nekoliko godina nakon što su spasili njegovu ženu, Rachel. Edge i Skylar prišli su stolu za razvijanje strategije za kojim su se ostali okupili, a

29


Skylar se prije toga dječjim glasom obratila Grantu u Ethanovim rukama. “Hajde, vrati malca Samu kako bismo mogli početi raditi na strategiji”, rekao je Ethan pružajući dijete Skylar. “Mislim da je vrijeme da mu zamijene pelenu, a ja sam svoje odradio što se toga tiče.” U isto vrijeme, muškarci koji su imali djecu nasmiješili su se, a oni koji nisu izgledali su pomalo užasnuto. Skylar nije izgledala nimalo smeteno pri pomisli na mijenjanje pokakane pelene. Ispružila je ruke i uzela dječaka iz Ethanova naručja te ga nježno zanjihala prije nego što ga je konačno predala Samu. “Presladak je, Same. I jako ti sliči! Čudno mi je vidjeti vašu djecu jer je Charlotte pljunuta Sophie, a Grant isti ti”, zamišljeno je rekla Skylar. “Tvoj Mini-me!” “Jadno dijete” promrmljao je Nathan. “Halo? Čeka nas misija?” ozlojeđeno se oglasio Joe. Garrett je pažljivo premjestio Kelsey u naručju kao da je riječ o bombi koja samo što nije eksplodirala. Napeo se i stao zuriti u nju, vidno napeta čela. Swanny je na mrginu licu uvidio tragove mnogih neprospavanih noći i to kako je vidno odahnuo kada mu se kći lagano promeškoljila, a potom vratila spavanju, ugodno smještena u očevu naručju. Ali mrgine oči ispunjavali su tolika ljubav i obožavanje da bi Swanny morao biti slijep ili skroz glup da ih ne zamijeti. Ta je djevojčica bacila Garretta na koljena i nastavit će to činiti dok god je živa. Ipak, jedna je stvar bila sigurna, i vrijedila je za svu djecu u obitelji Kelly. Ni jedno dijete na svijetu neće uživati veću pozornost i zaštitu u odnosu na tu dječicu. Swanny je žalio zbog jadnih budala koje će poželjeti hodati s kćerima braće Kelly. Doček na trijemu od namrgođenog, pretjerano zaštitnički nastrojenog oca? Swanny bi drage volje platio da to može vidjeti. “Onda, što imamo ovdje?” tiho je upitao Garrett. “Nisi nam dao pretjerani broj informacija odakle bismo krenuli.” Joe je pogledao u Nathana. “Nazvao me Ryker Sinclair. Rekao je da mu je sestra u opasnosti. Da ju je netko napao, ali nemam pojma na što zapravo misli.” Nathan se namrštio. “Zar nije njegova sestra supermodel ili nešto slično? Pokazivao nam je njezine fotografije. Neki ju je časopis proglasio najljepšom ženom na svijetu prije nekoliko godina. Pokazao nam ga je kad smo bili na posljednjoj turi.”

30


“Da, to je ona”, odvratio je Swanny. Sam spomen naslovnice časopisa - one sjajne, svilenkaste plave kose raspršene kao na laganom povjetarcu, blistavih očiju i zasljepljujućeg osmijeha - vratili su mu sjećanje na prvi put kada je vidio njezinu fotografiju. Osjećao se kao kreten jer je osjetio gotovo identičnu reakciju zbog puke uspomene. “Dakle, vi poznajete Rykera Sinclaira?” upitao je Donovan. Joe je kimnuo, kao i Nathan i Swanny. “Zajedno smo služili u vojsci”, pojasnio je Nathan. “Spasio mi je guzicu”, ubacio se Joe. “Gurnuo me na tlo i primio metak namijenjen meni. Dužnik sam mu.” “U tom smo mu slučaju svi dužnici” spremno je odvratio Sam. Takav je bio Sam. U njegovim očima dug jednog brata podrazumijevao je dug cjelokupne obitelji. To se također odnosilo i na ostatak KGI-a. “Nije ulazio u prevelike detalje”, nastavio je Joe. “Ali zvučao je zabrinuto, a ako je on zabrinut, onda bismo trebali biti i mi. Otac mu je bio vojnik, a njegov stariji brat radi za policiju. Vjerojatno su uposlili zaštitarsku tvrtku da štiti Eden jer ne mogu zamisliti da bi Veliki Eddie prepustio kćerinu sigurnost čistoj sreći. Stoga mi činjenica da su nas zvali govori da je u pitanju nešto veliko. Sin mi je rekao kako je Eden zapela u hotelu i da lete prema njoj. Rekao je da će se javiti čim dozna gdje ćemo se sastati, ali zamolio je da krenemo u njihovu smjeru.” Sam je prikovao Joea pogledom. “Javi mi istog trena čim dobiješ više informacija, a ako se tvoj tim ne može sam nositi sa situacijom, ne budi tvrdoglav. Nazovi i zatraži pojačanje, a ja ću ti za nekoliko sati poslati Steeleov ili Riov tim.” “Jeste za?” upitao je Joe okrećući glavu kako bi pogledao Edgea i Skylar. “Nego što”, Skylar je odvratila glasom kojim je poručila Joeu da joj njegovo pitanje ide na živce. “Mi smo dio tima. Ako idete vi, idemo i mi.” Edge se nacerio, a ta je gesta izbrisala krute crte njegova lica i odagnala tamnu sjenu iz njegovih očiju. “Ni sam to ne bih bolje rekao.” “Onda dobro, svi u zrak pa se javite čim sletite i doznate više o situaciji”, rekao je Donovan. “Ja ću obavijestiti Steelea i reći mu neka bude pripravan” tihim je glasom rekao

31


Garrett, iako je još uvijek zurio u svoju kćer, naizgled uplašen da bi se mogla probuditi i na najmanji zvuk. Lecnuo se, očigledno ugledavši nešto što mu se nije svidjelo. Jasna stvar, začuo se jecaj, a Garrettove oči ispunila je panika. Umorno je izdahnuo. Swanny je zamalo osjetio žaljenje prema njemu, ali kako je mogao kad je tip imao svu sreću ovoga svijeta pred sobom? Prekrasnu ženu koja ga obožava. Novorođenu kćerkicu. Nadu u još djece. U budućnost koju neće dočekati usamljen. Ne, Swanny nije osjećao žaljenje prema njemu. Shvatio je kako ga obuzima... zavist. Je li Donovan osjećao istu stvar prije nego što je Eve ušla u njegov život, dok su se njegova braća zaljubljivali jedan po jedan? Kujući vlastiti, odvojeni put. Još uvijek čvrsto utkani u okrilje Kellyjevih, ali odlučni započeti i utabati vlastiti put. Raspršiti se u različitim smjerovima, iako ih je svako raskrižje dovodilo na isto mjesto. Kući. Na jezero Kentucky. “Sranje. Trebao bih otići kući. Vjerojatno će željeti sisati. Nadao sam se da će Sarah moći malo dulje odspavati”, rekao je Garrett iskrivljena lica. Ne pričekavši odgovor, doslovce je potrčao prema vratima dok se za njegovim leđima prolamao smijeh. Zastao je tek toliko kako bi podigao desnu ruku i srednji prst, a potom nestao iz ratne sobe. “Nisam se šalio”, ozbiljno je rekao Sam, a svi su se istog trena iznova usredotočili na njega. “Ako budete smatrali da ne možete bez pojačanja, smjesta me nazovite. Garrett i ja trenutačno smo izvan pogona, ali Van i Ethan, kao i druga dva tima, mogu stići onamo za kratko vrijeme. Obavijestit ću ih da budu spremni u slučaju da vam zatrebaju.” “Skužili smo, veliki brate”, sarkastično je odvratio Nathan. “Sad smo veliki dečki. Vrijeme je da nas skineš sa sise i pustiš u bijeli svijet.” “Budalo”, promrmljao je Sam. “Dužnost mi je da se brinem za sve vas. Ja sam najstariji, stoga to spada u opis moga posla.” “Sve je u redu dok god ne tvrdiš da si mozak cijele operacije”, rekao je Donovan otežući riječi. “To je moja uloga. Ja sam ovdje glavni štreber, sjećate se?” Ostali su zakolutali očima, ali Joe je uto podigao svoju naprtnjaču te ostalima dao znak. “Idemo, put pod noge. Gubimo vrijeme. Same, je li mlažnjak spreman za pokret?” upitao je Joe.

32


Sam je kimnuo. Joe je pljesnuo Nathana po ramenu. “Okej, braco. Ti furaš.” “Ovoga puta s dopuštenjem”, sarkastično je odvratio Sam. “Nikada me nećete pustiti na miru zbog onoga puta kada sam ukrao mlažnjak, zar ne?” ozlojeđeno je upitao Nathan. “Imao je opravdan cilj”, Swanny ga je podržao. Nathan je bio uzeo KGI-ev mlažnjak i odmaglio poput šišmiša, ali vratio se sa Sheom. S novom nadom u život. Swanny je zamjećivao promjenu na Nathanu. Uvelike je napredovao u odnosu na čovjeka koji je prošao kroz isti onaj pakao koji je i Swanny pretrpio. Swanny nije sumnjao da Nathan još vodi bitku sa svojom prošlošću, ali zračio je očiglednim mirom. Bio je... sretan. Zadovoljan. Zar to nije bio svačiji krajnji cilj? Donovan se mračno nasmiješio. “Istina, ali to ne znači da ga nećemo zajebavati zbog toga kad god uhvatimo priliku.” “Seronje”, progunđao je Nathan. Skylar i Edge nabacili su svoje torbe na leđa i krenuli prema vratima. Swanny je zastao kako bi uzeo svoju torbu, a Nathan i Joe u međuvremenu su prekapali po KGIevu arsenalu odmah pokraj stola za razvijanje strategije. Oštrim su se korakom zaputili prema hangaru. Nalazio se prilično daleko u odnosu na ratnu sobu, ali dok bi nagurali svu opremu u brojne terence i odvezli se do piste, već su mogli biti ondje i ručno je unositi u mlažnjak. Usprkos sitnoj građi, Skylar nije zaostajala za krupnim muškarcima i nije bila zadihana. Održavala je besprijekornu tjelesnu formu. Swanny je još za njezina prvog dana u novom timu zamijetio kako nije kivna ni na koga, niti smatra da se mora dokazivati pred bilo kime samo zato što je žena u poglavito muškoj organizaciji. Bila je izrazito bistra, pametna i samouvjerena. A onih nekoliko puta kada je Swanny nije promatrao kao kolegicu iz tima - kao dio cjeline - shvatio je da je prekrasna na živahan način. Ali samouvjerena. Da. To je bila privlačna osobina na ženi. Možda se neki muškarci ne bi složili, ili bi se možda osjećali ugroženo od žene sposobne brinuti se ne samo za sebe nego i za one oko sebe, ali prema Swannyjevu mišljenju nije postojala privlačnija žena od one koja zna što želi i spremna je suočiti se sa svijetom. Možda joj je činjenica da nije jedina žena u KGI-u pomogla u vezi s time - iako je

33


Swanny smatrao kako to vjerojatno nema previše utjecaja na njezin stav. Sky je bila neovisna. Nije joj trebala P. J. da probije led umjesto nje. Bila je i te kako sposobna samostalno napraviti nered i isprašiti turove. I ona i P. J., ako će već iskreno. P. J. Rutherford... dovraga, Coletrane po novom. Neprestano se morao ispravljati. Ona i Cole sada su u braku, ali bilo je teško početi razmišljati o njoj kao o P. J. Coletrane. U svakom slučaju. P. J. je bila opaka ratnica koja je s lakoćom mogla srediti tipa - ili tipove - dvostruko veće od sebe. Skylar nije bila nimalo slabija i nitko se od kolega nije odnosio prema njoj kao prema... pa, djevojci. Poput P. J., bila je jedna od dečki. Kao što je već i prije zaključio, obje su žene bile i više nego sposobne brinuti se za sebe, i što je još važnije, savršeno sposobne čuvati leđa svojim kolegama. Swanny nije sumnjao da mu Skylar - ili P. J. - čuva leđa. Povjeravao im je svoj život, jednako kao i one njemu svoje. Tako je funkcionirao KGI. Kemija je morala postojati na točno određenoj razini unutar tima kako bi radili i funkcionirali poput švicarskog sata. Njihovi - i tuđi - životi ovisili su o tome. Dok su se ukrcavali, Swanny je razmišljao o Eden. Njezina mu se fotografija nije prestajala vrtjeti po glavi. Bila je nevjerojatno lijepa, draga i po svemu sudeći imala zlatno srce. Upotrijebio je svoj mobitel kako bi proučio njezine nedavne aktivnosti, željan doznati više o ženi o kojoj je njezin brat tako često govorio. I tome kako joj trenutačno izgleda karijera. Ako je prije nekoliko godina bila najljepša žena na svijetu, kakva je sada situacija? Je li se promijenila? No dok je zahvaljujući Googleu zurio u njezine nedavno snimljene fotografije, shvatio je da je umjesto toga postala još nevjerojatno ljupkija nego prije. Ljupkija. Ta ga je riječ zabavljala. Nije se mogao prisjetiti ni jednog puta kad se poslužio njome u pismu, a bio je i te kako siguran da je nikada nije upotrijebio ni u govoru. A opet se nije mogao dosjetiti prikladnije riječi. Prekrasna. Prelijepa. Njima se obično koristio. Entuzijastično se razbacivao uokolo njima. Ali ljupka? Nekako mu se činila elegantnijom i bezvremenskom. Poput Eden. Njezina ljepota nije izlazila iz mode. Bila bi prelijepa u bilo kojem vremenu. Otvorio je njezine ostale fotografije: profesionalne poze, reklame i neke u kojima je izgledala kao da je uhvaćena u trenutku nepažnje. Te je najpomnije proučio tražeći

34


dokaz, uvid u njezinu osobnost. U ono što se nalazi iza sve te šminke, glamura i blještavila. Iako nema nikakve veze ako je bila kameleon, hinila osmijeh i pokazivala dobro srce samo u javnosti. Obavit će svoj posao jer mu plaćaju za to. A hoće li mu se potencijalni klijent svidjeti ili odgovarati, to ne igra nikakvu ulogu pri preuzimanju misije. Nije mogao donijeti konačno mišljenje o njoj. Ali kako i bi, kad je nije upoznao i stekao vlastiti dojam? Uvelike se oslanjao na prve dojmove i instinkte. U rijetkim su ga prilikama iznevjerili. Letimice je prolistao razne članke, određene pouzdane stranice s vijestima i druge, obične tabloide. Ali svi su imali jednu zajedničku osobinu. Prikazivali su je kao apsolutno savršenstvo. Davala je novac u dobrotvorne svrhe i pomagala u prikupljanju sredstava za humanitarne organizacije. Posjećivala je bolesnu djecu u bolnici i posvećivala svoje vrijeme različitim dobrotvornim svrhama. Bila je istinska rijetkost da ne može pronaći ni jednu špekulaciju ili barem očigledno izmišljeno sranje objavljeno radi pompe ili s ciljem prodavanja laži. Nije naišao ni na jednu negativnu stvar o njoj. Nije skrivala trudnoću, konzumirala drogu, imala lude bivše, ali ni potencijalne ljubavnike, kad je već kod toga. Namrštio se zbog toga. Takva prelijepa, točnije ljupka žena zacijelo je bila okružena masom muškaraca koji joj se pokušavaju uvući u gaćice. Zapitao se je li žena prokleta svetica. Gotovo je prezirno otpuhnuo na tu pomisao. Nitko nije toliko savršen. Svi imaju mane. Pitao se koje su njezine. Pitao se je li sve što je pročitao bilo iznimno pomno osmišljeno i izvedeno za javnost te kakva se zapravo osoba skriva iza svega toga. Ryker bi ga uvjerio da je Eden točno onakva kakvom je prikazuju u medijima i još bolja, ali on teško da može biti objektivan. Ali nikada nije čuo Rykera kako izgovara i jednu jedinu lošu riječ o njoj. Gunđao je o Raidu, svom starijem bratu, pa čak i o ocu, nazivajući ga tvrdoglavim starim prdonjom koji i dalje voli izvikivati naredbe poput vojnog zapovjednika. Znao je da je Ryker izgubio majku kad je bio vrlo mlad i da mu je to teško palo, ali najviše njegovu ocu. Prema njegovim riječima, Eden je po izgledu bila pljunuta majka. Ryker je rekao kako se otac za njihova djetinjstva hvalio da je i ona mogla biti manekenka, ali nije željela biti u središtu pozornosti. Njezino najdraže mjesto na svijetu bio je dom gdje se mogla brinuti o djeci i provoditi vrijeme sa svojom obitelji.

35


Bila je žena vojnika, a žene vojnika posebna su vrsta žena. Često predstavljaju neopjevane junake kada je riječ o služenju domovini. A pristaju na žrtve daleko iznad onoga što većina žena iskusi tijekom cijeloga života. Dok su im muževi na terenu, ostajale bi same kod kuće, odgajale djecu, održavale obitelj na okupu i podržavale muževe. Samo posebna žena može biti toliko nesebična da se odrekne vlastitog muža radi zaštite drugih ljudi. Ljudi koji nikada neće upoznati te žene. Ljudi koji nikada neće moći izraziti svoju zahvalnost vojnicima, a kamoli njihovim ženama. Swanny je neizmjerno poštivao žene vojnika, jednako kao što je iznimno cijenio žene Kellyjevih i žene vođa timova. Njihovi su muževi u svakom smislu predstavljali vojnike, iako više nisu aktivno sudjelovali u službi. Ali KGI je svakog trenutka mogao primiti poziv za misiju baš kao danas, te bi ostavili sve i preuzeli zadatak spašavanja drugih, ostavljajući svoje žene i ne znajući hoće li im se ikada više vratiti. A opet su se savršeno nosile s time i nisu gubile snagu. Bile su otporne. Ponovno je pogledao na svoj mobitel, našavši se oči u oči s iznimno prekrasnom Edeninom fotografijom. Smijala se u fotoobjektiv klečeći na jednom koljenu i grleći ogromnog mastifa. Oči su joj blistale od sreće; osmijeh joj je bio širok i otkrivao savršeno ravne, nestvarno bijele zube. Kada se Joe bacio na sjedalo pokraj njega, hitro je zatvorio preglednik i Edeninu fotografiju u koju je dotad zurio. Doslovno je slinio nad ženom koju nikada nije ni upoznao, a ona je bila toliko daleko izvan njegove lige da to nije bilo ni smiješno. Neće ga ni zamijetiti. Rijetki su ga zamjećivali. Bio je tih i obično se držao postrani. Razgovor je prepuštao ostatku tima. Dužnost mu je bila pobrinuti se da sve ide kao po loju. Jednako kao i dužnost njegovih timskih kolega. Njegov posao nije iziskivao rječitost i to mu je savršeno odgovaralo. A kada bi ga ljudi zamijetili... Pa, reakcije su bile uobičajene. Užas. Gađenje. Strah. I sažaljenje. Odmahnuo je glavom, znajući da Eden neće biti nimalo drugačija od drugih, usprkos srcu veličine Teksasa. Bila je okružena prelijepim ljudima. Bogatim ljudima. Uglađenim i dotjeranim. Posljednja moda i holivudski tračevi bili su joj nadohvat ruke, vrlo vjerojatno. A opet... njezinu obitelj, njezinu neposrednu obitelj predstavljali su bivši vojnik i policajac. Jesu

36


li je držali čvrsto na zemlji? Pomisao na nježnu ljepoticu okruženu trojicom muškaraca koji su iskusili ono najgore u ljudima, umrljali ruke krvlju i nosili čast u svojim srcima bila mu je nezamisliva. Ruža među trnjem. Isuse. Sad se pretvorio i u pjesnika. Karijera ju je odvodila na mjesta koja su bila kilometrima daleko u odnosu na one u kojima se on kretao. Ispijanje vina u Parizu na šminkerskoj koktel-zabavi predstavljalo je posve drugi svijet u odnosu na čamljenje na straži u iščekivanju pravih pet sekundi da potegne okidač nakon cijela tri dana bez sna jer bi, ako izgubi koncentraciju čak i na jednu desetinku sekunde, mogao propustiti svoju priliku. Ne, Eden ga neće ni pogledati. A ako to i bude učinila, zacijelo ga neće pogledati drugi put. Ali to ne znači da ne može pasti oči na njoj. Nekako je zamišljao da će mu njezina prisutnost doći kao tople sunčeve zrake. Uskoro će doznati. Čovjek smije sanjati. To nije protuzakonito. Ali bio je dovoljno pragmatičan da zna kako su snovi za tipove poput njega uzaludna vježba te da neizbježno vode do razočaranja.

37


6. POGLAVLJE

EDEN je nervozno provukla prste kroz kosu, pitajući se hoće li oćelaviti prije nego što svemu tomu dođe kraj. Strpljivo je prepričala, po treći put, događaje koji su se zbili nakon što su ona, David i Micah izišli iz zgrade po završetku snimanja. Micah i David dali su izjave identične njezinoj. “To je doista sve što znam, detektive Gibbse”, umorno je rekla. “Sve se zbilo vrlo brzo. Prozori su se rasprsnuli za našim leđima, a mene su gurnuli na tlo. Sve se odvilo munjevitom brzinom. Uplašila sam se. A potom je dojurio auto pa su me ugurali unutra i dovezli ovamo u hotel.” Detektiv i njegov partner razmijenili su frustrirani pogled, obojica s notesima u rukama i bilježeći ono za što su vjerojatno smatrali da su savršeno beskorisne informacije. “Žao mi je što vam ne mogu više pomoći”, dometnula je Eden, osjetivši nelagodu zbog iznenadne tišine. “Jeste li nekoga priveli?” A potom se dosjetila još nečega i posramila se jer joj to dosad nije ni palo na pamet. Zadržala je dah i hitro pogledala najprije jednog pa drugog detektiva. “Je li tko ozlijeđen? Jesu li koga ustrijelili?” Gibbs je odmahnuo glavom. “Nekoliko lakših posjekotina prilikom razbijanja stakla. Jedan iskrenuti gležanj dok je osoba bježala s mjesta pucnjave. Ali nitko nije ustrijeljen.” “Hvala Bogu”, dahnula je Eden. Oglasilo se oštro kucanje na vratima popraćeno prepoznatljivim povikom. “Eden! Tata je.” Olakšanje joj je pojurilo žilama pa je naglo ustala iz naslonjača, ali Micah ju je zadržao. “David će otvoriti vrata. Ne miči se.” Sve u Eden ključalo je od frustracije dok je David prilazio vratima. Čim su u sobu ušli njezin otac i braća, odgurnula je Micu u stranu i pohitala na suprotan kraj sobe u očev zagrljaj. “Eden, hvala Bogu da si dobro”, otac joj je prošaptao na uho.

38


“Hvala što ste došli tako brzo”, gorljivo je odvratila. “Tako mi je drago što ste svi ovdje.” Potom se prebacila na Raida koji ju je ščepao i zagrlio poput medvjeda, a potom i na Rykera, koji je nije stisnuo nimalo slabije. “Uplašila si nas, dušo”, rekao je Raid kada ju je Ryker konačno pustio. Eddie je pogledao dva detektiva za Edeninim leđima i namrštio se. “Što se događa?” Eden je uhvatila njegovu ruku i povela ga prema detektivima koji su čekali. “Tata, ovo su detektiv Gibbs i njegov partner, detektiv Barnes. Došli su me ispitati zbog pucnjave.” “Jeste li nekoga priveli? Koji se vrag danas dogodio?” zarežao je Eddie. “Još smo uvijek u početnoj fazi ispitivanja, gospodine”, staloženo je odvratio Gibbs. “Ispitujemo svjedoke i pokušavamo posložiti djeliće slagalice.” “Jeste li uspjeli što doznati?” upitao je Raid. “Jeste li vi policajac?” upitao je Barnes. Raid je kimnuo. “Sve što znamo jest to da su hici ispaljeni s visine, a ne s ulice. Izvukli smo jedan metak iz betona i kut pokazuje da je ispaljen s osmog ili devetog kata, stoga provjeravamo hotel na suprotnoj strani ulice i pregledavamo svaki kutak od petog do jedanaestog kata. Dosad nismo ništa otkrili, ali pretražujemo hotelske zapise o svim osobama koje su odsjele na tim katovima”, objasnio je Barnes. “Snajper?” upitao je Ryker. “Tako se čini”, namrgođeno je odvratio Gibbs. “Dokazi upućuju da su ispaljena samo četiri hica, ali ne možemo biti posve sigurni. Obavili smo detaljnu pretragu svih soba koje gledaju na tu ulicu, ali nismo pronašli ni jednu čahuru, stoga je napadač vjerojatno počistio za sobom. Tražimo otiske prstiju, ali osim u slučaju da nam se posreći, to će potrajati.” “Jeste li završili s mojom kćeri?” oštro je upitao Eddie. “Izgleda iscrpljeno. Ispitujete je cijelo prokleto poslijepodne?” Barnesovi su obrazi planuli. “Takva je procedura, gospodine.” “Dobro sam, tata”, tiho je rekla Eden.

39


“Ne, nisi”, usprotivio se Raid. “Ovdje su već nekoliko sati”, rekao je Micah. “Rekao bih da su završili.” Gibbs je uzdahnuo. “Doznali smo sve što je zasad moguće.” “Je li slobodna?” Barnes je podigao obrvu. “Žuri vam se?” Eddie mu je uzvratio pogledom koji bi većinu muškaraca učinio manjim od makova zrna. Eden je rijetko viđala taj pogled, ali i te kako ju je plašio. Gibbs i Barnes nisu ostali ravnodušni. Barnes se nelagodno premjestio u naslonjaču, a potom spustio pogled. “Imam još jedno snimanje”, tiho je rekla Eden. “Preksutra. Sutra moram na put. Važno je. Najvažnije snimanje u mojoj karijeri.” Njezini otac i braća razmijenili su nelagodan pogled, ali nisu rekli ni riječi. “Ostavite mi svoj broj u slučaju daljnjih pitanja” rekao je Gibbs. “Obavijestit ćemo vas ako koga privedemo, dakako.” Eden im je dala broj svog mobitela, kao i Micah i David. Detektivi su potom otišli obećavši im javljati novosti u slučaju. Kada su zatvorili vrata za sobom, Eden se bacila na kauč i zatvorila oči. Raid i njezin otac smjesta su je okružili, a otac ju je ponovno privukao u zagrljaj. Osjetila je kako drhti te shvatila da je prestravljen. Nije bio jedini. Sve do trenutka kada su detektivi stigli, brzo nakon Micina poziva, nije bila ni svjesna koliko je malo nedostajalo da pogine. Bila je potresena tijekom cijeloga prvog sata ispitivanja. “Tako mi je drago što ste došli”, rekla je. “Jako sam se uplašila, ali sada ste vi ovdje pa sam dobro.” Otac ju je odmaknuo od sebe i položio svoje velike dlanove na njezina ramena. “Pozvao sam neke ljude, dušo.” Nabrala je čelo. “Koje ljude i zašto?” “Oni su najbolji, ili barem Ryker tako kaže. Dovodim ih ovamo kako bi se pobrinuli za tvoju sigurnost tijekom idućeg snimanja.” Eden je zinula od šoka. “Ali što s Davidom i Micom? Zato su ovdje. I odradili su svoj posao. Zaštitili su me i odveli na sigurno. Što je još potrebno?” Lice njezina oca bilo je neumoljivo. “Danas si zamalo poginula, Eden. Nema

40


rasprave. Želim da budu uz tebe u svakom trenutku. David i Micah mogu na pošteno zasluženi odmor.” “Ali, tata...” “U pravu je, Eden”, ubacio se Raid. Eden se okrenula prema Rykeru molećiva pogleda u očima, ali on je izgledao jednako odlučno kao Raid i njezin otac. “Najbolji su u svome poslu”, rekao je Ryker, stežući čeljust. “Nema šanse da odeš na to snimanje bez njih. Znam da ti je važno, inače bismo te odveli kući i stavili pod neprestani nadzor pa ti sjebali karijeru.” Eden je osjetila kako joj se lice rumeni, a bijes ključa u utrobi. Urotili su se protiv nje. Donosili odluke umjesto nje. Ona je odrasla žena i ima pravo na vlastite odluke. “U pravu su, Eden”, rekao je Micah. Zastenjala je. “O, zaboga, ne i ti.” “Danas si zamalo poginula”, rekao je David. “Ako su ti ljudi koje dovodi tvoj otac najbolji, tada su ti upravo oni potrebni. Nitko ne želi da stradaš.” “Svi mahnito trčite pred rudo”, istaknula je. “Po svemu sudeći, riječ je o nasumičnoj pucnjavi, a ja sam se slučajno zatekla na krivom mjestu u krivo vrijeme. Mogao je poginuti bilo koji prolaznik. Ne samo ja.” Ugledala je odbljesak nečega u očevim očima, ali jednako ga je brzo nestalo, a lice mu se odlučno stegnulo. “Ne želim riskirati tvoju sigurnost”, rekao je. “Udovolji mi, Eden. Zato što sam na korak od toga da te odvučem kući i naložim tvom agentu da otkaže cijelu stvar, dovraga.” Njezinu odluku nisu poljuljale prijetnje. Kada je pogledala oca i braću, u njihovim je očima vidjela samo strah. I zabrinutost. Znala je da ih neće moći odgovoriti od dodatnog osiguranja, a znala je kako je njezin otac u stanju ispuniti svoju prijetnju i odvesti je kući te je držati pod ključem koliko god je potrebno. Uzdahnula je, jagodicama prstiju masirajući sljepoočnice i osjećajući umor sve do kostiju. “Umorna si, dušo”, rekao je Raid. “Hoćeš li pokušati odrijemati i odmoriti se prije nego što Kellyjevi stignu? Na putu su ovamo, a čeka nas mnogo planiranja s obzirom na to da sutra navečer letiš za Pariz.”

41


David joj je pružio bočicu lijeka na recept koju je hotelski liječnik prepisao Eden kada ju je došao pregledati nekoliko sati ranije. “Uzmi. Moraš se odmoriti”, rekao je bez okolišanja. Prostorija je već bila krcata testosteronom. Zadrhtala je pri pomisli kako će tek biti kada se pojave oni koje god da je njezin otac uposlio. Micah joj je tutnuo bočicu s vodom u ruku, a Raid ju je potom povukao na noge i poveo prema spavaćem dijelu apartmana. “Mrzim kada muškarci vode glavnu riječ u mom životu”, progunđala je kada je Raid zatvorio vrata za njima. Privukao ju je u naručje i čvrsto je zagrlio. “Bojimo se, dušo. Izađi nam u susret, molim te. Nemaš pojma kako se tata osjećao nakon tvog poziva. Bit će mu bolje ako zna da te čuvaju najbolji.” “Totalno to namjerno radiš”, optužila ga je. Raid se odmaknuo nevina izraza lica. “Što?” “Znaš ti dobro što”, zgađeno je odvratila. “Ucjenjuješ me pomoću tate.” “Pali li?” “Da. Dovraga.” Nacerio se i poljubio je u čelo. “Popij lijek i naspavaj se, dobro?” “Kako god, veliki brate. Ali osveta je zajebana stvar, znaš.” “I ja i Ryker osjećat ćemo se mnogo bolje zbog toga”, odvratio je, a lice mu je iznova poprimilo ozbiljan izraz. Eden je uzdahnula. “Pristala sam, stoga mi prestani nabijati krivnju na nos.” “Zabrinuti smo zbog tebe, dušo. Volimo te i ne želimo da ti se bilo što dogodi.” “I ja volim vas”, odvratila je. “A sada briši da se mogu baciti na krevet. Samo što se nisam srušila.” “Samo ako prije toga popiješ tabletu”, ustrajao je. Kako bi dodatno naglasio svoje riječi, prekrižio je ruke i nestrpljivo se zagledao u nju. “Baš ste pravi tirani”, promrmljala je. Ali poslušala ga je i kriveći lice progutala tabletu gorka okusa. “Eto. Zadovoljan?”

42


“Da”, odvratio je, naginjući se kako bi je poljubio u čelo. “Probudi me čim stignu, dobro?” Kimnuo je. “Obećaj mi”, navaljivala je. “Želim biti barem prisutna dok budete odlučivali o mojoj budućnosti.” Raid je zakolutao očima. “Obećavam. A sada briši u krevet.” Nije ju trebalo previše nagovarati. Nije čak ni odmaknula pokrivače. Bacila se ravno na nos te uz uzdah zabila glavu u raskošne jastuke. U daljini je začula zatvaranje vrata pa sklopila oči, svladana umorom.

43


7. POGLAVLJE

JOE je zaustavio terenac pred stražnjim ulazom u hotel i nazvao Rykera da mu otvori kako ne bi morali ušetati u predvorje naoružani do zubi. Nekoliko trenutaka poslije, Ryker je otvorio vrata i rukom im dao znak da iziđu iz vozila. Požurili su unutra, a Ryker se hitro rukovao s Joeom, Nathanom i Swannyjem. “Hvala što ste tako brzo došli”, rekao je Ryker dok su se uspinjali stubama. “Nema problema”, odvratio je Joe. “Eden odmara, što je dobra stvar”, rekao je Ryker kada su se zaputili hodnikom prema sobi. “Tata ne želi da ona zna što se događa, ili barem ne sve. Ne kažem da se slažem, ali poslušat ćemo ga. On će vam dati sve potrebne informacije kako biste znali što vam je činiti.” Zaustavio se pred vratima hotelske sobe i gurnuo karticu za otključavanje u predviđeni otvor. Potom je pogurnuo vrata i uveo ih unutra. Swanny je pogledom prešao preko prostorije te zamijetio starijeg čovjeka za kojeg je pretpostavio da je Eddie Sinclair i mlađeg muškarca koji je morao biti Rykerov stariji brat, Raid. Eddie im je prišao ispruživši ruku te su se svi međusobno upoznali. Čim su sjeli, Eddie se nagnuo naprijed u svom naslonjaču i tiho im se obratio. Dobacio je letimičan pogled prema zatvorenim vratima iza kojih je Swanny vjerovao da Eden spava. “Eden smatra da je riječ o nasumičnoj pucnjavi” potiho je rekao Eddie. “Ali ja znam da nije tako. Netom prije nego što se to zbilo, primio sam prijetnju. To je duga, zamršena priča. Riječ je o... osveti.” Swanny je podigao obrve, a Joe se namrštio. “Možete li objasniti? Znate li od koga dolazi ta prijetnja?” Eddie je provukao prste kroz kosu, a pogled mu se smrknuo od brige. “Davno, dok sam još sudjelovao u tajnim operativcima, jedna naša misija otišla je kvragu. Trebali smo smaknuti Raula Sancheza, veliku facu u krijumčarenju droge i oružja i jednako uspješnu u trgovini ljudima. Bio je upleten u gotovo sve. Na kraju smo ulovili priliku da

44


ga sredimo. Na rođendanu njegove kćeri.” Utihnuo je i nakratko ostao šutjeti dok su mu se u očima kovitlale emocije. “Njegova žena i kći stradale su u unakrsnoj vatri. Sanchez i sin uspjeli su pobjeći.” “Dovraga”, promrmljao je Nathan. “To nije bilo sve”, umorno je rekao Eddie. “Nekoliko godina poslije, Sanchez me udario tamo gdje najviše boli. Po mojoj ženi.” Glas mu je prepukao pa se vidno morao pribrati kako bi mogao nastaviti. “Ubio mi je ženu.” “Isuse”, promrmljao je Swanny. “Počeo sam ga tražiti”, mračnim je glasom nastavio Eddie. “Nisam mu mogao dopustiti da se tek tako izvuče. Ne s obzirom na to da sam znao da je kriv. Stoga sam ga pronašao i pozvao pomoć pa smo ga sredili. A sada...” Obama je dlanovima protrljao lice, a kada ih je sklonio u očima su mu blistale suze. “Krug se osvete nastavlja. Njegov mi sin sada želi oduzeti ono što su oduzeli njemu. Majku, sestru, a potom i oca. Poslao mi je Edenine fotografije. Rekao mi je da će mi oduzeti ono što najviše volim. I, Bože dragi, samo nekoliko sati nakon toga netko ju je pokušao ubiti.” Oštro se zagledao u članove KGI-a. “Prekosutra ima vrlo važno snimanje. Snimat će u zatvorenom prostoru, i to je jedini razlog zašto je puštam od ode. Nema šanse da bih joj dopustio da boravi na otvorenom gdje bi njezina zaštita predstavljala pravu noćnu moru. Ali ovo joj je iznimno važno. Ne mogu je spriječiti jer ne zna cijelu priču niti želim da je zna.” Joe je podigao jednu obrvu, a Swanny je jasno vidio odraz nezadovoljstva na njegovu licu. I sam je gajio jednako mišljenje. Edenina obitelj postupala je s njom kao s razmaženom princezom pod staklenim zvonom zbog čega će posve sigurno stradati. “Rekao sam joj da sam vas pozvao jer me brine to što se danas dogodilo i jer je želim zaštititi. I želim. Mora biti zaštićena u svakom trenutku.” “Gdje je to sljedeće snimanje?” upitao je Nathan. “U Parizu”, odvratio je Eddie. “Mediji nisu objavili da će Eden biti novo zaštitno lice

45


kozmetike Aria. Stoga, ako se kloni javnih zračnih luka i ne ostavi pismeni trag, možemo se nadati da će, prije nego što je taj tip sustigne, snimanje biti završeno, a ona kod kuće.” “Možemo je odvesti KGI-evim mlažnjakom” ohrabrujuće je rekao Joe. “Dakle, učinit ćete to?” s nadom je upitao Eddie. “Pristajete na taj posao?” Joe je suzio oči. “Ne bismo bili ovdje da samo razmišljamo o tome, gospodine.” “Hvala vam”, iskreno je odvratio Eddie. “Ali želim vašu riječ. Eden ne smije znati što sam vam upravo rekao. Ne želim da pati zbog činjenice da smrt njezine majke nije bila slučajna. Dovoljno mi je teško što to znaju moji sinovi.” Joe je uzdahnuo. “Mi joj nećemo reći.” "Tata?” Swanny je okrenuo glavu u smjeru nesigurnog, ženstvenog glasa i ugledao Eden pred otvorenim vratima spavaće sobe. Na sebi je imala veliku mušku košulju s dugmima, a iako je bila viša od prosječne žene, porub joj je sezao do koljena, otkrivajući dobar dio njezinih utegnutih nogu. Optužujuće je pogledala Raida. “Obećao si da ćeš me probuditi čim stignu.” “Upravo su došli, dušo”, smirujućim je glasom odvratio Raid. “Spremao sam se doći po tebe. Tek smo se upoznali.” Nije ni trepnuo izgovarajući tu laž. Swanny nije mogao skloniti pogled s Eden. S njezine raščupane kose, snena pogleda i nogu za poludjeti. Naizgled shvativši kako je odjevena samo u majicu, povukla ju je nadolje u pokušaju da pokrije noge, ali time ju je samo zategla na grudima tako su se jasno ocrtavale, a platno otkrivalo tek blagi obris bradavica. “Ja, ovaj, idem se obući”, rekla je s očiglednom nelagodom u glasu. Hitro je zatvorila vrata. “Sad kad ste je vidjeli, dajte mi jedan dobar razlog zašto da joj slomim srce”, tiho je rekao Eddie. “Vjeruje u svačiju dobrotu. Odviše je blaga za svoje dobro. Ne želim to uništiti. Ne ako to mogu spriječiti.” Swanny se prenuo iz svog zanosa i pogledao timske kolege kako bi se uvjerio da nitko nije zamijetio kako je nepristojno zurio u Eden. Ako i jesu zamijetili, nisu to pokazali, hvala Bogu.

46


Nastupila je tišina, a u sljedećem je trenutku Eden ponovno izišla, odjevena u traperice i majicu kratkih rukava te kose povijene u konjski rep. Nije se trudila šminkati, ali Swanny je vidio fotografije na kojima je sva dotjerana i više mu se sviđala prirodna Eden. Izgledala je prekrasno bez obzira na to što ima na sebi. Možda ga je manje zastrašivala obična osoba nego supermodel. “Ja sam Eden Sinclair” bespotrebno je dometnula. Nasmiješila se svim članovima KGI-a dok ih je Ryker predstavljao. Swanny se napeo kada je Ryker stigao do njega i, kao i obično, okrenuo obraz s ožiljkom od nje tako da ga ne mora gledati. No Eden ga je počastila jednako toplim osmijehom dok se rukovala s njime, čvrsto mu stišćući dlan. “Swanny, naravno da se sjećam kako je Ryker govorio o tebi. Kao i o Nathanu i Joeu. Tako mi je drago što konačno upoznajem ljude s kojima je služio u vojsci.” Sjela je pokraj oca, a na licu joj se ocrtavala nelagoda. “No, što se događa, tata?” Eddie je uzdahnuo i uhvatio Edeninu ruku. “Bilo bi mi lakše da imaš bolju zaštitu tijekom tog novog snimanja. Znam koliko ti znači, stoga neću tražiti od tebe da odustaneš. Ali da mogu biti mirne duše, radije bih da KGI preuzme brigu za tvoju osobnu sigurnost, barem tijekom tog snimanja.” Eden se osvrnula oko sebe napućivši usne, kao da je tek u tom trenutku shvatila kako David i Micah više nisu prisutni. “Poslao sam ih kući. Odavno su trebali uzeti dopust”, rekao je Eddie, ispravno protumačivši Edenin upitni pogled. “KGI će preuzeti njihovu dužnost.” Uzdahnula je. “Ne čini ti se da barem malčice pretjeruješ?” nježno je upitala. “Ne.” Taj istodobni odgovor došao je od Raida, koji do tada nije rekao ni riječ. Eden je začuđeno pogledala brata. “Radije bih da pretjeramo nego da ne poduzmemo ništa kada je u pitanju tvoja sigurnost”, rekao je Raid. “A ako je malo dobro, tada je više bolje.” Eden je objesila ramena, a lice joj je odavalo poraz. “U redu. Ali ne mogu dovući pet ogromnih tjelohranitelja na set. Fotograf će dobiti mlade.” “Morat će se pomiriti s time”, ispalio je Joe. “Razgovarat ću sa svim ljudima koji su

47


uključeni u snimanje i objasniti im zašto moramo biti ondje. Dogovorit ćemo se. Ne moraš se brinuti da ćemo ti smetati. Ali bit ćemo ondje. Tvoja nam je sigurnost glavni prioritet i nije nas briga koga moramo pregaziti da bismo je postigli.” Iznenađeno je trepnula. “Pa, dobro.” “Nego, naručio sam poslugu u sobu kako bi jela, a potom želim da se dobro naspavaš”, odlučno je rekao Eddie. “Sutra letiš za Pariz, ali nećeš ići komercijalnim letom. Ne želim ostaviti pisani trag i omogućiti bilo komu da te s lakoćom pronađe.” Eden je problijedjela. “Zbilja misliš da su pucali baš na mene?” “Ne želimo riskirati tvoju sigurnost”, izjavio je Ryker. “Sve dok se ne uvjerimo u suprotno, postupat ćemo kao da je riječ o izravnoj prijetnji.” Eden je duboko udahnula i zavalila se u naslonjač. Potom se obratila ocu: “Neću ništa osim salate. Ne smijem se udebljati ni pola kilograma za to snimanje.” Swanny je začuđeno podigao obrve, a Eden je to zacijelo primijetila. Dobacila mu je potišteni osmijeh. “Kamera dodaje četiri do šest kilograma. Stoga jednostavno moram imati četiri do šest kilograma manje jer ih ona svejedno dodaje. Iznimno je nemilosrdna. Ako imaš imalo viška, pokazat će ga, a zbog toga bih mogla ostati bez ugovora.” “Savršena si upravo takva kakva jesi”, ispalio je Swanny. Njezin je osmijeh postao topliji, a obrazi porumenjeli. “Hvala ti. Ali moj se fotograf ne bi složio.” “Onda je glup”, promrmljao je Swanny. “Naručio sam od svega pomalo kako bismo svi mogli jesti. Ima i nekoliko salati za prilog pa možeš uzeti koju budeš željela” utješio ju je Eddie. “Ali kunem ti se, Eden, čim završi to snimanje, uzet ćeš stanku na neko vrijeme i jest ćeš poput pravog ljudskog bića. Previše si mršava. Zabrinjavaš me.” Zakolutala je očima. “Nije da imam poremećaj u prehrani, tata. Vježbam i savršeno sam zdrava.” Oglasilo se zvono na vratima apartmana, a Ryker je ustao kako bi pustio poslugu u sobu. Nekoliko trenutaka poslije, hrana je poslužena na stol i svi su se poslužili njime kao švedskim stolom. Eden je proučavala sve članove Swannyjeva tima pa se nastojao držati otraga, što

48


dalje od njezina pogleda. Ipak, osjetio je njezino proučavanje i smjesta postao nervozan. Sjeo je što je dalje mogao od nje dok su jeli. Ali činilo se da nema prevelike razlike. Svakog puta kada bi kradomice pogledao prema njoj - skrivajući obraz s ožiljkom - uvidio bi kako ga pomno proučava. Mogao se zakleti da osjeća kako ga promatra. Je li buljila u njegov ožiljak i nastojala ga bolje vidjeti? Ali ne, kada je ponovno ulovio njezin pogled, shvatio je kako jednostavno zamišljeno zuri u njega. “Swanny? Kako se zapravo zoveš?” iznenada ga je upitala. Swanny je iznenađeno podigao pogled zbog činjenice da se obratila baš njemu, usprkos tomu što tijekom objeda nije razgovarala ni s jednim od članova njegova tima. Obrazi su joj se zažarili kao da žali zbog svog nepromišljenog pitanja. Dovraga, ispao je nepristojan jer je tako tupo zurio u nju poput kretena. “Hoću reći, u svim Rykerovim pismima, obraćao ti se kao Swannyju i rekao je da si dobio taj nadimak po svom prezimenu, Swanson, ali nikada mi nije rekao kako se zapravo zoveš”, požurila je dometnuti, kao da se pokušava opravdati zašto ga je to uopće pitala. “Daryl”, Swanny je odvratio hrapavim glasom. “Ali nitko me tako ne zove. Nikad. Svi me znaju kao Swannyja.” Eden mu je uzvratila takvim osmijehom da je ostao bez zraka kao da ga je netko zveknuo u trbuh. Pogled joj je bio topao, s natruhom iskre u očima. A možda je samo umišljao. “Zapamtit ću to... Swanny”, rekla je ne skidajući osmijeh s lica. “Jako mi je drago što si se vratio iz Afganistana. Ryker je mjesecima bio izvan sebe nakon što ste ti i tvoji kolege nestali u akciji. I osjećala sam kao da vas sve poznajem preko Rykerovih pisama, stoga sam i sama bila silno uzrujana.” Stvarno ga je doživjela. Razgovarala je isključivo s njime, iako je mogla reći istu stvar i Nathanu. Ali nije ni pogledala nikog drugog osim njega. Svakog puta kada bi zirnuo prema njoj, ulovio bi je kako zuri u njega. Nije imao blage veze kako da joj odgovori. Što da kaže. Jezik mu se spetljao, a riječi su mu zapele u grlu. Naposljetku je uspio protisnuti samo hvala, svjestan svoje nepristojnosti jer nije rekao ništa više. Osjećao je sram i kada su svi završili s jelom pa je Raid poslao Eden u krevet.

49


Eden se usprotivila, govoreći da je već odrijemala, ali Raid se nije dao odgovoriti. Stavio joj je dvije tablete na dlan i nije se pomaknuo dok ih nije progutala. Bilo je devet sati navečer, a morali su još štošta isplanirati. Bit će im i te kako lakše ako Eden spava, tako da slučajno ne načuje nešto za što njezin otac ne želi da dozna. Nakon što je nezadovoljno mahnula svima poželjevši im laku noć, Eden je dopustila Raidu da je odvuče u krevet, ali oni su pričekali još pola sata, a potom je Raid tiho provjerio je li već zaspala. Vratio se s podignutim palčevima. “Spava kao top. Današnji ju je dan iscrpio, iako to nikad ne bi priznala.” “Okej, dakle, riješili smo pitanje Edenine sigurnosti”, rekao je Joe, “ali što je s izvorom prijetnje? Kakve nam informacije možete dati? Mogu nazvati Sama i uposliti tim da radi na tome jer ćemo inače pucati u prazno dok ne uklonimo prijetnju.” “Nisam razmišljao ni o čemu osim o tome da zaštitim Eden” priznao je Eddie. “Ali naravno da treba ukloniti onoga tko joj prijeti. Kontaktirao sam nekoga u vezi s time, ali nije se javio stoga sam zahvalan što ste vi možete pobrinuti za nju.” “Ja ću nazvati Sama”, ubacio se Nathan. “Objasnit ću mu situaciju, ali morate nam reći sve. Ne skrivajte ništa što bi nam moglo pomoći ili otežati stvar. Ne možemo ići naslijepo. Sam neće poslati tim ako zna da će stradati.” Eddie je kimnuo. “Reći ću vam sve što znam. Cijenim to. Više nego što ću vam ikada znati reći.” “Dok smo mi u Parizu s Eden, vi, Ryker i Raid morate se primiriti. Ako taj tip ne uspije doći do Eden, jednako bi tako mogao napasti nekoga od vas”, upozorio je Joe. “Neću se skrivati od tog govnara”, rekao je Raid, a oči su mu opasno bljesnule. “Moram obavljati svoj posao. Da bar taj šupak napadne mene.” “Samo se čuvajte”, rekao je Nathan. “Mi ćemo se dobro pobrinuti za to da se ne domogne Eden.” “To je sve što tražim”, rekao je Eddie. “Da zaštitite moju djevojčicu.” “Edge, nazovi jednog od naših pilota i reci mu neka dođe s većim mlažnjakom. Reci mu što se događa i neka bude spreman sutra u tri. Kad smo već kod toga, nazovi i drugog pilota pa neka dođu obojica, a drugi neka vrati manji mlažnjak na kompleks”, rekao je Joe. “Nathane, ti nazovi Sama. Objasni mu situaciju. Vi ostali mirujte. Moramo

50


se odmoriti dok još možemo.” “Mi možemo spavati u Edeninoj sobi”, rekao je Ryker, pokazavši na sebe, oca i brata. “Tako će vaša ekipa imati više mjesta za spavanje.” “Moram nazvati Nigela, njezinog agenta, i reći mu što se događa”, rekao je Eddie. “I on bi mogao pomoći s ljudima na setu. Namjerava stići onamo prije Eden, stoga bi i to moglo biti od pomoći, nadam se.” Čim su se Sinclairovi povukli u Edeninu sobu, Swanny je počeo spravljati provizornu postelju na podu, uzevši jedan jastuk s kauča. Nakon što su Edge i Nathan obavili pozive, pridružili su se ostalima i legli. Bio je to posve uobičajen radni dan. Ništa što nisu učinili već tisuću puta. Mogli su to obaviti i zatvorenih očiju. Ali Swanny se ipak zatekao posve budan, iznova vrteći po glavi one kratke trenutke u kojima je dijelio prostoriju s Eden. Bio je u pravu. Sama njezina prisutnost djelovala je kao da ga sunce kupa svojim toplim zrakama.

51


8. POGLAVLJE

EDEN se probudila ošamućena kao rijetko kad ujutro. Protrljala je oči u pokušaju da razbistri vid te se prisjetila dviju tableta za koje ju je Raid natjerao da ih popije. Pogledala je na sat i shvatila kako je netom prošlo osam. Barem nije prespavala cijelo jutro. Čekalo ju je mnogo posla prije odlaska u Pariz. Nakon brzinskog tuširanja odradila je svoj ritual njege kože, izostavivši nanošenje šminke. Koža joj je morala disati kako bi izgledala što bolje za nadolazeće snimanje. Ležerno se odjenula nabacivši udobne traperice i široku majicu. Nakon što je nazula japanke, potražila je ostale za koje je nesumnjivo znala da kuju planove bez nje. Zakolutala je očima izlazeći iz spavaće sobe. Bila je posve uvjerena kako njezini otac i braća pretjeruju, ali bili su iskreno zabrinuti, posebno njezin otac. Nakon smrti njezine majke poprimio je toliko zaštitnički stav prema njoj da je to bilo gotovo smiješno, ali nije mu željela zadavati dodatne brige, stoga se prepuštala njegovim raspoloženjima kad bi ga zahvatila. Svi su ispijali kavu, a televizija je prikazivala lokalnu postaju s vijestima. Mahnula im je, ne znajući što da kaže skupini ljudi koju je njezin otac uposlio radi njezine zaštite. Ionako su djelovali povučeno. Svi osim Joea. On je izgledao kao vođa i dosad većinom vodio glavnu riječ. A opet joj nije on zapeo za oko. Za razliku od Swannyja. Taj je tihi muškarac bio po nečemu poseban. Bilo je čudno da je zapela za Swannyja među tolikom gomilom testosterona, ali jednostavno nije bilo drugog objašnjenja. Uzevši šalicu kave iz Raidovih ruku, ostala je stajati otraga i nijemo proučavati ljude u čijem će društvu provesti sljedeći tjedan. Skylar je bila sitna i slatka, blistavih očiju i duge plave kose, ali u njezinom slučaju izgled je zacijelo varao, jer kako bi inače uspjela dobiti posao u organizaciji poput KGIa? Edge je bio ogroman i impozantan muškarac. Vrhovi ušnih školjki bili su mu pomalo rascvjetali kao u boksača ili boraca mješovitih borilačkih vještina. Nos mu je bio malčice grbav što je upućivalo na zaključak da ga je vjerojatno barem jednom slomio.

52


Imao je tamne oči i kosu do ramena. Pogled joj je odlutao do Swannyja. Tih i pronicljiv, na jednoj strani lica imao je ožiljak koji je završavao na samom rubu njegovih usana. Činilo se kao da se netko poslužio nožem i rasjekao mu lice. Ožiljak je bio ispupčen, a rubovi nepravilni kao da je nehajno zašiven, bez ikakve brige za njegov tjelesni izgled. Pitala se što mu se dogodilo i kako je zaradio takvu stravičnu ozljedu. Naizgled osjetivši Edenin pogled, sreo je njezine oči i okrenuo tu stranu lica od nje. Često je to činio. Zamijetila je kako, kada bi je ulovio kako zuri u njega, vječito odvraća ozlijeđenu stranu lica od njezina pogleda. Kao da osjeća nelagodu zbog svog izgleda. Fascinirao ju je, ali nije mogla uprijeti prstom u točan razlog zašto je tako. Nije bio zgodan u klasičnom smislu. Ali imao je čvrsto tijelo i odisao nekakvom grubošću koja je godila njezinim ženskim instinktima. Bio je iznimno častan. U to je bila potpuno sigurna. Od svih članova KGI-eva tima, najviše je povjerenja imala u Swannyja, a neka je vrag odnese ako zna zašto. Kada ga je pomnije poručila, spoznaja se obrušila na nju poput tone cigala. Privlačio ju je. U seksualnom i emocionalnom smislu, što je bilo prilično glupo s obzirom na to da mu, pod a, predstavlja samo posao, i pod b, da su se tek upoznali. Vjerojatno je smatra ludom zato što sve vrijeme bleji u njega. Umrijet će od srama ako je shvatio njezino zanimanje kao puko iščuđavanje njegovu ožiljku, nalik na zurenje u olupinu vlaka s koje je nemoguće skrenuti pogled. Na poslu je bila okružena muškarcima koje bi većina žena smatrala prekrasnima, ali ona ih je pak smatrala odviše lijepima. Odviše... savršenima. Swannyjeve oči poletjele su prema njoj kao da je osjetio njezin ustrajni pogled te ga nakratko zadržao, uzvraćajući joj istom mjerom. Osjetila je blagu toplinu u obrazima, ali nije se mogla nagnati da skrene pogled. Njegove su je oči opčinjavale, a pogled prodirao u nju kao da joj nastoji vidjeti u samu dušu. Nadala se da joj činjenica da joj se sviđa nije ispisana na čelu. On je prvi skrenuo pogled, okrenuvši glavu u stranu. Razočaranje je ispunilo Edenina prsa jer nije uvidjela nikakav dokaz da osjeća jednaku privlačnost prema njoj. Pogled mu je bio odmjeren dok joj je uzvraćao proučavanjem. Vjerojatno ju je smatrao drskom i bestidnom. Okrenula je glavu začuvši posebni izvještaj na kanalu s vijestima. Cijela se skupina umirila i napeto poslušala izvjestiteljevu žurnu dojavu.

53


Došlo je do još jedne pucnjave, a osumnjičenik je priveden. Ulovila je očev iznenađeni pogled i namrštila se. Prije nego što je dospjela prokomentirati što su čuli, zazvonio joj je mobitel te je spustila pogled i ugledala nepoznati broj na zaslonu. Sjetivši se da je bila dala svoj broj detektivu, pritisnula je tipku prihvaćajući poziv te prinijela mobitel uhu. “Halo?" “Gđice Sinclair?” “Da, ja sam. ” “Ovdje detektiv Barnes. Želio sam vam javiti da je jutros došlo do još jedne pucnjave.” “Da, upravo sam čula na vijestima”, odvratila je. “Rekli su da je osumnjičenik priveden.” Detektiv je promrmljao psovku koja je sumnjivo nalikovala na nešto poput “jebeni novinari”, a potom rekao: “Da, priveli smo osumnjičenu osobu, ali riječ je o jednostavnom slučaju. Samo sam vam želio javiti kako se ne biste dalje brinuli. Uhitili smo krivca i priznao je da stoji i iza jučerašnje pucnjave. Ne mogu ulaziti u prevelike detalje, ali pomislio sam da bih vam trebao javiti kako biste se mogli prestati brinuti.” “Hvala što ste nazvali”, rekla je. “Vrlo sam vam zahvalna.” “Nema na čemu. Čuvajte se.” Pritisnula je tipku za prekid poziva i podigavši glavu srela nestrpljive poglede svih prisutnih. “To je bio detektiv Barnes”, rekla je. “Potvrdio je da su uhitili osumnjičenika te da je priznao krivnju za jučerašnju pucnjavu.” Uslijedila je potpuna tišina u kojoj su se svi međusobno pogledavali, kao da ne znaju što bi rekli. “Stoga, ovaj, pretpostavljam da je sve ovo bespotrebno”, nastavila je, pokazavši prema članovima KGI-a. “Ne slažem se”, odlučno je rekao Raid. Eden je raširila oči. “Ali uhitili su krivca i očito je kako nije riječ ni o čemu osobnom.” “Bilo bi mi lakše kad bi te KGI pratio u Pariz”, rekao je njezin otac neumoljiva izraza lica.

54


Suzila je oči. “Što mi prešućujete?” Ryker ju je obgrlio rukom oko ramena. “Daj nam iziđi u susret, Eden. Zamalo si stradala. Svima bi nam bilo lakše da znamo kako imaš bolje osiguranje tijekom snimanja u Parizu. Osim toga, ionako su ovdje i imaju plan.” “Okani se emocionalne ucjene”, promrmljala je. “Raid joj je već postavio dobre temelje.” Otac joj je prišao i uhvatio je za ramena, ozbiljna lica. "Učini to radi mene, Eden. Molim te. Bolje ću spavati ako znam da te štite najbolji.” Teško je uzdahnula. “Okej, okej, kako god. Ali želim da se zna kako je to posve nepotrebno.” “Gospođice Sinclair.” Iznenađena, naglo je skrenula pogled prema Swannyju koji joj se tiho obratio. “Smatram da jest potrebno”, nastavio je. “Već ste u svim vijestima zbog upletenosti u jučerašnju pucnjavu. Vani su na stotine luđaka i moguće je da će netko željeti kopirati napad. Trebali biste barem na neko vrijeme pojačati svoje osiguranje. Pričekati da se stvari slegnu. Ne možete se tako nehajno odnositi prema tomu.” Ostatak okupljenih činio se jednako iznenađenim kao i ona duljinom njegove izjave. Odlučnost u njegovu glasu rekla joj je kako misli posve ozbiljno. “U pravu je”, namrgođeno je rekao Ryker. Podigla je dlanove u znak predaje. “Već sam rekla da ću pristati.” “Ali morate to shvatiti ozbiljno”, rekao je Swanny. “Što znači da morate slušati što vam kažemo i ne opirati se. Posao nam je da vas zaštitimo, ali ne možemo ga odraditi bez vaše potpune suglasnosti.” Trepnula je, ali nije sklonila pogled s njega, osjećajući kako joj se toplina širi žilama pred Swannyjevim ustrajnim pogledom. Ovoga puta nije okrenuo ožiljak od nje. Zurio je u nju gotovo kao da je izaziva da prva skrene pogled. “Otkrit ćete da nisam teška osoba”, tiho je odvratila. Swanny je iskrivio lice. “Nisam mislio reći da jeste. Ako je tako ispalo, ispričavam se.” Odmahnula je glavom. “Ne, nemaš se zašto ispričavati. Samo želim da znate kako nisam neka razmažena diva koja radi bijesne ispade ako nije po mome. Potpuno ću

55


surađivati. Ne želim vam otežavati posao.” “Cijenimo to, gospođice Sinclair” ubacio se Joe. “Molim te, zovi me Eden”, rekla je, pogledom obuhvativši cijelu skupinu i sve ih uključivši u svoju zamolbu. “U redu, Eden”, rekao je Swanny. Nešto se čudno dogodilo u njezinu želudcu kada je začula svoje ime na njegovim usnama. Skrenula je pogled i zagledala se u oca, sigurna kako joj obrazi plamte. Posljednje što je željela jest biti očita. Ili ispasti očajna. “Kad krećemo?” upitala je kako bi odagnala nelagodu. Joe je potom preuzeo glavnu riječ, odrješito je obavještavajući o njihovim planovima. Ostala je zadivljena činjenicom da su u stanju toliko brzo smisliti nešto takvo. Zapravo, pristupali su cijeloj stvari vrlo ozbiljno i prvi je put osjetila tračak nelagode. Što ako su u pravu? Što ako je netko odluči upucati sad kad je mediji razvlače na sve strane? “Ispratit ćemo te, a potom se vratiti kući”, rekao je Raid. “Moram se vratiti na posao, ali očekujemo da nam se često javljaš, a ako se bilo što dogodi, smjesta želimo znati za to.” Eden je kimnula, progutavši knedlu u grlu. Svi su se ponašali kao da će se nešto nesumnjivo i dogoditi.

56


9. POGLAVLJE

EDEN se opustila u stražnjem dijelu mlažnjaka, savijajući koljena i gurajući stopala pod sebe dok se naslanjala na bočnu stranu kauča. Ostali su još uvijek sjedili u prednjem dijelu na sjedalima, ali ona se povukla u salon čim su poletjeli. Nije joj se sviđao strah koji ju je ščepao. Nije živjela svoj život na takav način. U vječnom strahu od onog najgoreg u ljudima. Slava je nije nimalo promijenila, odnosno barem je tako mislila. Ispod sveg tog glamura još je uvijek bila ista ona djevojka kakva je bila oduvijek. Njezini otac i braća držali su je čvrsto na zemlji. Čak i kad bi se pokušala pretvoriti u nešto što nije ili dopustiti slavi da joj udari u glavu, oni bi je brzo prizvali pameti. Začuvši buku, shvatila je kako više nije sama, stoga je naglo podigla pogled i ugledala Swannyja na dovratku salona. Na licu mu se ocrtavao upitan pogled dok je zurio u nju. “Sve u redu?” tiho je upitao. Uzvratila mu je pogledom, upijajući njegov izgled. Potom je kimnula i pokazala na mjesto pokraj sebe na kauču. “Sjedni, molim te. Godilo bi mi društvo.” Swanny je oklijevao, a potom se, na njezino razočaranje, spustio u jedan od naslonjača dijagonalno nasuprot kauču. “Mislio sam da ne želiš društvo s obzirom na to da si došla ovamo odmah nakon uzlijetanja”, rekao je. Slegnula je jednim ramenom. “Nije to. Jednostavno ne poznajem nikoga od vas i sve mi je ovo došlo kao iz vedra neba. Zapravo ne volim biti sama i rijetko kada jesam. Kad ne radim, odem kući i boravim s tatom i družim se s njime i braćom." “Prilično si zauzeta, čini se”, rekao je Swanny. "To s Arijom mnogo ti znači, zar ne?” Kimnula je. “Aha. To mi je dosad najvažniji događaj u karijeri. Ugovor je ogroman i imala sam žestoku konkurenciju. Nema šanse da ga propustim zato što je neki kreten

57


prestao uzimati lijekove i počeo pucati po ljudima.” Smiješak je zatitrao na jednom kraju njegovih usana. Zamijetila je kako mu se na ozlijeđenoj strani gornja usna zapravo nije pomaknula, zbog čega se njegov osmijeh činio polovičnim. Bio je to iskrivljeni smiješak koji joj se iznimno svidio. Zapitala se je li mu oštećen koji živac pa da zbog toga ne može pomaknuti taj kraj usana. A potom se zapitala kakav bi osjećaj bio poljubiti ga. Osjetiti te usne na svojoj koži. Izdajnička joj je vrućina sunula uz vrat pa je natjerala vlastite misli da se vrate na uobičajene teme. Prokletstvo svijetle puti bilo je zamjetno rumenilo. “Ne želim te zabrinjavati, Eden”, rekao je Swanny, iznova se uozbiljivši. “Pobrinut ćemo se da ti se ništa ne dogodi. To nam je posao. I ne želim umanjivati važnost ove misije, ali prošli smo i te kako gore stvari.” Nagnula je glavu u stranu. “To ti predstavljam? Misiju?” Doimao se iznenađenim zbog njezina pitanja pa je, kao da je tek tada shvatio kako je gleda ravno u oči, okrenuo ožiljak od nje i stao je promatrati postrance. “Zašto to radiš?” tiho ga je upitala. Swanny se namrštio i ponovno lagano okrenuo glavu prema njoj. “Što radim?” “Okrećeš se od mene kako ne bih vidjela tvoj ožiljak.” Swanny je izgledao zatečeno njezinom izravnošću pa je dugo šutio prije nego što je ponovno progovorio. “To je navika”, priznao je. “Ne smeta mi”, odvratila je, žudeći za time da odagna njegovu nelagodu u njezinoj blizini. “A ako smeta drugim ljudima, to je njihov problem, ne tvoj. Ako te osuđuju zbog tvojih ožiljaka, onda su šupci koji ne zaslužuju tvoje poštovanje ni tvoju pozornost.” Nasmijao se, a grubi zvuk koji je nahrupio iz njegovih pluća iznenadio ju je. Bore oko njegovih očiju produbile su se, a pogled mu je ispunilo veselje. Odsutno je prešao prstom preko ožiljka, a potom spustio ruku. “Boli li te još?” tiho ga je upitala. Odmahnuo je glavom. “Samo uspomene.” Smjesta je poprimio smeten izraz, kao da žali jer je podijelio nešto toliko osobno s njom. Ali Eden se oduševila jer su vodili pravi razgovor. Istinski razgovor koji se nije vrtio oko posla zbog kojeg je ovdje. “Kako se to dogodilo?”

58


Dugo je ostao šutjeti, a sjene su otjerale svjetlost iz njegovih očiju. Potom je duboko izdahnuo i nagnuo se u naslonjaču, naizgled obuzet nelagodom. “Ako previše zadirem, slobodno mi reci da se bavim svojim poslom”, požurila je dodati. “Nije riječ o morbidnoj znatiželji. Željela bih doznati više o tebi...” Utihnula je prije nego što izgovori nešto zbilja glupo, primjerice to da je maštala o njegovim usnama na svojima i dodirivanju tog ožiljka vlastitim prstima. Željela je odagnati bilo kakve zaostatke njegove boli, iako joj je pomisao da mu može ponuditi bilo što zvučala smiješno. “Na našoj posljednjoj turi, zarobili su Nathana, mene i još nekolicinu iz našeg tima. Odvojili smo se od Joea i njegova tima. Oni su se izvukli. Mi nismo. Mjesecima su nas mučili i izgladnjivali prije nego što smo pobjegli.” Vratio je prste na ožiljak. “Isjekli su i mene i Natea, i učinili su mi i to. Kad smo pobjegli i stigli u bolnicu, liječnicima nije preostalo ništa drugo osim da ga zašiju najbolje što mogu. Rekli su da bih mogao posjetiti plastičnog kirurga, ali odlučio sam da neću. To mi je podsjetnik.” Ponovno je utihnuo, a pogled mu je odlutao kao da je ponovno u onom paklu, a ne ovdje. Eden se pomaknula na rub kauča tako da ih je sada razdvajao maleni prostor. Nesigurno je ispružila ruku i položila dlan na njegovo koljeno te ga nježno stisnula. Swanny se lecnuo i naglo udahnuo, a oči su mu planule i raširile se. Njezino je srce ubrzalo kada je shvatila kako nije jedina svjesna kemije između njih. “Podsjetnik na što?” nježno je upitala. “Da sam bio žrtva i da nikada više neću biti žrtva”, jednostavno je odvratio. “Nije ružan”, iskreno je rekla. “To je znak hrabrosti. Opstanka. Mislim da si prekrasan.” Swanny je zabacio glavu, a iznenađenje mu je bljesnulo u očima. Zurio je u nju kao da je sišla s uma. “Prekrasan?” promuklo je upitao. “Ti si prekrasna. Ne ja.” Nagnula se, znajući da postupa smiono - odviše smiono - ali jednostavno nije mogla odoljeti porivu da mu pokaže, ne samo riječima, da je njegov ožiljak ni najmanje ne odbija. Obujmila mu je lice dlanovima i kliznula prstima niz nepravilne nabore.

59


On se lecnuo i pokušao se odmaknuti, ali Eden se snažnije nagnula, prateći ga dok je nastavljala svoje nježno istraživanje. “Ne slažem se”, promrmljala je. “Mislim da si prekrasan. Snažan. Ratnik. Tvoj je ožiljak odličje hrabrosti. Zaboravio si da su moji otac i braća služili u vojsci ili u policiji. I oni imaju ožiljke. To mi nimalo ne smeta.” Swanny je naizgled ostao bez teksta, ali nije se ni pomaknuo. Potom se nježno nagnuo prema njezinu dlanu kao da uživa u njezinu dodiru. “Mogu li te poljubiti?” prošaptala je. Njegove oči ispunio je šok. Znala je da je izravna. Gotovo je nasrtala na tog muškarca. Ali znala je kako ju je i on osjetio. Tu neobjašnjivu privlačnost između njih. Nije ju umišljala. “Ne bismo smjeli” zaustio je, ali ušutkala ga je priljubivši usne uz njegove. Tiho je zastenjao, a ona mu je liznula usne, nježno ih gurkajući jezikom kako bi otvorio usta i pustio je unutra. A potom je, kao što se i nadala, preuzeo kontrolu nad poljupcem. Povukao ju je na svoje krilo, produbljujući poljubac i klizeći jezikom preko njezina, nježno je istražujući. Tijelo joj se savršeno stopilo s njegovim. Oslonila se o njega, uživajući u dodiru njegovih čvrstih mišića na svom mnogo mekšem tijelu. Bila je visoka, gotovo metar osamdeset, ali Swanny ju je svejedno nadvisivao za glavu. Da su bili na nogama, glava bi joj savršeno stala pod njegovu bradu te bi morala samo malo podići lice kako bi ga poljubila. Prva je prekinula poljubac, ali nije namjeravala stati. Nikako. Poljubila ga je u kraj usana i početak ožiljka te nastavila nježno ljubiti napućenu brazdu koja mu je završavala blizu oka. “Prekrasan si”, šapnula je. “U mojim očima, da.” Swanny je uhvatio njezina ramena i odmaknuo je od sebe, a u očima mu je tinjalo žaljenje. Ali i požuda. Doslovce ju je podigao i vratio natrag na kauč, a potom se odmaknuo nekoliko koraka dalje. “To se nije smjelo dogoditi”, promuklo je rekao. Nervozno je provukao prste kroz kosu i skrenuo pogled. “Osim činjenice da mi je dužnost da te zaštitim, toliko si daleko izvan moje lige da to nije ni smiješno. Čak ne živimo ni na istom planetu.”

60


Eden je suzila oči i odvratila mu odlučnim pogledom, ne uzmičući ni pedlja. “Zar ne misliš da bih ja trebala odlučivati o tome tko spada u moju ligu?” “Žena poput tebe ne mora birati otpatke”, ispalio je. “Možeš imati kojeg god muškarca poželiš.” “Očito ne mogu” promrmljala je, oštro zureći u njega. Uzvratio joj je zbunjenim pogledom. “Zašto ja?” Ona se potišteno nasmiješila. “Privlačnost ne slijedi pravila, znaš. Znam samo da ne gledam na druge kao što gledam na tebe. Ne osjećam nikakvu kemiju s njima ni s bilo kime drugim, kad smo već kod toga. Možeš li zanijekati da si je i ti osjetio?” Swanny je stisnuo usne i potiho opsovao. “Ne, ne mogu zanijekati, ali nije stvar u tome. Moram obaviti svoj posao, a ne mogu to učiniti ako mi nešto odvraća pozornost, a mala, ti mi definitivno odvraćaš pozornost.” Nasmiješila se zbog ugode koju joj je pričinjala živčanost u njegovu glasu. Nije želio osjećati privlačnost prema njoj i opirao joj se, ali privlačila ga je. Samo se morala malko više potruditi kako bi se probila kroz sve te zidove koje je podigao oko sebe. Izigravanje zavodnice posve je sigurno predstavljalo novost za nju. Nije ni pomišljala da u sebi posjeduje toliku odvažnost. Ali opet, nikada nije upoznala muškarca koji je u njoj probudio ovakve osjećaje. Nije bila posve sigurna što osjeća, ali znala je da želi tog muškarca. I da, predstavljala mu je posao, ali ljudi su se neprestano upoznavali i zaljubljivali na radnom mjestu. Tko kaže da se njoj i Swannyju ne može dogoditi ista stvar? Opa. Toliko o trčanju pred rudo. Već je planirala njihovu budućnost, a on ju je odgurivao jednako brzo kao što mu se ona približavala. “Ne odbijaj me”, tiho je rekla. “Privlačiš me. Ne povlačim se uokolo sa svima, iako možda tako misliš jer sam ovako izravna s tobom. Ali nikad nisam upoznala nekoga s kim sam osjetila ovakvu privlačnost. Bila bih glupa kada ne bih pokušala vidjeti kamo će nas odvesti.” Swanny je izgledao posve osupnuto. Vidno je progutao knedlu, a potom ponovno provukao prste kroz kosu. “Isuse”, promrmljao je. “Najljepša žena na svijetu misli da sam prekrasan, a ja joj govorim kako ne možemo biti zajedno. Moram dati ili pregledati glavu ili provjeriti jesu

61


li mi muda još uvijek na pravom mjestu.” Eden se nasmijala, a usne su joj razvukle u široki osmijeh. “Samo razmisli o tome. Ovih ćemo dana provoditi mnogo vremena zajedno. Samo želim da mi obećaš kako me nećeš početi izbjegavati. Sviđaš mi se. Osjećam se ugodno s tobom. Mnogo više nego s ostalima.” “Nemam neku želju završiti slomljenog srca”, sarkastično je odvratio. “Kad odeš nekamo drugdje i ovom poslu dođe kraj, zar bih te trebao zaboraviti i nastaviti sa svojim životom kao da se ništa nije dogodilo?” Nabrala je čelo. “Misliš da ću to učiniti? Slomiti ti srce? A ja sam razmišljala o tome kako ćeš ti slomiti moje. Ali trčimo pred rudo. Samo želim da mi obećaš kako me sljedećih nekoliko dana nećeš izbjegavati.” Uzdahnuo je. “Okej, obećavam. Ali i dalje mislim da si luda i da ćeš, kad se opametiš, shvatiti da si sišla s uma.” Eden je zakolutala očima. “Ne možeš to svaliti na trenutačnu situaciju ili nekakav kompleks spasitelja koji imam prema tebi. Postoje tri druga tipa u tvom timu, a prema njima ne osjećam ništa.” “E pa, hvala kurcu na tome”, promrmljao je Swanny. “Hoćeš li barem sjesti pokraj mene?” upitala je. “Čeka nas dug let i godilo bi mi tvoje društvo.” Činilo se kao da se Swanny bori sam sa sobom zbog tog jednostavnog zahtjeva, ali naposljetku se predao i spustio se na kauč pokraj nje. “Trebala bi se odmoriti”, rekao je hrapavim glasom. “Provjerio sam ti raspored i sljedećih će nekoliko dana biti naporno. Ne znam kako ti uspijeva odrađivati tolike sate.” Ne tražeći dopuštenje, priljubila se uz njega i prebacila ruku preko njegova trbuha. On se umirio, a cijelo mu je tijelo zavibriralo od napetosti, ali nije uzmaknuo. Naposljetku je oprezno ovio ruku oko njezina struka i privukao je uza se. Eden je zadovoljno uzdahnula i položila obraz na Swannyjeva prsa, spuštajući glavu točno pod njegovu bradu. “Moći ću se odmoriti jer si ti ovdje”, rekla je. On se poigrao pramenom njezine kose, a potom ga ispustio i vratio ruku na njezin

62


kuk. Toplina njegova tijela pretočila se u nju, ispunivši je toplinom i zadovoljstvom. Široko je zijevnula i zatvorila oči, prisnije se gnijezdeći u njegovu zagrljaju. “Osjećam se sigurno uz tebe”, promrmljala je. “Sigurna si uz mene, Eden.” Bio je to zavjet, svečano izgovoren. “Znam”, prošaptala je, a vjeđe su joj se sklopile zatreperivši ususret snu.

63


10. POGLAVLJE NAKON slijetanja u Pariz, Eden su žurno izveli iz zrakoplova i otpravili je u blindirani Mercedes. Jedva da je stigla i trepnuti prije nego što se zatekla na stražnjem sjedalu, okružena Swannyjem i Skylar. Edge je sjedio na suvozačkom mjestu, a Nathan i Joe vozili su se u drugom automobilu koji je predvodio dva vozila na putu do hotela u kojem je Eden trebala odsjesti. Na raspolaganju je imala samo jedan dan kako bi se snašla i odmorila jer snimanje počinje ujutro, a raspored će joj biti krcat sve do otmjene zabave koju će Aria održati po završetku snimanja. Dovezli su se do stražnjeg ulaza otmjenog hotela, a Swanny joj je tiho zapovjedio da ostane unutra dok on i ostali ne zauzmu položaje. Kada se konačno izvukla pognute glave, petero članova KGI-a čvrsto su je okružili i požurili unutra. Joe je prišao recepciji kako bi obavio prijavu, a Eden je potom shvatila da nije sigurna što će biti s noćenjima. Bila je naviknuta imati cio apartman za sebe i vlastiti prostor. Nikada nije dijelila sobu ni s Micom ili Davidom. Ako bude morala dijeliti sobu s bilo kime, to će omesti njezin plan da odvuče Swannyja u krevet. U mislima je zakolutala očima i odmahnula glavom. Trebala bi se najprije brinuti o svojoj sigurnosti, ali umjesto toga njezine su misli okupirale zamisli o tome kako zavesti Swannyja i hoće li imati privatnost koju je priželjkivala. Nakon što se Joe vratio, počeli su se uspinjati stubama, a kada su stigli na njezin kat zastala je te pogledala Joea, s obzirom na to da su kartice za otključavanje bile u njegovim rukama. “Kakav je raspored?” upitala je. “Hoću reći, gdje će tko spavati?” “Skylar i ti spavat ćete u dvosobnom apartmanu. Mi ostali uzet ćemo sobe s obiju strana tvog apartmana.” Eden je oklijevala, nesigurna kako da izrazi svoju želju, a da pritom ne ispadne kučka ili bude posve očita. “Radije ne bih ni s kime dijelila apartman”, tiho je otpočela. “Imam gomilu stvari i zbilja ne bih voljela nikomu smetati...”

64


Utihnula je, svjesna koliko to jadno zvuči. Joe je nabrao obrve, a potom razmijenio letimičan pogled sa svojim timskim kolegama. Očigledno nisu očekivali njezin otpor pri dijeljenju sobe. “To je dvosobni apartman, zar ne?” hitro je upitala, skupljajući snagu. Lice joj je gorjelo, znala je to, ali nije joj preostajalo ništa drugo već da bude izravna i odrješita. Joe je kimnuo. “Onda želim da Swanny spava u drugoj sobi”, ispalila je. Skylar je suspregnula osmijeh, ali uputila je Eden znalački osmijeh, a začudo, Eden se mogla zakleti da je u Skylarinim očima nazrela ohrabrenje i veselje. “Edge i ja možemo spavati u istoj sobi”, oglasila se Skylar. “Ionako živimo zajedno. Stoga ti i Nathan možete uzeti drugu sobu”, obratila se Joeu. Swanny je izgledao kao da ga je netko upravo zveknuo po glavi, ali Eden ga nije mogla kriviti, s obzirom na to da nije ni pitala za njegovo mišljenje prilikom svoje odluke. “Osjećala bih se ugodnije s njime”, rekla je, odbijajući se prepustiti sramu koji joj je ispunjavao prsa. “Swanny?” upitao je Joe, pogledavši prema svom timskom kolegi. Eden nije željela pogledati ostale, nije željela vidjeti njihove izraze lica. Zurila je u Swannyja, pogledom ga preklinjući da je ne odbije. Nije lagala. Zbilja bi se osjećala ugodnije s njime. “Može”, naposljetku je odvratio Swanny. “Ne smije biti sama.” Eden je smlavilo olakšanje. Joe joj je pružio jednu karticu za otključavanje njoj, a drugu Swannyju. “Okruživat ćemo te s obiju strana, Eden, i mora ti biti jasno da ne smiješ izlaziti iz sobe bez koga od nas. Ni iz kojeg razloga. Kamo ti, tamo i mi. I točka.” “Kužim”, odvratila je uzimajući karticu. Ušla je u svoj apartman sa Swannyjem za petama. Prtljagu su joj dostavili unaprijed stoga ju je dočekala u dnevnom boravku. Swanny je podigao obrve. “To je prokleto mnogo stvari za samo nekoliko dana.” Iskrivila je lice. “Sastavni dio posla. Cio jedan kovčeg sadržava samo proizvode za

65


njegu kože i kose.” Swanny je spustio potišten pogled na svoju veliku naprtnjaču. “Čini se da ja ne nosim toliko stvari.” Eden je raširila oči prisjetivši se nečega. “O, Bože. Arijina promocija. Ako svi idete sa mnom, a pretpostavljam da je tako jer je Joe rekao kako ne mogu nikamo bez vas, u tom će vam slučaju svima trebati smoking. Ili barem svečano odijelo. To je zbilja važan događaj. Blještav i glamurozan. Morat ćete se uklopiti.” Uzvratio joj je krajnje zaprepaštenim pogledom koji je smatrala urnebesnim. “Smoking?” protisnuo je. Eden je strogo kimnula, nastojeći zadržati ozbiljan izraz lica. “Moram vas odvesti u šoping i svima vam nabaviti odijela. Bit će zabavno.”

“Zabavno”, promrmljao je kao da su to posljednje riječi kojima bi opisao danu situaciju. “Nego, ovaj, jesam li bila previše očita kad sam zatražila da ti odsjedneš sa mnom u apartmanu?” nesigurno je upitala. Jedan kraj njegovih usana podigao se u cerek, a u očima mu je bljesnuo humor. Barem nije izgledao ljutito. “Recimo samo da su Joe i Edge sada vjerojatno ljubomorni za popizditi. Nathan je sretno oženjen, stoga njega ne računam.” “Dakle, drugim riječima, bila sam očita”, promrmljala je. “Ne smeta mi”, blago je odvratio. “Volim izravne ljude. Lijepo je znati na čemu sam s kime.” ���A znaš li na čemu si sa mnom?” prošaptala je, zureći u te očaravajuće oči. Swanny je pročistio grlo. “Mislim da znam.” “A na čemu sam ja s tobom u tom slučaju?” tiho je upitala. “Moram priznati da nikada nisam vodio ovakav razgovor sa ženom”, potišteno je odvratio. “Moraš mi malo izići u susret. Ti... cijela ta situacija... nadaleko premašuje moje mogućnosti.” “Ali nisi odgovorio na moje pitanje”, oštro je odvratila. “Gledaj, Swanny, ako te ne zanimam, reci mi. Velika sam djevojka. Mogu to podnijeti. Nisam vična sramežljivim i slatkim igricama. Otac je oduvijek govorio da sam djevojka koja se najradije hvata

66


ukoštac sa svime, i pretpostavljam da je u pravu. Radije bih odmah doznala sviđam ti se ili ne, tako da se ne sramotim ubuduće.” Swanny je prevalio kratku udaljenost između njih i grubo je privukao u naručje. Uhvatio je njezin dlan i spustio ga na svoje međunožje kako bi mogla osjetiti njegovu krutu erekciju. “Je l’ ovo izgleda kao da mi se ne sviđaš?” promuklo je upitao. Eden je nervozno liznula usnice, ali nije maknula ruku, nego je počela nježno milovati platno povrh njegova rasporka. “Isuse, Eden, moraš prestati. To postaje bolno.” “Nakon što raspravimo o tome na čemu sam s tobom”, promrmljala je. “Što točno želiš?” upitao je bez okolišanja. “Služim li ti za zabavu? Da ti brže prođu dani prije nego što se prebaciš na nekog drugog?” Povrijeđenost je nahrupila u njezine grudi pa se povukla, pažljivo kontrolirajući izraz lica. Navikla je pokazivati koju god emociju ili izraz fotograf zatraži od nje. Posljednje što je željela jest pokazati mu kako ju je povrijedio svojom frustriranom izjavom. Kakvo li mišljenje ima o njoj kad je to rekao? Ali opet, nije mu dala ni jedan razlog da pomisli kako nije upravo onakva kakvom je smatra. Razmaženom divom u potrazi za zabavom kojom će odagnati dosadu i ničim više. “Isuse, Eden. Oprosti”, rekao je Swanny, lica preplavljena kajanjem. “Nisam te želio povrijediti.” Toliko o tome da je uspjela obuzdati svoj izraz lica. “U redu je”, vedro je odvratila, ponosna na činjenicu da joj glas nije zadrhtao i izdao je. “Savršeno mi je jasno i shvaćam te. Ne moraš me lupati po glavi da bih shvatila. A sada me ispričaj, moram raspremiti stvari. Čeka me mnogo posla za sutra ujutro. Možda bismo malo poslije mogli naručiti poslugu u sobu.” Prije nego što je uspio odgovoriti, okrenula se i zgrabila jedan od kovčega pa ga odvukla prema svojoj spavaćoj sobi. Živopisno je opsovao i zazvao je, ali ona se oglušila na njegove riječi i zatvorila vrata za sobom. Poslije će izići kako bi uzela ostatak prtljage. Trenutačno je žudjela samo za time da se namače u vrućoj kupki i zaliže rane. Swanny ju je promatrao kako odlazi, obuzet bespomoćnošću. Pošteno je sjebao

67


stvar. Ali činjenica da zanima Eden zapanjivala ga je. Da ga smatra prekrasnim, za Boga miloga. Uznemireno je provukao prste kroz kosu i zagledao se u kovčege poredane nasred dnevnog boravka. Trebao bi joj ih odnijeti u sobu, ali vjerojatno je zaključala vrata za sobom. Zbog povrijeđenosti koju je nazreo u njezinim očima, tek nakratko prije nego što joj je lice poprimilo bezizražajan izraz, osjećao se kao da je šutnuo štene. Većina muškaraca sanja o tome da se žena poput Eden baca na njih. Ali žene se nisu bacale na njega, a on nije mogao pojmiti činjenicu da ga Eden želi. Zacijelo ima nekakav skriveni motiv, ali kakav? Činio se iskrenim i ozbiljnim. Nije zadirkivala ni jednog drugog tipa ili očijukala s njima. Iz kojeg god razloga, zapela je za njega, a on se svjetski osramotio i vjerojatno sjebao bilo kakvu priliku da bude s njom. Uzdahnuo je i sagnuo se kako bi ponovno uzeo naprtnjaču prije odlaska u svoju sobu. Ostavio je otvorena vrata kako bi mogao nadgledati Edenino kretanje. Posljednje što je želio bilo je da zbriše iz hotelske sobe samo zato što ne želi više biti pokraj njega. Na njegovo iznenađenje, netko je pokucao na vrata pa je izletio iz sobe i ugledao Eden na dovratku njezine sobe. “Ne miči se”, zapovjedio je, šaljući je natrag u sobu. “Ja ću provjeriti tko je. Ne izlazi, osim ako ti kažem da to učiniš.” Povukla se bezizražajna lica, ali s drukčijom pričom u očima. Dovraga, povrijedio ju je, a to mu je bilo posljednje na pameti. Pa nije stručnjak kada je riječ o ženama, do kurca! Nije imao pojma što da učini s Eden. Ah, znao je on što bi volio učiniti, ali ne i kako da to ostvari... na šarmantan način. Da ne ispadne poput napaljenog bika. Žena poput Eden zasluživala je vođenje ljubavi. A ne jebačinu bez nježnosti i svršavanje nakon dvije sekunde. Povirio je kroz špijunku i na hodniku ugledao Skylar kako ga poziva van. Nesiguran u to što želi od njega, izišao je i zatvorio vrata za sobom. Maleni je smiješak zatitrao na krajevima Skylarinih usana. “Gledaj, ovdje sam kako bih te spasila od samog sebe. Jer ako moram pogađati, vjerojatno si već zasrao stvar.

68


Ostavi zahvalu za kasnije.” Swanny je uzdahnuo. “Ne moraš mi ti govoriti koliko sam gadno sjebao.” “Da, moram”, ispalila je. “Slušaj, sviđaš se Eden. Mislim da je to predivno. Očito je da nije nekakva umišljena glupača koja misli da je bolja od ostatka ljudske populacije. I jako je zanimaš. Barem dok se ne trudiš sve sjebati. Nisi mogao izgledati nezadovoljnije kada je zatražila da dijelite apartman i da si htio. To ju je jako razočaralo.” Swannyju je išlo na živce što mu kolegica iz tima drži bukvicu, ali barem mu ne sere nitko od tipova. Skylar je imala dobro srce i znao je da može računati na to da će držati jezik za zubima. “Gledaj”, tiho je rekla. “Eden djeluje doista posebno. Rekla bih da mi se čini još posebnijom jer prepoznaje tvoju dobrotu i ne odbijaju je ožiljci koji bi odbili površnije žene. A prelijepa je. Ali bolje od njezine prelijepe vanjštine, čini se prekrasnom i iznutra. A to je najvažnije. Stoga nemoj sjebati, Swanny. Poznajem te. Provodiš sve vrijeme mozgajući i pitajući se zašto, umjesto da se jednostavno prepustiš. Ja ti sigurno neću prigovarati zbog toga što se petljaš s klijenticom jer, dovraga, Kellyjevima je to postala uobičajena praksa. A da i ne spominjem naše cijenjene vođe timova, Rija i Steelea.” Swanny je duboko udahnuo, posramljen onime što se spremao pitati Skylar. “Što da učinim?” očajnički je upitao. “Već sam je povrijedio rekavši kako joj predstavljam samo zabavu, brzinsku ševu da joj brže prođe vrijeme prije nego što nastavi sa svojim životom kada sve ovo završi.” Skylar se lecnula. “Jao. Nisi fora, Swanny. Ni jedna to žena ne želi čuti. To je prije muški modus operandi. Mi žene većinom smo osjećajna bića. Seks ili vođenje ljubavi, kako god da to želiš nazvati, predstavlja nam nešto više za razliku od muškaraca. Rekla bih da te čeka dosta kumljenja i ispričavanja.” “Zbilja misliš da me želi?” ispalio je. “Pogledaj me, Skylar. Nisam tipičan muškarac. Eden je okružena tipovima koji su i te kako uglađeniji i elegantniji od mene. Dovraga, rekla mi je kako ćemo svi morati odjenuti smoking za njezinu promociju, a mene je nato oblio hladan znoj.” Skylar se nacerila. “E, to moram slikati.” “Daj se uozbilji”, zamolio ju je.

69


“Da, mislim da te želi, Swanny”, ozbiljnim je glasom odvratila Skylar. “Definitivno se izložila velikom riziku od sramote. Ne djeluje mi kao drolja koja bi se zadovoljila bilo čijom kitom. Većina bi muškaraca na koljenima zahvaljivala Bogu jer je odabrala baš njih. Imaš li kakav poseban razlog zašto kod tebe nije tako?” Swanny je dugo šutio boreći se s vlastitim mislima. “Ne”, naposljetku je priznao. “Ni jedan prokleti razlog. Samo ne volim to sa seksom za jednu noć.” Bilo mu je pomalo neugodno priznati to pred Skylar, ali njezino se lice smekšalo zbog njegova priznanja. “Znam da ne voliš, Swanny. Ali ako misliš da te tvoji ožiljci čine imalo neprivlačnim u očima neke žene, onda si glup. Zamijetila sam kako te žene pogledavaju. A ti, s druge strane, nemaš blage veze. Naučio si tražiti samo najgore u ljudima pa nisi ni sposoban zamijetiti bilo što osim toga.” Nije imao pojma što da joj kaže na to. “Ti ne misliš da sam... ružan?” Skylarino se lice dodatno smekšalo te je nakratko dodirnula hrapavi ožiljak na njegovu licu. "Uopće ne mislim da si ružan, Swanny. Zapravo mislim da si vrlo zgodan.” Vrata su se uto otvorila, a na njima se pojavila Eden, dok joj se na licu čitala zatečenost. Grimizna je boja oblila njezine obraze dok je zurila u Swannyja i Skylar te njezin dlan na Swannyjevu obrazu. “Ovaj, oprostite što vas prekidam”, promrmljala je. Žurno je zalupila vratima za sobom, a Swanny je sočno opsovao. “Čini se da ništa ne mogu učiniti kako treba kad je ona u pitanju. Sad će pomisliti da smo ti i ja zajedno. Isuse, kad zajebem, zajebem do kraja.” “Pusti mene da razgovaram s njom”, odvratila je Skylar. "To je ženska stvar. Objasnit ću joj bolje od tebe. Muškarci nisu tako spretni kad je riječ o razgovoru. Daj mi pola sata. Idi k Edgeu i pričekaj. Brzo ću se vratiti.”

70


11. POGLAVLJE

EDEN je u mislima šutnula samu sebe u glavu začuvši tiho kucanje na vratima svoje sobe. “Eden? Ja sam, Skylar. Mogu li ući?” Eden je tiho zastenjala. Posljednje što je željela bilo je suočiti se sa ženom koja je očigledno imala nešto s muškarcem kojem se netom nabacivala. Pomireno uzdahnuvši, otvorila je vrata i rukom pozvala Skylar da uđe. Prije nego je Skylar uspjela išta reći, Eden je duboko uzdahnula. “Gledaj, zbilja mi je žao. Nisam imala pojma da ste ti i Swanny zajedno. Znam da sam i te kako pretjerala. Neće se ponoviti. Obećavam.” Skylar se nasmiješila, a pogled joj se smekšao dok je promatrala uzrujanu Eden. Potom joj je oči preplavilo suosjećanje, zbog čega se Eden osjećala samo još gore. “Možda bismo trebale otići u dnevni boravak i razgovarati ondje”, predložila je Skylar. “Izbacila sam Swannyja pa će biti s Edgeom dok mi ne završimo.” Eden je otklipsala u dnevni boravak slijedeći Skylar, a njezin sram rastao je iz sekunde u sekundu. Naravno da će Swannyja privlačiti netko poput Skylar. Bila je samouvjerena i sposobna održavati korak sa svim tim testosteronom. Bila je opaka i prekrasna. Koji bi muškarac mogao odoljeti toj kombinaciji? “Posve si krivo protumačila to što si vidjela između Swannyja i mene”, nježno je rekla Skylar. “Mučio je sam sebe jer te povrijedio, a ja sam ga pokušavala ohrabriti. Swanny nije najsamopouzdaniji muškarac na svijetu kada je riječ o izgledu. U svim je drugim područjima, ono, ajme. Vraški je dobar u svom poslu i ne dopušta nikomu da ga zajebava. Ali ti mu ožiljci smetaju i više nego što daje naslutiti. Uspomene na to kako ih je zaradio još mu teže padaju.” “Dakle, nemaš ništa s njime?” s nadom je upitala Eden. Skylar je odmahnula glavom. “Ne. Prijatelji smo. Dobri prijatelji i timski kolege. Bliski smo, ali ne u romantičnom smislu.” “Ispadam li totalna drolja ako kažem da mi je drago zbog toga?” promrmljala je

71


Eden. Skylarine su oči zablistale. “Mislim da bi bila vrlo dobra za Swannyja. Ali on je zabrinut da ćeš mu slomiti srce. Swanny nije poput većine muškaraca. Ne ševi se uokolo samo zato da bi se ševio. A ti ne bi predstavljala samo još jedan broj u njegovom krevetu. Hoću reći, neće se hvaliti time što je upecao najljepšu ženu na svijetu kao neki ljudi.” “Jao”, Eden se lecnula. “Baš si me pokopala.” Skylar se nasmiješila. "Samo ti govorim kako stvari stoje. Sigurna sam da znaš hrpu tipova koji bi ti se rado uvukli u gaćice samo zato da bi se poslije mogli hvaliti. Ali Swanny nije takav. Ne želim ga vidjeti povrijeđenog, Eden.” Lice joj se dodatno uozbiljilo dok je proučavala Eden. “Ali nekako sumnjam da me treba zabrinjavati da ćeš mu slomiti srce. Ne djeluješ mi kao netko tko se ševi uokolo.” “Hvala, barem za to”, promrmljala je Eden. “Slušaj, budi blaga prema njemu. Mislim da je još u šoku zbog činjenice da ti se uopće sviđa. I vjerojatno se svađa sam sa sobom jer nam predstavljaš posao, a posao nam je da te zaštitimo i ako se prepusti osjećajima, to će se odraziti na naš zadatak. Ali hej, većina je naših upoznala svoje ljepše polovice tijekom misije, tako da to nije nikakva novost.” “Imam li šansu kod njega?” tiho je upitala Eden. “Rekao mi je nešto o tome što se dogodilo. Ali nisam posve sigurna s čime imam posla.” Skylarin se izraz lica smekšao. “Ako ti je rekao bilo što, to je dobar znak jer obično ni s kime ne razgovara o tome. Još uvijek ima noćne more. Svi smo im svjedočili, ali ne spominjemo ih jer se osjeća loše zbog toga. I da, rekla bih da imaš šansu. Samo ćeš morati biti strpljiva dok se on bude prepirao sam sa sobom o tome može li održavati ravnotežu između svog posla i odnosa s tobom.” “Znam biti strpljiva kada je riječ o nečemu što želim”, tiho je odvratila Eden. Skylar je izvila usne u smiješak. “Sviđaš mi se, Eden. Nisi nimalo onakva kakvom sam te zamišljala.” “Neću ni pitati”, sarkastično je odvratila Eden. “Ali drago mi je da nisam ispala onakva kakvom god da si me zamišljala.”

72


“Odoh izbaciti Swannyja iz svoje sobe. Dovoljno se dugo pržio. Vjerojatno je toliko puta šutnuo sam sebe u dupe da ga sad već boli. Budi blaga s njime. On je samo muškarac, na kraju krajeva, a oni su nevjerojatno tupi kad je riječ o ženama. Vjeruj mi, sve sam to vidjela”, dometnula je zakolutavši očima. “I ti se meni sviđaš, Skylar” odvratila je Eden cereći se. “Svatko tko je u stanju podnijeti sav taj testosteron i održavati korak s njime zaslužuje poštovanje.” “Sviđaš se Swannyju”, ispalila je Skylar. “Ne dopusti mu da sjebe stvar, Eden. Nije naučio na to da mu žene žele biti blizu i pretpostavljam da ga to plaši.” “Sada kad to znam, možeš biti sigurna da se neću tek tako predati”, odlučnim je tonom odvratila Eden. Skylar se ponovno nasmiješila. “Sjajno. Jedva čekam da skroz izgubi glavu. Morat ćemo to zabilježiti za buduće generacije.” Eden se nasmijala s njom, opustivši se prvi put otkad je počela cijela ta gnjavaža. Nekoliko dana u Parizu sa Swannyjem na mjestu doslovce prisilne publike? To je dovoljno vremena da upotrijebi svoje čari, ako ih uopće i posjeduje.

73


12. POGLAVLJE

SWANNY je ušao kroz vrata najtiše što je mogao, iako se osjećao glupo zbog šuljanja. Ali nakon što je ispao pravi konj pred Eden, nakon čega je Skylar morala izgladiti stvar, osjećao se kao prvoklasni kreten. Skylar nije mnogo rekla, samo da je Eden objasnila “neke stvari”, što god to značilo, ali Sky je na licu imala vragolast izraz, a oči su joj prepredeno svjetlucale dok mu je govorila da se goni natrag u sobu i prestane se ponašati poput idiota. Potom se uozbiljila i rekla mu da ne sjebe svoju priliku s Eden. Kakvu priliku? I kako su tako brzo dospjeli tu gdje jesu? Upoznao je žensku prije malo više od dvadeset četiri sata i nije mu bilo jasno kako je uopće zaradio priliku koju bi mogao sjebati. Ili objeručke prihvatiti. Nije bio siguran osjeća li olakšanje ili razočaranje zatekavši prazan dnevni boravak i zatvorena vrata Edenine sobe. Shvatio je da je totalna kukavica, što mu nije odgovaralo. Kada je riječ o njegovu poslu, imao je hrabrosti na izvoz. Ali na osobnoj razini? U odnosima? Riječ samopouzdanje nije bila prisutna u njegovu rječniku. Posebno ne sa ženom kao što je Eden. Kog je vraga vidjela u njemu? To ga je pitanje proganjalo već satima. Zašto se uopće trudi oko njega, i zašto je izgledala onoliko povrijeđeno kada ju je odbio? Nije mogao izbiti iz glave onaj letimični odsjaj boli u njezinim očima. Činjenica da ima moć povrijediti ženu njezina kalibra zapanjivala ga je. Žene poput nje vjerojatno su za sobom ostavljale niz slomljenih srdaca. A opet, prilično je uvjereno izjavila kako će vjerojatno on slomiti njezino srce. Znao je da ljubav na prvi pogled nije samo neko otrcano sranje iz knjiga. Na vlastite se oči uvjerio da postoji. Dobro, možda ne baš na prvi pogled, ali prilično blizu. Njegovi su timski kolege bogme bili poludjeli za svojim ženama, i to u prilično kratkom roku. Ali nikada nije zamišljao da bi se takvo što moglo dogoditi i njemu. Kako je mogao zavoljeti nekoga koga i ne poznaje? Kako je ona mogla zavoljeti, bolje rečeno kako joj se mogla sviđati ili biti privlačna osoba koju ne poznaje? Bili su, u svakom smislu, stranci koji su se igrom slučaja našli na istom mjestu. Ništa više.

74


A opet, davala je naslutiti kako osjeća nešto više prema njemu. Je li budala ako to zanemari? Ako ignorira ono što mu očigledno nudi? Što je najgore što se može dogoditi? Spetljat će se, a nakon toga poći svatko svojim putem? Na pamet su mu padale mnogo gore stvari. Nitko ne kaže da si moraju izjaviti vječnu ljubav ili sklonost ka tjelesnoj intimnosti. Jedino što... njemu seks nije predstavljao nešto ležerno. Ili ga barem nije doživljavao kao bezuman čin. Način da doživi brzo olakšanje nakon čega će otići dalje svojim poslom. Možda se osjećao tako zato što njegov pojam seksa nije uključivao vrtoglava iskustva. Pa, zato i zbog činjenice da mu je jedna strana lica unakažena. Nekolicini žena s kojima je bio naizgled nije smetalo, ali opet, prokleto se dobro iskupio za svoj izgled usredotočivši se na njihov užitak. Ugašena svjetla također nisu škodila. Ali tko bi pri zdravoj svijesti ugasio svjetlo dok vodi ljubav s tako jebeno prekrasnom ženom kao što je Eden Sinclair? Dovraga, želio je zapamtiti svaki dio njezina tijela. Svaku udubinu, svaku izbočinu. Zapamtio bi način na koji bi joj strast plamtjela u očima, način na koji bi se razbuktala dok bi svršavala. Iako je možda polagao prevelike nade U svoje seksualno umijeće. Tko kaže da će je uopće znati zadovoljiti? Žena poput nje svakako si može dopustiti izbirljivo ponašanje. A opet... željela je njega. Prepone su mu reagirale na maštariju koju je prizvao u misli, a kurac mu je nabrekao u trapericama, stvarajući itekakvu nelagodu. Ostat će mu otisak rasporka na kurcu ako tako nastavi. Nego, kog da vraga učini? Da umaršira u Edeninu sobu, baci je na krevet i izjebe je do besvijesti? Zgađeno je odmahnuo glavom. Najprije joj je dugovao ispriku jer se ponio kao kreten. Zaslužila je mnogo više od sirove ševe. Morao ju je zavesti. A potom cijelu noć voditi ljubav s njom, posvećen isključivo njezinu užitku. Želio je da zaboravi sve druge muškarce s kojima je ikad spavala. Radi nje će izvući ama baš svakog asa iz rukava i naučiti nove trikove. Pomisao na učenje onoga čime bi joj ugodio privlačila ga je ne samo na tjelesnoj nego i na emocionalnoj razini. “Swanny?” Bio mu je potreban trenutak da shvati kako Eden stoji na dovratku svoje sobe i očigledno ga doziva drugi put. Podigao je pogled i sreo njezino zabrinuto lice dok je

75


upitno zurila u njega. “Oprosti”, promrmljao je. “Zamislio sam se.” “Zacijelo ni o čemu dobrome”, promrmljala je. Gotovo se nasmijao. Kad bi samo znala... “Pitala sam te jesi li gladan. Krenula sam naručiti hranu. Kasno je i moram ići spavati. Snimanje počinje rano ujutro i moram izgledati najbolje što mogu.” Kao da može drukčije. Ta se žena nije morala truditi da bi izgledala dobro. Kada bi proizvođači uspjeli pretočiti njezinu ljepotu u bočicu, bili bi jebeni multimilijarderi. Nije bilo nimalo čudno što je toliko tražena. Njezino lice na proizvodu? Pravi zlatni rudnik. Izgledala je krajnje pristupačno i nimalo uobraženo kao što bi čovjek očekivao od poznate osobe. Ljudi su je vjerojatno opsjedali, privučeni njezinom dragošću i iskrenom dobrotom. “Reci mi što želiš pa ću naručiti večeru za oboje”, ponudio se. Eden mu je uzvratila osmijehom koji mu je oduzeo dah. Sunce u bočici. Njezin skraćeni opis. Činilo mu se da često koristi usporedbu sa suncem u njezinoj blizini. Ali njezina nazočnost izgledala je doslovce kao kupanje u savršenim, proljetnim zrakama sunca. Isuse. Sad se pretvorio i u prokletog pjesnika? Bilo je očito kako ga je pretvorila u brbljavog idiota koji zbija rime u njezinom odsustvu. Ako ne pripazi, izlajat će sranja o kojima razmišlja, a ona će potom shvatiti ono što već zna. Da je sišla s prokletog uma. “Ja ću samo voće. Moram lagano večerati. Ne smijem si priuštiti višak kilograma.” Swanny je prezirno otpuhnuo promatrajući njezinu besprijekornu figuru. “Izgledaš jebeno savršeno.” Rumenilo je oblilo njezino obraze te se ponovno nasmiješila, a on je osjetio kako ga steže u prsima i grlu toliko da ne može disati. Isuse, žena je bila smrtonosna. Za cijelu mušku populaciju, nema sumnje. Vjerojatno su joj se bacali pred noge, ponižavajući se samo kako bi dobili njezine mrvice. Osmijeh. Nekolicinu riječi. Znao je to jer i sam bio opasno blizu da postane jedan od njih. “Ali ti naruči što god želiš”, hitro je dometnula. “Neće mi smetati ako budeš jeo nešto kaloričnije. Ogroman si. Sigurna sam da su ti potrebne kalorije. Osim toga, okoristit ću se tobom pa ću barem udisati miris onoga što budeš jeo.”

76


Swanny se namrštio. “Jedeš li ti ikad normalno?” Eden je izgledala zbunjeno. “Naravno. Hoću reći, to je normalno za mene. Samo moram paziti što jedem. Kamera je neumoljiva i dodaje kilograme, stoga ih moram kompenzirati. Opustim se s vremena na vrijeme, ali ovo je snimanje odviše važno da bih si dopustila i pola kilograma viška. Čim završi, proslavit ću to uz jedan lijepi, veliki odrezak.” “Ja ću te odvesti da ga pojedeš”, ispalio je prije nego što je shvatio da je zapravo poziva na spoj. Eden se snažnije nasmiješila, a na obrazu joj se stvorila jamica i očarala ga. Poželio ju je polizati. Kao i mnoštvo drugih dijelova njezina tijela. “Voljela bih to.” “Ja, ovaj... Uzmi meni, za poslugu u sobu”, promrmljao je. “Zašto si toliko nervozan u mojoj blizini, Swanny?” tiho je upitala. Pogledi su im se sreli te se morao natjerati da ne skrene pogled, da ne okrene ožiljak od nje kao što je odavno navikao činiti. Izdajničko mu je rumenilo sunulo uz vrat i u obraze. Bila je posve iskrena s njime, stoga ni on nije mogao biti drukčiji. “Nasmrt me plašiš”, priznao je. Raširila je oči. “Zbilja?” Zvučala je šokirano, a on je pretpostavio kako to zacijelo zvuči smiješno. Radio je na zaštiti ljudi. Sudjelovao je u misijama koje su iziskivale hrabrost i snagu. Svakodnevno se izlagao kušnji, a opet je upravo priznao da ga nasmrt plaši žena upola manja od njega. Žena čije bi kosti mogao slomiti ako ne bude oprezan. Ruke su mu bile jednako krupne kao i ostatak tijela. Nisu bile namijenjene krhkoj ženi poput Eden. Bili su pravi školski primjer Ljepotice i zvijeri. A on nije vjerovao u bajke. Posao ga je zasipao isključivo stvarnošću. Vidio je previše nesretnih završetaka da bi vjerovao u bezgraničnu dobrotu. A opet je radio za organizaciju kojom su dominirale dobrota i pravednost. Za KGI i njega - neuspjeh nije dolazio u obzir. A sada se predao prije nego što je uopće i pokušao. Kakva jebena pičkica. “Ako obećam da ću se pristojno ponašati, hoćeš li barem večerati sa mnom?” upitala je, a oči su joj ponovno bljesnule.

77


Uzvratio joj je iskrivljenim smiješkom. “Može, to bi bilo lijepo.” Eden je podigla obrvu. “Bilo bi lijepo da budem pristojna ili da večeramo zajedno?” Ovoga se puta nasmijao. “Je li ti itko ikada rekao koliko si nemoguća?” “Kako si samo spretno izbjegao pitanje. Vrlo si dobar u tome, znaš.” “Volio bih večerati s tobom. Bila ti pristojna ili ne”, dometnuo je. “Neću odbiti maleni zalogaj tvog odreska, to jest, ako ćeš ga naručiti”, rekla je s čeznutljivim pogledom u očima. “File zvuči zbilja sjajno”, priznao je. Eden je iskrivila lice. “E, sad si baš zao. To mi je omiljeni odrezak.” “Onda ću ga naručiti i ostaviti ti dovoljno za dva zalogaja. Mislim da ti jedan viška neće škoditi.” Eden se naizgled zamislila. “Kad bolje razmislim, naruči mi salatu, bez preljeva. Tako ću moći pojesti ta dva zalogaja. “Dogovoreno.” Zaputio se prema meniju na jednome od stolova, a potom naručio hranu dok se Eden vraćala u svoju sobu. Smjesta je osjetio njezino odsustvo. Činilo se kao da je odnijela sunce za sobom, ma koliko to otrcano zvučalo. Ali jednostavno je osvjetljavala svaku prostoriju u kojoj se nalazila. Doslovce bi mogao samo stajati u istoj sobi s njom i promatrati ju. Mogao bi to činiti satima. Bila je... neprijetvorna. Osjetio je krivnju zbog pretpostavki i optužbi kojima se bio okomio na nju. Ponio se kao prvoklasni kreten, a ona to nije zaslužila. Iz kojeg god razloga, iskreno joj se sviđao - privlačio ju je. A on se ponio kao idiot bez kurca koji ne shvaća važnost onoga što mu ta prekrasna žena nudi. Sebe. Nije tražila ništa zauzvrat. Nije imala skrivene namjere. Uostalom, što bi joj on mogao ponuditi? Nije se mogao dosjetiti ni jednog skrivenog motiva zbog kojeg bi ga mogla željeti, ni pojmiti zašto ga želi. Ali kao što uzrečica kaže, neće gledati poklonjenom konju u zube. Niti će trošiti vrijeme na propitkivanje. Ako ga želi, tada će se prokleto dobro pobrinuti da joj pruži ono što želi. Samo dok smisli kada i kako.

78


13. POGLAVLJE

SWANNYJA je razdirala grižnja savjesti jer je pojeo sočni odrezak ravno pred Edeninim nosom. Nije mu promaknuo njezin čeznutljivi pogled ni činjenica kako joj je gotovo udarila slina na usta dok je on uživao u savršeno pripremljenom odresku. Nikada nije razmišljao o žrtvama koje manekenke moraju poduzimati. Valjda je smatrao kako su jednostavno prirodno savršene i blagoslovljene sjajnim genima pa mogu jesti što god požele i pritom se ne moraju brinuti da će se udebljati. Ali dok su čekali večeru, Eden mu je objasnila svoj režim tjelovježbe, ograničenja u prehrani i naporni ritual njege kože i kose. Zacijelo je sve to iscrpljujuće. A kada bi svemu pribrojio šesnaestosatno snimanje, zvučalo mu je kao pravi pakao. Ali ona je veselo prepričavala svoju rutinu kao da je savršeno normalno iscrpljivati se do besvijesti i pažljivo brojati unesene kalorije. Bilo je očito kako se uvelike žrtvuje radi svoje karijere, a njegovo je poštovanje prema njoj poraslo tijekom razgovora. Bio je vrlo dobro svjestan stereotipa koji su se povezivali s manekenkama. Ali Eden dosad nije potvrdila ni jednu negativnu pretpostavku koje se toliko često pripisuju ženama u njezinu poslu. Snosio je jednaku odgovornost za te pretpostavke kao i svi ostali. Nikada nije razmišljao o količini napora koji manekenski posao iziskuje i jednostavno je smatrao kako je sve to mačji kašalj te da su manekenke razmažene dive kojima svi ugađaju i udovoljavaju svakom njihovom hiru. Da se iza uvježbane, uglađene vanjštine koju pokazuju pred fotoobjektivom skriva podmukla i posve lažna osobnost. Eden ga je brzo razuvjerila u vezi s time te je osjećao sram što je ikada povjerovao u te stvari. Odrezao je dva velika zalogaja odreska i spustio ih na Edenin tanjur pokraj zdjelice sa salatom. Raširila je oči, ali slina joj je udarila na usta dok je zurila u njih. “To je previše”, zastenjala je. “Ali čovječe, želim ih.” “Slobodno ih pojedi”, potaknuo ju je Swanny. “Ustat ću ujutro s tobom pa ćemo sići u teretanu kako bi potrošila ta dva zalogaja prije svog snimanja.”

79


Uzvratila mu je toplim osmijehom, a njegovo je srce nekako čudno poskočilo, kako je sve češće bivalo što je dulje boravio u njezinoj blizini. “Voljela bih to”, rekla je, a oči su joj blago zasjale. “Micah i David obično vježbaju sa mnom, a vjeruj mi, zahtjevni su treneri! Ali moram priznati, doveli su me u bolju formu i također su me podučili samoobrani.” Swanny se morao potruditi kako se ne bi namrštio na spomen dvojice muškaraca. Dovraga, on će preuzeti bilo kakvu poduku samoobrane. Zapravo, on će je i samo on podučavati. “Možeš mi pokazati što znaš”, rekao je, tjerajući ljubomoru koja mu je zaprijetila gušenjem. “Uvijek mogu vježbati s tobom kad imamo vremena.” Oči su joj vragolasto zasvjetlucale. “Ah, Swanny, ako tako nastaviš pomislit ću da zapravo želiš provoditi vrijeme sa mnom.” “Mislim da smo utvrdili činjenicu da volim provoditi vrijeme s tobom”, tiho je odvratio. “Brinuo sam se da ću pretjerati, ali ako ću iskreno, mislim da sam to već učinio.” Njezino lijepo lice ispunilo je zadovoljstvo, a obrazi su joj blago porumenjeli. “Drago mi je da nisam jedina”, promuklo je odvratila. “Nisam nekakva drolja, Swanny. Moraš to znati. Da nisi... poseban... ne bih bila ovdje s tobom. Ne bih bila toliko odvažna kao što jesam i izlagala se riziku da me odbiješ. Ne želim raditi budalu od sebe.” Swanny se raznježio promatrajući sjaj iskrenosti i dobrohotnosti u njezinim očima. Pomisao da ima moć povrijediti tu ženu zapanjivala ga je bez kraja i konca. Morat će izvući glavu iz guzice i učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi je uvjerio da njezini osjećaji nisu jednostrani te da nema namjeru odbiti nju ili bilo što što mu ponudi. “Ponio sam se vrlo loše”, rekao je Swanny, dopuštajući svom kajanju da se pretoči u riječi. “I žao mi je zbog toga, Eden. Moraš shvatiti da mi je sve ovo nepoznato. I kao što si i sama rekla da ti nije lako, definitivno nije ni meni. Pomisao da zanimam ženu poput tebe...” Utihnuo je i odmahnuo glavom, još uvijek zaprepašten svime time. Eden se pomaknula na kauču tako da je lijevim koljenom dodirivala njegovo desno dok je sjedio u naslonjaču dijagonalno nasuprot kauču, a njihova večera počivala na stoliću za kavu. Kliznula je rukom uz njegovu nogu i nježno je stisnula. Nije to bio zavodnički pokret, ali njegovo se tijelo ipak napelo čim je kroz traperice osjetio njezinu toplinu. Osjećao je svaki milimetar njezina dlana. Ostavio je užareni trag na njegovoj nozi sve do mjesta na kojem ga je zaustavila i podigla pogled prema

80


njemu. “Svaka žena koja te ne vidi na način na koji te ja vidim mora biti glupa”, odlučno je rekla. “Ne govorim stvari koje ne mislim, Swanny. Čak ni kako bih nekomu pomogla da se osjeća bolje. Mislim da si prekrasan i silno me privlačiš. I ne idem uokolo i govorim takve stvari muškarcima koje ne poznajem. Kao ni muškarcima koje poznajem, kad smo već kod toga”, ispravila se. “Stoga je ovo definitivno nešto novo za mene i pomalo se bojim jer bi me vrlo lako mogao povrijediti. I ne govorim to kako bih te natjerala da mi pružiš nešto što ne želiš. Samo želim da shvatiš kako mi predstavljaš nešto posebno. Možda ne znam sve o tebi. Još. Ali to ne znači da ne želim naučiti. Voljela bih vjerovati da barem imam šansu kod tebe.” Ovo je bio san. Raskošna fantazija iz koje će se svakog trena probuditi. Zurio je u Eden, znajući da je njegov red da progovori. Da joj je bilo potrebno mnogo hrabrosti da bude tako izravna. Dugovao joj je to. Ali jezik mu je otežao i nije uspijevao oblikovati riječi. Grlo mu se naizgled stisnulo samo od sebe. U njezinim je očima bljesnula ona letimična povrijeđenost kojoj je ranije svjedočio te je počela uzmicati, povlačeći ruku. Dovraga, neće joj to ponovno učiniti. Mora stati na loptu i početi govoriti. Uhvatio je njezinu ruku i čvrsto je zadržao svojom mnogo većom. Bio je to fascinantan kontrast, njezine sićušne konture u odnosu na njegovu krupnu figuru. Odisala je krhkošću koja je budila njegove zaštitničke instinkte. Kao da bi je, ako ne bude postupao iznimno nježno s njom, mogao slomiti - nauditi joj - a prije će umrijeti nego joj nanijeti bol i na jedan jedini trenutak. A upravo je to činio zahvaljujući svojoj tvrdoglavosti. Nanosio joj je bol. Ne samo tjelesnu. Žena se mogla ponuditi samo određeni broj puta prije nego što odustane, a dovraga, nije želio da odustane od njega. Morao je stati na loptu i prestati se ponašati poput kretena koji nikad nije bio sa ženom. “Neću se pretvarati da razumijem što vidiš u meni”, promuklo je odvratio. “Ne mogu to pojmiti. Sam Bog zna da ti nemam što ponuditi.” “Želim samo jedno, Swanny”, nježno je rekla. “Tebe. Samo tebe.” “Kažeš to kao da je vrlo jednostavno.” Slegnula je ramenima. “I jest. Hoću reći, može biti onoliko jednostavno ili komplicirano koliko si sami odredimo. Ne znam kako da te nagnam da shvatiš da su

81


moji osjećaji iskreni. Znam da mi još uvijek ne vjeruješ. Ali ja vjerujem tebi” “Ničime te nisam zaslužio” ispalio je. “Ponio sam se kao totalni kreten i žao mi je zbog toga, Eden. Nemaš pojma koliko mi je žao što sam te već dvaput povrijedio. Zaslužuješ mnogo više od mene.” Njezine su usne zatitrale uz lagani smiješak. “Ponavljaš se, Swanny. Neprestano govoriš iste stvari. Prestani analizirati zašto je tako i pokušaj shvatiti želiš li ti mene jednako kao što ja želim tebe. To je jedino pravo pitanje u cijeloj ovoj priči. Sve se ostalo da riješiti.” “Naravno da te želim”, protisnuo je. “Nisam u stanju razmišljati zbog toga koliko te želim. Ne izlaziš mi iz glave od prvog puta kad sam te vidio kad si ušla u onu hotelsku sobu u kojoj smo se upoznali.” Njezin se osmijeh proširio, a oči oduševljeno zablistale. “Okej, pomaknuli smo se s mrtve točke. Konačno!” Swanny je uzdahnuo. “Obično nisam ovakav idiot. Nisam glup. Osim kad si ti u pitanju, očito. Ali ne mogu ni objasniti kako djeluješ na mene. Neprestano se pitam, zašto ja? Što žena poput tebe uopće vidi u meni?” Eden se nagnula naprijed i dlanom obujmila njegov obraz s ožiljkom, nježno milujući nabore i napućenu kožu. “Neprestano govoriš ‘žena poput mene’, ali pokušaj obrnuti situaciju. Zar misliš da ja sebe ne propitkujem što muškarac poput tebe vidi u meni? Ti si junak. Borac. Živiš od pomaganja drugim ljudima. Stavljaš svoj život na kocku radi drugih, a samo vrlo posebna osoba može biti toliko nesebična. Što bi ti mogao željeti od žene koja zarađuje za život prodajući svoj izgled i tijelo? Plaćaju te da spašavaš živote, a mene da budem lijepa i prodajem proizvode. Onda, tko je tu bolja osoba?” Zbog načina na koji s potpunim uvjerenjem izrekla svoje mišljenje ostao je bez teksta. Slagao se on s njom ili ne, bilo je očito kako Eden apsolutno stoji iza svog mišljenja o njemu i njegovu karakteru. Osjećao se kao potpuni prevarant. Zato što je osjećao kako ono što ona vidi ili misli da vidi nije pravi Swanny. Kroz kakvo god staklo da ga je gledala, bilo je neispravno. Je li bila tek privremeno opčinjena njime? Možda zaintrigirana? I što će se dogoditi kada shvati da nije onakav kakvim ga je smatrala? Radije uopće neće biti s njom nego se emocionalno i tjelesno vezati za nju pa da uvidi kako se njezino mišljenje o njemu mijenja te kako joj pogled gasne dok ga

82


promatra onakvim kakav uistinu jest. Pun mana. Daleko od savršenstva. U neprekidnoj borbi s demonima prošlosti i sramom zbog svoje slabosti tijekom zatočeništva i činjenici da je bio toliko blizu predaji. Njegovi tjelesni ožiljci nisu bili mačji kašalj, ali gori su bili oni koje nitko nije zamjećivao. Oni koje je osjećao, oni koji će vječno ostati u njemu, kao mrlja na njegovoj duši. No ipak, sjedila je ondje, tek nekoliko centimetara dalje od njega, i ozbiljno ga promatrala pitajući se što muškarac poput njega vidi u njoj. Njoj. Nije mogao ni pojmiti to pitanje. Zaslužila je mnogo više od onoga što joj on može dati. Zaslužila je muškarca koji nije dolazio s teretom kao što je njegov. Kada i dalje nije odgovorio - kako bi i mogao? - lagano se uspravila i smireno se zagledala u njega, izvijajući usne u odraz... odlučnosti? ali glas joj je bio mek poput svile, dražestan kao ostatak nje i tako jebeno prekrasan da ga je zaboljelo gledati u nju, slušati njezin melodiozni glas. “Ne tražim ništa što mi ne možeš ili ne želiš dati, Swanny. A ako to ne želiš, ako sam posve u krivu, reci mi i kunem ti se da to nikada više neću ni spomenuti. Povući ću se i bit ću ti samo posao te ću odsad pa na dalje dijeliti apartman sa Skylar. Sve što želim jest da mi - nama - pružiš priliku. Da se prepustiš i vidiš kamo će nas to - što god to između nas bilo - odvesti. Ali odluka je na tebi. Ne mogu te natjerati da me želiš. Ne bih te željela tjerati da osjećaš bilo što što ti ne dolazi spontano. Nikada ne bih željela da muškarac bude sa mnom zato što sam ga natjerala na nešto što mi nije želio dati svojevoljno.” Nije to izgovorila, ali bilo mu je savršeno jasno kako je ovo njegova posljednja i jedina prilika. Ako ne napravi sljedeći potez, prestat će ga tražiti. Bila je to zajebana situacija. Luđački se bojao napraviti korak, a istodobno je znao da će, ako je odbije, žaliti do kraja svog života. Da bi mogao vrlo lako propustiti nešto najbolje što mu se ikad dogodilo. Čak i ako njihovo zajedničko vrijeme kratko potraje te na kraju odu svatko svojim putem i nikada se više ne vide. Njegova je hrabrost bila na kušnji bezbroj puta i nikada nije imao osjećaj da je podbacio. Ali hrabrost se javljala u raznim oblicima i situacijama. Shvatio je kako će prihvaćanje onoga što mu Eden nudi biti najveća kušnja s kojom se njegova hrabrost ikada morala suočiti. Dopustiti komu da mu se približi onako kako nikada nije dopustio nikomu drugom. Dopustiti joj da zaviri u njegovo srce i dušu i pouzda se u to da neće

83


pobjeći glavom bez obzira nakon što joj pokaže ono što je toliko uspješno skrivao pred svima. Najlakše bi bilo reći ne. Da ne želi biti s njom i da to ne bi smjeli činiti. Dužnost mu je da je zaštiti, a ne da je poševi, iako je znao kako će mu se, istog trenutka kada je odvede u svoj krevet, pretvoriti u glavni prioritet te da će se onaj tko poželi doći do nje najprije morati suočiti s njime. Ali ništa dobro nikad ne dolazi bez napora. Samo bi se kukavica odlučila za liniju manjeg otpora i otjerala Eden prije nego što joj dopusti da mu se uopće i približi. Nije bio kukavica, nikada nije bio kukavica, a bogme neće postati ni sada. Imala je pravo kada je rekla da joj ne vjeruje. Ili možda ne vjeruje u ono što mu je rekla da želi. Ali ona je vjerovala njemu i činilo mu se krajnje nepristojnim ne uzvratiti joj povjerenjem. “Ne želim da odeš” tiho je rekao Swanny. Mrzio je kako ranjivo zvuči čak i sam sebi. “A što onda želiš?” upitala je Eden jednako tihim glasom. Smireno se zagledao u nju, odlučivši biti jednako izravan kao što je ona bila. I iskren. Duboko je udahnuo i bacio se niz vodu. Jednako kao što je ona učinila radi njega. Pokazao je svoju ranjivu stranu, baš kao što je učinila i ona kada je stavila sve svoje karte na stol. Svoj ponos. Svoju hrabrost. Svoje srce. Jer, dovraga, bio joj se zakleo kako je sigurna s njime. Da će je zaštititi po bilo koju cijenu. A sada je shvatio da se njegova zaštita proširila jer je morao zaštititi njezino srce i dušu, jednako kao i tijelo pred bilo kakvom tjelesnom prijetnjom. Izgovorivši sljedeće riječi, u potpunosti se obvezao štititi je. Čak i pred samim sobom i boli koju bi joj mogao nanijeti. “Tebe”, odvratio je bez okolišanja. “Želim tebe.”

84


14. POGLAVLJE

EDEN je naglo udahnula, a u glavi joj se gotovo zavrtjelo od olakšanja. Ali njezina praktična strana ustrajala je u tome da se uvjeri kako je Swanny doista želi, a ne da samo popušta pred njezinim pritiskom. Bila je navalila na njega elegantno poput bika usred sezone parenja pa je možda mislio kako mu nema druge nego podići bijelu zastavicu u znak predaje. A to nije željela. Da, željela je Swannyja. Privlačio ju je na način na koji je nikada nije privukao ni jedan drugi muškarac. Ali željela je da on želi nju na jednak način, bez ikakvog pritiska. “A zašto me želiš?” tiho je upitala, pripremajući se na moguće razočaranje. “Zato što ne želim nikoga prisiljavati. Znam da sam te stavila u nezgodnu situaciju i da sam bila... u nedostatku boljeg izraza... drska. Želim te, istina. To sam ti vrlo jasno dala do znanja. Ali želim da ti mene želiš iz istih razloga. Nadam se da to što govorim ima smisla.” Odgovorio joj je tihim režanjem te je iznenada povukao preko kauča i na svoje krilo. Tijelo joj se lagano sudarilo s njime, a on joj je podigao bradu prema sebi netom prije nego što su njegove usne naprasito srele njezine. Tijelo mu je vibriralo od želje - od potrebe. Nije ju bilo moguće glumiti. Osjećala je kako mu se erekcija napinje pod hlačama i upire joj se o bedro. Kliznuo je jezikom u njezina usta, milujući je i gladeći, kušajući je i dopuštajući joj da ona okusi njega. Čujno je uzdahnula te se opustila uz njegovo tijelo, u njegovim rukama kojima ju je čvrsto privijao uza se. Imao je tako mišićavo, snažno tijelo. Poljubac je trajao i trajao, a dah im se ispreplitao sve dok se oboje nisu počeli boriti za zrak između poljubaca i uvlačiti ga u svoja izgladnjela pluća. Zastenjala je pred senzualnim doživljajima koji su je bombardirali sa svih strana. Ako je pomislila da na bilo koji način umišlja privlačnost prema Swannyju, sada je ona postala jasna kao dan. Tijelo joj je oživjelo, a svaki živčani završetak bio bolno svjestan sveprožimne želje koja joj je brujala kroz žile.

85


Nikada se ni s jednim muškarcem nije osjećala kao sa Swannyjem. Nikada nije poželjela ići do kraja. Nešto ju je uvijek sprječavalo. A sada je shvatila i zašto. Zato što je čekala Swannyja. Muškarca uz kojeg će se osjećati potpuno sigurno i koji će se posve pobrinuti za nju. Swanny je konačno odmaknuo usne od njezinih. Oči su mu bile poluzatvorene i preplavljene žudnjom.

“A sad mi reci djeluje li ti to kao da te ne želim. Ili da se na neki način silim biti s tobom, jer dušo, to tako ne ide. Ne mogu glumiti svoju reakciju na tebe. Ne mogu te ni pogledati, a da te ne poželim. Jedino s čime se borim jest moje uvjerenje da žena kao što si ti nikako ne može željeti mene!’ Eden se nasmiješila, raznježena iskrenošću koja je sjala u njegovim prekrasnim očima. Podigla je ruku i pogladila njegov ožiljak, nježno prelazeći prstima preko hrapavih nabora. Nije se lecnuo niti je pokušao okrenuti glavu, što je predstavljalo ogromnu pobjedu jer je značilo da se polako opušta pred njom. Često ga je dodirivala u želji da mu bez riječi kaže kako joj ne smeta njegov izgled. Znala je da će za to morati proći dosta vremena, ali željela je da bude potpuno uvjeren kako joj njegovi ožiljci nisu odbojni. Ni najmanje. “Da upotrijebim tvoje riječi, nisam u stanju odglumiti takvu snažnu reakciju. Ako želiš objašnjenje, ne mogu ti ga dati. Neke su stvari takve kakve jesu, i meni je tako s tobom. Muči me činjenica da se tako kratko poznajemo. Hoću reći, nikada nisam vjerovala da je moguće smjesta se povezati s drugom osobom kao što mi se dogodilo s tobom. Ali što je, tu je. I tako je od samog početka. Nešto me na tebi jednostavno... privuklo. Bit će ti teško povjerovati u to ako se prisjetiš kako sam ti pristupila, ali to nije uobičajena situacija za mene. Zapravo sam prilično suzdržana. I sama se čudom čudim vlastitoj naglosti jer inače nisam takva, odnosno nisam bila takva”, potišteno je dometnula. Swanny je okrenuo lice prema njezinu dlanu i poljubio ga. “Sviđa mi se tvoja iskrenost. Osvježavajuća je. Čovjek ne mora pogađati na čemu je s tobom. To mi se jako sviđa. Ne igraš igrice. Ne smatram tvoju izravnost nimalo naglom ili drskom. Volim znati na čemu sam. Osim toga, budimo realni. Da si čekala da ja napravim prvi korak, vjerojatno bi čekala zauvijek jer ja nikada ne bih ni pomislio da bi željela nekog poput mene. Imao bih osjećaj kao da posežem prema zvijezdama ili mjesecu.

86


Pretpostavljam da me netko trebao šutnuti u dupe da se priberem, a ti si to nježno odradila.” Nasmijala se, opustivši se u njegovu naručju i naslonivši glavu na njegovo rame. U njihovu položaju nije bilo ničeg seksualnog, ali osjećala se ugodno zbog intimnosti koja ih je okruživala, uvlačeći ih u njihov privatni oblačić. Ostatak svijeta činio se kilometrima daleko. Postojali su samo njih dvoje, bez upadica i prekida. Svjesna da postupa naglo - još jednom - okrenula je glavu tek toliko da mu može pogledati u oči. “Hoćeš li večeras spavati sa mnom?” Njegove su oči smjesta bljesnule, stoga se požurila ispraviti jer je vjerojatno pomislio kako ga pita da vodi ljubav s njom. “Nisam mislila na seks”, žurno je dometnula. “Znam da još uvijek propitkujemo svoje osjećaje jedno za drugo i ne želim brzati. Sviđa mi se to gdje se trenutačno nalazimo. Ali voljela bih večeras spavati u tvom naručju. Samo da... budem uz tebe.” Swanny je nježno utisnuo poljubac u njezino čelo. “Jako bih to volio. I, Eden, prestani se bojati govoriti ono što želiš. Ne mislim da si drska. Nadam se da se nikada nećeš ustručavati tražiti od mene ono što želiš ili trebaš. Jer sam spreman gotovo na sve kako bih ti udovoljio.” Potišteno se nasmiješila. “Rekla sam ti da ovo nije uobičajeno za mene. Zapravo je teško biti onako izravna kakva sam bila. Jako mi se sviđaš i ne želim te odbiti pretjeranom zahtjevnošću ili prisiljavanjem na nešto za što nisi spreman.” “Nema nikakve prisile, dušo. Mislim da smo već utvrdili kako te silno želim. Nikada nećeš ispasti zahtjevna ili nasrtljiva kada mi budeš govorila što želiš od mene.” “I ja želim isto od tebe”, tiho je odvratila. “Ne želim da se brineš da ćeš ispasti odviše nasrtljiv. Želim da se nađemo na pola puta. Stoga, ako želiš da ti obećam da ću ti govoriti što želim, onda i ja želim da ti meni obećaš istu stvar.” “Dogovoreno”, odvratio je hrapavim glasom. Potišteno je pogledao na svoj sat, a potom vratio pogled na nju. “Rekla si da moraš rano ustati, a ako namjeravamo vježbati prije tvog snimanja, trebala bi što prije na spavanje.” Kimnula je. Prije bi nevoljko pristala otići u krevet - sama - jer je uživala u njegovu društvu i otezala bi, odričući se odmora radi druženja s njime. Ali sada kad zna da će

87


on spavati pokraj nje, nije se protivila odlasku u krevet. Pogurnuo ju je na noge lagano je potapšavši po stražnjici. “Idi i spremi se za krevet. Ja ću se istuširati pa ću doći k tebi u sobu.” Eden se nagnula i poljubila ga u obraz s ožiljkom. “Nemoj dugo.” Počastio ju je iskrivljenim smiješkom. “Vjerojatno ću oboriti rekord tuširanja sad kad znam da večeras spavam s tobom. Obično spavam samo u boksericama. Hoće li ti to smetati?” Gotovo je prasnula u smijeh. Bit će samo u donjem rublju pa će moći pasti oči na njegovim mišićima? Spavat će sklupčana uz njegovo čvrsto tijelo i osjećati njegovu kožu na svojoj? I to bi joj trebalo smetati? Baš! “Ako ti neće smetati što ću ja nositi samo donje rublje, onda meni definitivno neće smetati što ćeš ti biti samo u boksericama.” Izraz na njegovu licu bio je neprocjenjiv. Izgledao je kao da je upravo progutao vlastiti jezik. A potom je zastenjao. “Ubijaš me. Nadam se da to znaš.” Dobacila mu je nevin pogled. “Bit ću pokrivenija od tebe.” Swanny je frknuo. “Imam vraški bujnu maštu i vjeruj mi kad ti kažem da ću cijelu noć zamišljati što se nalazi pod tim seksi donjim rubljem.” “Dobro” promrmljala je, izvijajući krajeve usana u osmijeh. “Sviđa mi se pomisao da ćeš maštati o meni.” Rekavši to, odskakutala je prema svojoj sobi ostavljajući Swannyja da sjedi u naslonjaču. Nacerila se i blesavo se zavrtjela u krug dok je uzimala rublje i odlazila u kupaonicu. Je li ovakav osjećaj biti zaljubljen? Posve je jasno osjećala požudu prema njemu. Sve je bilo tako zbunjujuće. Ljudi se nisu zaljubljivali na prvi pogled. Ljubav je nešto na čemu treba raditi. Nešto što dolazi s vremenom. Ali zamišljala je samu sebe kako se zaljubljuje, i to snažno, u Swannyja. Možda je već bila na putu onamo. Uzdahnula je. Nema smisla iscrpljivati se analiziranjem situacije. Mora pričekati i dopustiti da se karte poslože onako kako već trebaju. Mahnito je trčala pred rudo. Iako se možda i sviđa Swannyju, i dalje mu predstavlja posao. A oboje imaju takve poslove da ih odvode na suprotne strane svijeta.

88


Možda joj je potrebna samo kratkotrajna avantura. Da prestane misliti na njega te da joj, kada sve ovo završi pa pođu svatko svojim putem, ostane uspomena na vrijeme koje su proveli zajedno. Ali čak i dok je razmišljala o tome, znala je kako zavarava samu sebe. Zato što je iskreno sumnjala kako bi ga vrućom romansom uspjela izbaciti iz svojih misli. Upravo suprotno, ako se seksualno i emocionalno poveže s njime, makar i nakratko, to će samo potvrditi ono što već zna. Swanny nije tip muškarca kojeg bi žena ikada mogla zaboraviti ili ga svojevoljno napustiti. Važnije je pitanje bilo želi li on nešto više od kratkotrajne zabave i hoće li on otići kada svemu dođe kraj.

89


15. POGLAVLJE

SWANNY je stajao pred Edeninim lagano odškrinutim vratima. Iako joj je bio rekao kako spava samo u boksericama, nije razmišljao o činjenici da su mu prsa prošarana ožiljcima koji se inače ne vide ispod odjeće, stoga su ga obuzele nelagoda i nesigurnost pri pomisli da će Eden vidjeti dodatne nesavršenosti na njegovu tijelu. Stoga je navukao majicu kratkih rukava, svjestan kako zbog toga ispada kukavica, ali još se nije mogao pokazati pred njom. Možda će ugasiti svjetlo nakon što uđe u sobu ako je ona već u krevetu pa će moći skinuti majicu prije nego što legne, iako to neće riješiti problem jer će ga posve sigurno vidjeti ujutro kada se probude. Ali zamolila ga je da joj vjeruje. Bila je to zahtjevna molba iako je znao kako misli posve iskreno. Ipak, nije mu bilo ugodno skinuti se pred njom s obzirom na to da nikomu drugom nije pokazao razmjere do kojih je oštećeno njegovo tijelo nakon višemjesečnog mučenja i ponižavanja. Mentalni ožiljci bili su jednako svježi u njegovu umu kao i svakodnevni podsjetnici na one tjelesne. Na neki način, ožiljci na njegovoj duši bili su bolniji od onih na tijelu, onih vidljivih. Njima će trebati dulje da zacijele. A možda njegovo srce i um nikada neće istinski zacijeljeti. Ali Eden mu je ulijevala nadu. Nadu kojoj se bojao prepustiti. Tako mu se lagano uvukla u srce i bit će shrvan ako njezino lice poprimi izraz sažaljenja ili gađenja kad ga ugleda, iako je znao kako nije pošteno od njega što smatra da će tako reagirati. Nije mu pružila ništa doli prihvaćanja, dajući sve od sebe kako bi ga uvjerila da joj njegovi ožiljci ne smetaju. Ipak, zatekao je samog sebe kako oklijeva, ne želeći joj dati razlog da pobjegne. Naposljetku je nesigurno ušao u njezinu sobu i ugledao je na krevetu, s pokrivačem navučenim do trbuha. Bila je tako prekrasan prizor da ga je ostavila bez daha te je zatekao samog sebe kako ne uspijeva uvući zrak u pluća. “Smeta ti ako ugasim svjetlo?” upitao je hrapavim glasom, iz petnih se žila trudeći sakriti svoju nesigurnost. Eden ga je načas zamišljeno promotrila. “Zašto si u majici, Swanny? Što se bojiš da ću vidjeti?”

90


Način na koji mu je naizgled pročitala misli, smjesta zamijetivši njegovo raspoloženje, ostavio ga je bez teksta. Uostalom, što bi joj mogao odgovoriti na to? Odgurnula je pokrivač i kliznula iz kreveta odjevena u seksi ali nenametljivo rublje. Kratke svilene hlačice koje su otkrivale najveći dio njezinih prekrasnih nogu. I top koji ju je pokrivao, iako je imao tanke naramenice koje bi lako mogle skliznuti i otkriti njezine grudi. Njegova se potreba pretvorila u tjelesni bol. Da je ne želi? Da se morala pitati želi li ju? Morao bi biti mrtav da ne reagira na seksi prizor ravno pred sobom koji mu se iz sekunde u sekundu sve više približavao. Položila mu je dlanove na prsa i srela njegov pogled s takvom dražesnošću i razumijevanjem u očima da mu se grlo stisnulo od emocija. Proniknula je u samu njegovu dušu. U ono što nitko drugi nikada nije vidio. Vidjela je kroz krinku koju je pokazivao pred svima, a nije bio siguran veseli li ga ta činjenica ili ga nasmrt plaši. Možda je u pitanju neka sjebana kombinacija obiju stvari. Potom je gurnula dlanove pod njegovu majicu i priljubila ih uz njegovu golu kožu. Njegov dah i puls ubrzali su se. Kurac mu se bolno uspravio, a na raspolaganju nije imao ništa osim tankih bokserica kako bi ga sakrio. Povukla je ruke uvis, nježno mu svlačeći majicu, a on je ostao stajati, dopuštajući joj da učini što želi. Lišivši ga majice, stala mu je proučavati torzo, a potom, na njegovo iznenađenje, poljubila jedan ožiljak, potom i drugi, pa treći i tako sve dok nije prošla svaki milimetar njegove izbrazdane kože. Budući da je ostao samo u boksericama, uhvatila je njegov dlan i povukla ga prema krevetu, a on ju je slijedio poput pokornog psića, željnog da udovolji svome vlasniku. Pogurnula ga je na krevet, a potom legla pokraj njega smjesta se privijajući uz njegovo tijelo, ali ostavila je dovoljno mjesta između njih kako bi mogla položiti ruku na njegova prsa prepuna ožiljaka. “Ne moraš ništa skrivati preda mnom, Swanny”, tiho je rekla. “Ne preda mnom. Nikad preda mnom.” Pomilovala je svaki ožiljak istražujući ih prstima, pa ih, kao i prije, sve poljubila cijelom dužinom, tako nježno i dražesno da ga je stegnulo oko srca. “Prekrasan si”, prošaptala je. “Nevjerojatno prekrasan. Nikada nisam upoznala

91


nekoga prekrasnog kao što si ti.” Srce mu je zamalo eksplodiralo u prsima te je morao uposliti svu snagu uma kako je ne bi bacio pod sebe i prodro u nju što snažnije i dublje može. Stopio se s njezinim tijelom. Zapečatio rastuću sponu između njih. Ali ona zaslužuje bolje od toga. I želi vrijeme. Ne želi srljati ni u što, kao ni on, ali znao je kako će neizbježno voditi ljubav. I to ubrzo. Svi drugi aspekti njihovog odnosa razvijali su se brzinom svjetlosti i znao je kako se ni jedno neće moći još dugo suzdržavati. Čekanje će konačni čin učiniti samo još slađim. Uživat će u svakom trenutku dok budu vodili ljubav, satima će je obasipati nježnošću i naučiti sve što joj pruža užitak. Natjerat će je da svrši nekoliko puta prije nego što i pomisli na vlastiti vrhunac. Njezine potrebe imaju prednost. Položila je dlan na njegova prsa, a potom ugnijezdila glavu pod njegovo rame tako da mu je kosom škakljala nos. Potom je gurnula nogu između njegovih bedara kao da žudi za njegovom toplinom i dodirom. Rado joj je ugodio. Obgrlio ju je rukom oko struka, privlačeći je bliže dok je ovijao nogu oko njezine, zarobivši je između svojih bedara. Ispustila je zadovoljan uzdah, a njezin je dah blago podraškao njegovu kožu. Nikada se nije osjećao tako... ispravno. Osjećao je zadovoljstvo sve do kostiju, opuštajući se dok mu se užitak širio ostatkom tijela. Ležala je u njegovu naručju, savršeno mu odgovarajući, naizgled stvorena baš za njega. Kao da ondje i pripada. Možda se isprva borio protiv svojih osjećaja za Eden i sumnjao u njezinu privlačnost prema njemu, ali u tom je trenutku shvatio kako je sve to između njih stvarno. Njihova je privlačnost bila nepobitna, živa stvar. Opipljiva. Plesala je u zraku između njih, a kada su bili blizu, jedno drugom u naručju, šištala je poput tihe vatre koja samo što se ne rasplamsa u buktinju. Pomislio je kako je zaspala, ali ona se pomaknula i podigla glavu prema njemu, tražeći njegov pogled. “Voliš li raditi za KGI?” “Aha”, odvratio je bez oklijevanja. “Dali su mi svrhu onda kada sam smatrao da sam je izgubio. Bio sam izgubljen nakon povratka s posljednje ture. Pretpostavljam da

92


sam prolazio kroz fazu samosažalijevanja i bješnjenja na svu tu nepravdu. To nije bio lijep prizor. Ali određene su se stvari dogodile tijekom našeg bijega i izbavljenja. Stvari na koje sam trebao doznati odgovore, stoga sam otišao k Nateu. On nije bio u mnogo boljem stanju od mene.” “Kakve stvari?” znatiželjno je upitala. Swanny je oklijevao, nesiguran u to koliko bi joj trebao otkriti. Kao prvo, mislit će da je lud, a kao drugo, nije želio izdati Sheu i Grace. Ne, jer su one razlog zašto je danas ovdje i živ. Ali također je znao da će, ako on i Eden budu zajedno, kad-tad doznati. A radije bi da to čuje od njega. Tako da zna da joj vjeruje i da ništa ne skriva pred njom. “Pomislit ćeš da sam lud”, rekao je. Eden se pridignula kako bi ga pogledala u oči, a kosa joj se rasula poput svilenog zastora preko njegovih ramena i prsa. Mogao bi zariti dlanove i lice u tu kosu i ondje provesti sate i sate. “Neću misliti da si lud”, ozbiljno je odvratila. “Možeš mi vjerovati, Swanny. Neću te osuđivati. Poslušat ću. I nikada neću iznevjeriti tvoje povjerenje.” Bio je potpuno siguran u to. Možda je bila ludost pouzdati se u ženu koju tako kratko poznaje, ali vjerovao joj je. Nije bila nimalo zlobna ni osvetoljubiva. Uzdahnuo je. “Dok smo bili u zarobljeništvu, Shea, Nathanova žena, iako se tada nisu poznavali, obratila mu se snagom uma s udaljenosti od nekoliko tisuća kilometara. Telepatijom.” Eden je raširila oči. “Zbilja? To je baš fora. Nisam vjerovala da takve stvari doista postoje.” “Da, pomogla mu je da izdrži. Čak je i preuzela njegovu patnju na sebe. Zvuči komplicirano, ali mogla je upiti njegov bol i učiniti ga vlastitim. Patila je zbog njega kako bi mogao zadržati snagu.” “To je prilično nesebično”, promrmljala je Eden. “Posebno zbog muškarca kojeg nije ni poznavala.” Swanny je kimnuo u znak slaganja. “Kada smo Nathan i ja pobjegli, bili smo u prilično gadnom stanju. Znao sam da su mi unutarnji organi sjebani i da umirem. Usporavao sam Nathana i preklinjao sam ga da me ostavi kako bi se barem on spasio.

93


I tu stvar postaje još nevjerojatnija. Sheina sestra Grace ima sposobnost iscjeljivanja pa me je, preko Shee i Nathana, uspjela iscijeliti, odnosno pokrpati tek toliko da mogu nastaviti.” “Čini se da ću morati izraziti zahvalnost tim ženama čim ih upoznam.” Swanny nije uspijevao zatomiti nalet zadovoljstva zbog njezina uvjerenja da će upoznati njegovu proširenu obitelj. Kao da zamišlja budućnost s njime. “Izvukli smo se. Nathanova braća - KGI - spasila su nas na vrijeme i odvela nas kući. Obojica smo bili prilično loše, a nakon toga otišao sam kući, a Nathan se vratio svojoj obitelji. Ali nisam imao nikoga. Samo praznu kuću koja je nekoć pripadala mojim roditeljima. I to me izluđivalo. Nisam imao pojma što da učinim sa svojim životom. I još su me uvijek proganjala sva ona pitanja o tome što se dogodilo ondje. Stoga sam potražio Nathana i dok sam bio tamo, Shea je stupila u kontakt s njime, prvi put otkad smo bili pobjegli. On je pošizio i odmaglio po nju. Dva njegova brata i ja pošli smo za njime kako bismo mu pomogli. Jednostavno sam se povezao s njima na neki način, a potom su mi ponudili mjesto u novom timu koji su okupljali.” “Znači, sada si sretan.” Kimnuo je. “Aha. Ponovno osjećam nekakvu svrhu. Razlog zbog kojeg ustajem iz kreveta. Volim činiti nešto važno. Pomažemo ljudima i uklanjamo one koji prijete drugima.” Eden se namrštila. “Zvuči opasno.” “I jest.” Neće uljepšavati svoj posao. Morala je znati što on uključuje. “Uvijek postoji šansa da se neću vratiti iz misije. Ali dobri smo i oprezni. Nekoliko smo puta za dlaku izbjegli opasnost, ali nismo izgubili nikoga otkako je jedan Riov čovjek poginuo prije nego što sam ja uopće došao u tim. Stradao je kada su majku braće Kelly oteli iz bolnice nakon što joj je muž doživio srčani udar.” “Ajme. Zvuči kao da vam nikad nije dosadno. Jasno mi je zašto ti je ovaj zadatak mačji kašalj i, iskreno, daleko ispod tvojih mogućnosti. Osjećam grižnju savjesti jer sam zaokupila cio tim. Čini se kao da trošite svoj talent na puko dadiljanje.” Swanny ju je povukao natrag u naručje i čvrsto je privio uza se. “Vrlo ozbiljno shvaćamo tvoju zaštitu. Ti si nam glavni prioritet. Svi su nam poslovi jednako važni. Svakoj misiji posvećujemo punu pozornost. Osim toga, da nas nisu uposlili da te štitimo, tada ti i ja ne bismo bili ovdje, a sviđa mi se biti upravo tu gdje jesmo.” Osjetio je kako se smiješi na njegovim prsima. “Imaš pravo. Ne bih propustila

94


upoznavanje s tobom ni za što na svijetu.” “Ni ja s tobom”, rekao je. “A što kažeš na to da se sada odmoriš? Navio sam budilicu za sutra ujutro kako bismo mogli odraditi trening. Ne očekuj da budem blag prema tebi samo zato što mislim da si slatka. Iscrpit ću te, a potom ćeš mi pokazati što znaš o samoobrani kako bih znao čemu te još trebam podučiti.” Eden se nasmijala i omlohavila u njegovu naručju, ispuštajući dug i umoran uzdah. “Laku noć, Swanny. Drago mi je što si ovdje sa mnom.” Ponovno ju je stisnuo. “I meni je drago.”

95


16. POGLAVLJE

PREMDA je Swanny postavio alarm na svom ručnom satu, njegov ga unutarnji sat nikada nije iznevjerio. Ako bi morao ustati u određeno vrijeme, svakog bi se puta obvezno probudio pet minuta ranije. Spustio je ruku kako bi ugasio alarm, ne želeći buditi Eden, čvrsto usnulu u njegovu naručju. Preostajalo mu je pet minuta prije nego što je bude morao probuditi i namjeravao je uživati u svakoj od njih. Ležala je ugniježđena između njegove ruke i tijela, kose razasute po njegovoj ruci i jastuku. Izgledala je jednako prekrasno u snu kao i dok je budna i pozorna. Proučavao ju je na prigušenom svjetlu kupaonice, čija su vrata bila lagano odškrinuta, okoristivši se prilikom da je se nagleda do mile volje dok još spava. Naramenice topa spuznule su joj niz ramena, a i najmanji pokret bio bi dovoljan da joj otkrije bradavicu. To mu je pružalo slastan pogled na punašne brežuljke njezinih dojki, tim više što joj je tkanina zapela tik povrh bradavica, sprječavajući njihovo daljnje otkrivanje. Promeškoljila se, na što se sledio, a potom se samo snažnije priljubila uz njegova prsa, potiho uzdahnula te se vratila snu. Dovraga, mrzio je što je mora probuditi. Mogao bi tako ležati satima, jednostavno je promatrajući i uživajući u prizoru nje kako spava pokraj njega. Udovi su im bili isprepleteni, jedna njezina noga počivala je između njegovih, a njegova druga bila posesivno prebačena preko nje, čvrsto je privijajući uza se. Ne, nisu vodili ljubav i složio se da ne trebaju žuriti, ali bliskost između njih bila je jednako osjetna kao i da su doista vodili ljubav. I premda su se oboje složili da neće brzati, bio je dovoljno iskren prema sebi da zna kako će se uskoro naći u njegovu krevetu, a on u njoj. Oboje su željeli istu stvar. Konzumacija njihova procvalog odnosa bila je neizbježna. Sve su njegove ranije brige netragom nestale. Sada kad je bio siguran u nju i njezine osjećaje, žudio je za sljedećim korakom. Zato što seks s Eden neće biti čisti seks. U dubini duše znao je da će biti nevjerojatan i da će vjerojatno zauvijek izmijeniti

96


tijek njegova života, bez obzira na ono što će se poslije dogoditi između njih. Odbio je gledati suviše daleko u budućnost jer su ih njihove karijere odvodile u posve različitim smjerovima. Bio je usmjeren isključivo na sadašnjost i vrijeme koje trenutačno provode zajedno. Razmišljanje o bilo čemu nakon ovog trenutka samo će mu donijeti bol. Doslovce su morali ići dan po dan i vidjeti kamo će ih put odvesti. Ako postane ozbiljno, tada će jednostavno morati iznaći načina da budu zajedno. Ljubav iziskuje žrtvu. Neprestano je svjedočio tomu. Ali kad ima volje, ima i načina. Morao je vjerovati u to. Zato što će ga, ako se bude prenaglio u razmišljanju i zamislio ih kako se opraštaju i odlaze svatko svojim putem, to uništiti. Nije želio da bilo što naruši to što imaju - što će imati - ovih dana. Jedini konci koje je držao u rukama odnosili su se na način na koji će provesti zajedničko vrijeme. Sve drugo bilo je izvan njegove kontrole, stoga se morao usredotočiti na ono na što može utjecati: prokleto se dobro pobrinuti za to da pruži Eden ono što želi - što i sam želi i uživati u svakom ukradenom trenutku. Ako naposljetku doista pođu različitim smjerovima, tada će uživati u sve i jednoj uspomeni na njihovo zajedničko vrijeme i neće žaliti ni zbog jedne sekunde. Nije im preostajalo ništa drugo. Svjestan kako je spokojnim trenucima tijekom kojih je kradomice promatrao Eden došao kraj, nevoljko je pomilovao njezin obraz i tiho promrmljao: “Eden. Dušo, vrijeme je za buđenje. Moramo biti u teretani za dvadeset minuta ako želimo stići na vrijeme za tvoje snimanje.” Njezine su vjeđe zatreperile pa je snenim pogledom srela njegov, a potom joj se cijelo lice razvuklo u osmijeh od kojeg su mu zastali i dah i srce. Na pomisao kako joj boravak u njegovu naručju, buđenje u njegovu naručju, pričinja takvo zadovoljstvo toliko ga je stegnulo u prsima da je doslovce počeo osjećati nelagodu. “Dobro jutro”, oglasila se pospanim, promuklim glasom. Swanny je utisnuo poljubac u njezino čelo. “Dobro jutro. Jesi li lijepo spavala?” “Kao top”, priznala je. “Nikad nisam bolje spavala. Moram ti zahvaliti zbog toga. Dakle, hvala ti.” “Za što, dušo?” “Za to što si spavao pokraj mene. Što si me grlio. Što si mi dopustio da spavam u

97


tvom naručju. Nikada se nisam osjećala sigurnom i zaštićenom kao sinoć.” Zbog njezina iskrenog priznanja osjetio je kako mu se utroba steže u čvor. Bože, ta je žena prorovala put ravno do njegove duše. Već je čvrsto počivala ondje, ali svaki trenutak u njezinoj prisutnosti samo je osnaživao njihovu povezanost. Je li to ljubav? Je li se već zaljubio u nju? Njegova praktična strana pobunila se da je odviše rano za takvu izjavu. Ali njegovo srce i duša pjevali su potpuno drukčiju pjesmu. Da je ona njegova žena. Da mu pripada. Vođenje ljubavi samo će zapečatiti ono što već zna. Da je njegova. Ponovno ju je poljubio, ovoga puta nježno kliznuvši usnama preko njezinih. “Nema na čemu. Ali moram ti reći, ni ja nikad nisam bolje spavao, tako da si ti učinila jednaku uslugu meni, kao što kažeš da sam ja tebi. Imam...” Borio se s priznanjem na vrhu svog jezika. Zbog njega je zvučao kao slabić. A posljednje što je želio jest da ona pomisli kako je slabić. “Imaš što?” blago je upitala. “Noćne more”, tiho je odvratio. “Javljaju se iz čista mira. Ponekad ne sanjam ništa. A ponekad sanjam da sam ponovno ondje, sanjam bol i očaj koje sam osjećao - koje ponekad još uvijek osjećam.” Suosjećanje je zasjalo u njezinim očima. Da je riječ o bilo komu drugome, mrzio bi ga. Suosjećanje je posljednje što želi. Ali s Eden nije osjetio popratni sram koji je vrlo često osjećao jer je smatrao kako ispada slab. “Mogu samo zamisliti”, promrmljala je. “Zacijelo ti je bilo užasno, Swanny. Drago mi je da si proveo mirnu noć. Osjećala bih se grozno da znam koliko ti meni daješ, a da ja tebi ničime ne uzvraćam. Stoga mi je drago što si spavao jednako dobro kao i ja. Mislim da smo dobar tim”, rekla je, a oči su joj zaiskrile. “Možda bih ti dobro došla.” “Siguran sam da bi mi dobro došla”, zarežao je. “U to nema sumnje. A sad ti moram reći, makar ispao kreten, da moraš ustati i pokrenuti se. Ja ću se istuširati u drugoj kupaonici, a potom ćemo sići i odraditi trening. Ako budemo imali dovoljno vremena, možeš mi pokazati što si naučila pa ću promisliti o tome na čemu trebaš poraditi tako da možemo ubaciti treninge između snimanja. Ne želim da se iscrpiš. Znam da će ti snimanje biti dovoljno naporno.”

98


“Ah, bit ću ja dobro”, odvratila je ustajući iz kreveta i odnoseći svoju toplinu i dražesnost sa sobom. “Osim toga, ako to znači da ću provesti više vremena s tobom, tada ću stvoriti vrijeme.” Bože, toliko mu je zavrtjela glavom da nije znao gdje mu je glava, a gdje rep. Kako je netko toliko savršen mogao biti zainteresiran za njega, kad je imao ne samo tjelesne ožiljke nego i mrlje na duši i prazninu u srcu za koje je, sve dok nije upoznao nju, mislio kako nikada neće zacijeljeti? No ipak, za tako kratko vrijeme koje su proveli zajedno, osjetio je kako se praznine u njemu počinju popunjavati. Kao da se vraća sve ono što je izgubio tijekom onog stravičnog razdoblja kada su ga držali zarobljena i oduzimali mu komadić po komadić čovječnosti, lišavajući ga same volje za životom sve dok nije odlučio odustati i stati svemu tomu na kraj. Skočio je s kreveta bez onog nabrijanog stava s kakvim se ujutro budio. Nakon brzinskog tuširanja, nazvao je Joea kako bi mu javio da će on i Eden biti u teretani sve dok je ne budu trebali odvesti na snimanje. Joe je već dogovorio prijevoz kojim će Eden i ostatak KGI-a ići kamo god trebaju dok su u Parizu. “Reći ću Skylar i Edgeu da siđu i čuvaju ulaz u teretanu”, rekao je Joe. “Opreza nikad dosta, a definitivno si ne smijemo dopustiti nedostatak pozornosti.” Swanny je planuo zbog toga što je Joe natuknuo kako on ne predstavlja dovoljnu zaštitu za Eden, ali znao je da Joe ima pravo. Swanny nije smio postati toliko zaluđen Eden da s uma smetne njihov glavni prioritet: njezinu neprestanu zaštitu. Njezina je sigurnost bila na prvom mjestu, daleko ispred svega drugoga. Čak i ispred njihove privlačnosti. Ništa nije smjelo kompromitirati njihov cilj. Ovo je misija. Posao. Njihov ugled, a da i ne spominje Edenin život, ovise o tome. A on bogme neće biti uzrok njihova podbačaja, i posve sigurno neće biti razlog zašto bi Eden mogla stradati ili poginuti. Naglo se vrativši u stvarnost, potražio je Eden, a njegovu raniju opuštenost i toplu maglicu koja ga je okruživala nakon što se probudio u Edeninu zagrljaju djelomično je zamijenila odlučnost. Povirio je kroz vrata spavaće sobe. “Spremna?” Eden je izišla iz kupaonice zatežući konjski rep u koji je povila kosu. Na sebi je imala pripijeni top i donji dio trenirke niskog struka između kojih joj se naziralo nekoliko

99


centimetara golog trbuha. Njegovo je tijelo smjesta reagiralo pa se hitro obuzdao, podsjetivši se što je na kocki u cijeloj toj priči. “Spremna sam. Jesi li ti spreman za prašenje svog tura?” vragolasto je upitala. Nije uspijevala poprimiti ozbiljan, odlučan stav, jer je jednostavno zračila toplinom i dražesnošću. “Zvučiš prilično umišljeno, a nisi ni upoznala svog protivnika”, odvratio je. “Ah, upoznala sam ja njega” rekla je, a pogled joj stao vrludati njegovim tijelom sve dok nije imao osjećaj kao da ga je pogledom skinula do gola. “Nemoguća si” odvratio je tobože ozlojeđeno. “Krenimo. Imamo gust raspored.” Eden se smjesta usredotočila i vojnički mu salutirala. “Da, gospodine. Za vama.” Mala bezobraznica. Ali silno je obožavao njezinu drskost. Nije postojalo ništa na njoj što mu se nije sviđalo. Činila se nevjerojatno savršenom, a nitko nije tako savršen. Svi imaju mane. Dakle, koje su njezine? Spustili su se niz stubište do teretane koja se nalazila na drugom katu te zatekli Edgea i Skylar kako već stoje pred vratima. Eden je izgledala iznenađeno što ih vidi, pa čak i malčice smeteno. Swanny će poslije morati porazgovarati s njom i podsjetiti je na ono o čemu je maločas i sam razmišljao. “Sigurno je”, rekao je Edge, a glas mu je zagrmio iz prsa. “Ti i Eden bit ćete jedini unutra osim ako netko ne dođe poslije vas. Sky i ja pobrinut ćemo se da svi koji uđu budu čisti.” “Hvala”, rekao je Swanny. “Bit ćemo unutra najviše jedan sat. Eden mora jesti prije nego što krenemo na snimanje.” “Popit ću samo vitaminski shake” ubacila se Eden. “Morat ću se ponovno istuširati nakon vježbanja, stoga ga mogu popiti u vožnji. Ali ako vi morate jesti, slobodno otiđite i naručite poslugu u sobu dok se ja budem spremala. Kosu i šminku odradit će mi ondje, stoga ću samo obući trenirku i majicu kratkih rukava. Neće mi trebati mnogo vremena. Samo ću uzeti torbu i gotova sam.” Swanny je odmahnuo glavom, ali nije komentirao. Da se njega pita, Eden bi jela mnogo više, ali sama zna što je najbolje za nju i nije na njemu da se miješa. Upotrijebio je karticu za otključavanje i otvorio vrata malene dvorane za vježbanje, a potom uzeo ručnike za sebe i Eden.

10 0


Ona je smjesta prišla sobnom biciklu i bacila se na svoju zahtjevnu rutinu. Nije joj se pridružio jer je jednostavno uživao promatrajući je kako se počinje znojiti. Nije bila jedna od onih žena koje se ne znoje. Blistala je. Blagi pokrov znoja presijavao se na njezinoj savršenoj koži zbog čega je poželio učiniti nešto ludo, poput toga da joj poliže kožu i usisa svaku kap znoja. Nakon petnaest minuta, prebacila se na steper za kardio vježbe i odradila još petnaest minuta, a potom se premjestila na jednu od klupica kako bi odradila vježbe za trbušne mišiće. Zadivila ga je svojom snagom i činjenicom da nije izgledala nimalo zadihano. Očigledno je bila u sjajnoj formi. Tijelo joj nije proturječilo. Bila je utegnuta. Čvrsta na mjestima na kojima je trebala biti čvrsta i neodoljivo meka na mjestima na kojima je to potrebno. Potom je prišla traci za trčanje i nasmiješila mu se preko ramena. “Daj mi petnaest minuta da se ohladim, a onda ću ti isprašiti tur.” Uzvratio joj je cerekom i odgovorio otežući riječi: “Samo sanjaj, princezo.” Eden je zakolutala očima i iznova se usredotočila na traku za trčanje, mašući rukama dok je započinjala oštru šetnju, postupno usporavajući sve dok je naposljetku nije isključila i sišla. Napadno je krenula zglobovima i zauzela borilački stav, oprezno kružeći oko njega. “Predlažem okladu”, rekla je samodopadno. “Ako te sredim, morat ćeš udovoljiti jednom mom zahtjevu.” “A ako ja sredim tebe? Ili ako me ne uspiješ pobijediti?” upitao je, podižući obrvu. “Tada ti dobivaš jedan zahtjev na koji ću ti morati udovoljiti.” Um su mu preplavile razne mogućnosti. A sudeći po proračunatom smiješku na Edeninu licu, i ona je vjerojatno pomislila na istu stvar. Dovraga, kako mu se čini, nije važno tko će pobijediti jer vjerojatno oboje žele isto. Ali za svaki slučaj, nije joj namjeravao dopustiti da pobijedi jer mu je odjednom postalo vrlo važno da dobije ono što želi. Nju. U svom krevetu. I sebe toliko duboko u njoj da osjeti kako ga guta, njegovo srce i dušu. “Dogovoreno”, izazivački je odvratila.

10 1


Bila je dobra. Morao joj je to priznati. Borba protiv muškarca dvostruko većeg od sebe obično joj ne bi omogućila prednost. Ali bila je brza i očigledno dobro obučena. Zastenjao je zamijetivši publiku s druge strane ulaznih vrata teretane. Joe i Nathan pridružili su se Skylar i Edgeu te su ih sada svi promatrali očigledno se zabavljajući. Nedostatak pozornosti gotovo ga je stajao oklade. Zadala mu je udarac pa je posrnuo, ali uspio se smjesta uspraviti i hitro joj podmetnuo nogu dok je hvatala ravnotežu te je srušio, bacajući se pod nju kako bi joj ublažio pad. Zagledala se u njega, lagano dašćući i raščupane kose. “S obzirom na to da sam ja gore, a ti poda mnom, znači li to da sam pobijedila?” Nasmijao se frustriranom izrazu na njezinu licu. “Žalim, princezo. Nisam te želio ozlijediti pa sam ti ublažio pad, ali definitivno sam te sredio. Pobjeda je moja.” Napućila je usne, a on se na to samo još snažnije nasmijao. Bila je tako prokleto slatka s tom isturenom donjom usnicom i molećivim pogledom u očima. “Nadam se da će tvoj zahtjev biti jednako zabavan kao što je moj trebao biti”, progunđala je. “Ah, bit će zabavan”, tiho je odvratio. “Znam da ću uživati u svakoj sekundi i namjeravam se pobrinuti da i ti uživaš.” U njezinim očima buknula je vatra te je na trenutak pomislio da će ga poljubiti. Ali letimičan pogled prema vratima bio je dovoljan da ublaži njezinu reakciju. Nije željela publiku, jednako kao ni on. Umjesto toga, spuznula je s njega, a potom mu pružila ruku kako bi mu pomogla ustati. Swanny je poskočio i uspravio se okrenuvši leđa prema vratima tako da sakrije Eden pred znatiželjnim pogledima. “Dobra si”, iskreno je rekao. “Ali mogu te naučiti i više. Mogu ti pomoći da izoštriš svoje vještine, ako si zainteresirana.” Eden je podigla obje obrve napadno izražavajući čuđenje. “Da vidimo. Još borbe prsa o prsa s tobom i tvoj pad na pod, bez obzira na to tko ga skrivio? Ma ne, uopće nisam zainteresirana.” “Nemoguća si”, promrmljao je, znajući da često koristi tu riječ da bi je opisao. Počastila ga je nevjerojatno blistavim osmijehom. “Nego, ovaj, kada ćeš mi reći kakav zahtjev moram ispuniti?”

10 2


Pobrinuvši se da i dalje zaklanja Eden od pogleda, nagnuo se prema njoj usnama joj okrznuvši sljepoočnicu i prinoseći ih jednom njezinu uhu. “Poslije”, promrmljao je. “Rekao bih večeras, to jest, ako nećeš odviše dugo raditi i biti iscrpljena nakon toga.” Oči su joj zablistale, a rumenilo oblilo njezine obraze sjajne od znoja. “Uvjeravam te da neću biti toliko iscrpljena da neću moći održati svoj dio oklade”, promrmljala je.

10 3


17. POGLAVLJE

SWANNYJEVO poštovanje prema Edeninoj profesionalnosti dodatno je poraslo dok je stajao u pozadini i promatrao je kako snima reklame. Zacijelo je bilo naporno, ali ona je strpljivo radila, slušala redateljeve upute i savršeno reagirala na njih, sve i jedan put. Nije mu bilo jasno u čemu je problem kada je redatelj dreknuo: “Rez!” zahtijevajući da počnu ispočetka. Izgledala mu je jebeno savršeno. Ali redatelj mu se činio kao pravi kreten. Pošizio je kada je Eden stigla u pratnji Swannyja i tima. Glasno se žalio kako mu smeta toliki broj ljudi na setu, a iako je Edenin agent došao ranije i povukao ga u stranu kako bi mu objasnio situaciju, bilo je očito kako je redatelj i dalje nezadovoljan. Glasnim i iritantnim glasom izvikivao je zapovijedi zbog kojih je Swanny počeo škrgutati zubima. Zbog načina na koji se redatelj obraćao Eden poželio je seratora razvaliti šakom ravno u lice. Nakon nekoliko sati snimanja, redatelj je najavio stanku, a potom zarežao na frizere i šminkere da dođu i poprave stvar. “Izgleda užasno”, glasno se potužio. “Trebam savršeno, dovraga. Dajte mi savršeno.” “Koji šupak” promrmljala je Skylar stojeći pokraj Swannyja, savršeno sročivši njegove misli o tom seronji. “Izgleda prekrasno. Žena ne bi mogla izgledati užasno čak ni da želi. Kog vraga hoće?” Swanny je zagunđao u znak slaganja, ukočeno promatrajući kako ljudi žurno popravljaju Edeninu frizuru i šminku. Kako samo može raditi u takvim uvjetima? Štoviše, kako joj pobogu uspijeva zadržati taj zasljepljujući osmijeh na licu dok je neki kreten neprestano kritizira? Znao je kako je taj ugovor važan Eden. Rekla mu je da joj je to najvažniji događaj u karijeri. Ali dovraga, ništa nije vrijedno ovakvog zlostavljanja. Edenin agent prišao je Swannyju i Skylar, promatrajući događaje pred sobom s

10 4


izrazom dosade na licu. Kao da je sve u savršenom redu te da je ovo samo još jedan običan radni dan. “Je li uvijek ovako?” protisnuo je Swanny. Njezin je agent izgledao iznenađeno što mu se Swanny obratio pa je trepnuo, vidno zbunjen. “Na što mislite?” “Viču li kreteni vječito na nju, govoreći joj da izgleda užasno i žaleći se na svaku prokletu stvar koju napravi?” Njezin je agent zakoračio unatrag oprezna izraza lica, ali opet, Swanny je bio siguran kako mu izraz lica i nije baš najugodniji s obzirom na to da kipti od bijesa. “Taj je redatelj jedan od najboljih u svome poslu”, agent je stao u njegovu obranu. “Možda vam zvuči pretjerano kritičan, ali nitko se ne može požaliti na njegov krajnji rezultat. Snimat će sve dok ne bude zadovoljan da je sve savršeno, a ne samo dobro. Ovo je prevelika stvar da bismo prihvatili bilo što osim najboljeg.” “Svejedno je šupak” promrmljala je Skylar. Edenin agent nervozno se nasmijao. “Pretpostavljam da to tako izgleda u očima nekoga tko nije dio posla, ali Eden to graciozno podnosi, kao i uvijek. Svjesna je važnosti besprijekornog proizvoda i trudit će se sve dok ga ne postigne. To joj je posao, i vrlo je dobra u svome poslu. Zato je i dobila ovaj ugovor.” Pogledao je Skylar, a potom i Swannyja pa nesigurno ispružio ruku, najprije prema Skylar. “Ja sam Nigel Blackstone, Edenin agent.” “Ja sam Skylar, članica Edenina osiguranja.” I više je nego suzdržano pružio ruku Swannyju. “Ja sam Swanny, također član Edenina osiguranja”, odsječno je rekao Swanny. “Je li zbilja u tolikoj opasnosti?” upitao je Nigel, a oči mu je ispunila zabrinutost. “Hoću reći, znam da se ispostavilo kako je ona pucnjava bila nasumična te da su uhitili krivca. Ali trebam li znati još nešto?” “Ovo su samo dodatne mjere opreza”, bezizražajnim je glasom odvratio Swanny. “S obzirom na to da se njezino ime sada razvlači po svim medijima, ne možemo jamčiti da nekom idiotu neće pasti na pamet da je pokuša ubiti. Ovo joj je snimanje važno i nije ga mogla propustiti, stoga smo joj samo trenutačno pojačali osiguranje.”

10 5


Nevoljko je priznao zasluge Nigelu. Doista se činio zabrinutim za Eden i ni jednom se nije požalio na KGI-evu prisutnost te se čak i zauzeo za njih, objasnivši situaciju redatelju. Nigel je bio odlučan, a njegov ton nije ostavljao mjesta pobuni. Možda je izgledao odviše profinjeno i uglađeno, odviše prokleto lijepo za muškarca, ali zauzeo se za Eden i redatelju jasno dao do znanja da mu može popušiti ako mu se to ne sviđa. To, i njegova očigledna briga za Edenino dobrostanje, podigli su ga nekoliko centimetara više u Swannyjevim očima. Ne bi rekao da mu se sviđa taj tip. Bio je prevelika ulizica po njegovu mišljenju, a Swanny je s lakoćom uvidio da se ispod njegove maske skriva potpuno drukčija osoba. Za razliku od Eden, koja je bila baš onakva kakvom se i činila. Nimalo prijetvorna. Samo i apsolutno iskrena do kraja. “Naravno da je Edenina sigurnost na prvom mjestu” hitro je dometnuo Nigel. “Nadam se da vam nisam dao povoda da posumnjate u moju profesionalnu i osobnu posvećenost Eden. Ona mi je najvažnija klijentica, stoga kakve god da je mjere opreza potrebno poduzeti, potpuno se slažem.” “Siguran sam da Eden cijeni vašu podršku “, promrmljao je Swanny. “Ona mi je glavni prioritet” rekao je Nigel, ustrajući u svom objašnjenju. “Pobrinut ću se za bilo kakve probleme s redateljem. Mnoštvo bi manekenki dalo sve na svijetu da se dočepaju tog ugovora, ali u Ariji nisu glupi. Žele Eden zato što žele samo najbolje, a ako Lonnie - redatelj - bude stvarao bilo kakve probleme, prijavit ću ga pa će ga ili nogirati ili će se pribrati u vrlo kratkom roku.” “On je zadužen za snimanje jer je, kao i Eden, najbolji u svome poslu. Ali zamjenjiv je. Eden nije. Tu nema rasprave. Imam neopoziv ugovor i ako pokušaju napraviti nekakvu glupost poput toga da se riješe Eden, ostat će bez novca koji su joj već isplatili. Ali među nama, ako netko i dobije nogu, to neće biti Eden. Aria je previše želi.” “Ako se nastavi ponašati kao kreten prema Eden, svakako ćete mu morati naći zamjenu”, zarežao je Swanny. “Zato što, ako ne ohladi, ja ću mu iznova posložiti lice.” Nigel je problijedio, naizmjence nervozno pogledavajući Swannyja i Skylar. “Morat ću porazgovarati s Lonniejem čim završimo s današnjim snimanjem. Također moram razgovarati s Eden i, pa, s vama, s obzirom na to da radite na njezinu osiguranju.” Swanny je podigao obrvu u znak nijemog pitanja.

10 6


“Kao što vjerojatno znate, po završetku snimanja slijedi svečana promocija proizvoda. Svi će biti prisutni”, rekao je, naglašavajući riječ svi, iako Swanny nije imao blage veze koga pod time podrazumijeva. “Da, rekla mi je”, odvratio je Swanny. “Rekla mi je da ću morati odjenuti smoking kako bih se uklopio.” Potajno se lecnuo jer je naglas izgovorio tu informaciju. Skylar je frknula pokraj njega, a on joj je uputio prijekoran pogled i ugledao vragolasti pogled u njezinih očima. “To moram vidjeti”, odvratila je sa smijehom u glasu. “I ti ćeš se morati dotjerati za tu priliku”, Swanny je sarkastično odvratio. Skylar je slegnula ramenima. “Savršeno sam sposobna iskombinirati šminkersku haljinu s opakim cipelama. Samo zato što većinu vremena provodim u vojničkim hlačama i zakamuflirana lica ne znači da nisam vična umijeću socijaliziranja i ‘uklapanja u društvo’.” Nigel je pročistio grlo, iznova svraćajući njihovu pozornost na sebe. “Za tri dana priredit ćemo malenu soareju. Većinom za predstavnike Arije i ekipu zaduženu za snimanje. Stoga predlažem da uskoro kupite taj smoking jer će vam biti potreban za obje prilike.” E, jebiga. I dovraga, Skylar je očigledno uživala u njegovoj nelagodi. Dobacio joj je još jedan oštar pogled koji bi pokunjio običnog čovjeka. Ali ona je samo snažnije razvukla usne u osmijeh i stisnula ih u nastojanju da ne prasne u smijeh. Bio je posve siguran kako se u sebi valja od smijeha. “Čini se da znam što ćeš sutra raditi”, Skylar je odvratila rastežući riječi. “E, pa, pametnjakovićko, moraš doći i ti. Nema šanse da ugrožavam Eden više nego što je apsolutno nužno.” “Jedva čekam”, iskreno je odvratila Skylar. “Neko se vrijeme nisam sređivala i stavila na lice pravu šminku, a ne kamuflažnu boju. Ući ćeš onamo ruku pod ruku s dvjema zgodnim ženskama.” On se nasmijao, ali nije zanijekao njezinu izjavu. Skylar je doista bila prekrasna žena, u vojničkim hlačama i borbenoj opremi, ali i u običnoj svakodnevnoj odjeći. A najvažnije od svega, bila je opaka ratnica.

10 7


Nešto u tome kada bi opake žene poput Skylar i Eden nosile visoke potpetice i večernje toalete koje bi isticale svaku njihovu oblinu jednostavno ga je dovodilo do ludila, iako nije doživljavao Skylar na takav način. Nikada. Predstavljala mu je timsku kolegicu, ali prije toga i sestru. Povezivala ih je snažna spona koju nikada nije namjeravao ugroziti time da joj se nepromišljeno pokuša nabacivati. Kad je već kod toga, morat će raspraviti o novoiskrsnuloj koktel-zabavi s Nathanom, Joeom i Edgeom kako bi se mogli pripremiti i pobrinuti se da Eden sigurno stigne onamo te da jedan od KGI-evih članova neprestano bude dovoljno blizu Eden da je može čuti. Razgovarat će s njima nakon snimanja, ali namjeravao je biti vrlo kratak jer je žudio za time da odvede Eden natrag u hotelsku sobu, naruči joj nešto za jelo, a potom joj izmasira cijelo tijelo jer je zacijelo boli kao sam vrag nakon što je tolike sate provela ponavljajući jednu te istu stvar. Sebični dio njega znao je da je želi samo za sebe. Prošla noć bila mu je jedna od najboljih u životu, a nisu čak ni bili goli. Ali to ga nije spriječilo da zamišlja njezino savršeno tijelo ispod onog oskudnog, seksi svilenog negližea. Nimalo nije sumnjao kako će, usprkos njihovom obećanju da će ići polako, večeras spavati u njegovu krevetu. Čak i ako ne budu vodili ljubav, spavat će pokraj njega. Ali isto je tako znao kako će ta eksplozivna kemija između njih neizbježno dovesti do seksa - i to uskoro. Snimanje se nastavilo, a tijekom ove sesije Eden se preobrazila u zavodljivu sirenu odjevenu u odvažnu crvenu haljinu zbog koje bi muškarcima u krugu od stotinu metara udarila slina na usta. Upotrijebili su rekvizite nalik na prepoznatljive simbole Pariza. Smijala se, očijukala i gotovo ga izludjela načinom na koji se obraćala fotoobjektivu. Kako bi i jedan punokrvni muškarac mogao boraviti u njezinoj blizini i ne poludjeti od požude? Znao je da on nije otporan na nju. Letimičan pogled u smjeru ostalih slobodnih muškaraca u njegovu timu poručio mu je kako i oni maštaju. Morao je zatomiti poriv za bijesnim režanjem koji mu se nakupljao u prsima. Nije želio da je drugi muškarci gledaju, da vide ono što on vidi, iako je bio svjestan gluposti takvog razmišljanja. Eden su plaćali da izgleda kao fantazija svakog muškarca, a taj

10 8


je izgled i te kako usavršila. To je iznova probudilo svu nesigurnost s kojom se borio, te se ponovno zapitao zašto bi ga osoba Edenina kalibra uopće dvaput i pogledala. U nekoliko snimaka Eden je stajala pred Eiffelovim tornjem izgledajući zavodljivo, kose raspršene za leđima zahvaljujući ventilatoru koji su postavili tako da izgleda kao da je vani za savršeno ugodnog dana, a svileni se zastor podiže na vjetru i leprša oko nje. Čak su i njezine riječi dovodile Swannyja do ruba ludila. Naizmjence je bila zaigrana i vragolasta, a potom zavodljiva i senzualna, pozivajući publiku da iskuša proizvod koji je reklamirala promuklim, grlenim glasom. Kao da se obraća svom ljubavniku. Kao da on želi da mu se tako obraća. Pogledao je na sat, nestrpljiv da sve što prije završi. Trebao bi se ponijeti kao džentlmen i pozvati je van na večeru, ali nije mogao zamisliti ljepši završetak dana od toga da večeraju sami u udobnosti njihova apartmana. Da budu nasamo i dopuste ovoj noći da ih odvede kamo već treba. Ili barem onamo kamo se nadao. Ali što se njega ticalo, Eden je vodila glavnu riječ. Odbijao ju je prisiljavati na bilo što. A opet, nije bio bezočni licemjer. I te kako je žudio za njom, a po signalima koje mu je slala definitivno se činilo - ma koliko nevjerojatno bilo - da i ona u jednakoj mjeri žudi za njime. Kita mu je narasla dodatnih pet centimetara zbog same spoznaje da ga ta prekrasna, fantastična žena želi. Takva ženska pozornost povećala bi muškarčev kurac iz pukog principa. Nije ni pomišljao da ima ego, a upravo je zatekao samog sebe kako se nadima u prsima uspravljajući se, i pa, kurac mu je bio u savršenoj harmoniji s ostatkom njegova tijela, stoga je i te kako imalo smisla da dobije nekoliko dodatnih centimetara zbog uzbuđenja i nestrpljenja za time da je prostre na krevetu pred sobom poput slasne gozbe. “Zemlja zove Swannyja”, Skylar se sarkastično oglasila. “Završili su. Moramo se pobrinuti da automobil bude spreman kako bismo izveli Eden iz zgrade, a da to primijeti što manji broj ljudi.” Swanny je odmahnuo glavom kako bi se oslobodio svojih misli, a potom složno kimnuo. “Neka Joe i Nathan čuvaju izlaz. Ja, ti i Edge štitit ćemo Eden tako da nimalo

10 9


ne riskiramo njezinu sigurnost.” Obavijestit će svoj tim o soareji čim se vrate u hotel, ali nije namjeravao otezati. Eden će imati dovoljno vremena da se istušira i preodjene u nešto udobno, a potom će imati ostatak večeri samo za sebe.

11 0


18. POGLAVLJE

SWANNY je žurno odveo Eden u njezin apartman te joj zapovjedio da se spremi za krevet dok on bude nakratko razgovarao sa svojim timom, rekavši da će im oboma naručiti večeru čim se vrati u sobu. Uzvratila mu je pogledom kojim je bez riječi poručila kako je svjesna njegovih planova za večer te da se, štoviše, bespogovorno slaže s njima. Jedva se suzdržao od poriva da djetinjasto podigne stisnutu šaku prema njoj kako bi je udarila svojom i svjetski se osramoti. Ispričao se i otišao u susjednu sobu pobrinuvši se da je zaključala i zakračunala vrata za njime kako unutra ne bi mogao ući čak ni netko s karticom za otključavanje. Odlučno je pokucao na vrata Edgeove i Skylarine sobe, znajući da će Nathan i Joe biti ondje i čekati ga, baš kao što je zapovjedio. Nije bio siguran kako je došlo do toga da on vodi glavnu riječ u ovoj misiji. Nathan i Joe bili su stvarni vođe tima, ali Swanny je uglavnom preuzeo sve u vezi s Edeninom sigurnošću. Ipak, timu se moralo priznati da se nitko nije bunio ni nadjebavao oko toga tko je glavni. Edge je otvorio vrata i rukom mu dao znak da se pridruži ostalima koji su se okupili u dnevnom boravku. “Onda, što se događa, Swanny?” upitao je Joe. “Sky je rekla da je nešto iskrsnulo i da ćeš nam objasniti čim se svi vratimo u hotel.” Swanny je zahvalno pogledao Skylar jer mu je prepustila objašnjavanje situacije, iako je i sama sudjelovala u razgovoru s Edeninim agentom. “Svi znamo za promociju koja će se održati nakon završetka snimanja i to da nam treba prikladna odjeća, ali Edenin je agent rekao da će za tri dana prirediti soareju kojoj će prisustvovati svi zaduženi za snimanje. Eden će morati otići onamo, kao i mi, što znači da moramo ranije nabaviti večernja odjela kako ne bismo osramotili Eden i svima bili trn u oku." Momci su iskrivili lica. Jedino se Skylar smiješila, naizgled sretna zbog prilike da se dotjera. “Mogli bismo se podijeliti u timove kako bismo to obavili što prije. Eden sutra ima stanku od sat i pol za ručak. Skylar i ja mogli bismo otići s njom kako bi kupile odjeću,

11 1


a vas trojica možete otići na mjerenje za smoking. Vjerujem da možemo ići u istome obje noći. Ionako nećemo biti u prvom planu. Bit će to Edenina večer i svima će pucati kurac za to kako mi izgledamo i tko smo uopće.” Nathan je složno kimnuo, a Joe se namrštio. “Jesi li siguran da bismo trebali ostaviti Eden samo s vama?” “Pa, mislim da ćemo u suprotnom privući hrpu neželjene pozornosti. To što je Sky žensko ide nam u prilog jer će svi misliti da je Eden samo izišla u šoping s prijateljicom. Prijateljicom koja je igrom slučaja sposobna premlatiti svakoga tko joj zaprijeti.” Skylar se toplo nasmiješila Swannyju, zahvaljujući mu na povjerenju. “Okej, zvuči dobro, ali trebali bismo barem otići na isto mjesto”, ubacio se Nathan. “Edge, Joe i ja možemo otići na muški odjel dok Skylar i Eden kupuju ono što im treba, ali ti ćeš potom morati doći, dati mjeru i skockati se.” Humor u Nathanovu glasu i mračni osmijesi na Edgeovu i Joeovu licu dodatno su iživcirali Swannyja. Ako se njega pita, taj je razgovor završen, a njega iščekuje prekrasna žena kojoj je obećao naručiti poslugu u sobu. “Idem natrag. Trebao bih naručiti večeru za Eden. Mislim da ne bi bilo dobro da šeće uokolo. Radije bih da je što manje ljudi zamijeti dok je ovdje.” Zbog nekolicine znalačkih cereka Swanny je poželio zarežati, ali zanemario ih je i krenuo prema vratima, nestrpljiv da se što prije vrati Eden. Pokucao je na vrata i pričekao, ključajući od nestrpljenja. Potom je začuo zvuk povlačenja zasuna i vrata su se otvorila. Eden ga je dočekala u pidžami nalik na donje rublje od prethodne noći. Posve se izgubio u maštariji kako povlači te tanke naramenice niz njezina ramena, tek toliko kako bi joj otkrio grudi. Otvorila je vrata do kraja, a on se pribrao u dovoljnoj mjeri kako bi ušao i ponovno ih zaključao. Eden mu je dobacila izazivački, senzualan pogled preko ramena i zaputila se prema kauču u dnevnom boravku apartmana ne čekajući ga. Swanny se smjesta pribrao i požurio za njom. Gadio se sam sebi. Nikada nije doživljavao samog sebe kao pećinskog čovjeka, ali Eden je probudila primitivne, mužjačke instinkte u njemu. Želio ju je prebaciti preko ramena i odnijeti u svoju spilju te je držati zarobljenu u krevetu sve dok je se ne zasiti, iako je znao kako takvo što nije moguće.

11 2


Zato što, čim je jednom bude uzeo, kušao, dotaknuo, poljubio i uronio u njezino raskošno tijelo, nikada više neće biti posve zadovoljan. Željet će više i više sve dok je na kraju ne uguši, a to nikako nije želio. Nije imao mnogo toga za ponuditi ženi kao što je ona, osim toga da tijekom svakog trenutka vođenja ljubavi s njom nadoknađuje svoje druge mane. Ovo je važno. Previše važno da bi sjebao. Mora se pobrinuti da ide lijepo i polako taj prvi put, da je obasipa zadovoljstvom i pokaže joj da je jedina žena koja mu je ikad zapela za oko. Zasluživala je biti na pijedestalu, a on da joj se klanja. “Gladna?” upitao je, konačno povrativši dar govora. Stajao je ondje i blejao u nju poput kretena. Nije znao o čemu razmišlja. Vjerojatno se premišljala u vezi s time želi li ga doista onoliko koliko je rekla, iako je nije mogao kriviti. Ali ako sada odustane, on će vjerojatno poludjeti. “Da, mogla bih nešto prigristi”, dražesno je odvratila. “Želiš da nešto podijelimo? Danas sam dugo radila i nisam imala ni stanku za ručak, stoga si mogu priuštiti višak kalorija.” “Reci mi kako te mogu zadovoljiti i učinit ću to.” Njezini su obrazi porumenjeli, a Swanny je osjetio kako i njegov vrat zapljuskuje vrućina zbog te dvosmislene izjave. “Imaju piletinu na žaru, cijelu polovicu, s povrćem i prilozima, što zvuči božanstveno. Ako ti ne smeta da podijelimo porciju, ja ću pojesti prsa i povrće, a tebi ću prepustiti pečeni krumpir, kruh i, naravno, ostatak piletine.” S obzirom na to da je kopnio za njom, a ne za hranom, jednostavno je kimnuo u znak slaganja pa pozvao poslugu u sobu. “Dok čekamo, mogla bih se istuširati i spremiti za krevet”, tiho je rekla. “Tako da, kad pojedemo, možemo odmah u krevet.” Prestala je govoriti, ali njezine misli između redaka onoga što je rekla bile su nepobitne. Željela je da večeras vode ljubav. Hvala Bogu pa je hotelska soba bila opremljena intimnim proizvodima jer on definitivno nije nosio kondome u misiju, za Boga miloga. Niti bi ikada i pomislio na to da će on i Eden voditi ljubav. Ta ga je spoznaja još uvijek bacala na koljena. Žurno se istuširao, pobrinuvši se da je čist i da ne zaudara poput koze. Lecnuo se

11 3


dok se sušio ručnikom, promatrajući ožiljke koji su mu narušavali tijelo. Onaj na licu bio je ružan sam po sebi, ali ni ostatak njegova tijela, većinom skriven ispod odjeće, nije bio ni najmanje lijep. Usrdno se nadao da neće odbiti Eden kada doista dođe do tog intimnog trenutka. Već je imao erekciju, stoga je navukao traperice i košulju s dugmima, ostavljajući je otkopčanu kako bi Eden imala priliku još jednom vidjeti njegova ožiljcima prekrivena prsa i trbuh. Sinoć je bila nježna u vezi s njima i hrabrila ga, ali Swanny je bio toliko nervozan da je pomislio kako bi se mogla predomisliti kada se nađe u posve intimnoj situaciji s njime. Na kraju krajeva, kako će se osjećati dok bude ležao na njoj, a hrapavi joj nabori budu grebli kožu? Bio je usplahiren poput tinejdžera koji vodi djevojku iz svojih snova na prvi spoj. Istina, većinu si je pritiska sam natovario na vrat, zato što mu Eden nije pružila ništa osim prihvaćanja. Ali dovraga, želio je da joj bude savršeno. Što se pak njega tiče, znao je kako će mu sama činjenica da je s njom zajamčiti savršen provod. Morao se usredotočiti na njezin užitak i sreću. Spremivši se, vratio se u dnevni boravak netom prije nego što je netko pokucao na vrata. Jebote, to je bilo brzo. Ako je posluga u sobu u pitanju. Nikako nije želio da netko od njegovih timskih kolega upadne unutra i pokvari mu vrijeme s Eden. Swanny je rukom dao znak Eden da ostane gdje jest, a potom prišao vratima i povirio na špijunku. Doista je bila riječ o posluzi u sobu, ali postao je dovoljno paranoičan da ne otvori vrata, a da se prije toga ne pripremi na najgori mogući scenarij. Netko bi se jednostavno mogao pretvarati da je hotelski zaposlenik kako bi dobio pristup Edeninoj sobi. Posegnuo je za Glockom koji je bio ostavio na stolu iza vrata upravo radi ovakvih situacija. Da mu bude pri ruci ako se na vratima pojavi netko koga ne prepoznaje ili mu se učini sumnjivim. Hitro je zataknuo pištolj za pojas traperica i namjestio svoju otkopčanu košulju tako da sakriva Glock od očiju pridošlice. Gurnuti pištolj bez sigurnosnog otponca u hlače, uperen ravno u svoju kitu, nije bila najpametnija stvar na svijetu, ali ponekad je nužno improvizirati. Otvorio je vrata i rukom pokazao zaposleniku da uđe, jasno mu dajući do znanja da požuri. Zauzeo je položaj između mladića i Eden dok je ovaj posluživao hranu na stol. Eden je još uvijek sjedila na kauču, omotana u ogrtač kao da ne želi da je vidi bilo

11 4


tko osim Swannyja. To mu je u potpunosti odgovaralo. Tek kada je zaposlenik napustio sobu, pustila je ogrtač da sklizne s nje, a Swanny se zamalo ugušio vlastitim jezikom. Ako mu je njezina sinoćnja odjevna kombinacija priuštila erekciju nad erekcijama, zbog ove se osjećao kao da među nogama ima ciglu. Hvala Bogu pa je na sebi imao traperice, iako su ga bolno stezale, jer da je navukao samo bokserice, kurac bi mu sada iskočio iz prokletih gaća. Ustala je, a jedna naramenica skliznula joj je niz rame, zavodljivo otkrivajući gornji dio jedne njezine dojke. Samo još mrvicu niže i otkrila bi bradavicu. Ovako je platno zapinjalo na samoj bradavici, dodatno rasplamsavajući njegovu ionako bujnu maštu. Izvukao je jedan stolac za nju, a potom joj sjeo dijagonalno suprotno kako bi joj bio bliže, a ne nasuprot. Želio joj je biti što bliže. Što više vremena provedu zajedno, to će se njihova bliskost produbiti i rasti sve dok ne oživi. Eden je zastenjala kada je sklonio poklopac s jela. “Ovo miriše i izgleda božanstveno. Moram priznati, skapavam od gladi.” Swanny se namrštio. “Preskačeš li često obroke tijekom snimanja?” Odmahnula je glavom. “Ne uvijek. Na primjer, sutra ću imati stanku za ručak, ali ponekad, posebice ako moramo dosta ponavljati, moram preskočiti ručak, a katkad i večeru. Što se više približavamo kraju, to obično dulje radimo kako bismo stigli odraditi sve na vrijeme.” “Kad smo već kod tvoje sutrašnje stanke za ručak, Skylar i ja planiramo te odvesti kako bi kupila haljinu za soareju koja će se održati za tri dana, a ostatak tima dat će mjeru za smokinge kako bismo se uklopili najbolje što možemo. Ali ja ću odvesti tebe i Sky da kupite sve što vam treba, a potom ću svratiti na muški odjel kako bi me premjerili za smoking. Vjerujem da nije važno što ćemo nositi istu odjeću u objema prilikama.” Eden se nasmiješila, a oči su joj zablistale. “To zvuči zabavno. Uživat ću dok budem gledala kako ti uzimaju mjeru za smoking. Kladim se da ćeš biti apsolutno neodoljiv kad se središ.” Swanny je zarežao umjesto odgovora. Još se uvijek nije pomirio sa svime time, ali nije namjeravao pokvariti Edeninu večer. Za nju je bio spreman učiniti prokleto sve. Ona je otmjeno zarezala pečeno pile i spustila maleni komadić mesa na svoj tanjur,

11 5


prepuštajući ostatak njemu. Potom je izbirala malo povrća kuhanog na pari, ali kao što je obećala, ostavila mu je pečeni krumpir i ostale priloge. Osjećao se sebično, iako je znao kako je iznimno pažljiva sa svojom prehranom, ali mrzio je toliko jesti pred njom i dok ga ona gleda znajući da ne smije pojesti jednaku količinu. Munjevito je slistio svoju porciju, djelomično zato što nije želio sjediti ondje i uživati u svakom zalogaju pred njom, ali i zato što je nestrpljivo čekao ostatak večeri. Usrdno se nadao da je ispravno protumačio znakove koje mu je slala te da nije pogriješio pretpostavivši da će večeras napraviti korak naprijed u svom odnosu. Ogroman korak naprijed. Zato što on nije ležerno pristupao seksu, osim u slučajevima kada bi se poželio ili zatrebao ispuhati pa bi pristao na seks za jednu noć. Ovo s Eden bila je posve drukčija priča. Bila je drukčija od svih žena s kojima je ikad bio. Očajnički je žudio za njome, ali nije želio dopustiti svojoj požudi i nestrpljenju da unište nešto toliko prekrasno što se razvijalo između njih. Što se njega tiče, možda je samo željela seks za jednu noć, a potom će se povući ili otići dalje. Smišljao je različite teorije, teorije na koje nije imao pravo. I te kako će gadno završiti ako dopusti svojim osjećajima da mu prevladaju razum i umisle da ova situacija predstavlja mnogo više od onoga o čemu je zapravo riječ. “Swanny?” Edenin tihi glas prenuo ga je iz misli, a to mu se često događalo u njezinoj blizini. U njegovu poslu, koncentracija je bila apsolutno nužna. Smetenost bi mogla stajati glave njega ili koga od njegovih timskih kolega, stoga je običavao održavati apsolutnu usredotočenost. Ali s Eden? Zaticao je samog sebe kako mu misli lutaju te kako vodi unutarnje monologe sam sa sobom. Razmišljajući, pitajući se, prepuštajući se nesigurnosti i mnoštvu drugih stvari koje su mu se vrtložile umom u njezinoj blizini. Podigao je pogled i ugledao je kako odlaže vilicu pojevši malenu porciju hrane koju si je priuštila. “Jesi li spreman za krevet ili bi želio još malo ostati ovdje?” upitala je. Premda je zvučala smireno, dosad je u dovoljnoj mjeri upoznao Eden kako bi mogao prodrijeti iza krinke koju je pokazivala pred drugima te činjenice da joj je glas zvučao opušteno, čak i staloženo.

11 6


Bila je nervozna i nesigurna, gotovo kao da se brine da nije zainteresiran za taj ogromni korak u njihovoj mladoj vezi. “Ja sam za krevet”, odvratio je promuklim glasom. Eden se nasmiješila, ali usne su joj lagano zadrhtale. Potom je ponovno ustala od stola, još ga jednom počastivši pogledom na svoju seksi odjeću. Zamalo je opsovao kada mu se kurac dodatno ukrutio s obzirom na to da je tijekom cijele večere ionako jedva podnosio ogromnu erekcija Dok ju je promatrao kako stoji ondje pred njime, u spavaćici koja je ostavljala malo prostora mašti, kita mu se pretvorila u kamen, neugodno se upirući o skučeni prostor u trapericama. Ustao je i pružio joj ruku, procjenjujući njezino raspoloženje. Eden je položila svoj maleni dlan na njegov, a Swanny ga je lagano stisnuo dok su koračali prema spavaćoj sobi. To joj je smjesta izmamilo osmijeh na lice i odagnalo ponešto napetosti kojom je zamjetno zračila. “Leći ću u krevet ako se želiš razodjenuti”, rekla je krenuvši prema bračnom krevetu u sredini sobe. Bilo je znakovito to što mu je rekla da se razodjene, a ne presvuče. Ta su dva pojma imala vrlo različito značenje. Odjednom je postao nervozan znajući da će razodijevanjem njegove mane i ožiljci ponovno doći u prvi plan. Oklijevao je, obuzet nesigurnošću. Eden mu je uputila toliko brižan i nježan pogled da se smjesta posramio što je i na trenutak posumnjao u njezinu reakciju. “Želim te vidjeti”, rekla je. "Cijeloga. Ništa me na tebi neće nimalo odbiti, Swanny. Znam da riječi nemaju veliko značenje, ali želim ti pokazati. Moram ti pokazati da mislim ozbiljno.” Njezine su mu riječi dale snage da se razodjene te je svukao traperice preko svoje nabrekle erekcije, lecnuvši se zbog neugode. Čujno je odahnuo kad mu se kita oslobodila svojih platnenih okova. A potom je ulovio Edenin izraz lica dok je otvoreno zurila u njegov kurac. Obrazi su joj problijedjeli te je izgledala vrlo nesigurno i... uplašeno. Odmaknula je pokrivač u stranu, pozivajući ga da legne pokraj nje. “Moram ti nešto reći”, tiho je rekla. “Nisam bila sigurna bih li ti rekla ili ne, a osim toga, nisam željela da to promijeni tvoje osjećaje prema meni ili želju da vodiš ljubav

11 7


sa mnom. Ali moraš znati. Zaslužuješ znati kako bi se mogao povući ako me više ne budeš želio. I shvatit ću. Obećavam. Neću napraviti bijesni izljev ili se ponijeti kao glupača. Prije bih umrla nego te natjerala na nešto što ne želiš.” Nelagoda je ščepala Swannyjeva jaja, stišćući ih sve dok ga nisu zaboljela. Zvučalo je kao da je tražena kriminalka ili da je učinila nešto neoprostivo, a bilo mu je teško zamisliti bilo što od toga. Kliznuo je u krevet te instinktivno posegnuo za njom kako bi pokušao odagnati nelagodu koja joj se nazirala u očima. Nije se priljubila uz njega kao što je očekivao, nego se samo primaknula bliže, glave podignute kako bi ga mogla gledati u oči. “Eden, možeš mi reći bilo što”, nježno je rekao. “Jamčim ti da, ma što bilo to zbog čega se brineš, neće nimalo promijeniti moje osjećaje prema tebi, a bogme me neće natjerati ni da te prestanem željeti. Trenutačno sam toliko napaljen da mislim kako bih svršio da me samo i dotakneš.” Eden se nasmiješila, a lice joj se malčice opustilo. “Sljedeće što me muči jest to hoćeš li mi vjerovati”, tiho je dometnula. “Zato što, s obzirom na to kakva sam bila s tobom, tako izravna i otvorena, ne mogu zamisliti kako bi mogao povjerovati u ovo što ti se spremam reći.” Postao je istinski znatiželjan. Ne i zabrinut, jer nije mogao zamisliti ništa što bi mu mogla reći, a što bi ga odbilo. Njezini prošli ljubavnici nisu važni. Važan je samo sadašnji trenutak i činjenica da će biti njegova. “Hajde, reci mi, dušo”, ohrabrio ju je. “Siguran sam da izluđuješ samu sebe ni zbog čega.” Naglo je udahnula, naizgled skupljajući hrabrost, a potom duboko izdahnula. “Nikada nisam spavala ni s kime”, priznala je drhtavim glasom. “Ti bi bio prvi. Želim da budeš prvi.” Swanny je zurio u nju, osupnut i u posvemašnjoj nevjerici. Od svega što je pomišljao da bi mu mogla reći, to mu je bilo posljednje na pameti. Tolika mu je količina upitnika bombardirala um da je posve zanijemio. Eden je djevica? To mu je bilo teško pojmiti. Najljepša žena na svijetu nikad nije spavala ni s kime, i štoviše, želi da joj on bude prvi? Osjećao se iznimno počašćenim i uplašenim u isto vrijeme.

11 8


Što bi joj trebao odgovoriti na to? Nije se osjećao dostojnim. Njezin prvi put trebao bi biti poseban, s čovjekom koji ne izgleda kao on. S nekime njezina ranga. Odjednom se počeo osjećati nespretno i nesposobno. Ni na koji način nije podcjenjivao dar koji mu je nudila. Ali dovraga, njezin prvi put trebao bi biti savršen, a njega je iznenada obuzeo strah da će svjetski zaribati cijelu stvar. “Swanny?” Glas joj je zazvučao uplašeno te je navukla pokrivač sve do brade. Zvučala je jednako nesigurno kao što se on osjećao, pa je u sebi opsovao zbog činjenice da pravi posvemašnju zbrku od cijele situacije. “Ne znam što bih rekao”, konačno je uspio protisnuti. “Eden, nisam imao pojma. A pomisao na to da želiš da ti ja budem prvi... Ne mogu ni pojmiti veličinu takvog dragocjenog dara. Zašto ja? Sigurno si imala boljih prilika - mogućnosti. Što ti, pobogu, ja mogu pružiti? Imam osjećaj kao da smo zapeli u modernoj verziji Ljepotice i zvijeri. Nisam zgodan. Većina me smatra ružnim. Imam ožiljke ne samo po licu nego i po cijelome tijelu. Kako možeš željeti nekoga poput mene?” Njezino se lice smekšalo, a oči raznježile, pa mu je uputila neopisivo dražestan pogled da su mu se prsa stisnula od siline emocija. Prignuvši se, okrznula mu je usne svojima, a potom, kao što je to već jednom učinila, kliznula usnama cijelom dužinom njegova ožiljka, utiskujući nježne poljupce niz svaki hrapavi brežuljak. “U mojim si očima prekrasan”, prošaptala je. “Nije me briga što drugi misle. Glupi su jer gledaju samo tvoje ožiljke, a ne i ono kakav si iznutra. Osobu koju ja poznajem. A što se tiče toga kako mogu željeti nekog poput tebe, ne mogu ti dati jednoznačno objašnjenje. Jednostavno je tako. Nešto me u tebi dotiče na način na koji me ni jedan drugi muškarac nije dotaknuo. Čekala sam jer nikad prije nisam imala osjećaj da postupam ispravno, a djevičanstvo je nešto što smatram odviše dragocjenim da bi se podarilo bilo komu. Ali s tobom se osjećam ispravno. Savršeno. Posve sam sigurna da želim da budeš moj prvi ljubavnik. Ali ako ti ne osjećaš da je to ispravno, onda ne želim da se dogodi. Ne želim te prisiljavati na nešto što ne želiš.” “Želim te više nego što sam ikada i zamišljao da ću željeti neku ženu”, priznao je. “Opčinjen sam načinom na koji me vidiš i time da me i dalje želiš gledati iako znaš kako izgledam. Neću lagati. Prestravljen sam jer želim da ti prvi put bude prekrasan i

11 9


dragocjen, i bojim se da ti neću moći pružiti ono što zaslužuješ.” Ponovno se nasmiješila, a kosa joj se poput zastora rasula preko ramena i okrznula njegova prsa. “A ja se brinem da te zbog svog neiskustva neću moći zadovoljiti ili da ću biti užasno loša. Hajdemo to zajedno proći i reći svojim očekivanjima i strahovima da se gone. Jednostavno se prepustimo pa ćemo u hodu shvatiti što ćemo i kako ćemo.” Nagnuvši se Swanny joj je obujmio obraz dlanom, a potom prislonio usne na njezine, klizeći jezikom u njezina usta, kušajući je i uživajući u osjećaju intimnosti između njih prije nego što se odvaže na taj ključni korak u njihovoj mladoj vezi. “Mislim da je to savršena ideja”, promuklo je odvratio.

12 0


19. POGLAVLJE

EDEN se opustila, oslobodivši se ranijeg naleta nervoze, beskrajno se prepirala sama sa sobom o tome bi li trebala reći Swannyju da je djevica, ali u konačnici, zaslužio je znati. I, pa, željela je da joj to iskustvo bude predivno, ono o čemu je sanjala, a sada kad je doznao, bila je sigurna kako će biti dodatno oprezan s njom i učiniti ga onako posebnim kako je željela. Kada mu je tek rekla pa je izgledao zbunjeno, zaprepašteno i bez riječi, nakratko je pomislila da je pogriješila i da će odustati. Ali tada je shvatila da je jednostavno preplavljen emocijama i počašćen činjenicom da ga želi za svog prvog ljubavnika. Njegova ju je reakcija jednostavno rastopila. Smatrao je da nije dovoljno dobar za nju i bio je istinski zapanjen pri pomisli da ga želi jer, kako je i sam rekao, može imati kojeg god muškarca poželi. Ali u tome je bio problem. Nije željela nikoga niti se osjećala ispravno pri pomisli na vođenje ljubavi s kime. Sve do Swannyja. i premda si je to pokušavala objasniti, nije uspjela shvatiti zašto je odabrala baš njega. Znala je samo to da je onaj pravi za nju. A sada joj je, kad je razmislila o prošlosti, bilo drago što je čekala. Što je birala i čekala pravog muškarca, zato što je iz dubine duše znala kako je Swanny pravi muškarac za taj ogromni korak. On možda sumnja u razloge zašto ga želi, ali Eden je bila posve sigurna. I makar joj to bilo posljednje što će učiniti, nagnat će ga da se vidi njezinim očima. Kao snažan. Brižan. Odan. Nježan. Prepun ljubavi i ponizan. Srce joj je pravilo salto u prsima na samu pomisao da će joj biti prvi. “Da se sama razodjenem ili ćeš me ti?” sramežljivo je upitala. Swanny je položio dlan na njezinu nadlakticu. “Ja ću te razodjenuti. Želim da ti bude savršeno, stoga ću ići lijepo i polako i ako u bilo kojem trenutku budeš željela da stanem, samo mi reci i stat ću. Želim da se opustiš i dopustiš mi da te volim. Imamo cijelu noć pred sobom i namjeravam je iskoristiti u potpunosti.” Eden se opustila i ispružila se na jastucima, a Swanny je nježno svukao pokrivač sve do njezinih stopala, sklanjajući ga. Zurila je u njega, fascinirana vitkim i mišićavim konturama njegova tijela. Prsa i trbuh, pa čak i bedra i nadlaktice, bili su mu prošarani

12 1


ožiljcima. Srce joj se slamalo pri pomisli da je taj muškarac bio podvrgnut nezamislivom mučenju, ali također je znala da je borac i da ga ono, kroz što god da je prošao, nije slomilo. Rijetki su muškarci bili u stanju preživjeti isto što i on i zadržati zdrav razum, ali on se nastavljao izlagati riziku da se ponovi ono što mu se već jednom dogodilo. Divljenje koje je osjećala prema njemu raslo je iz sekunde u sekundu. Nadvio se nad nju, a njegova erekcija okrznula je njezin goli trbuh na mjestu gdje joj se podigao top. Osjetila je žmarce i spustila pogled, želeći ga intimno promotriti. Raširila je oči prvi put ugledavši njegovu erekciju jer joj se činila ogromnom. Pitala se hoće li uopće moći ući u nju, posebice zato što je djevica. Ali odagnala je te strahove iz svojih misli dok je pažljivo lijegao na nju tako da su im se tijela spajala. Polako ju je ljubio, toliko nježno i pažljivo da je osjetila kako je steže oko srca te su je iz nekog ludog razloga suze zapekle pod vjeđama. Trenutak je bio jednostavno savršen. Činilo joj se kao da je čekala na sve to - na Swannyja - cio svoj život. A sada je ovdje. Toliko ga je željela da su je smlavile emocije, prožimajući je sve dok nije imala osjećaj kao da će se rasprsnuti pred njihovom silinom. Teško dišući, Swanny je podigao glavu i oslonio težinu na jednu podlakticu pa posegnuo i slobodnom joj rukom pomilovao lice. “Bit ću vrlo nježan prema tebi, Eden. Ne želim da se bojiš. Posljednje što želim jest nauditi ti. Ići ćemo onoliko polako koliko budeš željela. Želim znati što ti godi i što ti se sviđa, a što ne tako da to ne ponovim. Tvoj mi je užitak jedini prioritet.” “Sa svakom te riječju želim sve više, a već te neopisivo želim, Swanny. Strašno. Toliko da me boli”, prošaptala je. On je zastenjao. “Bože, i ja tebe želim, Eden. Umirem.” “Onda učini da nam oboma bude dobro. Vjerujem ti.” Zastavši, spustio je glavu tik do njezine i prodorno se zagledao u nju. Uvidjela je emocije kako blistaju u njegovu vatrenom pogledu, gotovo kao da ne može do kraja izreći ono što bi htio. Kada je naposljetku progovorio, glas mu je bio promukao i prepun divljenja. “Činjenica da mi povjeravaš ovo - sebe - dušo, ostavlja me bez riječi. Ne možeš ni zamisliti koliko mi to znači. Što si čekala. Mene. I što želiš da baš ja vodim ljubav s tobom. Bespomoćan sam pred tobom, Eden. Nikada nisam upoznao nikoga kao što

12 2


si ti. Nitko se nije ni potrudio pogledati ispod mojih ožiljaka i vidjeti ono što zapravo jesam.” Eden je dlanom pomilovala njegov obraz s ožiljkom, lagano ga gladeći. “Oni su dio tebe. Onoga što jesi i što si postao. Ti si junak. Jedan od rijetkih koji je spreman staviti vlastiti život na kocku. Tako mi je žao što si platio užasnu cijenu i zbog boli koju ti uspomene zacijelo još uvijek nanose. Ali nije mi žao što sam te upoznala. Nije mi žao što smo ovdje i što vodimo ljubav jedno s drugim.” Ponovno joj je zarobio usne, pomičući svoje krupno tijelo nad njezinim. Svilena spavaćica predstavljala je slabašnu branu pred silinom njegova čvrstog tijela. Osjećala je njegove mišiće i snagu tog ogromnog muškarca. Znala je da bi joj lako mogao nauditi, ali i da to nikada ne bi učinio i da nikada neće biti sigurnija nego s njime. Swanny nikada neće dopustiti nikomu da joj naudi, ni tjelesno ni emocionalno. Poljubac je postao intenzivniji. Kušala ga je. Uživala je u intimnosti njihova poljupca, u buđenju svog tijela pod njegovim. Grudi su joj nabrekle, bradavice se ukrutile, a između nogu osjećala je pulsiranje koje ju je ispunjavalo nemirom i nestrpljivošću. Polako i predano, Swanny joj je spustio naramenice niz ruke, zastavši netom prije nego što je otkrio njezine dojke, gotovo kao da uživa u iščekivanju prvog pogleda na njezino golo tijelo. Promeškoljila se, željna osjetiti njegovu kožu na svojoj, njegovu toplinu i snagu, bez ikakvih prepreka koje bi ih razdvajale. Poljubio ju je u vrat pa jezikom kliznuo nadolje sve do njezina topa, a potom ga polagano povukao nadolje, izlažući njezine dojke svom dodiru i pogledu. Kada joj je usnama nježno obuhvatio bradavicu, Eden je zastenjala dok joj se užitak rasipao po tijelu. Mišići su joj se zgrčili, a klitoris zatitrao u iščekivanju. Pritisak koji je osjećala između nogu ispunjavao ju je nervozom i žudnjom. Swanny je nadalje povukao top niz njezino tijelo, a potom joj podigao kukove kako bi ga mogao svući do kraja. Spustio se niže, odbacivši top u stranu, a potom prstima zahvatio njezine čipkaste hlačice i polagano joj ih svukao niz noge tako da je ostala posve gola. Dugo je ostao samo klečati i promatrati je, vrelim je pogledom kupajući od glave do pete, očiju obasjanih neupitnom požudom i divljenjem.

12 3


“Tako si prekrasna”, šapnuo je. “Nikada nisam ni sanjao da ću imati ženu poput tebe, ni da bi me ti mogla željeti. Izgubljen sam, Eden. Ne znam što bih rekao. Nema tih riječi kojima bih mogao dočarati ono što trenutačno osjećam.” “Onda mi pokaži”, šapnula je u odgovor. “Voli me, Swanny. Pokaži mi kako će nam prekrasno biti.” Počevši s njezinim stopalima, ljubio je i jezikom prelazio preko svakog milimetra njezina tijela na putu gore. Pozornošću je obasipao svaki djelić njezina tijela sve dok nije poludjela od želje. Nježno joj je razdvojio bedra, otkrivajući njezinu vaginu svom pogledu i dodiru. Lagano je prošao prstima kroz paperjasti čuperak nad njezinim brdašcem, a potom se spustio, nježno joj razdvajajući usne. Dotaknuo joj je klitoris, tek ga lagano pomilovavši, ali Eden je imala osjećaj kao da joj je tijelo zahvatio strujni udar. Dahnula je i izvila se prema gore, želeći još, zahtijevajući još. Pritisnuo je palac o njezin klitoris i stao ga lagano milovati sve dok je nije ostavio bez daha i na samom rubu vrhunca. Prstima je kružio oko njezina ulaza, nježno istražujući maleni komadić kože koji je označavao njezinu nevinost. Potom je spustio glavu i prislonio usne o njezine nabore, jezikom zamjenjujući prste. Nježno joj je lizao i sisao klitoris, naizgled točno znajući u kojoj mjeri pritisnuti, spretno vijugajući između užitka i bola. Položio je usne na njezin ulaz i lagano kliznuo jezikom kroz njega, kušajući je iznutra. “Tako slatka”, promrmljao je. “Tako nevjerojatno slatka. Kao med obasjan suncem.” Spoj njegovih riječi i jezika skladno ju je razdirao. Bila je toliko blizu ruba da je znala kako neće dugo izdržati, a nije željela svršiti bez njega u sebi. Željela je da prvi put bude s njime, dok je u njoj, s njom. Da svrše zajedno i zajedno to iskuse. Vidjela je kako Swanny poseže za kutijicom na noćnom ormariću te isprva nije shvatila o čemu je riječ sve dok nije poderao paketić pa je iz njega ispao kondom. Položila je dlan na njegovu nadlakticu kako bi ga zaustavila i podigla glavu, a on je sreo njezin pogled s nijemim pitanjem u očima. “Moramo li ga koristiti?” upitala je. “Hoću reći, je li sigurno ako ga ne upotrijebimo?

12 4


Ja očigledno nisam bila ni s kime drugim, ali ne želim doživjeti svoj prvi put s kondomom. Želim osjetiti tebe. Ne gumu. Jesi li čist, i hoće li ti smetati ako ga ne upotrijebiš?” Swanny je zastenjao. “Zaboga, ne, ne želim ga. Štitio sam tebe, Eden. Uvijek ću te štititi. Ali da odgovorim na tvoje pitanje, da, čist sam. Neko vrijeme nisam imao nikoga i nikada to nisam činio bez kondoma. A imamo i redovite sistematske preglede na poslu, tako da znam da sam čist. Ali što je s trudnoćom, dušo? Nikada ne bih učinio ništa čime bih ugrozio tvoju karijeru.” Njezini su obrazi planuli. “Koristim kontracepciju. Svaka tri mjeseca dobivam injekciju. Što zvuči glupo s obzirom na to da se nikad nisam seksala, ali injekcija mi pomaže regulirati mjesečnice i čini ih podnošljivijima. Nakon jednog snimanja tijekom kojeg sam imala mjesečnicu sve sam se vrijeme grozno osjećala pa me agent nagovorio da posjetim liječnika kako bi provjerio može li se što učiniti da me mjesečnice ne ometaju u poslu. Predložili su kontracepciju i dali mi lijekove za bolove ako postane gadno. Ali sama mi je kontracepcija zbilja pomogla.” “Ako si sigurna”, promuklo je rekao Swanny. “Najviše od svega želim osjetiti tvoju kožu na svojoj, da me okružiš svojom mekoćom i svilenkastošću.” Nasmiješila se. “Onda smo se dogovorili. Spremi ih pa da se možemo vratiti dobrim stvarima.” Swanny se nasmijao i bacio paketić u stranu, a potom iznova spustio glavu do njezina najintimnijeg dijela te je ponovno počeo ljubiti, sisati i lizati sve dok se nije stala vrpoljiti pod njime. Uspeo se uz njezino tijelo, stapajući se s njezinim, ali nije odmah pokušao ući. Milovao joj je i ljubio bradavice, naizmjence im se posvećujući sve dok se nisu pretvorile u krute vrške, upinjući se prema gore. Potom ju je stao ljubiti niz vrat i grickati mjesto tik ispod njezina uha. Kada je stigao do njezinih usana, ljubio ju je dugo i bez daha, a Eden je potom osjetila kako poseže između njih, namještajući se na sam njezin otvor. Raširila je oči osjetivši kako joj glavićem rasteže ulaz. “Opusti se, dušo”, nježno je rekao Swanny. “Ići ću lijepo i polako. Ako u bilo kojem trenutku poželiš stati, samo mi reci. Ne mogu obećati da te neće boljeti. Velik sam i ovo ti je prvi put, ali vraški ću se pobrinuti da budem najnježniji što mogu.”

12 5


Srce joj se smekšalo, a tijelo opustilo i omlohavilo pod njime. “Znam da hoćeš, Swanny. Vjerujem ti. Želim da nam oboma bude savršeno. Ne samo meni.” “Nema šanse da mi s tobom bude bilo kako osim savršenog”, gorljivo je odvratio Swanny. Položio je prste na njezin klitoris, milujući ga i trljajući dok se nije snažnije ovlažila, a potom je počeo nježno ulaziti, rastežući je pred svojim prodorom. Sklonio je ruku i oslonio se na podlaktice pokraj njezinih ramena, ne skidajući pogleda s nje dok je nastavljao polako ulaziti u nju. Eden se lecnula osjetivši lagano trganje, a usprkos svim njezinim naporima da ih zadrži, suze su je zapekle pod vjeđama. Swannyjeve oči ispunila je nježnost te je posegnuo i palcem obrisao suzu koja joj je pobjegla i kliznula niz obraz. “Tako mi je žao, dušo”, rekao je, a lice mu je preplavilo kajanje. “Da stanem?” “Ne, u redu je” žurno je odvratila, zabrinuta da će odustati. “Sve je u redu. Samo je malo neugodno. Molim te, nemoj stati.” “Neću. Samo ću ići polako i pustiti te da se privikneš na osjećaj da sam u tebi. Bol neće dugo trajati, a potom ću se pobrinuti da osjećaš isključivo užitak. Kunem ti se.” Prodro je malčice dublje, na što se lecnula i čvrsto uhvatila njegova ramena. Smjesta je stao i nagnuo se kako bi je poljubio. “Zasad ću ostati tu gdje jesam i pustiti te da se privikneš. Reci mi kad budeš spremna da uđem dublje, može?” Kimnula je, a potom se usredotočila na to da se opusti oko njega, da uživa u osjećaju njega u sebi, iako nije ušao duboko. Ne još. Ali željela je to. Željela je da je ispuni što je dublje moguće tako da postanu jedno. Da se povežu na najintimniji način na koji se dvoje ljudi može povezati. Oprezno se pomaknula, iskušavajući osjećaj njega u sebi. Žarenje i bol povukli su se, prepuštajući je nemirnoj, nezasitnoj potrebi. Swanny je zastenjao. “Ubijaš me, Eden. Neću moći još dugo izdržati.” Nasmiješila se i prešla dlanovima preko njegovih širokih ramena. “Sada je u redu. Više me ne boli toliko.” Podigao se kako bi je mogao gledati u oči i promatrati njezinu reakciju, a potom ušao dublje, polako i iznimno nježno. Eden se napela, očekujući novi nalet bola, ali

12 6


osim nelagode zbog rastezanja kako bi se prilagodila njegovoj veličini, bol je posve otupio. “Dobro?” prošaptao je Swanny. Bože, kako je obožavala činjenicu da je toliko nježan i pažljiv. Mnogo je puta zamišljala svoj prvi put, ali ovo je nadilazilo i njezine najluđe fantazije. Bilo je toliko dirljivo da ju je gotovo zaboljelo. Emocije su bujale i skupljale se njezinim prsima i grlu. Uspjela se nagnati na ohrabrujući smiješak i kimnula kako bi mu dala do znanja da je dobro. Swanny se lagano povukao i ponovno ušao, malo dublje nego prije. Eden je dahnula, ne zbog bola, nego zbog čuđenja kada su se bol i nelagoda pretvorili u intenzivan užitak. “Samo još malo, dušo. Još jednom i ući ću do kraja. Reci mi ako te ovo boli.” Začudila se što već nije ušao do kraja. I te kako je imala osjećaj da ju je ispunio. Ali opet, vidjela je njegovu veličinu i uplašila se da uopće neće moći ući s obzirom na to da joj je prvi put, ali vagina joj je bila skliska od požude i čvrsto ga stiskala, pozivajući ga da prodre dublje. Ponovno se povukao, ali ne do kraja. Još je uvijek bio u njoj, a tada je jače gurnuo te je osjetila kako mu se prepone spajaju s njezinima. Oči su joj se raširile dok se iščuđavala osjećajima koji su je zapljusnuli. Osjećala se posve ispunjenom i zategnutom oko njega, nalik na stisnutu šaku. Swannyjevo je lice izgledalo napeto i izmučeno. Nakratko je zatvorio oči, isprekidano i brzo dišući. Shvatila je kolike mu suzdržavanje zadaje muke, i zbog toga joj se samo još više svidio, jer se toliko trudio da je što manje boli. Kada je iznova otvorio oči, uvidjela je kako u njima blista ista ona očajnička potreba koju je i sama osjećala. Podigla je kukove, nesvjesno se upirući prema njemu kako bi ga dublje primila, ako je takvo što uopće bilo moguće. “Dobro sam, Swanny”, tiho je rekla. “Tako je dobar osjećaj dok si u meni. Želim da i tebi bude dobro.” Pomilovao joj je obraz jednom rukom, a potom spojio usne s njezinima podižući kukove i ponovno prodirući u nju. Njegovo ju je tijelo zaštitnički prekrilo te je ovila noge oko njegovih bedara, prikovavši ga za sebe i davši mu do znanja da je posve uz njega.

12 7


Čvrsto je ovila ruke oko njegovih ramena, snažnije ga privlačeći na svoje usne. Jezici su im se isprepleli, a on je oponašao pokrete svog kurca, gurajući joj jezik u usta na isti način. Dah mu je bio naprasit i vruć, ispreplićući se s njezinim. Duboko je udahnula kroz nos, nastojeći doći do zraka dok joj se tijelo grčilo i počinjalo uspinjati prema vrhuncu. “Koliko si blizu?” promuklo je upitao Swanny. ‘“Želim te uza se, dušo. Neću te ostaviti za sobom. Ti si najvažnija. Uvijek. Reci mi što trebaš i pružit ću ti to.” Eden je bila toliko ošamućena zbog intenzivnih osjećaja koji su je bombardirali sa svih strana da joj u prvi mah nije ni doživjela njegovo pitanje. “Blizu”, dahnula je. “Osjećam da sam blizu. Nisam sigurna što se događa, ali čini mi se kao da ću se rasprsnuti u milijun komadića.” Nježno joj se nasmiješio, ponovno spuštajući kukove prema njoj, a potom se izvukao u jednom dugom, sporom pokretu zbog kojeg ga je njezina utroba stegnula, opirući se njegovu izlasku. “Tako je to s orgazmom”, rekao je. “Samo se opusti, dušo. Dopusti mu neka te obuzme. Bit ću uz tebe na svakom koraku.” Pognuo je glavu kako bi mogao dosegnuti njezine dojke te usnama usisao jednu bradavicu, iznova nasrćući i zabijajući se u nju do kraja. “Sviđa ti se to”, promrmljao je. Budući da se dodatno ovlažila oko njegove erekcije, u to nije bilo sumnje. Nalazila se na samom rubu očaja. Napetost u njoj rasla je sve dok nije postala nepodnošljiva. Swanny je počeo snažnije nabijati, zaboravljajući na raniju nježnost. Pazio je da zadrži kontrolu te da ne nasrće toliko silovito da je boli, ali poprimio je brži tempo, ulazeći i povlačeći se, a potom iznova ulazeći sve dok nije počela dahtati i previjati se pod njime poput divlje životinje. Naglo je otvorila oči, a svijet oko nje naizgled se rasprsnuo. Napetost se slomila pred naletom najintenzivnijeg užitka koji je ikad iskusila u životu. Zarila je prste u njegova ramena, grčevito se pridržavajući za njega. Bio je njezino sidro u olujnome moru njezina orgazma. Soba se zamutila oko nje. Nije mu jasno vidjela lice, ali usredotočila se na njegove oči, upijajući uzajamno zadovoljstvo koje je isijavalo iz njegova pogleda. Trzala se pod

12 8


njime izvijajući se, dočekujući njegove nasrtaje i bez prestanka ga nogama privlačeći u sebe. On je potom divlje zastenjao, a cijelo mu se tijelo napelo. Nabreknuo je u njoj, postavši još krući i veći, a njegovi pokreti brži, prodorniji. Na Edenino posvemašnje iznenađenje, čim se oporavila od zapanjujućeg orgazma, njegovi su je bjesomučni nasrtaji iznova gurnuli preko ruba. Vrhunac ju je ovoga puta zgrabio naglo, bez polaganog zagrijavanja. Bio je eksplozivan, brži od prošloga, a tijelo joj se zatreslo pred naletom drugog orgazma kad se Swanny stao izlijevati u nju. Ispunilo ju je njegovo vruće sjeme, dodatno produžujući osjećaj ugode nakon orgazma. Prodor mu je bio olakšan zahvaljujući spermi koja mu je omogućavala da uđe cijelom dužinom. Snažno je zastenjao te se naposljetku srušio na nju, toplinom prožimajući cijelo njezino tijelo. Eden mu je ovila ruke oko leđa i nježno ga milovala, uživajući u njegovoj težini koja ju je prekrivala. Osjećala se sigurno, kao da joj u ovom trenutku ništa na svijetu ne može nauditi. Spuštala je dlanove niz njegovu kralježnicu najdalje što je mogla dosegnuti, a potom ih ponovno podizala, milujući ga i bez riječi mu dajući do znanja kako se osjeća. Swanny se naposljetku podigao s nje, a ona je smjesta požalila zbog odsustva njegove težine i topline. Oslonio je težinu na podlaktice, još uvijek počivajući u njoj te se zagledao u nju s takvom nježnošću da je morala progutati knedlu koja joj se stvorila u grlu. “Jesi li dobro? Jesam li bio pregrub?” zabrinuto je upitao. Eden se nasmiješila, a potom mu pomilovala lice, posvećujući posebnu pozornost njegovu ožiljku. “Bilo je prekrasno, Swanny. Nikada nisam ni zamišljala da će mi prvi put biti tako savršen. Možda sam se zato suzdržavala. Nešto u meni govorilo mi je da mi ni jedan drugi muškarac neće pružiti ono što si mi ti pružio.” “Ti si meni pružila nešto najdragocjenije što sam ikada dobio”, odvratio je, očiju blistavih od iskrenosti. “Ne možeš ni zamisliti koliko mi znači što si mi povjerila svoj prvi put. Želio sam da bude posebno za tebe. Za oboje. U svakom pogledu, imam osjećaj kao da je ovo i moj prvi put. Nikad nisam vodio ljubav bez kondoma, a bogme se nisam ovako osjećao ni s jednom ženom s kojom sam bio.”

12 9


“Drago mi je”, odvratila je Eden lagano promuklim glasom. “I bio je savršen, Swanny. Ti si ga učinio posebnim. Sigurna sam da nikada neću zaboraviti svoj prvi put. Bio si tako nježan i strpljiv. Bio si savršen.” U njegovim je očima buknula vatra te se nagnuo kako bi joj ponovno zarobio usne. Ljubio ju je polagano, nježno i iznimno predano. “Sada ću izići, dušo”, blago je rekao. “Možda će te malo zaboljeti, ali ići ću najsporije i najlakše što mogu. Moram nas oboje očistiti. Mislim da sam svršio cijelu litru.” Eden se nasmijala, a potom ga uhvatila za ramena dok se izvlačio iz nje milimetar po milimetar. Kao što je i predvidio, lecnula se kada se konačno oslobodio njezina tijela, ali istodobno je imala osjećaj kao da je izgubila onu sponu s njime u kojoj je toliko uživala. Swanny se okrenuo na bok i sišao s kreveta. Nagnuo se kako bi je ponovno poljubio. “Odmah se vraćam. Ne miči se. Pokušat ću neuprljati plahte više nego što već jesmo kako ne bismo morali spavati na lokvi.” Potom je nestao u kupaonicu i vratio se noseći ručnik namočen u mlakoj vodi te pažljivo očistio njezino osjetljivo područje prije nego što je obrisao vlastite prepone i još napola ukrućen penis. Provjerio je plahte, podižući joj kukove kako bi opipao mjesto ispod nje, a potom se namrštio. “Malo je vlažno i ne želim da spavaš na neredu, ali ne želim ni pozivati čistačicu u ovo doba pa da nam to pokvari raspoloženje, stoga ću staviti ručnik preko toga kako bismo mogli mirno spavati.” “Može”, odvratila je, smiješeći mu se. “Iskreno, samo želim ležati u tvom naručju.” “To i meni zvuči divno, ali najprije ću ti pripremiti lijepu toplu kupku i pustiti te da se malo namačeš. Boljet će te, a ne želim da te to sutra ometa tijekom posla. Stoga pričekaj trenutak dok napunim kadu, a potom ću te pustiti da se malo namačeš pa ćemo se vratiti u krevet.” “Zvuči božanstveno”, odvratila je Eden, dirnuta njegovom brigom i činjenicom da udovoljava svakoj njezinoj potrebi. Uskoro se vratio u spavaću sobu i podigao je u naručje, privijajući je na svoja prsa. Nikada je prije muškarac nije podigao i nekamo odnio. Bila je visoka i premda nije

13 0


mnogo težila, svejedno je bila dovoljno krupna da je prosječan muškarac ne bi mogao nositi. Ali Swanny teško da je bio “prosječan”. Nikada nije mogao proći pod takav opis. Bio je mišićav, krajnje utreniran i nevjerojatno snažan. Uz njega se osjećala toliko krhkom da nije mogla ni pojmiti taj osjećaj. Uzdahnula je kada ju je spustio u kadu, a potom sjeo na spušteni poklopac zahodske školjke, promatrajući je dok se opuštala u vodi. “Na plahti je bilo i malo krvi”, tiho je rekao. “I očistio sam malo sa sebe i tebe. Mrzim pomisao da sam te ozlijedio. Učinio bih sve samo da te poštedim tog bola.” “Nisi me ozlijedio”, zanijekala je. “Isprva je bilo malo neugodno, ali s obzirom na tvoju veličinu, mislim da bi mi svakako bilo neugodno čak i da nisam bila djevica. Učinio si sve kako treba. Savršeno. Išao si tako sporo, strpljivo i nevjerojatno nježno. Nisam mogla ni poželjeti bolji prvi put. Doista to mislim.” “Drago mi je” odvratio je hrapavim glasom. “Još sam uvijek zapanjen svime time. Trebat će mi malo vremena da pojmim veličinu dara koji si mi dala, to što si mi vjerovala i željela me. Teško mi je shvatiti sve to.” Eden se spustila dublje u vodu, puštajući da joj kupa vrat i zadovoljno uzdahnula zbog užitka u namakanju u vrućoj vodi. Imao je pravo. Vagina joj je bila iznimno osjetljiva, ali vruća je voda čudesno ublažavala osjećaj nelagode. “Jednog ćeš se dana vidjeti mojim očima, Swanny. Makar mi to bilo posljednje, natjerat ću te da vidiš odanog, vatrenog ratnika, a da i ne spominjem nježnog muškarca zlatna srca, bez i trunke zloće u sebi. Barem ne prema meni. Doznala sam dovoljno o tvome poslu kako bih znala da se baviš nezgodnim, teškim situacijama, ali sa mnom? Nisi nimalo onakav kakvim se predstavljaš pred ostatkom svijeta. Vidim pravoga tebe, muškarca koji se skriva ispod tvojih ožiljaka, i jako mi se sviđa ono što vidim.” “Moraš prestati” grubo je odvratio. “Jer sam na korak od toga da te odnesem u spavaću sobu i ponovno vodim ljubav s tobom, a to ti trenutačno nije potrebno. Treba ti vremena da se oporaviš i osjećaš bolje.” “Ali svejedno me možeš odvesti u krevet i grliti me”, čeznutljivo je odvratila. “Gotova sam s kupkom. Samo želim osjetiti tvoje ruke oko sebe i zaspati uz tvoje tijelo.” “E, to mogu”, odvratio je približavajući se kako bi joj po mogao izići iz kade.

13 1


Izvadio je jedan ogroman, mekani hotelski ručnik i omotao ga oko njezina tijela, brišući je dok joj koža nije po stala ružičasta i sjajna. Potom joj je posušio maleni dio kose koji je bila smočila te je poveo natrag prema spavaćoj sobi, gdje joj je dao znak da legne u krevet. Čim se smjestila, legao je pokraj nje, a ona mu se smjesta privila uz prsa u potrazi za njegovom toplinom. Ovila je noge oko njegove i prebacila ruku preko njegova struka, privijajući ga uza se. Swanny ju je poljubio u čelo i sklonio joj nekoliko pramenova s lica. “Laku noć, dušo. Lijepo spavaj i sanjaj me.”

13 2


20. POGLAVLJE

SWANNY se polagano razbudio, postupno se izvlačeći iz dubokog sna u koji je utonuo nakon što se Eden bila priljubila uz njega. Obično je rano ustajao i nikada nije dangubio ležeći u krevetu nakon što bi se probudio. Kod kuće, pa čak i tijekom misije, vječno je postojalo previše stvari koje treba učiniti kako bi se mogao izležavati i ljenčariti, ali jutros? Osjećao se ispunjeno i krajnje zadovoljno dok je Eden spavala uz njega, glave položene na njegovo rame. Mogao bi provesti cio dan u krevetu s njom, grleći je. Znao je da mora proći vremena kako bi zacijeljela prije nego što ponovno budu vodili ljubav, ali bio je jednako sretan uživajući u intimnosti koja ih je okruživala. Slušao je njezino tiho disanje i lagano prolazio prstima kroz njezinu plavu kosu, žudeći za time da je dodiruje. Pogledao je na budilicu pokraj kreveta i zamalo zastenjao. Za samo nekoliko minuta morat će je probuditi kako bi imala dovoljno vremena da se spremi za svoje snimanje. Ali želio ju je samo nastaviti držati u naručju, puštajući uspomeni na njihovo vođenje ljubavi da mu se neprestano vrti po mislima. Nikada se nije tako snažno povezao s nekom ženom. Ili s nekom drugom osobom. Njegov tim i KGI pretvorili su se u njegovu obitelj, ali ništa se nije moglo usporediti s time kako se osjećao zbog Eden. Kao da je važan. Kao da nije tek običan muškarac na rutinskom zadatku koji će obaviti i otići bez ikakve emocionalne angažiranosti. Nije bio tek njihov zaposlenik, bio je dio tima, ali iako je bio blizak sa svojim kolegama, to između njega i Eden nadaleko je premašivalo njegove osjećaje za KGI - njegovu obitelj. Zauvijek će biti odan KGI-u i svojem timu, a prije nego što se ovo dogodilo, rekao bi kako nikada nikomu neće biti posvećeniji nego svome timu. Ali Eden je sve to promijenila. Pretpostavljao je kako se ista stvar dogodila Riju i Steeleu, vođama preostalih dvaju timova. Bili su krajnje odani KGI-u i stavljali svoje timove na prvo mjesto, ali nakon što su upoznali žene koje su im u međuvremenu postale suprugama, shvatio je zašto je KGI pao na drugo mjesto u odnosu na njihove obitelji i žene koje vole.

13 3


To se dogodilo i braći Kelly. Donovan je nedavno upoznao svoju ženu i oženio se te je preuzeo uglavnom administrativnu ulogu, jednako kao i Sam i Garrett otkad su dobili djecu. Sve su češće trojica braće koja su osnovala KGI prepuštala sve veću odgovornost timovima koje su predvodili Rio, Steele, a potom i Nathan i Joe, ljudi za koje je Swanny radio, zajedno sa Skylar i Edgeom. Smatrao ih je vlastitom obitelji. Primili su ga u svoje okrilje i prihvatili. Nikada neće zaboraviti ili uzeti zdravo za gotovo sve što su učinili za njega. Uz njih je povratio svrhu u životu nakon što je bio izgubljen i onemoćao nakon povratka s posljednje ture koja je stavila točku na i njegove aktivne službe. Ali sada je imao Eden, i premda nije bio posve siguran kamo će ih taj odnos odvesti, sa sigurnošću je znao da mu se zbog nje dogodio ogroman preokret u životu. Prioriteti su mu se već mijenjali. Doslovce je preuzeo njezinu zaštitu u svoje ruke, iako su Nathan i Joe zapravo bili glavni. Ali činilo se da su svjesni kako se nešto događa između njega i Eden pa su mu bez riječi prepustili da preuzme vodstvo – i hvala Bogu na tome, jer bi im se prvi put otvoreno suprotstavio kada je u pitanju Eden. Želio je da bude po njegovom. Želio je biti zadužen za Edeninu sigurnost, i nije bila stvar u tome da ne vjeruje svome timu, ali njihovi osjećaji nisu bili upleteni u cijelu stvar, za razliku od Swannyja. Želio je biti taj koji će je braniti i štititi. Ne odvajati se od nje. Takva mu je posesivnost bila posve stran osjećaj. Nikada se nije ponio kao kreten prema bilo kojoj ženi s kojom je spavao, ali nije osjećao ni ovakvu posesivnost. Potrebu da je neprestano drži uza se. Da je ne pušta od sebe. Sa zapanjujućom je jasnoćom shvatio kako je doživljava svojom. Da mu pripada. Iako nikad nije gledao na žene kao na nekakav predmet ili stvar koju može “posjedovati”, prenerazila ga je vlastita reakcija na nju. Također je shvatio kako njezino snimanje završava za samo nekoliko dana, te da će to možda značiti kraj njihova zajedničkog vremena. Obuzela ga je panika jer nije promišljao o duljini njihova odnosa te mu je sinulo kako želi više. Nije joj želio biti tek prolazna avantura, prvi ljubavnik, pa da ubrzo pronađe nekog drugoga. Poslovi kojima se bave odvest će ih na suprotne strane svijeta i nije imao pojma kako da to, pobogu, premoste. Ali dovraga, mora postojati način. Nije želio odustati od

13 4


nje. Ako to znači biti zaljubljen, shvatio je da je već i te kako zaglibio s njom. Ali ključno je pitanje bilo što ona osjeća prema njemu? Znao je da joj je stalo do njega. Dovraga, dala je sve od sebe kako bi ga uvjerila da joj njegovi ožiljci i izgled ne smetaju. I željela je da joj bude prvi ljubavnik, stoga to zacijelo nešto znači. Ali što? Znao je samo da već strahuje od završetka snimanja kada joj više neće biti potrebne KGI-eve usluge. Premda, prema riječima njezina oca, osoba koja joj predstavlja prijetnju još uvijek nije uhvaćena, stoga ako je ne uklone prije kraja snimanja, možda će željeti da nastave raditi. Želio je ukloniti bilo kakvu opasnost koja prijeti Eden, bez obzira na sredstvo. Nije želio da je ikada išta dotakne ili joj naudi, ali istodobno, čim prijetnja bude uklonjena, više joj neće trebati ni on ni KGI, a nije se veselio završetku toga što se događa između njih. Eden se lagano promeškoljila pokraj njega, a Swanny je odagnao svoje misli i okrenuo glavu prema njoj. Uzvratila mu je pospanim osmijehom. “Dobro jutro”, ljupko se oglasila. “Jutro, dušo. Kako se danas osjećaš?” Obrazi su joj porumenjeli kada joj je vrućina sunula kroz vrat u obraze. “Dobro sam, mislim. Nisam se previše pomicala, ali ti si se sinoć tako lijepo pobrinuo za mene da sumnjam kako ću osjećati bilo kakvu nelagodu.” “Iako bih volio provesti cijelo jutro u krevetu s tobom, nažalost, moramo ustati i pokrenuti se ako mislimo stići na vrijeme za tvoje snimanje.” Eden je iskrivila lice, također odajući žaljenje zbog te činjenice. “Barem ćemo zajedno ići u kupovinu tijekom stanke za ručak”, vedro je odvratila. Premda se nije veselio uguravanju u nekakvo ušminkano, pripijeno odijelo kakvo nije naviknuo nositi, pomisao da će provesti vrijeme - ma koliko kratko - s njom, hitro je zasjenilo sve nezadovoljstvo koje je osjećao zbog primoranosti na dotjerivanje. “Dogovoreno”, rekao je, ljubeći je. “A sada idi u kupaonicu i obavi što moraš. Ja ću se poslužiti drugom kupaonicom i brzinski se istuširati pa možemo krenuti. Nazvat ću ostale i pobrinuti se da budu spremni za pokret te da nas automobili čekaju sa stražnje strane hotela.”

13 5


Eden je uzdahnula, ali i sklonila pokrivač, otkrivajući svoje golo tijelo pred njime. Kurac mu se bolno zategnuo, ali pokrivao ga je plahtom sve dok nije otišla u kupaonicu. Morat će se pobrinuti za taj problemčić tijekom tuširanja jer nema šanse da trpi takvu bol cijelo prokleto jutro. Uostalom, osim nekolicine žena s kojima je spavao, vlastita mu je ruka pružala jedini izvor redovitog olakšanja. Kad bude zamislio Eden i prisjetio se njihovog sinoćnjeg vođenja ljubavi, svršit će za ravno jednu minutu nakon što stane pod tuš. Nakon dvadeset minuta i tek slabašnog olakšanja u njegovim bolnim jajima, potražio ju je i zatekao je kako skuplja odjeću i hrpu drugih ženskih proizvoda o čijoj namjeni nije imao blage veze. “Spreman?” upitala je Eden, a njezino mu se lijepo lice široko osmjehnulo. “Aha. Danas ništa od vježbanja, ha?” Iskrivila je lice. “Nastojim vježbati svaki drugi dan. Vjerojatno bih to trebala činiti svakodnevno, a neko vrijeme i jesam dok su mi David i Micah vodili treninge. Vježbali smo, trčali i radili na vještinama samoobrane. Ali nakon što sam ušla u formu i postala utegnutija i vitkija, smanjili smo broj treninga na tri puta tjedno. Ponekad bih vježbala češće samo kako bih se ispuhala, ali tko se želi izlagati takvoj muci iz dana u dan?” Swanny se nasmijao. “Nerado ovo govorim, dušo, ali razgovaraš s muškarcem koji ima vrlo strog režim vježbanja. To jest, dok nisam na zadatku.” “Naravno”, progunđala je Eden. “Ljudi nisu prirodno obdareni takvim tijelom.” Bože, kako je obožavao činjenicu da je naizgled nesvjesna njegovih brojnih ožiljaka i da joj se doista sviđa njegovo tijelo. Da joj se sviđa u cjelini. Ni s kime se nikad nije osjećao tako ugodno. Čak je i s braćom Kelly i njihovom obitelji bio suzdržan i većinom je skrivao obraz s ožiljkom iako je znao da im njegovi ožiljci ne smetaju. “Ja bih mogao reći istu stvar za tebe, najljepša ženo na svijetu”, sarkastično je odvratio. “A ti si posve prirodna. Bez korekcija. Ljepota kakvu ti posjeduješ nije česta kod žena.” “Ne, nisam radila nikakve korekcije, iako su se nekoliko puta požalili da imam prevelike grudi”, sramežljivo je odvratila. “Koji kurac?” Swanny se krajnje zaprepašteno zagledao u nju. Prevelike? Bile su pune, savršeno

13 6


okrugle s bradavicama slasno ružičaste boje. I savršeno su pristajale u njegove dlanove, kao da su stvorene upravo za njega. Ponovno se zarumenjela. “Većina je top modela visoka, vrlo vitka i skromnog poprsja. Ja sam visoka i vitka, ali nisam mogla učiniti mnogo po pitanju veličine svojih grudi, a odbila sam ih smanjiti.” Swanny je užasnuto pogledao u nju: “Smanjiti grudi?” protisnuo je. “Tko ti je to, dovraga, predložio? To je najgluplja stvar koju sam ikad čuo. Jebeno si savršena takva kakva jesi. Njezine su oči zablistale u odgovor na njegovu iskrenu provalu emocija. “Većinom nema nikakvih problema. Povremeno, kada odrađujem modne revije, haljine budu namijenjene ‘prosječnim’ manekenkama pa se žale jer moraju prilagođavati odjeću koju ja nosim. Jedan mi je bezobrazni kreten rekao da su mi grudi bezobrazno velike i da imam ogromnu guzicu.” “Isuse” Swanny je zarežao. “Volio bih pet minuta nasamo s tim gadom. Možeš biti sigurna da se, kada bih ih dobio, nikada više ne bi usudio kritizirati te. Pitao bih ga što misli o smanjenju kurca.” Eden je prasnula u smijeh i instinktivno privukla Swannyja u zagrljaj. “Tako sam sretna kad sam s tobom. Usrećuješ me. Imam osjećaj kao da uz tebe mogu biti svoja, a ne da se moram skrivati iza nekakve maske ili lažnih poza kakve pravim tijekom snimanja. Ne mogu ti objasniti kakav je to oslobađajući osjećaj. Sve dosad, to je vrijedilo samo za mog oca i braću. Oni me i te kako drže čvrsto na zemlji, i ako bih se ikada previše umislila, brzo bi mi očitali bukvicu.” “I ti mene usrećuješ, Eden”, odvratio je Swanny ozbiljnim glasom. “Znam da se ponavljam, ali nemam pojma zašto si odabrala mene, ali jako mi je drago da jesi. Ono što smo mi imali nije seks. Vodili smo ljubav, a ja do sinoć nisam znao razliku između tih dviju stvari.” Da je u pitanju bilo tko drugi, ne bi se osjećao dovoljno ugodno da ogoli dušu. Oduvijek je bio tihi, povučeni član tima. Edge je također bio takav, ali možda ne u jednakoj mjeri kao Swanny. Osim u ovom trenutku. Kada je riječ o Eden. Nije se bojao reći što misli i zauzeti stav o tome što misli da je potrebno. Njegovi timski kolege vjerojatno su mislili da je sišao s uma i, pa, zapravo i nisu pogriješili. Ali s Eden se osjećao posve ugodno dok je otkrivao svoje misli i osjećaje, i nije se

13 7


sramio izreći ono što osjeća prema njoj. Želio je da zna kako mu je prošla noć bila jednako posebna kao i njoj. Nikada nije zamišljao da vođenje ljubavi može biti toliko sveprožimno. Potpuno stapanje duša, srdaca i umova. Imao je osjećaj kao da je jednak početnik u vođenju ljubavi kao što je i Eden. Bili su dvoje ljudi koji pronalaze jedno drugo. Otkrivaju što se sviđa onom drugom. Osjećao je neopisivo zadovoljstvo jer se, iako je bila djevica, Eden nije nimalo ustručavala prije nego što su konzumirali svoju vezu. Bila je iskrena i otvorena s njime od samog početka. Nije ostavljala prostora sumnji u to što želi i činjenicu da želi upravo njega. Bili su to Božić, Valentinovo i njegov rođendan, sve u istom danu. Dovraga, osjećao se poput klinca na božićno jutro, svladan čuđenjem i uzbuđenjem zbog nečeg novog, svježeg i tako intimnog. Znao je da mora biti izravan i iskren kao što je i ona bila, a također je shvatio kako joj mora postaviti prilično izravna pitanja o tome što se događa između njih, kako ona zamišlja budućnost te hoće li on predstavljati dio te budućnosti. Ali sada nije pravo vrijeme za to. Nije želio da je bilo što ometa tijekom današnjeg snimanja ni da joj se po glavi vrzmaju njegova pitanja, s obzirom na to da mora biti posve usredotočena na dan pred sobom. Večeras. Reći će joj večeras kada legnu u krevet, pod uvjetom da se u međuvremenu ne uspaniči. Ali kao što je već podsjetio samog sebe, Eden je bila posve otvorena s njime i dugovao joj je istu stvar. Stoga, kada ponovno ostanu sami, reći će joj o čemu razmišlja i što osjeća, pritom se usrdno nadajući i moleći da ona misli i osjeća istu stvar.

13 8


21. POGLAVLJE

SLJEDEĆEG je jutra snimanje bilo znatno opuštenije. Ili je redatelj popio svoje lijekove ili se možda sinoć poševio, ali kako bilo, nije bio lajavi kreten kao prethodnog dana. Čak je Eden dijelio i komplimente, hvalio njezine poze i zavodljive poglede koje je poprimala u sekundi kao da je netko stisnuo prekidač, ali kako je vrijeme odmicalo, Swanny je shvatio da je usredotočena na njega. Da su ti senzualni, zavodljivi pogledi namijenjeni njemu, a da ih redatelj doslovce guta. “Predivno, Eden!” povikao je. “I Ariji će biti predivno. Savršeno si lice za njihov novi proizvod. Zaradit će milijune. ” “I ona će zaraditi milijune”, promrmljao je njezin agent. “Manekenka na Edeninoj razini može si priuštiti biranje gaža. Toliko je tražena da joj je raspored urnebesan. Neprestano joj govorim da mora usporiti, ali odlučna je raditi sve dok je na cijeni, a na određeni način ima pravo. Željezo se kuje dok je vruće. Nova konkurencija stasa iz dana u dan, stoga joj je pametno da sprema na račun sve što sada zaradi jer kad ode u mirovinu, neće se morati brinuti o novcu do kraja života.” “Misliš da je prestara za manekenku?” zapanjeno je upitao Swanny. U njegovim je očima bila jebeno najljepša žena koju je ikad vidio, i nije izgledala nimalo staro za svoju dob. A te su se godine smatrale starošću? Agent je slegnuo ramenima. “Manekenske karijere kratko traju. Ne sve, ali većinom je tako. Popularniji supermodeli nastavljaju biti slavni i traženi čak i nakon što daleko zagaze u dvadesete, pa čak i tridesete, ali to su uglavnom vode namijenjene mlađim ženama, a i Eden ima natprosječno velike grudi, što joj ne ide u prilog. Traže se visoke i vitke. I, pa, prošle je godine nabacila nekoliko kilograma, stoga je morala uposliti osobne trenere kako bi je vratili u formu. U njezinom poslu čak i pola kilograma viška može odlučivati o pravu na potpisivanje ugovora.” Swanny je grleno zarežao, a Edenin agent hitro ustuknuo. “Nema jedne jebene loše stvari na njoj”, prasnuo je. “Morala je uposliti osobne trenere jer ne daj Bože da se udeblja nekoliko kilograma? I grudi joj definitivno nisu

13 9


prevelike, a ja ne mogu vjerovati da joj je neki kreten rekao kako bi trebala razmisliti o tome da ih smanji. Da sam bio ondje, iščupao bih mu prokleta jaja i nabio mu ih u grlo.” “Rekla ti je za to?” iznenađeno je upitao njezin agent. Swanny nije morao biti izrazito pronicljiv kako bi zaključio da je Eden naizgled vrlo zatvorena osoba, posebice ako se uzme u obzir da se rijetko pojavljuje u medijima, stoga je vjerojatno upravo otkrio prirodu svog odnosa s njom. “Da, jest. Još to nisam prebolio, a onda mi ti još kažeš da su je natjerali na iscrpljujući režim tjelovježbe povrh već napornog rasporeda snimanja. Jeste li vi uopće ljudska bića? Jer posve sigurno ne postupate s njom kao s ljudskim bićem. Prije kao s nekakvom istreniranom životinjom primoranom da udovolji svakom vašem hiru. Proveo sam i te kako dovoljno vremena s njom da znam kako nije neka razmažena diva i da ne očekuje da svi poštuju svaku njezinu želju. Otkud vam pravo da joj to činite? Zar zaboravljate da je ona šefica i da vi radite za nju? Da na temelju nje zarađujete svoju plaću?” Skylar, prišavši Swannyju čim je zamijetila zahuktavanje rasprave, namrštila se stišćući usne i škiljeći. Potom je Nigelu uputila otvoreno oštar pogled. “Čini mi se da Eden obavlja vraški posao, a slabo ubire plodove svog rada. Predstavlja izravan i neizravan izvor prihoda za vas hrpu. Sami ste rekli da vam je najvažnija klijentica. A ako je ovaj ugovor s Arijom toliko jebeno važan i žele Eden, čovjek bi pomislio da će joj se redovito uvlačiti u dupe, a ne dopuštati da postupaju s njom kao s jebenim psetom kojeg će potapšati po glavi, reći ‘tako treba’, a potom joj dobaciti poslasticu.” “Ne bih rekao da se milijun dolara može smatrati pukom psećom poslasticom”, prasnuo je Nigel. “Ti si joj agent”, odvratio je Swanny, raspizdivši se. “Zar nije tvoj zadatak da je zaštitiš od onakvih sranja kakva su se jučer događala?” “Štitim njezine najbolje interese”, ledenim je glasom rekao Nigel. “A ovo snimanje definitivno spada među njezine najbolje interese, pa čak i ako podrazumijeva rad s ćudljivim, temperamentnim redateljem, za koga ste mogli primijetiti kako danas predstavlja potpuno drugu osobu.” “I onda optužuju žene da imaju PMS. Reći ću vam što PMS zapravo znači”, odvratila je Skylar s teškim sarkazmom. “Podnošenje Muških Sranja, eto što PMS

14 0


znači. I dok nas žene pogađa jednom mjesečno, tipovi prolaze kroz vlastitu vrstu PMSa svaki jebeni dan. Ćudljivi su, razdražljivi i ponašaju se kao da imaju bipolarni poremećaj. U jednom se trenutku smješkaju i sve je u redu. A u sljedećem? Pizde na cijeli svijet i otresaju se na sve oko sebe.” Swanny je morao suspregnuti navalu smijeha, ali Nigel nije izgledao nimalo sretno zbog Skylarine izjave. Ali nije joj mogao proturječiti. Bio je dovoljno iskren i nije imao odviše velik ego kako ne bi spoznao istinitost njezinih riječi. “Voljela bih ja njega dotjerati u red”, promrmljala je Skylar. “Kome ti to prijetiš, Sky?” gromko se oglasio Edge prilazeći Swannyju i Skylar koji su stajali s Nigelom. Joe i Nathan slijedili su ga u stopu s izrazom dosade na licima. “Njemu”, rekla je Skylar i trznula palcem preko ramena u redateljevu smjeru. Edge je slegnuo ramenima. “Možda je danas ponovno popio svoje lijekove.” Ostatak se tima nasmijao, a Nigel, zgrožen ili pak prestravljen jer se zatekao okružen cijelim Edeninim sigurnosnim timom, žurno se udaljio i smjesta pronašao nešto zbog čega je “izgledao” zauzeto. Prislonio je mobitel na uho, ali Swanny se mogao zakleti da zapravo ni s kime ne razgovara. “Ovo je dosadno”, promrmljao je Joe. “Nikada nisam pomislio da ću to reći za svoj posao, ali trenutačno se osjećam kao dadilja.” Skylar ga je laktom podbola u rebra, ali Swannyju nije promaknuo njezin hitri pokušaj da ušutka Joea. Swanny se prijekorno zagledao u njega. “Ne bih rekao da sigurnost jedne posve ranjive žene kojoj prijeti neki kreten s ciljem osvete predstavlja puko dadiljanje”, odvratio je ledenim tonom. “Nisam rekao da nije važno” blago je rekao Joe. “Samo da definitivno predstavlja neuobičajen tempo i da je, no, dosadno. Navikao sam dizati stvari u zrak.” Nathan se nasmijao. Edge je slegnuo ramenima. “Ja nikad nisam bio u Parizu. Prilično je fora razgledati grad, pa čak i ovoliko malo koliko ga mi razgledamo.” “Zar Pariz ne bi trebao grad ljuuubavi?” nevino je upitao Nathan. “Zato što mi se čini da je ta buba definitivno nekog ugrizla, i to ne mene.” Swanny mu je uputio bijesan pogled. “Mislim da bi bilo sjajno zaljubiti se u Parizu” čeznutljivo se oglasila Skylar. “Skroz

14 1


romantično. Pomislite samo na sve priče koje biste mogli ispričati svojoj djeci i unučadi o tome kako ste se upoznali.” “Može li mi netko objasniti kog mi kurca raspravljamo o zaljubljivanju kad bismo trebali biti usredotočeni na svoj posao?” prasnuo je Swanny. “Smiri živce, stari”, rekao je Nathan. “Očito je kako između tebe i Eden postoji ozbiljna kemija. Drago mi je zbog tebe. Samo te zajebavamo. Prekrasna je, a da i ne govorim o tome kako je zbilja dobrodušna i nimalo prijetvorna.” Swanny se namrštio. Nije želio raspravljati o tome sa svojim timskim kolegama, posebice s obzirom na to da još ni sam nije izveo stvari na čistac s Eden. Što se njega tiče, nisu imali o čemu razgovarati. Seksali su se. Bio joj je prvi. Možda je željela samo to. Njegov pesimistični stav u vezi sa ženama ponovno se javio, a osjećaj nesigurnosti koji je toliko prezirao nastanio mu se u prsima. “Okej, gotovi smo!” povikao je redatelj. “Dat ću vam stanku od dva sata jer smo jutros odradili dosta posla. Svi ste bili sjajni. Vidimo se za dva sata. Nemojte kasniti.” “To je to”, rekao je Joe. “Vrijeme je za šoping.” Ostali su zažamorili, a čak ni Swanny nije uspio zatomiti poriv za stenjanjem. To mu nije bilo nimalo drago. Ali moći će provesti dva sata s Eden, stoga se neće žaliti. Eden je pojurila k njima, lica obasjana srećom dok je gledala u Swannyja. Njegov je želudac neobično poskočio, jer kako da ne reagira na toplinu kojom je zračila kamo god bi pošla? “Spremni za kupovinu u mom društvu?” upitala je cereći se. “Aha”, iskreno je odvratila Skylar. “Znaš li kamo točno idemo?” “Zapravo, znam. Nije daleko ako ćemo ići pješice, ali ne znam što vi mislite o tome. Moglo bi biti prilično sumnjivo ako dođemo u blindiranim vozilima i pokušamo se parkirati pred butikom” rekla je Eden zahihotavši. Momci su razmijenili pogled, a u svakome od njih naziralo se pitanje. “Mislim da, sve dok budemo okruživali Eden, brinuli se da je pokrivamo i ne udaljavamo se od nje, šetnja neće škoditi”, rekao je Swanny. “Koliko je zapravo daleko taj butik, Eden?” “Tri ulice dalje”, vedro je odvratila. “Ništa posebno. Osim toga, dan je prekrasan. Bilo bi divno udahnuti malo svježega zraka nakon dvodnevnoga čamljenja u studiju i

14 2


hotelu.” Swanny je podigao obrvu gledajući u Nathanovu i Joeovu smjeru. Joe je odmahnuo glavom. “Ne znam zašto mene gledaš. Ionako me tijekom cijele misije uopće nisi slušao. Očigledno si sam preuzeo glavnu riječ, stoga ti odluči, a mi ćemo se pobrinuti da je štitimo sa svih strana.” Joe nije zvučao ljutito što je njegov autoritet osujećen, a Swanny mu je bio zahvalan na tome jer nije namjeravao odstupiti, pa makar se on i Joe počeli nadjebavati oko toga. Swanny se okrenuo Edgeu. “Mislim da bismo ti i ja trebali biti pokraj Eden. Budući da je visoka, potrebno je da je s obiju strana okružuje netko viši od nje. Snajperist nije isključen nakon onoga što se dogodilo. Nathan i Joe mogu hodati ispred i iza nje, a Skylar neka zauzme položaj između Eden i onoga tko će biti na čelu. To je velik broj ljudi s kojima bi se potencijalni napadač morao suočiti da dođe do nje.” Eden je zaprepašteno zurila u njegov tim, šireći oči dok je slušala što su govorili. Možda to nije ozbiljno shvaćala, jer je mislila da je onaj prvi napad bio nasumičan. Swanny će poslije morati porazgovarati s njom kako bi vrlo ozbiljno shvatila pitanje svoje sigurnosti, a odmah nakon toga posvetit će se raspravi o njihovoj vezi, odnosno o tome postoji li ona uopće. “Onda, jesi li spremna?” Swanny je upitao Eden. “Ti ćeš nam biti teoretski vođa jer će Joe biti na čelu, ali morat ćeš nas uputiti kuda da idemo.” Eden je prebacila svoju dizajnersku torbicu preko ramena i rekla: “Kada iziđemo iz zgrade, skrenut ćemo desno. Proći ćemo tri raskrižja, a butik će biti na istoj strani ulice na kojoj se trenutačno nalazimo. Reći ću vam kad stignemo onamo.” “U redu, kupimo svoje prnje i brišimo odavde”, odsječno je rekao Nathan.

14 3


22. POGLAVLJE

EDEN se široko osmjehivala sjedeći na raskošnom kauču pred garderobom muškog odjela i promatrala muškarce dok su gunđali i potezali svoje ovratnike izlazeći iz kabine i dopuštajući joj da ih vidi u otmjenim večernjim odijelima. Skylar je naizgled jednako tako uživala. Podmuklo se smješkala promatrajući njihove izraze lica i slušajući njihovo stenjanje kada bi se Eden namrštila, odmahnula glavom i rekla: “Ne, nije to to.” Dakle, zabavljala se na njihov račun. Eden je rijetko odlazila u kupovinu haljina za važne događaje jer ju je mnoštvo dizajnera doslovce preklinjalo da nosi njihove kreacije, a tri su joj toalete već bile dostavljene u hotel kako bi mogla izabrati jednu od njih za soareju. Iako će zabavi nazočiti uglavnom zaposlenici Arije, produkcijski tim, redatelji i osoblje, ondje će svakako biti razni važni ljudi i gomila paparazza koji će fotografirati njihov dolazak, na što dizajneri upravo i računaju. A Aria joj je za promociju već odabrala haljinu koju žele da odjene: upečatljivu crvenu haljinu s dubokim prorezom na nozi koju je nosila tijekom snimanja reklame. U pitanju je promocija njihove nove oglasne kampanje, stoga su željeli da žena s televizijskog ekrana oživi. Cijelu će večer igrati ulogu te žene. Očijukati. Biti zavodljiva. Misteriozna. Ponekad je poželjela zakolutati očima zbog zahtjeva koje joj nameće njezin posao, ali najvećim je dijelom voljela ono što radi. Obožavala je putovati i upoznavati nove ljude, iako je u srcu bila kućni tip, osjećajući se mnogo ugodnije kao prirodna Eden kakva je bila u krugu svoje obitelji. Ali posao joj je pružao najbolje od obaju svjetova. Priliku da upozna svijet, a da se i dalje može vratiti kući svome ocu i braći. Ne bi mijenjala ni jednu jedinu stvar u svojoj karijeri. I, pa, bila je svjesna kako joj preostaje vjerojatno još nekoliko godina, stoga je imala vremena napretek kako bi počela razmišljati o stvarima poput braka i djece. “Eden?” Posramljeno je okrenula glavu i ugledala Swannyja kako stoji na vratima kabine. Nadala se da je izraz lica nije izdao jer joj je on pao na pamet kada je počela razmišljati

14 4


o tome da se uda i rodi djecu, što je bilo prilično glupo s obzirom na to da su se još uvijek upoznavali. Ali oduvijek je bila impulzivna po prirodi i, da tako kaže, najprije skakala, a tek tada govorila hop. Upila je prizor pred sobom. Izgledao je tako prokleto slasno da ga je poželjela gurnuti natrag u kabinu i pribiti ga uz zid dok mu strastveno proždire usne. I ne samo njih. Na sebi je imao bijelu svečanu košulju od svile, crni sako i hlače. Obično bi uz takvo odijelo išla kravata, ali postojalo je nešto istinski privlačno u tom otkopčanom gornjem dugmetu i natrusi njegovih čvrstih prsa. Odijelo je bilo jednostavno ali elegantno i činilo je tog prekrasnog muškarca još moćnijim i opasnijim nego što je znala da zapravo jest. “Savršeno je”, konačno je izjavila. “Hvala kurcu”, progunđao je Swanny. “Već smo potratili trideset minuta tvoje stanke za ručak, a nismo ni počeli tražiti nešto za tebe i Sky.” “Ah, ja već znam što ću odjenuti”, vedro je odvratila Eden. “A Skylar ćemo nešto pronaći u tren oka. Ima prekrasan ten, a uza svu tu divnu plavu kosu imam prilično dobru ideju što bi joj moglo sjajno pristajati.” Swanny je zastao, namrštivši se. “Kako to misliš, već znaš što ćeš odjenuti? Zar smisao ovoga puta nije bio da ti pronađemo haljinu koju ćeš nositi prekosutra na zabavi?” Eden je izvila usne u smiješak. “Dušo”, odvratila je napadno naglašavajući riječi, “s obzirom na moj posao, dizajneri mi dostavljaju odjeću za gotovo sve moje izlaske u javnost. Poklanjaju mi besplatne haljine u zamjenu za besplatnu reklamu. Time je svatko na dobitku. Već su mi dostavili tri haljine u hotel kako bih mogla birati, a ne bih se iznenadila da stigne i još koja.” “Lisice jedna”, prijeteće je odvratio Swanny. Uputio joj je oštar pogled na što se morala nasmijati. “Skroz si me preveslala, zar ne?” “Tko, ja?” upitala je, nevino zatreptavši. “Nisam si mogla pomoći kad si izgledao tako slatko dok si gunđao isprobavajući nekoliko odijela.” Swanny je odmahnuo glavom, a potom se vratio u kabinu kako bi svukao odijelo. Skylar je prasnula u smijeh. “Svaka čast, Eden. Zbilja, svaka čast. Prilično sam

14 5


uživala u tome. Moram priznati, izvlačiš iz Swannyja stranu koju većina nas nije vidjela.” Eden ju je počastila blagim smiješkom i sklonila nevidljivu mucicu sa svoje majice. “Vrlo je naivan i baš ga je zanimljivo gledati kad se uznemiri. Presladak je.” Skylar se naprasito prestala smijati. “Sladak? Moram priznati da sam čula da Swannyja časte svakakvim pridjevima, ali nitko mu nikada nije rekao da je sladak!’ Skylar je potom nagnula glavu u stranu. “Baš si zapela za njega, zar ne? Hoću reći, ne pretvaraš se. Zbilja ti se sviđa.” Eden je porumenjela. “Ne govorim ti to kako bi se osjećala neugodno ili da bih te prozivala”, Skylar je žurno dometnula. “Samo, rijetki se ljudi potrude zaviriti ispod njegove vanjštine i upoznati čovjeka koji se skriva pod njom. Ima ogromno srce, za što sam sigurna da već znaš. Mislim da je zbilja sjajno što si ga tako prihvatila. U potpunosti. Vrlo ste lijep par.” “On je vrlo poseban” Eden je tiho odvratila. “Tu se slažem” rekla je Skylar. Podigle su pogled prema Swannyju koji je izišao odjeven u svoje traperice i majicu, i premda je izgledao dobro u odijelu, Eden je udarila slina na usta zbog tih uskih traperica i majice zategnute preko njegovih širokih ramena i mišićavih prsa. Preko ramena je prebacio odijelo na vješalici. Potom je prijekorno pogledao obje žene. “Idemo vidjeti kako su prošli ostali dečki, s obzirom na to da ih vas dvije niste mučile i tjerale da isprobaju šest odijela. Kladim se da su se odlučili za prvo koje su obukli.” Skylar je zahihotala, a Eden je podigla obrvu. “Ah, nemaš pojma. Nahuškala sam vrlo ljubaznu prodavačicu na njih trojicu i rekla joj što točno tražim. Uvjeravam te da se pobrinula da ne zgrabe prvo što im padne pod ruku i zbrišu. Ti si imao sreće, s obzirom na to da smo samo ja i Sky svjedočile tvojoj muci.” “Nesretnici”, promrmljao je Swanny. “Mislim da je ovo vrijedno povišice. Definitivno ću morati razgovarati sa Samom o tome.” “Prestani se ponašati poput djeteta”, Eden je prezirno otpuhnula. “Predajmo tvoje odijelo prodavačici pa ćemo potražiti nešto za Skylar. Ne mogu dočekati da je se

14 6


dočepam. Izgledat će fenomenalno!” Uz napadan i poražen uzdah, Swanny je krotko - odnosno, krotko za muškarca njegove veličine - odnio odijelo do ozarene prodavačice, koja ga je uzela kako bi ga iznimno pažljivo umotala. Eden je pljesnula dlanovima i nestrpljivo ih protrljala upravo u trenutku kada su im se pridružili ostali članovi tima. “A sada Skylar.” Skylarine su se oči zacaklile od uzbuđenja. “Supermodel mi bira odjeću. Koliko se žena može pohvaliti time? Izgledat ću fenomenalno! Nikad se nisam veselila ovakvom otmjenom zadatku. Ah već maštam o opakoj haljini, seksi cipelama i šminkanju kod pravog, profesionalnog šminkera. I družit ću se s Eden Sinclair! Ne mogu vjerovati da primam plaću za to.” “Hej, dušice”, progunđao je Edge. “Sjeti se pravog posla zbog kojeg primaš plaću. Hoću li te morati držati na uzici? Ako budemo istodobno morali paziti na tebe i Eden, to će nam odvraćati pozornost, što ne spada u opis našega posla.” Skylar je uzdigla nos i frknula, uputivši mu oštar pogled. “Baš si dosadan. Što ima loše u malo zabave?” Eden je provukla ruku ispod Skylarine i povela je prema odjelu s dizajnerskim haljinama na kojem je prodavačica već vješala nekoliko kreacija kako bi ih Skylar mogla isprobati. “Bit će nam zabavno”, suosjećajno je rekla Eden. “Držat ćemo se zajedno i zabavljati se. Ako budemo na istome mjestu, onda im ništa neće odvraćati pozornost, zar ne?” Skylar joj je dobacila zadivljen pogled. “Sviđa mi se tvoj način razmišljanja. Podao i jednostavno genijalan. Obožavam činjenicu da imaš zločestu crtu.” Eden se nacerila. “Moraju biti na neprestanom oprezu, zar ne... jer im ovaj posao predstavlja puko dadiljanje?” Eden je zamijetila kako se Joeovo lice nakratko iskrivilo dok su svi zurili u nju i Skylar te rumenilo koje mu je jurnulo u obraze, kao i Swannyjevo namršteno lice kada su obojica shvatila da je očigledno načula Joeovu procjenu njihove trenutačne “misije”. I ona i Skylar ugrizle su se za usnu kako ne bi reagirale. Skylarine su oči svjetlucale, a lice joj je odražavalo iščekivanje, kao i vragolastu crtu koje njezini timski

14 7


kolege iz nekog razloga nisu bili posve svjesni. Ili su se barem takvima činili. Eden nije bila dovoljno upoznata s dinamikom tima kako bi znala što točno misle ili znaju o Skylar. No ipak, dalo se zaključiti kako vjerojatno ne znaju mnogo. Muškarci su spori. Vjerojatno gledaju na nju kao na jednu od njih. Tako je sigurnije. Ali Eden je bila posve uvjerena kako Skylar nije samo opaka operativka koja radi za moćnu organizaciju. Upoznala ju je u dovoljnoj mjeri kako bi shvatila da obožava zadirkivati i bockati u živac svoje timske kolege koji pritom vjerojatno nemaju pojma da su nasamareni. Takvu je oštroumnost Eden istinski cijenila kod drugih ljudi, a posebno kod Skylar, jer joj je i te kako sjela. U svakom slučaju, vjerojatno je neprestano ispreskakivala svoje kolege, što je Eden dodatno zabavljalo. Eden je na trenutak čeznutljivo pomislila kako bi bilo imati Skylar za prijateljicu. Pravu prijateljicu. Bez posla u igri. Ako se nju bude imalo pitalo, namjeravala je održavati kontakt sa Skylar nakon što opasnost prođe, a KGI ode na svoj sljedeći zadatak. Misli su joj odlutale k Swannyju te je njezino raspoloženje smjesta splasnulo. Hitro je zatvorila vrata pred naletom tmurnih misli. Nema smisla uzrujavati se zbog onoga što će neizbježno uslijediti kad su pred njom prekrasni dani. Bez obzira na to koliko malobrojni bili. Namjeravala je u potpunosti uživati u trenucima sa Swannyjem i ne žaliti ni zbog čega kada dođe vrijeme za rastanak. Dobro, osim žaljenja zbog rastanka. “Koliko će to uopće trajati?” upitao je Joe, pogledavši na svoj sat. “Imamo još sat i dvadeset minuta prije kraja stanke za ručak, a ja umirem od gladi.” Eden je zatomila navalu smijeha zbog gotovo cendravog tona Joeova pitanja. Kao što je pretpostavila, izlet u kupovinu predstavljao im je svojevrsno mučenje, ali s druge strane, prizor četvorice iznimno zgodnih muškaraca u elegantnim večernjim odijelima? Možda će cijelu noć morati imati rupčić pri ruci kako bi brisala slinu s usana. Zavidjet će joj sve žene na zabavi jer će KGI-ev tim gledati isključivo u nju. Na kraju krajeva, nitko ne mora znati da su zaduženi za njezinu sigurnost. A potom je gotovo prasnula u smijeh. Kakva poslastica za tabloide. Već je vidjela naslovnice.

Supermodel Eden Sinclair u večernjem izlasku sa svojim muškim haremom. Hej, djevojka ima pravo na snove, zar ne?

14 8


Takav bi članak za promjenu mogla i pročitati i uokviriti nekoliko dobrih fotografija koje će nastati bjesomučnim bljeskanjem kamera. “Na putu prema studiju nalazi se kafić. Poslužuju sjajne kroasane i opasno dobru kavu”, rekla je Eden. “Trebalo bi nam ostati dovoljno vremena da nešto prigrizete. Ja ću pričekati večeru i božanstvenu poslugu u sobu, ali vi možete jesti što god želite.” “Kroasani?” upitao je Edge skeptično nabravši nos. “Imaju li nešto malo kaloričnije?” Nazrela je isto pitanje na licima ostalih muških članova tima pa se nasmijala. “Naravno. Možete naručiti različite pečene proizvode. Sendviče sa svježim kruhom. Kroasane s čime god poželite. Hrana im je zbilja ukusna. Imaju prilično bogat jelovnik, ali možda bi netko trebao otići onamo ranije i naručiti hranu za sve jer je vrijeme ručka, a to je omiljeno mjesto lokalnog stanovništva, tako da će vjerojatno biti gužva.” Swanny se na to namrštio, a Eden je uvidjela kako se hrva s pomisli na jednog člana manje u njezinom odredu za zaštitu, kako ih je počela doživljavati. Odnosno, zaštitnoj vojsci. Osjećala se poput nekakvog razmaženog, tetošenog, uvaženog člana kraljevske obitelji. Mnogo važnijom nego što je zapravo bila. Ali nije namjeravala lagati, čak ni samoj sebi, i reći da ne uživa u dodatnoj pozornosti i činjenici da su svi toliko brižni - i odlučni zaštititi je po svaku cijenu. “Mislim da možemo sa sigurnošću reći da ću preživjeti uz samo vas četvero” sarkastično je odvratila. “Joe može otići i naručiti jelo, s obzirom na to da su on i Skylar bili na čelu. Tako ćete me i dalje moći štititi sa svih strana. Sumnjam da i jedno od vas želi skapati od gladi dok Skylar i ja kupujemo haljine.” “Zvuči dobro”, s nadom je odvratio Edge. Želudac mu je zakrulio, jasno obznanivši svoje slaganje. Joe je izgledao smeteno jer je izvukao tanji kraj i postao mula za hranu. “Kvragu, ne znam čak ni jezik”, promrmljao je Joe. “Nije teško uprijeti prstom u ono što želiš i pokazati određeni broj prstiju kako bi ukazao na količinu”, Eden je odvratila sa smijehom u glasu. “Osim toga, građani europskih zemalja u kojima se ne govori engleski jezik govore ga bolje nego mi.

14 9


Nikada nisam imala nikakvih problema u ovom gradu.” “Okej, dobro, idem” progunđao je Joe. “Ali nemojte mi srati ako vam se ne bude svidjelo ono što budem izabrao.” “Samo nemoj uzimati ona pomodna sranja”, rekao je Nathan. “Nastoji da barem bude jestivo. Trenutačno mislim da sam u stanju pojesti bilo što.” “Možemo li negdje kupiti hamburger i pržene krumpiriće?” s nadom je upitao Edge. “Ili dobar odrezak?” “Strpi se do večere. Ne znam jeste li kušali odrezak u hotelu, ali bogme je ukusan”, odvratila je Eden. “Danas ne bismo trebali dugo ostati. U prednosti smo jer smo jučer radili cijeli dan. To je redateljev način rada. Na početku je užasno zahtjevan. Ispituje teren, da tako kažem, kako bi se mogao ravnati prema tomu tijekom ostatka snimanja. Budući da je jučer sve išlo kao po loju, odsad će biti opušten. Osim ako negdje zapnemo. Ako se to dogodi, sve pada u vodu pa ćemo biti u studiju do ranih jutarnjih sati ako bude potrebno.” Joe je kratko mahnuo i gotovo otrčao iz butika s odjećom kao da ga goni sam vrag. Eden i Skylar zahihotale su, smjesta zaradivši sumnjičave poglede preostalih triju muškarca. Swanny se okrenuo prema Eden dok je podizala prvu haljinu koju je Skylar trebala isprobati. Čim je Skylar nestala u garderobi, Swanny je ispljunuo ono što ga je očigledno mučilo. “Dakle, i prije si radila s tim seronjom i svojevoljno pristala ponoviti suradnju s kretenom? Ne kužim. Jesi li nekakva mazohistica? Ima sreće što ga nisam premlatio zbog načina na koji ti se jučer obraćao.” Edenino se lice smekšalo te je pozvala Swannyja da sjednu na maleni kauč u čekaonici garderobe. “Nije klišej kada se kaže da su redatelji ćudljiva, zahtjevna i mušičava vrsta ljudi. Većina s kojima sam radila bili su perfekcionisti. Riječ cjepidlaka ni približno ih ne opisuje. Ali to ih čini sjajnima u svome poslu. Nadareni su za izvlačenje onog najboljeg iz svojih klijenata. Hvatanjem savršenog izgleda, stvaranjem prave atmosfere, hvatanjem same srži onoga što oglašivač želi. Lonnie zna biti nezgodan, to je istina. U to nema sumnje. Ali uvjeravam te da kad on kaže da je gotovo, sve će biti savršeno, što upravo i Aria želi, što Lonnie želi i što ja također želim. Puno toga ovisi o

15 0


uspješnosti ove kampanje. Ne samo za Ariju, Lonnieja i njegovu redateljsku karijeru jednu od najboljih - nego i za mene jer ja sam predstavnica, odabrano lice Arijine nove linije proizvoda. Stoga nas povezuje blizak uzajaman odnos i svi želimo istu stvar.” “Znači, govoriš da pretjerujem i da ne shvaćam posao kojim se baviš”, rekao je Swanny, izgledajući pomalo pokunjeno. Eden mu se nasmiješila. “Mislim da je vrlo lijepo od tebe što me želiš zaštititi od tjelesne i emocionalne boli. A na početku svoje karijere, priznajem da sam bila mlada i ni približno otporna kao sada, i nisam dobro primala kritike. Vrijeđale su moje osjećaje i često sam plakala jer sam se osjećala kao da sam podbacila. Zapravo me Lonnie, eto ti ironije, jednom prilikom posjeo i prilično mi izravno rekao da ne smijem dopuštati onomu što se događa na setu da me tako snažno pogađa. Da nisam posebna i da svi njegovi modeli dobivaju isti tretman, isti zahtjev za savršenstvom koji traži od mene te kako, da ne misli da to mogu ispuniti, nikada ne bi pristao snimati sa mnom.” “Priznao je sve ono što smo ti i ja upravo rekli o njemu. Bio je vrlo otvoren u vezi s time. Rekao mi je da se ponaša kao kreten dok radi i da ponekad zna izgledati nerazumno, ali samo zato što zna da njegovi modeli, isključiva nekolicina s kojima je surađivao, imaju talent i hrabrost da uspiju u ovome poslu. Ali da, ako ću mu dopustiti da me rasplače svaki put kada postane nervozan ili zatraži više od onoga što mu dajem, moram razmisliti o promjeni karijere.” “Ali istodobno mi je rekao kako se nada da ću ustrajati jer se zakleo da nikada nije pogriješio u vezi s klijentom i tvrdio je da je od prvog puta kad je bacio oko na moj portfelj i naših prvih zajedničkih gaži znao da ću biti zvijezda i da bi se osjećao grozno kada bih dopustila svojim osjećajima da mi unište tu priliku.” “Ne zvuči kao totalni kreten”, progunđao je Swanny. Eden je suspregnula smijeh. Swanny je izgledao kao da guta čavle dok je izgovarao te riječi. “Dakle, pretpostavljam da je njegov razgovor s tobom upalio?” dometnuo je Swanny. “Zato što je očito kako si definitivno dospjela na vrh i radiš s njime na ovom snimanju.” “Da, zapravo jest”, tiho je odvratila Eden, prisjećajući se tih nekoliko teških mjeseci s početka kada ju je samopouzdanje izdalo pa je osjećala kao da se odvažila na prevelik zalogaj. “Prije mi je pomogla njegova profesionalna vjera u mene i moje znanje da nije nekakav osjetljiv tip, i bila sam mu zahvalna na tomu. Jer sam bila vrlo blizu da odustanem od svega. Bila sam nesretna i mučila se sa svim zahtjevima koje

15 1


su mi nametali. Ali nakon što je Lonnie razgovarao sa mnom i otvoreno mi to rekao, imala sam osjećaj kao da mi je pao kamen sa srca te mi se sve to odjednom nije činilo toliko nedostižnim.” “Drago mi je”, promuklim je glasom rekao Swanny. “Da nisi izdržala, nikada te ne bih upoznao. Nikada ne bih dobio priliku da te držim u svom naručju.” Eden je porumenjela, a Sky je uto izišla iz kabine. Vrata su bila debela i teška, ali svejedno se nadala da Skylar nije čula barem kraj njihova razgovora. Sky je napravila malenu piruetu kada su Edge i Nathan povirili u malu čekaonicu pred kabinama za isprobavanje odjeće. “Opaaa, Sky!” uskliknuo je Nathan. “Ta ti boja definitivno pristaje.” Swanny je zaprepašteno pogledao vođu svog tima kao da su mu upravo izrasle dvije glave. “Otkad si ti postao stručnjak za to koja boja ističe ženine atribute?” Nije stvar u tome da se nije slagao s njime. Skylar je zbilja izgledala fantastično, ali opet, po njegovom je mišljenju bila jednako lijepa u vojničkim hlačama i lica obojena kamuflažnim bojama. “Otkad sam u braku Shea me je milijun puta pitala koja joj boja najbolje pristaje”, sarkastično je odvratio Nathan. “Izgledaš sjajno”, hrapavim je glasom rekao Edge. “Mislim da je to savršen izbor.” “Osjećam se kao Pepeljuga”, odvratila je Skylar, praveći još jednu piruetu. “Sva svjetlucava i treperava. Ovo je fenomenalno. Samo mi još nedostaju opake štikle!” Kao čarolijom, ili možda zato što im se prodavačica skoro pa zalijepila za dupe čim su ušli u butik, dohrlila je noseći otmjene sandale s remenčićima koji su se presijavali u duginim bojama, sa svjetlucavim obrubom od perlica oko prstiju i pete. Dodatno su naglašavale haljinu i činile je živahnijom. Eden se nasmiješila kad je Sky nestrpljivo nazula sandale, a potom se uspravila do pune visine, sada viša za pet centimetara. “Što kažeš, Eden? Kunem se da ni ne želim isprobavati nešto drugo. Mislim da je to prava haljina.” “Slažem se”, odvratila je Eden, oduševljena Skylarinom reakcijom na jednu od haljina koju joj je sama izabrala. Prodavačica je izgledala pomalo potišteno jer, kao prvo, nije bila riječ o haljini po

15 2


njezinom izboru, a kao drugo, nije bila ni približno skupa kao ostale. Ali hitro se oporavila, vjerojatno izračunavši količinu novca koju će zaraditi prodajom četiriju odijela, te se ubacila izražavajući vlastito odobravanje. “Je li to sve?” upitala je. “Da, gotovi smo, hvala vam”, srdačno je odvratila Eden. “Hvala kurcu”, Edge je potiho promrmljao. Skylar je zakolutala očima i okrenula glavu prema Eden. “Možda bih trebala isprobati one druge haljine”, zamišljeno je rekla Skylar. Eden je zamalo prasnula u smijeh. Bilo je očito kako se šali na račun svojih timskih kolega i uživa u svakom trenutku svog sadizma. Njezinu izjavu smjesta su popratili zborno nijekanje, komplimenti pa čak i preklinjanje. Zbog potonjeg se Eden najviše smijala. Trojicu odraslih muškaraca dotukao je sat kupovine i razmjene mišljenja. “Haljina je savršena”, rekao je Edge, prekriživši ruke na svojim širokim prsima dok je zurio u Skylar. “Prestani nas zajebavati. Zaboravljaš da te poznajem bolje od bilo koga drugoga i da znam kako nas obožavaš mučiti.” “I to što kažeš” odvratila je Skylar, nimalo posramljena činjenicom da ju je Edge prokazao. Prodavačica je imala zbunjen izraz lica koji je upućivao na to da usprkos svom besprijekornom engleskom ne razumije što se događa. “Da ih dam umotati i dostaviti u vaš hotel?” “Da, to bi bilo savršeno”, zahvalno je rekla Eden. “Tako će nam ostati vremena za ručak prije povratka na set.” “Ne, ja ću svratiti poslije i pokupiti ih”, ubacio se Swanny prije nego što je Eden stigla otkriti ime hotela. Porumenjela je. Nikada neće svladati tu glupost sa skrivanjem. Znala je da postupaju isključivo u njezinu najboljem interesu, ali nije navikla na toliku paranoju. Micah i David također su vječno bili na oprezu. Ničemu je nisu naučili. Ali bilo je očito kako je KGI i te kako bolje obučen po pitanju opasnosti, prijetnji i osobne sigurnosti. “Možete li mi reći kada ćete doći kako bih ih znala pripremiti?” upitala je prodavačica s blagom natruhom francuskog naglaska u svom besprijekornom

15 3


engleskom koji je godio Edeninim ušima. Swanny je pogledao na svoj sat. “Što točno morate učiniti? Zar nisu dobra takva kakva jesu?” Prodavačica je frknula i podigla nos u zrak škiljeći u Swannyja, očigledno uvrijeđena njegovom insinuacijom da njezina odjeća nije najbolje kvalitete i da ju je potrebno “popraviti”. “Dakako da jesu, monsieur. Samo sam pomislila da nastavljate s kupovinom pa bi vam bilo nezgodno nositi ih sa sobom. Samo sam vam željela učiniti uslugu, ništa više. To nudim svim svojim mušterijama. Kurirsku dostavu na lokaciju po vlastitom izboru.” Swanny se nakratko namrštio, kao da razmišlja o svojoj ranijoj odluci. Potom je pogledao Eden. “Daj joj adresu studija. Neka ih predaju na recepciji. Tako ćemo ih moći preuzeti kada završimo sa snimanjem. To jest, ako ih možete dostaviti tako brzo?” upitao je, uputivši pitanje prodavačici. “Naravno”, odvratila je žena. “Onda ćemo tako”, rekao je Swanny, opozivajući svoju raniju naredbu. Eden je poslušno izdiktirala adresu i pružila ženi svoju kreditnu karticu, zbog čega se Swanny smjesta namrštio. “Nema jebene šanse da platiš sva ta sranja. Nisi čak ni kupila ništa za sebe. Ja ću platiti pa će mi poslije vratiti novac.” Eden se nasmijala. “Moj vas je otac zaposlio, ali zapravo radite za mene, što znači da svi izdaci na koje naiđete tijekom posla spadaju pod poslovne troškove.” “To nema nikakvog smisla”, gunđao je Swanny dok je prodavačica hitala naplatiti odjeću. U tren oka vratila se s računom za Eden u elegantnoj knjižici s ugraviranim imenom butika, zajedno s vlastitom posjetnicom. “Ako vam zatreba bilo što, slobodno dođite ili me nazovite. Ako budem znala što želite ili trebate, mogu vam fotografirati odjeću u vašoj veličini pa je možete pogledati, a ako želite, mogu vam je telefonski naplatiti pa je smjesta dati dostaviti.”

“Merci”, odvratila je Eden, uzimajući omotnicu i spremajući je u svoju torbicu. Čim su izišli na pločnik, svi su muškarci duboko i istodobno odahnuli. Eden i Skylar suspregnule su smijeh, pa ih je umjesto toga obuzeo napadaj kašlja, zbog čega su u

15 4


istoj mjeri zaradile sumnjičave i oštre poglede. "Baš ste djeca”, rugala im se Skylar. “U stanju ste suočiti se sa skupinom terorista koji nemaju ništa protiv smrti pod uvjetom da sa sobom povedu i vas, a kupovina vas pretvara u ogromne kukavice.” “Jebi se, Sky” bezobrazno je odvratio Edge. No Skylar se samo nastavila smješkati, uživajući u činjenici da ih je uspjela isprovocirati.

15 5


23. POGLAVLJE

USPRKOS negodovanju zbog hrane u kafiću koji im je Eden preporučila, nitko se nije požalio kada su se sastali s Joeom koji ih je čekao s naručenom hranom. Swanny je uvidio razočaranje na Edeninu licu kada je upitala mogu li sjesti za jedan od stolova uz pločnik i promatrati ljude - što je priznala kao svoju opsesiju dok snima u nekom stranom gradu. Mrzio je taj pogled. Zbog njega je imao osjećaj kao da je šutnuo štene. Ali dovraga. Iako je želio učiniti sve na svijetu kako bi je usrećio, bio je prokleto siguran kako to neće činiti nauštrb njezine sigurnosti. Stoga su uzeli hranu, odšetali natrag do studija i ručali u Edeninoj garderobi, koja je bila velika - prikladna za zvijezdu njezine veličine - ali kada se u nju naguralo šest osoba, odjednom se činila i te kako majušnom. Ali opet, s obzirom na to da su on i Eden zauzeli maleni kauč na kojemu su im se bedra dodirivala, dok su ostali sjedili na podu ili se naslanjali na zid, nije se žalio na svoj položaj. Upravo kada su se namjeravali riješiti otpadaka, na vratima Edenine garderobe začulo se kucanje. “Snimanje počinje za petnaest minuta, gđice Sinclair”, povikao je jedan njezin pomoćnik. Eden je skočila na noge. “Ah, sranje. Okej, društvo, brišite. Svi osim tebe, Skylar. Možeš mi pomoći da se uvučem u ovo sranje kako ne bih zakasnila. Lonnie je zasad dobro raspoložen. Ako ga razljutim, mogli bismo zaglaviti ovdje cijelu prokletu noć.” Na to su svi muškarci poskočili, a Swanny joj je uputio odlučan pogled. “Čekat ću ispred vrata. Nitko neće ući bez mog dopuštenja.” Mahnula je dajući mu znak da je razumjela, ali već je žurno skupljala odjeću za poslijepodnevno snimanje. Potom su se vrata zatvorila, a Eden se nacerila pri pomisli na ogromnog, natmurenog zaštitara pred vratima svoje garderobe. Pomoćnici su vjerojatno izvlačili slamke u vezi s time tko će doći po nju kada kucne čas.

15 6


Premda je Lonnie bio davež što se tiče pridržavanja rasporeda, jedna njegova zanimljiva osobina bila je ta da nije želio da model dođe na set dok sve nije na svom mjestu i spremno za snimanje. Bila je to posljedica nerazumnog praznovjerja, ali Eden ju je oduvijek zanemarivala. Redatelji su čudne biljke, u to nema sumnje. Osim toga, nije imala ništa protiv ne vrzmanja po nedovršenom setu u visokim potpeticama od kojih su je nakon duljeg stajanja žarila i stopala i bedra. “Sigurno je sjajno nositi nešto novo i zanimljivo svaki dan u tjednu”, rekla je Skylar pomažući Eden da povuče zatvarač na blještavoj, zlatnoj haljini s pripijenim šljokičastim korzetom i lepršavom svilenom suknjom u duginim bojama koja joj se širila na kukovima i elegantno padala niz noge. Bila je dovoljno lepršava i svjetlucava kako bi pristajala uz odvažne šljokice na korzetu. Eden se vedro prisjetila Skylarine reakcije na haljinu koju je isprobala, a potom kupila. Haljina nalik na Pepeljuginu. U ovoj se definitivno slično osjećala. Eden joj je uzvratila potištenim smiješkom. “Pretpostavljam da je tuđe uvijek slađe. Iskreno, osjećam se mnogo ugodnije u iznošenim trapericama, majici s kapuljačom i japankama. Ali neću lagati i reći da ne obožavam svoj posao. Obožavam ga. Nisam jedna od onih koji smatraju da manekenski posao objektivizira ili ponižava ženu. To je težak posao. Ne sastoji se samo u prodavanju našeg izgleda. Teško je to objasniti. Jedan mi je redatelj jednom prilikom rekao da su neke žene jednostavno rođene za kamere, a druge nisu, ali da one kojima to nije suđeno nisu nimalo manje lijepe od onih koje rade kao manekenke. One se samo znaju preobraziti pred kamerama. Gotovo kao kameleoni. Postaju sve što fotograf poželi. Ali vjeruj mi kad ti kažem, to je daleko najzahtjevniji posao koji sam ikad radila. Iako nisam pretjerano radila prije nego što sam počela s time, ali ‘otkrili’ su me tek prije četiri godine, stoga sam radila tijekom cijele srednje škole i uzdržavala se posluživanjem stolova. Radila na blagajni u trgovini s namirnicama. Kosila travnjake. Što god ti padne na pamet, ja sam to radila”, kazala je uz smijeh. “Ajme”, odvratila je Skylar. “Zadivljena sam. Očito si od početka bila ambiciozna. To je prava rijetkost za tako mladu osobu.” “Idi i pozovi Bertrice”, Eden je rekla Skylar. “Trebala bi biti u blizini i čekati me. Morat će požuriti sa šminkanjem, a nadam se da se Lonnie dobro naručao i da nije u PMS-u. Opet.”

15 7


Skylar se nasmijala ali i smjesta otvorila vrata, a trenutak poslije vratila se s Edeninom šminkericom. “Swanny je previše zastrašio jadnu ženu kako bi pokucala i provjerila jesi li spremna”, sarkastično je rekla Skylar. “Stoji pred vratima kao kakav anđeo osvete spreman napraviti kaos ako itko prijeđe tvoj prag.” Eden je prasnula u smijeh. “Baš si sklona dramatiziranju. Bila bi sjajna glumica.” Skylar je izgledala zatečeno, a potom se nasmijala, smijući se i smijući, i držeći se za trbuh u pokušaju da dođe do zraka. “O, Bože. Možeš li me zamisliti u filmu ili na televizijskom zaslonu? Osim ako je riječ o nečem sličnom Rambu. E, to bi bilo super. Ženska verzija Ramba. Ja i P. J. mogle bismo biti glavne zvijezde. To bi bila ludnica.” Betrice je izgledala zbunjeno, ali ostala je šutjeti žurno popravljajući Edeninu šminku. Eden je vjerovala kako im preostaje otprilike dvanaest minuta prije nego što Lonnie ili pošalje nekoga po nju poput kralja koji šalje po svog podanika, ili se sam stane derati i pitati je namjerava li zadržavati cijelu produkciju sjedeći na svom lijenom i debelom dupetu. Molila se da bude riječ o onom prvom, jer ako se i danas raspojasa, Swanny će ga vjerojatno ubiti zbog onog dijela s lijenom i debelom guzicom. Ne bi to prvi put čula od Lonnieja, ali znala se nositi s njime, a nakon onog prvog plačljivog ispada otprije nekoliko godina, brzo je naučila kako je najbolji način za obuzdati njegov bijes dobrodušno ga ignorirati i zasuti ga ljubaznošću. Lonnie je žudio za prepirkom i uzburkanim emocijama kada bi ga zahvatilo to njegovo raspoloženje. Ali Eden mu je udovoljila jednom i nikada više. Nije uzalud poznata po svojoj staloženosti pod pritiskom! “Tko je točno P. J.?” upitala je Eden, pogledavajući Skylar u zrcalu. “Čula sam da je spominjete, ali nisam sigurna tko je ona ili kakve veze ima s KGI-em.” Skylar se nacerila. “Svidjela bi ti se, iako ona tvrdi kako ne se ne želi svidjeti ljudima te da je nije briga što misle o njoj. Ona je prva žena u KGI-u. Ja sam druga. Čula sam da Sam ima još jednu u vidu za Riov tim, ali nemam pojma što događa po tom pitanju. Rio... Pa, on i Steele zapravo šefuju sami sebi, kao i njihovi timovi. Hoću reći, kao i svojim timovima. Može se reći da rade za KGI, odnosno osnivače - Sama, Garretta i Donovana. Ali Riju nedostaju dva čovjeka. Ostao je bez jednoga tijekom kaosa nakon

15 8


što je Frank Kelly doživio srčani udar, a Marlene, njegova žena, bila oteta iz bolničke kupaonice, zbog čega je jedan Riov čovjek poginuo. Drugoga je izgubio kada je nešto gadno pošlo po zlu tijekom vrlo osobne misije za Rija. Hoću reći, gadno se zapalio za ženu koju je štitio, a jedan član njegova tima riskirao je njezin život radi vlastitih interesa. Ima sreće što je živ. Bila sam u šoku kada sam čula da ga Rio nije ubio.” Eden je razjapila usta, istog trena zaradivši Betricein prijekor, koja joj je upravo završavala nanošenje ruža. “Evo. Samo nekoliko sekundi. Onda idem, a vi razgovarajte.” Skylar je iskrivila lice i zastenjavši pokrila usta dlanom, ali pričekala je dok Bertrice nije završila s Edeninim sjajilom, nagurala sve svoje stvari u torbu i napustila prostoriju. “Sranje”, promrmlja je Skylar. “Sranje, sranje, sranje'.” Eden se stisnulo grlo od brige, otežavajući joj disanje. “Skylar, što je? Sigurno nije ništa strašno.” “Ne bi trebala znati ništa od tih sranja koje sam ti upravo ispričala. To su povjerljive informacije. Sve do jedne. To mi neće ići u prilog kod šefova. Ali kunem se, tako si pristupačna i normalna da zatičem samu sebe kako sam ti spremna ispričati i posljednju sitnicu. Kao da smo najbolje frendice ili nešto slično, za Boga miloga.” Eden se nasmiješila, a potom posegnula i zagrlila Skylar, stišćući je što je nježnije moguće kako si ne bi pokvarila frizuru ili šminku. “Kao prvo, nikad nikome ne bih rekla to što si mi upravo ispričala. A kao drugo, voljela bih nas smatrati prijateljicama. Usprkos činjenici da u mome poslu prevladavaju žene, nisam bliska ni s jednom od njih. To je nemilosrdan, natjecateljski posao i kada bi im se pružila prilika, pregazile bi me samo kako bi dospjele u više krugove. Stoga ne zavaravam samu sebe mislima o iskrenom prijateljstvu ili odanosti. I te kako sam svjesna rizika koje uključuje moja karijera. Ako će time što će zajebati mene dospjeti jedan korak naprijed, učinit će to bez premišljanja.” Skylar se odmaknula namrštivši se. “Ali, Eden, to je grozno. To je grozan način života i rada. Kako se nosiš sa svime time? Kako možeš biti ljubazna prema ženama za koje znaš da bi te izdale bez trenutka premišljanja? U mome poslu odanost nije samo važna stavka. Ključna je. Naši životi ovise jedni o drugima i posve sam sigurna da bi se svaki moj kolega bespogovorno izložio riziku radi mene.” “To je divno”, čeznutljivo je odvratila Eden. Potom se nasmijala. “Čuj ti mene.

15 9


Zvučim poput sirote male bogatašice. Imam to. Moj otac i braća uklonili bi svaku prijetnju prema meni. Dovraga, uposlili su vas. Ali izvan kruga svoje obitelji, nemam osobu od povjerenja. Ljude kojima mogu vjerovati ili za koje ne osjećam da imaju nekakav skriveni motiv zbog kojeg se žele zbližiti sa mnom. Zar to nije grozno? Skylar je odmahnula glavom dok se Eden saginjala kako bi nazula cipele sa šljokicama koje su se slagale s haljinom. “Ne bih rekla da je grozno. To se zove stvarni život, Eden. Sigurna sam da si imala dosta iskustva s priljepcima i ljudima koji su te spremni iskoristiti u svakom trenutku. Vjerujem da se sve slavne osobe moraju nositi s time. Nema ništa loše u tome što znaš komu možeš vjerovati i u koga se pouzdati, i što ne zaključuješ naprečac i ne želiš biti najbolja prijateljica s prvom ženom koja ti se nađe na putu.” Eden se nasmijala. “Iznimno si pronicljiva. Kako se muškarci nose s tobom? Ne mogu zamisliti da te ikada mogu pobijediti u prepirki. Imaš odlučan i inteligentan odgovor na sve.” Skylar se nacerila. “Pa, pomiješaš inteligenciju sa zločestom crtom tako da nikad ne znaju što ih čeka. Najbolje je kad ih neprestano izbacuješ iz kolosijeka. Mnogo je podnošljivije raditi s njima na takav način.” “Volim te, ozbiljno”, odvratila je Eden dok su prilazile vratima pred kojima je stajao Swanny. “Totalno ćemo se nastaviti družiti nakon što ovo završi. Nema šanse da propustim priliku za svoju potencijalnu prvu pravu prijateljicu.” “Znači li to da ću ti se moći pridružiti na crvenom tepihu na nekom otmjenom holivudskom događaju?” prepredeno je upitala Skylar. “Aha. Ti i ja u opakim haljinama i seksi cipelama? Muškarci će padati na koljena pred nama. A sada razmišljaj o tome dok ja radim cijelo poslijepodne.” Skylar se nasmijala, ali Eden ju je mogla zamisliti kako čini upravo to. Zamišlja sebe i Eden, kuhane i pečene, na nekom uglađenom događanju gdje će obje boljeti uho što bilo tko misli o njima. “Želim li uopće znati što vas dvije kujete?” oprezno je upitao Swanny. “Ne”, uglas su odvratila. “Samo tipične ženske stvari.” Većini muškaraca nije uspijevalo dovoljno brzo napustiti razgovor kada bi iskrsnuo užasavajući pojam ženskih stvari, a Swanny nije predstavljao iznimku. Uhvatio je Edenin lakat, a Skylar je prešla na njezinu suprotnu stranu dok su je žurnim korakom

16 0


vodili niz hodnik prema studiju. Stigli su dvije minute ranije, a Eden je bez lažne skromnosti znala da ne izgleda kao da je žurila s dotjerivanjem. Odisala je smirenošću i strpljivo čekala da Lonnie izvikne svoju prvu naredbu. Pogledao je u Eden, podižući obrvu dok je gledao na sat. Eden je suspregnula samodopadni smiješak. Vapio je za time da počne izvikivati uvrede, a ona mu je sada oduzela taj vjetar u leđa. I tako je prošao ostatak poslijepodneva. Lonnie - potpuno drukčija osoba u odnosu na jutarnju sesiju - vikao je, zanovijetao i bio totalno mušićav, ali Eden se samo snažnije smiješila, ispunjavala njegova očekivanja i bila posve otporna na njegova sranja. Swanny je, s druge strane, naizgled iščekivao kap koja će preliti čašu pa da zadavi redatelja golim rukama. Eden je jednom srela njegov pogled i hitro odmahnula glavom, a potom usnama oblikovala riječ “poslije”, nadajući se da će shvatiti kako mu poručuje da će sve objasniti kasnije. Morao si znati kako postupati s Lonniejevom uzicom. Onog trenutka kad mu se Swanny unese u lice i otkrije Lonnieju koliko ga je raspizdio, Lonniejev jedini cilj u životu postat će želja za mučenjem Swannyja tako što će mučiti Eden. Bilo je mnogo lakše oduzeti Lonnieju zadovoljstvo za kojim žudi, jer bi ga to samo dodatno razljutilo pa bi na kraju ispao budala. Ipak, Swanny je proveo ostatak poslijepodneva bjesneći u kutu i izgledajući kao da je progutao limun. Ali što je bila tužna istina? Takav, sav natmuren bio je prokleto seksi. Poželjela mu je prići i ugristi ga. Gdje, u to nije bila sigurna. Možda za taj njegov široki vrat. Ili možda za bradu. Ili taj trbuh čvrst poput kamena. Kako bilo, slinila je na samu pomisao. Njegova guza. Ah, to je definitivno bila zanimljiva ideja. “O čemu god da razmišljaš, samo nastavi”, zarežao je Lonnie. “Daj mi još toga. Divno je. Vraški privlačno, Eden. Cijeli će ti svijet jesti s dlana.” Podigla je pogled i namjerno srela Swannyjev kako bi točno znao o čemu razmišlja. Točnije, o komu. On je napola zatvorio oči i uzvratio joj užarenim, požudnim pogledom na što se

16 1


gotovo uzvrpoljila u svom nezgodnom položaju. Dovraga, gotovo su vodili ljubav na snimanju reklame, a dijelilo ih je pola prostorije. Lonnie nije bio svjestan onoga što se događa u pozadini, nego samo urnebesno ushićen Edeninim rezultatima. Ali Skylar ih je naizmjence pogledavala s gotovo čeznutljivim pogledom u očima. Ali također je izgledala sretno. S ponosom je zurila u Swannyja, a Eden s upozorenjem u očima.

Možda se i jesmo zbližile, ali ako ga povrijediš, imat ćeš posla sa mnom. Eden je primila nijemu poruku suptilno kimnuvši glavom. Bez razmišljanja je slušala upute, odviše izgubljena u trenutku sa Swannyjem, zamišljajući ga kako je razodijeva. Kako ona razodijeva njega. Kako vode ljubav. Nesvjesno je rastvorila usne i liznula ih, ignorirajući uzvike ohrabrenja od redatelja i fotografa. Usredotočila se isključivo na Swannyja, prateći njegovu reakciju na njihovo vođenje ljubavi u mislima. Njegov joj je pogled obećavao sve što je zamišljala i mnogo više. Parao ju je pogledom sve dok doslovce nije osjetila sveprožimnu vrućinu između njih. A opet, ni u jednom trenutku nije podbacila. Bila je odviše profesionalna da bi si dopustila da joj nešto u potpunosti odvrati pozornost. Ipak, padala je sve dublje i dublje pred Swannyjevim čarima, brojeći minute kada će se ponovno naći nasamo s njime. Kožom o kožu. Usnama o usne. Sjedinjeni na najintimniji način na koji to žena i muškarac mogu biti. Osjetila je pulsirajuću žudnju između nogu, koja joj se širila tijelom sve dok joj grudi nisu otežale te se osjetila posve svjesnom. Toliko osjetljivom na podražaje da bi joj bilo kakav dodir nanio bol. “O kome god da je riječ, pravi je jebeni srećković”, promrmljao je fotograf okidajući novi niz fotografija. To je skrenulo Edeninu pozornost sa Swannyja te se oštro zagledala u fotografa, nesigurna u to je li ga dobro čula. “O čemu vi to?” upitala je. Fotograf se nacerio. “Tvom ljubavniku, ljepotice. Sigurno misliš na njega. Nikada nisi izgledala ovako seksi kao danas, a uvijek si fenomenalna. Ali sada si definitivno drukčija.

16 2


“Pa, s obzirom na to da nije riječ o tebi, rekla bih da te se ne tiče”, ledenim je tonom odvratila Eden, prijekorno zureći u njega sve dok se nije udostojao skrenuti pogled, porumenjela obraza. “Gubi se s mog seta” zgađeno je rekao Lonnie. “I ostavi memorijsku karticu. Otpušten si.” Mladi je fotograf problijedio. “Molim?” “Upropastio si dosad najbolje snimanje na kojem sam ikad imao zadovoljstvo raditi tim svojim lajavim jezikom. Misliš da se možemo vratiti na staro?” Okrenuo se, prvi put ukazavši pozornost KGI-u, s obzirom na to da je sve vrijeme nastojao posve ignorirati njihovu nazočnost. “Zamolit ću vas da ispratite gospodina iz zgrade.” Swanny je istupio prije nego što je itko od njegovih timskih kolega stigao reagirati, namrštena lica. “Sa zadovoljstvom.” “Idem i ja”, hitro je dometnuo Edge. Eden je uvidjela blagu zabrinutost na Edgeovu licu zbog mogućnosti da fotograf slučajno padne tijekom izlaska, zahvaljujući Swannyju. “Memorijska kartica ide sa mnom”, odlučno je rekao fotograf, a njegovo se lice nakon prvotnog šoka iskrivilo u bijesan izraz. “Tu se varaš”, svilenkastim je glasom odvratio Lonnie. “Pročitaj svoj ugovor, dečko. Te fotografije pripadaju Ariji. Stoga je izvadi, a ako je uništiš, pobrinut ću se da više nikada ne nađeš posao u svojoj branši. A da i ne spominjem kako će te Aria tužiti za milijune dolara odštete jer neće moći iskoristiti te fotografije u svojoj kampanji.” Natmurivši se, fotograf je oprezno izvukao memorijsku karticu i gurnuo je prema Lonnieju. Ali Lonnie je stajao ondje iščekujući, ruke ispružene prema kameri. Swanny je zgrabio muškarčevu nadlakticu i stisnuo je tako da se fotograf lecnuo. “Daj mu kameru”, prijetećim je glasom rekao Swanny. Nalik na mrzovoljno dijete, fotograf je predao kameru, a Lonnie se potom pobrinuo da snimi svaku fotografiju na karticu pa obrisao svaku fotografiju spremljenu na uređaj. Lonnie je kimnuo prema Swannyju. “Sada može ići.” Swanny ga je okrenuo, a Edge im se pridružio s fotografove suprotne strane te ga na jednak način uhvatio za ruku dok su ga odvodili iz studija.

16 3


Kada su stigli do ulaza, gotovo su ga izbacili pa je posrnuo na pločniku. “Tužit ću vas zbog ovoga”, povikao je fotograf. “Ostat će mi masnice. Podnijet ću tužbu za tjelesni napad.” Swanny ga je pogledao s izrazom dosade na licu. Edge je pak proučavao vlastite prste, čisteći nevidljive tragove platna ispod jednog nokta. “Što god želiš”, odvratio je Swanny rastežući riječi. “Ali znaj jednu stvar, dečko. Budeš li se na bilo kakav način zajebavao s Eden, i doista mislim na bilo kakav način, ulovit ću te. Nema tog kamena pod koji se možeš sakriti, a da te ja neću moći pronaći. To mi je posao. Rješavam se žohara poput tebe i gazim ih svojom čizmom.” Mladić je problijedio poput smrti, a potom se okrenuo i odjurio niz užurbanu ulicu. Edge se nasmijao i pljesnuo Swannyja po ramenu. “Idemo po tvoju curu. Mislim da je Lonnieju dosta za danas nakon tog incidenta.”

16 4


24. POGLAVLJE EDEN je neprestano pogledavala u Swannyjevu smjeru na povratku u hotel, a njemu je bilo jasno kako umire od želje da izrazi svoje mišljenje ili mu postavi pitanje koje joj je plesalo na jeziku. Nekoliko je puta otvorila usta kao da će progovoriti, a potom ih, naizgled se predomislivši, hitro iznova zatvorila. Ovoga je puta Skylar sjedila s Edenine suprotne strane tako da se nalazila između nje i Swannyja na stražnjem sjedalu. Edge je sjedio na suvozačkom mjestu, što znači da su Nathan i Joe putovali u vozilu na čelu dok su se vraćali u hotel, zajedno s odjećom koju su kupili ranije toga dana. “Reci o čemu razmišljaš, dušo”, promrmljao je Swanny. Potom se zapitao je li to trebao učiniti pred Skylar, s obzirom na to da nije imao blage veze što ga želi pitati. Iako je vrlo dobro znao da Skylar nije nimalo glupa. Znala je da između Swannyja i Eden frcaju ozbiljne iskre, a osim toga, jebote, žene su se danas držale kao prst i nokat, šapćući i vjerojatno smišljajući kakvo nedjelo. Zabrinjavala ga je mogućnost da je on meta njihovih planova, stoga se zapitao bi li trebao podviti rep i pobjeći u zaklon. Eden je nakratko oklijevala, a potom se lagano zakrenula u sjedalu na što je uvidio nijemu molbu u njezinim očima. “Možemo li večerati negdje vani? Voljela bih posjetiti jedan od onih restorana na Seini. Nekoliko sam puta bila u Parizu, ali nikada nisam imala nikoga s kime bih željela iskusiti takvo što.” Swanny se namrštio, a srce mu je potonulo u pete. Bože, kako je toj ženi mrzio govoriti ne. Naizgled svjesna da se sprema učiniti upravo to, Eden je žurno kazala: “Znam da ne smijemo ići sami. Hoću reći, samo nas dvoje. Shvaćam da može biti opasno. Nisam glupa i zapravo sam dobro promislila o tome.” Swanny je gotovo ispustio prestrašen zvuk, ali mudro je držao jezik za zubima. Jedva... Zato što su ga riječi pobune već pekle na jeziku. “Ne morate ići svi. Samo neki od vas”, ustrajala je. “Edge i Skylar mogu poći s

16 5


nama. U očima drugih izgledat će kao da smo na dvostrukom spoju. Sigurna sam da se vas troje možete pobrinuti za bilo kakvu potencijalnu prijetnju, a osim toga, morate priznati, nakon one nasumične pucnjave u Bostonu dosad nismo naišli ni na kakvu opasnost.” Dovraga, poželio je da joj je otac iskreno objasnio cijelu stvar. Da joj je odmah rekao pravu istinu. Bilo mu je jasno kako Eddie želi spriječiti da njegova kći živi u neprestanom strahu, ali strah je ono što održava ljude na životu. Čini ih opreznijima i manje lakovjernima. Te bi dvije stvari mogle prevagnuti u Edeninu korist ako se zatekne u opasnoj situaciji. Ali istodobno, Swanny nije bio siguran da bi mogao podnijeti odsutnost sjaja u njezinim očima, njezina vječnog smiješka i vedrog raspoloženja koje bi otjerale tuga i briga kad bi doznala istinu. Jebeno krasna dvojba. Swanny je zamijetio kako se Edge smjesta umirio i usredotočio. Prokletnik je imao uši poput slona, a Skylar se iz petnih žila trudila prikriti činjenicu da uživa u toj situaciji, ali bila je užasno loša u tome. Swanny je uzdahnuo. Bio je svjestan da je nadrljao te da bi se vjerojatno sam trebao poštedjeti buduće muke i odrezati si jaja, jer nije postojala ni najmanja šansa da joj štogod uskrati. Ali izlazak je predstavljao pravu dvojbu. “Ovaj, koliko bi otmjena bila cijela ta stvar?” oprezno je upitao Swanny. “Ah, totalno ležerna, odnosno barem bi trebala biti. Neki se odluče za skroz turističko izdanje, a drugi se odjenu malo svečanije, ali ni slično onomu što ćemo nositi na soareji i promociji.” “Postoji problem u vezi s time”, namrgođeno je rekao Swanny. “Ne idem bez dodatne opreme.” “Ni ja”, ubacio se Edge s prednjeg sjedala. Eden ga je zbunjeno pogledala. Swannyjevo se lice smekšalo. “Pištolj, dušo. Prilično smo beskorisni ako nismo naoružani.” Eden je naizgled laknulo, kao da je očekivala nešto mnogo gore. Nikako mu nije bila jasna. Činilo se da je pištolji i potencijalna opasnosti nimalo ne plaše. Ali pomisao

16 6


na uskraćene želje očito da. “Ah, to nije problem”, veselo je odvratila. “Obući ćemo te u ležerne hlače i sako. Bez kravate. Poluležerno.” “Još jedna kupovina?” užasnuto je upitao Swanny. “Nemamo vremena za to ako želiš na večeru, a da i ne spominjem koliko je potrebno za planiranje još jednog odlaska u butik. Morao bih razgovarati o tome s Nathanom i Joeom, a jamčim ti da oni neće pasti na taj tvoj srneći pogled.” Eden se nasmijala, zbog čega su njezine srneće oči po stale dodatno okrugle. I to namjerno, u to je bio potpuno uvjeren. Vražica je znala da ga vrti oko malog prsta, što ga je beskrajno živciralo. I definitivno se nije libila okoristiti se tom činjenicom. Najgore od svega bilo je to što mu nije smetalo usprkos ranijem negodovanju zbog cijele situacije. “Ne, ludice. Imam posjetnicu ljubazne prodavačice, sjećaš se? A ona zna vaše veličine. Jednostavno ću je nazvati kad stignemo u hotel, reći joj što trebamo pa će Nathan ili Joe otići i preuzeti narudžbu, s obzirom na to da ne izlaze s nama. Osim toga, vas ćete se dvojica spremiti za upola manje vremena nego nas dvije. Dok vam stigne odjeća i odjenete se, Sky i ja bit ćemo spremne. Pretpostavljam da ćete moći sakriti oružje ispod sakoa?” Edge je zagunđao, na što se Swanny nacerio. Edgeov pojam naoružanosti uključivao je više sastavnica u odnosu na većinu ljudi. “Ja ću staviti jedan u pojas na bedru” oglasila se Skylar, uživjevši se. “Nikad ne znaš kad će dami zatrebati pištolj dok na sebi ima haljinu.” Swanny je zamalo prasnuo u smijeh. Usprkos činjenici da je jednako sposobna i opaka kao P. J. iz Steeleova tima, Skylar se nije sramila svoje ženstvenosti i ženskastog ukusa, a obilne količine zadirkivanja njezinih timskih kolega naizgled joj nisu nimalo smetale. Volio je to kod nje. Što zadržava svoju osobnost i svejedno funkcionira unutar KGI-a kao vrlo vrijedan dodatak njihovu timu. “Reći ću joj da pošalje nešto i za tebe”, oglasila se Eden. “Ne mogu ti dopustiti da nosiš onu prekrasnu kombinaciju koju smo pronašli za zabave. Zatražit ću nešto ležerno, a istodobno elegantno. Znat će točno što ti savršeno pristaje. Posebno kada objasnim za kakvu nam je prigodu potrebno. Prodavači u dizajnerskim buticima imaju stručno oko. Zbog toga se razlikuju od stotina drugih, neovisnih butika. I imaju

16 7


besprijekorno pamćenje, stoga te prepuštam u dobre ruke što se tiče izbora večerašnje odjeće.” I tako je Swanny dva sata poslije stajao nasred apartmana u kaki hlačama i košulji na kopčanje sumnjivo nalik na svilu, s ramenim pojasom i dvama pištoljima, po jednim sa svake strane, skrivenima pod tamnosmeđim sakoom koji je Eden naručila iz butika. Jedan nož i bombu sakrio je na strateška mjesta, ali nije bilo razloga da Eden dozna koliko je zapravo pripravan. Samo bi ga nemilosrdno zadirkivala. Trenutak poslije, Eden je izišla iz kupaonice, a njegov je um posve otupio. Ako je prije toga razmišljao o čemu, sada se nikako nije mogao dosjetiti o čemu je bila riječ. Eden je na sebi imala dugu crnu haljinu koja se pripijala uz svaku njezinu oblinu, s dubokim prorezom na leđima koji je otkrivao činjenicu da ne nosi grudnjak. Korzet je bio čedan, pokrivajući cijela njezina prsa sve do grla, gdje joj je uski komad platna ovijao oko stražnje strane vrata. Bila je to jedina prokleta stvar koja je zadržavala haljinu na njezinom tijelu. Usrdno se nadao da je dovoljno čvrsto i da neće doći do nezgode jer proklet bio ako dopusti bilo kojem muškarcu da vidi ono što je već smatrao svojim. Dodatne muke radi, haljina je imala prorez na objema nogama, sve do samih kukova tako bi svaki pokret ogolio njezine duge, glatke noge. A cipele? Eden je bila visoka žena, ali te su je cipele činile višom za dodatnih osam centimetara, zbog čega joj je tjeme sezalo ravno do njegova nosa. “Ti to mene pokušavaš ubiti”, promrmljao je. “Je li ovo kazna za nekakav prijestup kojeg nisam svjestan?” Nasmijala se. “Nimalo. Želim izgledati lijepo za tebe Štoviše, želim da se dobro nagledaš onoga što ćeš skinuti poslije kad se vratimo u hotel.” Swannyjevo se tijelo napelo, a dah ubrzao. Srce mu je za malo iskočilo iz prsa zbog pomisli na ono što ga poslije očekuje, kojom ga je upravo nevino počastila. Vražica možda nije bila iskusna u tjelesnom smislu, ali morao je imati na umu kako je ta žena i te kako vična zavođenju izgledom i riječima. A potom mu je sinulo još nešto što je rekla pa je zatekao samog sebe kako se mršti. Željela je izgledati lijepo za njega? Kao da može drukčije. Ali činjenica da je iz kojeg već razloga odabrala baš njega među morem muškaraca koji bi na koljenima preklinjali za mogućnost da budu s njom.

16 8


“Eden, dušo, osim ako ne želiš oboriti rekord za najkraću večeru na svijetu, moraš me prestati mamiti takvim riječima. Ako nastaviš, jamčim ti da nećemo izići iz hotela. Zato što ću voditi ljubav s tobom dok nam oboma ponestane snage, a potom naručiti poslugu u sobu.” Kucanje na vratima spriječilo je ostvarenje njegove prijetnje. Eden se nacerila i uzela svoju torbicu. Swanny je povirio na špijunku i ugledao Edgea i Skylar pred vratima. Edge se mrštio i nelagodno potezao ovratnik svoje košulje, a Skylar se cerila i izgledala kao bomba. “Jeste spremni?” vedro je upitala Skylar kada je Swanny otvorio vrata. Edge je uzdahnuo i nešto potiho promrmljao. Skylar je izgledala jednako sretno i uzbuđeno zbog večere kao i Eden. Ali opet, koliko su često tijekom misije imali priliku da se srede i zapravo malčice opuste? Iako se nije namjeravao opustiti ni u jednom trenutku kada je riječ o Eden. Pogledao je prema Skylar, svjestan da mora komentirati njezin izgled kako ne bi ispao totalni kreten. Uvelike se priviknuo viđati je u vojničkim hlačama i obojena lica te umrljanu krvlju, ali žena je doista prelijepo izgledala. “Izgledaš divno, Sky”, iskreno je rekao Swanny. Skylar mu je uputila pravi sramežljivi pogled ispod trepavica te otkrila svoje savršeno bijele, pravilne zube. Zabavljala ga je činjenica da je žena izgledala tipično za američku navijačicu opaka operativka u visokoobučenom timu specijalaca. U njihovu poslu nije bilo mjesta za osobne primjedbe, usred kiše metaka i eksplozija, ali ovdje ne samo da su bile prikladne nego i potrebne. Skylar je bila vrlo ljubazna prema Eden. Ponašale su se kao da su na dobrom putu da postanu prijateljice. A Swanny je to cijenio jer je želio da njegov tim, njegova obitelj, prihvati Eden. Nije pretjerano nastojao doznati zašto, ali razlozi su mu se vrzmali rubom svijesti, tjerajući ga da pomnije razmisli ili pak prizna samom sebi da mu Eden počinje značiti i te kako više nego što bi trebala, s obzirom na to da mu predstavlja posao. Klijenticu. Takvo što nikad nije išlo u prilog KGI-u, jer je većina muškaraca upoznala svoje žene tijekom misije. Među KGI-evim redovima počela je kružiti interna šala da je, ako i jedan od njih želi naći ženu, bolje da to učine na terenu jer su često izbivali pa se veza s djevojkom iz Tennesseeja činila nemogućom.

16 9


“Zbilja izgledaš predivno”, hrapavo se oglasio Edge, gotovo kao da ga je Swannyjev kompliment posramio jer je on još nije počastio vlastitim. Skylar se prpošno spustila u kiks, a potom na Swannyjevo zaprepaštenje zadigla jedan kraj haljine. Tada je shvatio i zašto. U pojasu na njezinu bedru nalazio se mali Sig P250. Potom je otvorila torbicu koju je držala u rukama i pokazala im identičan pištolj s dvama dodatnim spremnicima “Taština nikada ne smije zamijeniti pripravnost”, rekla je cereći se. Swanny se nasmijao. “Sumnjam da će te itko ikada optužiti da nisi pripravna, Sky. Zaslužila si posao u ovom timu i definitivno si opravdala naše poštovanje i povjerenje. Ne moraš se dokazivati pred nama. Mi smo tim. Obitelj”, ponovio je. Bože, zapravo se osjećao pekmezasto. Možda je Eden tako utjecala na njega. Definitivno ga je odvlačila od njegova povučenog nastupa i izvan zida tišine iza kojeg je obično prebivao. Gotovo pa se pretvorio u brbljavca od početka misije, preuzevši ulogu vođe umjesto da slijedi upute braće Kelly. Hvala Bogu pa nisu patili od ega ili se ponašali kao da pokušava osujetiti njihov autoritet. Njihov tim nikada nije bio takav. Rio i Steele? Oni su imali potpunu kontrolu nad svojim ljudima. Njihov autoritet nije dolazio u pitanje. Timovi su slijepo slušali njihove zapovijedi. Vođe timova očekivali su - zahtijevali su - trenutan posluh bez ikakvih pitanja. Divio se dvojici opakih timskih vođa, ali Swannyjev je tim bio drukčiji. Njihova je situacija bila drukčija. Predvodila ih je ne jedna autoritativna figura, nego dvije. Blizanci Nathan i Joe. A njih dvojica nisu postupala s timom kao Steele i Rio. Swanny nije imao ni najmanju zamjerku u odnosu na Riov ili Steeleov tim. Prašili su turove i obavljali svoj posao bez obzira na sve. Ali Joe i Nathan odlučivali su zajedno sa svojim timom. Surađivali su kao pravi tim. Swanny nije bio siguran ni kako bi netko izvana mogao prepoznati osobu koju su smatrali “vođom”. Radili su u bespogovornoj slozi, iskazujući se jedno po jedno u trenucima kad je bilo potrebno. Jednako kao što je Swanny sada činio s Eden. I pa, lagao bi kada bi rekao da ga se ta misija osobno ne dotiče. Bio je zahvalan što mu nitko nije očitao bukvicu, dao se u pričanje sranja poput toga da misli srcem, a ne glavom, ili ga upozorio da gubi objektivnost. Prihvatili su to smireno, jednako kao i sve ostalo s čime su se susretali na svom putu. Bila je to još

17 0


jedna stvar zbog koje se divio vlastitom timu. Nikada se nisu uzbuđivali ili pravili frku zbog sitnica. Bili su opušteni u svemu osim kada je riječ o misijama. Tada su bili posve usredotočeni i besprijekorno radili, ulijevajući snagu jedni drugima. Takva se odanost i šaljiva atmosfera nisu stjecale odjednom. Na njima se moralo raditi. Zaraditi ih. Na samom početku, kada je njihov tim tek osnovan, provodili su mnogo vremena zajedno, upoznajući jedni druge i zbližavajući se. Zbog toga su postali snažniji i kao pojedinci, i kao tim. Bili su malen tim u odnosu na druga dva. S jednim članom manje u odnosu na Steeleov tim i dvama nego što ih je Rio isprva imao. Rio je ostao bez jednog čovjeka prije nekoliko godina kada je majka braće Kelly oteta iz bolnice, a potom je nedavno ostao bez još jednoga, iako tip nije poginuo. Posrećilo mu se pa je izvukao živu glavu. Swanny je tek sada shvatio koliku je samokontrolu Rio morao posjedovati da ne ubije tog čovjeka nakon što je ovaj bio izdao Riovu ženu, Grace. Zato što bi on hladnokrvno smrvio bilo koga tko bi pokušao zajebati Eden. Posebno ako je riječ o nekome u koga ima povjerenja. Ali Sam je šuškao nešto o tome da će dovesti novog člana u Riov tim, zbog čega će brojiti šestero ljudi, pa će Swannyjev imati jednog čovjeka manje. Vjerojatno bi im dobro došao još jedan tip - ili žena - ali Swanny nije želio ugroziti ono što trenutačno imaju. Usko povezanu, odanu skupinu koja funkcionira poput švicarskog sata. “Swanny?” Eden se tiho oglasila za njegovim leđima, prenuvši ga iz misli. Kvragu, još je uvijek stajao na otvorenim vratima u hodniku pred Skylar i Edgeom dok su pričali gluposti, a Swanny se gubio u unutarnjim monolozima. U mislima je zakolutao očima. Čovječe, morao se pribrati. Misli su mu se pretvarale u pekmez i morao je biti oprezan. Posebice zato što će večeras za Edeninu sigurnost biti zaduženo samo troje ljudi. Eden se progurala pokraj Swannyja, a potom se oduševIjeno nasmiješila Edgeu i Skylar. “Skylar, izgledaš fenomenalno!” uskliknula je. “Nisam li ti rekla da prodavačica neće pogriješiti? Izgledaš nevjerojatno u toj haljini.” Skylarine su oči zadovoljno zasjale na Edenin kompliment. A bio je izrečen toliko iskreno da nije bilo sumnje kako Eden govori otvorena srca. Bez pretvaranja i oprezne pristojnosti. Ne, bila je neprijetvorna, osvježavajuće iskrena i izravna. Još nekoliko

17 1


osobina koje je morao pridodati brzorastućem popisu stvari koje je obožavao kod Eden. “I Edge. Ajme!” rekla je Eden, zadivljeno odmjeravajući krupnog tipa od glave do pete. “Vraški si se dobro sredio. Izgledaš uglađeno, a opet odišeš tom nekom opakošću, kao da bi čovjek morao biti svjetska budala da te poželi raspizditi. Moram priznati, žene totalno padaju na to. Skylar i ja morat ćemo pripaziti, inače će te ženske salijetati cijelu noć! Edge je porumenio. Mrga je doslovce porumenjela. Swanny je zapanjeno trepnuo jer nikada nije vidio Edgea ni najmanje smetena, ali ovaj je stajao ondje poput tinejdžera kome je žena iz njegovih snova upravo rekla da je predivan izvana i iznutra. Skylar je to također zamijetila te je hitro podigla torbicu kako bi sakrila usne, ali oči su joj zasvjetlucale od smijeha dok je promatrala Edgea kako nijemo zuri u Eden. No Eden je ostavljala podjednak dojam na muškarce i na žene. Bila je tako prokleto draga. I srdačna. Nije imala ni jednu lažnu crtu u sebi. Smiješila se kao da isijava sunce, a Edge se nije nimalo razlikovao od drugih u tom pogledu. Pao je na njezine čari baš kao i svi ostali koji bi stupili u kontakt s njome. “Drago mi je da ti se sviđa”, rekao je Edge, konačno povrativši dar govora. “Ako ste svi spremni, čeka nas automobil. Izići ćemo straga. Proučio sam lokaciju na kojoj će nas ostaviti. Eden je rekla kako će ulaznice ostaviti na recepciji, stoga sam ih već preuzeo. Nisam želio da gubimo više vremena nego što je potrebno kako bismo ušli.” “To su VIP ulaznice”, vedro je odvratila Eden. “Ući ćemo kroz poseban ulaz i večerati u posebnom dijelu. Tako ćemo izbjeći gužvu. Priznajem da sam kupila polovicu VIP ulaznica kako ne bismo bili okruženi ljudima sa svih strana. Pomislila sam da biste bili opušteniji i mogli uživati u večeri i pogledu ako ne budete prisiljeni neprestano motriti ljude za susjednim stolom, brinući se da će nas zaskočiti preko stola ili nešto slično.” Swanny je uzdahnuo. Žena je bila pametna. On i Edge razmijenili su namrgođene poglede jer im takvo što nije ni palo na pamet. To ga je uvjerilo da Eden vrlo ozbiljno razmišlja o mogućoj prijetnji i postupa u skladu s time. Ali opet, to je već trebao shvatiti jer ništa što je dosad učinila nije upućivalo da nije opaka, pametna i uspješna žena s nosom za posao, a da i ne spominje njezine briljantne instinkte. “Počinjem misliti da smo ti nepotrebni”, promrmljao je Swanny. “Iskreno vjerujem

17 2


kako si sama u stanju isprašili nekoga tko bi te pokušao gnjaviti.” “Novac ima svoje prednosti”, sa smijehom je odvratila Eden. “Ali ne, nisam samo lijepa, iako nikada nisam ni pomislila da tako gledaš na mene. Moja braća i otac oduvijek su me učili kako da se branim i zapravo odlično pucam iz pištolja i puške. A kao što sam već rekla, iako si mi ti pokazao zanimljive stvari, David i Micah već su me podučili vještinama samoobrane i raznim tehnikama mješovitih borilačkih vještina.” “Rado ću preuzeti taj dio tvog treninga na sebe”, odvratio je Swanny dok mu je osmijeh titrao na krajevima usana. “Dosta očijukanja, vas dvoje. Umirem od gladi” rekla je Skylar. “I veselim se pogledu na grad s rijeke. Mislim da će nam biti baš fora.” Swanny je pogledao Edgea. “Svi spremni?” Edge je kimnuo. “Automobil nas čeka otraga.” Swanny je posegnuo prema Edeninoj ruci i privukao je k sebi, ovijajući ruku oko njezina struka dok su izlazili kroz vrata hotelske sobe. Vrata su se zatvorila, a Swanny se pobrinuo da su čvrsto zaključana pa potom čvršće zagrlio Eden. “Onda započnimo s tvojom večeri, dušo. Želim da uživaš. “ “Ah, uživat ću”, odvratila je tiho kako je ostali koji su hodali ispred njih ne bi čuli. “Kako i ne bih kad sam s tobom?” Nalet zadovoljstva koji mu je ispunio prsa trajao je za cijele vožnje do mola uz rijeku.

17 3


25. POGLAVLJE

SWANNY se oslanjao na svoj instinkt kada je riječ o gotovo svemu. To mu je spasilo guzicu - kao i drugima više puta nego što je mogao nabrojiti. Njegovi su se timski kolege znali šaliti i reći da ima šesto čulo za njušenje opasnosti, ali nisu se bunili kada bi govorio, nego su slušali, bespogovorno su ga slijedili kada bi oklijevao i postupali u skladu s time. Prije šest mjeseci, tijekom naizgled jednostavne akcije spašavanja, sve je otišlo kvragu i svi bi bili poginuli da nije bilo Swannyja i njegovog legendarnog “instinkta”. Poslali su ih u brzu akciju da pokriju i zaštite veleposlanikovu ženu i kćer te ih izbave iz opasne, eskalirajuće situacije u nestabilnoj zemlji. Swanny je shvatio da nešto nije u redu čim su preuzeli ženu i kćer. Joe ih je počeo voditi prema stražnjoj strani kuće gdje su se trebali ukrcati u helikopter kako bi dovršili akciju spašavanja, ali Swanny je stao kao ukopan i viknuo Joeu čim su napustili kuću. Trideset sekundi nakon toga, kada bi se već nalazili u helikopteru, on je eksplodirao u bukteće krhotine zahvaljujući granati. Stoga se sada, dok je stajao s Eden, Skylar i Edgeom, pripremajući se na ukrcaj u restoran na brodici, čudom čudio da mu instinkt ništa ne poručuje. Nije vrištao da se nalaze u neposrednoj opasnosti i da je budala jer je pristao na Edeninu molbu da večeraju na jebenom brodu. Eden je izgledala uzbuđeno poput djeteta na Božić, a čak je i Skylarino lice krasio široki osmijeh. Edenin entuzijazam bio je zarazan jer se mogao zakleti da je vidio i Edgea kako joj se ljubazno smješka. Swanny je odmahnuo glavom. Pitao se je li itko otporan na Edenin šarm. Sjeli su blizu krme broda, a kako je Eden i rekla, susjedni stolovi bili su prazni s izuzetkom nekolicine na sredini brodi u blizini kabine. Stražnji dio broda bio je popunjen do kraja, ali imali su osjećaj kao da su njih četvero jedini na brodu. Okružila ih je tišina kada je brod zaplovio, a konobar im je prišao kako bi ih poslužio željenim vinom. Swanny, Edge i Skylar odbili su, odlučivši se za vodu, a Eden je izabrala crveno vino i stala ga ispijati u malenim gutljajima, uživajući u sve i jednome.

17 4


“Ne znam kako bih vam zahvalila za ovo”, rekla je, ozarena lica i očiju koje su se presijavale na svjetlima grada. “Grad je noću tako prekrasan. Pomalo čaroban.” A opet, nikada prije nije plovila ovuda. Je li tako rekla? Da nikada nije upoznala nikoga s kime bi poželjela izići na ovakvu večeru. Swannyja je stegnulo oko srca, kao i oko drugih dijelova tijela, na što se zgadio samom sebi. Najmanje što je mogao bilo je otrpjeti večer bez neprestane erekcije. Već se veselio pomisli da će je odvesti natrag u hotel i cijelu noć voditi ljubav s njom. Znao je da mora biti nježan i strpljiv. Bit će osjetljiva zbog prošle noći, ali zamišljao je desetke načina na koje je mogao postići ono što želi, a da joj pritom ni u jednom trenutku ne nanese bol. Sjedio je, promatrajući Skylar i Edgea opuštene i nasmijane, za promjenu, kao i Eden, dok su uživali u gradu, svjetlima i znamenitostima, te se čudio činjenici da mu sve djeluje toliko prirodno. Čine li to normalni parovi u normalnim vezama? On nije navikao na normalne stvari. Naravno, svjedočio je ozbiljnom zaljubljivanju članova KGI-a u žene koje vole, ali nema šanse da bi itko okarakterizirao njihova upoznavanja i popratne odnose kao normalne. Nikad prije nije shvatio kako čak žudi za normalnim stvarima. Ili za vezom. Oduvijek je zamišljao da je sve više od seksa za jednu noć ili, u najboljem slučaju, kratke afere, previsoko na ljestvici za njega. A s obzirom na njegov posao, koja bi žena poželjela pristati na takvo što čak i da on sam ne predstavlja oštećenu robu? Žene iz obitelji Kelly naizgled nisu imale nikakvih problema s poslom svojih muževa, ali opet, smatrale su ga "normalnim”. Na taj su način upoznale svoje muževe i nisu doživjele iznenađenje nakon nekoliko mjeseci veze kada bi tip ležerno napomenuo: Ah, usput, posao mi je da ubijam ljude. Premda ubijanje nije predstavljalo njihov službeni cilj. Zapravo, uvijek su se trudili održati svoje misije čistima i jednostavnima koliko god su mogli, ali vječno je postojala mogućnost da sve ode kvragu i tada je dvojba glasila: ubiti ili biti ubijen. Nitko ih nije morao pitati kojeg se stava drže kada je o tome riječ. Lagano su plovili Seinom u pratnji tihe glazbe, ustreptale vode i presijavanja

17 5


gradskih svjetala. Izvor njegova užitka pak nije predstavljalo okruženje ili ljepota grada tijekom noći. Zaokupljala ga je Eden, a njegova pozornost pripadala je isključivo njoj dok je upijao svaki osmijeh i ushićeni izraz lica. Zatekao je samog sebe kako se gubi pred njezinim čarima snažnije nego ikad prije. Bila je tako prekrasan prizor da ga je na trenutke boljelo gledati u nju. Kao da izravno gleda u sunce. Ona mu pripada. Poslije će je odvesti u njihovu hotelsku sobi i voditi ljubav s njom nježno kao nikada prije. Eden je zasluživala ono najbolje. Poseban tretman. Zato što je i sama bila posebna. Drukčija od svih žena koje je Swanny ikada upoznao. Pristiglo je njihovo glavno jelo, a Swanny se oduševio uvidjevši da je Eden naručila pravi pravcati obrok. Sumnjao je da će pojesti sve, ali barem će uživati u jednom dijelu sočne gozbe pred sobom. Njegov odrezak izgledao je besprijekorno pripravljen. Zapečen na rubovima, sa slasnom koricom, a zarezavši ga otkrio je meso savršeno ružičaste nijanse. Ne pretjerano sirovo, ali ni odviše pečeno. I Edge je naručio odrezak, a Skylar se odlučila za platu s plodovima mora i mnoštvom ukusnih delicija. Večerali su u ugodnoj tišini, povremeno komentirajući kakvu znamenitost pokraj koje bi prošli. Ali Swanny nije odvraćao pozornost od Eden te je uživao u njezinoj sreći zbog izlaska. Lagano se napeo u prsima, ponajprije zbog spoznaje da je jedini muškarac s kojim se odlučila poći u ovakav izlazak, usprkos mnogobrojnim posjetima Parizu, ali i zato što je jedini muškarac koji joj je priuštio to iskustvo koje je toliko snažno priželjkivala. Pitala je njega. Nikog drugog. Čekala je njega. Eden je u jednom trenutku lagano zadrhtala kada se podigao vjetar i pojurio prema njima s vode. Bez trenutka oklijevanja, Swanny joj se približio, udarivši stolcem o njezin. Potom se nagnuo i privukao Eden u naručje kako bi je ugrijao. Zadovoljno je uzdahnula i ugnijezdila se u Swannyjevu naručju, topeći se u njegovu zagrljaju. “Ovo je najsavršenija večer u mom životu, Swanny. Hvala ti što si mi je omogućio”,

17 6


dražesno je rekla Eden. Zar nije znala kako će joj pružiti i prokleti Mjesec samo ako ga poželi? Proveli su ostatak plovidbe sjedeći, Eden izgubljena u Swannyjevim rukama, razgovarajući među sobom kao da su doista dva obična para na romantičnoj večeri. Swanny će poslije morati i te kako zahvaliti Edgeu i Skylar. Ovo nikako nije predstavljalo njihov posao po službenoj dužnosti, a posljednje što je želio bilo je izazvati nelagodu među njima s obzirom na to da stanuju zajedno. Kada su stigli do kraja i usidrili se, Swanny je pričekao, želeći da se najprije iskrcaju svi ostali putnici, a potom su on, Skylar i Edge okružili Eden i poveli je prema automobilu. Kao i prije, Skylar je koračala s Edenine druge strane, a Edge sprijeda. Eden se privila uz Swannyjev bok, naizgled ne mareći za to što će tko misliti o prirodi njihova odnosa. Znao je kako njegovi timski kolege vjerojatno smatraju da je sišao s uma. Oduvijek je bio najpovučeniji, najtiši i najpronicljiviji među njima. Nije mu bilo nalik da se emocionalno angažira na zadatku, odnosno barem je odavao takav dojam. Zapravo, svaka misija u kojoj su sudjelovali duboko je dirnula Swannyja. Poput Donovana, i u njegovom su srcu djeca zauzimala posebno mjesto. Donovanova novostečena obitelj brzo se ušuljala u Swannyjevo srce, posebno njezina najmlađa članica, Cammie. Bio je spreman učiniti ama baš sve kako bi zaštitio tu djevojčicu. Eden je spustila glavu na Swannyjevo rame, naizgled zadovoljna sjedenjem u tišini dok su se vraćali u hotel i onime za što je Swanny znao - priželjkivao - da ih čeka. Usrdno se nadao da Eden još uvijek dijeli isto mišljenje, kao što je ranije natuknula. Kada su stigli u hotel, Swanny je hitro provjerio Edenin apartman dok su Edge i Sky čekali s njom u hodniku. Nakon što se uvjerio da je sigurno, poslao je Edgea i Sky natrag u njihovu sobu i rekao Eden da se spremi za krevet. Obavio je kratak poziv kako bi javio Nathanu i Joeu da je večer prošla posve u redu, ali i da se dogovore za naredni dan i rasprave o nadolazećoj soareji i najboljoj strategiji za Edeninu sigurnost. Čim je završio razgovor, zaputio se u Edeninu sobu, a bilo mu je bubnjalo u grlu od nestrpljenja. Zatekao ju je golu i ispruženu na krevetu kao da ga očekuje. “Kasniš”, zadirkivala ga je. “Već sam tri koraka ispred tebe. Istuširala sam se, razodjenula i ležim na krevetu čekajući svog muškarca da me dođe zadovoljiti.”

17 7


Swanny je tiho zarežao, odolijevajući porivu da se skine na mjestu i smjesta legne pokraj nje te raširi ta njezina svilena bedra. Ali natjerao se da ode u kupaonicu i obavi najbrže tuširanje na svijetu. Izišao je za nekoliko minuta, još uvijek sušeći kosu ručnikom, ali ni on, kao ni Eden, nije imao ama baš ništa na sebi, a kurac mu se upinjao prema gore, čvrst, s glavićem gotovo ljubičastim od krvi koja mu je sunula u prepone. “Mmm. Pretpostavljam da ti večeras nisu potrebne nikakve zavodljive igrice” rekla je s laganim smijehom u glasu. “Sam pogled na tebe dovoljno je zavodljiv”, promuklo je odvratio. “Ali dušo, moram se uvjeriti da si spremna za to. Sinoć smo vodili ljubav i ne želim te noćas povrijediti ako si previše osjetljiva.” Eden se nasmiješila i spustila pokrivač, ogolivši veći dio tijela. “Jedina bol koju osjećam popustit će ako budeš vodio ljubav sa mnom”, prošaptala je. “Nećeš me ozlijediti, Swanny. Vjerujem ti. Sinoć si bio predivan. Išao si tako polako i bio tako nježan. Nikada neću zaboraviti svoj prvi put, zahvaljujući tebi. Nije mogao biti savršeniji.” Sjetivši se kako je večeras namjeravao povesti razgovor o njihovoj “vezi” nakratko je razmislio o najprikladnijem trenutku. Trenutačno je toliko snažno želio voditi ljubav s njom, da je osjećao bol. A ono što joj je želio reći moglo bi pokvariti cijelo raspoloženje, posebno ako Eden ne bude dijelila njegovo mišljenje. Nakon što budu vodili ljubav. Kada ih bude obuzeo osjećaj blaženstva te se budu mazili, tada će razgovarati s njom. A sada? Najprivlačnija žena na svijetu ležala je gola u krevetu i pozivala ga da vodi ljubav s njom. Kako da, pobogu, odoli tomu? Eden mu je uputila sramežljiv pogled dok je prilazio krevetu te je uvidio kako nešto smjera, ali da se ustručava otkriti razlog svog srama. Zastao je na rubu kreveta, zapitavši se je li možda razlog to da se premišlja. “Moram te nešto pitati”, naposljetku je dahnula, kao da je do tog trenutka zadržavala dah. “Mislim da smo već utvrdili da mi možeš reći ili me pitati što god poželiš, Eden”, odvratio je ozbiljnim glasom. “Nikada se ne moraš brinuti da ćeš me razljutiti ili uzrujati.” Njezini su obrazi porumenjeli, a potom je, naizgled skupivši hrabrost, tiho izgovorila

17 8


riječi u jednom dahu. “Mogu li večeras ja voditi ljubav s tobom? Hoću reći, želim te dodirivati i istraživati kao što si ti sinoć učinio sa mnom. Sinoć je bilo onako kako sam ja željela, to jest, željela sam da bude savršeno i upravo si to i učinio. Ali večeras bih voljela više... kontrole, pretpostavljam da to mogu tako reći, dok budem vodila ljubav s tobom. Barem jednim dijelom”, dometnula je porumenjevši. “Ne želim biti na tebi ni išta slično. Nisam sigurna da bih to dobro izvela.” Swanny joj je presjekao riječ prije nego što je uspjela još nešto izbrbljati jer je shvatio kako sa svakom riječju postaje sve nervoznija. Nagnuo se, spustivši jedno koljeno na krevet i utisnuo poljubac u njezine sočne usne. “Dušo, nema tog čovjeka na svijetu koji ne bi odlučno rekao ‘O, da!’ na takav prijedlog. Leći ću ovdje i dopustiti ti da učiniš što god te volja, a ako se u bilo kojem trenutku budeš osjećala nelagodno, reci mi. Zajedno ćemo to proći i kada budeš spremna da ja preuzmem kontrolu, samo reci.” Nasmiješila se, a oči su joj zablistale od olakšanja te je spustila pogled na njegovo golo tijelo dok je lijegao na krevet, posve izložen njezinu pogledu. Kleknula je nad njime, a kosa joj se rasula poput svilenog zastora, škakljajući mu kožu svojim ovlaš dodirima. Poljubila mu je prsa, točno povrh jednoga od ožiljaka a potom ga nastavila ljubiti uz vrat sve do grla. Nježno mu je gricnula bradu prije nego što se zaputila prema njegovu uhu, gdje mu je zubima okružila ušnu resicu. Swanny se pretvorio u ustreptalog, iznimno napaljenog alfa mužjaka. Svaki ga je njezin dodir dovodio do samog ruba ludila. A potom mu je srce nabujalo od emocija od ljubavi - kada je nevjerojatno nježno prešla jezikom preko ožiljka na njegovu obrazu i popratila ga sićušnim poljupcima, prekrivajući svaki milimetar hrapave kože. “Znaš li koliko si mi prekrasan?” prošaptala je. Grlo mu se stisnulo tako da nije mogao odgovoriti. Samo je kimnuo, iako je lagao jer, ne, nije mogao zamisliti da ga smatra prekrasnim. Pa čak ni zgodnim. Postojali su toliki muškarci bez emocionalnog tereta s kojim je on dolazio. Bez stravičnih ožiljaka i nesavršenosti koje je nosio iznutra i izvana.

17 9


No ona je zaobišla njegovu vanjštinu i vidljive ožiljke te smjesta prodrla u njegovo srce i dušu gdje su prebivali najbolniji ožiljci. Umirivala ga je na način na koji nikada prije nije osjetio mir. Kako bi je ikada mogao pustiti? Nikada više neće pronaći takvu ženu. Takvu koja će s lakoćom zanemariti njegove nesavršenosti i vidjeti mu u dušu, prepoznajući da je dobar čovjek i da ima dobro srce. Nitko se neće ni potruditi učiniti to. Nikada se nije potrudio. Nitko osim nje. Ponovno je kliznula usnama niz njegovo tijelo, namjestivši se tako da je klečala nad njegovim preponama. Oprezno je ovila duge, nježne prste oko njegove napete erekcije. Swanny je uzdahnuo, već osjećajući kako mu se tekućina s glavića prelijeva na njezin dlan. Eden je odmjerenim pokretima počela pomicati dlan gore-dolje, nanovo ga izluđujući sa svakim pokretom. Slobodnom mu je rukom okružila jaja, nježno ih stišćući i trljajući dlanom, istražujući svaki milimetar njegova i osjetljivog područja. Podigla je pogled prema njemu, rukama mu i dalje čarobno obrađujući kurac i jaja. Oči su joj blistale, gotovo kao da se smiješe. “Ovaj, je li većina muškaraca toliko velika?” upitala ga je. “Očito je da nemam previše iskustva, i nije da sam guglala fotografije golih muškaraca stoga nemam mnogo materijala za usporedbu, ali djeluješ malčice... veliko.” Swanny se nasmijao. “Ne mogu reći da sam vadio kitu i uspoređivao je s drugim muškarcima, ali prosječan penis ima između dvanaest i šesnaest i pol centimetara u punoj erekciji. Ja, ovaj... imam više. Nemam najvećeg na svijetu, to je sigurno, ali natprosječan sam.” “Ah, zašto me ne čudi da si natprosječan?” zaigrano je odvratila. Posve si sigurno takav i u ostalim dijelovima tijela. Moram priznati da sam se sinoć zabrinula. Nisam bila sigurna kako ćeš ugurati tu vražju stvar u mene.” Swanny je pogladio njezin obraz i zataknuo joj pramen kose za uho. “Stvorena si za mene, Eden. Jednako kao što sam ja stvoren za tebe. Odgovaramo si. Jednostavno si odgovaramo.” Uzvratila mu je smiješkom, a potom nastavila oprezno istraživati njegovu erekciju.

18 0


Spustila je glavu, a kosa joj se rasula i zapriječila mu pogled. Ah, nema šanse. Neće propustiti ni jednu sekundu. Posegnuo je kako bi joj dohvatio kosu te je sklonio s puta upravo kada mu je jezikom nježno liznula vrh glavića. Cijelo mu se tijelo trznulo kao da je upravo doživio strujni udar. Kukovi su mu se instinktivno izvili uvis. Želeći - trebajući - još. “Sviđa ti se to” promrmljala je. “Nego što da mi se sviđa”, odvratio je grlenim glasom koji čak ni sam nije prepoznao. Eden se potom ohrabrila i jezikom mu okružila glavu te ga konačno, konačno usnama usisala u ta svoja vruća, svilenkasta usta. A on se zamalo onesvijestio kada mu je eksplozija zadovoljstva odjeknula tijelom. Da u ovom trenutku umre, umro bi kao vrlo sretan čovjek i ni zbog čega ne bi žalio. Vođenje ljubavi s Eden nalikovalo je kupanju u neopisivoj toplini. Predstavljala je sunce i med u jednome. No također je znao da joj ne može dopustiti da to nastavi dugo činiti inače će svršiti, a nema šanse da bude toliko sebičan i liši je zadovoljstva. “Eden, dušo”, dahnuo je. “Moraš prestati ili ću ti napuniti cijela usta i grlo, a želim da budeš sa mnom. Želim da osjetiš jednak užitak kakav ti pružaš meni.” Eden je odmaknula usne i podigla glavu, gledajući ga ispod vjeđa otežalih od požude. “Mislim da sam u stanju svršiti samo dok te zadovoljavam i tjeram tebe da svršavaš”, priznala je. “Toliko sam blizu da mi neće mnogo trebati.” “Nisi jedina”, zarežao je Swanny. “Dolazi ovamo i lezi na leđa. Ovo će biti mnogo brže nego što sam namjeravao, ali izludjela si me.” Eden se nasmiješila pa hitro poslušala njegovu grlenu zapovijed. Ispružila se poput mačke koja se lijeno proteže. Vatra je buktjela u njezinim očima, čineći ih još živopisnijima, a zelene točkice snažnije su blistale u odnosu na tamnoplavu nijansu, povremeno dominirajući. Swanny se okrenuo i legao na nju, razmičući joj bedra kako bi se namjestio na njezin ulaz. Ali prije nego što ju je ispunio, gurnuo je jedan prst unutra provjeravajući je li spremna. Nije joj želio nauditi i makar ga ubijalo što mora čekati, i te kako će se

18 1


pobrinuti da je vlažna i spremna za njega. Ona je tiho zastenjala, djelomično zbog činjenice da ju je ispunio prstima, a ne svojim kurcem. Njezina je pica stegnula njegove prste kao da zahtijeva još. Unutrašnjost joj se pretvorila u tekući saten, postavši nevjerojatno svilenkasta i meka. Milovao ju je iznutra, probijajući se sve dok nije dosegnuo njezinu G-točku, kada je gotovo pala s kreveta i okupala mu dlan svojim sokovima. Zadovoljan činjenicom da je i više nego spremna za njega, izvukao je prste, a potom uhvatio korijen svoga kurca i počeo ga gurati unutra, osjećajući kako se ona rasteže da bi se prilagodila njegovoj veličini. Ovoga je puta zastenjala s dubokim zadovoljstvom. Ščepala ga je za ramena i zarila mu nokte u kožu, podižući kukove prema njemu, dočekujući njegove nasrtaje i povlačeći ga dublje u sebe. “Ovij noge oko mene i drži se. Ovo će biti brzo i žestoko. Ako te i malo boli, reci mi da stanem i stat ću, ma koliko daleko došli.” “Prestani se brinuti da ćeš mi nauditi”, tiho je odvratila. “Želim te. Želim to. Želim sve što mi želiš dati. Pokaži mi koliko me želiš, Swanny. Odvedi nas oboje preko ruba.” Djelujući poput biča, njezine su ga riječi natjerale na pokret. Kliznuo je dlanovima niz njezine grudi, nježno ih obujmivši prije nego što joj se milujući spustio do kukova. Potom je gurnuo dlanove pod njezinu stražnjicu i podigao je kako bi srela njegove silovite nasrtaje. Ušavši prvi put, izgubio se. Opsjela ga je maglica, uvlačeći ga u bjesomučni vrtlog užitka i požude kakve nikada nije iskusio. Ispunio ju je, povlačeći se tek koji centimetar prije nego što ga je ponovno gurnuo do kraja tako da su postali jedno, intimno spojeni, nastavljajući se tamo gdje je ona završavala. Nije postojao Swanny. Ni Eden. Samo Swanny i Eden zajedno. Jedna osoba. Dva dijela iste cjeline. Napokon zajedno. Čvrsto ga je držala, ali nije odavala nikakve naznake da osjeća bol. Njezini tihi uzdasi i uzvici zadovoljstva uvjeravali su ga da ga posve prati. Sklonio je jedan dlan s njezine stražnjice i pritisnuo joj palac na klitoris kako bi ga mogao milovati. Cijelo joj se tijelo zatreslo, a potom napelo, pa je shvatio da je jednako blizu orgazma kao što je i on sam.

18 2


“Drži se, dušo. Još malo i tu smo. Prati me. Dovest ću nas onamo. Kunem ti se.” “Požuri”, prošaptala je. “Gorim, Swanny. Ne mogu više izdržati. Imam osjećaj kao da ću se raspuknuti.” Počeo je nabijati snažno i brzo koliko mu je snaga dopuštala. Vid mu se zamutio, a vrhunac zakovitlao i prasnuo u njemu te se počeo izlijevati u njezinu svilenu dubinu. Eden se izvila prema njemu uz glasan povik, smućeni odraz krajnjeg zadovoljstva i ispunjenosti. Nastavio je kliziti u nju i iz nje usporivši pokrete, čak i nakon što je izlio i svoju posljednju kap u nju. Nije se mogao natjerati da je napusti. Osjećao je hladnoću bez nje. Jedino su se s njom dijelovi njega iz kojih je toplina toliko dugo izbivala počeli otapati. Trebao ju je na način na koji nikad u životu nije trebao drugu osobu. A to ga je silno plašilo. Prepustio se snu, letimično pomislivši kako nije ni spomenuo njihovu “vezu” kao što je namjeravao.

18 3


26. POGLAVLJE

TIJEKOM večeri kada se održavala soareja, Swanny se odijevao dok je Eden navlačila raskošnu toaletu, a umjesto da ostavi svoju prekrasnu kosu raspuštenu, povila ju je u elegantnu punđu s pramenovima koji su joj blago padali niz njezin tanki vrat. Oči je našminkala tamnim sjenilom s daškom šljokica na kapcima te stavila dijamantne naušnice i odgovarajuću ogrlicu na vrat. Savršeno je opravdala izgled supermodela. Zahvaljujući potpeticama, bila je gotovo jednake visine kao Swanny - a on je bio visok čovjek - ali sviđala mu se pomisao da će mu savršeno pristajati. Moći će je ugnijezditi pod svoje rame, a pritom se neće morati saginjati kako bi je poljubio. Pogledala je na svoj sat. “Možeš li provjeriti jesu li ostali spremni? Malčice zakasniti jedna je stvar, ali pravo kašnjenje potpuno je druga priča. Ne želim razljutiti predstavnike Arije tako što ću se pojaviti pred sam kraj zabave.” Swanny joj je lagano salutirao i otišao u susjednu sobu kako bi provjerio stanje svojih timskih kolega. Nathan i Joe nalazili su se u Edgeovoj i Skylarinoj sobi, a Skylar se smijala pomažući svojim kolegama s odijelima i popratnom opremom. “Društvo, jeste spremni?” upitao je Swanny s dovratka. “Eden je spremna za polazak. Sve u redu?” Joe je kimnuo. “Da, mi idemo prvi. Vi nas slijedite zajedno sa Skylar i Edgeom.” Swanny je odmahnuo glavom, a osjećaj nelagode uspuzao mu je vratom. “Ne, Skylar ide s vama. Edge je sa mnom Neka Skylar sjedi između vas. Prednje je sjedalo previše izloženo.” Joe i Nathan uputili su mu zabrinut pogled, ali nisu se usprotivili. “Okej, stari, učinit ćemo kako ti kažeš”, naposljetku je rekao Nathan. Swanny je kimnuo, a potom se zajedno s ostalima vratio u Edenin apartman. Provukao je karticu za otključavanje,i potom napola otvorio vrata. “Ako si spremna, možemo krenuti.” “Savršeno! Samo da uzmem torbicu.”

18 4


Eden je dograbila blještavu torbicu s perlicama s bara i zaputila se prema njima. Tim se smjesta rasporedio oko nje te su je otpratili niz stubište do stražnjeg izlaza pred kojim su ih čekali automobili. Uposleni vozači bili su krupni i kršni muškarci, vični tjelesnoj zaštiti. Swanny nije sumnjao da su naoružani, zbog čega je malčice odahnuo jer su na raspolaganju imali dodatne snage po pitanju Edenine zaštite. Iako ga instinkt nije vrišteći upozoravao na opasnost, nije se moglo reći da je večeras bio posve tih, a Swanny nije znao odrediti pravi razlog. Upravo zato nije bilo pametno petljati se s klijenticom. Možda samo nije želio da Eden bude izložena desecima bogatih muškaraca koji će sliniti po njoj. A može biti i da joj prijeti stvarna opasnost. Sve je bilo odviše mirno nakon Edenina letimičnog susreta sa smrću kada je snajperist zapucao na nju, ali ako je vjerovati Velikom Eddieju Sinclairu - a čovjek nije bio sklon pretjerivanju ili napadima histerije - vrlo stvarna prijetnja vrebala je iz sjene, motreći i čekajući na pravu priliku da se osveti Eddieju. Vijugali su kroz gusti pariški promet na kratkom putu do otmjenog bara i restorana koji je nudio privatne prostorije. Swanny je već bio ondje sa svojim timom kako bi provjerili s čime točno imaju posla. Označili su mjesta u prostoriji na kojima se Eden nikako nije smjela zateći jer bi predstavljala laku metu za snajperista koji bi pucao kroz prozor. Također su se dogovorili da jedno od njih cijelu noć bude uz Eden, a nije smjela otići ni na zahod bez Skylarine i Swannyjeve pratnje, s time da će Skylar ući s njom dok će Swanny stražariti pred vratima, privremeno blokirajući ulaz sve dok Eden ne izađe. Dobro su se pripremili. Ali zašto mu je onda neugodni predosjećaj neprestano nagrizao utrobu? Eden je posegnula i provukla svoje duge, vitke prste kroz njegove mnogo krupnije, a ruka joj se istopila u njegovoj. Naizgled osjetivši njegovu iznenadnu tjeskobu, ljupko mu se nasmiješila i nagnula se kako bi ga poljubila, ne mareći za Edgea koji je sjedio s njezine suprotne strane. “Opusti se”, promrmljala je. “Kako da išta pođe po zlu kad me štiti sami Superman?

18 5


Vjerujem ti, Swanny. Nikome nećeš dopustiti da mi naudi.” Njezine tople i utješne riječi prodrle su do njega, ali nisu uspjele u potpunosti otjerati njegovu nervozu. Što su se više bližili restoranu u kojem se održavala soareja, to se njegova utroba snažnije grčila. Bio je svjestan da bi mogao i te kako ugroziti Edeninu karijeru ili njezin ugovor s Arijom ako zajebe, ali nije više mogao ignorirati taj osjećaj. Njezin je život bio mnogo dragocjeniji od neke kozmetičke kampanje vrijedne milijun dolara. Barem je on tako smatrao. Tko jebe sve ostale. “Okreni se”, zarežao je u maleni mikrofon strateški pričvršćen na svom ovratniku. “Povlačenje. Povlačenje, smjesta!” Vozaču se moralo priznati da nije oklijevao. Izveo je savršen polukružni okret usred prometne ceste, a Swanny je krajičkom oka zamijetio kako vozilo u kojem su se nalazili Nathan, Skylar i Joe čini istu stvar i nastavlja ih slijediti. “Što je, Swanny?” odsječno je upitao Joe. “Što se događa?” “Instinkt mi jebeno vrišti da nešto nije u redu, eto što”, oštro je odvratio Swanny. Vezom je zavladala tišina. Svi su se pripremali na najgori mogući scenarij. Nitko iz Swannyjeva tima nije sumnjao u njegov instinkt, ma koliko to ludo zvučalo. Bio je to još jedan razlog zašto se tako dobro slagao sa svojim timskim kolegama. “Što osjećaš, stari?” promrmljao je Edge sa svog mjesta s Edenine suprotne strane. Edge kao Edge, nikada nije oklijevao. Bio je vječito spreman na sve. Već je izvukao jedan pištolj i posezao za drugim u pojasu na drugom ramenu. "Nije u redu”, promrmljao je Swanny. “Ništa nije u redu, dovraga.” “Swanny?” šapnula je Eden. Okrenuo se prema njoj, očekujući je zateći ljutu ili čak bijesnu jer je upropastio njezinu važnu večer, ali sreo je tek pogled pun straha. Svjesno ili nesvjesno, grčevito je stezala njegovu i Edgeovu ruku, a zglobovi prstiju bili su joj posve bijeli, kao i lice. “Što nije u redu? Što da učinim? Reci mi kako vam ne bih smetala.” Zadivila ga je njezina smirenost, iako je zacijelo bila nasmrt uplašena. Swanny je znao kako trenutačno ne predstavlja dobru utjehu, lica kruta poput kamena i usredotočena na provjeru svakog automobila, osobe i događanja pokraj kojih su jurili. Oprezno je stisnuo njezin dlan, a potom ga nevoljko pustio. Trebale su mu obje

18 6


ruke, a ne samo jedna. “Neprestano budi iza mene”, rekao je najmirnije što je mogao iako mu je cijela utroba vrištala kako je Eden u opasnosti. “Ako iz bilo kojeg razloga ne možeš do mene, drži se Edgea. On će te zaštititi. Nemoj, ponavljam, nemoj se izlagati opasnosti. Ako se ne možeš sakriti iza mene ili Edgea, baci se na tlo iza automobila.” “Ovaj auto ima blindirana stakla i čeličnu karoseriju. Otporan je na eksplozije koje bi uništile većinu drugih vozila. Jesi li vezana pojasom?” Kimnula je, i dalje razrogačenih očiju. “Tako treba. A sada nastoji ostati mirna tako da te mogu sigurno vratiti u hotel.” Tek što je izgovorio te riječi, svijet oko njih jednostavno je eksplodirao. Prednji je kraj automobila poletio uvis, gotovo se prevrnuvši unazad prije nego što se stropoštao natrag na cestu, a vatra i dim prosukljali ispod poklopca motora. Vozačeva glava nakrivila se, a Swanny je posegnuo kako bi mu provjerio puls, sve vrijeme privlačeći Eden k sebi i pripremajući se za bijeg. “Koji kurac?” Edge je promuklo povikao. “To je bio jebeni RPG!”1 “Vozač je mrtav”, mračno je rekao Swanny. “Svi van s moje strane! Pucali su zdesna. Eden, čim te izvučem, baci se na tlo i ne miči se dok ti ne kažem. Pokrivat će te Nathan i Joe.” “Swanny, krvariš”, odvratila je Eden, a glas joj je zadrhtao. “I kamo ćeš?” “Idem za kurvinim sinom koji nas je napao.” “Čuvam ti leđa”, oglasio se Edge. “Jedan, dva, tri! Idemo, idemo, idemo!” povikao je Swanny, nogom gurnuvši oštećena vrata automobila pa izvukao Eden na ulicu i grubo je gurnuo na tlo tako da ne predstavlja metu. Nathan, Joe i Skylar pritrčali su im podignutih pištolja i psujući kao kočijaši. “Pokrivajte Eden” zarežao je Swanny. “Edge i ja idemo za tim govnarom. Ne

dopustite da joj se bilo što dogodi." “Nećemo, stari”, tiho je odvratio Nathan. “Bio sam na tvom mjestu. Znam kakav je

1

Rocket Propelled Grenade (engl.) = bacač granata na raketni pogon. (Nap. prev.)

18 7


to osjećaj. Pobrinut ćemo se za tvoju djevojku.” Swanny mu je dobacio zahvalan pogled, a potom potrčao niz cestu, razderana smokinga i umrljan krvlju. Zbog načina na koji su se ljudi saginjali i bježali shvatio je da zacijelo nalikuje anđelu osvete, odlučnom uništiti sve pred sobom. U mislima je odvrtio one prve trenutke kad je sve otišlo kvragu. Vozač je primio izravan hitac, ali pucanj je došao s desne strane, a ne s lijeve. I zašto vozač? Ubojica je jednako tako mogao nanišaniti stražnje sjedalo pa bi možda preživjeli, a možda i ne bi. Vozilo je bilo blindirano i namijenjeno zaštiti, ali rijetka su vozila osim onih vojnih mogla izdržati izravan udar granate na raketni pogon. “U pičku materinu!” opsovao je Swanny naglo se zaustavivši. Edge je stao pokraj njega te su se obojica zagledala u odbačeni raketni bacač. Stariji model, ne bestrzajna verzija iz novijih izdanja. Swanny se hitro osvrnuo oko sebe, zamjećujući rupe u tlu, a potom se naglo usredotočio na Edgea. “Jebi ga. Francuska će policija podivljati zbog ovoga. Imaš li bilo što čime bismo mogli provjeriti otiske?” upitao je Swanny. Edge je namrgođeno kimnuo. “Ne zovu me uzalud g. Spreman Za Najgore.” Posegnuo je u džep na svojim prsima i izvukao kutijicu s rukavicama, trakom i bijelim prahom. “Imaš jednu minutu prije nego što navale, stoga ubaci u petu”, promrmljao je Swanny, slušajući približavanje sirena. Edge je hitro prionuo na posao, oprezno spremajući dokaz i posipajući prah radi otisaka. Pogled mu je pao na isto ono oštećeno područje koje je Swanny već zamijetio, a potom je podigao obrvu. “Čini se da naš šupak nema love za modernu opremu.” Swanny je ponovno pogledom prešao područje, ovoga puta zamijetivši malene krvave mrlje koje je vjerojatno izazvao trzaj. Poželio je da je govnar raznio samog sebe, ali bilo je očito da je pobjegao. Ovog puta. Ako Swanny istjera svoju volju, neće mu se pružiti druga prilika da napadne Eden. Vrijeme je da zapnu i to pošteno, što znači da trebaju nazvati Sama i uposliti kompletan KGI kako bi pronašli tog kurvinog sina. “Idemo”, rekao je Swanny. “Želim se vratiti Eden. Sigurno je izvan sebe od straha.”

18 8


Swanny i Edge pohitali su natrag prema mjestu pucnjave. Swanny je sočno opsovao ugledavši gomilu reportera i novinarskih ekipa usredotočenih na Edenino blijedo lice. Nathan, Joe i Skylar impresivno su zadržavali lešinare, ali policija je ispitivala sve četvero, zbog čega je kontrola nad gomilom bila nemoguća. U konačnici, ne događa se svaki dan da RPG raznese vozilo nasred Pariza. Žamor i povici ispunjavali su prostor između pitanja za pitanjem koja su pljuštala u smjeru policajaca. “Žele znati je li riječ o terorističkom napadu”, preveo je Edge. Swanny je podigao obrvu pogledavši svog prijatelja. “Otkad ti govoriš francuski?” Edge se nacerio. “Majka mi je Francuskinja. Zapravo imam dvojno državljanstvo jer sam rođen u Americi. Tata mi je bio vojnik, stoga sam neko vrijeme išao njegovim stopama, ali borbe su mi predstavljale veći izazov. Hranio sam se adrenalinom.” Dok su se žurno vraćali na mjesto zločina, Swanny je postrance pogledao svog kolegu. “Onda, zašto si odustao od mješovitih borilačkih vještina?” Edge je slegnuo ramenima. “Postajao sam sve stariji, a konkurencija sve mlađa. Želio sam odustati dok sam još imao prednost, stoga sam, nakon što sam osvojio pojas u teškoj kategoriji, najavio svoj odlazak nekoliko mjeseci nakon toga. Ali i dalje sam bio nemiran i žudio sam za adrenalinom. Želio sam činiti nešto važno. Pretpostavljam da mi je to najviše smetalo kada sam odustao od vojske kako bih se bavio borbama, zato što sam u vojsci barem imao nekakvu svrhu. Nije bila riječ samo o meni i mojoj sposobnosti da prebijem tipa u ringu. Kada sam čuo za KGI, činio mi se kao savršen kompromis. Znao sam da sam kvalificiran. Bio sam rendžer2. Vještine mi nisu zahrđale jer sam i nakon odlaska iz vojske održavao vojnički režim. Vježbao sam strijeljanje. Pretpostavljam da mi je sve to još uvijek nedostajalo i da sam shvatio koliko sam pogriješio.” Čim je Eden podigla pogled preko gomile i ugledala Swannyja kako joj prilazi, umaknula je policiji i reporterima i progurala se kroz tvrdoglavu gomilu. Bacila mu se u naručje i grčevito ga stisnula. Silovito se tresla uz njega. Nije postojao ni jedan dio

2

Pripadnik specijalnih postrojba vojske SAD-a, posebno odabran i obučen za prepad ili zasjedu. (Nap.

prev.)

18 9


njezina tijela koji nije drhtao. Zubi su joj škripali, a koža bila hladna poput leda. Swanny je opsovao dok ju je privlačio u naručje, zakrivajući je što je bolje mogao. Bila je u šoku i bilo je očito kako se nitko nije potrudio pružiti joj medicinsku pomoć. Zario je lice i udahnuo miris njezine kose, ogroman kontrast u odnosu na zapuh vatre, dima i rastopljene gume. Čak je i miris krvi primjetno zagušivao zrak. “Tako si me uplašio”, slomljeno je prošaptala. “O, Bože, Swanny, da mi to nikada više nisi učinio. Umrla sam tisuću puta dok sam čekala da se vratiš, jako sam se bojala da to nećeš učiniti.” Suze su joj neskriveno kliznule niz lice te je progutala divlji jecaj. Swanny je nježno poljubio oba vlažna traga, a potom je grčevito stisnuo, usidravajući je usred kaosa. Uz pomoć Edgeova prijevoda, Swanny je izdao oštru zapovijed, poručujući onima kojih se ticala da “uzmu ili ostave”. Nije namjeravao držati Eden izloženu ni trenutak dulje. Odvest će je natrag u hotel, a ako je policija želi ispitati, to se definitivno neće dogoditi u postaji. Pristigli policajci bunili su se sve dok ih Skylar nije ljubazno obavijestila tko je zapravo Eden Sinclair i da je smatraju jednom od najljepših žena na svijetu te da neće dobro izgledati ako budu zadržavali ženu u potresenom, šokiranom i izbezumljenom stanju protiv njezine volje. Zapovjednik uviđajne ekipe žurno se povukao. Smjesta je uredio da policijska karavana preprati Eden i njezinu pratnju natrag u hotel, iako je Swanny napravio mentalnu zabilješku da se odjave i pronađu drugi hotel. Čim se vijest proširi - a znao je da hoće - novinari, pravi i paparazzi, počet će ih salijetati poput lešinara, zbog čega će se Eden naći u još ranjivijem položaju. Swanny je žurno poveo Eden prema njihovu apartmanu, pridržavajući je jer je bila vrlo nestabilna na nogama. Čim su ušli, srušila se na kauč, naginjući se naprijed tako da su joj lakti počivali na koljenima i zarila lice u dlanove. Tihi su joj jecaji potresli ramena. Ma što ramena, cijelo tijelo! Podigla je suzama natopljene oči prema njegovima, a Swannyja je zaboljelo srce zbog njezine tuge. “Zašto, Swanny? Zašto? Ne razumijem”, rekla je, a glas joj se slomio pod silinom emocija. “Zašto bi netko želio raznijeti moj auto? Tko me može toliko mrziti da bi poduzeo takvo što da me ubije? Ne r-r-razumijem.”

19 0


Glas joj se slomio te je ponovno spustila lice u dlanove, a ramena su joj se silovito zatresla kad je zajecala. Swanny joj je prišao. Nije mogao učiniti ništa drugo. Muškarac koji ne utješi svoju ženu kada joj je utjeha najpotrebnija i nije neki muškarac. Ne gledajući ga, Eden se okrenula i privila se uz njega poput čička, zarivši lice u njegov vrat i vlažeći mu ovratnik košulje svojim suzama. “Ne razumijem”, neutješno je prošaptala. “Jednostavno ne razumijem.” Swanny je uzdahnuo jer, dovraga, njezin je otac trebao biti iskren s njom od početka, a sada je Swannyju preostalo da složi cijelu slagalicu kako bi Eden mogla barem djelomično shvatiti što se događa. Trebala je odmah sve doznati. A trenutačno ga je bolio kurac za to hoće li njegov postupak naljutiti njezina oca pa će najuriti KGI. Jer, bio KGI zadužen za njezinu sigurnost ili ne, nije postojala ni najmanja šansa da Swanny napusti Eden dok njezin napadač ne bude smaknut. Jednom i zauvijek.

19 1


27. POGLAVLJE

SWANNY je privukao Eden čvrsto u naručje, a ona mu je zarila lice u vrat. Dlanom joj je gladio leđa, pružajući utjehu njoj, a sebe hrabreći za ono što joj se spremao reći. Učinio bi sve na svijetu da je može poštedjeti te boli, ali ako će joj to spasiti život, ako će je potaknuti na veću pozornost i oprez, tada će je upozoriti najblaže što može. Pomilovao ju je po kosi, a potom je nježno odmaknuo kako bi joj mogao pogledati u oči. “Poslušaj me, dušo. Postoji nešto - mnogo toga - što ti moram objasniti. Nešto za što si trebala znati od samog početka, i riskiram mnogo postupajući protiv želje tvoga oca, ali moram ti reći... istinu.” Eden je šokirano raširila oči, a njezino blago lice poprimilo je zbunjen izraz. “Moj otac? Istina? Swanny, ne razumijem. Kako to misliš da mi je otac trebao reći istinu? Želiš reći da mi je lagao?” Tjeskoba joj je poput baklje isijavala iz očiju, kao i iz ostatka tijela. Izgledala je krajnje zaprepašteno, izdano i shrvano. Usne su joj zadrhtale, a suze ispunile rubove njezinih očiju, zablistavši joj na trepavicama. Bože, kako je mrzio što to mora učiniti. U normalnim okolnostima ne bi to učinio. KGI je slijedio zapovijedi ljudi koji su ga plaćali, pa čak i kad se nije slagao s njima. Ali ovo je bila posve drukčija situacija i nije mogao - nije želio - dopustiti Eden da i trenutak dulje živi u neznanju. Tko šljivi njezina oca. Tko šljivi KGI. Boli ga kurac ako zbog toga ostane bez posla. Trenutačno je mario isključivo za ženu koja je zurila u njega očiju ispunjenih tugom i zbunjenošću. Stoga je počeo od samog početka, prenoseći joj sve što je njezin otac ispričao njemu i njegovu timu. Eden se vidno lecnula, a ruka joj je poletjela k ustima kada su joj suze nahrupile u oči i stale kliziti niz obraze nakon što joj je rekao da je smrt njezine majke predstavljala čin osvete, a ne običnu nesreću. Kada je dovršio cijelu tu grozomornu priču, Eden je otvoreno jecala, a ramena su joj se tresla dok je pokušavala zatomiti tjeskobne zvukove.

19 2


Swanny se osjećao kao najveći gad na svijetu jer je razorio njezine iluzije. Jer je okrenuo njezin svijet naglavce otkrivši dugo čuvane tajne i beskrajni začarani krug osvete. Potišteno je zurio u nju, nesiguran u to što da joj kaže i kako da je pokuša utješiti, ali nije znao je li ljuta na njega. Nije znao bi li je trebao dotaknuti ili ostati na udaljenosti koja ih je trenutačno dijelila jer je, u trenutku kada je otkrio ružnu priču, Eden ustuknula, odmičući se od njega, pa je sada sjedila, stišćući pesnice u svom krilu i odsutno zureći pred sebe dok su se suze slijevale niz njezino prekrasno lice. “Eden”, tiho je rekao, ne mogavši više podnositi njezinu agoniju. Osjećao se kao da mu je netko zabio nož ravno u srce. Potom je doznao odgovor na svoju dvojbu, jer se naglo okrenula, lica iskrivljena od tuge, i bacila mu se u naručje, obama dlanovima udarajući njegovu razderanu košulju. Privila se uz njega najviše što je mogla, a da mu pritom ne sjedne u krilo, stoga je Swanny hitro ispravio stvar, povlačeći je u naručje i čvrsto je ovijajući rukama. Premda su se njezini jecaji stišali, tijelo joj se i dalje treslo te je osjećao kako joj je lice vlažno na mjestima gdje su suze ostavile srebrnaste tragove niz njezine obraze. “Tako mi je žao, dušo”, rekao je Swanny, a kajanje mu je ispunilo prsa. “Ne bih te povrijedio ni za što na svijetu. Molim te, oprosti mi zbog toga, ali smatram da zaslužuješ znati. Smatrao sam to od samog početka prije nego što sam te i upoznao, ali tvoj je otac bio ustrajan. Nastojao te zaštititi.”

“Kako mi je mogao prešutjeti takvo što?” upitala je plačnim glasom. “Bože, sve je bila laž. Svih ovih godina. Potpuna laž. I još laži. Što mi je još prešutio? Koliko dugo kontrolira moj život - ali, zaboga, ja sam mu to dopustila. Dopustila sam mu da zaposli Micu i Davida jer nisam željela da se brine. Zaposlio je vas, a potom lagao o razlogu. Tada mi nije bilo jasno zašto nikomu osim mene nije laknulo što su uhitili napadača, ali sada znam da je to zato što su svi znali da nisam sigurna. Svi osim najvažnije osobe u cijeloj toj priči. Mene.” Swanny joj nije imao u čemu proturječiti jer je bila posve u pravu, a njegov se osjećaj krivnje povećao jer je trebala smjesta doznati istinu, iako nije bilo na njemu da donese tu odluku. Ali sve se to promijenilo u trenutku kada su se on i Eden povezali, kada mu je počela predstavljati mnogo više od pukog posla. Njezin bi otac mogao tvrditi da

19 3


Swanny nema nikakvih prava kada je riječ o njegovoj kćeri, ali to je glupost. Njegova posvećenost Eden sezala je daleko iznad uobičajenog odnosa s klijentom na normalnom zadatku. Ovoj je misiji pristupao vrlo osobno i bio je spreman riskirati sve zbog nje. Kaznu, otkaz, vlastiti identitet. Shvatio je da se zbog Eden sve promijenilo. Promijenili su se njegovi prioriteti, a on je uvijek stavljao svoju odanost i posvećenost poslu iznad svega drugoga. Ali Eden je prerasporedila njegove prioritete. Njezina sigurnost, njezina sreća i njezin život zauzeli su prvo mjesto. Ništa mu drugo nije bilo jednako važno. Zbog nje je bio spreman proći glavom kroz zid ne mareći za posljedice. “Eden, znam da ti je bilo teško čuti to” Swanny je promrmljao u njezinu kosu. “Tako mi je prokleto žao. Moraš znati da ne bih učinio ama baš ništa da te povrijedim. Ali s obzirom na ovaj napad, moraš znati s čime imaš posla kako bi se mogla propisno čuvati. Nemoj me krivo shvatiti. Štitit ću te vlastitim životom. Moj će te tim štititi. Ali moraš biti svjesna prave opasnosti.” “Hvala ti”, šapnula je, iznenadivši ga. Zašto mu zahvaljuje jer je poljuljao cio njezin svijet? Zar on ne bi trebao predstavljati negativca u toj priči? Podigla je glavu, a vlažni sjaj još se nazirao u njezinim očima boje oceana, ali suze su joj se prestale slijevati niz obraze. Ono što je ugledao u njezinim očima zapanjilo ga je. U njima nije bilo ljutnje. Ni osude. Samo iskrena zahvalnost, te je shvatio kako se hrabro nastojala pribrati. “Dušo, zašto mi zahvaljuješ?” upitao je promuklim glasom. “Jer si mi povjerio istinu”, tiho je odvratila. “Jer si od početka želio da doznam. Jer si mi rekao ono što mi je otac odavno trebao reći. Ne želim da mi se ispričavaš, Swanny. Ne za to što si mi rekao istinu. Mnogo mi znači što si spreman toliko riskirati radi mene. Svoj život. Svoj posao. Počašćena sam svime što si učinio kako bi me zaštitio, tjelesno i emocionalno.” Nagnula se naprijed, tako dražesno prislanjajući usne na njegove da ga je zaboljela cijela utroba. Mnoštvo emocija očitovalo se u tom dodiru nježnom poput lepeta leptirovih krila na usnama. Blagom i tankoćutnom, baš poput nje. Odmaknula se, ostavši bez daha, a obraze netom blijede od šoka ispunilo je rumenilo. Potom su joj oči ponovno postale izmučene i zastrte sjenama. “Znam da bih trebala nazvati oca, ne kako bih ga prozvala zbog toga što je učinio,

19 4


nego kako bih ga uvjerila da sam dobro, ali trenutačno se jednostavno ne mogu nositi s njime. Potrebno mi je malo vremena da probavim sve što je skrivao preda mnom” slabašno se oglasila. “Čini li me to groznom, sebičnom osobom?” Swannyjeva reakcija bila je instinktivna, gotovo eksplozivna. “Naravno da ne. Zaslužuješ onoliko vremena koliko ti je potrebno da savladaš prvotni šok. Sam Bog zna da ti je ovo zacijelo teško palo. Ja prvi ne mogu tvrditi da i malo shvaćam što su ti učinili jer se nikada nisam našao u tvojoj situaciji. Neću te osuđivati. Nikada ti neću pružiti ništa osim potpune podrške i razumijevanja.” Emocije su preplavile njezin izraz lica, a pogled joj se smekšao, oslobodivši se ranijih sjena. Što god da je željela reći, prekinulo ih je oštro kucanje na vratima. Swanny je opsovao, iako je znao kako će njihovo vrijeme nasamo kratko trajati jer ne samo da će se uplesti policija nego će se i njegov tim željeti sastati kako bi se pribrali i isplanirali sljedeći korak. “Ne miči se, dušo”, rekao je Swanny, usnama okrznuvši njezino čelo. “Ostani sjediti ovdje i pokušaj se opustiti. Bojim se da će ti naredni sati biti dugi i stresni.” “Ali ti ćeš biti ovdje, zar ne?” upitala je, nervozno nabravši čelo. “Neću te ostaviti”, zavjetovao se. “Zajedno smo u ovome. Ja sam odgovoran za tvoju zaštitu, Eden. Ne ideš nikamo bez mene.” Olakšanje je žarko obasjalo njezine oči te je klonula na kauč. Netko je ponovno nestrpljivo pokucao, a Swanny se okrenuo i kroz špijunku ugledao dva policajca i cio svoj tim kako stoje u hodniku. Otvorio je vrata i rukom ih pozvao da uđu. Ali ispriječio se na putu policajcima te se okrenuo prema Edgeu. “Prevedi im ovo. Reci im da ne smiju gnjaviti Eden. Ne smije se previše naprezati. Uzrujana je i u šoku i neću dopustiti da je dodatno uznemiravaju.” “Savršeno dobro razumijem engleski” sarkastično je odvratio jedan od policajaca. “Shvaćam vašu zabrinutost i svakako ćemo biti obzirni dok budemo ispitivali gospođicu Sinclair.” Swanny je kimnuo i ispružio ruku. “Daryl Swanson, ali svi me zovu Swanny.” Rukovao se s obama detektivima dok su mu se predstavljali kao djelatnici pariške antiterorističke jedinice Nacionalne policije.

19 5


Hitro su objasnili da istražuju incident u sklopu terorizma te da će, ako ne pronađu nikakve dokaze koji bi išli u prilog terorističkom činu, slučaj biti predan odjelu Nacionalne policije za kriminalističke istrage. Dovraga, Swannyju je trebalo vremena da raspravi sa svojim timom o tome kako će pristupiti svemu tomu. Hoće li se praviti naivni pa igrati na kartu Edenina novog nasumičnog susreta sa smrću? Bit će to teško za izvesti, ali posljednje što je želio bilo je da njegov tim, da tako kaže, dobije nogu pa da manje predani ljudi preuzmu zaštitu nad Eden. Samo preko njega mrtva. Povukao je oštru crtu i nije namjeravao uzmaknuti ni pedlja. Razmijenio je letimičan pogled s Nathanom i Joeom, a Joe je prinio kažiprst na usta za leđima detektiva pokazujući da će se zasad strpjeti i odbiti otkriti sve što znaju. U znak pristojnosti ili možda zato jer je Swannyjev izraz lica smjesta postao neumoljiv kada im je zapovjedio kako da postupaju s Eden, detektivi su mu dopustili da ih predvodi na putu do Eden koja je sjedila skutrena na kauču. Bila je uzela jedan od pokrivača na naslonu za ruke i ovila ga oko sebe, kao da je Swanny otišavši za sobom odnio i njezinu toplinu. Nestalo je boje koja joj se nakratko vratila u obraze nakon što ga je poljubila, zbog čega je ponovno izgledala blijedo i izmučeno. S otvorenim je strahom motrila detektive dok su joj prilazili. Swanny se nagnuo, podižući pokrivač kao da ga želi čvršće omotati oko nje i šapnuo joj na uho: “Samo budi smirena, dušo. Prati nas. Ne želimo im otkriti sve što znamo i umiješati ih.” Eden je neprimjetno kimnula naizgled se pomičući kako bi Swanny mogao namjestiti pokrivač, a on je potom sjeo pokraj nje na kauč, približivši joj se dovoljno da im se tijela dodiruju. Dao je detektivima znak da sjednu u naslonjače sa suprotne strane stolića za kavu. Skylar je sjela s Edenine druge strane, a Nathan, Joe i Edge ostali su stajati, okružujući ih. Edge se naslanjao na naslon za ruke pokraj Skylar, a Nathan i Joe stajali su svaki uz jednog istražitelja, prekriženih ruku na prsima i nedokučiva izraza lica. Istražitelje je vidno obuzela nelagoda zbog nepovoljnog položaja u kojem su se našli, sjedeći okruženi KGI-evim timom.

19 6


Detektiv Mercier pročistio je grlo pa odlučno pogledao Eden. Detektiv Dubois ostao je šutjeti, prepuštajući svom partneru glavnu riječ. “Najprije mi dopustite da izrazim svoje žaljenje zbog vašeg traumatičnog iskustva, gospođice Sinclair. Uvjeravam vas da ovaj slučaj predstavlja apsolutni prioritet za naš odjel te da imamo odlučnu namjeru uhititi i dovesti odgovornu osobu ili osobe pred lice pravde.” “Hvala vam”, promrmljala je Eden. Njezina ruka pod pokrivačem pronašla je Swannyjevu nogu kao da traži podršku u njegovu dodiru. Ne mareći za to kako će drugi gledati na cijelu situaciju, Swanny je položio dlan na njezin, zarobivši ga između svoje noge i ruke. Eden je smjesta odahnula, čelo joj se djelomično opustilo, a napete linije oko usana nestale. Dobra četiri sata ispitivali su ne samo Eden nego i cio tim. Swanny je bio svjestan kako to iscrpljujuće djeluje na Eden, ali želio je završiti s time. Istražitelji su pitali zašto ima tako brojan zaštitni tim i je li primila kakvu ozbiljnu prijetnju. Namrštili su se doznavši da je Eden nedavno zamalo stradala, ali Joe je objasnio da su uhitili i kaznili napadača te da jače osiguranje predstavlja puku mjeru zaštite protiv mogućeg ponavljanja događaja s obzirom na medijsku pokrivenost snimanja u Bostonu. Istražitelji su naizgled postali znatno frustriraniji jer je, iako su dobili odgovor na svako pitanje, svaki od njih bio namjerno nejasno izrečen, odbijajući otkriti išta više od onoga što su istražitelji i sami znali. Na površini su se činili otvorenim i vrlo spremnim za suradnju, ali bilo je jasno kako istražitelji neće daleko stići u svojoj potrazi za novim informacijama. Potkraj četvrtoga sata, upravo kada je Swanny namjeravao stati na cijeloj tiradi, istražitelji su konačno ustali i zahvalili im na suradnji te obećali dojaviti bilo kakav napredak u slučaju. Edenina ramena klonula su uz vidno olakšanje. Swanny nije bio siguran kako joj je dosad uspjelo izdržati sve to. Zacijelo je iscrpljena i još uvijek unezvijerena zbog svega što joj je Swanny rekao. Želio ju je spremiti u krevet, a potom se sastati sa svojim timom kako bi dogovorili svoj sljedeći korak.

19 7


Morat će obavijestiti Sama o najnovijem razvoju situacije kako bi mogao prenijeti informacije timu zaduženom za praćenje izvora prijetnje. I premda je odlučno dao Eden do znanja da nije dužna nazvati svog oca, Eddie Sinclair morat će doznati. Čim čuje što se dogodilo - a posve je izvjesno da će čuti - željet će dojuriti ovamo, a to će samo usmjeriti dodatnu pozornost na Eden i ugroziti njezinu sigurnost. Možda ubojica upravo to i želi. Namamiti Eddieja i urediti sve tako da Eddie prisustvuje ubojstvu svoje kćeri. Eden će večeras spavati, ali Swanny i ostali neće. Morali su raspraviti o mnogim stvarima i donijeti odluke u vezi s Edeninom zaštitom.

19 8


28. POGLAVLJE

SLJEDEĆEG jutra Swannyjev tim okupio se u Edeninu apartmanu kako bi raspravili o tome što će i kada učiniti toga dana. Proveli su cijelu noć neumorno smišljajući strategiju Edenine zaštite. Joe je stupio u kontakt s redateljem i Arijinim predstavnicima te dogovorio premještaj ostatka snimanja na nepoznatu lokaciju. Stoga je snimateljska ekipa provela noć prenoseći i iznova postavljajući opremu. Osiguranje je brojčano pojačano i postroženo, a samo će KGI smjeti izravno pristupiti Eden i biti zadužen za njezin prijevoz i boravak u studiju. Swanny ni na koji način nije želio izložiti Eden, ali ona je odlučno rekla da “život ide dalje” i da neće dopustiti nekom prokletom zlopamtilu da upravlja njezinim životom ili joj uništi karijeru. Morao se diviti njezinoj ustrajnosti, iako je zbog nje bio izvan sebe od straha. Preostala su još dva dana snimanja prije promocije, a posljednje što je Swanny želio bilo je ponoviti ono što se dogodilo kada je Eden prošli put krenula na neki događaj. Ali Eden je ustrajala u nastavku snimanja i održavanju promocije u skladu s rasporedom. Na tu je kampanju utrošeno previše vremena i planiranja i Eden je odbila biti odgovorna za njezinu odgodu. Joe se javio Samu, koji je prenio informacije Riovu timu, zaduženom za praćenje izvora prijetnje. Iako KGI ni u jednom trenutku nije neozbiljno shvatio prijetnju upućenu Eden, Sam je postao još odlučniji u namjeri da ulove i srede toga gada. Nazvao je Steelea i njegov tim te ih uposlio zajedno s Riovim ljudima kako bi mogli pokriti šire područje i kopati dublje u potrazi za kamenom pod kojim se taj šupak sakrio. A začudo, kada je Swanny osobno nazvao Edenina oca, Eddiejev ga je odgovor iznenadio. Nije pošizio. Nije podivIjao i proderao se da će on i njegovi sinovi sjesti na prvi let za Pariz. Čak se složio sa Swannyjem da bi on i njegovi sinovi zasad trebali ostati gdje jesu i odbiti pružiti napadaču ono što vjerojatno priželjkuje. Obitelj Sinclair na okupu. Eddie se složio da bi to dovelo Eden u još veću opasnost te je odobrio KGIu glavnu riječ u slučaju. Taj je telefonski poziv još kopkao Swannyja, a instinkt mu je vrištao da je na stvari nešto vrlo čudno. Ali odagnao je te misli, zato što Eddie i njegov

19 9


plan, kakav god da jest, nisu njegov glavni prioritet. Swannyjev glavni prioritet bila je Eden. Eden je upravo izišla iz kupaonice odjenuvši se za snimanje kada je netko pokucao na vrata i sve ih prenuo. Swanny je smjesta izvukao svoj pištolj i krenuo prema vratima, a tim ga je pratio u stopu. Povirio je na špijunku i iznenadio se ugledavši Hancocka kako stoji pred vratima ubojita izraza lica. Koji kurac? Što Hancock radi ovdje? I zašto? Svakog puta kada bi se Hancock pojavio s njim je neizostavno dolazila i nevolja, a Swanny se smjesta nakostriješio.

“Hancock”, usnama je oblikovao riječ okrenuvši se prema ostalima. Uslijedio je niz zbunjenih pogleda koji su govorili koji kurac, jednako kao i onaj na njegovu licu. Hancock je ponovno zabubnjao na vrata i bilo je jasno kako ne namjerava otići. Swanny je podigao dlan i dao znak Edgeu i Skylar da stanu po jedno sa svake strane vrata dok su Nathan i Joe ostali stajati za Swannyjevim leđima, a potom je posegnuo i otključao vrata. Čim ih je otvorio, Hancock mu se unio u lice i ščepao Swannyja za ovratnik, tako brzo i žestoko da Swanny nije uspio reagirati. Njegov je tim smjesta podigao pištolje i uperio ih u Hancocka, a Joe je zarežao na njega da se povuče ili će pucati. “Gdje je?” oštro je upitao Hancock, oglušivši se na Joeovu prijetnju. Hancock se pušio od bijesa, a srdžba je isijavala iz njega u valovima. Prije nego što je ostatak Swannyjeva tima stigao poslušati Joeovu prijetnju, a Swanny uspio podići vlastiti pištolj i ugurati ga između sebe i Hancocka, Edenin je glas odjeknuo prostorijom. “Guy? Što ti, pobogu, radiš ovdje?” A potom je, na Swannyjevo posvemašnje zaprepaštenje, odgurnula Swannyja, ubacila se između njih dvojice i bacila se na Hancocka, čvrsto ga grleći. Dodatno ga je zapanjila činjenica da joj je Hancock uzvratio jednako prisnim zagrljajem, a njegov bijes naizgled popustio nakon što ju je ugledao. Izrazi lica Swannyjevih timskih kolega kolebali su između koji kurac i krajnje zaprepaštenosti. Je li cijeli svijet poludio? Otkud se, dovraga, Eden i Hancock uopće

20 0


poznaju, a pogotovo na takvoj intimnoj razini? Hancock je vidno odahnuo čvrsto grleći Eden, a Swanny je shvatio kako je njegov bijes zapravo predstavljao brigu. Kako je, dovraga, Hancock bio povezan s Eden? Hancock je odmetnik koji se vodi isključivo vlastitim pravilima i moralnim kodom. Swanny je sumnjao da je sposoban mariti za drugu osobu. “Jako si me uplašila, mrvice”, hrapavim je glasom rekao Hancock. Svi su razjapili usta, pa čak i Swanny. Mrvice? Koja pizda materina? A ona ga je nazvala Guy. Jebote, Swanny nije imao pojma kako se Hancock zove ni je li mu Hancock pravo ime. Nije znao ništa o njemu osim informacija koje je uspio skupiti tijekom dviju misija u kojima se pojavio. Ali, na njegovu licu ugledao je blag izraz kakav nikada prije nije vidio. Swanny ga je poznavao isključivo kao hladnog i samozatajnog, ali s Eden je bio sve osim toga. U očima mu se vidjelo iskreno olakšanje i nježnost dok ju je ponovno grlio. Skylar je rastvorila usta zureći u Hancocka kao da je riječ o izvanzemaljcu koji je upravo sletio na Zemlju. Mrvice? usnama je nečujno oblikovala riječ. Zar zbilja? Swanny je bio jednako zaprepašten kao i ostatak tima. Na ovakvo što nisu nimalo računali. Kako su i mogli? Naravno, Hancock se i prije znao pojaviti iz vedra neba i pridružiti se KGI-u u misiji, ali nikada ni u jednoj nije bio emocionalno angažiran. Ali činilo se da Hancock i te kako gaji osjećaje prema Eden. Čvrsta je šaka stegnula Swannyjev vrat kada su ga napali ljubomora i osjećaj da je njegov teritorij narušen. Smatrao je Eden svojom i nije mu se sviđala činjenica da je drugi muškarac, posebno Hancock, u takvom bliskom odnosu s njom. Kada se Eden odmaknula, Hancock ju je odmjerio od glave do pete, suzivši oči kao da je proučava u potrazi za ozljedom. “Jesi li dobro?” blagim je glasom upitao Hancock. KGI-ev tim bio je posve zapanjen, i to se vidjelo na njihovim licima. Swannyjevi kolege spustili su pištolje, ali nisu ih vratili u pojaseve, a Swanny je i dalje držao svoj u zraku, na neprestanom oprezu jer ni najmanje nije vjerovao Hancocku. “Dobro sam, Guy”, odvratila je Eden. “Vrlo se dobro brinu za mene. Zašto si ovdje? Kako si doznao? Ne shvaćam. Jesi li razgovarao s tatom, Rykerom ili Raidom?” “Tako što sam vidio tvoje ime posvuda u vijestima nakon što je jebeni RPG raznio

20 1


tvoj auto” zarežao je Hancock. “Ako su se tako dobro brinuli o tebi, zašto si se onda, dovraga, uopće našla u takvoj situaciji?” “Ne bih želio prekidati srcedrapateljni sastanak”, sarkastično je rekao Joe, “ali hoće li mi netko reći koji se kurac ovdje događa? Eden, otkud, pobogu, poznaješ Hancocka?” Eden mu je uputila iznenađen pogled. “Pitanje je otkud ti znaš Guya? I zašto se svi ponašate prema njemu kao da je neprijatelj?” Ovivši ruku oko njezina ramena, Hancock ju je privukao k sebi te je ovlaš poljubio u čelo. Swanny je bio primoram zatomiti poriv za režanjem koji mu je nahrupio u prsa. Nije mu se sviđalo to što se događa i definitivno nije želio da Hancock dodiruje Eden. A opet, iznenada je mnogo toga dobilo smisao. Zapanjen spoznajom, Swanny se prisjetio kako je pitala Hancocka je li razgovarao s njezinim ocem ili braćom, kao da je riječ o posve uobičajenoj pojavi. Zbog toga je Eddiejeva reakcija imala mnogo više smisla i rasvijetlila razlog zašto nije podivljao i sjeo na prvi let za Pariz. Zato što je Eddie znao da je Hancock na putu ovamo. “Sve je u redu, mrvice. Recimo samo da se ja i KGI odavno poznajemo i da imamo pomalo buran odnos.” “Blago rečeno”, tiho je promrmljao Nathan. “Dođi, sjedni. Svi sjednite”, odlučno je rekla Eden. “Dosta je bilo prešućivanja informacija. Želim znati što se događa.” “Nisi jedina”, oštro je rekao Swanny. Hancock je slijedio Eden na putu do dnevnog boravka, a Swanny i njegov tim pratili su ih u stopu. Čim je Hancock sjeo pokraj Eden i utješno stisnuo njezin dlan, svojim je čeličnim pogledom prikovao Swannyja i njegov tim. “Želim znati koji se vrag događa, i želim znati sve. Nije me briga za vaše zapovijedi ili je li riječ o povjerljivom sranju. Želim znati o čemu je točno riječ.” “Tek sam i sama doznala”, promrmljala je Eden. “Swanny mi je rekao, hvala Bogu. Moj otac i braća držali su me u neznanju. Nisu željeli da doznam.” Oči su joj se ispunile suzama, a Swanny se jedva suzdržao da ne odgurne Hancockovu ruku s Eden i privuče je u zagrljaj kako bi je utješio. Ali u tom trenutku

20 2


vrlo ozbiljan problem predstavljao je odnos između Hancocka i Eden koji Swanny nije shvaćao. Bilo je očito kako je Hancocku stalo do nje. Pitanje je bilo, u kojoj mjeri? Njihov odnos očito nije bio seksualne prirode jer je Eden bila djevica kada je Swanny vodio ljubav s njom. Ali spomenula je očiglednu povezanost s njezinim ocem i braćom. Glavom mu je brujalo desetak pitanja jer trenutačno ništa nije imalo smisla. “Doznala si za svoju majku”, tiho je rekao Hancock. Edenine su se oči raširile, dodatno se zacaklivši od suza. “Znao si? Jesam li ja jedina koja nije znala?” Hancock je stisnuo njezin dlan. “Stigao bih mnogo prije, ali skrivao sam se i nisam primio pozive tvog oca sve dok nisam gledao vijesti, a potom sam provjerio poruke i razgovarao s Eddiejem. Oprosti, mrvice. Trebao sam biti ovdje kako bih te zaštitio. Moraš znati da nikada ne bih dopustio nikomu da ti naudi.” Eden je zatomila daljnju navalu suza i podarila mu suzan osmijeh. “Znam, Guy. I, molim te, nemoj se osjećati loše. Kao što sam rekla, Swanny i njegov tim vrlo su se dobro brinuli za mene. Ostala su mi još dva dana snimanja i ugovorili su sve kako bih bila zaštićena. Sve će završiti promocijom po završetku snimanja, a tada ću biti gotova s time i moći ću se vratiti kući na sigurno.” Swanny se lecnuo zbog opuštenosti kojom je Eden spominjala odlazak kući i sigurnost. Nimalo nije bio spreman pustiti je, ali nije želio da i trenutak dulje bude u opasnosti nego što je potrebno. Bilo je zajebano to što je jedini način da bude s njom bio taj da njoj prijeti opasnost. Želio joj je nešto značiti. Nešto više od zaštitnika, privremenog tjelesnog čuvara, kojeg će zaboraviti kada svemu dođe kraj. Hancock je pogledao Swannyja, jasno zaključivši kako je, iako Nathan i Joe vode tim, Swanny ovdje glavni. “Slušam”, rekao je Hancock, uozbiljivši se i usredotočivši. Swanny je dobacio letimičan pogled svojim timskim kolegama pitajući se koliko da otkrije čovjeku koji je u najboljem slučaju bio sumnjiv, iako se dvaput iskazao zaštitivši Maren, Steeleovu ženu i primivši metak zbog nje, a da i ne spominje kako ju je izvukao iz opasne situacije i vratio u sigurno okrilje KGI-a. “Reci mu”, tiho je rekla Eden. “Ima moje potpuno povjerenje. Zaslužuje znati.” “Na koji ste zapravo način povezani?” Swanny je oprezno upitao, otežući prije nego

20 3


što Hancocku otkrije detalje. “Njezina me obitelj gotovo posvojila”, rekao je Hancock, neuobičajeno narušivši svoju naviku da nikad ne otkriva ništa o sebi. “Mnogo dugujem njezinom ocu i majci. Eden mi je oduvijek bila poput sestre. Oni su razlog zašto sam još živ.” Ovoga je puta Eden stisnula Hancockov dlan i nasmiješila mu se. Potom se okrenula Swannyju. “On je član obitelji.” Swanny je uzdahnuo, a potom ispričao priču od početka do kraja, uključujući ono što mu je rekao Edenin otac. Eden je, lica tvrda poput kamena, po drugi put slušala o događajima koji su se odvijali svih ovih godina te načinu na koji su se odrazili na sadašnji trenutak. Hancockov izraz postajao je sve hladniji i hladniji, a lice mu se napelo od bijesa. “Dakle, vaš drugi tim prati tog kurvinog sina?” oštro je upitao Hancock. Swanny je kimnuo. “I Rio i Steele rade na tome. Nadamo se da ćemo što prije pronaći i ukloniti izvor prijetnje.” “Očito ne pretjerano brzo” ledenim je tonom odvratio Hancock. “Eden nam je glavni prioritet” jednako je hladno odvratio Swanny. Hancock je iznenada ustao, povlačeći Eden za sobom i ponovno je čvrsto grleći. “Moram ići, mrvice. Očito me čeka dosta posla. Javit ću ti se za nekoliko dana.” Sranje. To nije dobar znak. Hancock bi mogao sjebati KGI-evu misiju. Swanny će morati što prije obavijestiti Sama o najnovijem razvoju događaja i Hancockovom uplitanju u još jednu njihovu misiju. Sam će popizditi. Eden je uzvratila Hancocku zagrljajem, a on ju je poljubio u obraz te odmarširao iz apartmana ne rekavši ni riječ Swannyju ili njegovu timu. “Dobro”, rekla je Skylar, prekidajući neugodnu tišinu koja je zavladala prostorijom. “To je bilo, ovaj, zanimljivo.” Eden je ponovno sjela, ali i pogledala na svoj sat. “Uskoro moramo krenuti. Ne želim zakasniti i dodatno poremetiti snimanje. Ali voljela bih znati odakle točno poznajete Guya. Posve sam zbunjena.” “Susreli smo se s njime tijekom nekoliko misija”, rekao je Joe. “Recimo da je naš odnos u najboljem slučaju buran. Nikada nismo do kraja shvatili koji su njegovi motivi, ali u prošlosti nam je znao pomoći, ali i odmoći. Ne znamo mnogo toga o njemu. Nismo

20 4


previše surađivali s njime. Imamo nekakav prešutni dogovor da se klonimo jedno drugome s puta.” Eden se namrštila. “Dakle, on radi isto što i vi?” Swanny je hitro pogledao Joea kako bi ga ušutkao. Ako ga Eden smatra članom obitelji, ali ne zna tko je i što je Hancock, tada nije želio da se još više razočara nego dosad. “Hancock se vodi vlastitim zakonima”, rekao je Swanny. “Nismo sigurni što točno radi, ali mislim da možemo sa sigurnošću reći da se bavi povjerljivim i vojnim poslovima.” “Ah”, rekla je Eden. “To ima smisla. Bio se pridružio vojsci. Ugledao se na mog oca. Samo ga vrlo rijetko viđam, stoga sam mislila da se bavi nekakvim supertajnim zadacima. Često ga nema mjesecima, a posljednji sam ga put vidjela prije dvije godine.” Swanny joj nije namjeravao reći zašto ili joj otkriti detalje o Hancockovim aktivnostima, ni ići u detalje o njegovoj ulozi u dvjema KGI-evim misijama. Jednostavno nije bilo potrebe, jer je već preživjela dovoljno šokova. Želio je da bude što opuštenija s obzirom na okolnosti, ali još važnije od toga, želio je da vjeruje u njega i njegov zavjet da će je zaštititi. “Moramo ići”, izjavio je Joe. “Automobil je stigao. Novi je hotel osiguran, a sigurnosne mjere poduzete. Prijavit ćeš se pod lažnim imenom i biti službeno odjavljena iz ovog hotela. Budući da ćeš snimati na drugoj lokaciji, nadamo se da smo učinili dovoljno da izgleda kao da si napustila zemlju.” Eden se činila zbunjenom Joeovim objašnjenjem. “Uposlili smo dvojnicu koja je vidno napustila hotel i otišla u zračnu luku, popraćena fotografijama paparazza. Trenutačno leti u Sjedinjene Države pod tvojim imenom. Automobil kojim ćeš se voziti do studija ima zatamnjena stakla, stoga nitko neće moći vidjeti unutra, a svi ćemo se nagurati u jedan tako da ne privlačimo sumnju kolonom koja bi iznenada napustila lokaciju.” Eden je raširila oči. “Mislili ste na sve.” “Jebeno se nadam”, odvratio je Swanny. “Nećemo riskirati tvoj život, Eden. Neću ti lagati. Volio bih da si ti na putu kući, ali također shvaćam od kolike je važnosti to

20 5


snimanje za tebe i tvoju karijeru.” Eden je dotaknula njegovu nadlakticu i blago srela njegov pogled. “Hvala ti, Swanny.” “Okej, vrijeme je za pokret”, rekao je Joe s natruhom nestrpljenja u glasu. “Zauzmimo položaje i gubimo se odavde.”

20 6


29. POGLAVLJE

NAPETOST u studiju u okolici Pariza bila je teška i opipljiva, isijavajući iz svake prisutne osobe. Osim Eden. Swanny nije znao kako joj to uspijeva, ali postupala je besprijekorno. Smiješila se kao da je ama baš ništa na ovome svijetu ne muči. Igrala se s fotoobjektivom. Izgovarala svoje rečenice prigušenim, hrapavim i nevjerojatno seksi glasom zbog kojeg je veći dio dana imao erekciju. Cijelo je područje bilo zaštićeno, a Skylar i Nathan zauzeli su položaj na krovu sa svojim snajperima, neprestano vršeći provjere i javljajući se Joeu svakih pola sata. Svi članovi snimateljske ekipe, uključujući redatelja, na njegovo veliko nezadovoljstvo, bili su detaljno pretraženi prije ulaska, a Swannyjev je tim pretresao cio studio ranije toga jutra, prije nego što su se vratili u hotel kako bi dovezli Eden. Swanny, Joe i Edge nalazili su se unutra s Eden, stojeći pred samim setom i izvan dosega kamere, ali dovoljno blizu kako bi je zaštitili ako stvari pođu po zlu. Swanny joj je bio najbliži, namjerno stavši ispred Edgea i Joea kako bi mogao pomno motriti Eden. Čak je i redatelj bio neobično tih. Bio je nervozan i razdražljiv, a njegovo se raspoloženje brzo proširilo na ostatak ekipe, koja je postala jednako neraspoložena kao i on. Bilo je jasno da su izvan sebe od straha, ali u redateljevim očima također se naziralo divljenje svakog puta kada bi Eden odradila savršenu izvedbu te bi priveli zadatak kraju. S vremenom se njezina smirenost proširila na ostatak ekipe, a napetost se do poslijepodneva rasplinula te je atmosfera postala mnogo opuštenija. Nitko više nije skakao na najmanji šum. Činilo se kao da ih Eden drži u transu i, pa, pretpostavio je da je upravo tako. On sam definitivno nije bio imun na njene čari. Jednostavno je znala učiniti da se svi oko nje osjećaju opušteno, ali Swanny je ipak znao koliko je zapravo uplašena i uzrujana ispod te smirene krinke. Stoga joj se samo još više divio jer je uspijevala zadržati staloženost i ohrabrivati sve oko sebe, za što su zapravo bili zaduženi on i njegov tim. Svako malo, između snimanja, Swanny bi uvidio kako njezina staloženost malčice

20 7


blijedi, te je zamjećivao umor i strah u njezinim očima. Ali i tugu dok je probavljala sve ono što je doznala u posljednja dvadeset četiri sata. Osim toga, jebote, zamalo je poginula. Ponovno. Doživjela je dva bliska susreta sa smrću u kratkom vremenskom razmaku, a opet je bila pribrana i posve profesionalna. Nikada nije upoznao ženu poput nje. Nikada nije upoznao nikog ravnog njoj i znao je da nikada i neće. Za njega nikada neće postojati druga žena. Ne nakon nje. Kako bi se i jedna mogla mjeriti s njom? Tko bi drugi prihvatio njega i njegove mane? Njegove ožiljke, one iznutra i one izvana. Eden je podigla pogled naizgled osjetivši da je promatra, a oči su joj se smjesta smekšale pa se nasmiješila, oslobađajući se umora i straha dok je crpila ugodu i snagu iz njegove prisutnosti. To je bilo ironično, s obzirom na to da su svi crpili ugodu i mir iz nje. “Ako odradimo još jedan sat, bit ćemo u prednosti pa ćemo moći završiti do sutra u podne”, izjavio je redatelj. “Sjajan posao, ekipo. A, Eden, ti si fenomenalna kao i uvijek. Ekipom su se prolomili ushićeni povici, a Eden se uobičajeno otmjeno nasmiješila. “Sigurna sam da bismo s drugim redateljem i te kako zaostajali u odnosu na raspored. Bio si divan, Lonnie. Kao uvijek. Ne bih mogla ni zamisliti rad na ovom projektu s nekim drugim redateljem.” Redatelj je porumenio zbog Edenina komplimenta i provukao prst oko svog ovratnika kao da mu pričinja neugodu. Mrzovoljni, grubi redatelj bio je jednako opčinjen Eden kao i svi ostali, iako se trudio skriti tu činjenicu ispod svoga zajedljivog tona. Ali Swanny je istog trenutka zamislio zadovoljnu mačku ugniježđenu pokraj Eden dok joj ova miluje glavu kada se redatelj rastopio i Eden darovao pravi pravcati osmijeh. A najbolje od svega bila je činjenica da je Eden posve iskrena. Zbilja je bila prokleto odviše ljubazna. Swanny je nekoliko puta poželio reći redatelju da odjebe, ali Eden je sve to podnosila s lakoćom i ispunjavala očekivanja. I premašivala ih, ako se Swannyja pita. S obzirom na sve kroz što je prošla, bilo je prokleto čudo da je uopće u stanju raditi. Swannyjev je tim smjesta ubacio u petu, pripremajući se za Edenin odlazak u novi hotel gdje će se prijaviti pod lažnim imenom. Joe je upotrijebio jedno od mnogih lažnih

20 8


imena kojima je KGI raspolagao upravo radi ovakvih prilika. Prije odlaska, Eden je navukla crnu vlasulju i stavila velike tamne sunčane naočale koje su joj skrivale gotovo cio gornji dio lica pa omotala šal oko vrata i navukla ga do usta. Također je navukla kaput debele podstave kako bi izgledalo da ima nekoliko kilograma više te nazula ravne cipele zbog kojih je izgledala niže. Rekli su joj da se lagano pogrbi kako bi potvrdila dojam da je niža i krupnija. Swannyjev tim odjenuo se ležerno, izgledajući poput običnih ljudi umjesto operativaca kakvi jesu. Iako se zbog toga osjećao iznimno neugodno, nisu sa svih strana okružili Eden zato što nisu željeli privlačiti pozornost na činjenicu da je štite. Ekipa je dobila uputu da napusti studio tek trideset minuta nakon Edenina odlaska. Joe i Nathan izišli su prvi kako bi ušli u terenac koji ih je čekao, a potom je Swanny izišao s Eden dok su ih Skylar i Edge slijedili laganim korakom. Swanny je bio iznimno oprezan, pogledom pretražujući područje dok je naizgled opušteno koračao prema automobilu. Jednu je ruku držao ispod svog laganog prsluka, položenu na svoj pištolj u slučaju da mora brzo reagirati. Znao je da su Skylar i Edge slično opremljeni te da će Nathan i Joe, koji su se već smjestili u vozilo, potegnuti oružje i biti spremni iskočiti na prvu naznaku opasnosti. Nakon što je Swanny posjeo Eden na sjedalo u sredini, Skylar je prišla suprotnim vratima, a Edge je sjeo sprijeda pokraj unajmljenog stručnjaka za sigurnost koji je upravljao terencem. Swannyju se nije sviđalo što je Edge na tako izloženom položaju. S obzirom na ono što se dogodilo s njihovim vozilom kada ga je pogodio RPG i usmrtio vozača, ako ih zadesi štogod slično, Edge će predstavljati laku metu. Posljednje što je Swanny želio bilo je izgubiti svoga timskog kolegu. Svoga brata. Eden je bila opuštenija dok su se vozili prema hotelu. Bila je smirena i naslanjala se na Swannyjev bok, skutrivši se kao da traži njegovu snagu i toplinu. Ne mareći za to kako će izgledati pred kolegama, Swanny ju je obgrlio rukom i privukao k sebi. Eden je položila glavu na njegovo rame i uzdahnula. “Još jedan dan snimanja pa promocija i onda smo gotovi”, rekla je sa zamjetnim olakšanjem u glasu. “Neću lagati. Jedva čekam da sve završi. Plaši me spoznaja da ste ti i tvoj tim u opasnosti. Nikada si ne bih oprostila da netko od njih - ili ti - zadobijete ozljedu ili poginete zbog mene.”

20 9


Swanny se namrštio jer je zvučala kao da je jedva čekala da svemu tomu kaže zbogom. Uključujući i njega. Odjednom ga je opsjela tjeskoba. Osjetio je kako mu se dlanovi znoje. Što ako ona ne osjeća isto što on osjeća za nju? Što ako, kada ovo završi, ona nastavi sa svojim životom pa mu preostane tek uspomena na to da je bio njezin prvi ljubavnik? Pokušao je blokirati svoje sumnje i usredotočiti se na pozitivne stvari te se nadati najboljem. Nasmrt se plašio iznova staviti svoje srce na kocku. Posve joj se otvoriti i biti posve izravan u razgovoru koji je namjeravao voditi s njom. Mozak mu je govorio da je glupo što uopće i pomišlja da bi ženu poput nje mogao zanimati izvan vremena koje je proveo štiteći je, ali srce mu se držalo za slabašnu nadu da joj predstavlja nešto više od tjelesnog čuvara. Što ako ga odbije? Poželio je da može biti samopouzdaniji. Ali njegovi se demoni nisu dali otjerati. Snovi su mu još bili zagađeni vremenom u zatočeništvu, iako je zamijetio da je, kada bi spavao s Eden, ona tjerala te demone, smirujući zvijer u njemu i rasplinjujući bol iz prošlosti. Ali imao je vidljive podsjetnike na svoje zatočeništvo. Bi li ih žena poput Eden mogla zanemariti, s obzirom na njezin posao, u kojem su ljepota i elegancija sastavni dio svakog dana? Nije mogao zamisliti da bi se ikad poželjela pojaviti s njime na nekom događaju. Ljepotica i zvijer. Doslovno. Samo što pravi život nije bio bajka i nitko nije mogao jamčiti sretan završetak. Vidio je ljubav na djelu s braćom Kelly i drugim članovima KGI- a. Ali nikada nije razmišljao o njoj za sebe. Nikada si nije ni dopustio zamisliti takvo što. A opet je u najmračnijim dijelovima svoga srca znao da beskrajno voli Eden. Osjećao se kao ogromna budala koja srlja u propast. Nije čak ni bio siguran kada ju je zapravo zavolio. Posve ju je sigurno primijetio na samom početku, ali kada bi razmislio o tome, nije mogao uprijeti prstom u točan trenutak kada mu se dogodila ljubav. Činilo se kao da mu je oduvijek bilo stalo do nje, te da se taj osjećaj produbio kada su prvi put vodili ljubav te kada je otkrio da joj je prvi. Zbog te se spoznaje osjećao ponizno kao nikad prije u životu. Još ga je uvijek imala moć baciti na koljena. Taj će dar zauvijek cijeniti, ma što da se dogodi između njega i Eden.

21 0


Ali jedno je znao. Kamo god ga život odvede, nikada neće voljeti ni jednu ženu kao što voli Eden Sinclair. Niti će ikada upoznati ženu koja će joj biti ravna.

21 1


30. POGLAVLJE

EDEN je ispustila čujni uzdah olakšanja kada je Swanny iznova ušao u apartman u pratnji preostalih članova svog tima dok su Edge i Skylar ostali stajati s njom u hodniku, zaštitnički je okružujući i pazeći na bilo kakav znak da je netko na hodniku. Unajmili su sve sobe na katu kako bi bili jedini ondje, a hotel je blokirao zaustavljanje dizala na njihovu katu. Ali stubište je predstavljalo problem jer ga nisu mogli zaključati u slučaju da moraju brzo pobjeći, a svakako im je bilo potrebno više opcija za bijeg. Kada su svi otišli izuzev Swannyja, Eden se srušila na kauč, želeći Swannyja pokraj sebe i njegove ruke oko sebe. “Hoćeš li se presvući u nešto udobnije?” upitao je Swanny prije nego što je sjeo pokraj nje. Stajao je točno pred njom, kao da želi provjeriti što ona želi prije nego što zauzme svoj položaj. “Samo ako ćeš ti leći sa mnom i grliti me”, odvratila je, motreći njegovu reakciju. Smetalo joj je što je još uvijek tako nesigurna u sebe, odnosno u njega. Nije navikla osjećati bilo što osim pouzdanja u svoj život i karijeru. Ali s ovime se nikada prije nije susrela. Njezino je srce posve pripalo Swannyju, ali nije imala pojma uzvraća li joj on osjećaje ili ne. Znala je da mu je stalo do nje. U to je bila sigurna. Ali kada sve ovo završi, hoće li jednostavno otići na sljedeći zadatak, a ona se vratiti svom životu i karijeri kao da ih nikada nije povezivala ovako snažna spona? Njegov izraz lica smekšao se istog trena, a vatreni mu je sjaj obasjao oči dok je toplo zurio u nju. Ispružio je ruku kako bi joj pomogao ustati, a potom je privukao u naručje. “Grlit ću te cijelu noć, dušo. Ali prvo ti moram nešto dati, a potom...” Nakratko je oklijevao, a zbog nesigurnosti koja mu je bljesnula u očima izgledao je gotovo ranjivo. Izdahnuo je lagano je odmičući od sebe. “Zatim bih želio da legnemo u krevet jer moramo raspraviti o nečemu.”

21 2


Eden mu je uzvratila znatiželjnim pogledom, a želudac joj je zatreperio od iznenadnog naleta nervoze. Hoće li joj reći da je s njima završeno? Da je pogriješio što je vodio ljubav s njom? Kako glasi ona uzrečica? Nešto o tome da se žene mnogo više vezuju kada je riječ o seksu i da vjeruju da sam čin predstavlja mnogo više nego što to biva s muškarcima? Je li na pomolu ogromno razočaranje za nju? Dio panike koja ju je obuzela zacijelo joj se ocrtao na licu jer je Swanny smjesta poprimio skrušen izgled i privukao je natrag u naručje. “Oprosti, Eden. To je vjerojatno loše zazvučalo. Nisam spretan s riječima i priznajem, nervozan sam kao sam vrag. Ali nije ništa loše u pitanju. Bože, barem se nadam da je tako.” Nešto u njegovu glasu smjesta je odagnalo napetost zbog koje joj se utroba stegnula u čvor. Osjećala je nervozu u njegovu glasu i uvidjela istu napetost na njegovu licu. Zbog toga ga je poželjela utješiti umjesto da traži utjehu za vlastiti nalet nervoze. “O čemu želiš razgovarati?” upitala je, odlučivši se baciti niz vodu. Nalik skidanju flastera. Strgnuti ga jednim naglim potezom. Umjesto odgovora, Swanny je uhvatio njezin dlan i poveo je prema spavaćoj sobi. Kada su stali pokraj kreveta, posegnuo je u svoj džep i izvukao srebrnkastu nit. U prvi mah nije bila sigurna o čemu je riječ sve dok je nije podigao. Bila je to otmjena ogrlica s privjeskom u obliku srca koji je svjetlucao i presijavao se na svjetlu svjetiljke. Bilo joj je podivljalo. Dar ju je oduševio, ali u Swannyjevim je očima uvidjela nesigurnost pa joj se srce smjesta smekšalo. “Volio bih da je nosiš”, hrapavo se oglasio. “Znam da je ne možeš nositi sve vrijeme, na primjer tijekom snimanja ili promocije. Ali između snimanja i posebno kad nisi sa mnom, volio bih da je nosiš.” Glas mu je zvučao pomalo neobično. Nakrivila je glavu u jednu stranu, nakratko ga proučavajući. Potom je zanemarila taj čudan osjećaj i zaključila da je jednostavno zabrinut hoće li joj se svidjeti nešto toliko jednostavno. Vjerojatno je smatrao kako ukrašava tijelo samo najskupljim nakitom. Čak i da joj se dar ne sviđa - što definitivno nije bio slučaj - nikada ga ne bi povrijedila odbivši nešto toliko dragocjeno. S divljenjem ga je uzela u ruke, oprezno ga preuzimajući sa Swannyjeva dlana.

21 3


“Prekrasna je”, rekla je, osjetivši knedlu u grlu. “Zbilja?” Mogla se zakleti kako mu je znoj orosio čelo. Ispružila je ogrlicu prema njemu, a potom se okrenula kada ju je uzeo. “Pomogneš mi je zakopčati?” upitala je. Swanny je stao petljati prstima za njezinim vratom, a Eden se nasmiješila kada je promrmljao tihu psovku. Kada ju je konačno uspio zakopčati, okrenula se, prišla mu te ga čvrsto zagrlila. “Hvala ti”, rekla je. “Zbilja mi se jako sviđa.” Uzvratio joj je zagrljajem, a potom nagnuo glavu unazad pogurnuvši njezinu bradu te joj prekrio usne svojima. Vrućina je jurnula njezinom kralježnicom, ali Eden je zadrhtala naizgled od hladnoće u odgovor na zadovoljstvo koje joj se poput šaputavih valova proširilo kožom. Odmaknula se, lagano zadihana, osjećajući snažnu, nepokolebljivu želju. Stezala ju je, ispunjavajući je potrebom, očajničkom potrebom. “Ako mislimo raspravljati o bilo čemu, tada predlažem da se smjesta bacimo na posao inače će nas smesti posve druge stvari”, protisnula je bez daha. Ponovno je uvidjela kako se ranjivost uvukla u njegove oči, pružajući joj pogled na sirove emocije u njima. Zbog toga ga je poželjela zagrliti i reći mu da će sve biti u redu. Ali kako je mogla kada nije imala pojma što mu je na pameti? Nakon posljednje stvari koju joj je otkrio, bila je glupa ako misli da će biti riječ o nečem nevažnom. “Raskomoti se i obuci nešto udobnije. Ja se idem istuširati i presvući i vraćam se za nekoliko minuta. Tada ćemo leći u krevet i razgovarati.” Zaklela bi se da on odgađa, gotovo kao da još uvijek skuplja hrabrost da načne temu koja mu se vrzma po mislima. Zbog toga je postala samo još tjeskobnija i poželjela ispaliti da joj odmah kaže, zato što ju je čekanje ubijalo. Ali također je shvatila da mu je, što god da joj želi reći, potreban trenutak da razbistri glavu. Zbog njega će čekati, jer nije željela da se ikada osjeća neugodno s njom. Ne kada je ona toliko opuštena s njime. Osjećala je da mu može reći apsolutno sve i željela je da on osjeća jednaku stvar prema njoj.

21 4


“Okej” tiho je odvratila. “Bit ću odmah gotova, ali ti ne moraš žuriti. Čekat ću te u krevetu.” Olakšanje je obasjalo njegove oči pa se naglo okrenuo i zaputio u kupaonicu. Trenutak poslije čula je kako je odvrnuo tuš. Svukla je odjeću sa sebe i navukla ugodnu svilenu pidžamu. Svakako je na raspolaganju imala privlačniju odjeću, ali nije željela odvraćati Swannyjevu pozornost s onoga o čemu želi raspraviti. Njihova požuda opipljivo je prožimala prostoriju, ali također je prepoznala važnost onoga što joj želi reći, stoga je otjerala pomisao na vođenje ljubavi iz svojih misli i mentalno se pripremila na ono što slijedi. Nadajući se najboljem, udahnula je kako bi se primirila i legla u krevet navlačeći pokrivače te stala čekati Swannyja. Nije morala dugo čekati. Nije prošlo ni pet minuta prije nego što se vratio, odjeven u bokserice i usku majicu kratkih rukava koja ju je natjerala da zaslini pri pogledu na njegovo mišićavo tijelo. Zastao je na rubu kreveta, očiju iznova obuzetih nesigurnošću. Preuzevši inicijativu, Eden je odmaknula pokrivač i potapšala mjesto pokraj sebe. "Možeš mi reći bilo što, Swanny”, tiho je rekla. "Ne želim da ikada imaš osjećaj kako moraš skrivati nešto preda mnom. Ne preda mnom. Nikad preda mnom. Nikada se ni s kime nisam osjećala povezanije nego s tobom, osim svog oca i braće.” Njegovo se lice opustilo te je legao pokraj nje i okrenuo se na bok, oslanjajući glavu na dlan, a lakat na jastuk. Na trenutak se poigrao plahtom, spuštena pogleda, a potom je konačno skupio hrabrosti i sreo njezine oči. Eden je strpljivo čekala u tišini, ne želeći navaljivati. Osjećala je da je riječ o nečem iznimno važnom. Barem njemu. Ali opet, nije uspijevala odagnati tanke niti jeze koje su ovijale njezino srce poput paučine. "Znam da nisam dovoljno dobar za tebe”, rekao je Swanny hrapavim glasom. Zaustila je kako bi smjesta zanijekala njegove riječi, ali o je nježno pritisnuo prst na njezine usne. “Dopusti mi da završim”, tiho je rekao. “Želim mnogo toga reći i moram to izbaciti iz sebe prije nego što se skroz uspaničim.” Eden je hitro zatvorila usta, osjetivši bol u srcu zbog ranjivosti u njegovu glasu. “Ja... Pretpostavljam da želiš znati kamo ovo ide”, rekao je slabašnim glasom.

21 5


“Hoću reći, ti i ja. Moraš znati da mi je stalo do tebe, Eden.” Utihnuo je i odmahnuo glavom. “To nije točno. Zaljubljen sam u tebe. Posve i do kraja zaljubljen u tebe. Posve sam siguran u to što osjećam prema tebi. I moram znati osjećaš li ti što za mene. Kada svemu ovom dođe kraj, moram znati što će biti s nama. Ne predstavljaš mi tek posao. Nikada i nećeš. I ne želim da, kada sve završi, svatko pođe svojim putem pa da se pretvaramo kao da se nismo ovako snažno povezali. Stoga, pretpostavljam da te pitam osjećaš li isto što i ja ili su moji osjećaji jednostrani.” Prestao je govoriti, a pogled mu je postao iznimno tjeskoban. Edenino je srce tuklo kao ludo, gotovo se rasprsnuvši. Ogolio se pred njom. Kolika mu je samo hrabrost bila potrebna da to učini, usprkos nesigurnosti da nije dovoljno dobar za nju, da se ne uklapa u njezin svijet zato što ima ožiljke izvana i iznutra. Bože, nije mogla pojmiti toliku hrabrost kada ni sama nije imala hrabrosti reći mu što osjeća za njega. Iznenada je osjetila sram jer je on morao potegnuti to pitanje. Jer sama nije skupila hrabrost da to učini i jer ga je dovela u tako ranjiv položaj. Da je barem bila jednako hrabra kao on. Da je bila spremna suočiti se sa svojim strahovima, on se nikada ne bi našao u ovoj situaciji, pružajući joj srce i dušu na dlanu i ne znajući hoće li ga odbiti. Oči su joj se zažarile od suza, ali nije ih se potrudila obrisati. Nečujno su joj kliznule niz obraze te je na trenutak ostala bez zraka. Nije mogla izustiti ni jednu jedinu riječ. Grlo joj se stisnulo od emocija, a prsa otežala. Zajedno sa sirovim emocijama osjetila je preplavljujuće olakšanje. Nije ju odbio. Bože, upravo joj je rekao da je voli. Upravo ono za čime je žudjela. Ono što mu se bojala ponuditi prva. Još uvijek nije uspijevala pronaći riječi koje su joj ispunjavale srce, um i samu dušu, stoga je učinila jedino za što je bila sposobna. Bacila je ruke oko njega i srušila ga na leđa. A potom ga je poljubila. Sirovo i vrelo, pretačući svaki djelić onoga što nije uspijevala izreći u svoj poljubac. Suze su joj kliznule na njegovu kožu. Osjećala ih je, njihov slan i topao okus na njihovim jezicima dok joj je uzvraćao poljubac jednakom mjerom. Obujmila mu je lice dlanovima, nježno milujući obraz s ožiljkom, a potom ga je poljubila u rub usana, onaj do kojeg je ožiljak sezao i sprječavao ga da podigne taj kraj usana kao i drugi, a potom je slijedila putanju cijelog ožiljka do završetka u kutu njegova oka. “I ja tebe volim”, odvratila je prepuklim glasom, konačno uspjevši progovoriti

21 6


usprkos ogromnoj knedli u grlu. “Jako te volim, Swanny. Tako mi je žao što ti to nisam prije rekla. Pretpostavljam da smo se oboje bojali. Tako mi je žao što sam te stavila u ovaj položaj, iako sam trebala biti iskrena s tobom čim sam shvatila da te volim.” “O, Bože”, prošaptao je. “Hvala Bogu. Tako sam se bojao, Eden. Nemaš pojma. Nikada se nisam ogolio na ovakav način. Nikada nisam ni pomislio da hoću. Jako sam se bojao. Danima sam skupljao hrabrost da ti kažem sve što mi leži na srcu. Znam da nisam dovoljno dobar za tebe, ali tako mi Boga, želim te. Silno te volim. Ne želim biti bez tebe. Nikada.” Eden je zarežala u odgovor, suzivši oči i prestavši plakati dok je zurila u njega najbjesnije što je mogla, s obzirom na emocionalne razmjere situacije. “Kunem ti se Bogom, Swanny, ako još jednom čujem da govoriš ‘nisam dovoljno dobar za tebe’, zadavit ću te. To je najsmješnija, najapsurdnija stvar koju sam ikad čula. Nisi dovoljno dobar za mene? Kog bi to vraga trebalo značiti?” Ozlojeđeno je otpuhnula, a on se nasmiješio. Potom se nasmijao, lagano i bezbrižno, kao da je godinama čekao na to. Opustio se pod njom, lice mu se ozarilo, a pogled postao topao. Nikada joj nije izgledao ljepše nego u tom trenutku. Ležeći pod njom, toliko sretan i opušten. Kao da je uspjela golim rukama smlaviti sve njegove demone. Tada je shvatila moć koju ima nad njime, a to nije bio nimalo ugodan osjećaj. Željela je da budu jednaki. Nije željela imati moć da ga povrijedi, nikada. Ali također je shvatila da sada oboje imaju moć povrijediti ono drugo jer su bili odviše isprepleteni, odviše povezani. Iz dubine duše. Srodne duše. Možda je zvučalo otrcano do bola. Poput citata iz knjige ili filma. Ali odgovaralo je njihovoj situaciji. Zato što je u dubini duše znala da je Swanny jedini muškarac za nju. Da nikada neće postojati ni jedan drugi nakon njega. Kako bi i mogao? “Obećaj mi da to nikada više nećeš reći”, rekla je, poprimivši ozbiljniji i tiši ton. “Samo ja mogu odlučiti tko je dovoljno dobar za mene, a ja kažem da si ti savršen za mene. I oprostit ćeš mi na bezobraznom jeziku, ali boli me ona stvar za to što drugi misle. A ako misliš da ću skrivati svoju vezu s tobom ili se odbiti pojaviti u javnosti s tobom, šutnut ću te tako da ćeš odletjeti na drugi kraj sobe.” Swanny je ponovno prasnuo u smijeh, a potom je snažno zagrlio, privijajući je na svoje čvrsto tijelo. Poljubio joj je kosu, a potom udahnuo njezin miris, stišćući je tako da je jedva disala. Ali nije joj smetalo. Bila je prikovana za njega, kamo i pripada.

21 7


Nikada se nije osjećala sigurnije i zaštićenije nego u tom trenutku, u njegovim čvrstim rukama, zaštićena od vanjskog svijeta u kojem vreba opasnost i progoni je, motreći i čekajući priliku da joj naudi. “Pretpostavljam da to znači da smo par”, rekao je, s očiglednim cerekom u glasu. “Nego što da smo par. Znam da moramo uskladiti određene stvari. Primjerice, naše karijere. Ali trenutačno sam za to da odgodimo taj razgovor i usredotočimo se na sadašnjost i činjenicu da sada najviše od svega želim da vodiš ljubav sa mnom.” “Neka nitko nikada ne kaže da sam bilo što uskratio svojoj dami” Swanny je prepredeno odvratio, šaljivo je potežući za kosu. "Sviđa mi se tvoj stav”, odvratila je zafrkantskim glasom koji je odgovarao njegovoj zaigranosti. Bože, kako je obožavala taj osjećaj. Taj da može biti ono što jest. Prava Eden Sinclair. Bez kamere. Bez glume. Bez glamura ili šminke. Bez uglancane odjeće. Ne supermodel kakvog vidi ostatak svijeta. Sa Swannyjem je bila samo Eden. Žena s potrebama poput svake druge žene na svijetu. Normalna. Pronašla je savršenstvo.

Krajnje savršenstvo. Što bi još mogla poželjeti? Swanny se naglo okrenuo, obrnuvši njihov položaj tako da se našla pod njime. Prodorno se zagledao u nju, a oči su mu zasvjetlucale od goruće želje. “Onda će ti se ovo mnogo više svidjeti”, rekao je spuštajući usne na njezine. O, i te kako. Sada kad ju je ljubio, puno joj se više sviđalo. Pečatio je njihovu ljubav ne samo riječima. Svojim je tijelom ispunjavao obećanje o mnogim stvarima koje je podrazumijevala ta riječ. Svojim jezikom. Svojim nježnim rukama koje su joj milovale cijelo tijelo. Bio je nestrpljiv s njezinom pidžamom. Gurnuo je dlanove pod njezin top kao da joj očajnički želi dodirnuti kožu. Eden se izvijala poput mačke pri svakom dodiru, zadovoljno predući dok se polagano uspinjao te joj naposljetku zapovjedio da podigne ruke kako bi mogao žurno svući platno i osloboditi njezino tijelo. Rado ga je poslušala, a on se potom posvetio njezinim hlačicama, svlačeći ih u sekundi, povlačeći ih preko njezinih gležnjeva i bacajući ih u suprotnom smjeru od onoga u kojem je sletio njezin top. Zatim se tiho nasmijao zureći u njezino posve golo tijelo, klečeći pred njezinim

21 8


stopalima. “Varala si”, optužio ju je. “Smjestila si mi, planirala si to. Nisi obukla donje rublje? Draga, slatka, nevina Eden. Možda imaš lice i srce kao u anđela, ali imaš dušu opake zavodnice. Kunem se Bogom, doći ćeš me glave kad-tad.” Eden se tek nacerila, a potom pozivajući izvila tijelo. “Zar ćeš samo sjediti ondje i nabrajati moje mane ili ćeš zapravo učiniti nešto sa mnom sad kad si me već skinuo?” Oštro je zurila u njegovo i dalje pokriveno tijelo. “Rekla bih da uvelike zaostaješ.” “Bogme, to se da srediti”, promrmljao je posežući kako bi svukao majicu, dok su mu se mišići napinjali. Zadržala je dah kada je smjesta spustio dlanove na bokserice. Kurac mu se upinjao pod materijalom i ako se pomakne i jedan milimetar u bilo kojem smjeru, erekcija će mu iskočiti kroz otvor na sredini prepona. Povukao ih je nadolje, a Eden je uzdahnula promatrajući njegovo prekrasno muško tijelo dok se naslanjao na krevet kako bi se oslobodio donjeg rublja i bacio ga u stranu. Nije lagala niti ga je obasipala lažnim komplimentima. Doista ga je smatrala prekrasnim. Da, tijelo mu je bilo prošarano ožiljcima. Njegovi mučitelji nisu ostavili ni jedan dio njegova tijela neoštećenim dok je proživljavao pakao. Ali za nju su predstavljali svjedoke njegove časti, njegove volje da preživi usprkos nepostojećim izgledima. Govorili su da ga nisu uspjeli slomiti. Koliko je ljudi moglo reći istu stvar? Koliko bi ljudi preživjelo takve okolnosti, a kamoli ostalo pri zdravoj pameti? Ipak, Swanny je nastavio živjeti i obavljati posao u kojem je pri svakoj misiji koju je njegov tim odrađivao stavljao vlastiti život na kocku. Umom joj je prostrujao naziv filma - bila je to glupost, ali toliko se udubila u svoje proučavanje, misli i divljenje spram njega da si nije mogla pomoći pa je pomislila riječi

Izuzetna hrabrost. Odgovarale su mu, i svim njegovim timskim kolegama, u potpunosti. Ali posebno Swannyju. Njezinu muškarcu. Muškarcu kojeg voli i koji, Bože dragi, voli nju! Imala je osjećaj kao da je tek sad istinski shvatila da osjeća istu stvar za nju. Ljubav. Blesavo joj je zadovoljstvo projurilo žilama, ohrabrivši je i prenuvši iz proučavanja njegova prekrasnog tijela. Uspravila se, posežući prema njemu i podižući

21 9


se na koljena tako ga je gledala s boka, a njegova stopala počivala na podu nakon što je netom skinuo bokserice. Obujmila mu je lice dlanovima i privukla ga u poljubac. Ljubila ga je vrelo, požudno i s neobuzdanom predanošću za koju nije vjerovala da je posjeduje. Pretočila je svaki djelić emocija, dubinu svoje ljubavi, u taj poljubac. Swanny je ovio ruke oko nje i pao zajedno s njom kada su joj leđa blago udarila o meki madrac, ne sklanjajući usne s njezinih. Ispustila je tih uzdah kada je kliznuo usnama niz njezinu čeljust sve do uha, ližući joj i grickajući ušnu resicu prije nego što ju je čvrsto stisnuo usnama. Ritmički pokret sisanja samo je produbio njezino nestrpljenje kada će učiniti istu stvar njezinim grudima. I njezinom klitorisu. Drhtaj joj je potresao cijelo tijelo kada se prisjetila njegovih usana na svom najosjetljivijem dijelu i toga kako ju je umješno doveo do vrtoglave ekstaze. Opa, i te kako je trčala pred rudo. Uživaj u sadašnjem trenutku, Eden. U svakoj

sekundi. Nemoj dopustiti da završi prebrzo. Ovu noć neće zaboraviti dok je živa. Noć kada joj je Swanny rekao da je voli, a potom joj pokazao svoju ljubav na najopipljiviji način na koji muškarac može iskazati svoje osjećaje prema nekoj ženi. “Pratiš me?” hrapavo je upitao Swanny, glave tik iznad njezine dok je zurio u njezine oči. Opsovala je jer se toliko izgubila u svojim mislima, zato što je Swanny sada izgledao nesigurno, kao da se brine da je ne zadovoljava. Zato što je odlutala i izgubila osjećaj za sadašnji trenutak. Posegnula je pa dotaknula njegov obraz s ožiljkom te ga nježno pomilovala. “Samo sam uživala u trenutku i razmišljala kako neću zaboraviti ovu noć dok sam živa jer si mi noćas rekao da me voliš, a sada prekrasno vodimo ljubav. Tako da, da, pratim te. Posve sam s tobom. Nikada bez tebe. Čak i kada nisi uz mene... Na snimanjima, kada se moramo razdvojiti, iako znam da si mi blizu, i dalje razmišljam o tebi. Želim da me dodiruješ. Samo da me držiš za ruku ili grliš. Svi oni zavodljivi pogledi koje sam upućivala fotoobjektivu? Svi su bili namijenjeni tebi. Zamišljala sam kako vodiš ljubav sa mnom, sebe kako te pozivam da me voliš, i pretočila sve i jednu emociju koju osjećam za tebe u ono što je objektiv ulovio.” “Isuse, Eden”, promrmljao je, netom prije nego što je ponovno spojio usne s njezinima.

22 0


Kada se uspravio kako bi došao do daha te su oboje duboko uvukli zrak u svoja izgladnjela pluća, prodorno se zagledao u nju, prikovavši je pogledom. “Nemaš pojma koliko mi to znači. Nemaš pojma jer nema šanse da ikada pretočim u riječi koliko mi to znači. Ne postoji dovoljno riječi ni u jednom jeziku kojim bih opisao koliko mi ti značiš.” “Onda mi pokaži”, jednostavno je odvratila. “Naša tijela komuniciraju mnogo bolje bez riječi.” Ne odgovorivši, spustio je glavu do njezinih grudi i jezikom stao zadirkivati jednu bradavicu sve dok se nije ukrutila. Okružio je napućeni vršak, ostavljajući topao i vlažan trag za sobom prije nego što ga je vrlo nježno gricnuo. Eden se izvila uvis, zašištavši od zadovoljstva. Tijelo joj je postalo neumoljivo, pohlepno, tražeći još, ali Swanny nije udovoljio njezinim nijemim zahtjevima. Strpljivo je zadirkivao jednu dojku prije nego što se prebacio na drugu i podario joj jednak tretman. Eden se pretvorila u ustreptalo klupko emocija, gotovo poludjevši od želje da je uzme. Da je posjeduje. Da je obuzme. Da zapečati izjavu njihove ljubavi sjedinjenjem njihovih tijela. Swanny je utisnuo nježan poljubac između njezinih grudi, a potom je stao ljubiti sve do pupka, koji je zadirkujuće okružio jezikom prije nego što se spustio još niže. Eden je oduvijek pazila na to da drži svoju bikini zonu depiliranom. Ponekad je snimala reklame za kupaće kostime ili donje rublje. Oduvijek je to smatrala sastavnim dijelom posla i nikada se nije brinula o održavanju radi muškarca. Ali trenutno je bila sretna što je uredno podšišana dok je Swanny usnama prelazio preko mekog čuperka na njezinom međunožju oblikovana u maleni trokut. Prstima je nježno rastvorio njezine nabore, a potom je polizao od otvora pa sve do klitorisa. Gotovo je svršila na licu mjesta. “Swanny!” dahnula je. “Moraš prestati. Svršit ću, a želim te uza se. Posebno večeras. Večeras to moramo učiniti zajedno.” Podigao je glavu, očiju ispunjenih tolikom toplinom i razumijevanjem. “Svršit ćemo zajedno, dušo. Kunem ti se. Samo se želim uvjeriti da me pratiš i da si posve spremna za mene.” “Spremna sam.”

22 1


Gotovo je prostenjala riječi. Tijelo joj je bilo napeto poput žice, naizgled rastrojeno u različitim smjerovima dok je napetost u njoj rasla, a orgazam bujao sve dok nije u potpunosti izgubila kontrolu. Naizgled osjetivši da visi o niti, Swanny se nadvio nad nju, pokrivajući je svojim velikim tijelom i pržeći joj kožu svojom vrućinom. Pogurnuo joj je bedra kako bi ih razmaknuo pa kliznuo rukom ispod nje, gurajući je između Edenina tijela i madraca kako bi joj mogao obujmiti stražnjicu i podići je dok bude prodirao u nju. Kut pod kojim ju je držao onemogućivao mu je da uđe do kraja. Oboje su ispustili prigušeni zvuk pa je shvatila da je Swanny opasno blizu olakšanju kao i ona. Kliznula je dlanovima uz njegove mišićave ruke sve do ramena te mu stala milovati i masirati leđa dok je ležao nad njom, nepomično je ispunjavajući napeta lica. “U redu je, Swanny”, šapnula je. “Blizu sam. Nemoj se suzdržavati. Nemoj se brinuti da nije savršeno. Savršenstvo se ne mjeri duljinom ili trajanjem posebnog trenutka. Mjeri se uloženim trudom. Odvedi nas oboje preko ruba. Spremna sam.” Swanny je glasno zastenjao, a potom spustio glavu tako da su im se čela dodirivala, usana udaljenih tek za koji milimetar i isprepletena daha. Postojalo je nešto posve intimno u njihovu čistom bivanju. Gesta je bila topla i puna ljubavi i govorila daleko više nego što bi riječi ikada mogle. “Spremna?” prošaptao je, poprimivši isti ton glasa kao što ga je ona imala. “Aha”, odvratila je šaptom, a trepavice su joj zatreperile dok su im se pogledi mutili zbog tolike blizine. Pomaknuo se i povukao, a potom ponovno prodro. Duboko. Snažno. Poput željeza presvučena baršunom. Eden je zastao dah te je zarila prste u njegova ramena, spremajući se na neizbježni dolazak oluje. Zatvorila je oči i predala se magnetskoj sili konačnog olakšanja. Svakog puta kada bi nasrnuo, dodirnuo bi pravo mjesto izvana i iznutra. Klitoris joj se upinjao, a svaki dodir njegovih prepona o tu iznimno osjetljivu kožu djelovao je poput strujnog udara. “Molim te”, preklinjala ga je. “Nikad me ne moraš preklinjati”, Swanny se zavjetovao. “Dao bih ti sav svijet na dlanu kada bi ga poželjela. Sve što ti mogu pružiti zauvijek će biti tvoje.”

22 2


Poljubio ju je, zapečativši svoj zavjet, bjesomučno izvijajući svoje tijelo nad njezinim. Isprepletenih udova i sljubljenih srdaca, oboje su istodobno dosegnuli vrhunac i stropoštali se niz liticu užitka, gubeći se u vrtoglavoj ekstazi. Eden je zaboravila na sve osim Swannyja. Swannyja koji je voli. Swannyja koji će dati vlastiti život da je zaštititi. Prekrio ju je poput najtoplije deke dok su mu se prsa divlje nadimala i spuštala, jednako kao i njezina. Eden ga je ovila rukama i nogama stavljajući svoj pečat na njega, čineći svojim tog slasnog i - dušom i tijelom - predivnog alfa mužjaka. Nitko u tom trenutku nije osjećao veće zadovoljstvo i sreću od Eden. Ni jedan osjećaj na svijetu nije se mogao mjeriti s ovakvim doživljajem ispunjenja. Budućnost se činila nevjerojatno svijetlom. Ništa nije bilo nedostižno. Ona i Swanny pronaći će način da ostanu zajedno. Na to se zavjetovala sama sebi i čvrsto odlučila da će to i ostvariti.

22 3


31. POGLAVLJE

SAM Kelly smjesta se javio na zaštićeni mobitel, nestrpljivo čekajući Steeleovo ili Riovo izvješće. Nakon onoga što se dogodilo u Parizu, Sam je postao odlučniji nego ikad prije da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže kako bi uklonio nitkova koji prijeti Eden. “Sam”, odsječno se oglasio. “Ovdje Steele”, odrješito je uzvratio Steele. “Netko je stigao do Sancheza prije nas i napravio prokleti masakr. Svi su mrtvi. Sanchez, njegovi ljudi. Sve je sravnjeno sa zemljom. Totalna jebada.” “Prokleti Hancock!” opsovao je Sam. “Trebao sam to predvidjeti nakon što je banuo u Pariz i smjesta odmaglio bez traga. Siguran sam da on stoji iza toga. Blizak je s Eden i njezinom obitelji i posve je tipično za njega da preuzme stvar u svoje ruke i smakne svaku prijetnju onima koje smatra svojom obitelji.” “Pa, sjebao nam je izvor informacija” rekao je Steele, očigledno bijesan u jednakoj mjeri kao i Sam. “Zapovjedit ću svom timu da pročešljaju mjesto i provjere mogu li bilo što doznati, ali imam osjećaj da je Hancock odnio sve povezano s našom istragom. Što želiš da sada učinimo, šefe?” “Dovršite pretragu”, kratko je odvratio Sam. “Nazvat ću Rija i reći mu da se povuče. Izvijestit ću Nathana i Joea. Reći im za razvoj događaja. Ako je Sanchez unajmio ubojicu, ubrzo će shvatiti da neće dobiti plaću, stoga mislim da možemo malo lakše disati. Reći ću im neka je nastave štititi do kraja snimanja, ali da mogu malčice predahnuti. To bi trebalo uvelike smanjiti pritisak na Eden dok privodi posao kraju.” “Dogovoreno”, rekao je Steele. “Javit ćemo ti ako doznamo bilo što, a onda se povlačimo i idemo kući ako ne trebaš ništa više.” “Situacija je trenutačno mirna”, odvratio je Sam. “Sada radimo samo na Edeninoj sigurnosti, ali javit ću ti ako dođe do promjene. Znam da se jedva čekaš vratiti Maren i Oliviji. Nastupila je stanka prije nego što je Steele hrapavo odvratio, “Da, jedva čekam. Ali obavit ćemo posao i dojaviti ti ako bilo što pronađemo.”

22 4


Sam je prekinuo poziv i duboko udahnuo. Jebeni Hancock. Ponekad se činilo da ne mogu napraviti ni korak, a da se pritom ne spotaknu o njega. Uvijek bi se pojavio iz vedra neba pri čemu nikada nisu znali na čijoj je točno strani, usprkos činjenici da je spasio Maren, Steeleovu ženu, izloživši se velikom riziku. Odmahnuo je glavom. Tko bi rekao da je Hancock zapravo i s kime blizak? Prije je nalikovao stroju nego čovjeku. Spoznaja da smatra Eden i njezina oca svojom “obitelji” bila je šokantna jer je Hancock definitivno bio vuk samotnjak. Vječito je tjerao svoju volju i vodio se vlastitim pravilima. Bio je posve nepredvidljiv. Netko prema kome je Sam neprestano bio oprezan, bez obzira na okolnosti. Nimalo nije vjerovao Hancocku, bez obzira na činjenicu da je u prošlosti zapravo pomogao KGI-u. A Sam nije zavaravao samog sebe i mislio da im je Hancock pomogao zato što ima dobro srce. Tip je uvijek imao vlastite interese iza svakog svog poteza. Odmahnuvši glavom, nazvao je Joea i prepričao mu vijest. Nakon što je Joe promrmljao iste one psovke koje je Sam izgovorio čuvši novosti, završili su razgovor, s time da ih je Sam upozorio kako se, iako mogu odahnuti, ne smiju u potpunosti opustiti te da trebaju postupati kao da Eden i dalje prijeti opasnost. Preostalo im je malo vremena prije završetka Edenina snimanja i njezina povratka kući. Tada će KGI moći odstupiti, uzeti svoj novac i pridodati još jednu uspješno obavljenu misiju na svoj popis.

22 5


32. POGLAVLJE

EDEN se pjevušeći spremala za promociju. Uz olakšavajuće vijesti da je prijetnja uklonjena, osjećala se lagano i bezbrižno. Bila je zaljubljena. I što je još bolje, Swanny je bio zaljubljen u nju. Ništa se nije činilo nepremostivim u svjetlu tih događaja. Nije pitala za detalje. Nije ih željela. A Swannyju se moralo priznati da joj nije otkrio ništa više osim: “Osoba koja ti je prijetila uklonjena je”. Vjerovala je Swannyju, ali i cijelome njegovu timu i organizaciji. Znala je da, dok je Swannyjev tim na licu mjesta, KGI u pozadini radi na tome da počisti cio taj nered. Stoga, ako su oni rekli da je sve u redu, ona im vjeruje. Swanny je, na svoje veliko nezadovoljstvo, morao napustiti njezinu sobu kako bi se mogla odjenuti za promociju. On i njegov tim čekali su je u predvorju. Željela je iznenaditi Swannyja tako što će staviti ogrlicu koju joj je darovao. S nestrpljenjem je iščekivala vidjeti izraz njegova lica i ljubav koja će mu obasjati oči kada shvati da nosi njegov dar. Ne, ogrlica nije do kraja pristajala uz dizajnersku haljinu koju je imala na sebi, ali nije ju bilo briga. Obožavala je tu ogrlicu i odlučila je nositi, izabravši je nauštrb mnoštva nakita za koje bi dizajneri bili spremni ubiti samo da ih nosi na tom događanju. Upravo u trenutku kada je pričvrstila kopču, začula je otvaranje vrata hotelske sobe. Namrštivši se, provirila je kroz vrata svoje spavaće sobe, dlanom pokrivajući prsa na mjestu gdje je stajao privjesak na ogrlici, spremna ukoriti Swannyja i reći mu da briše natrag u predvorje, ali u sobu je ušla sluškinja gurajući kolica za poslugu. Nasmiješivši se, Eden je izišla u dnevni boravak. “Ništa mi ne treba. Zapravo, upravo sam na odlasku pa mi dajte pet minuta i možete se vratiti.” Čak i dok je to izgovarala, osjetila je kako joj se koža ježi cijelom dužinom kralježnice jer se sjetila kako je Joe zapovjedio da im ne šalju poslugu u sobu. Swanny je uvijek podizao posteljinu, ručnike i druge potrepštine izravno s recepcije. Kad je već kod toga, nikomu nije bilo dopušteno doći na njezin kat. Ali možda su, sada kad joj više nitko nije prijetio, olabavili mjere sigurnosti. Morat će pitati Swannyja za to kada siđe u prizemlje.

22 6


“Nema problema, gospođice”, odvratila je sluškinja sa zamjetnim naglaskom u glasu. “Samo ostavim nove ručnike i sredim posteljinu pa sve bude savršeno kad se vratite, dobro?” Izgovarajući to, sluškinja se približila Eden sa srdačnim osmijehom na licu. Imala je tamniju put, ali Eden nije mogla odrediti podrijetlo njezina naglaska. Zvučala je kao da prije potječe iz Srednje Amerike nego iz Meksika. Glas joj definitivno nije imao francuski prizvuk, ali opet, mnogi su imigranti pristizali u Francusku iz svih dijelova svijeta i zapošljavali se u hotelima i restoranima. “To je u redu”, slabašnim je glasom rekla Eden. Spremila se obići sluškinju kako bi uzela svoju torbicu i krenula prema dizalu, ali žena je odjednom napravila iznenađujuće brzu kretnju. Eden je potom osjetila ubod na ruci pa stala zaprepašteno zuriti u ženu kada se soba djelomično zamaglila oko nje. Zaustila je kako bi vrisnula, ali otkrila je da nije sposobna reći bilo što, a kamoli vrisnuti. Sluškinja je ščepala njezinu ruku i zabila joj cijev pištolja u bok prijetećeg lica dok se sve rastezalo i maglilo pred Edeninim očima. Bože, morala se pribrati. Svladati učinak droge. Ovoga je puta mogla računati isključivo na sebe kako bi se izvukla iz nevolje. A nema šanse da razočara Swannyja. “Sad me poslušaj”, rekla je sluškinja, posve se oslobodivši naglaska. “Ideš sa mnom i izići ćemo kroz bočni ulaz za poslugu, a ako napraviš i jedan krivi pokret, ispustiš i jedan jedini zvuk, ubit ću te bez oklijevanja. Kimni ako me razumiješ.” Eden je morala uložiti znatan napor kako bi kimnula. Droga ju je prilično oslabila, ali užas ju je paralizirao do kraja. Posrnula je kada ju je sluškinja povukla za sobom, bolno stišćući Edeninu ruku i zabijajući joj pištolj u bok, zbog čega će joj zacijelo ostati masnice. Sluškinja ju je doslovce odvukla u dizalo, a potom pritisnula tipku za podrum, jedan kat ispod predvorja, namijenjeno isključivo zaposlenicima. Ubacila je karticu koja je potvrdila njezin identitet hotelske zaposlenice, a dizalo se spustilo u podrum. Na Edenin posvemašnji užas, kada ju je sluškinja izvukla iz dizala, gotovo se spotaknula o tijelo druge sluškinje. Na čelu je imala vidnu prostrijelnu ranu, točno

22 7


između očiju, a ženina je glava visjela u stranu, otvorenih i beživotno staklastih očiju. Eden se digao želudac, a svijet oko nje tada se dodatno zamutio. Droga ju je onesposobila za bilo što drugo osim da dopusti da je bez napora odvuku do izlaza. Sluškinja je pogurnula vrata, hitro provjerila ima li koga u uličici pa gurnula Eden na stražnje sjedalo malenog Peugeota. Nagnula se nad Eden i žurno joj zalijepila komad trake na usta, a potom je grubo okrenula na bok, potežući joj ruke na leđa i vežući ih. Sve je potrajalo nekoliko sekundi, ali vrijeme se za Eden kao u usporenom filmu protezalo u nedogled dok je osjećala kako je ispunjavaju užas i osjećaj bespomoćnosti shvativši da je riječ o otmici. Žena, tko god ona bila, već je ubila najmanje jednu osobu kako bi dobila pristup hotelu. Bilo je očito da joj ubijanje ništa ne predstavlja, a sada je držala Edenin život u svojim rukama. Suze su joj ispunile kutove očiju dok je automobil napuštao uličicu i uključivao se u pariški promet. Bila je sigurna da je ta žena želi ubiti. Ali kamo je odvodi? I zašto? Swanny, njezin otac i braća probili su se kroz njezinu mutnu svijest. Nikada ih više neće vidjeti. Još gore, oni vjerojatno nikada neće doznati što joj se dogodilo. Suze su joj kliznule iz očiju i zapekle kožu promrzlu od straha. Plakala je za svime što je izgubila i zbog boli koju će njezin nestanak nanijeti Swannyju i njezinoj obitelji. A tada se pomolila da Swanny i njegov tim nekako, na bilo koji način, čarobno pronađu put do nje i spase je prije nego što bude prekasno. Swanny nije odustao kada se suočio s nezamislivim. Preživio je višemjesečno mučenje i poniženje i izišao kao pobjednik, ni u jednom trenutku ne dopustivši uspjeh onim zvijerima koje su davale sve od sebe da ga slome. Oslanjala se na njegovu snagu, na uspomenu svega što je proživio. Zaslužio je nekog ravna sebi, s jednakim ustrajnim stavom i odlučnošću da izvuče tanji kraj. Prigrlila je te misli, čvrsto ih se držeći, puštajući njih - i Swannyja - da odlučno tinjaju u njezinu umu. Zato što je negdje u dubini duše shvatila da će se morati poslužiti sredstvima za koje je bila sigurna da ih ne posjeduje. Ali neka je vrag odnese ako se bude tek tako predala.

22 8


33. POGLAVLJE

SWANNY je nestrpljivo čekao u predvorju sa svojim timskim kolegama, pogledavajući na ručni sat i potiho mrmljajući. Nije mu se svidjela pomisao da ostavi Eden samu, usprkos tomu što je prijetnja uklonjena. Instinkt mu nije bio tih. Jebeno je urlao. Odlučivši poslati sve u kurac i riskirati njezino razočaranje jer ga je željela iznenaditi, spremio se ući u dizalo samo kako bi umirio svoj vrišteći instinkt. Uto je Hancock dojurio kroz ulazna vrata hotela, lica iskrivljena od bijesa i... brige. Zabrinut izraz natjerao je Swannyja da stane kao ukopan, jer Hancock se nikada nije brinuo. Tip je bio robot i imao samo jedan izraz lica. Dobro, to nije bilo posve točno. Kada je došao u Edeninu sobu, činilo se kao da mu je izvanzemaljac privremeno zaposjeo tijelo jer je tip doslovce pokazao emociju i nježnost prema Eden. Njih su dvoje očigledno marili jedno za drugo, a Swanny još nije uspio pojmiti činjenicu da je Hancock smatrao Eden i njezinu obitelj svojima. I nazvao ju je mrvicom. Za Boga miloga... “Gdje je Eden, do kurca?” odsječno je upitao Hancock. Tipično za njega, bez pozdrava i pristojnog uvoda. To nije bio Hancockov način, ali, no, nije ni Swannyjev. Obojica su odmah prelazila na stvar ne upuštajući se u besmisleno čavrljanje. “U sobi je, sprema se za večerašnju promociju”, rekao je Swanny. “Trebala bi sići svaki čas.” “U pičku materinu!” opsovao je Hancock. “Ostavili ste je bez nadzora, pa makar i nekoliko minuta? Kakvu vi to operaciju vodite? Imam informacije koje morate smjesta doznati.” Nato se cio Swannyjev tim usredotočio i okupio oko njih, posve se uozbiljivši dok su čekali da Hancock nastavi govoriti. “Pa, s obzirom na to da si očito smaknuo osobu koja joj je prijetila, nema smisla da bjesniš”, rekao je Joe otežući riječi, oštro zureći u Hancocka kako bi mu dao do znanja da KGI vrlo dobro zna tko je sredio Sancheza.

22 9


Hancock je ponovno opsovao. “On joj nije prijetio. Nikada.” “Koji kurac to govoriš?” oštro je upitao Swanny. Užas koji je osjećao u utrobi produbio se. Dovraga, znao je da nešto nije u redu i bio je i te kako svjestan da je trebao zauzeti stav i odbiti dopustiti Eden da provede deset minuta nasamo spremajući se. “Skraćena verzija”, protisnuo je Hancock. “Eddie je sve pomiješao. Mislio je da su majka i kći poginule kada je njihova misija otišla kvragu. Pretpostavio je da sin traži osvetu nakon što sam mu ubio oca jer je on ubio Edeninu majku. Ali to mi nikada nije imalo smisla. Ako je tražio osvetu u smislu žena za ženu, zašto nije tada ubio Eden? Žena za ženu, kći za kćer.” Swannyjeva panika poprimila je epske razmjere. Nimalo mu se nije sviđalo u kojem smjeru ide taj razgovor. “Idemo u njezinu sobu”, zarežao je Hancock. “Ispričat ću vam ostatak gore. Želim se prokleto uvjeriti da je sigurna jer njezina prijetnja nije uklonjena.” Nato se Swannyjev tim dao u trk, a Swanny je zabubnjao po tipki za pozivanje dizala. Čim su se nagurali u dizalo, Hancock je nastavio. “Kći je preživjela. Pogrešno su zaključili da je poginula u unakrsnoj vatri. Eden ne lovi prokleti sin. Lovi je kći. To objašnjava nespretne pokušaje ubojstva. Nije riječ o plaćenom ubojici. Kći sama napada Eden.” “U pičku materinu”, opsovao je Swanny. “Kvragu, Hancock! Zar nikad nisi čuo za jebeni telefon? Zašto nam nisi javio čim si doznao umjesto što si čekao da dođeš ovamo pa ispljuneš? Predbacuješ nama da ne radimo svoj posao, ali ako ti Eden toliko prokleto znači, kog nam kurca nisi smjesta javio i upozorio nas?” “Zato što sam mislio da ćete odraditi svoj jebeni posao”, prasnuo je Hancock. “Došao sam ovamo čim sam smaknuo tog kurvinog sina i njegovo osiguranje. Tamo sam pronašao pisma u kojima moli sestru da ne lovi Eden. Da prekine začarani krug osvete i kažnjavanja. U cijeloj toj priči sin ispada jedini donekle inteligentan. Otkrio sam to tek nakon što sam ga ubio. Sjebao sam. Priznajem. Trebao sam ga najprije natjerati da progovori jer nije zaslužio umrijeti. Pokušavao je odgovoriti svoju sestru od odmazde, ali ona je skroz pomahnitala i opsjednuta je željom da natjera Eden i Eddieja da plate tako što će ubiti Eden. Želi da Eddie zna, da vidi svoju kćer kako pati,

23 0


a to će možda biti jedina prokleta stvar koja će nam pružiti vrijeme potrebno da pronađemo Eden prije nego što je ubije.” Krv u Swannyjevim žilama sledila se. Jeza ga je ščepala za grlo i odbijala pustiti. O, Bože, neka Eden bude u svojoj hotelskoj sobi gdje i treba biti. Ma što da se dogodilo, neće je napustiti sve dok zauvijek ne uklone tu luđakinju koja je pokušava ubiti. Opsovao je samog sebe zbog toga što se i malo opustio. Ma koliko lijepo Eden molila za nekoliko minuta nasamo da se odjene i sastane s njima u predvorju, trebao je ustrajati na tome da sve vrijeme bude uz nju. Usrdno se nadao da njegov zajeb Eden neće stajati života. Ne bi mogao živjeti s time. Ne bi mogao živjeti bez nje. Izjurili su iz dizala izvukavši pištolje, a kada su stigli do njezina apartmana, Swanny se sledio od užasa. Vrata nisu bila do kraja zatvorena jer su sluškinjina kolica blokirala ulaz. Gurnuo ih je unutra, podigavši pištolj, a tim ga je okružio kada je banuo u sobu. “Eden!” povikao je. “Eden, jesi li tu?” Utrčali su unutra i hitro se raspršili. Swanny je pohitao u njezinu sobu i zatekao je praznu. Žurna provjera kupaonice nije urodila plodom te se počeo znojiti kada ga je panika ščepala za jaja. “Nije ovdje”, povikao je Elancock. “Raširite se. Moramo pretražiti hotel od vrha do dna. Idemo, idemo, idemo!” Hancock je nekako dospio u tim sa Swannyjem pa su potrčali niza stube, munjevitom se brzinom sjurivši niz svaki kat. Nathan, Joe i ostali pročešljat će kat za katom, ali Swanny je znao da se, ako je Eden oteta, njezin otmičar nije zadržao u blizini. Otrčali su u podrum i upotrijebili karticu za otključavanje koju im je dalo hotelsko osiguranje kako bi otvorili vrata koja vode na stubište. Kada su zamaknuli za ugao dizala, Hancock je žestoko opsovao. Swanny je ugledao sluškinju na tlu, beživotnih očiju te s rupom od metka nisko na čelu, točno između očiju. Krv se već zgrušala, a sluškinja se ohladila, obuzeta mrtvačkom ukočenošću. U kurac. Luda je kći ušla u Edeninu sobu hineći sluškinju koju je ustrijelila i usmrtila te upotrijebila čistačičinu karticu za otključavanje.

23 1


Swanny je jurnuo prema izlazu, silovito gurajući vrata i saginjući se prema van u nadi da nije odviše kasno i da se može uhvatiti ukoštac s poremećenom kučkom koja je otela Eden iz njezine hotelske sobe. Ono što ga je najviše smetalo i ispunjavalo sveobuhvatnom panikom bila je činjenica da je bez ikakvih problema izvukla Eden. Eden je raspolagala vještinama samoobrane. Znala se obraniti u lošoj situaciji. Stoga je jedini način da je netko izvuče iz hotela, a da to nitko ne primijeti te da se Eden vraški ne odupire bilo da je drogiraju. Prisjetivši se hotelske sobe, nije uočio nikakve znakove borbe. Sve je bilo na svom mjestu. Sve osim sluškinjinih kolica i odškrinutih vrata. Sigurno je bila drogirana. To je jedino objašnjenje. Kada je sluškinja ušla, Eden kao Eden, ljubazno ju je dočekala i ne pomišljajući da joj sluškinja kani nauditi. Posebno nakon što ju je Swanny uvjerio da su se pobrinuli za izvor prijetnje. Jebeni glupi idiot. To je njegova prokleta krivica. Nikada si neće oprostiti takvu glupost. Nikada joj se neće moći iskupiti čak i ako dobije priliku, a molio se da je dobije. Da je pronađe prije nego što bude prekasno. Nije bio u stanju ni pomisliti na drukčiji ishod, inače bi poludio. “Prestani se gristi”, grubo je rekao Hancock. “Kriv sam jednako kao i ti. Ništa nećemo postići ako budemo promišljali o tome što smo trebali, mogli i morali. Moramo se pribrati i pronaći je.” “Trebaju nam snimke nadzorne kamere, smjesta”, mračno je rekao Swanny dok su on i Hancock dovršavali provjeru uličice i parkirališta. “Prepusti to meni”, rekao je Hancock. “Možda nisam štreber poput Donovana, ali znam s računalima i elektronikom. Ti možeš poslužiti kao zastrašivač, a ja ću pronaći što trebamo.” Obojica su pohitala unutra i smjesta otišla na recepciju. Suočen s dvojicom ogromnih, vrlo bijesnih muškaraca, šef osiguranja nije se trudio opirati. Odveo ih je u prostoriju s nadzornim kamerama i Hancocku prepustio glavnu riječ. “Ranije je došlo do prekida”, na besprijekornom je engleskom rekao zaštitar, lica namrgođena dok je otkrivao danu informaciju. “Slika je zatreperila i nestala na nekoliko minuta, a vjerojatno su tada oteli gospođicu Sinclair. Ali imamo kameru u uličici, stoga

23 2


ako su otišli tim putem, a vjerojatno jesu s obzirom na položaj ubijene sluškinje, mogli biste dobiti snimku vozila i registarskih pločica.” Hancock je stao bjesomučno tipkati, ovlaš pregledavajući snimke prije prekida prijenosa, a potom se usredotočio na uličicu kada su se kamere ponovno upalile. “U kurac”, dahnuo je. Swanny se nagnuo naprijed i ugledao ženu kako gura Eden na stražnje sjedalo smeđeg Peugeota te se nakratko naginje nad nju. Kada se odmaknula, vidjeli su Eden kako leži otraga i odsjaj lisica na njezinim zapešćima. Otmičarka je okrenula lice od kamere. Duga tamna kosa padala joj je niz leđa i imala je tamniju put. Bila je niža u odnosu na Eden i prilično punija. Ruke su joj bile mišićave kao da je na strogom režimu tjelovježbe. Imala je široka i krupna ramena, a kroz uniformu sluškinje koju je skinula s ubijene zaposlenice nisu se nazirale grudi. Peugeot se tada odvezao, a Hancock je zumirao registarske pločice. Režeći je ponovio broj zaštitaru i uputio ga da obavijesti policiju neka razglase svim postajama i jedinicama da zaustave vozilo s tim oznakama. Swanny je radiovezom javio svome timu da prestanu pretraživati hotel te im prenio što su on i Hancock otkrili. “Moramo se raširiti i dobro se pobrinuti da pokrijemo granične prijelaze, zračne luke, željezničke kolodvore, sav javni prijevoz i proširimo glas o automobilu i registarskim pločicama. Treba nam što više očiju i ušiju”, mračnim je glasom rekao Swanny. “Ja ću nazvati Sama i reći mu da pošalje timove ovamo kako bismo je svi mogli tražiti”, odvratio je Joe. “Bit će previše jebeno kasno za to”, prasnuo je Hancock. “Neće preživjeti dok jebeni Rio i Steele stignu u grad. Mi je moramo pronaći i to odmah.” “Nemoj srat’, šupčino”, zarežao je Swanny. “Ako misliš da ću čekati bilo koga drugog da je pronađe, slobodno možeš odjebati.” Hancock je ušutio i stao prodorno zuriti u Swannyja. “Voliš je”, tiho je odvratio. “Moj odnos s Eden nimalo te se ne tiče”, Swanny je odvratio ledenim tonom. Hancock se unio Swannyju u lice, gotovo mu dodirujući nos svojim. “Tu se varaš”, zarežao je Hancock. “Eden mi je sestra u svakom smislu osim

23 3


krvnog. Njezina obitelj nešto je najbliže obitelji što imam i učinit ću sve što je potrebno da bih je zaštitio.” “Onda se prestanimo zajebavati i krenimo”, protisnuo je Swanny. “Jer njoj neće koristiti ako se budemo svađali poput jebene dječurlije. Ona mi je sve na svijetu i neću stati sve dok je ne vratim.” “Pošteno”, tiho je rekao Hancock. “Krenimo.”

23 4


34. POGLAVLJE

NAKON dva sata iscrpne potrage za Eden, Swanny je bio posve očajan. Sa svakom sekundom koja je prolazila osjećao je kako mu Eden sve dalje i dalje klizi kroz prste. Molio se onako kako je to posljednji put činio kada su on, Nathan i njihovi kolege bili zatočeni u paklu Afganistana. Shea i njezina sestra Grace bile su anđeli poslani s neba. Swanny je iz dubine duše vjerovao u to. Ali sada mu je bilo potrebno još jedno čudo. Poput onoga kojim su on i Nathan bili nagrađeni kada su uspjeli pobjeći. U ovakvim je trenucima Swanny također želio da Shein dar telepatije nije nasumičan. Da nekako može stupiti u kontakt s Eden i pomoći im da je pronađu. Grace bi bila od veće pomoći, ali dok bi je Rio uspio dovesti ovamo, Eden više ne bi bilo spasa. Čvor koji je osjećao u utrobi nije popuštao i premda je odbio čak i pomisliti na najgori mogući ishod, to da je Eden možda već mrtva, nije se uspio othrvati naletu tuge koji je prijetio da će ga smrviti. Ne smije je izgubiti. Život koji je imao prije nje bio je dobar. Nije se smatrao sretnim, ali nije mogao reći ni da je nesretan. Život mu je bio dobro uređen. Bio je posve usredotočen na KGI i svoj tim, njihove misije i sponu koja ga je vezivala uz obitelj Kelly. Marlene Kelly, matrijarh klana Kellyjevih, uvukla ga je u njihovo okrilje, smjesta ga prihvativši kao vlastito dijete i majčinski postupala s njime kao sa svom svojom djecom. Ta se ljubav i odanost odnosila i na njezine snahe i sve druge koje je prigrlila obitelj Kelly. Ali u ovom trenutku? Nije mogao podnijeti pomisao na povratak u svoje jalovo postojanje. Nije mogao zamisliti svoj život bez Eden. Bila je njegovo vlastito sunce, obasjavajući ga toplinom svakog puta kada bi se zatekla u istoj prostoriji s njime. Prekorio se zbog vlastitih misli. Takav tmuran stav neće nikome pomoći, a osim toga, nije vjerovao u Eden koliko je zaslužila. Bila je borac. Pronaći će način da preživi dok Swanny ne stigne do nje. A učinit će to. Makar morao prevrnuti cio prokleti svijet naglavce, pronaći će je ili

23 5


će usput umrijeti. Zazvonio mu je satelitski mobitel pa ga je naglo izvukao, znajući da ga zove netko od timskih kolega. Hancock je zastao, usporavajući vozilo kojim se kretao zajedno sa Swannyjem i stao prisluškivati razgovor. “Swanny, Joe je. Gdje se nalaziš?” Swanny se nagnuo kako bi pročitao pločicu s nazivom ulice u blizini mjesta na kojem se Hancock zaustavio. Rekao je Joeu za raskrižje i čuo kada je Joe odahnuo. “Stižemo za pet minuta. Ne miči se. Edenina otmičarka stupila je u kontakt s Eddiejem i moraš to vidjeti, stari. Ali morat ćeš ostati smiren i zadržati hladnu glavu. Eden te treba - sve nas - i ne smiješ dopustiti svojim osjećajima da ti pomute sposobnost rasuđivanja jer moramo otići onamo i usrdno se nadati da nismo zakasnili.” “Koji kurac?” zaurlao je Swanny. “Što znaš? Što je, dovraga, Eddie rekao da mu je otmičarka rekla?” “Nije stvar u onome što je rekao, nego u onome što mi je poslao. Samo ostani gdje jesi. Stižemo za tri minute.” Iz Swannyja je provalila bujica sočnih psovki kada je Joe prekinuo poziv bez daljnjeg objašnjenja. Potom je frustrirano udario o kontrolnu ploču kada mu je krv zavrela u žilama. “Kog je kurca rekao?” oštro je upitao Hancock. “Joe se čuo s Eddiejem? Zašto se, dovraga, nije javio meni? Do kurca, ja sam rekao njemu, Raidu i Rkyeru da se povuku kada su podivljali nakon napada raketnim bacačem. Rekao sam mu da ćemo se pobrinuti za sve i da bi mi samo smetali. Trebali su jebeno meni dojaviti svaku informaciju koju posjeduju.” “Nemam pojma”, protisnuo je Swanny. “Boli me kurac tko je koga zvao i zašto. Joe je rekao da mu je Eddie nešto poslao i da ne smijem pošiziti, nego da moram ostati pribran. I sad ti meni reci zvuči li to tebi dobro?” Teški sarkazam, kao i velika doza užasa, očitovali su se na Hancockovu licu. Pomalo se smeo i doslovce problijedio. “Isuse”, šapnuo je. “Koji to kurac može biti? Bože, ne daj da je riječ o fotografiji njezina mrtvog tijela.”

23 6


“Začepi, jebote”, planuo je Swanny, ne mareći za to koliko je blizu da jednostavno izgubi kontrolu nad sobom i raspadne se iznutra. “Joe je rekao da moramo otići onamo i izvući je prije nego što bude prekasno. To znači da nije mrtva. Još.” Hancock je utihnuo i neprestano pogledavao na svoj sat. Nekoliko trenutaka poslije Swannyjev je tim dojurio u dvama vozilima, raširivši se kako bi pokrili veće područje. Swanny je izišao i potrčao u Joeovu smjeru prije nego što je ovaj uspio izići iz vozila. Hancock je jurio Swannyju za petama, ignorirajući neprestano trubljenje srditih vozača kojima je prepriječio put zaustavivši vozilo nasred raskrižja. “Pokaži mi”, ispalio je Swanny. Joe je oklijevao, zbog čega se Swannyjeva utroba stisnula u jedan ogromni čvor. Jedva je uspijevao disati zbog užasa koji ga je ščepao. “Samo nam pokaži, dovraga”, oštro je zapovjedio Hancock. “Gubimo jebeno vrijeme stojeći na mjestu. Je li živa? Što god da jest, pokaži nam više.” Joe je provukao prste kroz kosu pa izvukao svoj satelitski mobitel. “Eddie nas je maloprije nazvao sav izvan sebe. Edenina otmičarka poslala mu je snimku jer je željela da Eddie vidi što čini Eden. Zadirkivala ga je govoreći da oteže Edeninu smrt. Rekla mu je da će osveta biti potpuna jer će ubiti Eden i želi da je on gleda dok umire. Što nas navodi na zaključak da će poslati još jednu snimku.” “Pokaži nam” rekao je Swanny dok su mu se nosnice širile od bijesa. Joe je uzdahnuo. “Ovo nije lako vidjeti, stari. Ali moraš ostati pribran. Donovan je pokušava locirati. Nadamo se da će mu se posrećiti pa da će nam znati reći točne koordinate, ili, dovraga, neka nas barem okvirno uputi, pa ćemo je sami pronaći.” Prije nego što su mu Swanny ili Hancock uspjeli reći da prestane otezati i pokaže prokletu snimku, Joe je okrenuo svoj telefon i pritisnuo tipku za pokretanje videozapisa. Hancockov nagli udah zaglušio je prometnu buku i nemilosrdno trubljenje. Swanny je osjetio kao da ga netko šuta u trbuh dok je zurio u događaje koji su se odvijali pred njegovim očima. Otupio je, posve je otupio. Nikada nije osjetio takav užas. Čak ni kada su on i Nathan dva mjeseca trpjeli mučenje i izgladnjivanje. Eden je sjedila vezana za stolac, a krv ju je oblijevala dok joj je otmičarka na još jednom mjestu sjekla lice, praveći dubok rez od njezine jagodične kosti sve do ispod

23 7


brade. Edenin bolan povik ispunio je Swannyjeve oči vrelim suzama. Zatvorio je oči, ne mogavši to dalje podnositi. Nije se ni trudio obrisati suze. Bio je shrvan onime što je vidio da je Eden prisiljena proživljavati. Žena ju je sustavno mučila i otezala njezinu neminovnu smrt. “Usredotoči se, dovraga”, povikao je Hancock. “Moramo proučiti snimku i vidjeti vidimo li išta što nam može otkriti gdje se nalazi. Priberi se, Swanny. Eden nas treba. Ne možeš joj pomoći ako doživiš živčani slom.” Swanny je vidno otresao tugu i bijes sa sebe i usredotočio se na zaslon koji mu se mutio pred očima od suza. “Pokreni ga ponovno” protisnuo je Swanny. “Hancock je u pravu. Moramo gledati onkraj Eden i pronaći bilo što što nam može pomoći. Vrijeme joj istječe. Kada toj ludoj kučki dosadi mučiti Eden i izazivati i nju i Eddieja, ubit će Eden pa ćemo na sljedećoj snimci vidjeti njezino mrtvo tijelo.” Morao se potruditi iz petnih žila kako bi ostavio svoje osjećaje postrani i staloženo pogledao snimku, kao što je činio na svim drugim zadacima. Nije ju mogao gledati dok mu um paralizira i proždire strah za Eden. Morao ga je odagnati i obaviti svoj posao. Bez obzira na sve. Pribravši se i natjeravši samog sebe da objektivno prouči snimku, usredotočio se na okruženje. Ovoga je puta Joe ugasio zvuk jer se nije čulo ništa osim Edenina vrištanja, a Swanny ga nije mogao ponovno slušati. Spoznaja da proživljava agoniju bila je dovoljno mučna. Ako ponovno čuje taj zvuk, Swanny će sići s uma. A bio je opasno blizu rubu. Samo jedan podražaj i strovalit će se preko njega. Nešto mu je zapelo za oko, a njegov puls je pojurio, toliko brzo da je osjetio kako mu bubnja u sljepoočnicama i vratu. “Ispočetka”, zapovjedio je Swanny. Nagnuo se, uzevši Joeu telefon iz ruke i ponovno pritisnuo tipku za reprodukciju, prinoseći telefon očima. Eto. Eto je! Bože dragi. Nosila je njegovu ogrlicu. Bacio je telefon natrag Joeu i stao bjesomučno izvlačiti GPS uređaj iz svog džepa.

23 8


Dovraga. Zašto se toga nije ranije sjetio? Bio je toliko potresen u hotelskoj sobi da nije ni pomislio na to da potraži ogrlicu. Pretpostavio je da će Eden za promociju nositi nešto daleko glamuroznije. “Koji vrag?” oštro je upitao Hancock. “Što se događa? Što si vidio?” “Ogrlicu” hrapavo je odvratio Swanny izvlačeći uređaj. “Dao sam joj ogrlicu s uređajem za praćenje. Rekao sam joj da je nosi kada nije na snimanju ili nekakvom događanju. Nisam ni pomislio da će je večeras nositi. Zacijelo me time htjela iznenaditi pa zato nije željela da je vidim dok se odijeva. Da, predstavljala je dar, nešto posebno, ali nadasve sam se želio pobrinuti da bude sigurna kad ja nisam s njom, iz bilo kojeg razloga. Ali ona ne zna za čip. Nisam želio da pogrešno protumači moju gestu.” Svi su se nagurali oko Swannyja dok je petljao po uređaju, a ruke su mu se toliko tresle da je jedva uspio utipkati naredbe kako bi odredio Edeninu lokaciju. “Hajde, hajde”, frustrirano je mantrao Swanny. “Nije mogla daleko stići za tako kratko vrijeme.” Pogodak! Smlavilo ga je olakšanje. Na karti Pariza pojavila se treptava točkica. Eden je i dalje u gradu! “Imam je!” dreknuo je Swanny. “Idemo.”

23 9


35. POGLAVLJE

ODJURILI su u vozila, gurajući šaržere i podižući jurišne puške na mjesta, namještajući noževe i granate za omamljivanje. Swanny je predao GPS lokator Joeu, koji ih je vozio dok su ih Nathan, Edge i Skylar slijedili. Uz pomoć satelitske navigacije uspjeli su dobiti sliku točne lokacije na kojoj se Eden nalazi. Bila je to kuća u južnoj okolici Pariza, u predgrađu načičkanom kućama. Moraju se i te kako pobrinuti da im ulazak bude čist i da nedužni ne stradaju u unakrsnoj vatri. Swanny se molio cijelim putem. Molio se da je Eden živa. Molio se da njezina otmičarka nije shvatila kako je ogrlica uređaj za praćenje pa je ostavila na lažnoj lokaciji. Jer ako je to slučaj, bili su krajnje i pošteno u kurcu. Morat će početi ispočetka, a svaka je minuta bila dragocjena. “Vozi brže, dovraga”, kiptio je Swanny. “Do daske je, stari”, odvratio je Joe namrgođena lica. “Priberi se. Ne smiješ se prepustiti osjećajima. Nismo sigurni da se nalazi gdje i uređaj za praćenje, a ne možemo banuti u kuću nekih civila i dići ih u zrak.” Swanny je zaškrgutao zubima. Sranje. Da se ne prepusti osjećajima? Kako da to ne učini kad su ga osjećaji i adrenalin prožimali sve do očnih jabučica? A da i ne spominje jebeni užas. Žena koju voli silno pati. Iz vlastitog je iskustva znao kroz što prolazi, a njega su obučili da pretrpi mučenje u vojsci. Eden se tek nedavno susrela s nasiljem. Nije bila stvorena za bol i sakaćenje. Suze su mu ispunile i zažarile oči, ali zatreptao je kako bi ih odagnao, svjestan da su mu potrebni savršen vid i izoštrena osjetila. Možda će dobiti samo jednu jedinu priliku. Ako osjeti prijetnju, luđakinja će vjerojatno ubiti Eden znajući da će i sama umrijeti. Hancock, koji je dotad proučavao uvećanu kartu susjedstva, podigao je glavu. “Čini se da postoje dva ulaza. Sudeći po pozadini na snimci, kladim se da su u podrumu. Mračno je, zidovi su betonski, a pod je izgledao prašnjavo i vlažno.”

24 0


“Stoga ćemo ući tiho i neprimjetno pa je iznenaditi granatom. Eden će biti dezorijentirana, ali vjerojatno već jest od droge”, mračno je rekao Swanny. “Nathan i ja ući ćemo sprijeda”, Joe se oglasio sa svog mjesta za upravljačem. “Ti i Hancock uđite straga. Sky i Edge pokrivat će oba ulaza u slučaju da vam umakne.” “Vraga će mi umaknuti”, zakleo se Swanny. Hancock je složno kimnuo, izgledajući gotovo uvrijeđeno pri pomisli da mu netko može umaknuti. Nakon deset najdužih minuta u Swannyjevu životu, zaustavili su se tri kuće dalje od one koja je upućivala na Edenino prisustvo. Izjurili su i hitro se raspršili, podigavši pištolje. Joe je mahnuo Nathanu, a dao znak Edgeu i Skylar da zauzmu položaj na ulazima dok su Swanny i Hancock jurili, žurno preskačući željeznu ogradu susjedne kuće i stižući do stražnjeg dijela kuće u kojoj je Eden zatočena. Vrata su bila zaključana, ali Swanny se hitro pobrinuo za bravu i tiho pogurnuo vrata prema unutra, lagano i nečujno koračajući podom. Hancock ga je slijedio u stopu, s pištoljem u jednoj ruci i jurišnom puškom u drugoj, pojasom pričvršćenom za nju kako bi mu bilo lakše zapucati. Krv im se sledila u žilama kada su stigavši do stubišta pred podrumom začuli kako još jedan stravični vrisak para tišinu. Olakšanje i bijes borili su se za mjesto dominantnog osjećaja u Swannyju nakon što je začuo Edenin bolni vrisak. Olakšanje što je živa i bijes jer je ta luda kučka rezbari. Swanny i Hancock stali su se šuljati niz stepenice, zastavši tek kada su začuli tihi zvuk nad sobom. Swanny se naglo okrenuo i podigao pištolj, ali opustio se ugledavši Nathana i Joea kako ih slijede na putu u podrum. Zadovoljan zbog pojačanja, Swanny se nastavio nečujno spuštati. Zastao je došavši do kraja zida onkraj kojeg je mogao vidjeti u podrum. Nije želio da žena shvati kako je itko ondje. Morao je odrediti i Edenin položaj i položaj njezine napadačice kako bi mogao strateški napasti. Pomičući se milimetar po milimetar, što je naizgled trajalo satima, Swanny je povirio preko ruba zida u mračno osvijetljeni prostor podruma. Ostao je bez zraka ugledavši Eden vezanu za stolac, kakvu su je vidjeli i na snimci.

24 1


Glava joj je visjela naprijed, a krv joj je lijevala niz lice iz brojnih posjekotina. Njezina je mučiteljica stajala leđima okrenuta Swannyju i njegovu timu, a njezin je smijeh odjekivao prostorijom. “Rekla bih da je vrijeme za još jednu snimku”, samodopadno se oglasila. “Nešto po čemu će te otac pamtiti. Potom ću te rasporiti, ostaviti te da iskrvariš i snimati cijelu stvar. Tvoj će otac platiti za sve što je učinio. Jer je ubio moju majku. Mog oca. Jer mi je oduzeo tolike godine života.” Eden je tromo podigla glavu, neusredotočeno zureći u ženu. Izvila je usne i uzvratila joj pogledom punim mržnje i prijezira. Bilo je očito da je u šoku i vjerojatno još uvijek omamljena učinkom droge. Ali ono što je potom učinila prenerazilo je Swannyja i ispunilo ga ponosom usprkos svom bijesu i strahu koje je osjećao za nju. “Jebi se” protisnula je Eden. Swanny je timu dao znak za pokret prije nego što se žena uspije osvetiti. Bila je u stanju u naletu bijesa ubiti Eden na licu mjesta. Swanny je zavitlao granatu za omamljivanje tako da je pala točno pokraj Edenina stolca i nakratko se sagnuo iza zida kako on i njegovi timski kolege ne bi osjetili udar. Eksplozija je gromko odjeknula popraćena dvama različitim vriscima na što je Swanny pohitao naprijed, praćen Hancockom i ostalima. Žena je klečala i držala se za glavu, ali svejedno je naslijepo posezala za svojim pištoljem, podižući ga u Edeninu smjeru. Swanny nije oklijevao. Smjestio joj je metak u stražnju stranu glave, zbog čega se posve srušila na pod. Potom je odjurio do Eden i stolca na koji ju je bila svezala, lica oblivena suzama koje nisu imale nikakve veze s eksplozijom. Svukao je košulju i pritisnuo je o Edenino lice kako bi zaustavio krvarenje na njezinim obrazima i čelu. Hancock se sagnuo iza nje i hitro prerezao uže kojim je bila vezana za stolac. Smjesta je klonula naprijed, a Swanny ju je uzeo u naručje, podigao je i zaštitnički je zagrlio. “Eden! Eden, dušo, reci nešto, molim te. Možeš li nešto reći? Jesi li još negdje ozlijeđena?” Trepnula je, zbunjeno nabravši čelo. Na trenutak je srela njegov pogled, a

24 2


olakšanje joj je ispunilo oči prije nego što su se zacaklile od suza. Swanny je osjetio kako mu se srce kida dok ju je gledao tako krhku i ranjivu. Pritisnuo je usne na njezino čelo, ne mareći za krv kojom je umrljao vlastito lice. “Swanny”, prošaptala je, glasa promukla od vrištanja. “Da, malena. Ja sam. Sa mnom si. Sigurna si. Nitko ti više ne može nauditi.” “V-volim t-te.” Swanny je izgubio bitku s razornim jecajima koji su mu nahrupili u grlo. “I ja tebe volim, dušo. Bože, mislio sam da sam te izgubio. Mislio sam da sam te izgubio. Nisam to mogao podnijeti.” Eden je zatvorila oči, kriveći lice od bola. “Ostani sa mnom, Eden”, rekao je Swanny skrećući za ugao kako bi je odnio uza stube. “Ostani sa mnom, dušo. Odvest ću te u bolnicu. Sve će biti u redu. Kunem ti se svojim životom.” “N-ne ostavljaj m-me.” Glas joj je bio toliko slab da se morao uprijeti kako bi ga čuo. Poljubio ju je u kosu, želeći je dodirnuti i uvjeriti se da je živa i u njegovu naručju dok je jurio uza stube. “Nikada te neću ostaviti” zavjetovao se.

24 3


36. POGLAVLJE

SWANNY je banuo u bolnicu u središtu Pariza, noseći Eden u naručju. Nije povratila svijest otkad mu je rekla da ga voli, a to ga je prokleto zabrinjavalo. Tko zna što joj je još učinila? Ali nije se mogao natjerati da je ispusti iz naručja kako bi pregledao ostatak njezina tijela i provjerio je li još gdjegod ozlijeđena. Srce mu se kidalo zbog Eden. Tuga i krivnja preplavile su ga u tolikoj mjeri da je jedva zadržavao staloženost. Ali morao je sačuvati snagu radi nje. Morao se pobrinuti da dobije svu potrebnu pomoć. Bez obzira na sve. Potrošit će svoju ušteđevinu za mirovinu i sva uložena sredstva ako bude potrebno. Nabasao je na uplašenu bolničarku, a na sreću, Edge je bio s njime jer bolničarka nije govorila engleski. “Želim najbolju moguću njegu za nju”, rekao je Swanny s natruhom čelične volje u glasu. “I želim da pozovete najboljeg plastičnog kirurga da ispravi štetu na njezinu licu. Neću prihvatiti ništa manje.” Edge i bolničarka smjesta su zažamorili, a bolničarka je potom raširila oči pa smjesta dohvatila telefon i nešto žurno priopćila u slušalicu. “Kog si joj vraga rekao?” oštro je upitao Swanny. I zašto je, dovraga, već nije odvezla? Eden treba hitnu medicinsku pomoć. Potreban joj je rendgenski pregled i provjera od glave do pete kako bi se uvjerili da nema drugih ozljeda. Svim se silama molio da joj je ozlijeđeno samo lice, ali nije mogao znati što je sve pretrpjela, a to ga je ubijalo. Želio je izvješće. Želio je smiriti svoj um, iako je većinom osjećao zabrinutost zbog njezinih porezotina. Ali sve dok je živa - sve dok nije zadobila ozbiljne, smrtonosne ozljede - podnijet će to. Jer je voli bez obzira na njezin izgled. Voli nju. Ne njezinu nevjerojatnu ljepotu ili poznato profesionalno lice. Voli nju i ono što jest. Njezinu dušu. Boli ga kurac za ožiljke, ali odbio je dopustiti da Eden trpi strašnu bol zbog dokaza koji će je do kraja života podsjećati na noćnu moru koju je proživjela. Odviše je dobro znao kakav je to osjećaj, i ako bude imao i malo utjecaja na to, vraški će se pobrinuti da Eden nikada ne mora patiti zbog toga.

24 4


“Samo sam joj objasnio tko je Eden i da joj neće pomoći ako je operira najbolji plastični kirurg u gradu. Stoga pokušava dobiti vrhunskog stručnjaka plastične kirurgije kako bi provjerila može li smjesta doći.” Nakon nekoliko trenutaka, bolničarka je spustila slušalicu i pohitala prema Swannyju i Eden. Potom se žurno obratila Edgeu, pogledavajući Swannyja dok je govorila. “Što je?” oštro je upitao Swanny. Mrzio je jezičnu prepreku. Želio je znati što se točno događa s Eden. “Želi znati prirodu tvog odnosa s Eden te imaš li dopuštenje odobriti zahvat plastične kirurgije.” “Reci joj da sam joj jebeni muž i da jedino ja mogu dati dopuštenje za operativni zahvat te da želim znati što se događa u svakom trenutku.” Edge je prenio Swannyjev odgovor, a bolničarka je izgledala zadovoljno objašnjenjem. Potom je rukom dala znak Swannyju da je slijedi. Znajući da mu je potreban Edge, usprkos potrebi da bude sam s Eden, Swanny je pozvao i njega. Bolničarka ih je hitro uvela u privatni odjeljak, a potom objasnila Edgeu da će, dok čekaju na plastičnog kirurga, obaviti kompletni medicinski pregled, uključujući rendgen, te da će joj pripremiti i očistiti rane kako bi je mogli smjesta operirati čim kirurg stigne. “Samo joj reci da se ja ne mičem s mjesta”, tvrdoglavo je rekao Swanny. “Reci joj da se i ne trudi izbaciti me jer ću razoriti prokletu bolnicu kako bi bio s njom.” Na Edgeovim usnama titrao je smiješak dok je prevodio Swannyjeve riječi. Bolničarka je raširila oči te žurno uzmaknula kao da su je Swannyjev ton i izraz lica nasmrt prestrašili. Ali kimnula je u znak slaganja i uputila Swannyja da polegne Eden na krevet. Swanny je nije želio napustiti ni jedan trenutak, ali nevoljko ju je polegnuo i odmaknuo se kako bi medicinsko osoblje moglo obaviti svoj posao. Ali neprestano je stajao u blizini i zadržavao Edgea u sobi kako bi mu prevodio jer nije želio da mu promakne i jedno jedino slovo. Prekriživši ruke na prsima, stajao je netremice gledajući u Eden dok je medicinsko osoblje jurcalo amo-tamo i obavljalo pregled. Swannyjev bijes samo je porastao kada

24 5


su je razodjenuli pa je ugledao brojne masnice na njezinu prsnom košu i u predjelu bubrega. Stisnuo je šake u pesnice, a napetost je isijavala iz njega u opipljivim valovima. Bolničari su zamijetili njegovo raspoloženje pa su strpljivo obavijestili Edgea o svakom otkriću i činjenici da će dovesti pokretni uređaj za rendgen kako je ne bi morali pomicati. Swanny je kimnuo u znak slaganja, ali lice mu je i dalje bilo namrgođeno. Neprestano je pogledavao na svoj sat, čekajući da stigne prokleti kirurg. Nije želio da se Eden probudi i ugleda si lice, iako bi vidjela tek zavoje. Znala bi da su posjekotine ondje. Ali neka ga vrag nosi ako joj dopusti da pati kao što je on patio, ili da joj ostanu vječne uspomene na to stravično iskustvo. Bolio ga je kurac što nema nikakvo zakonsko pravo donositi medicinske odluke umjesto nje i bio je spreman razbiti svakoga tko mu se usudi proturječiti. Eden se u jednom trenutku naizgled pomaknula, a Swanny se smjesta usredotočio. Zarežao je zapovijed prema Edgeu da je prevede osoblju. Želio je da je drže pod sedativima sve dok je ne operiraju. Nema šanse da joj dopusti da se probudi pa da užasnuto shvati što joj se dogodilo. Ne, sve dok Swanny ne bude siguran da je primila najbolju skrb i da su joj porezotine zbrinute te da će besprijekorno zacijeljeti. Sat poslije dojurio je liječnik odjeven u svakodnevnu odjeću. Smjesta je prišao Eden i sklonio labave povoje s njezina lica. Pomno je proučio rane, mrmljajući dok je dovršavao svoju procjenu. Swanny se vrpoljio od nestrpljenja, čekajući da mu kirurg nešto kaže. Još važnije, da mu kaže da može popraviti štetu. Kirurg se naposljetku okrenuo prema Edgeu i Swannyju. Na Swannyjevo olakšanje, besprijekorno je govorio engleski. “Imamo sreće što posjekotine na licu gospođice Sinclair nisu duboke. Sumnjam da će doći do oštećenja tkiva. Porezotine su vrlo precizne, nisu hrapave. Rekao bih da su ozljede nanesene skalpelom, što mi uvelike olakšava posao.” “Hvala Bogu”, šapnuo je Swanny. “Spremit će je za operaciju, a ja se idem pripremiti i presvući pa ću je čekati u operacijskoj sali. Očekujem da će je izvesti za otprilike jedan sat, a dakako, pobrinut ćemo se da joj bude što ugodnije tijekom cijeloga postupka.”

24 6


Swanny je ispružio ruku kako bi se rukovao s liječnikom. “Cijenim to. Hvala što ste došli tako brzo. To mi nevjerojatno mnogo znači.” “Nema problema. Vrlo dobro znam tko je gospođica Sinclair, a ukrasila je tolike naslovnice časopisa. Bit će mi prioritet - i zadovoljstvo - pobrinuti se da joj ne ostanu trajni ožiljci. Vrlo sam dobar u svom poslu”, ozbiljno je odvratio liječnik. “Nemam razloga vjerovati da operacija neće biti posve uspješna. Trebat će joj vremena da se oporavi, dakako. Neće se moći smjesta vratiti na posao i vjerojatno će se morati podvrgnuti dodatnim zahvatima. Oporavak se neće dogoditi preko noći, ali moje je profesionalno mišljenje da se šteta može ispraviti.” “Neće mrdnuti ni malim prstom”, hrapavo je odvratio Swanny. “I neće sama prolaziti kroz te dodatne zahvate. Pobrinut ću se da dobije sve što treba i želi.” Kirurg je žurnim korakom napustio prostoriju, a osoblje se vratilo u tren oka i počelo spremati Eden za operaciju. Nakon nekoliko minuta, jedna se bolničarka potišteno okrenula Edgeu, iako je pogledala i Swannyja. “Odvest ćemo je u operacijsku salu kako bismo dovršili pripreme za operaciju. Moramo biti u sterilnom okruženju. Znam da će vam biti teško jer je nećete moći vidjeti ili biti s njom, ali uvjeravam vas da je u najboljim rukama. Ako budete čekali u čekaonici pred operacijskom salom na drugom katu, izvještavat ćemo vas s vremena na vrijeme, a kada je vrate u sobu za intenzivnu njegu, moći ćete je vidjeti.” Swanny je prigušeno uzdahnuo, preplavljen strahom i olakšanjem. Što ako operacija ne uspije? Eden nije nimalo tašta žena. Ali nikako nije želio da pati kao što je i sam patio zbog ožiljaka na svome licu. Njezino lice i tijelo bili su ključni za njezinu karijeru i nije želio da bude primorana na prijevremenu mirovinu. Želio je da ima izbor, pa makar je taj izbor odveo u smjeru suprotnom od njega. “Hajde, stari”, tiho je rekao Edge, tapšući ga po ramenu. “Idemo pronaći ostale i sjesti u čekaonicu. Kladim se da Eddie i njezina braća već lete ovamo. Željet će znati sve što se dogodilo.” Swanny je kimnuo i nevoljko dopustio da ga Edge odvede iz Edenine sobe. Otišli su u čekaonicu hitnog prijema gdje su sjedili ostali. Hancock je skočio na noge, a zabrinutost se ocrtavala u svakoj bori na njegovu licu. Prije nego što su ga uspjeli upitati bilo što, Swanny je stao žurno prepričavati situaciju. Hancock je opsovao i šakom udario u stolac pred sobom.

24 7


“Ja sam kriv”, bijesno je rekao. “Ubio sam pogrešnu osobu.” “Nitko od nas nije tragao za sestrom”, tiho je rekao Joe. “Rekli su nam da su majka i kći stradale kada je misija koju je Eddie predvodio otišla kvragu. Stoga je bilo logično usredotočiti se na brata nakon što je Eddie primio prijetnju. Svi smo djelomično krivi jer smo doznali istinu tek kada je bilo prekasno. Vjerovali smo Eddieju na riječ jer su otad prošle godine i godine, a trebali smo detaljno proučiti cijelu situaciju i gledati onkraj sina.” Ali bez obzira na činjenicu tko će preuzeti odgovornost na sebe, Swanny je u srcu znao da je on i samo on odgovoran za Edeninu otmicu i mučenje. Nikako je nije smio ostaviti samu. Trebao je ustrajati na tome da sve vrijeme bude uz nju. Otmičarka prerušena u sluškinju nikada ne bi dobila priliku ući u Edenin apartman da je Swanny bio ondje. S tom će krivicom živjeti do kraja života.

24 8


37. POGLAVLJE

SATI su se vukli, naizgled se pretvarajući u dane. Svaka je minuta prolazila stravično sporo. Swanny nije mogao sjediti. Koračao je amo-tamo malenom čekaonicom dok su Hancock i ostatak njegova tima sjedili na kaučima i stolcima, natmurenih lica. Nisu ni pokušavali natjerati Swannyja da se pribere ili sjedne i pokuša se opustiti. Svi su znali kako se osjeća u vezi s Eden. Također su znali da se, iako to nije izgovorio naglas, smatra odgovornim za njezinu otmicu i mučenje. U jednom trenutku, kao da se više nije mogla suzdržavati, Skylar je ustala i prišla Swannyju. Iznenadila ga je čvrsto ga zagrlivši, a on je sagnuo glavu prema njezinoj mnogo nižoj figuri kako bi čuo što mu govori. “Nastoji se ne brinuti toliko, Swanny. Znam da je voliš, ali Eden je snažna. Oporavit će se. Vidio si ono najgore u brojnim situacijama, ali također si vidio i kako su žene zamalo stradale. KGI još nije podbacio u misiji, a bogme to ne namjeravamo učiniti ni sada. Ovoga smo puta uklonili pravu prijetnju. Sve na što se Eden sada treba usredotočiti jest oporavak i ozdravljenje, a znam da ćeš se ti pobrinuti da se to i dogodi.” Swanny joj je uspio uzvratiti slabašnim osmijehom te je zagrlio. “Hvala, Sky. Neću lagati. Na korak sam od toga da skroz poludim kao ranije, ali to neće koristiti Eden. Mogao sam sjebati i previdjeti ogrlicu da se nisam smirio i objektivno pogledao snimku. A tada bi još uvijek bila u kandžama one kučke, i vjerojatno mrtva. Ne mogu izbaciti taj prizor iz glave ma koliko pokušavao. To kako smo upali i ugledali Eden onako krvavu i poraženu. Nisam siguran da ću to ikada preboljeti. Posebno jer znam da sam ja to skrivio.” Skylarine oči ispunio je bijes. “Kurca si ti to skrivio. Swanny, nitko nije kriv. Dobili smo krive informacije i poveli smo se za njima. Osim toga, ti si uspio locirati Eden prije nego što je bilo prekasno. Zapamti to, a ostalo zaboravi.” “Hvala ti”, protisnuo je. Nije mogao reći ništa više jer nije želio lagati Skylar. Bio je opasno blizu da izgubi kontrolu. Što su duže sjedili - točnije, stajali - i čekali, to su mu strah i briga snažnije

24 9


grčili utrobu. Tijek njegovih misli prekinuli su Eddie, Raid i Ryker koji su banuli u čekaonicu, a Eddiejev pogled bio je unezvijeren. Izgledao je deset godina starije. Oči su mu odavale iscrpljenost, a ruke su mu drhtale. “Kako je? Gdje je?” oštro je upitao Eddie. “Želim je smjesta vidjeti.” Ustavši, Hancock se ugurao između Eddieja i njegovih sinova te Swannyja i ostatka tima. “Ja sam kriv za to”, tiho je rekao Hancock. “Ubio sam pogrešnu osobu. Kći za koju si mislio da je poginula u unakrsnoj vatri preživjela je. Ona je progonila Eden i pokušala je ubiti.” “Ona je na snimci?” promuklo je upitao Eddie. “Ništa nije rekla, iako mi je poslije poslala poruku izazivajući me. Govoreći mi da će pravda konačno ugledati svjetlo dana, ali nisam imao pojma. Pomislio sam da je možda riječ o nekoj ludoj uhodi opsjednutoj s Eden. Nikada nisam ni pomislio na nekog drugog osim na sina. To je bilo jedino logično!” “Nemoj se gristi zbog toga”, rekao je Hancock. “Svi smo odgovorni što nismo zaštitili Eden onako kako je trebalo.” “Gdje je?” ispalio je Raid. Swanny je nato iskoračio, ne želeći dalje dopustiti Hancocku da vodi glavnu riječ s Edeninom obitelji. “Operiraju je”, objasnio je Swanny. “Pozvali su plastičnog kirurga - najboljeg - da se pobrine za posjekotine na njezinu licu tako da joj ne ostanu trajni ožiljci. Ostale ozljede nisu ozbiljne. Napravili su rendgenske snimke i obavili detaljan pregled. Pretučena je, ali ništa nije slomljeno. Problem je jedino s licem, ali kirurg me uvjerio da će postaviti temelje potpunom oporavku njezina lica.” “A tko je to, dovraga, odobrio?” oštro je upitao Ryker. “Ja”, smireno je odvratio Swanny, pripremajući se na izljev bijesa koji će vjerojatno uslijediti. Eddie i Raid zbunjeno su ga pogledali prije nego što je Eddie iznova povratio dar govora. “Zašto niste mene pitali? Ja sam njezina obitelj. Trebali ste mi barem javiti, i ja sam

25 0


trebao biti prokleta osoba koja će dati dopuštenje za bilo kakav tretman ili operaciju. Što uopće znaš o tom kirurgu? Jesi li ga proučio?” Swanny je podigao dlan, a grub izraz njegova lica u trenu je zaustavio Eddiejevu bijesnu tiradu. “Volim vašu kćer, gospodine Sinclair.” U svoju je izjavu uključio i braću dok je pogledavao Edeninu obitelj. “I ona voli mene.” Edenina obitelj nato je odgovorila šokom. Eddie je rastvorio usne kao da želi nešto reći, ali Swanny je uporno nastavio. Želio je povući oštru crtu čisto u slučaju da Eddie poželi preuzeti stvar u svoje ruke i zapostaviti Swannyja. Vraga će se to dogoditi. “Ja sam odlučio. Rekao sam osoblju da sam joj muž. Možda trenutačno nisam, ali sigurno namjeravam biti ako to Eden bude željela.” Dotaknuo je svoj ožiljak, namjerno prizivajući pozornost na njega, što nikada prije nije učinio. “Vidite to? Je li to zbilja ono što želite za svoju kćer? Za svoju sestru? Nema šanse da ikada dopustim da joj lice ostane trajno unakaženo i obilježeno. Karijera joj je važna i nikada je ne bih lišio tog izbora. Sama će odlučiti što će učiniti, ali tako mi Boga, imat će pravo na izbor.” Eddiejeve oči i oči njegovih sinova odgovorile su mu nevoljkim priznanjem. “Koliko je dugo operiraju i znaš li kada će operacija završiti?” ubacio se Ryker. Swanny je uzdahnuo, frustriran jer je već prošlo nekoliko sati. A preostajao mu je još jedan problem kojim se morao pozabaviti. “Izišli su prije pola sata i rekli da je još operiraju, ali da je dobro. Kirurg radi polako i iznimno pažljivo kako bi se pobrinuo da joj ne ostanu trajni ožiljci. Nakon što je vrate u sobu za oporavak, netko će je moći vidjeti. I samo da znate, to ću biti ja.” Netremice je zurio u Edeninu obitelj, kao da ih izaziva da se usprotive. “Kada je premjeste u vlastitu sobu, svi ćete je moći vidjeti”, rekao je. Eddie je izgledao kao da se sprema pobuniti. Oči su mu odražavale očiglednu borbu dok je procjenjivao situaciju i odlučivao hoće li protestirati. Potom je pogledao Swannyja. “Voliš moju kćer? I ona voli tebe?”

25 1


“Da, gospodine”, spremno je odvratio Swanny. Eddiejeva ramena klonula su kao da mu je najednom sav zrak napustio pluća. “U redu. Neću se protiviti da ti odeš k njoj dok se oporavlja. Ali želim je vidjeti što prije.” “Trebate znati još nešto”, rekao je Swanny dok je Eddie sjedao na stolac. “Eden zna sve. Ispričao sam joj one noći kada je napadnuto njezino vozilo. Morao sam je nagnati da shvati razmjere opasnosti, ali i zaslužila je znati koji se vrag dogodio kada joj je automobil dignut u zrak, a vozač ubijen. Eddie je zario lice u dlanove, svladan osjećajima. Glas mu je bio ispunjen suzama. “Bože, ja sam kriv za to. Za sve. Zakleo sam se da se nikada ništa neće dogoditi mojoj djeci. A sada Eden plaća za moje grijehe iz prošlosti. Ne znam hoće li me ikada više moći pogledati u oči.” Swanny se smekšao na muškarčev očigledni iskaz tuge. “Gospodine, jednu sam stvar brzo naučio o vašoj kćeri. Ima najveće, najnježnije i najmekše srce na svijetu. Da, bila je uzrujana i šokirana. Ali uvjeren sam da se neće ljutiti na vas ili vas odbiti vidjeti. Voli vas, cijelu svoju obitelj, i previše. Eden nije takva. Nije sklona mržnji. Niti je zlopamtilo.” “Doista dobro poznaješ moju kćer”, tiho je odvratio Eddie. Swanny se naglo okrenuo, zaboravivši na Edeninu obitelj i sve prisutne kada ga je zazvala bolničarka koja je upravo ušla u čekaonicu. Pohitao je do nje, nadajući se vijestima o Eden. Bolničarka ga je dočekala sa širokim osmijehom. “Gospođica Sinclair odvezena je s operacije u sobu za oporavak. Pri svijesti je, ali još je malo ošamućena i zbunjena. Možete doći vidjeti je. Ostat će ondje četrdeset pet minuta prije nego što je premjestimo na odjel. Želimo se uvjeriti da bol koji osjeća nije prejak i da ne pati od mučnine zbog anestezije.” “Ali dobro je?” upitao je Swanny, zadržavajući dah sve dok mu se nije zavrtjelo u glavi. Bolničarka se ponovno nasmiješila. “Da, sve je u redu. Dođite. Odvest ću vas kako biste je vidjeli.” I ne osvrnuvši se prema ostalima, Swanny je odjurio za bolničarkom žudeći vidjeti

25 2


Eden na svoje oči i uvjeriti se da je dobro i pri svijesti. Ali opet, morao je provjeriti i hoće Ii mu ikada moći oprostiti jer je dopustio da joj se to dogodi. Bolničarka ga je uvela u sobu za oporavak i mahnula prema Eden, uz čiji je krevet stajala druga bolničarka i pregledavala je. Swanny se polako približio krevetu, a želudac mu se stisnuo dok je promatrao brojne zavoje na njezinu licu. “Je li budna?” šaptom se obratio bolničarki pokraj kreveta. Bolničarka se nasmiješila, kimnula pa mu dala znak da sjedne s druge strane kreveta. “Eden? Eden, dušo, čuješ li me?” tiho je upitao Swanny. Eden se polagano okrenula prema njemu, a pogled joj se smjesta smekšao prepoznavši ga. “Znala sam da ćeš doći”, promuklo je prošaptala. “To mi je jedino pomoglo da zadržim razum. Znala sam da ćeš doći. Jako sam se bojala da te nikada više neću vidjeti.” Suze su ispunile Swannyjeve oči, a bolničarka koja je provjeravala Edenine vitalne funkcije diskretno se udaljila. “Kako me možeš i pogledati, znajući da sam te iznevjerio”, protisnuo je. “Ja sam kriv što su te oteli. Nikada te nisam trebao ostaviti samu. Ne znam kako ću se pomiriti s time.” Eden je slabašno prinijela ruku njegovu obrazu i nježno mu pomilovala lice hladnim jagodicama prstiju. “Nisi ti kriv. Bila sam odviše naivna. Trebala sam znati, ali bilo je prekasno kada mi je sinulo da ne bi trebala biti ondje. Upozorio si me, a ja nisam slušala.��� Swanny je posegnuo za njezinom rukom i pritisnuo joj dlan na svoje usne dok su mu se suze bešumno slijevale niz obraze. “Donio sam te ovdje i zahtijevao sam da pozovu najboljeg plastičnog kirurga u Parizu. Nisam mogao dopustiti da živiš s neprestanim podsjetnicima na ono što ti se dogodilo. Znam koliko ti je važna tvoja karijera. Stoga sam odlučio dati operirati tvoje posjekotine. Kirurg je rekao da ćeš za nekoliko mjeseci, i uz nekoliko dodatnih zahvata, biti kao nova.”

25 3


Eden mu se nasmiješila s tolikom ljubavlju u očima da mu je zastao dah. Bože dragi, i dalje ga voli. Rekla mu je to netom prije nego što je izgubila svijest kada ju je odnio iz užasa koji je preživjela. “Nije me briga za moje lice ili karijeru, Swanny. Stalo mi je samo do tebe”, odvratila je, a iskrenost joj se jasno nazirala u glasu. “Sve dok imam tebe i sve dok me voliš, ništa mi drugo nije važno.” Swannyju je bilo potrebno neko vrijeme da se pribere. Da se pokuša riješiti suza i osjećaja koji su mu stezali grlo toliko snažno da nije mogao govoriti - ni disati. “Volim te”, slomljeno je rekao. “Jako te volim, Eden. Ti si čudo. Moje čudo. Dar koji nikada nisam ni pomišljao da ću ga dobiti. Tako sam prokleto zahvalan na tebi. Nikada nećeš znati koliko mi značiš, ali mogu ti govoriti svaki dan do kraja naših života koliko te zapravo volim.” Eden je raširila oči, a ruka joj je iskliznula iz njegova stiska dok je zurila u njega. Pročistivši grlo i shvativši zašto šokirano zuri u njega, Swanny je pokušao ispraviti svoj krajnje bijedni pokušaj prosidbe. “Udaj se za mene, Eden”, rekao je promuklim, suznim glasom. “Budi sa mnom. Ostani sa mnom zauvijek. Znam da moramo uskladiti puno toga s obzirom na naše karijere, ali želim da znaš da ću uvijek podržavati tvoje odluke. Nikada neću stajati na putu tvoje karijere. Samo želim tebe.” Ovoga je puta Eden zasuzila, a oči su joj se zacaklile i zablistale. Ali na licu je također imala vedar smiješak koji se činio neskladnim s njihovim okruženjem. Upravo je dovezena s operacije. Zacijelo je sve boli i ošamućena je, a opet je obasjavala prostoriju poput sunca nad jezerom Kentucky u srpnju. “Udat ću se za tebe, Swanny. Tako te volim. I u pravu si. S vremenom ćemo to riješiti. Ali trenutačno samo želim otići kući s tobom. Provesti nekoliko mjeseci oporavljajući se. Tada ćemo se uhvatiti ukoštac sa svojim karijerama i napraviti kompromise. U tome je cijela poanta ljubavi.” Swanny se nagnuo i nježno je poljubio u usta, jedno od rijetkih mjesta na kojima nije imala povoje koji su joj skrivali lice. “Nemam prsten - još. Ali budi i te kako sigurna da ćeš nositi moj prsten kada napustiš ovu bolnicu. A tada ću te odvesti kući u Tennessee. Kupit ću ti savršenu kuću

25 4


na jezeru pa ćeš moći sjediti, uživati u pogledu na vodu, odmarati se i oporavljati dok te ja služim i rukama i nogama.” Eden se snažnije osmjehnula, a potom gurnula dlan u njegov i stisnula ga. “Tata će me htjeti predati, a moja će braća željeti biti ondje. Ali inače ne želim ogromno slavlje. Bez paparazza, javnog obznanjivanja naših zaruka ili vjenčanja, i definitivno ne želim proklete slike posvuda u časopisima. Bit će to naš dan i želim da takav i ostane, intiman i privatan.” “Kad smo kod tvoje obitelji, svi su ovdje. Stigli su maloprije i svi umiru od brige zbog tebe. Kada te premjeste u tvoju sobu, javit ću im da te mogu doći vidjeti. Ali zasad sam rado sebičan i držim te samo za sebe dok te ne premjeste.” Njezine su oči zablistale usprkos ošamućenosti od anestezije i bola za koji je bio uvjeren da ga osjeća. “Slažem se s tvojom sebičnošću i vjeruj mi kad ti kažem da ću biti vrlo posesivna prema tebi i vremenu s tobom. Ne mogu zamisliti bolji oporavak od toga da ga provedem s tobom u našem domu, s nekim koga volim više nego što sam ikada zamišljala da ću voljeti neku osobu.” Swannyjevo je srce nabujalo do te mjere da je pomislio kako će se rasprsnuti. Nisu mu smetale čak ni suze koje su mu iznova nahrupile u oči. Ta žena koja leži u bolničkom krevetu sobe za oporavak tako je snažna, a opet beskrajno nježna, puna ljubavi i nesebična. Prošaptao je zahvalu Bogu jer se sretno vratila. Njemu, kamo i pripada. I već je počeo zamišljati savršenu kuću na jezeru. Sa savršenom terasom i molom s pogledom na jezero, nedaleko od KGI-eva kompleksa. Ali nije imao želju zarobiti sebe i Eden unutar njegovih zidova. Želio je posebno mjesto samo za njih dvoje. Njihovo utočište gdje će se moći usredotočiti jedno na drugo i budućnost odjednom blistaviju od sunca.

25 5


EPILOG

EDEN se lijeno protezala na ležaljci smještenoj na širokoj drvenoj terasi udaljenoj tek nekoliko metara od površine vode. Sunce ju je grijalo, ispunjavajući joj tijelo ugodnim osjećajem tromosti. Osjećala se poput zadovoljne mačke koja se izležava na suncu. Bio je to lijeni dan. Najbolji. Preplavilo ju je zadovoljstvo pa je pogledala laptop na stoliću pokraj svoga stolca. Ah. Može pričekati. Usredotočila se na staklenu površinu vode koja se presijavala na suncu, blistajući poput raspršenih dijamanata. Posjedila je još nekoliko minuta, a potom nevoljko pogledala na svoj sat. Uzdahnula je i posegnula kako bi uzela svoj laptop. Swanny će uskoro doći kući i morala je biti upoznata s detaljima kako bi mogli raspraviti o situaciji kada stigne. Bio je u kompleksu zbog izvješća o posljednjoj misiji njegova tima koje su na sastanku prenosili starijoj braći Kelly. Ispunio ju je nalet ponosa kada je pomislila na Swannyja i njegov posao. Iako ju je nerado ostavio prvi put nakon onog užasnog događaja u Parizu, Eden ga je poticala da ode. Bila je to plemenita misija, riječ koju je brzo usvojila boraveći u blizini članova KGI-a. Swannyjeve obitelji. A sada i njezine šire obitelji. Zbližila se s ocem i bratom više nego ikada prije. Doputovali su prilikom svake operacije kojoj se morala podvrgnuti nakon one prve u Parizu. Bili su ondje uz Swannyja, pružajući podršku njoj - i njemu - uz svaki zahvat dok joj je lice polagano poprimalo uobičajen izgled. A sada? Nije bilo ni traga blagim ožiljcima prisutnima nakon prve operacije. Prvi je kirurg obavio besprijekorno precizan posao i sveo ožiljke na minimum. A popratne operacije izveli su najbolji plastični kirurzi u Sjedinjenim Državama. Svakoga puta, Eden je odletjela KGI-evim mlažnjakom u Kaliforniju, gdje se diskretno prijavila u bolnicu kako bi se podvrgnula zahvatu uz pomoć kojeg će joj lice

25 6


ponovno postati besprijekorno. Ožiljci joj nisu smetali, ali Swanny je ustrajao u tome da ne ostane doživotno unakažena kao on. Potišteno se nasmiješivši, kao i uvijek kada bi razmišljala o njegovoj ustrajnosti u odnosu na tu temu, pustila ga je da istjera svoju volju s obzirom na to da je bio toliko uporan. Volio ju je. I znala je da zato što je voli želi samo najbolje za nju. Želio je da ima izbor. Podržavao je njezin povratak karijeri, jednako kao što je ona podržavala nastavak njegove. Istina, bila je opasna. Istina, živjela je u strahu da se možda neće vratiti sa zadatka, ali taj je strah dijelila sa svim ženama članova KGI-a. Taj ih je strah povezao i uvukao Eden u bliski krug žena Kellyjevih, kao i supruga vođa drugih timova. Maren, žena vođe jednog tima, bila je vrhunska liječnica s lokalnom praksom te je često posjećivala Eden, skrbeći za to da se Eden dobro opravlja nakon svake operacije. Sve su je žene objeručke prihvatile. Prigrlile su je, a bilo je očito kako iznimno cijene Swannyja te da im je Eden draga, ako ni zbog čeg drugog, onda zbog činjenice da je prihvatila Swannyja takvog kakav jest te u njemu prepoznala prekrasnog muškarca kakav je i bio. Eden je podigla poklopac laptopa, a potom otvorila pretinac elektroničke pošte kako bi potražila poruku svog agenta s temom Edenina povratka u svijet manekenstva. I to, što je bila prava ironija, za Ariju. Željeli su napraviti novu kampanju. Ovoga puta za drugi proizvod. Posljednja je kampanja pobrala ogroman uspjeh - iako je Eden bila uvjerena kako vijest o pokušajima njezina ubojstva nije odmogla. Ali željeli su njezino lice na novom proizvodu. I, pa, bila je spremna. Prije? Ne, nije bila. Iznimno je uživala u samoći sa Swannyjem. Njih su se dvoje vjenčali na jezeru Kentucky, unutar zidina KGI-eva kompleksa kako bi zadržali potpunu privatnost. Njezin otac i braća prisustvovali su vjenčanju, a baš kao što je Eden željela, svečanost je bila mala i intimna. Bez fotografa, paparazza, dugog popisa uzvanika i sličnih stvari. Prisustvovali su samo ostali članovi KGI-a, njihove žene i djeca, njezina obitelj i, naravno, Swanny.

25 7


Još se uvijek smiješila kad bi se prisjetila dana svog vjenčanja. Ustrajala je na tome da netko fotografira nju i Swannyja, usprkos činjenici da joj lice tada još nije posve zacijelilo pa su se blijede crte nazirale na fotografijama. Ali ona i Swanny toliko su se snažno osmjehivali da su sjajili. Ne bi mijenjala tu fotografiju - taj trenutak - ni za što na svijetu. “Bok, ljepotice.” Sjena se nadvila na nju i spustila svoje tople usne na njezine, a potom su joj još toplije ruke kliznule uz noge do ruba njezinih kratkih hlačica. Njezin se muž vratio kući. “Bok i tebi, frajeru.” Eden se divila trudu koji je Swanny ulagao kako bi je uvjerio da je i dalje prelijepa. Jednako prelijepa u njegovim očima kao on u njezinim. Kakav su samo bili par! “Kako se osjećaš?” upitao je spuštajući se na stolac pokraj njezina. Upila je prizor pred sobom. Na sebi je imao vojničke hlače i bijelu majicu bez rukava ispod koje mu se ocrtavao svaki mišić. Poželjela se uspeti na njega i napastovati ga upravo tu na terasi, ne mareći za ostatak svijeta. “Dobro sam”, uvjerila ga je. “Samo sam čitala mail koji mi je Nigel poslao u vezi s

Arijinim ugovorom.” “Ah”, rekao je Swanny. “I? Hoćeš li pristati?” Nije bilo nezadovoljstva. Ni osude. Glas mu je odavao isključivo podršku. Ništa što bi upućivalo na njegovo mišljenje o tome što treba učiniti. Ta njegova osobina bila joj je jedna od najdražih. Nije se osjećao nimalo ugroženo zbog njezine karijere i iz petnih se žila potrudio kako bi se pobrinuo da zadrži svoju karijeru. Prepuštao joj je izbor u potpunosti, ali Eden se nije nimalo zavaravala misleći da njezin izbor neće utjecati na njega. Jasno joj je dao do znanja da je bezuvjetno podržava i da ima slobodu birati svoje zadatke. Međutim, ustrajao je u tome da pođe s njom na svaki od njih. Radio je kao njezin tjelesni čuvar, zajedno s Micom i Davidom. Nije bila sigurna da je ikada prebolio onaj grozni dan u Parizu kada su je oteli i podvrgnuli mučenju. Iako ni na koji način nije usporavao nastavak njezine karijere, Swanny bi uzeo dopust za svako njezino snimanje bez obzira na to koliko dugo ili kratko bilo. I dalje je živio u strahu da će mu je netko oteti i pratio je na svakom koraku nakon što se odlučila vratiti na posao.

25 8


Nakratko ga je proučila pogledom punim ljubavi, a potom je, zato što može i zato što mu to nikad nije govorila u dovoljnoj mjeri, izjavila: “Volim te.” Njegov je pogled postao topao, a sunce i odsjaj vode zablistali su u njegovim zelenim očima. “I ja tebe volim, dušo.” “I, da. Pristat ću”, odlučno je odvratila. “Dobro. Ponosan sam na tebe. Znam da je bilo potrebno mnogo hrabrosti da doneseš tu odluku.” Srce joj je nabujalo. Tako ju je dobro razumio. U svome mladom braku provodili su gotovo svaki trenutak zajedno, učeći i razvijajući se. Već su bili vrlo daleko ispred većine parova, a zajedno su tek nekoliko mjeseci. Bio je svjestan njezinog oklijevanja. Njezine nesigurnosti o tome jesu li joj ožiljci još vidljivi. Razumio je to vrlo dobro, jer je posljednjih nekoliko godina i sam živio s njima. Bio je njezin glavni oslonac. Njezina podrška. I njezin najveći poticatelj. Neprestano joj je govorio da je prekrasna. “Kad krećemo?” upitao je Swanny. Tek tako. Jednostavno rečeno. Bez pitanja. Bez zadrški. Samo čvrsti podsjetnik da je podržava bez obzira na sve. Bože, kako obožava tog muškarca! “Sljedeći tjedan” promrmljala je. “Je li to dovoljno vremena da obavijestiš svoj tim da ćeš neko vrijeme biti izvan pogona?” Kimnuo je. “Aha. Već sam sve riješio. Kad sam s tobom, ili ne preuzimaju misiju ili me, ako je baš nužno, mijenja jedan od braće Kelly. Nathan i Joe ionako razmišljaju o upošljavanju novoga člana. Ima nas manje nego u ostalim timovima i dobro bi nam došao šesti član upravo u ovakvim situacijama. Osim toga, čak i kad jesam u pogonu, dodatni kolega koji će ti čuvati leđa nikada nije naodmet.” Eden je razmislila o Swannyjevim riječima, a potom ga pogledala. “O čemu razmišljaš, dušo? Znam taj pogled. Nešto ti je na umu.” “Jeste li ikad razmislili o tome da pitate Rykera da se pridruži timu? Služili ste zajedno u vojsci, a on je na neki način i dalje aktivan, s obzirom na svoj posao.” Swanny se nacerio. “Je li to moja cura vidovita? Ili si možda prisluškivala naše razgovore?” Podigla je jednu obrvu. “Ne. Ali sad si me zainteresirao.”

25 9


“Zapravo smo razmišljali o tome. Ovisi o tome koliko je zahrđao i koliko je održavao svoje vještine, ali da, razgovarali smo o toj mogućnosti. Sve ovisi o tome koliko ćemo vremena moći posvetiti za njegovu obuku.” Eden je uzdahnula. “Osjećam se glupo što sam to uopće predložila, bez obzira na to što ste već razgovarali o tome. Sigurno sam mazohistica jer uopće razmišljam o tome da pribrojim još jednu osobu svojoj brizi kada pođete u misiju.” Swanny joj se nježno nasmiješio, a potom posegnuo preko stola kako bi uhvatio njezin dlan, stisnuvši ga prije nego što je isprepleo prste s njezinima. “Uvijek ću ti se vratiti, ljepotice. Daješ mi razlog da se vratim kući. Svaki prokleti put.” “Jednako kao što ću se ja uvijek vratiti tebi”, odvratila je Eden, smiješeći se nježno kao i on. “Bez obzira na to što ideš sa mnom. Oboje ćemo se uvijek vratiti na jezero Kentucky.” Swanny se nagnuo upravo u trenutku kada se i sama počela naginjati, ali to je nije iznenadilo, s obzirom na to da su bili jako usklađeni jedno s drugim. Usne su im se srele u najslađi poljubac. Okupani suncem rasplesanim na površini jezera, sjedili su ondje isprepletenih ruku, znajući da će, ma kamo ih život ili njihovi poslovi odvedu, uvijek imati “dom” kojemu će se moći vratiti.

26 0


Maya Banks- kgi 9.k - Kad svane dan