SJENA JEDNOG TAIBA

Jedni su mirno gledali u plafon, drugi se prevrtali, treći šaptali dove i sure koje su znali. Neki su i spavali. On je ponavljao u mislima riječi kojih se držao od kako je ovaj rat počeo. Ponavljao je zikr La havle ve la kuvvete illa billahi, da nema moći i snage osim u Boga i tako je i zaspao.

Probudili su ih prije zore. Mnogo puta uvježbani u rekordnom vremenu su ustali, uzeli svoju opremu i bili na kamionu pred bazom.

Minut-dva sačekali su komandira a onda je kamion krenuo.

-Momci, da bude jasno, ovo nije jedna od vježbi, s jutrom se očekuje napad na jedno naše selo i mi imamo naređenje da prije tog napada napadnemo njih. Pregledajte polahko još jednom svoju opremu i kad izađemo iz kamiona neću da čujem nijednu riječ dok ja ne upitam.

Nakon nepun sat vožnje kamion je stao i oni iskočiše željni da vide gdje su.

Kamion je stao na kraju šumskog puta, pored betonskog korita.

Dočekalo ih je pet-šest ljudi s linije.

Postrojili su se u zbornu liniju i čekali da komandir završi razgovor sa tim ljudima. Okrenuo im se i rekao da imaju deset minuta da klanjaju sabah. Svi su već ustajanjem u bazi uzeli abdest i samo pogledaše u komandira.

Komandir pogleda u njega. Ponovo je bio efendija. Istupi naprijed i okrenu se u pravcu gdje im rekoše da se nalazi kibla. Osjetio je tremu poput one kad u medresi prvi put pod budnim okom profesora predvodiš džemat. Glas mu se činio i previše drhtav a opet i previše tih. Hladna zemlja na koju položi čelo na sedždi dođe mu kao mehlem, da ga smiri, da ga razbudi. Drugi rekjat je klanjao mnogo lakše, osjeti čak i neku posebnu milost kroz taj čin da ipak u tako odabranom društvu ima nešto što ga promeće naprijed. Nakon namaza tiho prošaputa dovu Bogu: «Ne daj mi Bože da svojim kukavičlukom i nesposobnošću ukaljam ovo zvanje svoje!»

Krenuli su u koloni jedan za drugim. Prvo uzbrdo, pa nizbrdo sve dok ne stigoše u malo seoce u podnožju brda. Dvojica koja bjehoše iz tog mjesta prođoše naprijed do komandira i uskoro i ostalima objasniše gdje su neprijateljske linije.

Trenutak rasporeda za borbu bio je ujedno i znak kako ih je komanda vidjela na obuci.

43