Posljednja priča ovog poglavlja je o jevrejskom učenjaku koji je sakupio četrdeset sanduka knjiga, povodom čega Bog objavljuje poslaniku toga vremena da saopći tome učenjaku da od svega toga neće imati nikakve koristi ako ne ispuni tri uvjeta: 1. da odstrani ljubav iz svoga srca prema ovome svijetu; 2. da ne održava veze sa vladarimatiranima; 3. da ne vrijeđa i ne uznemirava nikoga. Ova priča slična je priči drugog dijela Baharestana koja glasi: Ibn-i-Muqaffa' priča: Indijski učenjaci su zatražili za prijenos svojih knjiga (spisa) karavan od sto deva. Car je tražio da se to skrati i svede na deset deva, pa je to najzad reducirano na četiri rečenice: 1. upućivanje careva na pravdu; 2. preporučivanje dobročinstva gospodarima, a pokornosti podanicima; 3. umjerenost; 4. čednost žena. (Baharestan, 16) Četvrti huld - ovdje Fevzi daje izbor pjesama ili odlomaka, mahom gazela od domaćih i turskih pjesnika koji su pisali na perzijskom jeziku. Među njima je i nekoliko pjesnika Irana. Iznimno, on tu donosi i jednu pjesmu (hronogram) na turskom jeziku od pjesnika Hajalija.40 Peti huld - Priča o starici i poslaniku - napisana je po ugledu na priču šestog poglavlja Baharestana (str. 51-2): Poslanik Muhammed je rekao starici da starice neće ući u Džennet. Ova starica poče da plače. Poslanik reče: "Bog će ih učiniti mladim i ljepšim nego što su bile da bi ih uveo u Džennet." Fevzi je priču proširio, dao joj više opisa i dijaloga. Priča o čovjeku koji je izgubio kravu podsjeća nas na priču koju je dao Abu Hamid al-Andalusi al-Garnati u svoi me djelu Tuhfat' u-lalbab, (Journal Asiatique, 1925., juillet, str. 23).
Hayali (Mehmed-beg) je poznat pod imenom Bekar Memi. On je turski pjesnik epohe sultana Sulejmana Veličanstvenog. Rođen je u Vardar Yeniceci (Rumeliji). Nalazio se u krugu carskih pjesnika. Čitav život proveo je kao skrušeni derviš. Kao pjesnik je veoma plodan. Pjesme su mu snažno obojene misticizmom. Umro je u Edreni 1556. godine. Vid. M. Kocaturk, Turk Edebiyati..., 328. 40
38