Page 1

www.dobrinj.hr

list Općine Dobrinj broj 53. godina 18. prosinac 2019.

Sretan Božić i novu godinu želi vam Općinsko vijeće i načelnik !


Uvodno slovo

DRAGI ČITATELJI ! Uz sva promišljanja kako započeti uvodnik posljednjeg ovogodišnjeg izdanja našega glasila, iznova se nameću uobičajene početne riječi – vrijeme je za još jedno podvlačenje crte. I doista je tako; valja podvući crtu pod 2019. godinu, usporediti planirano i učinjeno, te se s nadom okrenuti ka novoj, brojčano barem gledano zanimljivoj, 2020. godini. Ipak, podvlačeći crtu pod 2019. godinu, prije razmatranja ostvarenog, dužnost mi je ali i tuga prisjetiti se da je iznad te crte, kao nenadoknadiv gubitak, ostalo čak četvero naših uglednika. Svaki je od njih desetljećima ostavljao djelić sebe, u onom što će ostati baština za brojna pokoljenja. Napustili su nas akade-

mik Petar Strčić, počasni građanin naše općine te prof. dr. sc. Josip Kirinčić, Ivan Pavačić Jecalić i Svetko Ušalj redom dobitnici najvišeg priznanja Općine Dobrinj, nagrade za životno djelo. Dio ovog broja „Fanta“ posvetili smo njihovoj uspomeni. Godina 2019. bila je godina uspješno realiziranih planova i projekata, godina ispunjena uspjesima naših žitelja na raznim poljima i područjima, godina, koju ćemo, barem po njenoj „završnici“, pamtiti po gotovo ekstremnim oborinama, godina sačinjena od svega onoga što jedno razdoblje od 365 dana inače čini. Pred nama je 2020. godina. Donijet će, to je sigurno, jedan dan više. Kaže se da je svaka godina knjiga s neispisanim

bijelim listovima. Takva dolazi pred nas, a na nama je, koliko možemo, da je ispišemo lijepim poglavljima. U ozračju Božića i božićnih blagdana, u iščekivanju nove, bolje i sretnije 2020. godine, svima vam, dragi čitatelji, želim ispunjenje svih vaših želja i snova. Duh i smisao Božića neka bude vaš pratitelj tijekom cijele 2020. godine, neka vam i u trenucima koji će možda biti daleko od idealnih i lijepih, bude smjerokaz da se iza svakog problema krije rješenje, iza svake tuge radost. To je ono što Božić uistinu je – radost. Sretan Božić i svim dobrima ispunjena 2020. godina ! Općinski načelnik Neven Komadina IMPRESSUM:

Svih vas pozivamo na naš božićno-novogodišnji koncert koji ćemo po tradiciji i ove godine održati 26.12.2019. u Osnovnoj školi Dobrinj s početkom u 18.00h Nastupaju sekcije K D "Ive Jelenović": folkorne skupina mlađa i starija, sopci, kanturice, pjevački zbor "Zvon" i posebna glazbena gošća Renata Sabljak. A sjetiti ćemo se i našu dva mala sugrađana Gabriela Mance iz Šila i Tea Jelenovića iz Klimna

list Općine Dobrinj Izdavač: Općina Dobrinj Dobrinj 103, tel. 848-344 Glavni i odgovorni urednik: Neven Komadina Uredništvo: Zoran Kirinčić, Zdenko Kirinčić, Gordana Gržetić, Ivančica Dunato, Mladen Radoslović, Tatjana Radivoj, Marina Pavačić Grafička priprema: Goran Pleše, dipl. ing. Lektura i korektura: Gordana Gržetić, prof. Tisak: Proprint, Rijeka Naklada: 1300 primjeraka

NABAVKA SADNICA MASLINA, SMOKAVA I TRSI U cilju poticanja razvoja poljoprivrede Općina Dobrinj će i nadalje sufinancirati nabavku sadnica putem udruge “Ekoliburnija”. Stoga pozivamo zainteresirane da se u razdoblju od 7. do 27. siječnja 2020. g. mogu prijaviti na tel: 848-344 i 848307 od 7 do 15 sati kako bi naručili potreban broj sadnica. Osim maslina

2

i smokava nabavljat će se i sadnice loze (trsi) sorte žlahtina i crne sorte ukoliko ih uspijemo nabaviti. Općina Dobrinj sufinancirat će nabavku sadnica u iznosu 50% od prodajne cijene. Za korištenje povlaštene cijene uvjet je da sadnice budu posađene na području naše općine. NK

Svi koji želite pisati za “Fanot” priloge (tekstove i slike) možete slati najkasnije do 30. ožujka 2020. na jednu od adresa: fanot.dobrinj@gmail.com opcina@dobrinj.hr ili u klasičnom pisanom obliku na adresu: Općina Dobrinj, Dobrinj 103, 51514 Dobrinj - s naznakom “ZA FANOT”

Fotografija na kalendaru i lanterna na ulazu u uvalu Soline: Luka Tabako Zadnja strana: Goran Pleše, dipl. ing.


Aktualno

U DOBRINJU SVOJE KREACIJE POKAZAO POZNATI DIZAJNER IVICA SKOKO Dobrinjska Placa se, osim za fešte i raznorazne priredbe, pokazala kao izvrstan prostor i za modne revije. U večernjim satima 26. srpnja 2019. prepuna Placa s velikim je zanimanjem pratila prvu modnu reviju koju je organiziralo Kulturno društvo Dobrinj zajedno s Turističkom zajednicom Općine Dobrinj i Općinom Dobrinj, a prvi dizajner koji je predstavio svoje kreacije bio je poznati modni kreator Ivica Skoko. Desetak manekenki među kojima je bila i aktualna Kraljica Hrvatske Ema Gračan modnom su pistom prošetale u Skokinim prekrasnim haljinama inspiriranim zlatnim dobom Hollywooda. Među više stotina okupljenih bili su krčki gradonačelnik, čelnici općina Dobrinj, Malinska-Dubašnica, Omišalj i Punat, glumica Mila Elegović, dr. sc. Danijela Gračan i mnoge poznate i manje poznate

osobe iz svijeta biznisa i estrade. Dodatnom dojmu svečanosti ove priredbe pridonijela je harfistica Biserka Krčelić. Nakon završetka ovog modnog spektakla pitali smo Skoku kako to da se odlučio svoje kreacije predstaviti u Dobrinju. Istaknuo je da mu je Dobrinj, kao i cijeli otok Krk, u srcu. Gotovo svake godine dolazi u Dobrinj i jednostavno je zaljub-

ljen u ovo mjesto, tako da je sa zadovoljstvom prihvatio molbu organizatora da ovdje napravi modnu reviju. - Ovo je za mene poseban događaj i u moje 22 godine karijere predstavlja veliko zadovoljstvo i čast da smo uspjeli ovo napraviti upravo u Dobrinju zaključio je. Tekst i foto: MK

3


Aktualno Dan Općine kao prilika za analizu odrađenog i planiranog

RADNE SNAGE SVE MANJE, A INVESTICIJA SVE VIŠE Dan Općine Dobrinj koji se tradicionalno obilježava na blagdan sv. Stjepana i ovog je puta obilježen nizom zabavnih i kluturnih događanja, svečanim misnim slavljem služenim u crkvi posvećenoj nebeskom zaštitniku dobrinjske župe ali i onim također tradicionalnim, ponešto formalnijim činom koji je prethodio vjerničkom slavlju svečanom sjednicom Općinskog vijeća. Iako je dio svečarskog programa, večer uoči Stipanje poremetila ljetna nevera, u Društvenom domu upriličeno okupljanje Dobrinjaca i njihovih prijatelja i ovog je puta poslužilo za prigodno podvlačenje crte pod sve činjeno i ostvareno tijekom prethodnih dvanaest mjeseci ali i za nagrađivanje najuspješnijih mladih žitelja dobrinjskog kraja - odlikaša ali i sportaša koji su svojim sportskim uspjesima i učeničkim postignućima pridonijeli promociji Dobrinjštine. U nazočnosti većeg broja gostiju i uzvanika, iz ruku općinskog načelnika Nevena Komadine i predsjednika Općinskog vijeća Zorana Kirinčića prigodnim su plaketama ali i novčanim nagradama tako u ovoj prigodi nagrađeni sad već završeni osnovci, odlikaši Lovro Grdinić i Alan Topčagić. Zahvalnicu je primila i Veronika Kirinčić, uspješna članica ŠRD Vela sten - Čižići ali i njen ništa manje uspješni kolega iz šilarskog ŠRD-a Čikavica, Mateo Mihajić. Kapitalni otočni projekti dotiču i Dobrinjštinu Svečanoj sjednici Općinskog vijeća, kao i obično, nazočili su i svi otočni te mnogi lokalni čelnici iz "prekomorskih" gradova kao i brojni gosti i uzvanici, među kojima i pomoćnik ministra mora prometa i infrastrukture Anđelko Petrinić, gradonačelnik Bakra i saborski zastupnik - Tomislav

4

MT

Klarić kao i potpredsjednik Županijske skupštine PGŽ, Robert Maršanić. Njihov domaćin, Neven Komadina, u svom uobičajenom "stipanjskom izlaganju" sve ih je podsjetio na značajna ostvarenja lokalne uprave, ona zgotovljena kao i ona koja su još uvijek u tijeku. - U proteklom periodu najznačajniji kapitalni projekt zasigurno je izgradnja sustava odvodnje otpadnih voda čija se realizacija, nakon ljetne pauze, nastavlja u rujnu, s krajnjim rokom završetka u travnju 2021. godine. U sklopu tog projekta koji se na našem području izvodi u Šilu, Klimnu, Čižićima i Solinama postavlja se i tzv. DTK infrastruktura nužna za buduću ugradnju svjetlovodnih telekomunikacijskih vodova koji će, kad jednom profunkciniraju, označiti golem tehnološki iskorak za našu općinu ali i cijeli otok Krk, napomenuo je predstavljajući postignuća lokalne uprave u proteklom periodu dobrinjski načelnik. Nadalje, završili smo zahvate na rekonstrukciji općinske zgrade te nam sad još predstoji njeno opremanje dovršetkom kojega ćemo omogućiti znatno kvalitetnije uvjete rada službenicima našeg Jedinstvenog upravog odjela. U realizaciji tog projekta, vrijednog nemalih 1,5 milijuna kuna, financijski nam je pomoglo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-

a odnosno Uprava za otoke, nastavio je Komadina podsjetivši svoje u Domu okupljene sumještane ali i uzvanike i na također dovršeni projekt sanacije rive i obale u Čižićima vrijedan 800 tisuća kuna. I taj je projekt u značajnoj mjeri bio sufinanciran iz vansjkih izvora, sredstvima Ministartva mora, prometa i infrastrukture u vrijednosti 550 tiusća kuna, te Županije u vrijednosti 50 tisuća kuna. Odrađen je i niz zahvata na uređenju i oplemenjenju hortikulture, javnih površina odnosno dječjih igrališta, sportske infrastrukture i plaža ali i poljskih puteva te biciklističkih staza, nastvio je Komadina. Raste broj smještajnih kapaciteta U proteklom je periodu, k svemu tome, odrađen i niz aktivnosti vezanih uz projektiranje preuređenja i osuvremenjenja Etnografske zbirke otoka Krka, ishođena je građevinska dozvola za rekonstrukciju nerazvrstane ceste u Šilu na potezu od Pećina do Lokvišća u sklopu koje će se, treba i to reći, uskoro izgraditi i pješačka staza. U dogovoru s županijskim Zavodom za prostorno planiranje definirana je odnosno određena i konačna lokacija budućeg liječilišno-turističkog kompleksa Meline koji će se, s kapacitetom od čak 400 postelja, graditi na lokalitetu Plišivica kraj Čižića, s time da nam na dovršteku radnji nužnih za realizaciju toga projekta još predstoji odraditi i drugu javnu raspravu na putu izmjena i dopuna našeg općinskog Prostornog plana, a koju planirano odraditi do konca godine, rekao je Neven Komadina. Nije zaboravio podsjetiti okupljene i da je u tijeku izrada UPU-a naselja Klimno u sklopu kojeg se, doznali smo, pripremaju uvjeti izgradnje jednog hotela na zemljištu u općinskom


Aktualno vlasništvu. Pri samom kraju je i izrada UPU-a radne zone kod Žestilca te očekujemo da će nam država ondje pokloniti zemljište koje bismo potom stavili na raspolaganje našim gospodarstvenicima za njihove poslovne investicije, nastavio je u svom izlaganju Komadina ustvrdivši da je jedan od najvećih problema s kojim se susreću gospodarstvenici i poduzetnici na području Dobrinjštine povezan s nedostatkom radne snage. Smatram da, zajedno s gospodarstvom, i mi u strukturama lokalne uprave moramo poraditi na rješavanju tog gorućeg problema, rekao je dobrinjski općinski načelnik primjetivši da unatoč izazovima te vrste Dobrinjština već neko vrijeme ipak bilježi porast investicija, posebice onih u turizmu. Samo u posljednjih godinu dana na našem je području "u funkciju stavljeno" čak šest stotina turističkih postelja u objektima privatnog smještaja. Izgrađeno je i nekoliko resorta visoke kategorije te niz samostojećih kuća za odmor te je danas na širem području dobrinjskog kraja registrirano čak 197 takvih objekata, i to pretežito u naseljima koja nisu na moru. Time se, moram to naglasiti, bitno pridonosi razvoju naselja u unutrašnjosti naše općine, zaključio je Komadina hvalevrijenima okarekteriziravši i ulaganja u obogaćenje i unapređivanje ponude dvaju kampova koji, ustvrdio je, bitno pridonose ukupnoj kvaliteti ponude turističke cjelokupne destinacije. Udruge, društva i klubovi kao ravnopravni dionici napretka Prigodno predstavljanje svega činjenog i učinjenog općinski je načelnik upotpunio i napomenom da je u ovoj godini u programe obrazovanja odnosno brige o mladima iz općinskog proračuna uloženo čak 2,5 milijuna kuna. Ove je godine k tome dodjeljeno i 60 stipendija učenicima i studentima, a u tom smo programu posebnu pažnju poklonili "pojačanom" stipendiranju deficitarnih zanima-

GP

nja i zvanja. Komadina je najavio i da će se uskoro otvoriti novo odjeljenje jaslica koje je, sazanajemo, rezultat privatne inicijative ali i podršku lokalne uprave. Osim o najmlađima, lokalna uprava Dobrinja nastavila je iskazivati i brigu o starijim žiteljima tog djela otoka pa je osim u nastvku provedbe njima namijenjenih programa, uz ostalo i kroz provođenje Programa pomoći i njege u kući (kojeg koristi 70 starijih žitelja), ta skrb vidljiva i u pripremama projekta uređenja prostora bivše škole u Sužanu koja bi, zahvaljujući ulaganjima u kojima će Općini podršku dati i Županija, u skorijoj budućnosti trebale biti ponuđene usluge dnevnog boravka za starije stanovnike te krčke lokalne zajednice. Općinski načelnik u svom prigodnom razmatranju dobrinjskog "jučer, danas i sutra" nije zaboravio ni na članove brojnih udruge, društava i klubova koji kroz svoj kontinuirani društveni angažman pridonose

kvaliteti i sadržajnosti svakodnevice stanovnika tog djela otoka Krka, a kroz uspjehe koje ostavruju na sportskom i kulturnom planu i promociji i afirmaciji svoga kraja. Zabavni dio vjekovne fešte Spomenimo i da se onaj zabavni, "feštarski" dio obilježavanja Stipanje i ove godine protegao na više dana pa su u večernjim satima dana pred održavanje svečane sjednice Općinskog vijeća, na centralnom mjesnom trgu Dobrinjci i njihovi gosti najprije imali priliku uživati u nastupima klape Šufit, a potom, na samu svetkovinu Stipanje, i koncertnom nastupu popularne Indire te grupe Point. Po običaju, svoj doprinos obilježavanju Stipanje dali su i domaći folkloraši, mladi članice i članovi KD-ova "Sveti Petar" Gabonjin te "Ive Jelenović" iz Dobrinja. MR

Goran Pleše

5


Aktualno Veliki planovi - Neven Komadina rekapitulirao 2019. i najavio razvojne prioritete

DOGRADNJA ŠKOLE I NOVA ZONA GRADNJE U KLIMNU U vrijeme usvajanja proračuna za iduću godinu ali i rezimiranja ostvarenja svih za ovu godinu zacrtanih projekata, načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina prigodno nam je predstavio trenutno "stanje stvari" na području Dobrinjštine, posebice po pitanju činjenog u proteklom razdoblju i financiranog iz općinske kase te nam pri tom i najavio neke od razvojnih prioriteta na koje se izvršna vlast te otočne jedinice lokalne samouprave kani koncentrirati u 2020. godini. Podvlačeći crtu pod godinu koju zaključujemo, dobrinjski ju je načelnik okarakterizirao "standardnom" odnosno razdobljem u kojem se sve više-manje odvijalo u okvirima planiranoga. - I ova je godina u nas, kao uostalom i na cijelom otoku, bila obilježena izgradnjom sustava odvodnje i zbrinjavanja otpadnih voda zahvati na realizaciji kojeg će zasigurno obilježiti i iduću godinu, ističe naš sugovornik. Ocijenivši te radove vrlo važnim za gospodarsku, razvojnu i ekološku budućnost tog dijela otoka Komadina ih je, zbog trenutne nemogućnosti ulaganja u uređenje i oplemenjenje javnih površina (na kojima se gradi ili tek planira graditi kanalizacija) istovremeno okarakterizirao i limitirajućima. Ipak, i općina kao

MT

uostalom i naši stanovnici, strpljiva je u čekanju dovršetka tog infrastrukturnog projekta a takvima ćemo i ostati razumijevajući da se ništa u ovom času ne može mjeriti s važnošću i značajem tog golemog, kapitalnog ulaganja. Nemala ulaganja u obalni pojas Ono što unatoč takvim okolnostima ipak jesmo uspjeli ostvariti, bila su nemala, preko 1,2 milijuna kuna vrijedna ulaganja u uređenje naših plaža odnosno obalnog pojasa. Samo na uređenje djela kupališta u Čižićima investirano je više od 600 tisuća kuna a zanačajnim smo novcem oplemenili i uredili i tri kupališta namijenjena kupačima s kućnim ljubimcima,

MT

6

nastavlja načelnik predstavivši nam da se u tim okvirima i omjerima očekuje nastavak ulaganja i u idućoj godini. Komadina je pri tom rekao i da je ulaganjima u kupalište u Čižićima kompletirano nastojanje obnavljanja i uređenja postojećih betonskih plaža odnosno obalnih sunčališta koja su sad po svud, kaže, u najmanju ruku u "pristojnom" stanju. U ovoj smo godini uspješno odradili i ulaganja u dio od čak 6 groblja na području naše općine. Dobrinj je tako u ovoj godini dobio uređenu mrtvačnicu te nam danas tim objektom ostaje još opremiti samo takav kompleks u naselju Gabonjin, mjestu u kojem taj nedostatak također planiramo rješiti u skorijoj budućnosti. Ono što nam je bilo i ostalo konstanta u svim prethodnim godinama, tako i ovoj, ulaganja su u naše mlade odnosno programe povezane s odgojem i obrazovanjem, kaže Komadina napominjući da će se, kao i dosad, i ubuduće za tu nakanu izdvajati tek nešto manje od 10 posto ukupnog dobrinjskog općinskog proračuna. Općina nastavlja sufinancirati boravak naših najmlađih u vrtiću sa 70 posto ukupne ekonomske cijene te usluge, a novost je i da se od ove odgojne godine za svako treće i iduće dijete u obitelji troškovi boravka mališana u vrtiću odnosno jaslicama u potpunosti podmiruju iz općinskog proračuna, otkriva Komadina.


Aktualno Kontinuirana briga za najmlađe Načelnik nam je, govoreći o mladima i školstvu, napomenuo i da se u ovoj godini za financiranje izvannastavnih programa i svega što se u školstvu smatra "nadstandardom" iz proračuna izdvaja nešto više od 300 tisuća kuna, a neznatno više od toga izdvajalo se i, napominje načelnik, izdvajati će se i ubuduće i za stipendiranje darovitih srednjoškolaca i studenata. Po pitanju obrazovanja i obrazovnog standarda Komadina je istaknuo i da će se u nadolazećem proračunskom razdoblju odraditi i za školu i školarce iznimno bitan projekt pripreme dogradnje dobrinjske područne škole. - U 2020. kanimo ishoditi građevinsku dozvolu za dogradnju školske zgrade s četiri nove učionice, prostorom koji je nam je zbog kontinuiranog povećanja broja osnovaca ondje nužan i kojeg se nadamo u stvarnost pretočiti već 2021. godine, naglasio je naš sugovornik ne skrivajući da se usporedno s planom dogradnje učioničkog prostora radi i na priremi "zaokruženja" školskog kompleksa školskom sportskom dvoranom. Ona je ipak nešto veći zalogaj u financijskom ali i projeketnom smislu pa se taj dio planova općinari nadaju realizirati u idućim godinama, u svakom slučaju nakon što prioritetno riješe pitanje manjka učioničkoga prostora. Dobrinjski općinski načelnik nije odbacio mogućnost da se izgradnja školske sportske dvorane ostvari uz pomoć "vanjskih", čak i EU potpora. Niz novih planova na raznim poljima Dobrim dijelom zahvaljujući takvim, izvanproračunskim potporama, u ovoj je godini pak realiziaran 1,5 milijuna kuna vrijedan projekt rekonstrukcije zgrade u neposrednom sujedstvu današnjeg sjedišta lokalne uprave. Kompleks koji temeljito obnovljen, uređen i opremljen te koji je sad i fizički povezan s postojećom, starom općinskom zgradom u narednim će se tjednima opremiti namještajem. A time će se steći uvjeti i za njegovo stavljanje u funkciju koja će djelom odgovoriti na kancelarij-

MT

ske potrebe općinskih službi, a djelom i potrebama predstavničkog tijela koje će, u novom krilu općinskog sjedišta, dobiti vijećnicu, otkriva nam načelnik predstavivši nam da je iz općinskog proračuna za taj projekt izvojeno svega 300-tinjak tisuća kuna. Novi dio sjedišta općinske uprave omogućit će nam kadrovsko ekipiranje koje je, zbog toga što jedinstveni upravni odjel danas čini njegovih tek pet službenika, nasušna potreba obzirom da se lokalnoj upravi iz dana u dan širi djelokrug zadaća, objašnjava nam načelnik. Komadina nam je, govoreći o činjenome u ovoj te planiranom za iduću godinu istaknuo i da se u 2019. mnogo i predano radilo na pripremanju i donošenju niza novih razvojnih planova, dokumenata za koje načelnik kaže da su od iznimnog dugoročnog značaja. - To se u prvom redu odnosi na postupak izmjena i dopuna Prostornog plana. Iako je taj dugotrajni postupak još uvijek u tijeku, on je općinskoj upravi iznimmo bitan već i zbog toga što se tim dokumentom planira uređenje niza infrastrukturnih koridora obilaznica većeg broja naselja (Šila, Rasopasna ali i Klimna) kao i stvaranja preduvijeta za rekostruiranjem i funkcionalnim unapređenjem danas nerazvrstane prometnice koja povezuje Čižiće i Omišalj. Uz to, prostornoplanska dokumentacija na kojoj radimo i koju u idućoj godini planiramo dogotoviti nužna je i za začetak ostvarenja ulaganja u projekte kao što su onaj zdravstvenog centra Meline o kojem već dugo pričamo, jednako kao i projekt uređenja i stavljanja u funkciju naše radne zone Brestovica. Radilo se i nedalje se radi i na novom Urbanističkom planu naselja Klimno odnosno urbaniziranju njegove nove atraktivne zone stanovanja ali

i turizma gdje se, na općinskom zemljištu površine kojih desetak tisuća kvadrata, stvaraju preduvjeti izgradnje jednog hotelskog objekta. Taj je Plan danas na suglasnosti kod nadležnog ministarstva te je realno očekivati da će se potom, vjerojatno već u prvom kvartalu iduće godine taj dokument "staviti" pred naše vijećnike, završio je dobrinjski općinski načelnik. Nova sezona u novom ruhu Ono najveće i najvidljivije čemu će u najskorijoj budućnosti svjedočiti žitelji Dobrinjštine, posebice Šila, projekt je rekonstrukcije i komunalnog opremanja obalnog poteza u Šilu. Već ovih dana očekujemo uvođenje u posao izvođača djelatnika GPP-a Mikić koji bi, najkasnije do svibnja iduće godine trebali dovršiti 2,6 milijuna kuna vrijedan plan uređenja poteza između Pećina i Lokvišća. Ta dužobalna zona, osim uređene dvotračne prometnice, Šilarima će donijeti i novu atraktivnu, 500metarsku pješaku šetnicu, novi sustav odvodnje oborinskih voda ali i niz elemenata povezanih s uređenjem i oplemenjenjem jevnih odnosno zelenih površina, zaključio je Komadina uvjeren da će jedan od najfrekventnijih, a do sad i najzagušenijih poteza najvećeg tursitičkog središta općine Dobrinj iduću sezonu dočekati u novom, oku znatno ugodnijem ruhu! Osim nastavka ulaganja u uređenje i opremanje plaža, Dobrinjci dogodine iz općinskog proračuna kane izdvojiti i sredstva za izradu Strategije uređenja plaža na području Općine Dobrinj, dokumenta koji će dugoročnije odrediti i usmjeriti sva ulaganja te vrste a sve da se, otkriva nam Komadina, s najvrijednijim resursom više nebi postupalo "napamet". MR

7


Aktualno Dobrinjština se ove godine oprostila od čak četiri dobitnika najprestižnijih općinskih priznanja

ČETVORICA VELIKANA OSTAVILA NEIZBRISIV TRAG Žitelji Općine Dobrinj u 2019. godini oprostili su se od čak četvorice svojih istinskih velikana, ljudi koji su u svom životnom vijeku, svatko na svom polju djelovanja, činili i postigli redom velike i divljenja vrijedne stvari, postignuća koja nedvojbeno ostaju na ponos i baštinjenje svih današnjih ali i budućih pokoljenja stanovnika Dobrinjštine ali i cijelog otoka Krka. Svakodnevica tog dijela otoka Krka ostala je osiromašena za dobitnike najvećih i najprestižnijih općinskim nagrada, onih za životno djelo ali i nositelje titule počasnih građanina Općine Dobrinj kojima su u prethodnim godinam ovječani u vječnost prešli veliki i svima dobro znani zaslužnici - akademik Petar Strčić, prof. dr. Josip Kirinčić, muzikolog i melograf Ivan Pavačić Jecalićev i Svetko Ušalj. Govoreći o postignućima ali i ostavštini spomenutog četverca, redom uglednih te od svih na Boduliji iznimno cijenjenih čuvara i promotora kulturne, povijesne ali i znanstvene baštine svog otoka, općinski načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina rekao je da se za svakog od spomenutih može reći da su, u punini smisla te konstatacije, obilježili vrijeme u kojem su živjeli ali i da će njihova postignuća i zasluge ostatni trajno utkane u povijesti kraja koji ih je iznjedrio, na ponos današnjih ali i svih budućih generacija stanovnika Dobrinjštine ali i cijelog otoka Krka. Sinonim za povijest i ljubav prema znanosti Nositelj titule počasnog građanina Općine Dobrinj, akademik Petar Strčić, istaknuti hrvatski povjesničar i arhivist te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, preminuo je u Rijeci, u

8

GP

83. godini. Rođen je u Krasu na otoku Krku a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je povijest 1961. i doktorirao 1991. Od 1959. do 1961. radio je u osnovnim školama u Vrbniku i Čavlima, od 1961. do 1978. u Sjevernojadranskom institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te od 1978. do 1980. u Centru za historiju radničkog pokreta i NOR-a u Rijeci. Od 1978. do 1990. bio je i ravnatelj Arhiva Hrvatske, a od 1990. do 2005. upravitelj Arhiva HAZU-a. Djelovao je i kao profesor na fakultetima u Zagrebu, Rijeci i Puli a za redovitog člana HAZU-a, u Razredu za društvene znanosti, izabran je 2000. godine. Od 2008. bio je voditelj Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci. Znanstveno je počeo djelovati 1962. godine u Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU-a, tadašnjem Sjevenojadranskom institutu, inače prvom zavodu Akademije koji je 1945. godine osnovan izvan središnjice. Kao povjesničar, akademik Strčić uglavnom se bavio poviješću zapadnog dijela Hrvat-

ske, posebno hrvatskim narodnim preporodom u Istri i na kvarnerskim otocima te razdobljem između dvaju svjetskih ratova. O temama iz tih područja, kao autor i suautor, objavio je tridesetak knjiga i brojne članke. Zajedno s akademikom Lujom Margetićem priredio je izdanja srednjovjekovnog krčkog, senjskog i rapskog statuta. Bio je glavni urednik niza zbornika (uz ostalo i Krčkog zbornika), bio je i predsjednik Povijesnog društva Rijeka, Povijesnog društva otoka Krka i Čakavskoga sabora te predsjednik Društva za hrvatsku povijesnicu. Strčić je tri puta dobio nagradu Grada Rijeke te nagrade Grada Krka i Pazina. Dobitnik je nagrade Grada Rijeke za životno djelo za cjelokupan doprinos unapređenju i promicanju znanosti te istraživanju povijesti grada Rijeke i zapadne Hrvatske. Osnivač je Odsjeka za povijest na riječkom Filozofskom fakultetu, a bio je i počasnim građaninom čak pet općina i gradova u PGŽ koju je zadužio svojim znanstvenim i društvenim djelovanjem te povijesnim istraživanjima.


Aktualno Inovator, zaljubljenik u more i naslijeđe svoje Dobrinjštine "Nagrada za životno djelo javno je priznanje koje Općina Dobrinj dodjeljuje radi odavanja priznanja za cjelovito djelo koje je pojedinac ostvario u tijeku svog radnog i životnog vijeka i koje u određenoj oblasti ili u svekolikom radu u društvenom životu predstavlja izuzetan i osobito vrijedan doprinos razvoju i ugledu općine Dobrinj". Definicija je to iz Odluke o javnim priznanjima i Statuta Općine Dobrinj slijedom koje je, još 2014., takvom nagradom ovjenčan prof. dr. Josip Kirinčić, umirovljeni predavač na Visokoj pomorskoj školi i riječkom Fakultetu za pomorstvo i saobraćaj te ujedno i autor više od 150 znanstvenih i stručnih publikacija. Najvažnije i najvrijednije općinsko priznanje, stajalo je u obrazloženju tijekom proslave Stipanje uručenog mu priznaja, pripalo mu je "na račun" njegovih naročitih zasluga u promicanju i unapređivanju znanosti i gospodarstva kao i djelovanja na kulturnom planu kojim je, naglašeno je, pridonio promociji dobrinjskog kraja ali i cijelog otoka Krka. Prof. dr. Kirinčić od 1991. godine bio je član Odbora za znanstveno istraživačku djelatnost i razvojnu politiku Sveučilišta u Rijeci, članom je bio i Znanstevnog savjeta za pomorstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te pročelnik Sekcije za luke u Znanstvenom savjetu za pomorstvo HAZU. Ujedno, prof. dr. Kirinčić je bio i počasni član Hrvatske akademije tehničkih znanosti a spomena je vrijedan i podatak da je u Svetom Vidu Dobrinjskome rođeni otočan dulji niz godina bio i na vodećim pozicijama Luke Rijeka, uz ostalo i na funkciji njena tehničkog direktora. Jedan od njegovih većih projekata vezuje se uz luku Bakar čiju je izgradnju vodio. Dobrinjci ga ne cijene samo zbog njegovih znanstvenih i profesionalnih postignuća već i niza konkretnih akcija i zalaganja kojima je, posebice 50-tih

GP

godina prošlog stoljeća, pridonio elektrifikaciji Dobrinja, proširenju ceste između Dobrinja i Svetog Vida ali i izgradnji i uređenju obalne šetnice u Šilu odnosno obalnog zida u Klimnu. Prof. dr. Kirinčić se s velikim žarom zalagao i trudio i oko očuvanja, vrednovanja i promoviranja duge i bogate kulturne odnosno povijesne baštine svog kraja pa je tako s dr. Franjom Velčićem još 2000. godine objavio knjigu "Darovnica slavnog Dragoslava" koja je izdana povodom obilježavanja 900. godišnjice crkve Sv. Vida te prvog spomena grada Dobrinja.

Pučku glazbenu baštinu spasio od zaborava Nagradu za životno djelo ponio je i nedavno preminuli Ivan Pavačić Jecalićev, čuvar i promotor kulturnog nasljeđa otoka Krka ali i Primorja, neumorni i zauzeti čuvar i promotor posebice glazbenog dijela kulturne baštine Bodulije. Rođen 1936. godine, osnovnu je školu pohađao u Dobrinju i Krku, a u Rijeci 1956. maturirao na srednjoj Građevinskoj školi te je potom, nakon završetka visokoškolskog obrazovanja, do umirovljenja radni vijek proveo u riječkom

GP

9


Aktualno GP-u Primorje. Njegove najveće zasluge vezane su uz očuvanje i promoviranje tradicijske galzbe, uz ostalo i kroz prenošenje znanja i vještine njena izvođenja na mlade generacije. Svoje zanimanje i ljubav prema pučkoj glazbi počeo je iskazivati već 60-tih godina kad je krenuo sustavno istraživati tradicijsku glazbu otoka Krka, surađivati s lokalnim kanturima i kanturicama i zapisivati njihove pjesme i napjeve. Pavačić je tijekom svog dugog i predanog rada objavio više vrijednih i iznimno sadržajnih radova "Staroslavensku misu" Dobrinj, rad "Slavim Te, Gospode", a zaslužan je i za izdanje "Staroslavenske mise Dubašnica", uredio je i snimio CD "Ovo su van kolejani" te trostrukog CD/DVD album "Da se ne zatore" s pučkom glazbom Dobrinja i otoka Krka, te trostrukog CD-a "Cviće mi poje pokrilo izvorna glazba otoka Krka". Prošle, 2018. godine objavio je i melografiju "Starinska maša Garica". Svojim najvrijednijim radom Pavačić je osobno smatrao melografiju "Lusmarine moj zeleni" - kapitalno djelo predstavljeno 2008. godine u kojem je, na više od tisuću njegovih stranica, pridonio trajnom očuvanju više od šest stotina naslova izvornih, domaćih, narodnih pjesama. Velik doprinos očuvanju i valorizaciji glazbeno-tradicijske baštine dao je i kao voditelj odnosno učitelj u lokalnim školama sopnje i pučkoga kanta koje je pokrenuo i vodio u Malinskoj, Njivicama, u Dobrinju, Vrbniku i Baški. Jedan je od osnivača Udruge sopaca otoka Krka te je zaslužan i za organizaciju Smotre sopaca otoka u Pinezićima. Veliko postignuće Pavačića Jecalićeva jest i da je u proteklim desetljećima sa sopnjom i kantom upoznao više stotina mladih otočnki i otočana, uz ostalo i pomoću "Početnice za svirku sopela i kanat po starinsku" jedinstvenog udžbenika bez kojeg nitko od mladih sopaca ili kantura danas više ne ulazi u glazbeni svijet njihovih predaka, a koje je ovaj bio

10

autorom. Njegova je zasluga i to što je UNESCO uvrstio primorsko-istarsku glazbu na prestižnu listu zaštite nematerijalne svjetske kulturne baštine. Glagoljica kao posebna ljubav I naposljetku - Svetko Ušalj, rođen u Zadru 1937. godine nositeljem Općinske nagrade za životno djelo postao je 2010. godine. Potomak stare glagoljaške obitelji iz mjesta Sali na Dugom otoku, 1950. je godine maturirao u Prvoj riječkoj gimnaziji te potom stekao zvanje strojara brodogradnje te se zaposlio u Brodogradilištu Viktor Lenac gdje je radio cijeli svoj radni MT vijek. Oženjen Gabonjarkom, po svom umirovljenju nastanjuje se u rodnom mjstu svoje supruge gdje, na poticaj pokojnog Branka Fučića, vrijedno počinje na mlade naraštaje širiti svoju ljubav prema čakavskome jeziku i hrvatskoj glagoljaškoj baštini, uz ostalo i kroz pokretanje škole glagoljice "Mala škola glagoljice z Gabonjina". Okuplja mlade tog otočnog mjesta, vrijedno ih i ustrajno uči glagoljskome pismu i povijesti drevnog Dobrinja i Dobrinjštine. Aktivno se uključuje u društveni život Gabonjina, dizajnira stijeg gabonjar-

ske folklorne grupe te izvodi transliteracije najstarijih glagoljskih rukopisa. Pri tom stiže voditi odnosno bilježiti i svojevrsnu kroniku društvenih zbivanja u Gabonjinu. Ušalj se angažirao i na vođenju glagoljaških radionica u dobrinjskoj osnovnoj školi, a njegove se zasluge ogledaju i u nastanku odnosno izgradnji gabonjarskog sportskog centra. Od 1995. do 1998. godine vodi ljetne škole glagoljice u Krasu i Rasopasnu te pri tom transliterira glagoljsku knjigu bratovštine sv. Antona od Padove. 1998. godine, osnivanjem Udruge sv. Petar Gabonjin, počinje voditi i njenu školu glagoljice te etno radionicu u okrilju koje nastaje "Put glagoljaša svetog Petra", kompleks sačinjen od 37 kamenih znamena s glagoljskom azbukom i asocijacijama na podignut na lokalitetu crkve sv. Petra u Gabonjinu. Na lokalitetu Stanišća postavlja osam glagoljskih znamena te naposljetku stvara i onaj spomenučki kompleks u čijem mu je kreiranju pomogao njegov "nasljednik", Nikola Grdinić, a kojeg čini 15 kamenih znamena postavljenih u Parku glagoljice Gabonjin. MR

GP


Naš kraj - naši judi

POSJETILI SMO OVOZEMALJSKO POČIVALIŠTE FRA. BONAVENTURE ROKA DUDE I ove smo godine uoči Svih svetih i Dušnog dana pohodili grob našeg časnog mještanina Roka (oduvijek ga tako u Krasu zovemo) fra. Bonaventure Dude na Mirogoju u Zagrebu. Preminuo je u svetosti 3. kolovoza 2017. g. u svojoj devedeset i četvrtoj godini života, sedamdesetšestoj godini franjevaštva i šezdesetosmoj svećenstva. O njegovom životnom putu i djelima mnogo je rečeno i pisano, ali ukratko: fra. Bonaventuru Roka Dudu prožimala je dobrota, humanost, skromnost, poniznost i u tome je bio velik. „Fra. Bonaventura Roko Duda je veliko duhovno bogatstvo za naš hrvatski narod, za priproste i učene, za vjernike pa čak i nevjernike.“ (iz pisma fra. Bernardina Škunce). Bilo nas je pedesetero iz Krasa, a pridružio nam se je i načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina i neki iz Dobrinja, Gabonjina, Rasopasna, Krka i Vrbnika. Franjevci na Kaptolu, gdje je fra. Bonaventura proveo najviše godina franjevaštva dočekali su nas srdačno raširenih ruku. Hvala im. Sv. misu predvodio je Provincijal franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra. Ilija Vrdoljak uz gvardijana fra. Zdravka Lazića i našeg ministranta iz Krasa Roka Barbalića. U propovjedi i nakon sv. Mise obojica su govorila o svetom životu i djelu o. Bonaventure, naglasivši njegovu veliku ljubav za svoj zavičaj i kako njima kao i nama on nedostaje. Svetim se ne rađa, nego se svetim postaje djelom i vjerom. Kod fra. Bonaventure svetost se mogla naslutiti u počecima njegova života, kada je kao mali Roko s nepunih pet godina, počeo ministrirati u Kraskoj crkvi sv. Antuna Padovanskog. Njegovo teško djetinjstvo, bez majke i oca, podloga je , kako kaže njegov provincijal fra. Ilija Vrdoljak: “na kojem je kasnije nikao jedan sveti život, koji se nije mogao sakriti i svakoga koga je

NK

susretao nije ostavljao ravnodušnim.“ Nakon sv. mise družili smo se s franjevcima i štovateljima fra. Bonaventure u njihovoj blagavaonici, uz bogati domjenak, koji su nam pripremili, a mi smo im za uzvrat uručili neke naše delicije. Otišli smo na Mirogoj, gdje su nam se pridružili i naši „zagrebački“ Krasani. Zapalili smo svijeće i položili cvijeće. Molitvu odriješenja za mrtve izrekao je gvardijan fra. Zdravko Lazić. Izmolili smo Očenaš za sve pokojne Krasane i otočane, koji počivaju na Mirogoju, a onda zajedno zapjevali „Kraljice neba“. U čast Roku o. Bonaventuri, sopci, braća Ive i Slavko Kosić zasopli su „Mantinjadu“. Mnogima su se orosile oči, sjećajući se koliko je za života naš Roko uživao u izvornom melosu naših sopela i kanta. I kao da nam se bilo

teško rastati sa franjevačkom grobnicom u kojoj počiva naš Roko fra. Bonaventura ostali smo još u tišini, svaki sa svojim sjećanjima na našega Roka i svojom molitvom. Slijedio je zajednički ručak u obližnjem restoranu i posjet trgovačkom centru „Arena“. Sigurni da nas je na ovom putu pratio i blagoslivljao s neba fra. Bonaventura Roko, kao što nam je za života govorio: “i kad ne budem više s vama uvijek ću vas blagoslivljati i moliti za vas“, vratili smo se oko devet na večer u Kras, ispunjeni mirom za sve doživljeno toga dana. I uz obećanje, dogodine ponovo, jer za našeg Roka fra. Bonaventuru, „našem gore listu“, koji je govorio:“ Ja sam Krasanin, Krčanin i Kršćanin“, to je najmanje što možemo učiniti. Radmila Borović

Vitomir Pleše

11


Turizam Obiteljima Brnić i Delić neki gosti dolaze već četrdeset godina

GOSTI „POVRATNICI“ KAO DOKAZ PREDANOSTI SVOJIH DOMAĆINA Kad se neki gosti kontinuirano, čak desetljećima vraćaju na isto mjesto provođenja svoga slobodnog vremena, može se reći da ta činjenica mnogo govori o njima samima, odnosno njihovom stavu o mjestu u koje dolaze. Jednako tako, moglo bi se reći da ista ta činjenica još i više govori o njihovim domaćinima. Upravo s takvim "najdomaćinima" upoznao nas je Boris Latinović, direktor Turističkog ureda TZ Općine Dobrinj, "povezavši" nas s članovima obitelji Brnić odnosno Delić, rodbinski povezanim iznajmljivačima smještaja u domaćinstvu koji su ovog ljeta, s više svojih gostiju ili bolje rečeno već obiteljskih prijatelja, obilježili i prigodno proslavili okrugle jubileje svoga ljetnog druženja. Vladimir i Ljiljana Brnić, te Tomislav i Smiljana Delić iz Šila, povezani preko supruga koje su sestre, zajednički već desetljećima vode iznajmljivački "pogon" na pitoresknom lokalitetu u šilarskoj lučici Lokvišća gdje, može se slobodno reći - i srcem i dušom svim svojim posjetiteljima nastoje pružiti dobrodošlicu i stvoriti ugodu koju, sudeći prema broju i ustrajnosti "povratnika", očito prepoznaju

Višnja Fugošić

njihovi brojni gosti. Uz kuću u Šilu, Brnići svoje posjetitelje već dulji niz godina ugošćuju i u njihovoj obiteljskoj starini u Polju, mjestu u unutrašnjosti Dobrinjštine u kojoj su Vladimirovi roditelji već po završteku Drugog svjetskog rata otvorili gostionu a malo potom započeli i pružati usluge smještaja svim onim prvim turističkim lastama koje su već 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća prepoznale ljepote tog dijela otoka Krka kao i gostiljubivost njegovih stanovnika.

MT

12

Što nas to vuče ovamo ? Puno toga ! Samo ovog ljeta Brnići i Delići tako su vrijedne jubileje zajedničkog druženja proslavili s čak tri obitelji svojih najvjernijih gostiju. - Tako smo s članovima obitelj Arranberger, Erikom i Wilbergom koji u našu kuću u Polju dolaze već punih 40 godina, nedavno proslavili taj poseban i vrijedan jubilej, istaknuo je g. Vladimir, inače brat poznatog otočnog tursitičkog znalca Dragana Brnića, oosnivača i vlasnika najveće i najdugovječnije turističke agencije na otoku Krku - "Šilo tursit". Arrenbergerovi s kojima smo davno postali kućni prijatelji najprije su dolazili kod mojih roditelja te potom, do današnjih dana, ostali vjerni posjećivanju i odsjedanja u našoj kući u Polju, nastavlja g. Vladimir, umirovljeni turistički djelatnik koji je baš kao i njegova također umirovljena supruga ali i šogorica, cijeli radni vijek odradio u turističko-ugostiteljskim kapacitetima Šilu susjednog, "prekomorskog" turističkog centra - Crikvenici. Iako za mjesto svog boravka na otoku Arrenbergerovi redovito odabiru Polje,


Turizam spomenuti Nijemci redovno na kupanje odlaze u Šilo u kojem, kažu, svake godine i sa svakim novim posjetom primjećuju napredak. I sa svojih 80 godina, g. Arranberger vozi iz Njemačke do Polja "u komadu", bez ikakavih problema. Put im, doznajemo, traje nekih 5 do najviše 6 sati, a zbog toga što žive na samoj granici s Austrijom, Otok Krk i njihovo Polje doživljavaju upravo idelanim mjestom za "brzinski" dolazak na more. Tijekom ugodnog druženja Polju Brnićima vjerni Nijemci istakli su da na Krk kane nastaviti dolaziti dokle god im to zdravlje bude omogućavalo.

MT

A otprilike je ista priča i sa drugom njemačkom obitelji, Rolandom Wahlom i Ursulom Monert. I spomenuti se Brnićevima iz svoga Nurnberga vraćaju bez prekida, od 1979. godine pa su tako i s njima, tijekom četrnaestodnevnog druženja sredinom ovog ljeta, u pratnji općinskog načelnika Nevena Komadine i direktora TU TZO Dobrinj, Brnići proslavili tu vrijednu obljetnicu. I naposljetku, posljednji ali ne i najmanje vrijedni na zavidnoj listi ovogodišnjih "jubilaraca" bili su Austrijanci Josef i Roswitha Hasenrath. Ti žitelji Graza u zajedničkom odmorišnom kompleksu Brnićevih i Delićevih pak odsjedaju od 1982. godine pa su, iako ovo nije bila "okrugla" godina njihova druženja i prijateljevanja, vrijedni domaćini i njima u čast ovog ljeta priredili

MT

prigodnu svečnost te im se u društvu općinskog načelnika i čelnika lokalnog TZ-a, srdačnom gestom zahvalili za njihovu vjernost dugu gotovo četiri desetljeća. A što drugo reći no da se u ugošćavanje naših na sreću brojnih posjetitelja dajemo u potpunosti, iskreno i s žarom odnosno željom da svaki naš gost osjeti dobrodošlicu te da se ovdje osjeća kao kod svoje kuće, istakli su Vladimir i Ljiljana Brnić te Smiljana i Tomislav Delić, vidno ganuti riječima čelnog čovjeka donrinjskog TZ-a koji je upravo spomenute iznajmljivače okarakterizirao "oglednim primjerom" onoga što bi svatko tko se tim nimalo lakim niti jednostavnim poslom bavi trebao biti. I Brnići ali i Delići trebali bi svima biti primjer i živući dokaz da se predan rad ali i iskrena briga o gostima isplati te da uvijek i svugdje biva primjećena te na koncu vraćanjem zadovolnih gostiju i nagrađena, zaključio je Latinović. U neformalnoj ćakuli o dojmovima njihovih "jubilaraca" ali i svih ostalih gostiju koji ih redoviti posjećuju tijekom toplijeg djela godine svi naši sugovornici istakli su da većina njihovih "povratnika" pohvalnim ocjenjuje vidljiv razvoj i napredak, posebice onaj povezan s očuvanjem okoliša, razvojem cestovne infrastrukture, uređenošću plaža ali i obogaćenjem sadržaja u turističkim mjestima Dobrinjštine. Naravno, kao dobri poznavatelji "onog kako je nekad bilo ali i onoga

što jest" svi ti naši gosti s razlogom sebi daju za pravo primjećivati i određene nedostatke te nam uputiti i pokoju primjedbu i sugestiju, nastavlja Vladimir Brnić otkrivši nam da se većina konstruktivnih kritika najčešće odnosi na neodgovarajuću razinu javne infrastrukture u odnosu na stalno rastući broj posjetitelja. Gosti primjećuju da im se, zbog nedostataka nogostupa i ostalih elemenata pješačke komunikacije iz godine u godinu sve teže i zahtjevnije kretati Šilom ali i drugim obalnim mjestima ovog djela našeg otoka koja, sve češće i primjetnije, u špici sezone "pucaju" pod brojem posjetitelja i njihovih vozila. Isto tako, svi redom primjećuju i da iz ljeta u ljeto cijene ugostiteljskih usluga odnosno hrane i pića u ovdašnjim restoranima, konobama i kafićima postaju sve više i više ali i da njihov rast ne prati niti opravdava razmjeran rast kvalitete ponude niti usluga, rekli su nam Brnići i Delići ustvrdivši da se s tim i takvim ocjenama, konstruktivnim kritikama i primjedbama svojih gostiju, u konačnici i oni mogu složiti. Tako su i prigodom više ovoljetnih "svečarskih" druženja s čelnicima lokalne uprave i TZ-a mjerodavnima za komunalnu problematiku iznijeli svoja ali i zapažanja svojih gostiju koja će, vjeruju, uroditi plodom i pridonijeti da broj onih koji se Dobrinjštini vraćaju desetljećima bude još i veći. MR

13


Turizam

PO OSMI PUTA ODRŽAN DAN OTVORENIH VRATA OBITELJSKOG SMJEŠTAJA OPĆINE DOBRINJ Osmi po redu Dan otvorenih vrata obiteljskog smještaja Općine Dobrinj kojega tradicionalno organiziraju Turistička zajednica Općine Dobrinj i Općina Dobrinj, održan je u subotu 16. studenoga 2019. Cilj ove prezentacije uspješnih domaćinstava koja pružaju usluge smještaja je pomoći svima zainteresiranima da u neposrednom kontaktu dođu do najvažnijih informacija o mogućnostima unapređenja poslovanja. Ove su godine svoja vrata otvorile četiri kuće za odmor. U jutarnjim smo satima krenuli smo u obilazak. Put nas je najprije doveo u Gabonjin gdje se na kućnom broju 82D nalazi kuća za odmor kategorizirana s 3 zvjezdice. Tamo su nas dočekali vlasnici Martina i Elvis Šporčić kojima je inače prebivalište u Gorskom Kotaru. Već se bilo okupilo podosta ljudi koji su sa zanimanjem razgledavali kuću s lijepo uređenom okućnicom i bazenom. Od domaćina smo doznali da se turizmom bave od 2009. godine i da su poprilično zadovoljni s iznajmljivanjem ove

14

kuće u proteklih 11 sezona. Popunjenost im je bila između 110 i 130 dana godišnje, što je, budući da su od mora udaljeni oko 3 kilometra, više nego dobro. U tri sobe mogu se smjestiti sedam osoba. Napomenuli su da svake godine ulažu dosta sredstava za poboljšanje kvalitete smještaja gostiju.

Sljedeći objekt kojega smo posjetili je Vila Tara vlasnika Riječana Đurđice i Tomislava Kotlaša. Kategorizirana je s 4 zvjezdice, a nalazi se u Krasu kbr. 63C, u predjelu zvanom Čirik. Ovo je jedina novogradnja od četiri kuće koje su danas otvorile vrata posjetiteljima, ostale tri su renovirane i adaptirane stare kamene kuće. Od vlasnika kuće doznajemo da se ovdje u tri sobe može, prema kategorizaciji, smjestiti osam osoba. Ovo im je šesta sezona da se bave iznajmljivanjem ove kuće, a zadnje dvije sezone im je popunjenost 18 tjedana, odnosno 128 dana. Gosti su im uglavnom Nijemci s kojima su izuzetno zadovoljni.


Turizam

U centru Dobrinja, blizu legendarne Place, na kućnom broju 85 dočekao nas je vlasnik kuće za odmor Robert Višković. Radi se o reprezentativnoj vili s maksimalnih 5 zvjezdica. Gospodin Višković nam je rekao da su s iznajmljivanjem započeli 27. srpnja 2018. godine. Budući da je špica sezone već bila prošla, bilo je to više proba i edukacija, tako da im je tek ova sezona bila prva prava. Popunjenost im je bila oko 95 % u vremenu od 1. svibnja do 10. listopada s čime su jako zadovoljni, posebno zato jer je već poznato da je ovogodišnji turistički srpanj poprilično podbacio u cijeloj Hrvatskoj. Gosti su im većinom Nijemci, ali bilo je još Belgijanaca, Francuza i Austrijanaca. Kuća raspolaže s pet soba, isto toliko sanitarnih prostorija, kuhinjom, dnevnim boravkom,

terasama... Jedini prigovor gostiju bila je jaka zvonjava s nedalekog zvonika koji od 6 ujutro do kasno navečer poprilično jako zvoni svakih 15 minuta. Zadnja kuća koju smo obišli nalazi se u Gornjoj Hlapi na kbr. 14 koja je kategorizirana s maksimalnih 5 zvjezdica. Osim što se radi o izvrsno adaptiranoj kamenoj kući, izuzetno nam se dopalo da su sačuvali maslinik, gumno i staru šternu. Vlasnici su Nijemci, tvrtka Visionall d.o.o., a posjetitelje je dočekala Anita Štefanić koja se brine i održava kuću. Od nje smo doznali da su radovi na kući i okućnici dovršeni krajem srpnja ove godine, tako da se kuća počela iznajmljivati tek u kolovozu. Imali su pet dolazaka gostiju koji su ostajali po dva tjedna i, budući da je to tek početak, vlasnici kuće su vrlo zadovoljni, isto kao i njihovi gosti. Osim ostalih prostorija, u kući se nalaze tri spavaće sobe. Zajedničko svim ovim kućama je da se iznajmljuju čitave (u njima nitko ne stanjuje), da sve imaju

bazene i da su sve „Pet friendly“, odnosno da su dobrodošli gosti s kućnim ljubimcima. U popodnevnim satima domaćini su zajedno sa svojim partnerima počastili sve goste kavom i malom zakuskom u konobi Mala sten u Čižićima. Tom je prigodom direktor Ureda TZ Općine Dobrinj Boris Latinović upoznao nazočne o novim zakonskim izmjenama vezanim uz paušal boravišne pristojbe i paušal poreza, načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina s aktivnostima na području Općine Dobrinj, prvenstveno vezano na turizam, a poznati krčki fotograf Srđan Hulak o Facebook marketingu. tekst: MK foto: Valentina Kirinčić i MK

15


Škola Zanimljivosti i aktivnosti u PŠ Dobrinj ne nedostaje

VESELO, VEDRO, POTICAJNO I USPJEŠNO U PRVOM DIJELU ŠKOLSKE GODINE Školska godina 2019./2020. započela je veselo i vedro, pogotovo za sedamnaest prvašića koji su prvi put sjeli u školske klupe. Već drugu godinu imamo i posebni razredni odjel koji je područni odjel Centra za odgoj i obrazovanje Rijeka a broji petero učenika. Veseli nas što se taj razred nalazi baš u našoj školi jer time omogućavamo i roditeljima i djeci obrazovanje u poznatom okruženju. Možemo se pohvaliti da u našoj školi imamo konstantan rast broja učenika, pa smo se u ovoj godini popeli na broj od 126 učenika. U ovom kratkom razdoblju smo obilježili Dane kruha, Dan sjećanja na Vukovar, i nastavili s našim eko projektima – branjem maslina u školskom masliniku te brizi oko školskog vrta. U berbu maslina smo uključili sve učenike i pritom se dobro zabavili iako ova godina nije bila plodna kao prošla. Odazvali smo se pozivu nacionalne inicijative kolektivne sadnje stabala pod nazivom „Zasadi drvo, ne budi panj“ i zasadili dva bora, maslinu i japansku trešnju. Učenici mlađih razreda vrijedno i odgovorno brinu o školskom vrtu iako ih

ID

većina radova čeka tek u proljeće. Učenici sedmog razreda i ove su g odine sudjelovali na Maloj staroslavenskoj akademiji i IV. „Ča – čitalnici“ u Kastvu. Sedmaši i osmaši su u organizaciji Gradskog društva Crvenog križa Krk pohađali i uspješno položili edukaciju „Junior spasioc“, a krajem studenoga sudjelovali na tradicionalnom međuškolskom

turniru u futsalu „Andrinja“ u Puntu i osvojili 2. mjesto. Naša škola se ove godine po drugi put uključila u međunarodno informatičko natjecanje Dabar na kojem su sudjelovali učenici od trećeg do osmog razreda. Posebna pohvala ide našim učenicima Dinu Mihoviliću Vasiljeviću i Ani Crnčić koji su svojim rezultatom ušli u 10 % najuspješnijih.

16


Škola Osim mnoštva aktivnosti i projekata unutar škole, česti su i odlasci van škole. Učenici 6. – 8.r. sudjelovali su u školi u prirodi u Liču istražujući i učeći o gljivama Gorskog kotara od stručnjaka u tom području. Osmaši su početkom školske godine otišli na stručnu ekskurziju u Dalmaciju, a početkom listopada na terensku nastavu u Vukovar. Drugi razred je napravio turu po otoku, a četvrtaši su bili u Zagrebu. Početkom prosinca počinju aktivnosti i obilježavanja koja našu djecu posebno vesele. Obilježili smo tako dolazak sv. Nikole prigodnim programom učenika nižih razreda, a kraj polugodišta tradicionalnim Božićno-novogodišnjim koncertom u izvedbi učenika s područja čitavog otoka. Svi zaljubljenici u matematiku došli su na svoje u posljednjem tjednu prvog polugodišta kada se u našoj školi održala Večer matematike. Želim zahvaliti roditeljima, načelniku i Općini Dobrinj koji nam nesebično pomažu u ostvarivanju naših projekata.

Učenici i djelatnici PŠ Dobrinj žele vam vesele i blagoslovljene blagdane! Krunoslav Čuljat voditelj PŠ Dobrinj

DV

17


Vrtić U Dječjem vrtiću u Polje i ovu godinu ocjenjuju uspješnom

SOVICE I RIBICE OSTVARILE SU SVE ZACRTANE PLANOVE I ISPUNILE SVE ŽELJE Nakon ljeta, tijekom kojeg se većina djece odmarala, početkom rujna ponovno smo se okupili u našem vrtiću. Upoznali smo nove prijatelje, te nakon početne prilagodbe prostorom vrtića opet odjekuje smijeh i veselje. Djelujemo u dvije odgojne skupine, Sovice i Ribice. Dio dana provodimo odvojeno ali nastojimo da i zajednički ostvarimo pojedine projekte,zadaće i aktivnosti. Kao i protekle dvije godine i ove se s nama druže djeca s područja općine Vrbnik, čiji je kapacitet vrtića premali da bi mogli upisati svu djecu. Osim uobičajenih aktivnosti, obilježili smo Dane kruha,

MP

Obilježili smo Dan sjećanja na

MP

Dan kravate te gledali predstavu u Gradskom kazalištu lutaka u Rijeci. U suradnji sa MUP-om i HAK-om provedena je edukacija se ciljem podizanja sigurnosti djece u prometu.

žrtve domovinskog rata. Tom prilikom smo razgovarali o toleranciji, nenasilju te prihvaćanju različitosti. Izradili smo golubicu kao simbol mira, te zapalili svijeće sa željama

da se nikada više nigdje ne dogodi ratno stradanje. Veselili smo se dolasku sv. Nikole kojeg su djeca čekala s nestrpljenjem. To nas je uvelo u predblagdansko raspoloženje. Kako bi pomogli onima kojima je to potrebno, u suradnji sa žiteljima Polja, pridružili smo se izradi ukrasa, koji će biti izloženi na “Adventu u Polju”. Ukrase smo izradili dijelom sami, te na radionici gdje su nam se pridružili roditelji, kako bismo uspjeli sve dovršiti na vrijeme. Ujedno je to i prilika da se svi zajedno bolje upoznamo te da svojim primjerom učimo djecu činiti dobro. Općina Dobrinj nam svesrdno pomaže u našem radu, pa nam je ove godine odvojila sredstva kako bismo zajednički sa svojim roditeljima u poslijepodnevnim satima posjetili “Božićnu bajku u Parku prirode Učka”, te se družili s Djedom Božićnjakom, koji nas je obradovao poklonima. Svim čitateljima želimo čestit Božić te sretnu i uspješnu 2020. godinu!

MP

18

DV “Katarina Frankopan” Krk Područni vrtić Polje Voditeljica: Marina Pavačić


Vrtić

MP

TETE I DJECA IZ PODRUČNOG VRTIĆA POLJE OBJAVILI SLIKOVNICU - ŠETALA SE JELICA I IVE U 42 godine djelovanja Dječjeg vrtića u Polju (općina Dobrinj), jednog od osam područnih odjeljenja krčkog Dječjeg vrtića Katarina Frankopan, prošlo je preko tisuću malenih stanovnika ne samo Dobrinjštine, nego i šire. Teško bi bilo nabrojiti sve aktivnosti i postignuća, osim standardnog odgojnoobrazovnog rada, koje su izašle iz ovoga Vrtića tijekom svih ovog godina. Zato ćemo istaknuti posljednje, nedavno objavljenu slikovnicu Šetala se Jelica i Ive. Odgajateljice s mališanima godinama njeguju kulturnu baštinu ovoga kraja i implementiraju ju u gotovo svako-

dnevni rad. Tako se sva djeca rano upoznaju i nauče pjevati narodne napjeve, pa tako i pjesmu Šetala se Jelica i Ive. S vremenom su tu pjesmu pretvorili i u scenski prikaz, uz koreografiju. A onda se javila ideja da pjesmu obrade i likovno. Od voditeljice ovog područnog vrtića, Marine Pavačić, doznajemo da se ideja počela realizirati prije tri godine, a ova pjesma likovno je prvi put javno prikazana na ovogodišnjoj (pred)uskrsnoj izložbi vrtićara u krčkoj galeriji Decumanus. Onda se javila ideja da se ova pjesma i ukoriči te je tako malo po malo nastala slikovnica. U osmišljavanju i izradi slikovnice sudjelovala su djeca i odgajateljice, osim voditeljice Marine Pavačić, još Lucija Španjić, Manuela Patekar i Barbara Pećarina-Justinić. Odgajateljice su preuzele zadatak

grafički osmisliti slikovnicu, a u bojanju i pisanju teksta sudjelovala su i djeca. Na 20 stranica slikovnice nalaze se latinicom i glagoljicom napisani stihovi ove pjesme oplemenjene lijepim ilustracijama. Vrijedno je spomenuti da se na zadnjoj stranici nalaze sva slova latinične i glagoljske abecede (azbuke), tako da će svi zainteresirani, kako nam je rekla Pavačić, moći naučiti to pismo, ili barem glagoljicom napisati svoje ime i prezime. Tiskanje slikovnice financijski je potpomogla Općina Dobrinj. MK

19


Interview Japanski dani mladog studenta Paola Turčića iz Šila

GDJE GOD ME ŽIVOT ODVEDE, BODULIJA ĆE UVIJEK BITI MOJ DOM Japan, u slobodnom prijevodu originalnog imena, zemlja izlazećeg sunca. Mi ćemo dodati i zemlja bogate povijesti, još bogatije povijesne baštine i tradicije. Daleka zemlja prostorno i kultorološki, a opet s druge strane bliska nama. I to doslovce, jer u dalekom Japanu izučava se i dio naše otočne baštine. Izučava i promiče. U Japanu je među brojnim studentima iz cijelog svijeta i „naše gore list“, Paolo Turčić. Svoju japansku avanturu Paolo nam je ispričao izravno iz Japana, gdje piše jedan dio svog curriculuma, vrijednog sjećanja. No prije Japana, upoznajmo se s našim protagonistom, a potom upijmo komadić i topline jedne mlade osobe koja je u traženju sebe spoznala da sebe možemo naći i dajući sebe drugima KAKO JE SVE POČELO… Dolazim iz Šila, no kad govorim o svojem podrijetlu osjećam se dužnim spomenuti i Sv. Vid, gdje sam kod mamice Katice i deda Osipa proveo veliki dio svoga krasnog djetinjstva. Osnovnu školu završio sam u Dobrinju, nakon toga sa svojom obitelji selim u Rijeku, gdje upisujem Prvu sušačku hrvatsku gimnaziju. Tada, za mene je taj odlazak iz Šila u Rijeku bio veliki šok. Rijeku sam smatrao ogromnim gradom, no istovremeno mislim da je tada započela i ta neka moja možemo reći težnja da uvijek probam ići stepenicu više. Izaći iz te neke zone udobnosti i nauštrb školovanja, odreći se mnogih stvari no istovremeno primiti nova znanja, upoznati nove ljude, kulture i doživjeti divna iskustva. S gledišta nas Europljana, Japan je daleka zemlja, domovina Sunca, zemlja bogate baštine, povijesti i kulture. Je li sve to bilo presudno da za sljedeću stepenicu svog obrazovanja odabereš upravo Japan, ili je presudilo nešto sasvim drugo? Kako i zašto baš Japan?

20

Naravno da su svi navedeni kriteriji bili važni pri donošenju odluke gdje ću završiti svoje fakultetsko obrazovanje, no rekao bih da je ta prekretnica definitivno bila tradicija i kvaliteta japanske arhitekture. Spomenuta je u potpunosti različita od naše europske, te rekao bih za naše krajeve još uvijek pomalo neshvatljiva, odnosno neistražena te baš zbog toga i toliko primamljiva. Uz samu kulturu te arhitekturu, presudan element je također bila i kvaliteta sveučilišta. Keio University je najstarije privatno japansko sveučilište, po kvaliteti se trenutno nalazi u samom vrhu japanskih sveučilišta te mi je izuzetna čast što sam dobio priliku studirati ovdje. U KRILU TATE ZLATKA… Prije Japana, visoko obrazovanje stjecao si također izvan Hrvatske, doduše, ne tako daleko; u Ljubljani si završio Fakultetu za arhitekturo, Univerze v Ljubljani. Dakle, rodni kraj tvojih roditelja, Boduliju, vrlo si rano napustio, ali poznavajući tvoje korijene, genetika je

učinila svoje. Građenje, projektiranje, arhitetktura od davnine su upisani u gene koje nosiš, zar ne? Mislim da je neispravno reći da sam napustio Boduliju, fizički možda više ondje nisam toliko često, ali definitivno ona je uvijek tu samnom i ona će uvijek biti moj dom. Povezanost s gradnjom, strojevima, zgradama u meni je bila usađena praktički od ranog djetinjstva. Jedna od najdražih uspomena na mog oca Zlatka definitivno je trenutak kada sam sjedio njemu u krilu, u žutoj JCB kombinirki i igrao se za upravljačkom pločom. No, neka opsesija sa arhitekturom rodila se tamo u drugoj polovici mog srednjoškolskog obrazovanja i kada je došlo vrijeme da odaberem fakultet, pitanje je bilo samo gdje ću studirati, ne i što. Aktualne su bile dvije opcije, prva Ljubljana, druga Zagreb. U konačnici sam se odlučio za Arhitektonski fakultet u Ljubljani i danas kada pogledam unazad mogu reći da mi je iznimno drago zbog toga.


Interview JAPAN OČIMA JEDNOG STUDENTA Vratimo se Japanu. Kako je tekla procedura od ideje do odlaska? Koje je uvjete trebalo zadovoljiti da postaneš dijelom svjetske akademske zajednice u Tokiju ? Sredinom 2018. godine pojavila se mogućnost o suradnji Fakultete za arhitekturo u Ljubljani i Keio University-a. Tada sam, kao student 4. godine fakulteta, bio predložen od strane svojih profesora te sam to naravno i objeručke prihvatio te u konačnici ostvario. Nakon toga sama procedura prijave je tekla vrlo jednostavno, Keio je zaista veliko sveučilište i to se vidi u svakom segmentu studenskog života. Omogućili su mi uvjete za dobivanje studenske vize, upoznali sa svim potrebnim informacijama i na meni je bilo još da samo dođem i krenem učiti. Kako izgleda jedan tvoj prosječni studentski dan? Kako i kad sve započinje, budući su Japanci poznati između ostalog i po radišnosti, predanosti poslu, učenju, općenito svemu čime se bave? I pretpoistavljamo, službeni je jezik za vas studente engleski? Istina je da su Japanci veoma radišan narod, no mislim da često usprkos dužem radnom danu njihova produktivnost nije tolika kakvu bismo očekivali. No ono što me oduševljava je njihova predanost poslu kojim se bave. U svemu teže savršenstvu te se njihova školovanja baš zbog toga znaju podosta odužiti. U Tokyju sam smješten u studenskom domu, na jednom od tri kampusa Keio Universitya. Sam kampus se nalazi na udaljenosti od otprilike 25 min vlakom od Shibuye, jednog od glavnih centara Tokyja. Smješten sam u zgradi s internacionalnim studentima. Uvjeti za studiranje su ovdje perfektni. U sklopu kampusa imamo teretane, bazene, terene za sve vrste sportova tako da najčešće jutra provodim na nekima od spomenutih. Nakon toga, imam predavanja ili laboratorij te predvečer, zavisno o danu konzultacije s mentorom, prof. dr. Darkom Radovićem.

U JAPANU O DOBRINJSKOJ PLACI Dio baštine kraja tvojih predaka ponio si u Japan. Naime, drevna dobrinjska Placa, jedan od simbola otoka Krka, u fokusu je tvog znanstvenog istraživanja? Tema moga postidiplomskog rada je public space, odnosno javni prostor te sama kultura zajednice koja je temelj za stvaranje spomenutog. Dakle, otok Krk i sama Dobrinjština su mjesta ogromnog potencijala, puna intrigantnosti, kulturnih i povijesnih običaja. No, danas smo se nažalost doveli do toga da takve stvari ne znamo cijeniti te ih pomalo zaboravljamo. I upravo to je polje u kojem su Japanci izrazito jaki. Dakle u zemlji gdje je globalizacija dotaknula svoj vrhunac, oni su zaštitili i sačuvali

mnoge tradicijski i prostorne vrijednosti te istovremeno održali korak sa svijetom, ako ne ga i postavili. Tu dolazimo do fenomena dobrinjske place, odnosno općenito govoreći mediteranskoga tipa trga koji je kod nas odgojio brojne generacije, a zanimljivo u Japanu uopće ne postoji. Dakle ovdje postoje trgovi, no ljudi ih ne koriste. Nemaju potrebu za trenutkom kada mi jednostavno pustimo vremenu da teče.. i upravo ta ekstremna dualnost između kultura je ono što mi pomaže shvatiti vrijednosti našeg prostora i mjesta na kojem boravimo.

Japan, zemlja bogate prošlosti, tradicije i specifičnih rituala. U što si se dosad od svega toga uspio uvjeriti? Kako stojiš po pitanju vokabulara i japanskog pisma? Japan je stvarno fantastična država i prije svega kultura. Zaista su intrigantan narod, veoma kulturan. Krađe su ovdje nepoznanica, ljudi u kafićima i restoranima rezerviraju svoj stol tako što puste torbu ili telefon za stolom te odu na WC. Središta društvenog života su Izakaye, tradicionalne male, rekao bih gostionice gdje Japanci najčešće nakon posla odlaze na piće. Tu se dogovaraju svi poslovi i donose sve odluke. Hrana je vrlo specifična, ja osobno volim sushi i zaista ovdje uživam u njemu. No u globalu, ovdje jela nisu toliko raznolika, osjeti se veliki utjecaj Kine i kulture prženja hrane. U sklopu svog boravka ovdje, imao sam priliku posjetiti grad Kyoto, koji slovi za primjer tradicionalnoga Japana. Ondje sam iskusio poznati proces ispijanja čaja, čak i uspio na trenutak vidjeti gejše. Što se tiče Japanskog pisma i jezika, poznajem samo onaj osnovni vokabular koji mi je potreban za svakodnevnu komunikaciju, sve ostalo iziskuje mnogo više vremena i truda. Jedna stvar koja je veoma zanimljiva za njihv jezik, je da su mnoge naše riječi za njih praktički ne prevodljive (i obrnuto), odnosno da im je kultura i povijest direktno vezana na jezik. Iako je Japan daleko, a mame su uvijek mame, koliko god godina imali, čini se da se tvoja mama već navikla na tvoja daleka putovanja. Naime, prije Japana, boravio si u Africi. Bio je to spoj obrazovnog i humanitarnog, sve u cilju pomaganja onim najmanjima kojima je pomoć najbližih iz bilo kojeg razloga uskraćena? U potpunosti se slažem s tim da su mame uvijek mame, al danas uz svu tehnologiju i te udaljenosti koje nam se čine velikima, postaju neznatne. Stvarno moram biti zahvalan na svojoj obitelji, majci Nedi i bratu Dinu, jer bez njihove

21


Interview podrške sve od navedenog bilo bi zaista teško izvedljivo i praktički u konačnici nevrijedno. Kao član humanitarne udruge studenata i profesora „Streha za vse“ koja djeluje unutar Fakultete za arhitekturo u Ljubljani, imao sam priliku sudjelovati u našem sveukupno četvrtom projektu, gradnji škole za nezbrinutu djecu u Brufutu, u Gambiji. Dakle, osim projektiranja te skupljanja sredstava, također i uz pomoć lokalnih ljudi gradimo spomenute objekte. Na taj način doprinosimo postizanju ciljeva održivog razvoja UN-a, kao što su pravo da svako dijete ima siguran dom, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. ONAJ OSJEĆAJ KAD NA DRUGOM KRAJU SVIJETA NALETIŠ NA MODRIĆA I GRAŠEVINU … I ovdje moramo spomenuti poznatu frazu: Bilo kuda, Luka Modrić svuda ! A da, Luka Modrić je posebna priča, prije negoli smo započeli sa samom gradnjom škole putovali smo po Gambiji i susjednim državama te negdje usred pustinje, doslovno Bogu iza nogu u Senegalu naletjeli na zid s ogromnim natpisom MODRIĆ. Kada sam to vidio, srce mi je bilo prepuno, odmah sam zaustavio kombi i krenuo fotografirati natpis. Taj hip koji je izazvala naša nogometna reprezentacija nakon uspjeha na prošlom svjetskom prvenstvu je nezamisliv. Danas, svi znaju za Hrvatsku i svaki put s toliko ponosa i naboja pri upoznavanju predstavim svoje podrijetlo. Paralelno toj priči s Lukom Modrićem, prošloga tjedna smo s kolegama otišli u jednu od izakaya i prva stvar koju sam spazio bila je boca graševine, proizvođača Iločki podrumi. Dakle od svih vina na svijetu, naletim na naše i to usred Tokyja, 10.000 kilometara od doma. I to vam najbolje govori o našoj prepoznatljivosti u svijetu i o posebnosti koje moramo sačuvati.

22

Japan je tvoja trenutna životna i obrazovna postaja. Planovi za dalje već postoje. Možeš li nam ih otkriti barem djelomično? U Japanu ostajem sve do ožujka. Nakon toga, vraćam se u Ljubljanu obraniti svoj magisterij, odnosno postdiplomski rad koji će u konačnici rezultirati projektom. Projekt će objediniti sve elemente istraživačkog rada koje provodim u Japanu te pokušati dati jedan od odgovora na trenutno stanje javnog prostora i kulture na području Dobrinjštine. A nakon toga ćemo vidjeti. Planova uvijek ima, no bolje ih otkriti tek kada se ostvare! Mislim da još uvijek, kako bi moja mamica Katica rekla, imam dosta kučica za postavljat i da trebam iskoristiti priliku kada već hvala dragom Bogu imam mogućnost za to.

SVJETLO JE BAŠ UVIJEK NA KRAJU TUNELA… Svatko od nas igra svoju životnu ulogu i pozvan je prenositi poruku i pouku onima koji jesu i koji dolaze. Koja bi bila tvoja poruka prvenstveno mladima, tvojim vršnjacima, ali i ostalima, koji sanjaju svoj san, ali u nedoumici su oko njegovog ostvarivanja? Ja zaista vjerujem da ništa u životu nije nemoguće. No, da bismo ostvarili ciljeve koje stavimo pred sebe, često se moramo odreći stvari koje nam u tom trenutku vrijede više od samih ciljeva. Naše obitelji, prijatelja, svakodnevice. A to nije uvijek tako lako. No, svaka medalja ima dvije strane, a svjetlo baš zato uvijek dolazi na kraju tunela. Razgovarala: Gordana Gržetić


Naš kraj - naši judi Tradicionalni susret bodulskih „Merikana“ i otočnih humanitaraca

UZ DONACIJU KRČKIH ISELJENIKA PREDSTAVLJAN RAD I NOVA NASTOJANJA HUMANITARNE UDRUGE ANDRIJANA GRŽETIĆ U gradskoj vijećnici, 13. rujna održana je press konferencija, koju su zajednički organizirali Humanitarna udruga Andrijana Gržetić te iseljenički klubovi iz New Yorka: Klub žena otoka Krka - New York i Dubasnica Social Club. Glavna tema pressice bilo je predstavljanje sada već kontinuirane suradnje otočnih iseljenika i krčke humanitarne udruge, čija je specifičnost da stipendira isključivo učenike - osnovnoškolce koji su ostali bez očeva, konkretnije one što ih odgaja samohrana majka udovica. Suradnja s iseljenim otočanima u New Yorku započela je pred deset godina, kada su Bosiljka Radman i Marina Vučenik iz Kluba žena otoka Krka - New York unutar svoje asocijacije pokrenule prikupljanje novčane pomoći, u čemu su im se kasnije pridružila i ostala iseljenička udruženja. Aktivnosti svojih klubova s naglaskom na suradnju s krčkom udrugom tako su predstavile Bosiljka Radman iz Kluba žena otoka Krka - New York te Tonica i Petar Tehomilić iz Dubasnica Social Cluba, dok su o razlozima osnivanja, sada već jedanaestogodišnjem radu, kao i ovogodišnjim akcijama kazivali predstavnici udruge Gordana Gržetić i Ivica Bogović. Angažiravši se kako bi pomogli potrebitim otočanima podupirući tako primarnu zadaću krčkog udruženja, iseljenici su prikupili i krčkim humanitarcima ovom

prigodom uručili ukupno 800,00 $, od čega 600,00 $ otpada na donacije iseljeničkih klubova, a 200,00 $ na privatnu donaciju. Osamdeset godina od prve velike humanitarne akcije na Dobrinjštini Udruga Andrijana Gržetić koja ove godine slavi jedanaesti rođendan, osnovana je u Sv. Vidu Dobrinjskom, i to s ciljem humanitarnog djelovanja, odnosno pomaganja osnovnoškolcima koje odgaja samohrana majka udovica, što je bila dugogodišnja, ujedno i posljednja želja Andrijane Gržetić (1908. - 2008.), idejne začetnice inicijative koju provodi udruženje. Osnovana je kao jedina nacionalna humanitarna asocijacija koja pomaže isključivo učenike osnovce, koji su ostali bez očeva. Otkako smo krenuli s projektom stipendiranja, dodijelili smo školarine u ukupnoj vrijednosti od 128.000,00 kn, što predstavlja iznos uplaćen izravno korisnicima, ne podrazumijevajući pritom obvezne poreze. Tom iznosu treba pribrojiti i 18.200,00 kn pomoći učenicima bez očeva ili obiteljima koje je snašla neimaština zbog bolesti, a koje su realizirane u prvoj i drugoj godini postojanja Udruge, što znači da vrijednost ukupno dodijeljenih stipendija, zajedno s realiziranim pomoćima, ne računajući ovogodišnji natječaj, zasad iznosi nemalih 146.200,00 kn,

IG

pojasnio je član Upravnog odbora Udruge Ivica Bogović. Udruga uoči Božića organizira tradicionalnu prodajnu izložbu kolača Slatki otok, točnije humanitarnu akciju koja je s godinama prerasla u pravi blagdanski simbol čitavog otoka. Inače, zanimljivo je istaknuti da je ove godine točno 80 godina od još jedne velike humanitarne akcije, koja je pokrenuta upravo za obitelj Andrijane i Ivana Gržetića. Zbog dugotrajne bolesti koja je snašla Ivana Gržetića, odbor pri tadašnjoj Općini Dobrinj odlučio je pokrenuti akciju prikupljanja hrane za mladu obitelj a na odaziv su naišli i u mjestima koja ne pripadaju teritoriju Dobrinjštine. Na čelu akcije, kao inicijator bio je Josip Jakominić iz Svetog Vida a „volonteri“ su diljem Dobrinjštine (pa i šire) prikupljali po kućama ono što su ukućani mogli darovati. Akcija je završena 23. prosinca 1939., pa je zato taj datum odabran za održavanje izložbe kolača „Slatki otok“. Želja majke Andrijane nadopunjena željom pokojnog sina Nikole Uz snažnu želju da što duže uščuvamo ovu plemenitu praksu, dobili smo još jedan zadatak, rekao je Bogović, pojasnivši: 6. studenog 2018. godine preminuo je Andrijanin sin Nikola Gržetić koji je, zapravo, bio taj što je majci obećao da će se angažirati oko pomaganja učenicima bez očeva. Još lani, na ovom druženju, Nikola je, ako to financije dopuste, predložio širenje djelovanja Udruge u smislu pomaganja potrebitima izvan otoka. Prema tome, nakon što proučimo propise, vjerujemo da ćemo već dogodine moći ispuniti njegovu želju, zaključio je Bogović. Igor Gržetić

23


Naš kraj - naši judi Punjenje baterija na sasvim drugačiji način

VIKEND ISPUNJEN PLANINARENJEM, YOGOM I AYURVEDSKOM PREHRANOM Studeni je mjesec kad turistička sezona polako prestaje, pa smo nas par zaljubljenika u prirodu, tjelesnu aktivnost i zdravu hranu odlučili organizirati „recharge“ vikend. Htjeli smo time proširiti našu turističku ponudu onima koji dolaze na vikende u našu općinu. U Klimnu, u VSG Resortu, organizirali smo vikend koji je uključivao satove yoge od licenciranih učiteljica yoge. Ovo je bio nastavak projekta koji smo započeli jednim vikendom u proljeće a također smo nastavili tijekom ljeta u Solinama na travi, kako bi prolaznici imali mogućnost vježbanja četiri puta tjedno i to dva puta tjedno hatha yogu s učiteljicom yoge iz Rijeke Dolores Prodan, koja yogu u Solinama vodi već petu godinu, te dva puta flow yogu sa Šveđankom Conradson, velikom zaljubljenicom u naš kraj. Recharge vikend uključivao je hat-

ha i vinyasa flow yogu S Dolores, te yin yogu uz Mihaelu Hrgetić, ayurved terapeutkinju, pa smo od nje puno naučili o takvoj vrsti

prehrane, korištenju začina i kombiniranju namirnica. Mihaela je našim sudionicama pružila i iskustvo opuštajuće abhyanga masaže. Vlasnica VSG Resorta Jekaterina Kabanova bila je uvelike zadužena za organizacijski dio i sve promotivne materijale, te organizaciju smještaja. Ja sam vodila planinarsku turu, koja je kretala iz Klimna preko Sužana do Dobrinja, u trajanju od pet sati. Sudionici su tako imali priliku vidjeti ljepote našeg kraja s dva vidikovca, te upoznati neke nove, već pomalo zaboravljene puteve. Također, trudili smo se sjediniti tradicionalnu prehranu i namirnice s ayurvedskim znanjima, pa smo imali napr. šurlice od pirovog

brašna s gulašem od leće i vrganja, juhu od koprive, kitcheri (tradicionalno ayurvedsko jelo za detoksikaciju), kolače od suhih smokava, kozji sir, svježi sir s vlascem iz začinskog vrta u Resortu, humus, domaći čaj od majčine dušice, stivija itd.

Ugostili smo i Janu iz Rijeke, koja nam je svirala gong. Gong kupka smiruje živčani sustav i djeluje na duboko upuštanje. Sudionici ovog vikenda bili su iz Slovenije, Austrije, Hrvatske, a neki od njih također yoga učitelji, zaljubljenici u prirodu. Ljudi koji su nam iskreno rekli da su baš trebali jedan ovakav vikend da napune baterije i odmaknu se od svakodnevice. Naravno, sve je vrvjelo predobrim vibracijama, pa ćemo se i dalje truditi i kroz projekte obogaćivati našu općinu raznim događanjima u svrhu veće ponude i osviještenosti o tjelesnoj aktivnosti. I naravno, vraćanje prirodi. Olivera Turčić

24


Naš kraj - naši judi Aktivnosti u K D "Ive Jelenović"

ŠTO SMO NAPRAVILI, ŠTO PRIPREMAMO Osim o aktivnostima o kojima smo pisali u ovom i prošlim brojevima Fanta i drugih glasila, KD "Ive Jelenović" je u ovoj godini održalo i izbornu skupštinu 25. listopada, po isteku prošlog četverogodišnjega mandata uprave. Uz veliki odaziv članova, izabrano je novo rukovodstvo, tri glavne funkcije ostale su u istim rukama; naime, za predsjednika je i u idućem razdoblju izabran Ranko Pavačić, za tajnicu Bernadette Župan i kao blagajnicu Tonica Brnić. U Izvršni odbor osim već navedena tri člana izabrani su još: Kristijan Pavačić, Maja Radivoj, Marija Radivoj, Dario Pavačić, Ivica Fugošić, Marina Kirinčić, Silvana Radivoj i Ratko Turčić. Nadzorni odbor čine: Martina Pavačić, Sonja Kirinčić i Gordana Turčić, a stegovno povjerenstvo čine Biserka Lenić, Mirjana Mrakovčić i Renata Fugo-

šić. Raspravilo se i o aktivnostima u sljedećoj godini kako onim radnim sekcija i cjelog društva tako i o planu financija. Svakako ćemo obilježiti 20-tu obljetnicu KD, po mogućnosti jednom smotrom folklora i zborova, kako i jednim radnim putovanjem kako nam to već financije budu dozvolile. U planu je obnoviti dijelom i nošnje i održati nekoliko radionica te naravno završno božićni koncert. Uvijek smo otvoreni za nove članove u bilo kojoj od sekcija, za konstruktivne prijedloge novih aktivnosti i poboljšanja postojećih. Dodatno je još mlađa (dječja) folklorna grupa u prosincu tj. 8.12. sudjelovala na 16. međunarodnoj smotri folklora djece i mladih u Zagrebu, koji se održava u koncertnoj dvorani Vatoslav Lisinski a u organizaciji KUD-a "Preslica" iz Zagreba – Blato. Gdje je također

vrlo vjerno i uspješno predstavljala svoju Općinu i cjeli otok Krk zajedno s još deset folklornih društava iz Hrvatske i okolnih zemalja. A svi zajedno ćemo radnu godinu završiti već dvadesetim po redu božićno-novogodišnjim koncertom u Dobrinju gdje će nastupiti sve aktivne sekcije KD "Ive Jelenović" mlađa i starija folklorna grupa, sopci, kanturice i pjevački zbor "Zvon" te ovogodišnja glazbena gošća Renata Sabljak. Koncert će biti donatorskog kakaktera za naše sumještane Tea Jelenovića i Gabriela Mance. Neka je svima sretan i blagoslovljen Božić, uspješna, zdrava i mirna nova 2020. godina. Ranko Pavačić

PREDSTAVA „TIRAMOLA“ ODUŠEVILA DOBRINJSKU PUBLIKU U Dobrinju 6. kolovoza 2019. članice i članovi riječkog ansambla Intermezzo odigrali su predstavu Tiramola.

Svojevrsni mjuzikl, komedija s pjevanjem Tiramola predstava je o svima nama. Događa se u jednoj riječkoj uličici. Veselja i duhovitosti na pretek. Frane, Ivka, Laura, Franco, Miranda, Karmela i jedan Kinez stanari su te ulice i u problemu s jednim događajem koji je glavni dio predstave. Nažalost malobrojna publika u dobrinjskom Društvenom domu sat vremena je uživala u pošalicama i izvedbama poznatih pjesama te često prekidala izvođače pljeskom. A ekipica iz

Intermezza je poput pravih profesionalaca, od Morčićeve najave pa do završne scene, sve odradila kao da je prepun auditorij. Vidjeli smo da oni jednostavno uživaju u ovome što rade. Tiramola je autorski projekt Mensura Puhovca koji potpisuje i režiju i scenografiju. U predstavi su se svojim glumačkim, ali i glazbenim umijećem predstavili Vjekoslav Bakašun (na ovogodišnjem Festi-

valu pučkog teatra Omišalj - Čavle za ulogu barba Frana dobio je posebno priznanje za autentični glumački izričaj), Biljana Torić, Jadranka Ajvaz, Ilinka Babić, Jasmina Ostojić, Zoran Trubić, Zlatko Vicić i Lucija Rajnović. Mensur Puhovac je uz glumce na pozornici i pjevao, a sve je na klavijaturama pratio Mladen Lenac. Tekst i foto: MK

25


Naš kraj - naši judi Blagdan Vele Gospoje u Rasopasnu i ove godine obilježen brojnim događanjima

ZLATNA LJEVICA JOSIPA MARŠIĆA DONIJELA PRVU RADOST RASOPAŠNJARIMA Blagdan Vele Gospoje i ove je godine nizom manifestacija posebno svečano obilježen u Rasopasnu. Pripreme su počele danima uoči samoga blagdana. Počevši od uređenja Župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije i njezina okoliša preko mjesnih puteva, kojima je prolazila procesija, pa do vlastitih domova gdje su Rasopašnjari ugostili rodbinu, prijatelje i poznanike iz susjednih mjesta i cijeloga otoka. Na sam dan ovoga velikog blagdana sve je počelo jutarnjom procesijom mjestom predvođenom kipom Majke Božje, nastavilo se svečanom misom u župnoj crkvi koju je predvodio mladomisnik, velečasni Saša Malović s Maloga Lošinja, a nastavilo se druženjem na placi gdje je održan tradicionalni ples, tanac uz taktove sopela za što su bili zaduženi članovi KD Ive Jelenović iz Dobrinja. U večernjim satima na placi su zasvirali Mauro Staraj i La Banda, te dobro rasplesali nekoliko stotina Rasopašnjara i njihovih gostiju. I ovoga ljeta je fešta u Rasopasnu opravdala epitet jedne od najboljih na otoku! Vela Gospoja u Rasopasnu osim svečanom misom i feštom obilježena je i dvjema sportskim mani-

festacijama. Prve nedjelje nakon Vele Gospoje održan je na mjesnom jogu šesti boćarski turnir koji je pored dvije ekipe balača iz Rasopasna okupio još četiri ekipe s Dobrinjštine - Tribuje, Čižiće, Kras i Gabonjin. U skupini A Tribuje su tijesno svladale Rasopasno 2, rezultatom 21:19, Gabonjin je bio bolji od Tribuja 13:11, a Rasopasno 2 od Gabonjina 13:7. Rasopašnjari su tom pobjedom izborili prvo mjesto u skupini i finale gdje ih je čekao pobjednik skupine B i iskusna ekipa Krasa koja je svladala Čižiće (13:12) i Rasopasno 1 (21:3), dok su Rasopasno 1 i Čižići odigrali 10:10. Finale je bila prava poslastica. Nakon 45 minuta na sema-

foru je stajalo - 11:11 pa se moralo u produžetke. Dodatna partija iznjedrila je pobjednika nakon rijetko viđene drame. Simbolično, jedan od najstarijih Rasopašnjara Josip Maršić odlučio je pobjednika. Maršićeva ljevica precizno je poslala posljednju boću tamo gdje je trebalo da bi domaći balači stigli do presudnog punta (12:11) i prvog trijumfa na turniru kojega šestu godinu zaredom organiziraju na radost brojnih mještana i navijača. U susretu za treće mjesto Tribuje su svladale Čižiće 21:10, a u susretu za peto mjesto Gabonjin je svladao Rasopasno 1, rezultatom 21:11. Tjedan dana nakon boćarskog turnira na placi ispred župne crkve odigran je i četvrti turnir u briškuli i trišeti rezerviran isključivo za mještane. Okupilo se sedam parova, a ponovo su se presudnima pokazale obiteljske, odnosno rodbinske veze. Otac i sin, Miljenko i Renato Variola, bili su u finalu uspješniji od Stanka Baldigare i Frana Hržića. U susretu za treće mjesto Ivan Šamanić i Igor Dragoljević nadigrali su Nevena Zupčića i Albina Senčića. Najuspješniji na boćarskom i kartaškom turniru nagrađeni su pokalima, odnosno medaljama, a nakon oba sportska događaja nastavilo se s druženjem do kasno u noć. I.V.

26


Naš kraj - naši judi Polje proslavilo svoju zaštitnicu

MALA GOSPOJA U ZNAKU RAZNIH DOGAĐANJA Mještani Polja, župljani te ove godine posebno brojni pristigli gosti i hodočasnici, proslavili su blagdan zaštitnice župe Polje i naslovnice župne crkve Male Gospoje 8. rujna, kako to priliči tome danu. Sve je počelo kampananjem, kao najavom blagdana, večer prije, te svečanom koncelebriranom svetom misom koju je predvodio fra Bojan Rizvan franjevac provincije Sv. Jeronima u Zadru ujedno tajnik provincije i župnik na Voštarici u Zadru. U koncelebraciji su bila trojica svećenika- vlč. Anton Depikolozvane biskupijski ekonom, vlč. Franjo Vitezić, nekadašnji župnik, danas u mirovini te župnik Polja vlč. Luka Paljević, koji je na početku misnog slavlja pozdravio predvoditelja, ostale svećenike i vjernike a posebno župljane kojima je čestitao župni blagdan. Fra Bojan je u zanimljivoj i nadahnutoj propovijedi progovorio o marijinom životu, počevši od rodoslovlja Isusa Krista koje se čita u blagdanskom evanđelju, te da je toliko imena i prosječnih ljudi, većinom griješnika a ne svetaca prošlo zemljom da bi napokon jedna žena gotovo ničim posebna osim onom riječi "Evo službenice Gospodnje..." postala i sveta i posebna kojoj se danas utječu milijuni ljudi diljem svijeta. Poslije mise bila je već po tradiciji procesija s kipom Majke Božje po mjestu. Na kraju je izmoljena posvetna molitva pred kipom Majke Božje, te je uz prigodnu zahvalu župnika svima koji su pomogli oko organizacije blagdana, predvoditelj podijelio blagoslov. Svečanu blagdansku misu animirao je župni zbor pod vodstvom i orguljskom pratnjom Timee Boroš. A potom je slijedilo prigodno druženje za sve nazočne na placi uz čašicu razgovora, vina i pokoji kolačić, nastup mlađe folklorne grupe KD "Ive Jelenović" i tambu-

GC

GC

raša iz Gabonjina. Poslije popodne bila je krunica i još jedna sveta misa. I ove je godine organiziran je klapski koncert, pa je navečer u domu,

zbog lošeg vremena, bio koncert klape Vinčace i Jose Butorca. Ranko Pavačić

Giuseppe Civatti

27


Naš kraj - naši judi

IZLET KULTURNOG DRUŠTVA SV. PETAR GABONJIN U SV. MARTIN Kako je već tradicija, svake druge godine, KD Sv. Petar Gabonjin organizirao je dvodnevni izlet za svoje članove na sjever Hrvatske, točnije u Varaždin i Sv. Martin na Muri. 9. 11. 2019. bio je polazak u ranim jutarnjim satima iz Gabonjina za grad Varaždin. Dolaskom u Varaždin uslijedilo je razgledavanje varaždinskog groblja, koje je svrstano među najljepša groblja Europe, zbog izuzetnog spoja holtikulture i umjetničkih spomenika. Za današnji izgled groblja zaslužan je Herman Haller, koji početkom 20. stoljeća započinje oblikovanje kakvo je idanas prisutno, te postojeće groblje pretvara u parkovni prostor. Nakon obilaska groblja, krenuli smo u obilazak starog grada Varaždina, i njegovih znamenitosti: tvrđavu Stari grad, župnu crkvu Sv. Nikole, palače, parkove i naposljetku sami centar grada Varaždina. Po obilasku gore navedenih lokacija uslijedio je zajednički ručak, te potom polazak za toplice Sv. Martin.

U toplicama, nakon prijave u hotelu, uslijedilo je slobodno vrijeme tj. opuštanje za sve članove društva po osobnoj volji, bilo to kupanje u termalnim bazenima, razne vrste masaže, spavanje ili sl. U večernjim satima povodom Martinja, u hotelu je organizirana Martinjska večera uz program krštenja mladog vina i nakon toga večera uz tamburaše. Dok je jedan dio izletnika bio na Martinjskoj večeri u hotelu, drugi dio je zauzeo prostor jednog obližnjeg puba u sklopu toplica, gdje su pukim slučajem, svirali tamburaši s riječkog područja, te proslavili Martinje do kasno u noć. Nakon navedenog subotnjeg programa uslijedilo je nedjeljno jutro i odjava iz hotela, te polazak prema obližnjoj farmi jelena, muflona i divljih svinja na privatnom OPGu. Dočekao nas je predstavnik OPGa, koji nam je ukratko opisao funkcioniranje navedene farme, omogućio nam hranjenje životinja, degustaciju i kupnju njihovih

proizvoda. Lovci naše udruge u ovoj situaciji susreli su se s svojom lovinom, no bili su bespomoćni po pitanju ulova istog. Nakon razgledavanja farme, krenuli smo u obilazak mlina i skele na rijeci Muri uz vodića TZ Općine Sv. Martin na Muri. Nakon upoznavanja s radom mlina i prelaskom tj. vožnjom na skeli preko rijeke Mure, uputili smo se na organizirani ručak u grad Varaždin, te naposljetku povratak kući. Hvala svim sudionicima izleta na odazivu, te pohvala svim koji su pridonijeli organizaciji istog. Pohvala i našim vijednim ženama, ke su spekle presnoce, pogače i orihnjače, kako bi po putu imeli ča za pojist ikako nan cukar nebi pal. Nadamo se da tradicija neće krepat, te da će i idući izlet bit ovakav, a ako ne i bolji. KD Sv. Petar Gabonjin Davor Feretić

Anka Feretić

28


Naš kraj - naši judi Pjevački zbor "Zvon" u Makedoniji

PUTUJEMO, PJEVAMO, ŠIRIMO RADOST Članovi pjevačkoga zbora "Zvon" iz Dobrinja boravili su od od 4. do 9. listopada u Makedoniji, ili kako je to sada ispravno reći, u Republici Sjevernoj Makedoniji. Posjetilo se glavni grad Skopje, vidjelo njegove znamenitosti počevši od muzeja grada, nekadašnje željezničke stanice gdje sat bilježi 5.17 h kada je Skopje zadesio zadnji zemljotres 26. 7. 1963. godine, glavne ulice, Spomen kuće Sv. Majke Tereze, Trga Makedonija s mnoštvom skulptura i kipova, Starog kamenoga mosta, filharmonije, skopske čaršije, pravoslavne crkve Sv. Spasa s vrijednim rezbarijama. U katoličkoj katedrali Presvetog srca Isusova zbor je najprije nazočio nedjeljnoj misi a potom održao lijepi duhovni koncert kojemu je prisustvovao lijepi broj posjetitelja i gostiju, među kojima dosta članova hrvatske zajednice iz Skopja koji su ovaj posjet doživjeli kao veliku podršku. Nakon tri dana u Skopju, slijedio je put prema Ohridu, zaista biseru makedonske kulturne i prirodne baštine. Kako je već spomenuto od poznatih skopskih bisera, prekrasnog jezera jednog od najstarijih i najdubljih jezera u Europi, podno planine i nacionalnog parka Galičice i podno nje izvora Crnog Drima. A onda do samih kulturnih i povijesnih vrijednosti; katedrale Sv. Sofije, starih bizantskih ohridskih crkava, antičkog kazališta, tvrđave

IF

cara Samuila, gradskih vrata... pa do manastira Sv. Nauma, jednog od

Ivica Fugošić

učenika slavenskih apostola Sv. Ćirila i Metoda. Stvarno sve skupa

Neven Komadina

skriveno blago makedonske ali i slavenske kulture i povijesti u materijalnom i duhovnom smislu. I ovdje je "Zvon" upriličio jedan duhovni koncert u katoličkoj župnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda. Obogaćeni svime viđenim i doživljenim članovi zbora radosno su u povratku navratili, pa možemo to reći, do svojih prijatelja u Zemunu, koji je bio cilj našeg prošlogodišnjeg putovanja, zatim su zemunci posjetili nas ovog proljeća na Krku i Dobrinjštini, a sada smo bili gosti njihovog zbora, hrvatske zajednice "Ilija Okrugić" i nezamjenjivog župnika Joze Duspare. Po posjeti tamošnjoj župnoj crkvi i nekoliko zajedničkih pjesama pred likom Zemunske gospe u ranim jutarnjim satima slijedećega dana sretno smo stigli kući. Za ovaj lijepi i veseli put s puno lijepog vremena, hvala svima koji su pomogli u njegovu ostvarenju, najprije članovima "Zvona", maestru Damiru Smerdelu, klavijaturistici Jadranki Violić, župnicima: vlč. Davoru Topiću iz Skopja, ocu Oliveru Tantuševu iz Ohrida, vlč. Jozi Duspari iz Zemuna, Općini Dobrinj i načelniku Nevenu Komadini koji je i ovaj puta našao vremena biti sa zborom na ovome putovanju, ali i sufinanciranju ovoga putovanja i Primorsko-goranskoj županiji koja je također sudjelovala u sufinanciranu ovoga putovanja. Ponovilo se u ovakvom ili sličnom događaju i dogodine. Ranko Pavačić

29


Naš kraj - naši judi KD "Ive Jelenović" Dobrinj

GOSTOVANJE FOLKLORNIH SEKCIJA KD "IVE JELENOVIĆ" NA 54. VINKOVAČKIM JESENIMA Mlađa folklorna grupa KD "Ive Jelenović" sudjelovala je 14. i 15. rujna na Dječjim Vinkovačkim jesenima. U subotu navečer prikazala je ples svoga kraja; Tonoc na placi, Veros i Kolo, te je pri tome pobrala ovacije publike jer je to svojim nastupom i zaslužila. Slijedećeg dana u nedjelju djeca, njih dvadest i dvoje su sudjelovala na mimohodu pristiglih dječjih folklornih skupina, njih šezdeset i dvije iz Hrvatske i onih iz dijaspore. Bilo je ovo svakako zanimljivo iskustvo za djecu, njihove roditelje koji su bili u pratnji, pratnju iz K D i načelnika opčine Nevena Komadinu. Domaćini su m bili iz KUD-a "Mijat Stojanović" iz Babine Grede, smještaj je bio u prijateljskoj općini Tordinci. Ovo je bila tek prethodnica starijoj folklornoj grupi koja već slijedeći vikend 21. i 22. rujna bila na 54. Vinkovačkim jesenima i predstavljala svoju Općinu, Županiju i kraj. Starija folklorna grupa bila je na državnoj smotri folklora gdje je predstavljala Općinu Dobrinj i Primorsko-goransku županiju. Nastupala je u subotu, 21. rujna

RP

navečer na glavnoj pozornici u središtu Vinkovaca sa još trinaest folklornih grupa iz raznih dijelova Hrvatske i jednom iz susjedne Bosne i Hercegovine. Svaka je folklorna grupa izvela po osam minuta programa i to izvornog folklora kraja iz kojeg dolazi. Bio je ovo prvi dio državne smotre kojeg je snimala i HRT. Drugoga dana, u nedjelju 22. rujna, bio je svečani mimohod, kojeg se moglo vidjeti u izravnom prijenosu

na HRT2, u mimohodu je sudjelovalo sedamdeset folklornih grupa, desetak konjskih zaprega i stotinjak jahačica i jahača, sveukupno oko tri tisuće sudionika, koji su na kraju svi skupa zaplesali Šokačko kolo na stadionu NK Cibalije. Po mimohodu slijedio je drugi dio Državne smotre folklora na kojem je nastupilo sedam KUD-ova, a navečer prije zatvaranje 54. Vinkovačkih jeseni, bio je i treći dio Državne smotre. Cijelo događanje

RP

30


Naš kraj - naši judi pratilo je i do sto tisuća ljudi, što domaćina, što gostiju, pratnje KUD-ova i sl. Domaćin K D "Ive Jelenović" bio je KUD "Kupina" iz istoimenog mjesta u općini Velika Kopanica u Brodsko-posavskoj županiji. Domaćini su to stvarno i bili u pravom smislu te riječi, pokazalo se široko srce domaćina ali ni gosti nisu bili uskogrudni, pa se skupa i zapjevalo i zaplesalo, a čak se odigrala i prijateljska utakmica između dečki domaćina i gostiju. Rezultat koji i nije bitan, ali je bitno družiti se i biti zajedno. Na sve ovo skupa možda nas je potaknuo i jedan svećenik vlč Marko Bubalo nekadašnji tordinački župnik, koji nas je pred desetak godina ugostio u Tordincima, pa od tuda i potječe kasnije prijateljstvo Općina Dobrinj i Tordinci. Svakako je rad ovog danas umirov-

ljenoga svećenika Đakovačkoosječke nadbiskupije prepoznat, te je o Danu državnosti Republike Hrvatske od Predsjednice Republike odlikovan Redom hrvatskog pletera za doprinos i rad u pomaganju potrebitima u vrijeme prognan-

stva za Domovinskoga rata ali i danas dok pomaže u pastoralu jedne vinkovačke župe ali i ljudima općenito. Ranko Pavačić

RP

DAN SJEĆANJA NA ŽRTVU VUKOVARA Na poziv Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. - 1991. županijskog ogranka Vukovar 17. i 18. studenoga delegacija Općine Dobrinj nazočila je obilježavanju počasti svim sudionicima obrane Vukovara - grada simbola hrvatske slobode. Općinski načelnik Neven Komadina, predsjednik općinskog vijeća Zoran Kirinčić, zamjenik načelnika Zdenko Kirinčić i Mladen Radoslović sudjelovali su na znanstveno-stručnom simpoziju «Ratna bolnica Vukovar 1991.

NK

godine - dr. Juraj Njavro» i na komemorativnom skupu paljenja svijeća u krugu Opće bolnice Vukovar. U ponedjeljak 18. studenoga sudjelovali su u koloni sjećanja te su na Memorijalnom groblju

žrtava Domovinskog rata i na Ovčari upalili svijeće u spomen na sve poginule branitelje i civilne žrtve u Vukovaru. Zahvaljujemo se mr.sc. dr. Vesni Bosanac i dr. Štefanu Biru na iznimnoj gostoljubivosti za vrijeme boravka u Vukovaru. Prigodnim programom ovaj dan obilježili su dječji vrtić Polje i osnovna škola Dobrinj na što smo posebno ponosni. MR

NK

31


Naš kraj - naši judi Advent u Polju

DOBRA DJELA I JELKA ČAK IZ LUXEMBURGA Novoosnovana Udruga "Dr Ivan Črnčić", uz pomoć Općine Dobrinj i TZO Dobrinj te mnogih organizacija i pojedinaca, organizirala je na treću nedjelju Došašća, ujedno i nedjelju Caritasa, donatorski Advent u Polju. Vodeći se idejom pomoći drugome, već treću godinu zaredom pristupilo se organizaciji ovakvog događanja. Dosad kroz dvije godine organizaciju je vodio MO Polje, no kako je ove godine oformljena Udruga s ciljem organizacije ovakvih i sličnih, događaja ulogu organizatora preuzela je ista. U akciju se uključio i Caritas župe Polje sa svojim vrijednim volonterkama. U akciju su uključeni i mnogi drugi: organizacije, trgovačka dru-

Jelena Malatestinić

štva i mnogi pojedinci a intencija je pomoći u liječenju dvojice dječaka - Gabrijela Mancea iz Šila i Tea Jelenovića iz Klimna. Svima od srca hvala na bilo kakvoj pomoći... Sve je započelo poslije župne nedjeljne mise a završilo u večernjim satima, iako je izvana bilo hladno toplina srca grijala je one koji su radili i one koji su došli pomoći.

RP

Organizatori su zadovoljni i obavljenim poslom i sudjelovanjem ljudi i prikupljenim iznosom, neke stvari su u odnosu na prethodni Advent bile bolje a neke će se nastojati još popraviti a možda i usavršiti. Par riječi i o ovogodišnjem božićnom drvcu – jelki, iako je ovo već četvrto koje stoji na pojanskoj placi, ovo je prevalilo najdulji put da bi došlo do Polja. Naime ovogodišnje lijepo drvce prešlo je preko tisuću kilometara, jer je došlo čak iz Luksemburga. Zahvaljujući našem ljetnom sumještaninu gospodinu Walteru koji se upravo u Luksemburgu bavi proizvodnjom i sječom božićnih drvaca, ona prošla drvca dobili smo od Jelke Bilen i Marije Jelenović te prošlogodišnje posredstvom Općine i TD Komun iz Gorskog Kotara svima od srca hvala na tome. Sad, kada je Advent već iza nas, neka nam Božić donese obilje darova najprije mira duše i tijela, zdravlja sreće i uspjeha. Kako kaže čestitka svim ljudima dobre volje, a dodajmo i onima koji će to tek postati. Ranko Pavačić

RP

32


Naš kraj - naši judi Prvi humanitarno - sportski turnir u Sužanu

KAD TE SRCE VODI, NI KIŠA NE MOŽE NIŠTA Kumpanija mladih našla se u konobi. Tada često na pamet padaju svakakve ideje. Između ostalog javila se je jedna ideja koju ću u ovome tekstu podijeliti s vama ideja o humanitarnom turniru „va balah i hartah“. Tako je u nedjelju, 15. prosinca 2019. godine, u Sužanu održana humanitarna akcija gdje su se prikupljale donacije za humanitarnu udrugu Andrijana Gržetić. Krenuli smo oko podne sa turnirom u balanju i kartanju. Na turniru su sudjelovale balačke ekipe: Čizići, Sužan, Kumpanija – Gabonjin, Kras, Kataroška, OTB. Kao pobjednička ekipa završila je ekipa Kras, zahvaljujući pojačanju iz Tribulja. Također, sudjelovale su dvije ženske ekipe Gabonjin i Kataroška, a pobjedu su odnijele cure iz Gabonjina. Iako je vrijeme bilo prevrtljivo, uz malu pomoć kišo-

brana uspjeli smo turnir privesti kraju. U kartaškom dijelu turnira sudjelovalo je 20-ak kartaša. Najviše pobjeda osvojio je je par Matišić i Toić, te osvojio prvo mjesto. Uz sportski dio, događaj je bio

popraćen fritajom, gulašom od divljači zahvaljujući lovnoj jedinici „Fazan“ Dobrinj, fritama i raznim kolačima uz kuhano vino. Cjelokupnu atmosferu uljepšali su VIS „Nikad doma“ iz Gabonjina i legendarni Tabako band te je u večernjim satima održan tonoc u domu u Sužanu. Odaziv na humanitarnu akciju za prvu godinu bio je vrlo optimističan, te unatoč lošem vremenu ljudi dobre volje pokazali su da se i uz kišobrane može odigrati i pogledati pokoja partija bala. Skupljene donacije, što nam je bio i cilj, namijenjene su za humanitarnu udrugu „Andrijana Gržetić“ Nadamo se da će ova humanitarna akcija postati tradicionalna. tekst i foto: Ivan Šamanić

33


Nasljeđe predaka

PRONAĐEN TALIJANSKI PRIJEPIS AMBROZOVE DAROVNICE U Dobrinju, u Knjizi prihoda i rashoda Bratovštine svetog Stjepana od 1743. – 1780. godine, lani je pronađen dosad nepoznati, talijanski prijevod Ambrozove darovnice. Ambrozova darovnica nastala je 1321. godine. Pisana je glagoljicom, na pergamenu, a čuva se u arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Talijanski prijevod napisao je u 18. stoljeću Theo Cortese, javni bilježnik s ovlašću Venecije. On je na talijanski preveo i Pariježićevu darovnicu (darivanje crkve svetog Jurja iznad Krasa iz 1230. godine), te je i taj prijevod uvezan u knjigu Bratovštine svetog Stjepana. Prijevod Ambrozove darovnice je značajan jer sadrži dijelove teksta koji su danas nečitki u glagolskom originalu, a ukazuje i na postojanje nepoznatog glagolskog prijepisa iz 18. stoljeća kojeg je pisao Petar Petriš, notar dobrinjski. Isti je notar 1724. prepisao i dvije poznatije dobrinjske darovnice, darovnicu slavnog Dragoslava iz 1100. godine i Pariježićevu darovnicu iz 1230. godine. Ambrozovu darovnicu pisao je Rumin, pisac dobrinjski na pergameni, glagoljicom. Darovnica govori da je plovan Ambroz izgradio crkvu svetoga Ambroza te darovao zemljišta za njeno opremanje i održavanje, za obilježavanje blagdana svetog Ambroza i buduće obljetnice smrti plovana Ambroza i njegovih roditelja. Darovano zemljište proteže se od Krasa do iza Gabonjina. Crkva je sagrađena u sklopu srednjovjekovnog groblja u Dobrinju, danas parka Jardin, iznad Place, dakle, izvan darovane zemlje. Uz isto je groblje kasnije sagrađena i crkva sv. Trojstva (zvana i sv. Anton) koja i danas postoji, iako više nije u funkciji. Crkva svetog Ambroza spominje se u više biskupskih vizitacija. Iz vizitacije iz 1579. godine vidljivo je da je neko vrijeme bila župnom crkvom, iako je u blizini starija crkva svetog Stjepana koja se spominje još 1100. godine. Crkva

34

svetog Ambroza se zadnji puta spominje krajem 18. stoljeća, a danas više ne postoji.

Iz talijanskog prijepisa Ambrozove darovnice, popis notara koji su pisali – prepisivali Ambrozovu darovnicu, Rumen scrivano di Dobrigno, Piero Petris not. pub. di V.A, Theodor Cortese not. pub. di V.A. O Ambrozovoj darovnici koja se danas čuva u Arhivu HAZU, Stjepan Ivšić (jezikoslovac, slavist 1884. – 1962.) piše: „Stari glagoljski prijepis (iz 15. st.) na pergameni, šir. 20 cm, vis. 19 cm (tekst 17×17,5 cm). U Arhivu Hrvatske akademije. Kukuljević (Ivan Kukuljević Sakcinski, 1816. 1889., povjesničar, književnik i političar, jedna od vodećih osoba hrvatskoga narodnog preporoda, sakupljač hrvatskih povijesnih

dokumenata) u svom izdanju piše: »Izvorna matica sa starim prepisom nalazi se u mojoj sbirci «, a Šurmin (povjesničar, 1867. – 1936.): »Original sa starim prijepisom nalazio se u Kukuljevićevoj zbirci«. Ja bih rekao da je sadašnji glagoljski prijepis Kukuljević držao za original, i da je baš po tom prijepisu udešen i Kukuljevićev tekst. Kakav je bio stari prijepis, što ga spominje Kukuljević i Šurmin, ne mogu reći, jer ga nijesam našao. Da je sačuvana glagoljska matica samo prijepis, dokazuju mlađe grafičke i jezične osobine; …“ U dokumentu iz Arhiva ima potpuno nečitkih mjesta, a Kukuljević je svoju transkripciju dopunio tekstom iz starog prepisa, pišući dotične riječi u zagradama. Tamo nalazimo (i dotat), (tako), (do zemle Duboki) i (Hrestalvski). U talijanskom prijepisu zapisane su sve te riječi, bez zagrada što znači ili da su bile čitke u vrijeme prepisivanja, ili da je prepisivan drugi primjerak, onaj kojega je Kukuljević smatrao starim prijepisom, a Ivšić originalom.


Nasljeđe predaka Riječi nečitke u glag olskom primjerku, dotat -> dottata (u pasivu) i tako -> tanto Za razumijevanje teksta važno je što se u talijanskom prijepisu nalaze i toponimi nečitki u glagolskom izvorniku. Oni, zapravo i nisu prevedeni već samo napisani talijanskim pravopisom: podkućni -> podChuchni, do zemle duboki -> sino ale terre Duboke, i do Hrestalvski -> i do(!) Chrestalschi. Također, važno je da je kratica Prvdi razvezena kao Pavrudi (ili Parudi?) Toponimi nečitki u glagolskom primjerku, podkućni -> podChuchni, do zemle duboki -> sino ale terre Duboke, i do Hrestalvski > i do(!) Chrestalschi; također, kratica Pr vdi -> Pavrudi (ili Parudi?) Na osnovu topografske karte Krka, katastarskih podataka i kazivanja Krasana – hvala im- napravljena je skica darovanih zemljišta koja je u prilogu. Na njoj su, kao i u priloženim transkripcijama darovnica, toponimi označeni s A1 do A16 u Ambrozovoj darovnici (osjenčana smeđe), a s P1 do P26 u Pariježićevoj darovnici (osjenčana plavo). Dok Pariježićeva darovnica opisom slijede granice – kunfin, Ambrozova izgleda da govori do koje zemlje se proteže darovano zemljište, gledano iz Puponina, zemljišta u selu Krasu, točnije u predjelu Čirika. Nepoznati topnimi su podebljani i podcrtani. Za samo podebljane nazive ucrtan je pretpostavljeni položaj (nije nužno točan). Sumnjivi su Biškupije, jesu li zaista one uz Gornju Garicu ili postoje još neke, jesu li ucrtane prave Ponikve, o kojem Praskvenom se radi (na Krasu ili između Dolova i Svetog Ivana), postoji li još neki, Puponinu bliži Hrestalvski? Iz Pariježićeve darovnice zanimljiv je P14, zemlje svetog Ambroza: je li kontradikcija da se zemlja tako zvala 1230. godine, a da je crkvi svetog Ambroza darovana 1321. godine? Kult sv. Ambroza javlja se na Krku iza 1154. kad je Krčka biskupija potpala pod zadarsku nadbiskupiju pa je moguće da je i ranije postojala crkva, možda oltar sv. Ambroza u

Dobrinju s imanjem u Krasu. Molim čitatelje, da ako prepoznaju neucrtani ili pogrešno ucrtani naziv, da na adresu uredništva ili na adresu josip.justinic@gmail.com jave gdje bi dotični toponim trebao biti. Hvala!

Transkripcija Ambrozove darovnice s označenim toponimima: V ime božie amen. 1321, na dan 8 novembra, budući v Dobrinji pred crikvu svetoga Ambroza. Ta dan bi kršćena crikva rečena po gospodini biskupi. I plovan prevd Ambroz jest činil uzidat rečenu crkvu i kerstit i dotat crikvu svojim blagom. Jest joj dal zemle Puponin (A1) slobodne orane i neorane i pasiš'ća do zemlje ka se zove Ograda (A2), do zemlje Kabalina (A3)i do Zemlje ponikvar'ske (A4) i do zemlje kneže (A5) ke se zovu Vlaške (A6), i do zemlje Biškupie (A7) i do zemlje ke se zovu Cesti (A8), i do Gaćanoga (A9), i do Kirinča (A10) do Kozmel (A11) i do Praskvenoga (A12). Ošće

zemlje Podkućni (A13) i do zemlji duboki (A14), i do Hrestalvski (A15), do zemlje Prvdi (A16). Siko hoću da se ima služiti i činiti na dan svetoga Ambroza i jutri dan god činiti meni i momu ocu Jurju i materi, i da ima se opraviti crikvi poštenje kako je zakon. Po moji smerti da gre crikva vsim mojim parentam i kapitulu dobrinskomu va viki. Ako bi prešal se moj rod, da gre kapitulu. Na to svidoci Domša satnik, Rihtarević i Očman i veće inih. Az Rumin, pisac općini dobrinske pisah kako slišah. Transkripcija dijela Pariježićeve darovnice s opisom granice: … i je dal negovi zemlje i pasišća, i vse selo crikvi, i to počinje od bure voda živa od Rakovika (P1), kako stoji plot, i križ, i do verha(P2), kuće od Hrbule(P3), po plotu od dolca Brašćevi(P4), i po plotu na Osišća (P5), na jugo Rupna (P6) pod Ogradicu Rupna (P7), i po plotu Grdan (P8), kadi se zove Cerov (P9), i do na Mekotišće (P10), i do Jelča (P11) i do Hrušti (P12) od bure Krasa, i do Ogradi (P13), i zemal sv. Ambroža (P14), od Dobrina, i do Ročla (P15), i Dolce Japnenice (P16) po plotu do zemalj koje se zovu Ograda (P17), i po putu ki gre na Solini (P18), i do zemalj, i križ, i plot Kolovoza (P19), i do Uskrušvenoga (P20), i do Brestnoga (P21), i do Dravčin (P22), i do Potočini (P23) pod vodu živu na Poničaj (P24), i po potoku ki gre na Japnenicu (P25), i po potoku ki gre na Rakovik (P26); … Josip Justinić

35


Sport 7. Lignjada „Čikavice“

KAKO POSTATI (I OSTATI) NAJ LIGNJOLOVAC Mirno more i odlični vremenski uvjeti pogodovali su iskusnim ribolovcima da se upuste u tajne taktike i pročešljaju razne pozicije da postanu naj lignjolovci našeg kluba. Prijavu je ispunio 51 natjecatelj u pojedinačnoj konkurenciji a ekipno je bilo prijavljeno 20 ekipa. Područje lignjolova bilo je po slobodnom izboru a lovilo se od 15 do 19 sati, tako da su natjecatelji ulov donesli do 19,30 sati. Krenulo se u lignjolov sa ribarske kućice na razne strane - Sulinj, Čista, Jazbina, Konjin, Kod kampa Šilo, Murvenica, Vodica, Druženjin, Vetrna, Prtina i sve do Sv. Marka, a neki su krenuli i do Butinja. Lovilo se žestoko, tako da su se mnogi prebacivali od pozicije na drugu poziciju u nadi za što boljim ulovom. Na završetku lignjade svi smo se našli na ribarskoj kućici i pristupili vaganju svih ulovljenih lignji. Ulov

svih natjecatelja bio je 10,50 kilograma lignji s time da su mnogi ulovili i sipe koje se nisu vagale. Pola natjecatelja, iako su imali želju, nisu uspjeli ništa uloviti, tako da su ostali imali od jedne pa sve do desetak lignji. Vaganje je pokazalo sljedeće rezultate i to pojedinačno: 1. Neven Tićak 1426 grama 2. Ivan Petrović 708 grama 3. Leo Kirinčić 704 grama Ekipni rezultati po prijavljenim ekipama bio je: 1. Neven Tićak i Đani Jurić 1996 grama 2. Ivan i Vedran Petrović 1250 grama 3. Goran Grdinić i Renato Gauta 878 grama Najveću lignju ulovio je Leo Kirinčić a bila je teška 704 grama. Najboljim pojedincima i ekipama dodijeljenje su prigodne nagrade koje je klub dobio od sponzora. Renomirani proizvođač ribolovne

MP

opreme “DTD“ Dugi Rat bio je sponzor za pojedinačne nagrade, a trgovina ribolovne opreme „Tamaracom“ iz Čavli i ŠRK „Čikavica“ bili su sponzori za ekipne nagrade. Zahvaljujemo sponzorima na suradnji i klub se preporuča za daljnju suradnju. Nakon vaganja i podjele nagrada, ribolovci su ostali na ugodnom druženju. Klub ŠRK „Čikavica“ zahvaljuje svim natjecateljima i svma koji su pomogli u organizaciji natjecanja. Ususret budućim blagdanima ŠRK „Čikavica“ želi svim članovima kao i svim stanovnicima općine Dobrinj sretan Božić i sretnu 2020. godinu. Rogi ribaru! Predsjednik kluba Ivan Petrović

Marin Petrović

Peto izdanje memorijalnog kupa „Božo Frković“

PETICA ZA ČOVJEKA I USPOMENE Petica je ona brojka koju, svi mi, u nekom razdoblju naših života, za neko djelo ili učinak, priželjkujemo. Primarno u školskim klupama, kad se i upoznajemo s tom brojkom, koja nam podiže ugled i daje podstrek. Potom, ploveći morima života, nailazeći na neke očekivane ili nenadane zadatke, iznova težimo petici. I tako dok nas, kako pjesma kaže „vrime ne

36

iscidi“. Postoje oni pojedinci, koji su peticu za života zaslužili a da im u trenucima dobivanja „zlatne brojke“ to ni naum nije padalo. Božo Frković jedan je od njih. Jedan od onih koji peticu za svoj obol sportskom ribolovu i sportu općenito nije tražio, niti priželjkivao. Njegovi su motivi bili sasvim drugačiji, altruistički. Ipak, zaslužio ju je za života a potom, kad je taj

segment njegovog postojanja prekinut, njegova je petica ostala pohranjena u trajnom disku uspomena. Ove je godine Božo zaslužio još dvije petice – petog dana listopada održano je peto izdanje memorijalnog kupa u sportskom ribolovu, koji su Božini prijatelji i naravno, najuža obitelj, odlučili organizirati kao jedan od oblika sjećanja na ono što je Boži – uz obitelj i prijatelje-


Sport ponajviše bilo na srcu. A okupilo se i ove godine puno onih, koji su peticu Boži Frkoviću, danu mu za života, htjeli potvrditi. Došli su s otoka Krka, Zagreba, Ljubljane, Maribora. Od svih njih, ove je godine najuspješnija bila Veronika Kirinčić, drugo je mjesto pripalo Božinoj kćerki Nataši Rogina a na treće se mjesto plasirao Nenad Banely. Veronika je kući otišla i s prijelaznim peharom, ali i s još jednim onim za najveću ulovljenu ribu. Puno je onih koji su se s pravom smatrali Božinim prijateljem, onih koje je i on sam uvrstio u tu kategoriju, koju ipak valja zaslužiti: Mihovil, Neno, Stanko Kek, Ivan, Slavko, Dragan ... i naravno, Fadil Mahmutović, koji je zapravo uz obitelj Frković – Rogina jedan od začetnika ovog memorijala. Pres-

kočili smo zasigurno neka imena, no, „preskočeni“ neće zamjeriti. Baš kao što Božo Frković nije za svog života tražio priznanja, niti petice, tako ni oni koji su mu ovim događanjem odlučili dati počast, ne teže za hvalama i hvalospjevima. Oni su se i ove godine, kao i prijašnjih, okupili da bi se prisjećali. I činili ono što je Božo ponajviše

volio - lovili. Lovili su opipljivim, vidljivim udicama i mrežama koje su bacali u morske dubine, a onim nevidljivim, unutarnjim udicama i mrežama, iz svojih su dubina iznova izvadili – sjećanja. I svatko u sebi šutke a potom i uglas, čovjeku koji ih je okupio i njegovoj uspomeni dali – čistu peticu… Gordana Gržetić

ŠRD „Vela sten“ Čižići

OD NATJECANJA, DO UREĐENJA OKOLIŠA Jos jedna uspješna godina je iza nas. Sudjelovali smo na raznim natjecanjima, pa krenimo redom. Odradili smo klupsko, bili u Puntu na međuopćinskom, organizirali smo natjecanje seniora na barci, u Puli smo bili na međužupanijskom natjecanju (obala), u Opatiji smo lovili s barke. Organizirali smo još jedan KUP Sulinj, te bili na prigodnim natjecanjima. Radovi na kućici ove sezone bili su u punom jeku te se lagano bližimo njenom završetku. Očišćen je okoliš te je rivica zasjala u novom ruhu.

EK

EK

Ovim putem zahvaljujemo svima koji su se "odrekli" kupanja i sunčanja da bi nam pomogli. Također pozivamo sve zainteresirane u školu ribolova, koja se održava svake nedjelje. I za kraj, ŠRD Vela Sten želi svima čestit Božić i još uspješniju 2020.

Neven Tićak

Rogi ribaru ! Nikolina Jurić

Edis Kirinčić

37


Sport Tradicionalno sportsko natjecanje održano 24. put

BOĆANJE NIJE SAMO SPORT, NEGO I POVEZNICA MEĐU LJUDIMA I KRAJEVIMA U subotu sedmog rujna, u Šilu je održana završnica 24. po redu Kupa Dobrinjštine u balanju slobodnim stilom, pod pokroviteljstvom Općine Dobrinj, supokroviteljstvom Općine Malinska-Dubašnica (sudjelovale 2 ekipe s njenog područja) i uz donacije tridesetak sponzora (na čelu sa GP KRK-om od početka natjecanja). Domaćin je bio BK Šilo. Na turniru je nastupilo 15 ekipa raspoređenih u 4 grupe. Nakon razigravanja po grupama i četvrtfinalnih dvoboja završnicu su izborile ekipe: OTB, Čižići, Tribuje i Kumpanija Gabonjin. U borbi za 3. mjesto snage su odmjerile ekipe OTB-a i Čižića. Pravila inače nalažu da se igraju dvije „partije“, a pobjednička je ona ekipa koja ima bolji ukupni rezultat. Ekipa OTB-a je pobijedila rezultatom 21:12 i 13:5 i tako osvojila 3. mjesto. Za pobjednika 24. kupa Dobrinjštine, borile su se ekipe Tribuja i Kumpanije Gabonjin, a igra se na dvije dobivene „partije“. Obje „partije“ je dobila Kumpanija Gabonjin i to rezultatom 21:12 i 21:17 te tako osvojila 1. mjesto. Jednako zanimljiv kao natjecateljski, bio je i revijalni dio programa, odnosno natjecanje u izbijanju balina gdje je najprecizniju ruku imao Mladen Zujić iz ekipe

MT

Čižića, te je osvojio tradicionalnu nagradu – pršut i prigodni pehar. Nakon toga uslijedilo je proglašenje pobjednika, dodjela nagrada i priznanja ekipama i sponzorima. Nagrade svim sudionicima (majice i prigodne plakete u znak zahvale za sudjelovanje), te pehare za tri prvoplasirane ekipe i pobjednika u izbijanju balina, kao i zahvale sponzorima, podijelili su načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina, povjerenik natjecanja i član Odbora za šport Općine Dobrinj Dalibor Gržetić, te u ime domaćina

Dražen Dunato i Ivančica Dunato, koji su zahvalili natjecateljima, glavnom pokrovitelju te ostalim sponzorima. Zahvale svima zaslužnima za održavanje ove hvalevrijedne tradicije na našem području čiji je glavni cilj druženje te čestitke svima, a posebno pobjednicima i vidimo se kletu!, poručio je načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina na kraju službenog dijela programa. Nakon toga nastavljeno je druženje za sve uz pjesmu, roštilj i piće do kasno u noć. Dalibor Gržetić

Marino Turčić

38


Sport Ako niste znali …

… I MI IMAMO SVOG BICIKLISTIČKOG ADUTA Josip Gržetić, rasopašnjarski biciklist, nezaobilazna je pojava na brojnim krčkim prometnicama. Gotovo svakodnevno vrijedno trenira i niže kilometre neovisno o vremenskim (ne)prilikama, a sav taj njegov trud nije ostao ni bez rezultata na sportskim poljima. Gržetić je osvojio prvo mjesto u konkurenciji 128 biciklista na 1. Rekreativnom usponu na vrh Strmo Reber iznad Osilnice u susjednoj Sloveniji. Josip je do cilja stigao za 27 minuta i 53 sekunde, a njegovom prvom pratitelju trebalo je devet sekundi više. Iako je utrka bila amaterskorekreativnog karaktera međunarodna konkurencija od čak 128 natjecatelja i natjecateljki jasno sugerira da je rasopašnjarski biciklist ostvario hvale vrijedan uspjeh o kojem je izvještavao čak i nacionalni slovenski dnevnik - ljubljansko Delo gdje je osvanula Josipova fotografija na pobjedničkom postolju. I.V.

Treća biciklijada „Spretno – sretno“ U Gabonjinu

OPET SMO BILI SPRETNI, SRETNI I NAGRAĐENI Ove godine održali smo treću biciklijadu „Spretno – sretno“ u Gabonjinu, na sportskom terenu, u organizaciji KD „Sv. Petar“. Sudjelovali su Vita Justinić – 4,5 god., Nikola Gržetić – 7,5 god., Roko Justinić – 8 god., Martina Kolarić – 10,5 god., Domagoj Kožinec – 11 god., Danijel Fanuko – 11,5 god., Klara Brnić – 13 god. i Mateo Kolarić - 13,5 god. Djeca su na početku kredama u boji crtala stazu i postavljala čunjeve oko kojih su kasnije vozili bicikle. Cilj biciklijade je učenje prometnih znakova, vježbanje spretnosti pri vožnji oko čunjeva i naravno, druženje. Stručno vodstvo i koordinaciju i ove godine je imala profesorica Mira Jurković kojoj ovim putem zahvaljujemo.

Na kraju su svi sudionici dobili krekere, jabuke i mandarine. Nadamo se da ćemo se i dogodine družiti i tako od malih nogu učiti

pravila ponašanja u prometu i poznavanje prometnih znakova. Tatjana Radivoj

39


Sport Malonogometni turnir Općine Dobrinj „Gabonjin 2019“

DVADESET GODINA KONTINUITETA I USPJEHA Malonogometni turnir Općine Dobrinj i ove godine održao se na igralištu u Gabonjinu 23. i 24. kolovoza u organizaciji malonogometne ekipe Gabonjin, uz pokroviteljstvo Općine Dobrinj. Moram naglasiti da je turnir obilježila i obljetnica 20 godina neprestanog odigravanja turnira. Naime, prvi službeni turnir Općine Dobrinj organiziran je pod vodstvom Ivice Barbalića 1999. godine na travnatom igralištu na Melinama, gdje se je i odigravao sljedećih pet godina. Kako su se počela graditi igrališta po općini u mjestima Klimno, Šilo, Gabonjin i Kras, tako se je i turnir svake godine odigravao na drugom igralištu. Kako bi obilježili ovu obljetnicu u finalnoj večeri odigrala se i revijalna utakmica između „Legendi“ Općine Dobrinj. U prvoj ekipi „Legendi“ bili su Nikola Grdinić (C), Željko Španjić, Ivan Pole, Ivo Živković, Marinko Pavačić i Ratko Turčić. Za drugu ekipu „Legendi“ kandidirali su Anton Šamanić (C), Dario Božić, Boris Pavačić, Zvonko Radivoj i Pavao Šoštarić. Sudac ove utakmice je bio, kao i nekada Neven Komadina. Navedeni igrači, a i brojni drugi bili su zapravo i igrači na prvom turniru 1999. godine na Melinama, te su nam u revijalnoj

40

utakmici prikazali dobru igru. U uzbudljivoj utakmici rezultatom 3:2 pobijedila je ekipa Nikole Grdinića. Pljesak mnogobrojne publike kao zahvala za sve prikazano i učinjeno do sada, ispratio je naše „Legende“ Općine Dobrinj s igrališta na zasluženu okrijepu. Turnir se odigrao u vrlo dobroj atmosferi u dva dana. Ove godine sudjelovalo je 8 ekipa s područja Općine Dobrinj, a to su: Šilo, Bistro "Macao", Konoba "Mala Sten", Rasopasno, Gabonjin, Kras, TIM Gradnja Sv. Vid i ŠRD Čižići. Po prvi puta na ovom turniru nastupila je ekipa ŠRD Čižići, kao najmlađa ekipa, te nakon dvije godine pauziranja i ekipa Krasa

vratila se među malonogometaše i zabilježila vrlo dobar nastup. Prva faza turnira odigrala se razigravanjem u dvije skupine, te prve dvije ekipe iz svake skupine plasirale su se u polufinale. Prvo polufinale odigrale su ekipe Šila i Bistro „Macao“ gdje je ekipa Šila pobjedila rezultatom 5:1. Drugu polufinalnu utakmicu odigrale su ekipe TIM Gradnja Sv. Vid i Konoba „Mala Sten“ gdje je pobijedila ekipa Konoba „Mala Sten“ rezultatom 3:1. Nakon polufinalnih utakmica odigrala se već gore spomenuta revijalna utakmica „Legendi“ Općine Dobrinj, te nakon toga su uslijedile utakmice za 3. mjesto i finale. U utakmici za 3. mjesto borile su se ekipe TIM Gradnja Sv. Vid i Bistro „Macao“ te rezultatom 5:2 bolja je bila ekipa TIM Gradnja Sv. Vid. U finalnoj utakmici nastupile su ekipe Šilo i ekipa Konoba „Mala Sten“ gdje je ekipa Konoba „Mala Sten“ rezultatom 5:0 osvojila ovogodišnji, jubilarni 20. malonogometni turnir Općine Dobrinj. Nakon odigranih utakmica, uslijedilo je proglašenje pobjednika, te su dodijeljena priznanja. Za najboljeg igrača turnira proglašen je Dominik Dorčić (Konoba „Mala Sten“), za najboljeg strijelca Toni Radoslović (TIM Gradnja Sv. Vid) i za najboljeg golmana Bruno Jerčenović (Konoba „Mala Sten“). Ove


Sport

godine dodijeljena je i nagrada za „naj mladog igrača“ ovog turnira, a nagrada je otišla u ruke najmlađem igraču i članu ekipe TIM Gradnja Sv. Vid Lovru Brabaliću, koji je i postigao pogodak u utakmici za 3. mjesto. Priznanje za dugogodišnji rad u funkciji zapisničarke na malonogometnim turnirima Općine Dobrinj dodijeljeno je i Sari Pavačić, a priznanje je dodijelio načelnik Neven Komadina. Navedene nagrade i priznanja su dodijelili Anka Feretić - članica MO Gabonjin, Dalibor Gržetić - član odbora za

sport Općine Dobrinj i Neven Komadina načelnik Općine Dobrinj. Po završetku natjecateljskog dijela malonogometnog turnira, održano je druženje za sve posjetitelje i sudionike turnira, uz domjenak do kasno u noć. Sve pohvale ekipi Gabonjin koji su i ove godine

uspješno organizirali jubilarni 20. malonogometni turnir Općine Dobrinj. Hvala publici koja je u velikom broju bodrila ekipe kroz ova dva dana, te vidimo se i dogodine u još većem broju. tekst i foto: Davor Feretić

41


Sport Godišnja Skupština Nogometnog kluba „Krk“

OSAMDESET GODINA KLUBA BEZ IJEDNE MRLJE IZ PROŠLOSTI Petnaestog prosinačkog popodneva sumorno-ratne 1940. godine, skupina entuzijasta i poklonika sporta započela je ispisivanje stranica otočne sportske povijesti. Tog je tipičnog prohladnog prosinačkog datuma u tadašnjem krčkom hotelu „Zagreb“ inaugurirano Sportsko društvo Krk, pod čijim je okriljem bilo i nekoliko sekcija, među njima i najbrojnija – nogometna. Za prvog je predsjednika izabran Ivan Žic, dok su organizacijski odbor činili Rikard Miler i Dobrinjac Josip Uravić Pepi. Sportsko društvo „Krk“ bilo je temelj današnjem otočnom trećeligašu Nogometnom klubu Krk, koje stoga 15. prosinca 1940. smatra svojim službenim rođendanom. A godina na izmaku za NK Krk bila je uspješna i inovativna, rekao je na godišnjoj Skupštini predsjednik kluba Vlado Kirinčić. -Odlučili smo se na kompletnu rekonstrukciju ekipe s novim trenerom, a do zadnjeg trenutka doslovce nismo znali kakav će biti sustav 3 nogometne lige. Ipak,

ČM

smatram da smo povukli odličan potez: osvježili smo momčad, riješili se nekih igrača za koje smo smatrali da nam nisu potrebni a neki su pak otišli upravo iz razloga jer nisu znali na koji način u klubu planiramo ići dalje - pojasnio je Kirinčić. Uz brojne uzvanike iz sportskih i drugih sfera društva, nazočili su i predstavnici otočnih jedinica lokalnih samouprava, u ime kojih se skupu obratio načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina. NK Krk je prvi dio prvenstva završio na četvrtom mjestu, pa u klubu ne kriju zadovoljstvo, a za proljeće najavljuju osnaženje ekipe. Primarni godišnji cilj – ostati u vrhu, a ideal bi bio doći u ligaški „trolist“. Bio bi to i poklon za

osamdesetu obljetnicu kluba, a u obljetničke planove ubraja se i monografija, koja bi ovjekovječila sve one, koji su pisali povijest nogometnog kluba, uključujući i jednog od utemeljitelja kluba, Dobrinjca Josipa Pepija Uravića, čije ime nosi i sportsko – rekreativni centar u Krku. Monografijom je svojih prvih sto godina zaokružio HNK „Orijent 1919“, klub sa Sušaka, koji je je slavljeničku godinu ukrasio ulaskom u drugu nogometnu ligu. Krčki travnjak dopredsjedniku Orijenta Marinku Koljaninu nije stran, budući je upravo on bio trener, pod čijim su vodstvom nogometaši Krka ušli u 3 HNL. -Tijesne su veze Krka i Orijenta i posebno me dirnuo broj čestitki koje su s Krka pristigle našem Orijentu. Vidi se da je Orijent klub kojeg u cijeloj regiji poštuju, kao i Krk, koji je klub praktično bez ijedne loše mrlje u povijesti – poručio je s krčke svečanosti dopredsjednik sušačkih „črljeno – belih“. Gordana Gržetić

Čedomir Miller

42


Sport Redovna i izborna Skupština Udruge „Plavo bijeli otok“

… I NEKA SVETOG VIDA ZVONA POKAŽU PUT DO DRUGOG TRONA Postoje trenuci, dani i datumi koji ne blijede, datumi upisani zlatnim slovima. A osamnaesti dan svibnja 2017. godine, obojen je plavo – bijelim bojama. „Otok cijeli plavo bijeli“ slogan je tada osnovane Udruge Plavo bijeli otok, koja okuplja poklonike riječkog nogometnog prvoligaša. U nedjelju, 15. prosinca održana je redovna ali i izborna Skupština Udruge, na kojoj je sažet presjek dosadašnjeg djelovanja a izabrano je i „novo – staro“ čelništvo: predsjednik Mladen Milohnić, tajnik Ivan Polonijo.

GG

Za Podružnicu Dobrinj naredne četiri godine povjerenik će biti Dejan Panjako. A u neformalnom dijelu druženja, budući je vrijeme dobrih želja, mnogi su izrazili zajedničku želju – da pobjednički pehar ponovno stigne u riječke vitrine … Jednom

se želja već ostvarila - svetog Vida zvona odvela su Rijeku do prvog trona. U iščekivanju sljedećeg naslova krije se i želja da se taj san ostvari upravo u „hramu“ riječkih bijelih - podno legendarnih stijena Kantride. Gordana Gržetić

Dražen Panjako

43


Sport

SADRŽAJAN PROGRAM RADA ČIŽIĆARSKE NEPROFITNE UDRUGE REALIZIRAN U CIJELOSTI Dana 27. srpnja odigran je u Čižićima na staroj pučkoj štirni tradicionalni osmi po redu međunarodni šahovski turnir, koji je okupio rekordan broj od 40 sudionika iz Hrvatske, Kanade i Slovenije. Turnir se boduje za prvenstvo otoka Krka, a uz vrijedne organizatore iz Društva za športsku rekreaciju Čižići, nositelji organizacije šahovskog turnira su prof. Zdenko Jurković i Hrvoje Jurković iz Šahovskog kluba Goranka Ravna Gora. Organizatori su sve učesnike počastili sendvićima, kolačima i pićem, a osim medalja svi učesnici dobili su diplome za učešće na turniru, te po svom izboru knjige, majice, kape i ostale prigodne poklone. Pobjednik turnira je Simon Šajn (Slo) kojemu je ovo prva pobjeda na osam do sada održanih turnira u Čižićima. Drugo mjesto pripalo je Sandru Šafaru (RH), a treće Siniši Kvaterniku (RH). Ema Hajdinić bila je najbolje plasirana žena. Najbolje plasirani domaći igrač iz Društva za športsku rekreaciju Čižići bio je Ivan Sršić, podijelivši 13. do 19. mjesto s četiri osvojena boda u sedam odigranih kola po švicarskom sistemu.

44

Dana 23. i 24. kolovoza 2019. malonogometna ekipa DŠRČ pod vodstvom Ivana Polea, a u sastavu Filip Šantić, Ivan Pole, David Pole, Luka Pandurić, Marko Sršić, Ivan Sršić, Ivan Škrabonja i Nino Bobovčan, prvi je put sudjelovala na malonogometnom turniru u Gabonjinu. Unatoč evidentiranom razultatu (tri poraza 0:1 Macao, 2:3 Kras i 1:3 Mala sten), nastup se može ocijeniti vrlo uspješnim. Osim toga, Ivan Pole je u revijalnoj utakmici nastupio za ekipu nogometnih legendi Dobrinjštine. 23. Kup Dobrinjštine u balanju slobodnim stilom je ove godine okupio 15 ekipa, a BK Čižići su ponovo nakon tri godine odsustva nastupili sa svoje dvije ekipe. Na finalnom turniru u Šilu 7. 9. 2019. u

borbi za treće mjesto prva ekipa Čižića je izgubila od ekipe OTB iz Gabonjina i time zauzela ukupno četvrto mjesto, a najbolji izbijač balina bio je naš član Mladen Zujić.

Pojedinačno prvenstvo u balanju slobodnim stilom u 2019. g. održalo se šesnaesti put, a nakon petnaestodnevnih zanimljivih borbi, završeno je prigodnom “malom boćarskom feštom” dana 14. 8. 2019. Na turniru je sudjelovalo ukupno 12 natjecatelja raspoređenih u četiri kvalifikacijske grupe. Pobjednik seniorskog turnira Marino Turčić u finalu je bio bolji


Sport od Dalibora Gržetića, dok je Danijel Variola osvojio treće mjesto u borbi sa Ivanom Šamanićem (oba Rasopasno). Pobjednik juniorskog turnira 2019. u konkurenciji 10 sudionika je Mario Braut, koji je u finalu bio bolji od Gabrijela Mulca, a treće je mjesto osvojio Ivan Sršić pobjedom nad Davidom Pole. Najbolji izbijač 2019. je Marko Sršić, a najbolji koštač Mladen Zujić. Praznik boćanja pohodilo je pedesetak gledatelja, a slavlje se nastavilo uz roštilj, vratinu i čevape, kolače i piće, i uz taktove tamburaškog sastava Nikad doma. Svi pobjednici nagrađeni su prigodnim peharima. Ova manifestacija poprima trajna obilježja dopunske turističke ponude u turističkoj destinaciji Čižići u prvoj polovini kolovoza. Na turniru u Rasopasni organiziranom dana 18. 8. 2019. povodom Vele gospe, osvojili smo četvrto mjesto, a istoga dana je 20-ak članova naše udruge, neki u pratnji svojih roditelja, organizirano posjetilo nogometnu utakmicu na Rujevici između HNK Rijeke i Osijeka.

de Čižića 2019. pripao je mladom kartingašu Ninu Bobovčanu. Čitava se ekipa u povratku na Krk okrijepila u Pizzeriji PETRUS u Kraljevici. Dana 21. 9. 2019. održan je u Čižićima jubilarni petnaesti turnir u balanju slobodnim stilom u organizaciji naše neprofitne udruge. Turnir je okupio balače pet ekipa, Gabonjin, Kras, Rasopasno i dvije domaće ekipe a završio je potpunim trijumfom BK Čižići. U ukupnom poretku domaćini su osvojili prvo mjesto sa četiri glatke pobjede, najbolji igrač turnira bio je prema glasovima kapitena svih ekipa učesnica turnira upravo Vjekoslav Padavić, a u najbolju četvorku izabrani su još Marino

Turčić, Marko Sršić (svi BK Čižići) i Nino Bobovčan (Čižići 2). Drugo mjesto pripalo je Kumpaniji Gabonjin (pobjednicima ovogodišnjeg Kupa Dobrinjštine), a treće ekipi iz Krasa. Druženje je završilo u konobi „Mala sten“ u Čižićima do večernjih sati. Tijekom jesenskih mjeseci balači iz Čižića sudjeluju sa još osam konkurenata u trinaestoj po redu Zimskoj ligi Dobrinjštine 2019./2020. Time je u cijelosti realiziran bogat i sadržajan program rada i aktivnosti Društva za športsku rekreaciju Čižići za 2019. godinu. tekst i foto: Marino Turčić, predsjednik udruge

Dana 4. 9. 2019. g. organiziran je grupni posjet kartodromu BURA na Križišću gdje je održana druga po redu „Velika nagrada Čižića 2019.“ U karting-utrci je sudjelovalo 12 sudionika na način da su vožene kvalifikacije u tri grupe po četiri vozača, od kojih su se četvorica najboljih plasirala u finalnu utrku. Nakon žestoke borbe u finalnoj vožnji, trofej Velike nagra-

45


In memoriam

CVETKO UŠALJ - GLAGOLITA Z GABONJINA (barba SVETKO) Rođen je u Zadru 23. svibnja 1937. godine. Djetinstvo je proveo dijelom na otoku Ugljanu, dijelom u Rijeci gdje se zapošljava u Brodogradilištu „Viktor Lenac“ i kasnije zasniva familiju. Voli raditi s djecom s kojom je radio ukupno pedesetak godina. Do mirovine, u istom poduzeću, radi na poslovima VKV brodskog mehaničara, mentora za učenike u srednjem obrazovanju u okvirima poduzeća u suradnji sa Školom za strojarstvo i brodogradnju (prije CUO) i Odjelu inovatorstava te u to vrijeme dobiva nagradu „Nikole Tesle“. Odlaskom u mirovinu 1992. godine nastavlja raditi s djecom u Gabonjinu poučavajući ih glagoljskom pismu. Naime, po dolasku u Gabonjin, kao mladi penzioner, iste godine osniva „MALU ŠKOLU GLAGOLJICE“, a što je ujedno i prva škola glagoljice na otoku Krku, te „ETNO RADIONICU “ u s k l o p u K D „ S V. P E TA R GABONJIN“. U osnovnoj školi u Dobrinju poučava djecu glagoljicom 14. godina kroz izvannastavnu aktivnost. Uvijek je bio zahvalan Općini Dobrinj koja je podržavala te aktivnosti.

Kroz njegove ruke prošle su tisuće glagoljičkih dokumenata. Na tom polju rada surađuje i s prof. Dr. Darkom Žubrinićem i njegovim suradnicima iz Zagreba. Transliterira brojne stare zapise što su pisane kurzivnom i oblom /uglatom glagoljicom, a radovi su mu objavljeni u raznim časopisima, kao primjerice, Maloj početnici kurzivne glagoljice i knjigama drugih autora gdje mu se zahvaljuju autori na njegovom doprinosu. Posebno je analizirao i Darovnicu slavnog Dragoslava što ukazuje na povijesno značanje glagoljskog pisma u ovim krajevima. Posljednjih godina intezivno je surađivao s donom Pavom iz Zadra radeći na transliteraciji mnogih zapisa iz njegovog rodnog kraja. U međuvremenu, izrađuje predivne glagoljske suvenire od drva i kamena te sopele, a bavi se i maslinarstvom. Preko barba Svetka Gabonjin je trajno ucrtan na glagoljaški zemljovid otoka Krka i Hrvatske. Za Gabonjin i Sv. Petar znaju i turistički vodići, čak i izvan Hrvatske. Tijekom proljeća i ljeta ne prođe dan a da se ne zaustavi nekoliko

automobila razgledavajući naše mjesto, a bude i organiziranih posjeta autobusima. Iz „ETNO RADIONICE “ nastali su „PUT GLAGOLJAŠA“ i „KAMENI PARK GLAGOLJICE „: - „PUT GLAGOLJAŠA“ prikazuje glagoljsku azbuku (32 slova) i 5 znamena (kamenih ploča) raznim uzrečicama. Otvoren je 29. 6. 2001. god. na dan Petrove ; - „KAMENI PARK GLAGOLJICE„ je najveći park glagoljice u Hrvatskoj po broju znamena na jednom mjestu (15) i predstavlja simbiozu kršćanstva i glagoljskog pisma sa simbolima križa, kvadrata, brojeva, krugova i trokuta koja je preslikana u podnu površinu parka. Otvoren je 28. 6. 2010. god., dan uoči Petrove. Uz ove dvije spomenute lokacije i po Gabonjinu ima ukupno 57 znamena, tako kad ljudi prolaze našim mjestom, svako malo nailaze na neko glagoljsko obilježje. Svoje je iskustvo, a i način rada, prenio na svoga nasljednika Nikolu (Mika) Grdinića koji nastavlja njegov put. Cvetko Ušalj (barba Svetko) dobitnik je plakete i diplome za životno djelo koje mu je dodjelila općina Dobrinj, a na prijedlog K.D. „SV. PETAR GABONJIN “ i počasni je član „ PRIJATELJA GLAGOLJICE “ iz Zagreba. Barba Svetko zauvijek nas je napustio 4. 8. 2019. godine i ostavio duboki trag u Gabonjarima i gabonjarskoj povijesti. Nikola Grdinić

46


In memoriam

IN MEMORIAM JOSIP TABAKO Evo, već je prošlo više od godine dana otkako nas je iznenada napustio Josip Tabako iz Gostinjca. Svi mi koji smo ga poznavali, s nevjericom i velikom tugom primili smo tu vijest. Josip Tabako bio je dobri duh Gostinjca i svima nam jako nedostaje. Uzgajao je krave, brinuo se o njima, te je svaki dan više puta obilazio selo sa svojom Ladom Nivom ili na malom traktorčiću kako bi nahranio i napojio krave koje su ga vjerno čekale na livadi i u štalici. Kad god bih čula prepoznatljiv zvuk motora njegova auta, izašla bih iz kuće da pozdravim Tabaka, prošao bi s izdignutom rukom u znak pozdrava. Poznavao je svih u selu, imao je ključeve od većine ljudi koji imaju vikendice u Gostinjcu. Uvijek je volio pomoći, kad bi se pokvario hidrofor, pozvali bi Tabaka, a on bi odmah

Brujo

došao i pomogao otkloniti kvar, znao je puno toga i uvijek je bio na raspolaganju. Više nema takvih ljudi. Poznavao je životne priče iz svake kuće u Gostinjcu, tko je tu živio, što je radio, gdje se odselio, gdje su mu potomci… Sad mi je žao da ga

nisam više ispitivala i zabilježila te informacije. Danas u Gostinjcu ima sve više kuća, a ljudi koji ovdje žive su malobrojni, postoji opasnost da postane jedno veliko turističko naselje bez duše, gdje su svi u prolazu. A Tabako je uvijek bio tu, zvuk njegove Lade, njegov pozdrav, njegove priče, njegove kravice … Budući da je živio u skladu s prirodom, nije mu trebao internet da vidi kakvo će biti vrijeme, govorio bi; „Kada ja čujem zvona iz Garice, znam da će biti kiša”. Sjećam se, jedne godine bila je suša i onda je bio zabrinut jer trava nije rasla, a on je trebao pripremiti sijeno, govorio je: „Uh kakav je to travanj a trava ne raste…”. Nedostaje nam Tabako, njegov redovit obilazak sela, njegove kravice i njegov dragi osmjeh… Ivančica Uravić

Koncert u spomen Željku Sabolu

NE BLIJEDE SJEĆANJA NA NAJLJUBAVNIJEG SONETISTA HRVATSKOG PJESNIŠTVA Sjećanja koja ne blijede sačuvao je u svojim stihovima mnogim generacijama „najljubavniji sonetist hrvatskog pjesništva“ Željko Sabol. Rođenjem Bjelovarčanin, ali pripadnošću Dobrinjac, odakle i potječe polovica njegovog bića. Sjećaju ga se mnogi u Dobrinju, rodnom kraju njegove majke Marije Mavrović, ponose se njime i u gradu u kojem je započeo život i gdje je našao posljednje počivalište i vječni mir. U povodu proslave Dana Grada Bjelovara koncem rujna upriličen je memorijalni koncert, u kojem su glavnu ulogu imali mladi bjelovarski glazbenici, koji su izvodili uglazbljene stihove Željka Sabola. Ostala si uvijek ista, Prijatelji stari, gdje ste, Samo simpatija, Zagrljeni, Volim te, budalo mala, Zakuni se, ljubavi, Netko te tajno voli – ovo je tek minijaturni dio iz opusa uglazbljenih Sabolovih stihova. A taj opus broji preko 400 šansona, rekao je na spomenutoj svečanosti Sabolov školski kolega i

prijatelj, poznati novinar i voditelj Vojo Šiljak. Mladim se bjelovarskim glazbenicima pridružila i glazbena diva Ksenija Erker, koja je 1974. na Zagrebfestu izvela Sabolovu pjesmu „Pusti me da spavam“, koja se ubraja u šansonijerske nacionalne evergreene. Koncert je inicirao voditelj bjelovarskih glazbenika Boris Beketić, koji mlade glasove okuplja u specifičan orkestar. „…I pamtit ću ono vrijeme kad još nismo znali što nas čeka...", napisao je te 1974. godine Željko

Sabol i na neki način inaugurirao mladu Kseniju Erker u glazbeni svijet. Nitko tada nije mogao pomisliti da će se život čovjeka koji je u svojim pjesmama prizivao optimizam, nadu da je „sutra novi dan, da ne postoji bol ni jad što proći neće“ ugasiti nenadano, tragično. I prerano. Željko Sabol preminuo je 5. rujna 1991., na pragu 50-te godine života. Fizički odsutan već 28 godina. U sjećanjima i stihovima sveprisutan – zauvijek. Gordana Gržetić

Stefan Brajković

47


Domaća beseda

PAKET OD JENE BESEDI I tako…baš tako moren pošnet: I tako… i tako najedonput ono čo recimo nisi vole, ali nisi jako mare za to, najedonput ti postane sokidanji kruh. I tako to bude -sokomu od nas, o prija o potla, evo, ali i eno..i tako su i moji doma i oni okolo mene na to moje nenadano interesirani za to nič, mogli od mene samo čut odgovor - i tako… Vač si se to pretvori ?! -Ma, Stanko, vač si se to pretvori? Ti to prija vit nisi mogo, nanki koti mal, kada su svi tvoji vršnjaci tokli po kamiku da njin je to nogometna bala…a sada…ma fermaj, nos ćeš mi razbit…-rekla je jedon dan moja mat dokla son zada kuće ono malo slobodnih ur čo son ime potla dela i potla obavjenoga dela doma, ime.Dimnjak ćeš hitit doli, Stanko… ma.. čo te je to ćapalo najedon put?? -A…i tako…tako mi je prišlo… zainteresira son se za nogomet…malo kosno, ali morda i ni- nasme son se i namignu materi i naprvo nabijajuć va zadnji zid kuće…A sada, hvala Bogu, nogometnu balu moren i kupit i to onu pravu…oooopppp, paziii! – zakriknu son kuntra materi. – Ovo mi je baš gušt, dobro mi pride, malo se razmovin, malo razbistrin glavu i.. reko son ti – i tako… I tako...i tako je to bilo na finjenici 1965. Nogometna bala, ona prava ali zaspaš va mojen selu i selih okolo nas ni bilo ono čo je soki ime. Još vaviki su dičina nabijali po kamikih čo njin je bivalo mesto bali i onput prosili svih svetih da se poštol ne rascipi sprida, aš.ako se dešva, čekaj dokla stariji brat ali bratučed preraste postoli. I tako son ja kada son fini va Opatiji za konobara našo delo va hoteli na Njivicah, plaća je bila pristojna, delo zanimjivo, po letu son konobari, po zimi čisti, zmeta i koristi slobodne dani a slobodno vrime doma nabija po nogometnoj bali…I tako… I evo leto sejednako … Bilo je to vrime va kon nismo imeli čuda toga; letriku još su vaviki niki čekali, postoli i roba kako son reko, još vaviki su se nosili od brata do brata, od roda do roda. Bilo je to vrime va kon je, za donošnjih judi ,čuda falilio. Mi to tako nismo gjedali. Nismo znali za boje i bilo nan je dobro i s onin čo smo imeli. Bilo je to i vrime va kon nike užance donos sokidanje nisu bili juden nanki na pameti a kamo da bi jih udelali. I zato kada bi se nikakov mirakul trefi, no, znate kako već bude va sokon vrimenu - čudesa do nebesa i bla bla bla… -I evo leto! Sejednako koti i lani na

48

Mikuju. Sejednako da su našli…-toga je jutra na Mikuju 1965. va našu kuću pritekla dežurna informatorica Kate, ka je sve o tebi znala pre nego se to tebi opće i dogodi. -I evo leto sejeno grmela je Kate mojimi materi i ocu. Ne moren reć da je moja mat bila cipana protiv onoga čo zovemo bla bla bla, ma da je tendila bedastoće i ćakuli, to se je znalo da ni. Zato Kate ni bila previše dobrodošla va našu kuću ali toga jutra, na Katinu grmjavinu, mat se je stala zo stola, znela traveros, stavila facol i rekla: -Ma za velu stvar ja gren to vit ! -Mama, prosin te, ne delaj cirkusa !fermiva son mater, ka je veće sprid zrcala va kamari namešćala facol. -Svi su veće videli osin tebe, svi! – kuražila ju je Kate, sva vela da je i mat pristala bit del toga, kako je moj brat gana, bla bla svita… I tako…i tako je mat šla vit mirakul, brat i ja smo se ostali smijuć a otoc je sklapjajuć ruki šo na more parićivat barku za večer lovit ribi. A kada je mat potla uru prišla doma, brat ju je zapita: -I si se načudela tomu? -Pa..baš i son - rekla mu je mat - da ni čudno, je. To se evdi ne pameti, meni je to malo...ono.. …bedasto. -I? – reko son njoj - Tebi je bedasto, onomu ki je udela ni i čo ti je s tin boje? Mama, ti si se pretvorila va ono čo nisi trpela, va bla bla bla ! -Da, da - doda je moj brat Mikić - bla bla bla, to si postala. Ono, hvala čo si mi čestitala imendan, pre teć za ćakulami nego sinu čestitat, hvala majkoooo, hvala - sme se je brat i oširi mater priko kuhinje. I tako smo mi tri ostali smijuć se materinoj bedastoći a onput smo šli soki svojin puten - mat za šparhet, brat va maranguniju učit zanat a ja – zada. Nabijat balu… Mami moreš sve reć… -Stankoooo! - čulo se je brzo brzo zatin -Stankoooo ! -Neću hitit dimnjaaaak! – odvrnu son materi. -Stanko - rekla je mat spod glasa kada je prišla do mene - ti si školani konobar, a ja iman samo dva razreda, ma znaš onu pjesmicu ku son te naučila? Svaka duša spava, sad je zgoda prava… -Da, Reduša, kako ju ne bin zna ?! -Aha…svaka duša spava, sad je zgoda prava - opetovala je mat - ... I tako je i bilo, Stanko, čo ne ? -Mama, tebe su te babi posve smutilii ! -A nisu sinko, ne. Smućen si ti. Od ničesa si – rekla je mat i zela mi balu z ruk. -Stanko, ja son vaje poznala

osužicu, ono čovjeno so čin si na dno veza … son prez školi, ma nis bedasta… -Mama, ti si zasprave…. -Sinko, moja mat je meni rekla a ja ću sada tebi: matere su vaviki va pravu. A ti znaš, mami moreš sve reć..ako ćeš… I tako….tako je delo prišlo na videlo…svaka duša spava, sad je zgoda prava..stara je to pjesmica, Reduša. I bilo je jušto koti i va toj pjesmici. Mame su vaviki va pravu…i moja je bila. I zato je zaslužila da dozna istinu do kraja…. Ta veli mirakul ki se je dogaja treto leto za Mikuju, bila je – obična šiba. Pretvorena va šibu ku nosi sveti Mikula. Nosi ju dici i komu god velomu za šalu. Ma sveti Mikula ne stavja na šibu fjoki, ne stavja poli šibi rožicu, kiticu od ulikav i - sveti Mikula ne nosi to na smitir. Tamo se gre samo kada ki umre, za Mrlu i još morda ki put. Takova je užanca vridela tih 60-ih let pasanoga vika, pok zamislite mirakul kada je na jenon grobu na Mikuju najdena šiba so fjokon i buketon. I so kitun ulikav…So razlogon… Oprosti mi, Miko… Naš Miko vesejak, tako su svi zvali jenoga pajižana. Miko vesejak, rojen na Mikuju, vaviki vesel. Samo je veseji Miku i onimi okolo Mika malo duralo: dvajset i jeno leto šest misec i pet dan. Točno son zna koliko je žive a zapameti son i dan kada son ču besedi: Miko je noćos umrl… Mika je zela bolest. Miko je sobun ze veseji a njegova mat razbila je vaje užancu i soki dan i po par puti tekla na smitir. A ja…ja son va sebi razmišja kako Miku reć ono čo za živjenja nis zna, nis mogo. Samo jenu besedu, a tako tešku za reć. -Miko, ćapali smo se zaveno bedastoće, i ostali posvajeni do kraja, znan da ti evo ne vidiš, ma meni je logje. Miko, sretan ti rođendan, imendan i…. oprosti – te son besedi šopta na Mikuju rano jutro, pre sonca na smitiri. - Oprosti mi… -reko son, položi šibu so fjokon i boke i ušo čo su me brže nogi nosili…. I drugo leto udela son sejeno -rano pre sonca. Ev put son logje reko „oprosti mi“ a još son se i našali: -Miko, ma biš se sme da vidiš ovo, sada son ja tobože Stanko veseljak a umiran od strahaaaaa! I treto leto sejeno - šiba, fjok, boke, frk pre sonca na smitir i mesto „oprosti“, reko son: -Oprošćeno mi je, znan da je…ala, kaj god si, veseli se, Mikuja je! Veselo, Miko, veselo ! Znan da mi je oprošćeno…


Domaća beseda I tako je to bilo…Ni važno zač smo se Miko i ja ćapali. Važno je bilo nami…važno je reć da son ja ime veći del krivinje i da son ja na jeno rečeni to zakuha. Zna son a nis ote priseć. Zna son da moran a nis zna kako Miku reć onu jenu jedinu besedu, „oprosti“. I zato, da umirin sebe koliko je to moguće, kada je Miko umrl, udela son ono čo mi je srce nalagalo i Miku

veseljaku na smitir zaneso to čo son zaneso - šibu, fjoki i boke. I paket, snažen va mojen srcu, va kon je bilo ono čo drugi nisu mogli vit - ono moje „oprosti“. Mame su vaviki mame i mami vaviki moreš sve reć… Moja mat čuvala je moju tajnu leta i leta. Mikova mat umrla je a da ni doznala ki nje sinu na Mikuju pre sonca nosi šibu i fjoki.

Nikoliko let je durala ta moja manovra a onput me je živjenji zelo ćah na drugi kraj, va Njemačku. Ma sejeno, kaj god son bi i kaj god son, soku Mikuju va svojen srcu znova dosežen on paket so jenun jedinun besedun. I va srcu, namočeć, rečen: Oprošćeno mi je, znan da je…kaj god si, veseli se, Miko ! Sretan ti imendan i rojendan ! Gordana Gržetić

CRTICE IZ DJETINJSTVA TELEFON Prije drugog sveskog rata telefonska linija Malinska – Dobrinj išla je najkraćon trason Malinska – Sv.Vid – Rasopasno – Sv. Ivan – Dobrinj. Na sokih pedesetok metri bili su zakopani pali zo porculanskin čašicami na vrhu. To su bili izolatori za dvi žice. Linija se morala soko malo kontrolat i povremeno i održavat. Jedon pal je bi pred oštarijun od Vicić. Spominjen se kontrolora Butkovića ki bi se malo više vrimena zadržava va oštariji, a onda bi ze one „srpi“ (penjalice) i opasa bi pal zo jakin centurinon i bi se sprti na njega. Spoji bi žice na škatulu zo poljskin telefonon. Nikoliko puti bi zavrte ručicu telefona i kriča va slušalicu: „Ovdje Butković na liniji„. On ni bi domaći čovik gana je po furešku. Judi zo sela su govoreli da mu se poštarica Marica neće javit na telefon, aš da SMRDI PO RAKIJI. Svi su znali da mu boje re va oštariji nego na trasi telefonske linije. ŽANDARMI Za čuvanje javnog mira i reda, a ponajviše za održavanje poredka bili su zaduženi žandarmi. Oni su soko malo obohajali sela. Štacije su njin obično bile oštarije. Od oružja su imeli pušku na ramenu a za opasačen fišeklije zo municijun i nož. Po leti i po zimi bili su jenako obočeni. Gaće – rajterice oko nog omotane ovijačen. Imeli su bluzu prez koleta da vrata zabotunanu zo zlatnimi botuni. Nosili su kapu zo tvrdin frontinon i kokardom na čelu. Tako smo jih videli mi dičina. Nisu bili domaći judi. Bili su malo jači i tušći... A kako i ne bi kad su

bili na državnoj plaći. Domaći judi su jih se pribojavali, a mi dičina smo to znali. A u našoj dječjoj igri ni su morali imit i ulogu žandarma i odglumit jih najboje. Kako smo imeli kratke gaće nogavice bi na krajih ćapali zo rukami razvokli jih na bandu i to su bile rajterice. Trbuh bi isprčili tako da čo više sličimo na njih i držali se važno i strogo kako pravi žandarmi. I igra je tekla dalje uz smih i veselje publike. KONTRABANT Država je imela monopol na nike proizvode, a niki od njih su se duperali soki dan kako petroj, frmenanti, tabak i dr. Promet zo robun od monopola kontrolali su financa. Tako ako je ki ote imit upaljač za cigareti mora je imit dozvolu za uporabu i platit niku taksu, aš je to bila konkurenca frmenantan ke se moralo zaštiti. Trgovci su imeli veću zaradu od

robi ka je bila monopol a nabavjena od švercera. Švercana roba bi se po noći dovozila trabakulima va uvale na Kijcu Prekrcala bi se na zaprežna kola i prez svitla se dopejala do vlasnika butigi. Zato su bile najboje dožjive i mračne noći prez misečini. Toje bi rizik i za trgovca i za prevoznika. I jedon i drugi imeli su strah od carinara, aš su i oni znali za tu rabotu, ako bi jih ćapali zaplenili bi svu robu i još bi morali platit ne malu kaznu. Zato su i trgovci i prevoznici morali bit dobro organizirani a i imit sriće da sve pasa lišo. Ako je sve dobro pasalo zarada je bila višestruka za švercera i trgovca, a prevoznicima je bila plaćena nadnica za strah, a obični judi - kupci nisu od toga imeli nikakove koristi. NE PRAVI RAŽANJ DOK NE ULOVIŠ ZECA Jena anegdota ku son ču od deda. Va Radićih je bila jena kuća na osami va koj su živeli muž i žena. Muž je bi lovac. Bila je nedija. Muž je ze pušku kremenjaču i šo je va lov. A prije nego čo je parti, reko je ženi: „Ako čuješ pucanj misi makaruni za obed, aš makaruni zo zvaceton od zeca su najboji!“ Muž je parti i za niko vrime žena je čula pucanj i sva vesela počela je žvelto misit makaruni. Za malo vrimena muž se vraća zo puškun na ramenu, prez zeca i zo kućnog praga govori ženi: „Preobrni to na lozanje!“ Zec je osta va drmunih, a za obed su bili dobri i lozanje prez zečjeg zvaceta. Mate Kirinčić

49


Savjeti stručnjaka

PROIZVODI S PROPOLISOM Propolis je od davnina poznat po svom antibakterijskom, antivirusnom, antimikotskom i protuupalnom djelovanju. Također djeluje i kao antioksidans, spazmolitik, smanjuje bol i potiče zacijeljivanje površinskih ranica, a pokazalo se i pozitivno djelovanje kod nekih tumora. Sprejevi s propolisom, koji se koriste kod grlobolje, najčešće kao dodatak imaju ekstrakt kadulje koji djeluje protuupalno i antiseptički, a mogu sadržavati i druge dodatke poput hijaluronske kiseline koja pospješuje obnavljanje i vlaženje sluznice te vitamina B6 koji potiče epitelizaciju. Ovi sprejevi ublaža-

vaju bol i upalne procese u grlu. Pastile s propolisom ublažavaju suhoću sluznice i promuklost, smanjuju nadražaj grla i djeluju preventivno u sezoni gripa i prehlada. Pastile mogu, osim propolisa, sadržavati i neke antioksidanse poput vitamina C i cinka koji dodatno doprinose djelovanju pro-

- Početak programa predviđen je u 11.00 sati uz nastup D’Beni banda! - U 12.00 sati zdravica i puštanje lampiona dobrih želja. - Odmah nakon zdravice organizira se poslijednje kupanje u ovoj godini.

- Pozivaju se svi oni hrabriji i oni koji prakticiraju kupanje kroz cijelu godinu da se pridruže i prijave. - Od 16-20 sati zabavljat će nas Tamburaški sastav VIS Kanela! - Svi ste pozvani na dobru zabavu uz kuhano vino, lovački gulaš,

50

polisa na normalno funkcioniranje imunološkog sustava. Postoje i sprejevi s propolisom kod upaljenih desni. Upotrebljavaju se kod gingivitisa, parodontitisa, afti, zubobolje, krvarenja desni, oštećenja sluznice usne šupljine i desni uslijed nošenja proteza i zubnog aparatića, te kod neugodnog zadaha. Propolis ima višestruke pozitivne učinke, no ne preporuča se kod osoba alergičnih na propolis, te je potreban oprez kod trudnica, dojilja, djece i osoba koje imaju astmu ili peludne alergije. Tatjana Radivoj, dr. med. dent.

kobasice, kapuz, frite i ostale slastice ! - Manifestacija će biti kao i prethodnih godina humanitarnog karaktera, novčana sredstva prikupljati će se za Tea Jelenovića iz Klimna i Gabrijela Mancea iz Šila.


Kutak za najmlađe Prosinac - mjesec darivanja

SV. NIKOLA U ŠKOLI DOBRINJ I ŠILU Sveti Nikola u školi Ma bili smo dobri! I ove godine nas je posjetio sv. Nikola i darivao najmlađe. U PŠ Dobrinj 3. prosinca održana je predstava RI TEATRA - “Šumska bajka”, a nakon predstave sv. Nikola podijelio je darove školarcima do četvrtog razreda i djeci predškolske dobi. U organizaciji Općine Dobrinj, Odbora za odgoj i obrazovanje, socijalnu skrb i zdrastvenu zaštitu, koja djeluje pri Općini Dobrinj. MO Šilo – Općina Dobrinj

Sv. Nikola u Šilu Obilježavanje dana sv. Nikole tradicija je za mještane Šila i Polja, ali i ostale stanovnike koji taj dan slave svog zaštitnika. U iščekivanju sv. Nikole ujutro je bila služena misa, te su se mještani počastili pićem i slatkim delicijama. Popodne smo također imali misu na kojoj je uvijek veselo jer ima puno dječice koja s nestrpljenjem očekuju sv. Nikolu pa se velečasni koji služi misu nekako njima prilagodi, a nakon mise svi zajedno puna srca dočekali smo sv. Nikolu koji nam je i ove godine došao sa svojim anđelčićima te podjelo djeci prigodne darove, dok su se ostali također častili slatkim i pićem. Dragi sveti Nikola, čekamo te i iduće godine....

PODJELA PAKETA OSOBAMA STARIJIM OD 80 GODINA I ŠTIĆENICIMA DOMOVA ZA STARIJE OSOBE I ove godine Općina Dobrinj, Odbor za odgoj i obrazovanje, socijalnu zaštitu i zdrastvenu skrb podijelit će pakete. Članice odbora posjetit će kućan-

stva, a domove će kao i svake godine posjetiti načelnik Neven Komadina i predsjednica Odbora. Radost koja se osjeti u tim dobrim dušama ne može se opisati riječi-

ma, to možeš jedino doživjeti odlaskom do njih. Predsjednica Odbora Ivančica Dunato


DAN OPĆINE - STIPANJA 2019.

Profile for Luka  Tabako

Fanot 53  

Službeno glasilo Općine Dobrinj

Fanot 53  

Službeno glasilo Općine Dobrinj

Profile for tabi18
Advertisement