Page 1

www.dobrinj.hr

OP ĆINA OBRINJ D

list Općine Dobrinj broj 48. godina 17. travanj 2018.

Sretan Uskrs žele vam Općinsko vijeće i načelnik !


Uvodno slovo

DRAGI ČITATELJI ! Poprilično se godina nanizalo a u tom vremenskom nizu svoje su mjesto našle tisuće stranica i isto toliko priloga našega općinskoga glasila. Kako mu i staro ime (i pomalo zaboravljena funkcija) govori, „Fanot“ je zamišljen i osmišljen da prati događanja u našem kraju, da podsjeća i najavi aktualno ali i da evocira ono što je prošlo u kraćem, ili dužem vremenskom rasponu. I ovaj je broj „Fanta“, nastao na tim zamislima, ali kako se ovaj broj pred vama nalazi u ozračju najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa, pripremili smo i nekoliko prigodnih tema. Od aktualnosti pak izdvajamo „top temu“, koja podjednakom mjerom zaokuplja i brine sve žitelje našega otoka. A otočani su ujedinjeno jasno rekli „NE“ plutajućem LNG terminalu.

Dio atmosfere s prosvjeda održanog u Rijeci 3. ožujka pokušali smo prenijeti i u ovom našem glasilu. Mnoge su se novosti dogodile od prošlog broja, ali naše su rubrike ostale iste, popunjene. Nažalost, ispunili smo i rubriku, koju nerado i spominjemo i ispunjavamo, ovog puta višestruko; kroz „Razmišljanja i sjećanja“ prisjetili smo se i zahvalu dali bivšem župniku dobrinjske župe vlč. Bogumilu Dabu, kao i bivšem župniku župe Rasopasno vlč. Anđelku Badurini. A svoje je mjesto u toj rubrici našao i Nikola Jelenović iz Polja, čije smo zapise redovito čitali u raznim publikacijama, pa i u „Fantu“. Potrudili smo se da sve strukture društva naše lokalne zajednice budu podjednako zastupljene. A budući smo u

Projekt sadnje oleandera na području naše općine

NEKA RASTU I CVATU CVJETOVI MIRA Jeste li znali da je oleander zaštitni znak grada Hiroshime. On je, naime, prva biljka koja je procvjetala nakon nuklearnog bombardiranja. TZO Dobrinj svake godine radi uređenja okućnica sufinancira nabavu cvijeća, što obično budu ljetnice. Neki iznajmljivači su došli na ideju da bi se kao prepoznatljivu biljku općine moglo saditi trajnice, a prijedlog je radi prekrasnog izgleda, bujne cvatnje i lakog održavanja biljke pao na oleander. Iako su sadnice skupe te ih se ne može nabaviti u velikim količinama, ove godine počet će se s 30-ak komada uz postojeće ljetnice, koje se nabavljaju kao i do sada, te će se još nabaviti nešto lavande i smilja. Oleandar cvate od početka sve do kraja ljeta, tj. do sredine listopada. Pašu mu sunčani položaji. Vrlo je otporan na sušu i buru, te može iz-

2

držati temperature do -10 °C. Voli dobro drenirana tla, te podnosi kamenite terene. Zbog toga ga se može posaditi i kao biljku u kamenjaru. Ljudi često koriste ovaj grm kao ukras u parkovima, vrtovima, uz prometnice, itd. Starije biljke mogu preživjeti zimu u vazama na balkonima. Oleander bi trebalo orezivati svake godine u fazi mirovanja (po zimi). Orezivanjem održavamo oblik grma. Kad orezujete, pobrinite se da maknete grane koje rastu prema unutrašnjosti, kako bi grm imao više zraka. Također, oleander se može drastično orezati na 40 – 50 cm. Ova mjera je veoma učinkovita za pomlađivanje ove izdržljive biljke. Idealno vrijeme za sadnju su mjeseci svibanj i lipanj. Kod sadnje treba pripaziti da se ne oštete krhki korjenčići. Katica Dunato

godini u kojoj Šilo, ali i i naša općina u cjelini obilježava devedeset godina organiziranog turizma, možemo najaviti da za idući, „ljetni“ broj „Fanta pripremamo posebni prilog, u kojem ćemo podsjetiti na prošlost i sadašnjost Šila. No, tek smo kalendarski (iako možda ne i meteorološki) zakoračili u proljeće. Pred nama je veliki blagdan, primarno kršćanskog ali i simboličnog značaja. Uskrs, blagdan uskrsnuća, pobjede života nad smrću, pravde nad nepravdom, svjetla nad tamom... I stoga, dragi čitatelji, svima vama i vama dragima želim sretan i radostan Uskrs !

Općinski načelnik Neven Komadina

IMPRESSUM: list Općine Dobrinj Izdavač: Općina Dobrinj Dobrinj 103, tel. 848-344 Glavni i odgovorni urednik: Neven Komadina Uredništvo: Zoran Kirinčić, Zdenko Kirinčić, Gordana Gržetić, Ivančica Dunato, Mladen Radoslović, Tatjana Radivoj, Marina Pavačić Grafička priprema: Goran Pleše, dipl. ing. Lektura i korektura: Gordana Gržetić, prof. Tisak: Proprint, Rijeka Naklada: 1300 primjeraka Svi koji želite pisati za “Fanot” priloge (tekstove i slike) možete slati najkasnije do 16. srpnja 2018. na jednu od adresa: fanot.dobrinj@gmail.com opcina-dobrinj@ri.t-com.hr ili u klasičnom pisanom obliku na adresu: Općina Dobrinj, Dobrinj 103, 51514 Dobrinj s naznakom “ZA FANOT” Fotografija na naslovnici: Katica Dunato Zadnja strana: Neven Komadina


Aktualno Načelnik Neven Komadina uručio stipendije učenicima i studentima

PEDESET I DVIJE STIPENDIJE U SVRHU POTICANJA OBRAZOVANJA ALI I OSTANKA U ZAVIČAJU Povodom dodjele stipendija za školsku/akademsku godinu 2017./2018. dana 28. prosinca 2017. godine u prostoru Društvenog doma u Dobrinju održana je prigodna svečanost i ugodno druženje općinskog načelnika s učenicima i studentima s područja općine Dobrinj. Općinski načelnik je poželio učenicima i studentima sve najbolje u obrazovanju i stjecanju novih znanja i vještina, te istaknuo da će Općina Dobrinj i nadalje pratiti i pomagati učenike i studente s područja Općine u obrazovanju, u ovakvom pa i većem broju. Načelnik je istaknuo i važnost ostanka po završenom obrazovanju u Lijepoj našoj, te na području naše Općine koje nude mnogo, a posebno s aspekta, ne u javnim medijima isticanim prednostima, kvalitete života i potencijala razvoja gospodarstva, posebno

poduzetništva. Tom prigodom dodijeljene su ukupno 52 stipendije, od kojih 14 stipendija za učenike srednjih škola, 1 socijalna stipendija za učenike srednjih škola, 8 stipendija za učenike srednjih škola koji se obrazuju za deficitarna zanimanja, 21 stipendija za studente, 1 socijalna stipendija za studente i 7 stipendija za studente koji se obrazuju za deficitarna zvanja. U nastavku se navode učenici i studenti kojima su stipendije dodijeljene i s kojima je zaključen ugovor o stipendiranju, prema vrsti dodjeljene stipendije. Stipendije za učenike srednjih škola: Dominik Nonveiller, Elma Sinanović, Filip Rogina, Lorenzo Šamanić, Klara Justinić, Marin Petrović, Monika Nonveiller, Rea Jelenović, Marko Sršić, Katja Božić, Hela Crnčić, Filip Crnčić, David Brusić, Daniel Duda i Natea Strčić. Stipendiju za

učenike srednjih škola koji se obrazuju za deficitarna zanimanja primati će: Matija Jurić, Lara Buneta, Elvedin Džinić, Petra Dobrijević, Ivan Lenić, Lovro Luketić, Antonio Kontić i Marin Mihajić. Studentske stipendije dobili su: Monika Mikelić, Petra Oplanić, Nikolina Kosanović, Mira Crnčić, Antonela Čorapović, Paolo Turčić, Martina Car, Anita Gržetić, Karlo Braut, Mirna Matičić, Bruna Matičić, Damjan Šamanić, Stjepan Barbalić, Katja Radosav, Arijana Potrić, Timea Boroš, Nina Lenić, Ana Živković, Anika Žegarac, Matea Justinić, Dario Duda i Dino Ivelja, dok su stipendija za studente koji se obrazuju za deficitarna zvanja dodijeljene: Luka Justinić, Domagoj Grdinić, Iva Kovačević, Patrik Pokorni, Nikola Kirinčić, Ivana Hudoletnjak i Matija Trzija. Općina Dobrinj

DEVEDESET GODINA TURIZMA U ŠILU Ove godine obilježava se 90 godina od kada je vlč. Josip Pavačić osnovao „Morsko i klimatičko kupalište u Šilu“, te se taj događaj uzima kao službeni početak organiziranog turizma u mjestu Šilo. Zadruga je počela službeno s radom 2. 6. 1928. godine. Ove godine se u mjestu Šilo (a i ostalim obalnim mjestima naše

općine) obavljaju veliki infrastrukturni radovi na izgradnji kanalizacije pa se odustalo od izgradnje/ uređenja nekog trajnijeg spomena

na taj događaj, već će se taj lijepi jubilej obilježiti pojačanim događanjima tijekom ljeta. Konkretno na dan mjesta Šila, Rokovu, nastupiti će veliko ime hrvatske estrade Mladen Grdović, a planira se i održati svečana sjednica na dan kada je krenula sva ta lijepa priča u Šilu, drugog lipnja. Boris Latinović, direktor TZO

3


Aktualno Puni planova za 2018. – načelnik predstavio najvažnije stavke ovogodišnjeg proračuna

OD ŠIRENJA SJEDIŠTA OPĆINE, DO OBITELJSKOG PARKA U ŠILU Proračun Općine Dobrinj za 2018. godinu planiran je u iznosu 23,4 milijuna kuna odnosno u razmjerima u kojima se kretao i prošlogodišnji proračun, naglasio je netom po usvajanju najvažnijeg "općinskog dokumenta" onaj koji će biti zadužen za njegovo realiziranje - načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina. Iako je dobar dio proračunskih prihoda vezan uz natječaje čiji je ishod teško predvidjeti (a slijedom toga i "u lipu" precizno odrediti sredstva koja će za realizaciju pojedinih programa Dobrinjcima biti stavljena na raspolaganju iz pojedinih ministarstava ali i europskih fondova), s velikom dozom sigurnosti usuđujem se prognozirati da će svi proračunski tokovi kao i programi u koje ćemo ulagati biti u okvirima koji će nam omogućiti nastavak našeg razvojnog puta, ocjenio je naš sugovornik predstavljajući javnosti najvažnije "naglaske" ovogodišnjeg proračuna Općine Dobrinj. Jedna od većih i značajnijih investicija koje bi u ovoj godini trebale biti realizirane tiče se kapitalnog ulaganja u širenje sjedišta općinske uprave. Nije tajna da smo već dulji niz godina suočeni s manjkom

prostora potrebnog za rad petero službenika našeg Jedinstvenog upravnog odjela ali i s derutnošću zgrade u kojoj smo smješteni i u kojoj, moram reći i to, zapravo više nema mogućnosti ni za arhiviranje materijala kojeg "proizvodimo" a kamo li prihvat novih, nama prijeko potrebnih djelatnika, objašnjava Komadina napominjući da će prostorni preduvijeti jačanja općinskih kadrovskih potencijala ali i kvalitnijeg rada svih tijela, uključujući i onog predstavničkog, ukoro biti rješeni uređenjem zgrade u neposrednom susjedstvu današnjeg sjedišta Općinske uprave. Zgradu smo davno kupili, za njeno je preuređenje ishođena sva potrebna dokumentacija a sad smo proračunom osigurali i dostatna sredstva nužna za njeno stavljanje u funkciju, ističe općinski načelnik dodajući da će ulaganjem 1,5 milijuna kuna u tu građevinu, osim više novih kancelarija, Općina dobiti i novu općinsku vijećnicu. Natječaj za odabir najpovoljnijeg izvođača, ističe Komadina, biti će raspisan vrlo skoro. Bitnim ulaganjem kojem proračun također otvara vrata, držim i ono vezano uz plan dogradnje naše osnovne škole kojoj, rekao bih na sreću, obzirom

MT

4

U ovoj će godini biti pokrenuti i koraci na izradi projektne dokumentacije nužne za gradnju sportsko-rekreacijskog centra u Čižićima, sadržaja namijenjenih žiteljima tog našeg turističkog središta ali i njihovim ljetnim posjetiteljima jednako kao i na izradi dokumentacije nužne za izgradnju sličnih sadržaja u Polju. U planu je i dovršetak izrade prostornoplanske dokumentacije, ponajprije PPU-a Općine Dobrinj ali i urbanističkih planova naselja Klimno te radne zone Brestovica, a predviđena su i sredstva za izradu Strategije demografske obnove Općine Dobrinj dokumenta kojim se nadamo od struke dobiti smjernice za daljnje unapređivanje mjera kojima nastojimo pridonijeti pozitivnim demografskim trendovima na području Dobrinjštine. Doznali smo i da u 2018. Dobrinjci planiraju pokrenuti izradu Strategija razvoja poljoprivrede na svom području. na kontinuirani porast boja učenika također već neko vrijeme manjka prostora. Školsko zdanje tijekom ove ćemo godine popratiti projektnom dokumentacijom za koju smo također osigurali proračunska sredstva čime ćemo stvoriti uvjete skorašnjeg povećanja raspoloživog prostora, i to u vidu pretvaranja danas neiskorištenog visokog potkrovlja u prostor namijenjen nastavi, ili pak kroz "klasičnu" dogradnju u produžetku postojeće zgrade. O tome ćemo, kad za to dođe vrijeme, razgovarati i s PGŽ koja je osnivač škole ali Općina nedvojbeno kreće u pripremu i ishođenje dokumentacije nužne za osiguranje uvjeta kvalitetne provedbe nastavnih aktivnosti, nastavlja općinski načelnik od kojeg smo doznali i da će, vezano uz istu temu, članovi Općinskog vijeća tijekom ove godine "razbistriti" i plan izgradnje


Aktualno školske sportske dvorane. Dileme oko toga kakva nam dvorana treba, u smislu njenih dimenzija ali i sadržaja, moramo najprije raščistiti među sobom ali već danas mogu reći da ćemo i za taj važan element obrazovne i društvene infrastrukture u skoroj budućnosti pokrenuti postupke izrade projektne dokumentacije. Jedan od projekata za kojeg još uvijek nemamo povratnu informaciju o tome jesmo li dobili tražena vanproračunska sredstva a za koja smo se kandidirali ali i na kojeg unatoč tome ozbiljno računamo jest i onaj vezan uz 1,4 milijuna kuna "težak" plan uređenja tzv. Obiteljskog parka u Šilu kojeg, koristeći sredstva EU-a, kanimo urediti i obogatiti nizom rekrativnih sadržaja. Slično vrijedi i za projekt nazvan "Zvonici otoka Krka" u kojeg smo ušli sa susjednom Općinom Malinska-Dubašnica, Krčkom biskupijom, riječkim Pomorskim i povijesnim muzejem Hrvatskog primorja i TZ otoka Krka. Taj u prošloj godini pokrenuti projekt predviđa obnovu, uređenje i stavljanje u javnu funkciju većeg broja otočnih pa tako i zvonika na našem području. U sklopu njega se, na području Dobrinjštine, predviđa obnavljanje i stavljanje u funkciju vidikovaca zvoničkih zdanja u Dobrinju, Polju i Svetom Vidu ali i uređenje parka Jardin podno dobrinjskog zvonika, jednako kao i uređenje niza kulturno-izložbenih odnosno muzejskih sadržaja u našem mjestu, uključujući i ono etnografske te zbirke naše sakralne baštine. Radi se o iznimno ambicioznom, financijski obimnom ali i vrijednom projektu kojeg ćemo zajednički kandidirati čim odgovarajući EU natječaj bude raspisan ali i za kojeg se, zajedno s partnerima, vrlo ozbiljno pripremamo, naglašava Komadina. Značajna ulaganja u vrijednosti 1,5 milijuna kuna, osigurana ovogodišnjim proračunom, nastavlja op-

MT

ćinski čelnik, ići će i za gradnju telekomunikacijske infrastrukture budućnosti odnosno za polaganje cijevi u koje će se u moći ugrađivati optička mreža, i to duž svih poteza na kojima će se uskoro graditi kanalizacijski sustavi predviđena otočnim projektom koji je već krenuo. Zbog tog istog, preko pola milijarde kuna vrijednog sveotočnog kanalizacijskog projekta, u planu izgradnje komunalne infrastrukture u ovoj smo godini sva sredstva namijenjena asfaltiranju nerazvrstanih cesta kao i izgradnji sustava javne rasvjete odlučili usmjeriti prema naseljima u unutrašnjosti naše općine, onima koja neće biti obuhvaćena gradnjom kanalizacije. Ocjenili smo da bi bilo neracionalno trošiti novac na uređenje i opremanje ulica koje će prigodom gradnje kanalizacije u naredne tri godine iznova biti prekopane te smo stoga sva proračunska sredstva usmjerili k unutrašnjosti općine u kojoj će na asfaltiranje cesta i ulica biti uloženo 500 tisuća kuna (a u javnu rasvjetu dodatnih 480 tisuća kuna). U red "većih proračunskih stavki" spada i projekt izgradnje punionica za električne bicikle kojeg smo kandidirali prema Ministarstvu turizma. Tim projektom predviđena je izgradnju triju takvih punktova, po jednog u Dobrinju, Šilu i Klimnu te smo, vjerujući u uspješan ishod

kandidature, osigurali svoj udio u projektu ukupno teškom čak 660 tisuća kuna. Nešto više od 400 tisuća kuna osigurali smo i za svoj udio u trošku izgradnje pretovarne stanice na otočnom odlagalištu na Treskavcu jednako kao i što je za izgradnju oborinske kanalizacije predviđeno nemalih 600 tisuća proračunskih kuna. Komadina je, govoreći o ovogodišnjem općinskom proračunu, istaknuo i da će na visokoj razini ostatati i općinska izdvajanja za održavanje dostignutih standarda u praćenju javnih potreba u kulturi, sportu te u djelu kojim se pokrivaju potrebe zdravstvene i socijalne skrbi. Za javne potrebe u kulturi osigrali smo 320, u sportu 300, a za programe civilnog društva 260 tisuća kuna. Sredstva namijenjena udrugama dodjeljivati će se po već uhodanoj proceduri, odnosno natječajem koji je zaključen u ožujku, ustvrdio je Komadina. I programi vezani uz mlade odnosno javne potrebe u obrazovanju ostali su bitan dio proračunskih stavki na koje će i ove godine ići više od 2,1 milijuna kuna odnono čak 9 posto ukupnog proračuna, zaključio je dobrinjski općinski načelnik. MR

5


Aktualno Lokalna uprava revno prati potrebe sve većeg broja svojih đaka

RANI ULAZAK U SVIJET RAČUNALA NA RAČUN OPĆINE Dok dobar dio hrvatskih, pa tako i škola na našim otocima muku muči s poraznim trendovima smanjenja broja učenika, odgovorne u onoj dobrinjskoj, unatrag posljednjih godina, more neke sasvim drugačije, reklo bi se - slatke brige. Ta krčka područna škola koja, nakon provedbe postupka reorganizacije mreže škola na otoku, djeluje kao područna škola novoustrojene OŠ "Omišalj" već godinama bilježi kontinuirani porast broja svojih polaznika, a s njima i stalnu potrebu za jačanjem svojih odgojnoobrazovnih kapaciteta. Na sreću, te i takve potrebe ondje se uspjevaju "pokriti" i zadovoljiti, kako trudom samih prosvjetara, tako i izdašnom financijskom podrškom lokalne samouprave - Općine Dobrinj jednako kao i za obrazovanje nadležnih tijela Primorsko-goranske županije koja je, podsjetila nas je tijekom našeg razgovora voditeljica PŠ Dobrinj prof. Maja Polonijo, ujedno i osnivač svih, pa tako i škole u čijem sastavu djelu njena dobrinjska područna jedinica.

MT

Na sreću i zadovoljstvo svih nas uključenih u organiziranje i provedbu osnovnog školstva na području Dobrinjštine, broj polaznika ove škole u kontinuiranom je rastu te je nakon niza godina, u kojima je broj polaznika PŠ Dobrinj redom bio ispod brojke stotinu, broj naših osnovaca poljednjih nastavnih godina stalno i osjetno iznad te, nazovimo je "čarobne granice", ističe voditeljica škole. Napomenula je i da je, nakon lanjskog "brojnog stanja" od 105-ero učenika, broj osnovaca u obrazovnoj godini 2017/2018. skočio na 113. Ono što nas veseli su i naznake da bismo dogodine mogli imati još više učenika jer nam na to ukazuju i više no ohrabrujući podaci koje dobijamo iz otočne predškolske ustanove, nastavlja voditeljica PŠ Dob-

MT

6

rinj. S tim i takvim pokazateljima, kaže naša sugovornica, stalno rastu i naše logističko-organizacijske pa i prostorne potrebe. Ili bolje rečeno, sve izraženijim postaje već danas vidljiv deficit prostora raspoloživog za organiziranje nastave, tim više što u suradnji s lokalnom upravom i Županijom ovdje u djelo uspješno provodimo čitav niz nastavnih ali i izvannastavnih aktivnosti s provedbom kojih naši trenutni učionički kapaciteti sve teže "izlaze na kraj". S tim u vezi, veseli nas spoznaja o potpori kojom nam je Općina Dobrinj već dala do znanja da će u najskorijoj budućnosti pokrenuti postupke projektiranja dogradnje ovdašnjih prostornih kapaciteta a koji će nam, kroz planiranu nadogradnju zgrade škole, omogućiti dodatno unapređivanje provedbe naših nastavnih aktivnosti. Voditeljica PŠ Dobrinj pohvalila nam se i činjenicom da je, iznova zahvaljujući potporama Općine i Županije, u PŠ Dobrinj ove nastavne godine uveden e-dnevnik, sustav kojim je zamijenjena dosadašnja praksa uporabe zastarjelih, "papirnatih" evidencija. Nimalo jednostavna pripremna faza u djelu izgradnje i uspostave potrebne telekomunikacijske infrastrukture realizirana je potporom Općine dok se župnijska pomoć ogledala u nabavci za uvođenje e-dnevnika potrebnih računala. Osim uvođenja e-dnevnika, ova je nastavna godina u našoj školi obilježena i još jednim vrijednim novitetom - provedbom programa ranog učenja informatike a kojim su sad obuhvaćeni baš svi naši učinici. Radi se o za učenike potpuno besplatnom programu kojeg financijski omo-


Aktualno gućava lokalna samouprava. To je "vanstandardni" obrazovni program kojim smo sad obuhvatili i učenike nižih razreda, ističe prof. Polonijo napominjući da smislenosti i nužnost tog programa najbolje potvrđuje činjenica da su ga inicirali članovi Vijeće roditelja. Jednako tako o značaju programa govori i podatak da su se tom neobaveznom, nižem razrednom uzrastu prilagođenom programu odazvali gotovo svi naši polaznici. Djeca su se vrlo rado uključila u izvannastavnu aktivnost koju u vrijeme trajanja nastave, uglavnom u završnim satima radnog dana sad svakodnevno u djelo provodi njihova nastavnica informatike a čiji se dodatni rad financijski podmiruje sredstavima koje je osigurala Općina Dobrinj. Ono što pred vodstvom škole, kako one područne u Dobrinju tako i njene "matice", u Omišlju, tek predstoji plan je zapošljavanja logopeda. - Potreba za tim oblikom stručnog djelovanja izuzetno je izražena jednako kao što je, nažalost, moramo reći izražen i deficit raspoloživog stručnog kadra. Činjenica je i da u Dobrinju, jednako kao i u Omišlju, godinama bilježimo razmjerno velik broj djece kojima je potreban logoped. Taj i takav problem općine Dobrinj i Omišalj sad su, uviđajući da se mimo njih ni taj problem očito neće tako skoro riješiti, odlučile "sanirati" podmetanjem vlastitih leđa odnosno osiguravanjam novca iz vlastitih proračuna. U planu je zapošljavanje jednog logopeda koji će raditi u našim dvjema školama a natječaj bi, koliko sam informirana, trebao biti objavljen idućih dana, zaključila je naša sugovornica izrazivši nadu da će se na tržištu rada naći zaintersiranih stručnjaka. Voditeljica dobrinjske područne škole u nabrajanju svega vrijednog i novog što je osnovcima ove godine ondje "stavljeno na raspolaganje"

MT

nije propustila spomenuti i program produljenog boravka. Svjesni značaja i potrebe tog u nas do početka ove nastavne godine nepostojećeg programa, iznova u suradnji i s podrškom lokalne uprave uspjeli smo organizirati i taj program u kojem je danas, sve do 16,30 sati, u našoj školi organizirana briga o 13-ero naših učenika. I tu troškove kadra podmiruje Općina koja nam, ali uistinu, uvijek i svugdje izlazi u susret. Tako roditeljima korisnika produljenog boravka "na leđa pada" tek podmirenje troškova ručka kojeg knjihovi mališani, za trajanja boravka u školi, ovdje također imaju osiguranog. Sve to, držim, govori u prilog tvrdnji da škola prati potrebe ove lokalne zajednice ta da podaci o

konstatnom rastu broja učenika i "blagopozitivnim" demografskim trendovima uistinu jesu, i biti će praćeni od svih koji brinu o ukupnom, pa tako i društvenom odnosno obrazovnom standardu žitelja ovog djela našeg otoka, zaključuje prof. Maja Polonijo. Vezano uz produljeni boravak, nije na odmet spomenuti i da se upravo zahvaljujući tom projektu odnosno potezu realiziranom suradnjom Škole i Općine Dobrinj u područnoj školi otvorilo jedno novo radno mjesto a što, u vremenima u kojima živimo, također nije zanemariv podatak, zaključuju u školi. MR

MT

7


Aktualno Veliki prosvjed protiv plutajućeg LNG terminala u Omišlju

DA ČISTOM OTOKU, NE PLUTAJUĆOJ VARIJANTI LNG-A ! „Učinimo nešto, zemlja i more bit će čisti, pjevajmo glasno, jer sutra bit će kasno…“ Tri su desetljeća prošla otkako je Ri-Val, sastavljen od glazbenika Rijeke i okolice, uputio apel za očuvanjem okoliša. Trideset godina kasnije, na riječkom je Korzu oživio ovaj eko evergreen, a pozornicom se iznova prolomio poznati refren. Ovog puta u znaku dviju riječi, potvrde i negacije: DA čistom okolišu i nezagađenoj prirodi, NE plutajućem LNG terminalu. U obranu iskonskih prirodnih vrednota otoka Krka ustalo je nekoliko tisuća ljudi, koji su se trećeg dana ožujka okupili u središtu Rijeke. Inicijativa Općine Omišalj dobila je podršku svih jedinica

NK

NK

lokalnih samouprava otoka Krka, Primorsko – goranske županije, županijskih gradova i općina raznih udruga i stranaka, sportaša, umjetnika, glazbenika i mnogih

NK

drugih društvenih struktura. Sve njih ujedinili je glasno i jasno „DA“ za okoliš, odnosno „NE“ plutajućoj varijanti LNG-a. I Općina Dobrinj pridružila se prosvjedu organiziranjem prijevoza za svoje sumještane, što su,

NK

uostalom, učinile i ostale otočne jedinice lokalne samouprave, a uz načelnika Nevena Komadinu, prosvjed su svojom nazočnošću podržali njegov zamjenik Zdenko Kirinčić, predsjednik općinskog vijeća Zoran Kirinčić, članovi Općinskog Vijeća, udruga, kulturnih i sportskih društava, jednom riječju, svi kojima je u interesu da budućim pokoljenjima ostave otok Krk u onom obliku, kakvim su ga i sami primili od prijašnjih naraštaja. Jer…sutra bit će kasno. UČINIMO NEŠTO DA NE BUDE KASNO ! NK

8

Gordana Gržetić


Aktualno Edukacija i izlaganje Marka Mrkalja

BESPOVRATNIH 50 TISUĆA EURA ČEKA TZV. MALE POLJOPRIVREDNIKE Agencija Okorak iz Slavonskog Broda jedna je od najiskusnijih na poslovima vezanim za iskorištavanje raspoloživih sredstava EU fondova, a instruktor Marko Mrkalj već godinama educira i potencijalne korisnike s našeg otoka. Tako je početkom veljače održao zanimljivo i vrlo aktualno predavanje u zgradi dobrinjske osnovne škole, gdje se okupilo četrdesetak zainteresiranih iz gotovo svih naselja općine Dobrinj. Predstavljene su potpore za tzv. male poljoprivrednike u sklopu mjere 6, odnosno podmjera 6.2.1 te 6.3.1 kao i 6.1.1. Kako kaže Mrkalj, podmjera 6.2.1 pogodna je za realizaciju većeg broja komponenti ruralnog razvoja., u što spadaju

svojevrsne nepoljoprivredne djelatnosti u sklopu OPG - ova. Radi se o uslugama direktne prodaje, prerade poljoprivrednih proizvoda, ali i poslovima komunalnih i šumarskih usluga, otvaranja frizerskih salona ili npr. knjigovodstvenih usluga. Bitno je naglasiti kako su ova sredstva namijenjena isključivo korisnicima nastanjenim u naseljima od maksimalno pet tisuća stanovnika, a predviđena bespovratna potpora iznosi 50 tisuća eura. U nastavku predavanja govorilo se o podmjeri 6.3.1 koja je usmjerena na OPG - ove ekonomske veličine od 2 - 8 tisuća eura, a sredstva su namijenjena kupnji polovnih strojeva, opreme, podizanju nasada te kupnji poljoprivrednih zemljišta.

NG

Ova podmjera predviđa potporu od 15 tisuća eura, dok je mladim poljoprivrednicima, u sklopu podmjere 6.1.1 namijenjena potpora od bespovratnih 50 tisuća eura. Ako ste zainteresirani za ovakve projekte, a samim tim i za spomenute bespovratne potpore, možete kontaktirati maslinarsku udrugu Drobnicu, kao i Marka Mrkalja koji već osam godina surađuje s poljoprivrednicima otoka Krka. - Generalno mogu reći da su dosadašnji korisnici ovih potpora zadovoljni brzinom i kvalitetom realizacije, kaže Mrkalj, dodajući kako najbolju suradnju ima s Gradom Krkom i Općinom Dobrinj, ali od nedavno i s Dubašljanskim poljoprivrednicima, te poljoprivrednicima i OPG- ovima ostalih krčkih općina. Nedeljko Gržetić

NG

Nova stranica Primorsko - goranske županije za poticanje ulaganja

INVESTICIJSKI PROJEKTI NA JEDNOM MJESTU Primorsko-goranska županija objavila je novu internet stranicu za poticanje ulaganja. Riječ je o online bazi podataka s gotovo 120 investicijskih projekata na području PGŽ a dostupna je na hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku. Na stranici invest.pgz.hr pronaći ćete investicijske projekte iz domene prometa, turizma, zdravstvenog turizma, energetike,

projekata poduzetničko-poslovne infrastrukture, društvene infrastrukture, sporta i rekreacije, zimskih sportova, marina i luka. Uz navedeno, stranica daje pregled županijskih poslovnih zona, te projekata iz sektora marikulture,

kao i luka nautičkog turizma. Na stranici možete preuzeti (u pdf formatu) detaljne opise investicijskih projekata. Dakle, imate li projekt ali nemate ulagača i/ili strateškog partnera te želite da se publicira na ovoj internet stranici, to možete realizirati putem maila razvoj@pgz.hr, por učuju iz Primorsko-goranske županije. G. Gržetić

9


Aktualno Izbori za članove Mjesnih odbora

KONSTITUIRANA VIJEĆA MJESNIH ODBORA DOBRINJA I ŠILA U nedjelju, 18. veljače održani su izbori za članove Mjesnog odbora Dobrinj i Mjesnog odbora Šilo. Po provedenim izborima, u kojima su u postupku kandidiranja po svakom mjesnom odboru predložene po jedna kandidacijska lista, i to: Kandidacijska lista grupe birača Mjesnog odbora Dobrinj, nositelj liste Mladen Španjol, te Kandidacijska lista grupe birača Mjesnog odbora Šilo, nositeljica liste: Ivančica Dunato, Izborno povjerenstvo je dana 19. veljače objavilo rezultate izbora. Utvrđeno je za područje Mjesnog odbora Dobrinj da je u popisu birača bilo upisano 115 birača, da je glasovalo 30 birača te da je bio 1 nevažeći glasački listić. Slijedom navedenog utvrđeno je da je Kandidacijska

lista grupe birača Mjesni odbor Dobrinj, nositelja liste Mladena Španjola, dobila 30 glasova te da su u Vijeće Mjesnog odbora Dobrinj izabrani Mladen Španjol, Boris Pavačić, Milica Gržetić, Andrijana Gjoni Barbalić i Ivančica Justinić. Na izborima za članove Vijeća Mjesnog odbora Šilo Izborno povjerenstvo je objavilo da je u popisu birača bilo upisano 464 birača, da je glasovao 31 birač te da nevažećih glasačkih listića nije bilo. Slijedom navedenog utvrđeno je da je Kandidacijska lista grupe birača Mjesnog odbora Šilo, nositeljice liste Ivančice Dunato, dobila 31 glas te da su u Vijeće Mjesnog odbora Šilo izabrani Ivančica Dunato, Željko Jelenović, Marijana Car, Antonio Mance i Andreja Car.

Sukladno odredbama Odluke o izboru članova vijeća mjesnih odbora na području općine Dobrinj, Općinski načelnik je sazvao konstituirajuće sjednice Vijeća mjesnih odbora. Na sjednicama održanim 19. ožujka 2018. godine konstituirana su Vijeća mjesnih odbora te su izabrani predsjednici i zamjenici. Članovi Vijeća Mjesnog odbora Dobrinj za svog su predsjednika izabrali Mladena Španjola a za zamjenicu Ivančicu Justinić, dok su članovi Vijeće Mjesnog odbora Šilo za predsjedicu izabrali Ivančicu Dunato a za zamjenika Željka Jelenovića. Općina Dobrinj

Renoviran dio dobrinjskog Doma

VIŠENAMJENSKI PROSTOR ZA KULTURNO DRUŠTVO, MJEŠTANE I SLUŽBENI PROTOKOL OPĆINE U dijelu dobrinjskog Doma odnedavno je uređen višenamjenski prostor, kojim će se koristiti Kulturno društvo Dobrinj, no bit će na raspolaganju i Općini, koja je za uređenje i opremanje istog izdvojila 56 tisuća kuna. Uz soboslikarske radove, postavljen je i

novi laminat, popravljena je stolarija, a posebna pažnja posvećena je opremanju interijera. Osim dijela za sastanke, uređen je i ponešto ležerniji kutak, opremljen televizijskim prijemnikom, stropnim projektorom i urešen pomnije odabranim detaljima. Po kazivanju Ivanči-

NG

10

ce Justinić, predsjednice KD Dobrinj, u novouređenoj prostoriji održavat će se sastanci Društva, druženja članova te mještana Dobrinja, no kao reprezentativniji, svojevrsni ured, poslužit će i za potrebe Općine Dobrinj. Nedeljko Gržetić

NG


Aktualno Tradicionalni literarni natječaj „Krčke besede“ i Portala „Otok Krk“

„SPOVEDANI JENOGA ŠKOJANA“ DONIJELO JOŠ JEDNU PJESNIČKU NAGRADU MARINU TURČIĆU Šestu godinu uzastopce Multimedijalna udruga Krčka beseda i nezavisni internetski portal otokkrk.org pokrenuli su i realizirali projekt „Utoplimo krčku zimu“. Riječ je o literarnom natječaju u sklopu kojega se dva puta godišnje raspisuje natječaje za literarne uratke. Posljednji, netom završeni natječaj na temu „Stihom te sanjam“ potaknuo je 66 literata da pošalju pjesme na standardu, tj. hrvatskom književnom jeziku, a dvanaest je autora poslalo pjesme na nekom od idioma čakavskog narječja. Radovi nisu stizali samo iz regije, nego i iz cijele Hrvatske, pa i izvan njenih granica. Žiri u sastavu Elfrida Matuč Mahulja, Neda Milenkovski i Marija Ban

SVR

odabrao je po tri najbolje pjesme u svakoj od kategorija. I dok su nagrade u kategoriji standardnog književnog izričaja otišle u Novu Gradišku, Pulu i Rijeku, jedna od

SONAJ, LIPO SONAJ

tri nagrade u drugoj kategoriji otišla je ponovno u naš kraj i u ruke Marinu Turčiću iz Čižića. Njegova je pjesma, pisana autohtonom čokavicom, naslovljena „Sonaj, lipo sonaj“. Uz podatak da su preostale dvije nagrade u ovoj kategoriji otišle u Vrbnik i njemački Essen, čestitamo Marinu Turčiću i donosimo njegovo nagrađeno „spovedani jenoga škojana soldata“: Žiri je odlučio da su tri najbolje pjesme na hrvatskom književnom jeziku Ljubavi moja autorice Evice Kraljić, iz Nove Gradiške, Mediterraneo (Lavinia) autora Damira D. Ocvirka iz Pule i pjesma Snovi autorice Nataše Periša iz Rijeke. Gordana Gržetić

(SPOVEDANI JENOGA ŠKOJANA SOLDATA)

Soku šetemanu son čeka tvoj list, kadagod bi sprotu prije i litrat, redon mi se šćucalo, i vavik jenako pitani, kada ću se vrnut, da je bilo moć urdinat.

Donos, hrhnjen čin se zavočen va postiju, dohaja šenpre oni stari son, ću morda pasat lišo? Ja pred ontaron, a onisti pop me pita, ćeš ju zet za ženu? Tako da poč son prišo?

Kada ti je bilo osovnajst, gvanta son te i ti si mi se obligala, zabedači son se, brižon škojan soldat, antroke si mi se zapježala.

Hiti son oznutra gavitel, sinjal od moje jubavi, koti trs zo žukvon vežena si za me. Dica zgoru, mi zdolu, homo naprvo, a vnuki, imit ćemo jih fanj, čo ne?

Ajkuga čo si mi udelala! Bušnula si me, zdrhnu son se baš, prefajivalo mi je i arije, i besed, ma šćeto son ti reko, volin te, znaš!

Ne žmi! Zbudi se! Finjeno je spani! Škveru na škveri na reloju je zjuštalo. Ćaro vidin, niki me i esada spominje. Refujen se, refujen, ma jako pomalo.

Fanot zadojen va te do ušuj, zagruzi son sve do kolen, bi son pandolo zabotunan, kjeknu son vaje sprid tebe, nis bi len.

Dosti si se tonbiva, čo se lozanjaš? Ma ki te više more prekonjat? Stari krj, deštard koti osol! Ma imij pacjence, moran se raskovrat!

Sošce, struk i stegna čo ih snaža stomanja njada, forca kreši, štajun je od uživana, još nisi obočena, nevestica ćeš bit mlada.

Sonaj trubilo, lipo sonaj! Lipo je sonat da se potla ni probudit. Ma nas je fanj ki ne bacilamo za niš, neka sve lipo gre matrženit! (Marino Turčić)

Svjetlana Vrkljan Radovčić

11


Susret To je Damjan Šamanić

NEMA VEĆE RADOSTI OD ONE KADA NAKON IZVEDBE OSJETIŠ ODUŠEVLJENJE I PLJESAK PUBLIKE, A ZNAŠ DA SI I TI DIO TIH USKLAĐENIH GLASOVA Palachu, u prepunim prostorima imali promociju albuma, a poziva za daljnje nastupe imamo napretek. Ja u bendu sviram klavijature, prateći sam vokal i što mi je posebno drago, u nekim dijelovima sopen sopelu. Ovaj bend je još jedna moja obaveza, ali draga obaveza.

Dvadesetjednogodišnji Damjan Šamanić iz Krasa poput svojih vršnjaka voli društvo i s prijateljima odlaziti u kafiće, na bodulske fešte i sportska događanja. Ipak, on je u mnogočemu poseban i drugačiji. Živi na relaciji Pula – Rijeka – Kras, jer je student na trećoj godini glazbene pedagogije Muzičke akademije u Puli. Svaki slobodni dan i subotu koristi da dođe u Kras. Njegovu priču neću ispričati ja, neka Damjan govori sam o sebi…. Geni u venama Radmila: Tebi je ,Damjane, glazba „u genima“, ili kako se ono pjeva „teče u venama“ Damjan: Ima u tome istine. Moja je mama profesorica na učiteljskom studiju u Rijeci, gdje predaje glazbeni praktikum, a inače je diplomirala i klavir. Moj je otac glazbeno nadaren i virtuoz je u sviranju gitare. Sestra je također završila Konzervatorij u Ljubljani i sada je zaposlena u Šibeniku, kao profesorica muziko-terapeut za djecu s posebnim potrebama. I u široj obitelji moji su rođaci dobri muzičari, jedan od njih je Nino Šamanić. Prvi „ča-metal“ bend Radmila: Koje instrumente sviraš? Damjan: Počeo sam u Rijeci na Muzičkoj školi s harmonikom i udaraljkama, a onda sam malo proširio i učio i učio. Sada sviram harmoniku, klavir, trombon, gitaru, udaraljke i orgulje. I posebno mi je drago što sopen i naše sopeli, zahvaljujući školi Marijana Orlića – Senkića iz Krasa. Radmila: Svaka ti čast. Ja sam nedavno gledala prijenos mise iz Pule u izvođenju Akademskog pjevačkog zbora iz Pule, čiji si član pjevač, a pjevaš i u zboru „I. M. Ronjgov“ u Ronjgima Damjan: Volim pjevanje, posebno zborno. I želja mi je da jednog dana

12

na našem otoku osnujem i vodim jedan mješoviti zbor. Pjevanje u zboru iziskuje mnoge probe, tako da više puta jurim od jedne do druge relacije. S akademskim zborom iz Pule i zborom I. M. Ronjgov, koji vodi Darko Čargonja, gostovali smo diljem domovine i u inozemstvu. Nema veće radosti od one kada nakon izvedbe osjetiš oduševljenje i pljesak publike, a znaš da si i ti dio tih usklađenih glasova. A i družimo se međusobno, upoznajem nove ljude i prijatelje, tako mi nije žao ni truda ni vremena. Radmila: Na Radio Rijeci slušala sam emisiju posvećenu prvom bendu „ča – metalu“, čiji si član. Bio si u neku ruku „zvijezda“, jer je voditelja posebno zanimalo što ti u tom „avangardnom“ bendu u nekim dionicama zasopeš na sopeli Damjan: Bend nosi pomalo „otkačeno“ ime „Po metra crijeva“, ali to ne znači da ne sviramo dobre stvari, što dokazuje da smo prvi spojili metal glazbu s istarskom ljestvicom, što jako dobro zvuči. Mnogima su sopele nepoznate, pa mi je čast da im o njima mogu nešto više reći, pored ostaloga da su na popisu zaštićene kulturne baštine pri Unesco-u. U siječnju smo u

Volim Kras i želim mu vratiti dio duga Radmila: Pored svih obaveza, kada uzmogneš, a pogotovo na velike blagdane sviraš orgulje i vodiš crkveni zbor u kraskoj crkvi Damjan: Volim Kras, pa mu se tako želim malo odužiti. Samo kad bi imao više vremena. Uz rijetke probe, za pohvaliti je što crkveni zbor pjeva četveroglasno. Pjevači su kvalitetni, ali u godinama, pa bi ga trebalo omasoviti. A na Krasu ima toliko dobrih pjevača. Radmila: Sjećam te se, kao dječačića, kako si na nastupima oduševljavao publiku, u mlađoj folklornoj grupi svojim prebiranjem tonca. Ostao si sve do danas aktivni član KD „Sv. Juraj Kras“ Damjan: Član sam KD „Sv. Juraj Kras“ od svoje šeste godine, punih šesnaest godina. Kroz to vrijeme, ne znam broja nastupa, najprije u mlađoj, a sad u starijoj folklornoj grupi. Ja se zaista volim obući u krasku narodnu nošnju i „toncan tonoc od gušta.“ Zahvaljujući Kraskoj školi sopnje Marijana Orlića, nastupao sam mnogo puta s partnerima (svi su oni iz kraske škole) na smotri mladih kantura i sopaca u Pinezićima i u Ronjgima na danima I. M. Ronjgova, gdje sam osvojio mnoga priznanja i nagrade. Kako su rijetki sopci, pozivaju me često na manifestacije po našem otoku, ali i u Rijeci, gdje sviramo u paru uvijek polaznici iz kraske škole sopnje. A to za prebiranje i tu su neki „geni“, po pradjedu, djedu i mamici, koji su svi bili prvorazredni tancuri.


Susret Moja je budućnost u najljepšem i najdražem mi Krasu Radmila: Kao da ti sve ovo još nije dosta, jer si nedavno postao i član Limene glazbe Trsat ? Damjan: Bit će mi to još jedno novo iskustvo, biti član limene glazbe, usklađenih zvukova puhačkih instrumenata, gdje sviram trombon. I tamo ću trčati na probe, ali sve što voliš nije teško. Radmila: Za dvije godine završit ćeš fakultet. Gdje se vidiš u budućnosti? Damjan: U meni najljepšem i najdražem Krasu, mjestu koje je stvoreno za lijepo i ugodno življenje. U Krasu se mnogo gradi ima preko četrdeset bazena, sad se grade još tri. Koliko god se gradi, uvijek će ostati između kuća lijepi dio netaknute prirode: vrtovi, umejci i drmuni. Iz Krasa stigneš u sva mjesta

na moru za desetak minuta, a u Rijeku za manje od sata. Nadam se da ću dobiti na otoku posao kao glazbeni pedagog, ali možda otvorim i privatnu glazbenu školu, a kako sviram mnoge instrumente, polaznika ću sigurno imati. Sve je to plan, ali zašto se ne bi i ostvario?! Radmila: Još te moram nešto pitati, često te vidimo kako voziš traktor nakrcan drvima, kraskim cestama Damjan: Još jedan moj hobi, koji me nakon boravka u gradu relaksira. Uživam u šumi na čistom zraku uz cvrkut ptica, dok tovarim drva na traktor. Nastavit ću s time i kada se skrasim u Krasu. I to će ubuduće biti jedna od mojih zanimacija i prihoda. Ne bojim se budućnosti, na Krasu, Dobrinjštini i na otoku. Svaki mladi čovjek, željan rada može naći svoje mjesto

pod suncem. Damjan je zaista poseban mladić. Osobno mu se divim, a sigurna sam da će mi se pridružiti i svi čitaoci ovog napisa. Uporan je, pa sam sigurna, da će mu se sve zacrtano za budućnost i ostvariti, što mu svi želimo. Razgovarala: Radmila Borović

Nastavak priče o najpoznatijem svjetskom hodaču , porijeklom iz Gostinjca

NAKON ŠEST NAJTEŽIH, PO ŽIVOT OPASNIH MJESECI, TOM TURCICH NASTAVLJA SVOJ PUT OKO SVIJETA „Uspjeli smo !!! Nakon šest mjeseci duge borbe s opasnom bakterijom, Savannah i ja sletjeli smo u Kopenhagen. Protekli su mjeseci zasigurno bili najteži dosad u mom životu“. Riječi su to kojima se nakon duže stanke i šutnje oglasio vjerojatno najpoznatiji trenutno „hodač“ na svijetu, Tom Turcich iz New Jerseyja. Iako smo najavu njegove avanture upravo u ovom našem glasilu prvi objavili a potom nastavak priče redovito pratili, podsjetit ćemo u kratkim crtama da je Tom Turcich „naše gore list“, odnosno da s djedove strane vuče porijeklo iz Gostinjca. Tom Turcich se nakon određenih životnih trenutaka i događaja odlučio na svojevrstan podvig, koji predstavlja ispunjenje njegovog dugogodišnjeg sna; odlučio je, naime u pet godina prohodati (prehodati, bolje rečeno) svih pet kontinenata… Krenuo je prije dvije godine, drugog dana travnja i održavao svoju dnevnu rutinu i zacrtanu dnevnu kilometražu. Uskoro mu se na putovanju pridružila četveronožna pratiteljica, kujica Savannah. Međutim, putovanje je odjednom

poprimilo neplanirani tijek: -Počelo je najprije s umorom, intenzivnim umorom. Jedenje je bila nemoguća misija, kosti su me boljele a sjedenje je bilo užasno, također gotovo nemoguća misija. Drastično sam izgubio na kilaži i nije bilo druge nego vratiti se natrag u rodni dom - priča nam priču o svojih najtežih šest mjeseci. Ionako šokiran nepredviđenim okolnostima, Tom Turcich uskoro se morao suočiti s još težim izazovom. -Podvrgnut sam testiranju i sumnjalo se na svašta, pa i na onu najtežu bolest. Bilo je strašno, bio sam iscrpljen emotivno i fizički.

A onda je konačno, opet, svanulo svjetlo na njegovom putu; dijagnoza je postavljena – opaka bakterija koju je pokupio, prijetila je da mu oduzme ne samo snove, nego i život. Suvremena medicina učinila je svoje i Tom Turcich se sa svojom Savannah počeo pripremati na povratak: -Najprije sam krenuo s laganim bicikliranjem a potom pojačao treninge. Počeo sam odlaziti u knjižnicu te se i tako pripremati. Apetit mi se vratio i polako sam postajao onaj stari Tom. A to je značilo samo jedno – povratak u snove, bolje rečeno, povratak u ostvarenje najvećeg sna. I tako je Tom Turcich, izvojevavši najtežu dosad bitku, nastavio tamo gdje je stao. Priča se nastavlja u Kopenhagenu, a onda ? -Vidjet ću kud i kada dalje, kojim putem. No jedno je sigurno Hrvatska, Krk, Gostinjac, to su moje definitivna odredišta. Neopisivo se veselim da ću vidjeti mjesto iz kojeg su moji preci došli u Ameriku i odakle i ja potječem. Hrvatska, stižem ! – poručuje optimistični, hrabri Tom Turcich. Gordana Gržetić

13


Škola

UZ UČENJE I NATJECANJA, UREĐUJEMO OKOLIŠ I VESELIMO SE PRIPREMAMA ŠKOLSKOG VRTA Nakon zimskih školskih praznika započelo je vrijeme natjecanja. Naši učenici sudjelovali su na školskim natjecanjima, a poseban uspjeh postigli su: učenik 8.r. Ivan Sršić, koji se u sklopu ekipe OŠ Omišalj plasirao na državnu razinu natjecanja u šahu, te učenica 6.r. Azra Sinanović koja se natjecala na županijskoj razini natjecanja iz matematike.

Siječanj i veljača mjeseci su obilježeni maškarama i učenici naše škole sudjelovali su na dječjoj reduti u Društvenom domu u Dobrinju, a na Mesopust imali smo nastavu pod maskama. Tijekom veljače i ožujka imali smo mnoštvo različitih aktivnosti u školi i skoro svakodnevno različita događanja. Obilježili smo Valentinovo, Međunarodni dan žena, Svjetski dan osoba s Down sindromom. Krajem veljače obilježava se i Dan ružičastih majica kojim učenici i učitelji iskazuju pozitivan

stav i podršku nenasilju. Ove godine zajednički smo zaplesali u holu naše škole na službenu pjesmu te poslali poruku prijateljstva i tolerancije. Nastavlja se suradnja i projekti koji su postali već tradicionalni. Učenici trećeg i četvrtog razreda slušali su predavanje o sigurnosti u vodi, prvašići su naučili puno toga u programu Prvi koraci u prometu , a učenici trećeg razreda educiraju se o pravilima prometa te polaganju ispita vožnje bicikala. I ove godine proveli smo natjecanje ¨Klokan bez granica¨ i nestrpljivo čekamo službene rezultate. Nastavljamo i s projektom ¨Čitaj (o) psu¨ koji se pokazao kao dobra

pomoć i podrška u unaprijeđivanju vještine čitanja te komunikacijskih vještina djece. Predstavnici osmog razreda obilježili su Međunarodni dan sjećanja na holokaust sudjelovanjem na susretu s gospodinom Olegom Mandićem u Malinskoj. U suradnji s Centrom tehničke kulture održana je radionica ¨Budi ++¨. Riječ je o projektu koji promovira programiranje kroz igru, uz pomoć micro:bita. Cilj tog projekta je potaknuti razvoj tehničkih i informatičkih znanja i vještina kod djece i mladih, razvijati njihove talente te ih pripremati za zanimanja budućnosti kroz izvannastavne aktivnosti informatike i robotike. Nekolicina naših učenika sudjelovat će u proljetnoj školi Makersi koja će se održavati tijekom proljetnih praznika u Rijeci. U ožujku bili smo domaćini gradskog natjecanja mladih Crvenog križa, a natjecala se i ekipa PŠ Dobrinj. Učenici četvrtog razreda započeli su naš proljeti ciklus odlazaka na terenske nastave i izlete posjetom Plitvičkim jezerima. Uz svakodnevno učenje i nastavu planiramo urediti okoliš škole, veselimo se pripremama školskog vrta, planiramo izlete i terenske nastave. Sretan Uskrs žele vam učenici i djelatnici PŠ Dobrinj! Maja Polonijo voditeljica PŠ Dobrinj

14


Vrtić

KROZ IGRU I ZABAVU ČUVAMO TRADICIJU I UČIMO SE ZDRAVO ŽIVJETI Roditelji i djeca zajedno u svijetu bajki Protekle mjesece u vrtiću u Polju obilježilo je nekoliko događaja. Krajem prosinca, kako je to već uobičajeno, pozvali smo roditelje na zajedničko druženje, koje je proteklo u veselom blagdanskom ozračju. Budući da nastojimo što više uključiti roditelje u odgojnoobrazovni rad, organizirali smo druženje u kojem su oni aktivno učestvovali.Odabrali smo nekoliko bajki, koje su roditelji morali odglumiti pantomimom, a zadatak djece bio je pogoditi koja je to bajka. Opušteno okružje, potaknulo je djecu na spontanu interpretaciju nekih pjesama i stihova. Druženje smo završili zajedničkim plesom. Tradicija maškaranja kroz ples igre i redute U našem radu nastojimo podržati tradicijske običaje, pa smo svakog tjedna uz fritule, imali maškarani ples i igre, gdje su se djeca iz obiju skupina družila i zabavljala. Na poziv karnevalskih udruga, a u

svrhu doprinosa kako stoljetni običaji ne bi nestali, našom maskom gusara osvojili smo grad Dobrinj, na maškaranoj reduti. Odazvao se veliki broj djece, pa ovim putem zahvaljujemo roditeljima na trudu koji su uložili u kreiranju maske. Mi jedemo odgovorno Uz ostali odgojno-obrazovni rad, koji svakodnevno provodimo, imali smo vježbu evakuacije koju smo dužni provoditi svake godine. Trenutno smo zaokupljeni izradom izložbenog primjerka našeg objekta, koji ćemo izložiti u galeriji Decumanus u Krku, sa od ostalim područnim vrtićima. Izložba će biti postavljena od 23. ožujka do 12. travnja a tematika izložbe je u skladu s ovogodišnjim eko projektom: Mi jedemo odgovorno. Svoj doprinos ovom eksponatu dali su zajedničkim trudom roditelji, djeca i odgojitelji. Inače projekt “Mi jedemo odgovor-

no“ ima za cilj osvijestiti važnost odabira hrane u prehrani, koja ostavlja što manje otisak na ekološki sustav. Tako su djeca naših skupina tijekom godine, upoznala važnost lokalne i sezonske prehrane, koja ima utjecaj na smanjenje emisije CO2. Putem ovog projekta pokušali smo vlastitim primjerom navesti roditelje i djecu, da savjesnije postupaju sa hranom. Žiteljima općine Dobrinj i svim čitateljima Fanta želimo sretan Uskrs! DJEČJI VRTIĆ „KATARINA FRANKOPAN “KRK PV POLJE Voditeljica Podružnice Marina Pavačić

15


Naš kraj - naši judi Povijesni događaja za Krčku biskupiju

ŽUPOM PREDRAGOCJENE KRVI U BISKUPIJI BROOKLYN UPRAVLJAT ĆE VLČ. VEDRAN KIRINČIĆ

Događaj od povijesnog značaja primarno za Krčku biskupiju ali i za naš dobrinjski kraj, dogodio se 4. veljače „u gradu koji nikad ne spava“. Na prigodnoj svečanosti u župi Predragocjene Krvi u biskupiji Brooklyn (Astoria), vlč. Vedran Kirinčić preuzeo je službu upravitelja spomenute župe Značaj ovog događaja tim je veći, budući je po prvi put upravljanje ovom župom povjereno jednom svećeniku Krčke biskupije. Kon-

celebrirano misno slavlje predvodio je biskupski vikar Queensa, vlč. Tom Pettei a kao delegat krčkog biskupa mons. Ivice Petanjka nazočan je bio dr.sc. Franjo Velčić, generalni vikar Krčke biskupije. Novi upravitelj župe Predragocjene Krvi (Most Preciuos Blood) porijeklom je i iz naše općine; konkretno, iz Krasa i Sužana. Rane dane djetinjstva proveo je upravo u New Yorku, a nakon što su mu se roditelji vratili u „stari kraj“, adresu boravka našli su u Njivicama. Vlč. Kirinčić je srednjoškolsko obrazovanje stekao u Pazinskom kolegiju, a teološke studije završio je u Rimu. Prije deset godina u Krčkoj je katedrali primio svećenički red. Od 2012. je na službi voditelja Hrvatske misije u Astoriji, a u župi kojom sada upravlja dosad je obnašao dužnost kapelana. Zahvaljujući modernizaciji tehnologije i njezinom napretku, nije bilo problema da s vlč. Kirinčićem porazgovaramo netom nakon imenovanja. Evo što nam je „iz grada koji nikad ne spava“ ispričao i poručio: -Najprije želim zahvaliti svima koji su mi čestitali, napose onima koji su molili za mene na početku ove

moje nove službe. Župa se nalazi u poznatome kvartu grada, koji je poznat po svojoj raznovrsnosti i multinacionalnosti. Hodate li ulicama Astorije, čut ćete razne jezike, uočiti razne boje kože, a osjetit ćete i mirise raznoraznih, poznatih astorijskih restorana – opisao nam je uvodno Astoriju. A što se tiče same župe, kojom je postao upraviteljem, evo što nam je vlč. Kirinčić otkrio: -Imamo sedam nedjeljnih misa na četiri različita jezika, preko 300 djece na župnom vjeronauku i čitav niz zajednica, udruga i aktivnosti, koje vodi župa. Vrata naše župe otvorena su od 9 ujutro do devet navečer a crkva od 7 ujutro do 22 i trideset. Inače, osim redovite nedjeljne mise, petkom imamo redovitu hrvatsku školu, vjeronauk na hrvatskom a i folklorne skupine. Organiziramo brojna događanja i dvije velike godišnje zabave. Eto, to smo mi, veseli Hrvati, koji se nedjeljom okupljaju oko istog oltara a nakon mise, uz šalicu kave, okuplja se uz pjesmu naše najbolje društvo – zaključio je, uz pozdrav i dobre želje „starom kraju“ vlč. Vedran Kirinčić. Gordana Gržetić

16


Naš kraj - naši judi

HUMANITARNI BOŽIĆNI KONCERT K D "IVE JELENOVIĆ Dobrinjci nastavljaju s hvalevrijednom tradicijom održavanja humanitarnih božićno-novogodišnjih koncerata. Tako je u utorak, 26. prosinca 2017. na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika (Stipanja) u prepunoj dvorani OŠ Dobrinj održan božićno-novogodišnji, koji su zajednički organizirali K D "Ive Jelenović" i Općina Dobrinj. Prisutne su pozdravili predsjednik KD „Ive Jelenović“ Ranko Pavačić i načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina. MR

MR

U bogatom programu koji je trajao više od dva sata izmjenjivali su se zvuci domaćih i stranih napjeva vezanih uz ovo Božićno vrijeme, domaćeg tonca (plesa), kanta (pjevanja), sopnje (svirke) na sopelama pa sve do moderne elektronske glazbe. U programu su nastupili mješoviti zbor „Zvon“ iz Dobrinja pod ravnanjem maestra Damira Smerdela, mlađa folklorna grupa KD „Ive Jelenović“, sopci

Matija Turčić i Mateo Kirinčić, dvije hip-hop skupine toga uspješnog dobrinjskog kulturnog društva te kanturice Mira, Marina i Valerija. Kao posebna gošća nastupila je pjevačica Ivana Husar Mlinac uz pratnju Saše Miočića na klavijaturama. Sve su točke programa bile popraćene pljeskom, ali je ipak najveći pljesak dobila ona kad je Ivana Husar Mlinac uzela u naručje malenoga Gabriela i svi zajedno s njime otpjevali Zvončiće.

skupljana pomoć za liječenje dvojice bolesnih dječaka, Gabriela Mancea iz Šila i Tea Jelenovića iz Klimna.

MR

MR

Ove je godine, isto kao i prošle,

K D se odlučilo zajedničkim snagama obilježiti 120-tu godišnjicu rođenja Iva Jelenovića u subotu 19. svibnja, u nadajmo se ponovno punoj dvorani OŠ Dobrinj. Ovaj mini znanstveni skup, popraćen nastupima članova KD (svih sekcija) trebao bi pokazati što je Ive Jelenović radio i dao za ovaj kraj a što, odnosno tko, danas promovira njegovo ime. Ranko Pavačić

MR

Maja Radivoj

17


Naš kraj - naši judi

HUMANITARNI ADVENT U POLJU Mjesni odbor Polje kao inicijator, ali i župa, župni Caritasi, župljani i mnogi ljudi dobre volje organizirali su na treću nedjelju Došašća, ujedno i nedjelju Caritasa humanitarni Advent u Polju. Kako je biskup Ivica u svojoj božićnoj poslanici upravo pisao/govorio o inflaciji "Advenata" i da smo zapravo u istima izgubljeni jer zapravo ne znamo što odnosno koga čekamo da li Božić ili zabavu. Možda smo i mi zapali među takve, ali s druge strane poznata je misao iz Jakovljeve poslanice 2,20 ... da je vjera bez djela mrtva... vodeći se ovom drugom idejom ipak smo organizirali ovo događanje, iako je na istome bilo i hrane i pića i nešto glazbe ipak je ideja bila pomoći

RP

pan" - područnog vrtića Polje te mnogih drugih organizacija i mnogih pojedinaca okupljenih oko M. O. da bi se pomoglo obitelji Mance iz Šila, za liječenje njihovog sina Gabriela koji boluje od rijetke

na bilo koji način učestvovali da li svojim radom, idejom, pomoći pri prijevozu, svirci (Stanislavu- Hasu i Ivu) i svima koji su kupili nešto od ponuđenoga ili samo ubacili novac u kutije i pomogli Čovjeku u potrebi. Organizatori su zadovoljni i obavljenim poslom i sudjelovanjem ljudi i prikupljenim iznosom, ono što nije bilo dovoljno dobro nastojati će se popraviti a sve dobro preslikati na daljnje akcije istog ili sličnog karaktera. Ranko Pavačić

RP

bratu čovjeku u potrebi. U akciju su se uključili mnogi od već spomenutih do Općine Dobrinj, Komunalnog društva "Komun", Dječjeg vrtića "Katarina Franko-

bolesti (Prader-Willi sindrom). Sve je započelo poslije župne nedjeljne mise a završilo u večernjim satima, iako je bilo veoma hladno cijelog dana, zahvala svima koji su

RP

18

Ranko Pavačić


Naš kraj - naši judi Ispraćaj Stare i doček Nove godine u Klimnu

KAD SE MALE I VELIKE RUKE SLOŽE I DOJMOVI POSLOŽE… Ispratili smo Staru 2017. godinu u podne i dočekali Novu 2018. u ponoć. I to na istome mjestu - na rivi u Klimnu. Kad su se dojmovi slegli, prethodno uzbuđenje preraslo je u zadovoljstvo. Novce smo prebrojali i predali obiteljima za koje smo skupljali, a prikupili smo 24.000kn!!! (20.577kn+445,50 eura) Nadamo se da ste uživali barem koliko i mi. Dali smo sve od sebe da se prezentiramo u najboljem svjetlu i da pokažemo da se uz puno volje sve može, kao u pjesmici "kad se male ruke slože"! Hvala svim dragim gostima i posjetiteljima koji su došli i ubacili koliko su mogli u kutiju za dječake Tea i Gabrijela.

Želimo zahvaliti Općini Dobrinj i načelniku Nevenu Komadinim koji je podržao svaku našu ideju. Hvala sastavima Love Runners Band i TS Kanela na odličnim svirkama i što su se odrekli dijela honorara u korist donacije za Tea i Gabrijela. Hvala svima koji su sudjelovali i pomogli oko organizacije i na bilo koji način ILT

ILT

pridonijeli. Hvala svima koji su radili na kućicama i onima koji su pekli kolače, kolači su nam stizali čak i od gostiju iz Slovenije! Hvala restoranu Oleander i caffe baru Klement za ustupljeni prostor, također hvala buffetu A&M koji nam je služio za pripremu hrane. Hvala i Trgovini Krk na dežurstvu i strpljenju, jer smo popis za naru-

džbu mijenjali barem 5-6 puta. Posebna hvala Damiru Kirinčiću, koji nam svake godine priredi prekrasan vatromet! Hvala i plivačima/kupačima koji su dali onaj dodatan plus cijeloj akciji! Svaka vam čast! Na kraju - VELIKO HVALA svima. Nadamo se da nismo nekoga zaboravili, a ako jesmo neka se ne uvrijedi, jer nismo namjerno. Oni koji nisu bili zadovoljni neka nam daju priliku da se dogodine popravimo i budemo još bolji! Nama su srca nakon svega ispunjena i velika! Vidimo se i druge godine! Mjesni odbor Klimno

Iva Lončarić Tićak

19


Naš kraj - naši judi Dijamantni jubilej Dušice i Nikole Kirinčića iz Gostinjca

DEVET DIJAMANATA – NAJLJEPŠI PEČAT NA NAŠIH ŠEZDESET ZAJEDNIČKIH GODINA Sveučilišna profesorica, jezikoslovka, za svoj znanstvenoistraživački rad najvišim nagradama nagrađena Marija Turk; istraživač i promicatelj glagoljaštva, nažalost odnedavno pokojni mr. Darko Deković; trenutno najpoznatiji svjetski hodač Tom Turcich iz New Yerseya, čiji je cilj da u pet godina hodajući prijeđe svih pet kontinenata; heroj Domovinskog rata, legendarni zapovjednik Specijalne jedinice policije„Ajkula“ Marino Jakominić –znadete li što je svima njima zajedničko? Zajedničko im je, mogli bismo reći, naslijeđe predaka. Ili kako poznata pjesma kaže, „istog su roda“. Zajednička su i ishodišta njihovih predaka – mjesta Sveti Vid dobrinjski i Gostinjac … A upravo tragom ta dva ishodišta, u obitelji čiji su znameniti rođaci u uvodu spomenuti, zabilježili smo događaj spomena vrijedan – šezdeset godina zajedničkog života. Rijedak dijamantni jubilej dočekali su Dušica Kirinčić, rođena Jakominić i Nikola Kirinčić. Osim o spomena vrijednoj obljetnici braka, u njihovom smo domu u Gostinjcu prošetali i obiteljskom poviješću gospođe Dušice. A ta povijest, složit ćete se nakon čitanja, izlazi izvan obiteljskih granica. Gospodin Nikola pak nije htio pred naš mikrofon. On će, rekao je, slušati razgovor i pogledom pratiti svoju Dušicu, onako kako to čini već šest desetljeća... I upravo tim riječima, tom brojkom, započeli smo „razgovor ugodni“... Sva su zvona zvonila u čast „veloga suca“ -Šezdeset godina... Ni zamisliti ne može čovjek kako to brzo prolazi – započinje svoju priču gospođa Dušica, te se nadovezuje na sjećanja, koja su prethodila suživotu s njezinim Nikolom (Mikom). - Svakodnevna molitva, veselje i pjesma, to su te moje prve uspomene. Bilo nas je sedmero braće i sestara a ja sam po redu šesta. Kad bismo se uvečer okupili, isti bi

20

raspored bio: molitva, večera, razgovor, tj. što se tog dana svakome od nas dogodilo a onda pjesma. Katkada i do kasno u noć. A „pater familias“ obitelji Jakominić, Josip (Osip Jurjinić) bio je, da se tako izrazimo, uglednik svoga vremena. U tadašnjoj Općini bio je „veli sudoc“ a na tu ga je funkciju zbog njegovih vrlina izabrao narod. Gospođa Dušica i danas pamti taj dan: -Kad je došao glas da je naš otac izabran za „veloga suca“, sva su zvona zazvonila u njegovu čast. Otac je bio ganut do suza. Bio je to, dakako, događaj upisan posebnim slovima u povijest ove obitelji. Ipak, znamo, život piše romane, katkada s čudnim zapletom. Jedan takav zaplet ispisao je ranih četrdesetih godina prošlog stoljeća. A sam zaplet odvijao se u neposrednom susjedstvu adrese, na kojoj će gospođa Dušica neko-

liko godina kasnije pronaći svoj trajni dom i gdje će pronaći ljubav svog života... Presuda: smrt strijeljanjem -Moj je otac bio osuđen na smrt strijeljanjem. I kako to obično bude, od onih najbližih, domaćih. Naša majka Marija je znala tko su oni. A oni, ti „domaći“, najprije su nam doslovce opljačkali kuću. Sve su odnijeli – odjeću, pokućstvo, posteljinu, žito, ma čak su nam i svinju koju smo uzgajali da bismo se prehranili uzeli. Doslovce su nas „očistili“. Oca su odveli u Risiku, gdje je trebao biti strijeljan a nas djecu i majku doveli su, zamislite, ovamo u Gostinjac. Bili smo zatočeni u kući, tako blizu kuće u kojoj sad stanujem. Bila sam dijete ali sve sam razumjela: ocu je prijetilo strijeljanje a i nama je život bio u pitanju. I danas kao da čujem majku kako preklinje: Pustite mi muža! - suznih očiju i drhtavim


Naš kraj - naši judi glasom priča gđa Dušica. Vjenčanica netragom nestala... Josip Jakominić je ipak uspio izbjeći smrt. Spas je stigao u zadnji čas, ali trenuci zatočeništva ostavili su traga u životima cijele obitelji. A život je tekao dalje. I stao upravo tamo, gdje su ostala ružna sjećanja i duboke rane. U veljači 1958. godine Dušica Jakominić postala je gospođa Kirinčić i započela novi život u susjednom Gostinjcu, odakle je bio njezin odabranik. -Bio je to pravi starinski pir onoga vremena. Ništa bez sopela. Sopele su imale glavnu riječ. Haljinu mi je sašila Marica Ročica, sestra fra Vinka Fugošića. Inače je materijal za haljinu i popratni ukras stigao iz Amerike -prisjeća se gđa Dušica. A potom opet ironično – gorak smiješak: - Haljina mi je nekoliko godina nakon vjenčanja ukradena. Doslovce ukradena. Eto, samo toliko ću o tome reći... Iskušenjima nikad kraja... Godine koje su uslijedile, donijele su Dušici i Nikoli puno lijepih dana i događaja. Među njima svakako rođenje kćeri Milene i Smiljane. No, bilo je tu i onih drugih, neizbježnih dana sivila, propitkivanja i iskušenja: -Svi to prolaze u životu. Ni mi nismo bili iznimka. Bilo je tu svakojakih iskušenja: moja svekrva je mlada preminula a majka je godinama bila u invalidskim kolicima. Nisam imala od koga tražiti pomoć, pa sam balansirala između Gostinjca i Svetog Vida, brinula za obitelj, te za ukupno deset starijih članova moje i supru-

gove obitelji, koliko sam ih kroz godine njegovala i otpratila. Katkad se sama sebi čudim kako sam izdržala. Uz podršku i razumijevanje, zajednički smo prebrodili sve što je pred nas stavljano u ovih šezdeset godina. Molitva, razumijevanje i pjesma, to su naše tajne – sa smiješkom će slavljenica. Pjesma kao dio života A kad je pjesma u pitanju, tajna je da tajne – nema. U obitelji Jakominić, ali i široj rodbini, gotovo svi su bili, ili jesu muzikalni. Pjesma je jednostavno sastavnica njihovih života. Tako je i gospođa Dušica još kao djevojčica postala članicom a onda i vođom dječjeg lokalnog crkvenog zbora. -Za to je zaslužan vlč. Anton Mrakovčić, koji je tada bio u Dobrinju. Mislim da nisam imala više od sedam godina, kad sam sa susjedom i rođakinjom po cesti pjevala „Pod Alpama gdje ja nemam drage svoje“. Tad nas je vlč. Mrakovčić uzeo pod svoje, da tako kažem. On je svirao orgulje, mi smo pjevale. I tako sam ja kao dijete započela i evo, na pragu osamdesete godine života još sam uvijek u ovom zboru, priča nam gđa Dušica, čiji je glas trajno zabilježen i na nekoliko nosača zvuka pučke glazbe našega podneblja. Osim vlč. Mrakovčića, još je jedan dobrinjski župnik ostao u sjećanjima gđe Dušice i obitelji Jakominić.-Bili smo posljednji par koji je vjenčao vlč. Anton Spicijarić, inače blizak prijatelj obitelji mog oca. Nažalost, ubrzo nakon našeg

vjenčanja, počela je kalvarija vlč. Spicijarića. Poznato je da je morao pobjeći i bijegom spasiti život. Put ga je odveo u Ameriku, Philadelphiju, gdje su moja tri brata. Čim su saznali da je vlč. Spicijarić stigao, potražili su ga, tako da je u obitelji moje braće vlč. Spicijarić, bio doslovce član obitelji. Skype i You tube – dio svakodnevice ! Dok razgovaramo o prošlom i sadašnjem, razgovor nam u više navrata prekida zvuk koji dopire s kompjutera. Skype neumorno zvoni, naša je sugovornica, naime informatički pismena: -Pa počelo je onako, u šali. Za jedan rođendan sam suprugu kupila kompjuter a on ga nikad nije otvorio. Zato sam se ja itekako „navukla“. S braćom u Americi pričam svakodnevno, čitam raznorazne novine, odem i na You tube i stvarno mi je kompjuter dio svakodnevnog života- kaže slavljenica. Sloga – najveći dar i blagoslov Šezdeset godina braka. Šezdeset dijamanata zasjalo je u životu Dušice i Nikole Kirinčića. Ipak, uz svu zahvalnost za tih šezdeset dijamanata, slavljenici će ipak izdvojiti jedan drugi, manji broj. I navesti nekoliko imena: -Milena, Smiljana, Gojko, Ivica, Ante, Luka, Tea, Maja i Katarina. To su naši dijamanti. Najviše vam vrijedi kad je sloga u obitelji, a nas, hvala Bogu, ta sloga prati. Većeg nam blagoslova Bog nije mogao dati ! Razgovarala: Gordana Gržetić

Iz rada Turističke zajednice Općine Dobrinj

SKUPŠTINA TZO DOBRINJ – NOVO VIJEĆE I NOVI NADZORNI ODBOR Dana 16. ožujka u bistrou Neptun u Šilu održana je Izborna sjednica Skupštine TZO Dobrinj za period 2018. - 2022. godine. Skupština se sastoji od 18 osoba plus predsjednik (načelnik Općine), a da bi netko mogao biti član skupštine računa se koliko je uplatio u godini koja prethodi izbornoj godini. U obzir se uzima 25% iznosa uplaćene boravišne pristojbe te cijeli plaćeni

iznos članarine, te smo tako po tom izračunu dobili nove članove skupštine koji predstavljaju svoje grupacije (kampovi, ugostitelji, iznajmljivači, trgovačka djelatnost, turističke agencije, ostale djelatnosti). Novoizabrani skupštinari izabrali su novo Turističko vijeće i Nadzorni odbor kojima mandat isto traje do 2022. godine. Novi članovi Turističkog vijeća su: Ivan-

čica Dunato, Branka Car, Željka Fugošić, Antonela Jelenović, Mladen Radoslović, Zoran Kirinčić, Dragan Brnić, Miljenko Fanuko, te predsjednik Neven Komadina. U Nadzorni odbor izabrane su: Draženka Justinić, Nikolina Jurić i Sandra Mihajić Grdinić. Boris Latinović, direktor TZO

21


Naš kraj - naši judi Župljani Polja posjetili Beli i Tramuntanu

POSJET BIVŠEM ŽUPNIKU I ŠIRENJE VIDIKA Tridesetak župljana župe Polje pohodilo je 11. ožujka na četvrtu korizmenu nedjelju Beli i cresku Tramuntanu. Možemo ovo nazvati i svojevrsnim hodočašćem u mjesta ovog dijela otoka. Možemo reći da je povod bio posjet našem prošlogodišnjem župnom upravitelju vlč. Antonu Depikolozvanu, koji sada tu službu obavlja u trima creskim župama a to su Beli, Dragozetići i Predošćica. Posjet smo započeli u Belom sudjelovanjem na nedjeljnoj svetoj misi gdje je goste pozdravio vlč. Depikolozvane, koji su činili nešto više od polovice prisutnih vjernika, a sudjelovali su kao aktivni članovi zajednice u čitanju, ministriranju, pa i pomoći u pjevanju. Poslije mise vrijedni domaćini počastili su nas pićem i kolačićima, pokazali su nam znamenitosti ovoga lijepoga i staroga (gotovo 1000 godina) gradića. Vidjeli smo i muzej-oporavilište Bjeloglavih supova te se upoznali s životom ove ptice na Cresu a i šire. Put nas je dalje vodio u drugo mjesto u "zaspalu" Predošćicu, u posjet crkvi Sv. Blaža, gdje smo se kratko pomolili te prošetali ovim mjestom gdje je vrijeme stalo još pred puno godina. Stara arhitektura, suhozidi-gromače, štale , kuće putovi.... u ovom obliku na našem Krku više gotovo da nije moguće pronaći. Mir je ovoga dana ovdje remetilo samo dosta jako jugo i blejanje ovaca, koje su jedine stalne stanovnice Predošćice.

RP

Slijedio je posjet gradu Cresu i ručak , gdje se u molitvi pop Anton sjetio svih prisutnih ali i župa Polje, Beli, Dragozetići i Predošćica . U popodnevnim satima s Tramuntane smo se preselili na Garbin naime valjalo je još vidjeti i ovaj dio otoka, od Valuna do znamenitih Lubenica i uživati u lijepim pejzažima i slikovitosti ovih mjesta još kad bi u njima bilo ljudi bio bi

osjećaj potpun. Mnogima je ovo bio prvi posjet ovim mjestima, a moramo poznavati najprije svoj kraj i biskupiju, pa valjda u sljedećoj ovakvoj prilici još širiti vidike. Hvala popu Antonu na domaćinstvu i vođenju, te što nam je posvetio svoje vrijeme i bio dobar vodič. Ranko Pavačić

RP

MESOPUST 2018. POLJE Po tradiciji održavanja mesopusnih povorki po mjestu, selu i ove smo godine u Polju pokušali zadržati taj običaj, te smo po četvrti puta, od obnove povorke u Polju, na Mesopust, 13. veljače u popodnevnim satima poslije dočeka udružene općinske povorke obašli svoje mjesto, kako to priliči mesopusnim običajima. Ove godine kao osmišljena maska "Muzikanti i mažoretkinje" skupilo

22

RP


Naš kraj - naši judi

JM

se kako i priliči dosta ljudi koji su se priključili povorci, krenulo je kao mala riječica da bi završilo kao lijepa rijeka. Obilazilo se je čitavo mjesto a na prigodan način ugostilo nas je pedesetak kuća tj. Obitelji koji su nas počastili pićem, kobasicama, fritama, kroštulama, rafijolama... Svima skupa od idejnih začetnika, onima koji su radili masku, koji su organizirali, koji su sufinancirali (donacijama) koji su častili hranom i pićem i naravno svima koji su sudjelovali samo riječi pohvale i zahvale. Posebno treba istaknuti naše mlade i djecu koji su svake godine sve aktivniji, te sudjeluju i u radu, pjevaju, zabavljaju se i nadamo se uče da bi sutra i oni

preuzeli inicijativu da ovaj običaj ali ni drugi ne zamru. Sviralo se na veliko i plesalo po taktu, kako i maska kaže, "Muzikanti i mažoretkinje" preko deset svirača; od harmonika, kompleta bubnjeva, trubi i gitare a za sve to trebalo je i nešto vježbe da bi to

moglo biti skladno a neka bude i dogodine tako. Što nas je više to nam je ljepše u smislu zabave, a kad treba raditi i u smislu rada, stoga već sada pozivamo sve na Komun u subotu 21.4. Svima svako dobro i sretan Uskrs! Ranko Pavačić

Jelena Malatestinić

BRANITELJI PONOVNO UDRUŽILI SNAGE Uoči Cvjetnice održana je ovogodišnja akcija uređenja šumskih putova i staza, ovaj puta na području Hlape. Članovi UVDR a nastoje ravnomjerno disperzirati svoje „komunalne“ aktivnosti po svim naseljima na području Općine Dobrinj, tako da se kroz osam godina odradilo niz staza i šetnica kojima se koristi domaće stanovništvo, kao i brojni turisti, birači gljiva i ljubitelji prirode. Proteklog vikenda istovremeno se radilo na tri lo-

NG

kacije, uglavnom na potezu Hlapa Županje, a kao što se vidi na jednoj od fotografija, sudionici akcije imali su i odgovarajuću kulinarsko logističku potporu.

U vrijeme uskrsnih blagdana braniteljski veterani Općine Dobrinj žele vam sretan i blagoslovljen Uskrs. Nedeljko Gržetić, predsjednik UVDR Dobrinj

NG

23


Sport Športski ribolovni klub „Čikavica“ Šilo

PRESJEK RADA I NAJAVA AKTIVNOSTI ŠRD „ČIKAVICE“ Redovna skupština kluba održana je 17. 02. 2018. godine, gdje su pročitani izvješaji o radu kluba i financijskom poslovanju, te planovi za 2018. godinu. Bilo je prisutno šezdesetak članova kluba koji su raspravljali o rezultatima kluba, raznim aktivnostima kao i budućim planovima. Na skupštini je bio prisutan i načelnik općine Neven Komadina koji je sve pozdravio prigodnim govorom. Upravni odbor kluba imao je šest sastanaka u 2017. godini gdje su donesene razne odluke i prijedlozi, od nabavke ribolovnog pribora do organizacije natjecanja i raznih drugih događanja. Svaka godina kluba počinje skupštinom koja je prošle godine bila 27. 02. kada su doneseni planovi za daljnja zbivanja u klubu tekuće godine. Škola ribolova se odvijala cijele godine za naše najmlađe gdje su učili tehnike vezivanja i izrade raznih prama. Školu je i ove godine vodila Stanka Kamenarić pa joj se zahvaljujemo na trudu za rad sa djecom. Krajem mjeseca travnja održano je klupsko natjecanje gdje su bili prisutni svi natjecatelji kluba.

24

Na sastanku saveza za sportski ribolov Primorsko-goranske županije donijeta je odluka da se međuopćinsko natjecanje održi na otoku Krku u organizaciji više klubova za razne kategorije. Naš klub organizirao je natjecanje u kategorijama U-21 obala gdje je bilo prisutno 10 natjecatelja i seniori – brodica sa sudjelovanjem 33 natjecatelja, a ostale kategorije natjecanja održane su u Krku i Puntu. Naši natjecatelji takmičili su se u svim kategorijama U-16 pet natjecatelja, U21obala i brodica po jedan natjecatelj, seniorke četiri natjecateljice, seniori obala dva natjecatelja i seniori brodica pet natjecatelja što je ukupno osamnaest natjecatelja. Rezultati su zadovoljavajući a od uspješnijih spomenimo seniorke obala Stanka Kamenarić i Anita Urbančić koje su ekipno bile brončane te Marin Petrović u kategoriji U-21 obala srebrni i ekipno brončani, a U-21 brodica zauzeo je četvrto mjesto. Sudjelovali smo i na županijskom natjecanju u svim kategorijama sa devet natjecatelja a rezultati su zadovoljavajući. Na međužupanijskim natjecanjima imali smo tri kategorije,

seniorke na otoku Viru, gdje je Margita Brusić osvojila 26. mjesto od 48 natjecateljica. Kategorija U21-obala u Vrsaru Marin Petrović zauzeo je odlično četvrto mjesto, a U21-brodica u Čižićima zauzeo je 26. mjesto od 44 natjecatelja. Državno prvenstvo kategorije U21-obala održano je u Lovranu gdje ja Marin zauzeo 15 mjesto. Od ostalih natjecanja sa mlađim natjecateljima sudjelovali smo na kupu Sv. Apolinara u Malinskoj i kupu Sulinj u Čižićima. Seniori su tradicionalno bili prisutni na kupu grada Krka i kupu Crikvenica. Lignjada „Čikavica 2018“ održana je 28. 10. uz prisustvo 55 natjecatelja članova kluba što je svih iznenadilo, a proteklo je uz mali ulov ali ugodno druženje. U organizaciji HSSRNM u Rijeci organizirano je cijelogodišnje stručno osposobljavanje za zvanje „trener sportskog ribolova“. Provodilo ga je sveučilište za kineziologiju iz Zagreba koje je naš natjecatelj i član Vedran Petrović uspješno završio i stekao zvanje „trener sportskog ribolova“, na čemu mu čestitamo i nadamo se da će stečeno znanje prenesti na ostale.


Sport Planom aktivnosti kluba za 2017. odrađene su sve akcije čišćenja podmorja i obale. Ronioci „Gasilske brigade Ljubljana“ i kluba „Modrulj“ iz Šila pomogli su u čišćenju podmorja uvale Šilo i lučice „Lokvišća“ gdje se pokazalo da se višegodišnjim čišćenjem svake godine iz mora izvadi sve manje smeća. Više brodica sudjelovalo je i u čišćenju obale od uvale „Petrina“ do uvale „Murvenica“ ali zbog slabog odaziva ostalih mještana Šila nije se sve uspjelo očistiti kako treba. Nadamo se da će se boljim informiranjem stanovnika ta akcija dignuti na malo višu razinu. Drugu godinu zaredom na zamolbu Turističke zajednice grada Crikvenice klub sudjeluje u plivačkom maratonu „Šilo-Crikvenica“ za pratnju i sigurnost plivača sa jedanaest brodica. Limena glazba „Trsat“ i bend „Boduli“ uveselili su sve turiste i prisutne stanovnike na našoj „Rokovi“ koja je uz migavicu, slasnu marendu od friganih ribica i bijelog vina svima draga i ljudi dolaze na odmor zbog takvih događanja. Članovi kluba odradili su veliki dio posla na pripremi i realizaciji fešte i nadamo se da je sve prošlo u najboljm redu. Održan je tradicionalni novogodišnji domjenak 29. 12. za sve članove kluba i mještane Šila koji je protekao u veselom druženju i zabavi. Nabavljena je ribolovna oprema potrebna za sudjelovanje na natjecanjima, te za sve članove kluba izrađene su nove članske iskaznice. Redovno održavanje prostorija kluba izvedeno je i ove godine: farbanje prilazne rampe i stolarije na ribarskoj kućici, skladište je očišćeno i složeno, cisterna temeljito očišćena i premazana novim premazom te napunjena vodom. Odrađeno je i uređenje ceste do ribarske kućice uz pomoć općine Dobrinj, GP Mikić i obrta Turk na čemu im se zahvaljujemo jer je ona postala i jedna od glavnih šetnica našeg mjesta. Ujedno moramo spomenuti da je na inicijativu Ivana

Dunata montiran novi križ na vrhu punte Šila kojeg nam je donirao mještanin Šila, a izrađen je od inoxa i granita na čemu mu iskreno hvala. U 2016. godini započeli smo sa obnovom ribarske kućice gdje se obnovilo krovište i gurle a ove godine uređena je fasada kućice. Uređene su linde sa postavom nove fasade i montažom novih rasvijetnih tijela koje su bile uništene od soli. Bilo je prdviđeno u ovoj godini i uređenje unutrašnjosti ali se zbog organizacijskih i objektivnih razloga prebacilo za 2018. godinu. Održavanje vezova koje koristi klub izvodi se svake godine sa provjerom lanaca i konopa radi sigurnosti. Na istezalištu za brodice predvidjeli smo zamjenu postojećeg rubnog zida zbog dotrajalosti ali nam je tu općina priskočila u pomoć i angažirala izvođača za izradu novog zida u dužini 18 metara. U planu je projekt „Tunera“, nabavljeni su novi stupovi. Dopremljena je osušena i ispiljena građa od domaćeg drva „akacije-žižule“, te inox materijal, montaža tunere planira se za proljeće 2018. Sve ove aktivnosti nikako ne bi

mogle biti izvedene bez financijskih sredstava koje klub dobije od općine, turističke zajednice, HSSRNM, sponzora i vlastitih prihoda. Moramo napomenuti korektnost načelnika općine Nevena Komadine prema klubu i razumjevanje za naše projekte kao i angažman u zajednici. Isto tako direktor turističke zajednice Boris Latinović podržava sve naše akcije u vezi sa promocijom sporta i turizma. Zahvaljujemo im se na suradnji i nadamo se da će tako biti i u slijedećim godinama. Knjigovodstveni servis „Timbar“ uredno odrađuje sve naše obaveze što se tiče materijalnog i financijskog poslovanja. Svim natjecateljima, članovima upravnog i nadzornog odbora i članovima klub zahvaljujem na podršci i odrađivanju svih akcija i organizacija natjecana koje smo imali. Nadam se da ćemo se i ove godine angažirati u postizanju što boljih sportskih rezultata kao i realizaciji planova 2018. „Rogi ribaru“ Predsjednik kluba ŠRK“Čikavica“ Ivan Petrović

25


Sport IZBORNA SKUPŠTINA

ŠRD “VELA STEN 2000“ DOBILA STARO-NOVO VODSTVO KLUBA

Dana, 17. ožujka 2018. godine u društvenom domu Sužan u 19 sati održana je izborna skupština kluba. Bez većih iznenađenja i potpuno očekivano, jednoglasno je ponovno izabran za predsjednika Edis Kirinčić. Članovi izvršnog odbora također ostaju isti u sastavu: Nataša Rogina, Ksenija Šantić, Jasna Crnčić, Mario Turčić, Slavko Mihajić i Miljenko Galanto, jer zašto mijenjati nešto što dobro radi, ljude koji daju 100% sebe a to dokazuju rezultatima. Klub ne samo da je vodeći klub na Dobrinjštini po svojim rezultatima, nego je itekako postao poželjan i prepoznatljiv domaćin visoko rangiranih natjecanja. Nadzorni odbor od ove godine je izmijenjen. Novi članovi su Igor Fugošić, Marko Župan i Almir Sinanović. Tajnica kluba je i dalje Aleksandra Bendelja. Uz pedesetak članova SRD Vela Sten, izbornoj skupštini kluba nazočili su i Načelnik općine Dobrinj g ospodin Neven Komadina, direktor TZO Dobrinj gospodin Boris Latinović te predsjednik SRD Čikavice iz Šila Ivica Petrović. Skupština je protekla u ugodnoj atmosferi. Nakon izvješća o radu i aktivnosti društva tijekom 2017. godine predsjednika Edisa, uslijedilo je izvješće Nadzornog odbora za 2017. godinu koje je pročitao

26

Frane Matanić. Izvješće o prihodima i izdacima društva za 2017. godinu pročitala je tajnica kluba Aleksandra Bendelja nakon koje je Jasna Crnčić pročitala plan udruge za 2018. godinu. Izlaganje Plana aktivnosti i finacijskog plana u 2018. godini pročitao je Edis Kirinčić. Uslijedila je PPT prezentacija trenerice Nataše Rogina o školi ribolova u 2017. godini, izvješće o sudjelovanjima na natjecanjima na kojima su prisustvovala naša djeca te o postignitim rezultatima pojedinačnim i ekipnim. Posebno je naglasila važnost Kupa Sulinj koji se tradicionalno održava u rujnu svake godine. Načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina u svom obraćanju prigodnim je riječima pohvalio rad društva te iznimne rezultate koji su vidljivi a prvenstveno istaknute rezultate Veronike Kirinčić. Pohvalu radu kluba su uputili uz riječi podrške i Marino Turčić, predsjednik Udruge Društvo za športsku rekreaciju Čižići i predsjednik ŠRD Čikavica Šilo Ivica Petrović. Nakon službenog dijela sjednice, uslijedilo je druženje uz prigodno čašćenje srdelicama, rižotom i kolačima. Za trud i interes iskazan kroz aktivnosti škole ribolova pohvale zaslužuju sva djeca polaznici škole, njihova trenerica Nataša kao i

njihovi roditelji koji su redovito i požrtvovano pratili rad i bili podrška svojoj djeci. Na samom kraju nekoliko važnijih rezultata: Međuopćinsko prvenstvo Punat, 2. i 3. mjesto pojedinačno te 1. ekipno – Veronika Kirinčić i Klara Crnčić Prijateljski kup Polinarova Malinska, 1. mjesto Dino Karić a u ekipi sa Andrejom Šantić koja je osvojila 5. mjesto pojedinačno osvajaju 1. mjesto ekipno Kup Preluk, Ivona Mihajić i Elma Sinanović 3. mjesto ekipno Novogodišnji kup Ičići Veronika Kirinčić najuspješnija djevojka, 5. mjesto ekipno Razigravanje za ostanak u reprezentaciji koja ove godine odlazi na svjetsko prvenstvo u Portugal održano je u Makarskoj krajem studenog i naša je Veronika Kirinčić to odradila majstorski te nas još jednu godinu zadužila da ju pratimo u njenim pohodima i budemo joj velika podrška i pomoć što zasigurno zaslužuje. Tijekom 2017. godine polaznici škole ribolova bili su: Veronika i Antonio Kirinčić, Ivona i Marin Mihajić, Elma Sinanović, Dino Karić, Franko Pavačić, Andreja Šantić i Klara Crnčić. U 2018. godini dobili smo 7 novih polaznika i to je svakako respekta-


Sport bilan broj djece koja su nam dala svoje povjerenje i koja će tijekom 2018. god pohađati našu školu. To su, u kategoriji U16: Franka i Petra Jurić, Matej Galanto, Azra Sinanović, Leonora i Luka Meštrović te Milan Grčić u kategoriji U21. Naša priča postaje sve bolja, ona se nastavlja i rado ćemo Vas izvijestiti o svakom našem uspjehu kojih će biti i u narednim godinama jer ovakav rad i zalaganje sigurno će biti nagrađeni. Rogi ribaru ! Nataša Rogina

DRUGO IZDANJE ŠAHOVSKOG TURNIRA „GABONJIN 2018“ U nedjelju, 18. ožujka održan je drugi turnir u šahu za mještane sela Gabonjin. Tijekom dugih zimskih noći igranje šaha proširilo se po većini domova mjesta Gabonjin. Finalni dan odredili smo nedjelju 18. 3. 2018. kako bi se odmjerilo znanje i mudrost igranja šaha. Okupilo se 11 igrača od kojih je najmlađi bio Danijel Fanuko s 9 godina. Ostali sudionici bili su Ivan Škrabonja, Dražen Purić, Davor Feretić, Tomislav Japundžić, Nikola Grdinić, Dario Božić, Darko Strčić, Marinko Grdinić, Zoran Fanuko i Stanko Grdinić. Turnir se odigrao uz vodstvo i instrukcije prof. Zdenka Jurkovića iz Ravne

Gore, voditelja šahovske škole "Goranka" iz Ravne Gore, te našeg dugogodišnjeg mještanina sela Gabonjin. Turnir se odigrao po švicarskom sistemu, tj. u 5 kola, te se stvarala piramida s obzirom na broj pobjeda pojedinog igrača. Po završetku turnira uslijedilo je proglašenje pobjednika i dodjela pehara, te domijenak za sve učesnike turnira. Pobjednik navedenog turnira je Marinko Grdinić, koji jepobijedio u svim kolima.

Drugo mjesto osvojio je Stanko Grdinić (prošlogodišnji pobjednik), a treće mjesto zauzeo je Darko Strčić. Čestitke svim natjecateljima na učestvovanju u turniru, te se nadamo da će se dogodine prijaviti još više igrača ili igračica. Organizatori: KD Sv. Petar Gabonjin Davor Feretić i Tomislav Japundžić

27


Sport

BOĆARI IZ ČIŽIĆA NA TURNIRU „JOŽEHOVA“ NA PRAPUTNJAKU Nedavno smo primili poziv gospodina Mile Rončevića da mi, boćari iz Čižića, budemo njihovi gosti na boćarskom turniru povodom Jožehove na Praputnjaku. Odazvali smo se ljubaznom pozivu i sudjelovali na turniru na kojem se ukupno okupilo 16 različitih ekipa, uglavnom iz zaleđa grada Bakra. Nastupili smo u grupi u kojoj smo zabilježili dva poraza: od mladih Krasičana 24:14, te od starijih Krasičana 24:10. Naš nastup u rezultatskom smislu nije bio posebno uspješan, no ipak, potrebno je napisati nešto više o toj zanimljivoj manifestaciji. Cjelokupnu proslavu Jožehove (po našu Osipove) organizira Mjesni odbor Praputnjak, u suradnji sa nekoliko lokalnih udruga, koje okupljaju stotinjak volontera. Tijekom desetak dana održavaju se razna druženja: turnir u boćanju, turnir u briškuli i trešeti, kulturne večeri u Društvenom domu, izložba fotografija u galeriji Pjer, svečana misa u crkvi na blagdan sv. Josipa sa prigodnom feštom uz živu glazbu i razna druga popratna događanja. Ponešto Vam želim napisati o boćanju na Praputnjaku i našem doživljenom iskustvu. Čuli smo od

28

domaćina da su prije dvije godine učesnici turnira bili balači iz Gabonjina, ali na našu žalost, nisu nam prenijeli svoje sportsko iskustvo pa smo u goste otišli nepripremljeni. Zato neka ovaj tekst barem malo pomogne nekim budućim dobrinjskim boćarima, sudionicima sličnih turnira. Turnir je odigran u dvorani pored Društvenog doma u Praputnjaku, u zatvorenoj dvorani sa dva joga, opremljena elektronskim semaforima, ukratko – infrastruktura kakvu samo možemo poželjeti. Ne igra se pravim metalnim boćama kao kod nas na Čižićima, već njihovim vrlo laganim balotama od bakelita, crvenim i zelenim. Podloga u jogu na Praputnjaku je pjeskovita, dobro poravnata i valjkom zaglađena, tako da balote idu jako brzo, mi bi rekli da "bali jako teku..." Nakon nekoliko bacanja, nekako smo i "ćapali ruku", ali onda je počela primjena za nas vrlo egzotičnih pravila, koja u stvari predstavljaju neku kombinaciju boćarskih pravila i balanja slobodnim stilom na Dobrinjštini. Primjerice, svaka se odigrana balota i balin mora označiti, svaka nova bačena balota ne smije

pomaknuti već odigranu balotu ili balina za više od metar udaljenosti jer se takva balota izbacuje iz igre, a pomaknuta balota se vraća na svoje mjesto, prethodno označenu poziciju. Međutim, ako je balota odigrana uz "bankinu", a mi bi rekli "od planke", onda sve vrijedi i sve balote ostaju na pozicijama kako su odigrane. Protivnik sa prvom balotom najčešće košta do samoga balina, ali nema izbijanja iz zraka. Dopušteno je samo „rošulanje“, ali nikako ne direktno, nego isključivo uz odbijanje od "bankine". Balin se ne smije baciti prekratko, ali niti preblizu kraju, ne igra se u zadnjih metar joga, u tom se slučaju ponovo baca balin, ukupno se baca dva puta a ako ni tada balin nije na dopuštenoj poziciji, balina baca protivnička strana. Bacanje balote "od kraja" je dopušteno, ali samo ako se balota nije odbila više od metra od krajnjeg zida. Međutim, ako se balota baci "od bankine i od kraja", tada je sve dopušteno i sve balote i balin ostaju na svojim pozicijama. Igra se do 24 punta, vremenski neograničeno. Ako su sve četiri balote najbliže balinu, piše se osam punata. Svi igrači moraju stajati na strani joga od kuda se bacaju balote, ako kreneš na drugu stranu bez balote tvoja se balota isključuje iz igre, kao da je bila nepropisno odigrana. Ako Vam ništa nije jasno i ako Vam se čini prekomplicirano, vjerujte, i nama je trebalo dosta koncentracije da se naviknemo na sve napri-


Sport jed napisano, a kada smo donekle shvatili pravila i barem malo "uhvatili ruku" sve je već bilo gotovo što se tiče rezultata. Naravno, po završetku utakmice nastavili smo sa zanimljivim druženjem sa dragim ljudima iz Praputnjaka, Krasice, Hreljina i ostalih mjesta bakarskog zaleđa. Počašćeni smo jelom i pićem i ispraćeni kao pravi sportski prijatelji sa željom za uzvratnim susretom nekom drugom prilikom, možda već ovog ljeta na turniru u Krasici povodom Gospe Karmelske, ili na našem rujanskom turniru u Čižićima. Marino Turčić, predsjednik Društva za športsku rekreaciju Čižići

Godišnja skupština Društva za športsku rekreaciju Čižići

VEĆINA PROJEKATA PRERASLA U TRADICIJU U svom uobičajenom terminu, dana 9. ožujka u Čižićima je održana redovna godišnja skupština neprofitne udruge Društvo za športsku rekreaciju Čižići. Na dnevnom je redu bilo prihvaćanje godišnjeg izvješća o radu i financijskom poslovanju udruge i donošenje odluke o programu rada i financijskom planu za 2018. g. Sjednici su kao i uvijek, pored članova udruge, kao gosti nazočili Načelnik Općine Dobrinj i neki članovi Mjesnog odbora Čižići. Podnoseći Godišnje izvješće o radu Društva i Izvršnog odbora Udruge, te izvješće o financijskom poslovanju Društva u 2017. godini, Marino Turčić, predsjednik udruge, istaknuo je kako je u protekloj godini Udruga bila tradicionalno uspješni organizator šestog po redu šahovskog turnira sa 34 natjecatelja iz Hrvatske, Slovenije i Mađarske, te šestog kartaškog turnira u preferansu sa šest sudionika. Udruga organizira slobodno vrijeme djece i uspješno provodi njihovu edukaciju s ciljem da postanu budući uspješni sportaši - balači, kroz treninge Škole balanja koje vode stariji članovi kluba, a djecu

dodatno animiramo kroz organizaciju juniorskog pojedinačnog turnira u balanju. Šestu generaciju Škole balanja redovito je pohađalo 10-ak djece, najmlađih članova udruge. U okviru programa organiziranih posjeta najmlađih članova udruge dostupnim sportskim kompleksima u bližoj okolici, u ožujku 2017. g. organizirano smo posjetili nogometnu utakmicu HNK Rijeke i NK Slaven Belupo na Rujevici. Balači - seniori iz BK Čižići sudjelovali su na boćarskom turniru u Krasu, osvojivši drugo mjesto. U općinskim takmičenjima redovito aktivno sudjelujemo, u 11. Zimskoj ligi Dobrinjštine sa prosječnim rezultatima, ali u finalu 22. Kupa Dobrinjštine u balanju slobodnim stilom na jogu u Sv. Vidu Miholjice, ekipa BK Čižići je osvojila treće mjesto, pobjedom nad ekipom Garice. Osobito je istaknuta činjenica da je većina projekata prerasla u tradiciju i nastavljaju se i u 2018. godini, što dokazuje visoke organizacijske sposobnosti članova udruge. Četrnaesti put je organizirano klupsko otvoreno pojedinačno prvenstvo u

balanju u seniorskoj i sedmi put u juniorskoj konkurenciji, a tradicionalni međunarodni turnir u protekloj je godini doživio svoje trinaesto izdanje. Javnost redovito prima informacije o svim provedenim aktivnostima članova udruge putem facebook stranice naše neprofitne udruge, posredstvom službene web stranice Općine Dobrinj i www.otokkrk.org. Načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina u svom je obraćanju članovima Skupštine pohvalio sve provedene aktivnosti, najavio uobičajenu potporu i svim budućim aktivnostima udruge, naravno u okvirima općinskim proračunom planiranog iznosa i temeljem kandidature projekata naše udruge na upravo objavljeni natječaj za financiranje organizacija civilnog društva. Budući da su u proračunu planirana sredstva, najavio je i vrlo realnu mogućnost da se već do ove sezone izgradi novi jog sa dvije staze na lokaciji „Na vrh Dolčić“, čime bi se napokon ostvario višegodišnji san čižićarskih balača. Marino Turčić, predsjednik Udruge

29


In memoriam Vlč. Bogumil Dabo (1934-2018)

ŽIVOT U ZNAKU SLAVLJENJA DARA ŽIVOTA Put koji vodi nas i naše snove do stvarnosti, odnosno do realizacije naših htijenja, nerijetko vodi preko niza prepreka, koje se pojavljuju u raznim oblicima. Ne kaže se uzalud da su jedno želje a drugo mogućnosti a toga je bio svjestan i čovjek koji je za ostvarenje svog životnog sna trebao proći ne samo kroz mnoge prepreke, nego i odagnati mnoge nedoumice. I sve to omeđeno nimalo povoljnim kontekstom društvenopolitičkih gibanja tog vremena. U tim se, odnosno takvim okolnostima našao vlč. Bogumil Dabo, želeći svoje životne puteve usmjeriti ka jednom jedinom putu, onom koji vodi pastoralnom djelovanju, odnosno svećeništvu. Život budućeg svećenika započeo je 15. srpnja 1934. u Novalji na Pagu. Rođen je kao peto dijete Antona i Kate (r. Šuljić) a još u djetinjoj dobi osjetio je što znači gubitak, ostavši bez brata i dviju sestara. Iako je zarana osjetio svoj budući poziv, san o svećeništvu morao je staviti sa strane. Naime, jedan mu je brat postao dijelom onih, koje nazivamo žrtvama Bleiburškog križnog puta, dok se drugom bratu neko vrijeme gubio svaki trag. Stoga su roditelji Bogumilu namijenili ostanak u rodnom okruženju, pa je do osamnaeste godine proveo obrađujući zemlju, te, na njegovu veliku žalost, završio samo četiri razreda pučke škole. Tome se još pridodala i teška majčina bolest. Ipak, priča je dobila neočekivan tijek zbivanja; slijedom sretnog spleta okolnosti, kad je već izgubio svaku nadu da će biti svećenik, mladi Bogumil dobiva priliku nastaviti školovanje, te u

30

dvije godine završava četiri razreda, tadašnju „malu maturu“. Potom odlazi u zadarsko sjemenište, završava vojni rok a zatim pak u Pazinu upisuje teologiju, te se u potpunosti posvećuje studiju i svojoj velikoj ljubavi, čitanju. Za svećenika je zaređen 30. lipnja 1963. u Rabu a nekoliko dana kasnije biva poslan na svoju prvu službu u Orlec. Raznorazne službe koje su uslijedile (a bilo ih je zaista puno) donosile su nova iskustva, nove spoznaje ali i nove opasnosti. Osim na području matične biskupije, vlč. Bogumil proveo je neko vrijeme i na području Beogradske nadbiskupije, u župi Bor-Zaječar, upravo u vrijeme koje je prethodilo „Hrvatskom proljeću“. Iz tog razdoblja, prema osobnim kazivanjima, pamtio je najljepše ali i najpogibeljnije uspomene na svoj pastoralni rad. A taj rad, odnosno pastoralna služba ga 2006. godine dovodi u Dobrinj, gdje će kao župnik ostati pune tri godine. Iskreno mu zahvaljujemo na mnogim duhovnim i materijalnim dobrima koja zauvijek ostaju u srcima onih koji su ga poštivali. Za vrijeme službovanja u župi Dobrinj uređen je župni stan, župna crkva sv. Stjepana te je klimatiziran prostor

župne crkve zaslugom vlč. Bogumila. No, u sjećanjima mnogih župljana ostat će prisutan puno puno duže. I nakon odlaska iz župe, ali i nakon odlaska s ovozemne životne staze, koju je napustio 5. ožujka o.g., nakon borbe s teškom bolešću. A unatoč nedaćama raznoraznih oblika, vlč. Bogumil ostao je do kraja ustrajan na toj svojoj toliko željenoj stazi. Na pragu osamdesete godine života i dalje je obnašao svećeničku službu, te je nerijetko znao reći: „Ne želim u mirovinu, nego do zadnjeg dana života želim biti u svećeničkoj službi“. Može se reći da je uživao u svom zvanju, na koje je tako dugo čekao i do kojeg i kroz kojeg ga je vodio dug, mukotrpan put. Dočekao je i s veseljem proslavio zlatni svećenički jubilej, te se u nekim snovima koji su ubrzo postali java, nadao još jednom okruglom jubileju: „Volim Boga i volim život i sretan sam što sam živ. Biti živ - ma koje bogatstvo!, rekao je ubrzo nakon zlatnog jubileja. Osim u pastoralnom radu, vlč. Bogumil je nadasve volio prirodu, te se s prvim danima proljeća budio i vrt župnog stana u Dobrinju, pomno uređen od strane vlč. Bogumila ispunjen raznim vrstama cvijeća i različitog povrća. A da je u zdravom tijelu zdrav duh, znamo, kao što smo znali da je upravo ta rečenica jedna od odrednica života vlč. Bogumila: „Ujutro u zoru pola sata vježbam na sobnom biciklu, pa onda malo utezi a onda me možete potražiti za što god hoćete“, rekao je ne samo jednom. Ali, svemu dođe kraj a svaki kraj otvara neke nove početke. Ispraćen


In memoriam u crkvi sv. Katarine od najbližih mu članova obitelji i rodbine, braće svećenika, redovnika i redovnica predvođenih krčkim biskupom mons. dr. Ivicom Petanjkom te biskupom u miru mons. Valterom Županom, te velikog broja vjernika i poštovatelja iz svih krajeva, pa

tako i iz Dobrinjštine, vlč Bogumil Dabo vratio se tamo gdje je i započela njegova životna priča. Sedmog ožujka našao je svoje posljednje počivalište na rodnoj mu grudi u rodnoj Novalji. I dok su se vrata njegovog životnog puta zatvarala, baš kao što to obično

biva - druga su se vrata otvorila. Vrata sjećanja na ovog jedinstvenog čovjeka i svećenika, njegova djela i riječi, od kojih će u mislima mnogih odzvanjati upravo one o životu: „Biti živ – ma koje bogastvo!“ Gordana Gržetić

Ispraćaj vlč. Anđelka Badurine

ČOVJEK KOJI JE UTJELOVIO POJAM EVANĐEOSKE MALENOSTI Po ljudskim mjerilima prerano, a prema datumu na kalendaru simbolično – u najveselijem dobu godine, pet dana prije slavlja blagdana rođenja novog života, stigla je tužna vijest bitku s teškom bolešću izgubio je vlč. Anđelko Badurina. Tek dva i pol mjeseca prije napunio je 66 godina. Život započet 11. listopada 1951. u Lunu, ugasio se 20. 12. 2017. u riječkom Hospiciju. Snaga volje za životom bila je jaka, ali kao i nebrojeno puta dotad, protivnik u obličju opake bolesti bio je jači. Posljednji pozdrav bivšem župniku, vjeroučitelju i duhovniku mnogi su uputili na posljednjem ispraćaju 22. prosinca, upravo tamo, gdje je njegov život započeo, i gdje je obnašao posljednje mjesece župničke službe - u Lunu. Prisjetimo se nekih detalja iz pokojnikovog „curriculuma“: nakon što je osjetio svećenički poziv, upisuje Sjemenišnu gimnaziju u Pazinu, a potom studira teologiju u Rijeci. Zaređen je za svećenika u Rabu 24. travnja 1977, a iz opisa službi koje je obnašao, izdvojit ćemo župnikovanje u Poljicima, Korniću i Puntu, te službu župnog vikara u Staroj Baški, i Omišlju. U mnoštvu mnogih bili su stoga i

vjernici i poštovatelji s našeg otoka, pa tako i iz naše općine, posebice iz župe Rasopasno, u kojoj je obnašao funkciju župnika. Sprovodne obrede u crkvi svetog Jerolima predvodio je krčki biskup msgr. Ivica Petanjak. Uz brojne svećenike i redovnike Krčke biskupije, koncelebrirao mu je i biskup u miru msgr. Valter Župan. U homiliji, koja je bila u znaku povlačenja sličnosti između pokojnikovog života i ulomaka/poruka iz Evanđelja, biskup Petanjak izdvojio je pojam „evanđeoske malenosti“, napomenuvši da je upravo to bila oznaka pokojnog vlč. Badurine, u kojeg je Bog ugradio umjetničku, nesebičnu dušu, nesklonu vrćenja oko samog sebe, već oko drugih.

I svi koji su ga poznavali, jasno će potvrditi da je vlč. Badurina bio prototip osobe koja svoj ego ne stavlja ispred sebe i iznad svih, već se priklanja visini onih koji su s druge strane njegova obraćanja. Uz primarni poziv, volio je umjetnost i bio njezinim poklonikom. Volio je, međutim (i živio!) svake oblike sporta, napose najvažniju sporednu stvar na svijetu, nogomet. I upravo zbog te njegove svestranosti, mnogi, neovisno o vjerskim opredjeljenjima, nalazili su u liku vlč. Badurine idealnog sugovornika ali i slušatelja. U životu, kako je i sam istaknuo, nije imao prevelikih želja. Ipak, jedna mu je želja, nažalost, prerano ispunjena; u trenutcima dok je njegovo tijelo spuštano u grobnicu lunskih svećenika, svećenici i puk, praćeni gitarom vlč. Antona Šuljića, otpjevali su pokojnikovu najdražu pjesmu, „Ti jedini znaš“. U jednom od razgovora, vlč. Badurina je spomenuo da bi želio biti ispraćen upravo uz tu pjesmu. Želja mu je ispunjena, a naslov pjesme, u usporedbi s pokojnikovim životom, dobiva simbolično značenje, te pruža utjehu onima koji za njim tuguju. Gordana Gržetić

31


In memoriam Svakome je od nas poći tamo kamo „zavavik se gre“. Iako se za života po mnogočemu razlikujemo, u smrti, toj sveopćoj sastavnici naših bivstvovanja, svi smo jednaki. Uskrs je blagdan pobjede života nad smrću, no, Uskrsu prethodi četrdeset dana pokore, Veliki četvrtak, te Veliki petak. Stoga vam na

u nastavku donosimo prigodnu meditaciju fra Fabijana Dinka Mavrovića ( 2 3 . 1 0 . 1 9 0 4 - 1 3 . 0 3 . 1 9 7 6 . ) . Fr a Mavrović, inače rođenjem iz Svetog Vida dobrinjskog, osim primarne pastoralne službe, bavio se i znanstvenim radom, s naglaskom na filozofsko – teološke teme. Za ovaj uskrsni broj

izdvojili smo njegovu meditaciju koju je zapisao tek koji mjesec prije negoli je i sam otišao stazom bez povratka . Meditaciju, koju prenosimo u integralnom obliku, bez ikakvih intervencija u tekst, ustupio nam je fra Mavrovićev nećak, Anton Mavrović (Tončić Dozijev).

MEDITACIJA nad grobom o. Nikole i o. Iva Podjoh polako sam. Zaobidjoh samostanske zidine, onim istim uskim puteljkom, kojim su njih dvojica tek nekoliko dana ranije prošli po zadnji put. Želio sam ih posjetiti u njihovom novom boravištu. Unidjoh u malo, zidom ogradjeno groblje. Zaustavih se ispred dvije sive kamene ploče, udaljene nekoliko metara jedna od druge. Dva vjenca prislonjena na zid od crkve. To su jedini znaci zadnjeg počivališta o. Nikole i o. Iva. Tu, jedan blizu drugoga, u sjeni lovora i čempresa, okruženima zelenim ružmarinom. Posvud unaokolo mrtva tišina. Samo je ponekad prekinu resko kriještanje šojke koja prelijeće s jedne crnike na drugu. Stojim. Misli naviru, radjaju se uspomene... Sve tamo od djetinjih dana, pa evo do ovih zadnjih... O. Nikola i o. Ivo moji su mještani. Rodili smo se u istom selu, gotovo susjedi. I mada sam po životnoj dobi nešto mladji od njih, dobro se sjećam malog „Ludovika“ pod zelenim tirolskim šeširićem, kad bi se vraćao pokar naše kuće od „popa Kneza“, moga barbe, kome je svakog jutra išao „otpivat“ sv. Misu. Nosio mu je poštu, ribu i meso iz Dobrinja. Sjećam se i Antonića Jecalića, tako smo ga zvali, kako sa krpenim „torbačem“ preko ramena, uvijek živ i bučan s drugom djecom žuri u školu. Kasnije ih je, jednoga za drugim, nestalo iz sela. Čuo sam da su pošli na Košljun i da žele biti fratri. Nekoliko godina kasnije pošao sam i ja za njima. Od tada pa sve do sada naš se život ispreplitao. Slijedili smo i zamjenjivali u raznim službama jedan drugoga. Od Dubrovnika, Kune i Kampora, do Lošinja i Rovinja. Sastajali smo se i rastajali, dok se konačno sva trojica opet ne nadjosmo ovdje, gdje smo i započeli: na Košljunu. Istina, o. Ivo je stigao sa malim zakašnjenjem. Njegova posljednja košljunska šetnja bila je na rukama Braće; od obale do crkve pratio ga je

32

Križ i svećenik. Ali konačno ipak smo se ovdje sreli... Iako je smrt već prije prije petnaest dana napustila Košljun, da negdje drugdje nastavi svoju bogatu žetvu, ja još ovdje osjećam njezinu prisutnost. Vidim je pokraj sebe naslonjenu na njezinu oštru kosu kako svojim šupljim očima gleda u svoje posljednje žrtve. Instinktivno joj se obratih: vidiš ova dva groba! Tu sada leže moja moja dva brata. Zajedno smo proveli djetinjstvo; zajedno smo rasli; istim putovima i stazama hodali; istu travu gazili i isto cvijeće brali; iste molitve molili i pjesme pjevali... I kroz život smo zajedno išli i radili! Pa ni godinama nijesu još bili toliko odmakli. Volili su život i rad. Zašto si to učinila? Zašto si ih tako nemilosrdno otrgnula izmednju nas? Kakvu korist od imaš od toga, što će oni sada trunuti ispod ovih hladnih ploča ?! Znam da si ti vječni i nepomirljivi neprijatelj čovjeka, i da nimalo ne cijeniš njegovo najveće dobro: život! Žanješ gdje nijesi sijala. Ne gledaš ni mlada ni stara, ni lijepa ni ružna, ni bogata ni siromaha, ni učena ni neuka. Rastavljaš ženu od muža i muža od žene, djevojci grabiš zaručnika. U crno zavijaš roditelje i djecu. Za

sobom ostavljaš nezbrinutu siročad. Ne diraju te ničije suze i boli. Razaraš tudju sreću, snove i nade. Smrti, zašto si tako nemilosrdna i okrutna?! Ne, brate, reče mi skoro prijekornim glasom. Ti me krivo optužuješ! Nijesam ja onakva kakvom me ljudi obično zamišljaju ili slikaju: goli kostur sa praznim očnim šupljinama i ciničkim osmjehom na krezubim ustima; spremna da svakog trenutka zamahnem svojom kosom. Ne! Ja sam andjeo života, pravog, istinskog, neprolaznog života. Ne živim od mržnje na ljude. Moja je zadaća puno plemenitija i uzvišenija. Ja sam Božji vrtlar. Ako, kako ti kažeš, žanjem gdje nijesam sijala, kidam mlade pupoljke, trgam nježno cvijeće, sječem rodna stabla i rušim stara debla, to ne činim po svojoj volji, nego samo kao volja Gospodara života. On mi je naredio, da iz ovog zemaljskog vrta dižem i presadjujem u njegov nebeski vrt sve što je vrijedno i dostojno da ga resi. Zato stalno obilazim sela i gradove, posjećujem palače i kolibe; tražim i izabirem... Nemoj gledati u meni samo izvršioca Božje pravde, koji osvetničkim mačem vitla nad ljudskim glavama. Ja sam „Vrata“ kroz koja odabrani ulaze u Život. Kada ste prije nekoliko dana dopratili ovdje ova tvoja dva brata, zar nije sa njima išao Križ? Zar na križu ne visi mrtvi Krist? Gospodar života? Samo po njegovoj smrti križ je postao simbol i „Stablo Života“. Na križu i po križu radja se novi, istinski život. Samo po smrti na križu došao je on do svoje slave i uskrsnuća. Svima je jasno govorio: „Ja sam uskrsnuće i život“; „Svaki koji u Mene vjeruje, ako i umre, živjet će na vjeke“; „Ako zrno ne padne prije u zemlju i ne istrune, neće donijeti roda“. Nije li On za mrtvu Jairovu kćer rekao da spava, a za svog, umrlog prijatelja Lazara „da ga ide probuditi“? Fabijan Dinko Mavrović, 1976


In memoriam

NAŠ BARBA RIKO Rojen je 1887-og leta va fameji Kirinčić – Gradarovi. Bi je baš naš, aš ga je tako zvalo i o njemu govorelo petnast nećaci i osamnaest pranećaci. Bi je invalid od rojenja, falš na jenu nogu. Nikamor ni mogo prez posebnog šćapa u obliku slova T, kakov ni ime nijedon drugi. A kada je mora poć malo doje zdomi, ni mogo prez tovara ki se je zva Moro. Invalidnost ga ni prečila da dela sve va kanpanji kako i svi drugi judi samo čo ni mogo orat. Orali su mu drugi judi zo njegovin tovaron Morom i volon Rumenon. Zna je imit i po nikoliko ovac, kada god i prasca i o svemu je san skrbe. Najviše vrimena je provode va trsih va Dragi. Tamo je ime malu kućicu (jedinu va Dragi), va njoj bi malo predohnu posla teškoga posla i skloni glavu za slaboga vrimena. Bi je posebon, vavik vesel, vavik raspoložen za šalu na tuji, ali i na svoj račun. Napose je bi poznat čo su u njega vavik bili dobro primjeni judi od potribi, niki od njih su bili i dezgracijani va telu ili va glavi. U njega su takovi vavik našli mesto za prespat na sejenu va štaji, i za stolon jih je čekala žlica i pjat. K njemu je soko leto, obično na jesen, jedon takov prihaja. Zvali smo ga Pere Bošćan. Sobun je nosi šćap za glavu veći od njega. Na vrh šćapa je ime nasajeno nikoliko železnih kolonbari a na samon vrhu bila je ušica od kosora. Dičina su prema takovin bila zla, rugali bi mu se i izazivali ga a on bi za njimi teko zo tin šćapon. O snalažljivosti, prefriganosti i šaljivosti barba Rika pravit ću nikoliko štorij. Ime je makinu za strić. Va selu jih je onda bilo samo par. K njemu su se prihajali strić obično na sobotu. Kada bi čovika ostrigo, čovik bi pita čo je dožon, koliko dinari mora platit. Barba Riko bi ga zo makinun čvrknu po glavi i reko: „zo ovin je račun namiren“. Vela Gospoja vavik je va selu bi glavni blagdon. Vrime se je po njoj ravnalo. Pok bi se za pojedini dogagaj reklo „to je bilo tri dni prije Vele Gospoje“ , ili pok to je bilo „šetemanu za Velun Gospojun“. Na Velu Gospoju obično su bile dvi maše. Domaćice bi obično hodele na Malu mašu, aš bi do završetka Vele maše morale parićat obed za ukućane i goste. Za obed bi obično bili makaruni posuti zo nastrganin domaćin siron i gulašon. Za podne bi se domaćini i gosti našli na placi pred crikvun. Potla luzara bi počela zabava, tonoc zo sopelami. Va

selu je bilo po nikoliko oštarij. Pilo se je vino, a posebno za ta dan bira zo karatelih. Dica su pili franbovo. Na placi se prodavalo voće - šlivi i jaboka, a kadagod i nike druge sitnice za domaćinstvo. Zo sladoledom na belon karetiću na dva kola od bicikli prihaja je Karabajić zo Malinske. Ime je dvi vrsti sladoleda beli i čovjeni. Jedon put se je predvečer malo pripi i zadrima je na katridi pred oštarijun u Vicića. Dičina su to brzo spazila i počela su se „samošposluživat“ zo sladoledon va kornetih. Toje vide i barba Riko i prišo je do puneštri od oštarije i reko „Vera daj mi jenu čašicu“ (to mu je bila nećakinja). Š njun je začrpa sladoled i se na zidić na volti. Društveni život sela dogaja se je na placi pred crikvun. Potla maše četar bi čita obavjesti od općini i publikiva sve moguće informacije. Jedon put je tako publika da je niki na komunadi posiko jedon lipi brestić i ako niki zna da je dožon to prijavit, a ako se dozna ki je to udela da će platit globu. Barba Riko se je žvelto obrnu na svojen šćapu i reko „tako se ga kaštanja“. Ali brestić je već bi ugrajen kako ojić na njegovi fkoli. Svi su to znali (morda i četar) i svi su mučali. Prije drogoga svjestskog rata dosta naših judi je šlo na delo va Njemačku. Hitleru je u pripremi za rat falilo radne snage. Jenu nediju potla maše na placi pred crikvun barba Riko pita Frana zo Sužana „Frane kako je va Njemačkoj“, a Frane će na to „Riko čo da ti rečen kada maneštru na kanelu toče“. Barba Riko će na to „ma svejeno mi kad drugi put prideš, prnesi malo svidri“. Ipak nije posumja u njemačku kvalitetu tehničkih stvari. To je bilo 1939 ili 1940-og leta. Na Košjun se je šlo jeno zapodne. Svi smo šli hodeć do Kornića, a barba Riko na svojen tovaru (Barba Riko označen

kr užnicom, a moja malenkost –najmanji ispod njega). Od Dunata na Košjun smo prebačeni na kajićih. Prošćeni je bilo dva dni (donos je to duhovna obnova). Spali smo na klupah va klaustoru samostana. Večer smo svi šli na luzar i spovid. Jutro dan svi smo šli na pričest i mašu, a za podne svi zajeno hodeć doma. Obošli smo jaslice i muzej zo vodičem ki nan je sve pravi. Večer kada smo prišli tamo dočeka nas je lajho i razmesti va klaustoru za spat. Barba Riko pita lajha „će bit ča“ pokazujuć prema ustima, a lajho odgovara „će će nič bit“. Za vičeru smo svi bili posluženi zo porcijama finih rizi-bizi. Barba Riko je bi simpatizer NOB i antifašizma. Socijalizam je zamišja na svoj način, a to je jednakost za sve i u svemu, a najviše zajednička kuhinja za sve jednaka. To je i za razumit aš u to ratno doba bila je velika bjeda i neimaština. Živelo se na rubu gladi. Nažalost barba Riko završi je tragično. Jeno zapodne je našo partizanski letak izvočen na šarpirografu u naslovnici zo zvezdun i srpon i čekićen va njoj. Na kraju teksta je pisalo Smrt fašizmu – Sloboda narodu. Kada je šo spat va svoju kamaricu uz svitlo lumina na komodinu čita je letak, a kad ga je pročita stavi ga je pod kušin. Pred jutro je naletela njemačka racija. Po kući su načinili premetačinu i našli letak. To njin je bilo dosta da ga proglase banditom. Poseli su na tovara i zeli sobun va garnizon u Strnada na Malinskoj. Od tamo je dospi u nacistički logor u Dahau i tamo mu se 1944. leta skonča život. To čo su ubili čovika ki je zna drugima delat samo dobro i čo bi se reklo nikad ni mrava zgaze to tim nacistima nikad nis oprosti. Eto, takov je bi naš barba Riko. Mate Kirinčić

Grupa Rasopašnjara na Košjunu

33


Nasljeđe predaka

JEDON, JEDINI VOZON More dava, more zimje Kada zibereš navigani za delo, prontaj se na to da ćeš fameju i onih drugih najbližih vijivat jušto par misec na leto, da ćeš zgubit priliku da budeš dici na krstu, bermi, maturi a prontaj se i na to da more fanj dava a još više zimje. Zo druge, lipje bandi, mi ki navigamo, imamo ćansu vit on del svita, koga nikad maj ne bimo bili videli. Navigajuć dvajset i ko leto, od kih najviše na brodu lipoga imena „Amoretta“, so nogun son sta na svih pet kontinenti a regal va dnevnon boravku prekrcan je so albumi i uspomenami od mojih vijaji. Ma on najvažniji litrat ni va albumi, nego povećan visi na zidu. I kada me -čo je za svih ki su navigali normalno- ćapa dešperija, samo pogjedan ta litrat i rečen: „Neka, vridelo je!“... Malo mladosti va ovoj žalosti... Pisanka so svimi indirici od rodbini va Merikah, Njemačkoj i Francuskoj bivala je sedur s monun, da bin va sokon momenti kada me more zanese na ta del svita, mogo poć vit svojih. A lipa Amoretta me je sprid Vozma 1962. zapejala va Teplu Meriki, va Montevideo. Prvo čo son pomisle, bilo je da iden nać ujca Osipa, ki je va Montevideo šo još dokla son ja bi va zibeli. Doma je pusti ženu ka je brzo našla utjehu a sin jedinoc umrl je od nikakove upale podlebrice. Moja mat je Osipu par puti pisala neka gre doma, da ćemo svi pomalo dat za pašaj i da neće umrit od glada, ma on njoj je vaviki sejeno otpišiva:“ Ja se niman kamo ni komu vrnut. Soka van čast i hvala najlipja, ma neće bit niš od toga!“ I tako son se ja našo va Montevideu. Kada son pulicaju pokaza indiric, samo se je nikako tužno nasme i po španjolski ki son prilišno razume reko čo bi po našen bilo: „Ajme, kud baš tamo!“ Potla kvarot ure prišli smo do kuće, od ke me je bilo više strah nego, onih velih vali ke su nas dva puta deboto utopili. -Ajo, past će na nas! – reko je moj kumpanj Franjo Istrijan, koga son ze sobun. Ime je pravo; kuća je zasprave zgjedala koti da će soki čas past i krov i zidi. -Neće, daj, idemo! – reko son mu i potegnu ga za rukav. -Jooooj, ja ovdje ni svoje koze ne bih

34

držao! – brbnja je Franjo dokla smo hodeli po hodniki ponon vrićic, melti, zemje i sokakove šporkarije. Najzada, hvala Bogu, pokazali su se oglojene zelene vrata. Zabatili smo a sprid nas se je pokaza šlovik ki ni ime više od pedeset kil. Vos zarašćen so bradun, va robi ka ni skoro videla vodi ni lušije. - Si? Por favor? – reko je na slabon španjolskon a po naglasku son vaje pozna da je zo Europi. -Oprostite, ja tražim ujaka, Josipa Gržetića! – reko son. -Jose'? Jose ti je ujak? Oooo! Ja sam Pedro ... Petar. Uđi, dečko, uđi, samo pazi kako staješ! Pod se klima! O, dvoje vas je? Neka je mladosti u ovoj našoj žalosti! Tamo kamo smo šli, bila je jena jedina prostorija, fanj velika. Totu je bi stol, pet katridi i pet postij. -Jose dolazi oko pet sati. Slobodno sjedite ... samo, nemamo vas čime pogostiti ...- reko mi je šlovik ki me je prije va tu – hm, ako se more nazvat kuću... To čo će ujoc prit na pet bila nan je skuža da ujdemo ća. Rekli smo Petru da ćemo se vrnut za jenu uru, samo neka ujcu niš ne gana aš da bimo ga iznenadili. Kada smo šli von, Franjo je zahvajiva Bogu čo je osta živ a ja son zaplaka... Obećaj da nijenomu nećeš reć ... Kako smo obećali, vrnuli smo se za jenu uru - ev put soki so svojun boršun. Vrata nan je sada oprl šlovik ki je ime sejene oči koti i moja mamica Jele. -Por favor ...- ču se je znova slab španjolski. -Por favor, dobor večer, ujče Osipe! – nasme son se a ta starčić se je zlamena so livun rukun: -Ti si.. -Da, ja son! Ja son Mirko a evo je moj prijatel Franjo zo Istri. Navigamo zajeno i on će mi bit kumpar na ženidbi za sedon misec ! Ujoc Osip se je malo sme, malo plaka, malo zlamenjiva a i Franjo se je pomalo okuraži i pošne ćakulat so tun grupicun judi za kih mi je sedur po putu gana da ćemo pobrat bolest od njih. Mi dva smo seli na katridi a naši domaćini niki na postije, niki na katridi a niki na pod. Svi su se prez prestat skuživali kako kući nimaju ni kapjice vina aš je plaća

do deset dan. -Ma koti da smo mi prišli pit! Prišli smo vas vit a kada smo veće na jilu i pilu - ujče, sada imate i vina i kafe i cukara i mesa! – reko son mu zinimajuć zo naših borši ono čo smo Franjo i ja nakupovali. -I plave zavjese! Plave kao ocean!– doda je Franjo, zinimajuć zo borše koltrini ke smo onako otpriliki kupili za tu jedinu poneštricu va kući, zapravo reć va kamari. Kada smo sve to zikrcali na rasklimani stol, va kamari je nastalo veće veseji, nego kada su javili da je rat presta i da se neće pucat. Nemoguće je opisat kako su ti judi - od kih nijedon ni bi mlaji od 60 let, a zgjedali su koti da imaju osondeset - jedon drugoga lobizali, stiskali okolo vrata, hitali jedon drugomu koltrini, vonjali paketić so kafen... -Ej, ej, drago nan je da smo vas razveseli, ma ja bin se malo so ujcen pogana! – reko son dokla su se oni naprvo veseleli! Ujoc Osip je prišo do mene, zagrli me i reko: -A Mirko moj, čo ćemo ćakulat? Žena mi je kaj je i s kogun je, sin je pod zemjun, tvoja mat i otoc su dobro a ja son kako son. Delan na cesti od jutra do večeri, znan oson španjolskih besed, eva kamara je moje živjenji a evi četire su mi i mat i otoc i žena i sin i prijatel. Sada son ti sve reko. Čekaj da se još malo ziskačemo, pok ćemo sest. Franjo i ja smo kvarot ure čekali da ta manovra fini a onput son reko: -Boje da bite to vino popili, nego da ga razbijete lumbardajuć! -A ne, ne, sinko, evo ćemo čuvati ko oči u glavi! Evo ćemo popit za Vozon – reko je jedon od tih siromahi, ki su va Montevidu pričekali gore živjenji od onoga koga su doma pustili. -Ujče Osipe, onput dajte da Vas litratan! Bit će nan uspomena. Ala, stanite poli poneštri a ja ću do vas! – reko son ujcu. Namestili smo se a Franjo je udela par litrati. Dokla smo se namešćivali, ujoc mi je pošofta: -Ne pravi doma kaj si nas našo! Prosin te! Zakjeni se da nećeš pravit! -Prez brigi, ujče! Na litratu smo mi dva a ne kamara! Ne rabin se zakjet, imate moju besedu! Kada smo se ujoc i ja litratali, on ki nan je oprl vrata, reko je: -Ja imam sina koji je otprilike star kao i Vi, Mirko! Kad nemam njegovu sliku,


Nasljeđe predaka ako dozvolite ... ovaj ... Razume son čo misli reć. Franov aparat je znova zasvite, ev put litratajuć Petra i mene kako jedon drugoga držimo okolo ramena. -Tako, poslat ću Van litrat, pok dokla ne dobijete litrat od Vašega sina, gjedajte mene, evako lipoga! - prova son se našalit, ma sozne Petrove oči i oči i svih drugih va kamari dali su znat da nijenomu ni do šali ni smiha. I da litrat od Petrovoga sina i drugih sini nikad maj neće arivat va Montevideo... Pomalo je prišlo vrime da se vrnemo na brod. Pozdravili smo se so svimi, zilobizali i zigrlili a ujoc mi je, dokla smo se pozdravjali, va žepić stisnu harticu: -Evo ti je moj dar za ženidbu! Pošji mi litrat od pira, ćeš? -Ću, ujče, ću! Ala, sada Vas lipo pozdravjan i želin srićon i lip Vozon ! Kada smo šli ća zo kuće, plaka son na vos glas.

-Daj, Mirko, ne plači! Pa muškarac koji plače, daj, daj! I mene je rastužilo ali baš da plačem po ulici...- brbnja je Franjo. Seli smo na jedon bančić va parku i tada son se domisle na onu harticu čo mi je ujoc stisnu va žep. Ni to bila hartica, bi je to litratić svetoga Osipa. Sejedon litrat je mamica Jele, njegova mat imela va knjižici zo ke je soki dan molila. Odzada litrata je pisalo: Za uspomenu na ujca Osipa. Hvala! Sada je pok Franjo zaplaka: -Oho, muškarac koji plače...- sme son mu se skroz sozi! -Ma... A ja sam mislio da je bogatstvo u novcu... Mirko moj, vrijedila je svaka minuta u onom sobičku! To je bila škola a ne osmoljetka i mala matura! – odvrnu mi je gjedajuć kamo i ja: va kuću so razbijenun fasadun i va rasklimanu poneštru poli ke je zagrljeno stalo pet pregnjenih figuri od judi...

Vridelo je.... Ujoc se nikad maj ni vrnu... ni njemu ni onimi okolo njega, ni čuda našimi judi ne zna se groba ni počinka... Tužni momenti ke smo tamo doživeli kumpanjaju me i don donošnji, napose okolo Vozma. Jušto koti čo šenpre sonan more i neveri, tako okolo Vozma soko, soko leto, sonan razbijenu kuću i pet muži stišnjenih okolo stola...Ne moreš to hiti zo glavi da i oćeš... nikad maj... koti čo, zo druge bandi, da i oćeš, nikad maj ne moreš zo misli zinet to da si manko jedon jedini Vozon va živjenju nikomu nič lipo udela... I zato, ono čo rečen šenore sebi i mojimi okolo sebe, va mislih, kaj se samo ja moren čut, čestitan jednoj zgubjenoj duši Vozon, nasmijen se i rečen: „Ujče... vridelo je...“ Gordana Gržetić

In memoriam

NIKOLA JELENOVIĆ (1923. – 2018.) Pojam vječnosti sam po sebi širok je i kompleksan, te mu stoga pripadaju razne definicije i tumačenja. Ipak, govoreći o pojmu vječnosti u ovozemaljskim okvirima, možemo sa sigurnošću reći da su pojedinci upravo tu ovozemaljsku vječnost zaslužili i prije nego je usud stavio točku na „i“ njihovog životnog puta. Nikola Jelenović, ili Miko Jeličin kako je sam sebe prozvao a to su prihvatili i mnogi drugi - jedan je od tih pojedinaca kojima je to pošlo za rukom. Prvenstveno zbog toga što je oduvijek vrijedila i vrijedit će ona latinska, „verba volant, scripta manent“ ali i zbog još važnije činjenice da je sve to što je njegovom rukom zapisano, valjalo kroz desetljeća prikupiti i sabrati u sjećanjima. A sjećanja na pok. Nikolu Jelenovića započinju 24. dana studenog mjeseca 1923. godine u Polju. I bio je to zaista studeni mjesec, zapisao je jednom, prisjećajući se svojih početaka. Osnovnoškolsko obrazovanje, tadašnju pučku šestogodišnju školu, završio je u rodnome Polju, a potom će želju za nastavkom obrazovanja ispuniti u Rijeci. Mnoge je službe obnašao upisujući u radnu knjižicu godine staža, od knjigovodstvenoračunovodstvenih, tajničkih, pa do rukovodećih, pa je niz

godina proveo i kao direktor riječkog poduzeća „Piramida“. Fotografsko umijeće iskoristio je za djelovanje kao fotograf u Novom listu, Riječkom listu itd. a što znači pojam životne pogibelji, osjetio je kao sudionik Narodnooslobodilačke borbe, posebice prilikom zatočeništva u okovima talijanskih logora. Spletom okolnosti (za koje će kasnije reći da su se poklopile baš kako i kad su trebale), zarana je ostavio Polje, ali mu se, osim povremenih dolazaka, gotovo svakodnevno vraćao u mislima. I u djelima, onim pisanim. Sjećanja koja je godinama marljivo pohranjivao, iz riznice sjećanja prenosio je na papir, bilježeći pritom ne samo detalje osobnog života, nego je te detalje kombinirao s

detaljima od povijesnog značaja za Polje, dobrinjski kraj, pa i otok Krk u cjelini. Prije točno deset godina, u već poodmakloj životnoj dobi, dočekao je ukoričenje svoje prve pjesničke zbirke „Pojanske zvoni“ a dvije godine kasnije objavio je i drugu knjigu, „Kako je nastalo Šilo“, u kojoj je kroz poeziju, prozu i memoarske književne oblike zaplovio u more povijesti naše turističke perjanice. Nizom zanimljivih napisa i priloga javljao se redovito i u našem općinskom glasilu, kao i u nekim drugim lokalnim, odnosno otočnim tiskovinama. Prebirući po sjećanjima koja vode do „Mika Jeličina“, vrijedi podsjetiti i da je sa svojom suprugom Vjekoslavom (Slavicom) dočekao rijedak jubilej – 65.godinu braka. Iako su često za života oboje govorili da ne znaju živjeti jedno bez drugog, znali su i neminovnu činjenicu: jedan će od njih prvi putem bez povratka. Sudbina je odlučila da ta prva bude Vjekoslava. Nikola joj se pridružio 16. veljače ove godine. Nadamo se i vjerujemo, našli su se u nekoj novoj, boljoj, ljepšoj dimenziji postojanja. A u amanet brojnim generacija „Miko Jeličin“ upisao je svojim životom i djelima zalog sjećanja i ovozemaljske vječnosti. Gordana Gržetić

35


Mesopust Optimisti i Kataroška – bodulski templari i iseljenici s južnog pola osvajaju Rijeku

DVIJE DOBRINJSKE SKUPINE – JEDAN JEDINSTVENI KARNEVALSKI DUH I ELAN

MT

Da otočani, posebice oni s područja Dobrinjštine svoje karnevalske projekte shvaćaju ozbiljno te da realizaciji svojih zabavnih ali i zahtjevnih mesopusnih zamisli pristupaju s elanom i popriličnom dozom "profesionalizma" potvrdili su obilasci dvaju tamošnjih karnevalskih tabora - onog karnevalske skupine "Kataroška" čiji se članovi već tradicionalno okupljaju u mjesnom domu u Sužanu, kao i zbornog mjesta "Optimista" karnevalske skupine čiji članovi također već tjednim rade, grade, šiju i pituraju u svom stožeru lociranonom unutar vatrogasnog doma u Sv. Vidu Dobrinjskom. Iako bi se moglo očekivati da bi odnosi dviju podjednako velikih i aktivnih karnevalskih skupina mogli imati "konkurentsku notu",

obilazak i razgovor s dobrinjskim karnevalistima uvijek nam iznova pokazuje da se u njihovom slučaju radi o izuzetno prijateljskom, partnerskom odnosu uvijek dobro raspoloženih bodulskih feštara čija se međusobna ogledavanja svode tek na onu "ki će se bolje maškarat, zabavit te pri tom i razveselit ljude oko sebe". Prvospomenutu družinu u mrklo doba noći ovog, posljednjeg tjedna njihovih priprema zatekli smo u radno-kreativnom zanosu pred njihov jubilarni, 20. nastup na Riječkom karnevalu. U Sužanu, malom mjestastu Dobrinjštine, članovi Kataroške iznova su nam pokazali i dokazali samu bit karnevala kojeg, po njima, osim za zabave, plesa i opuštanja, jednostavno mora obilježavati i blagodat druženja i međusobnog povezivanja ljudi koji, "ganjajući" svoje svakodnevne obaveze, prečesto danas više i nemaju vremena za prijateljevanje sa svojim sujedima. Naše organizirane "radne akcije" kakvima se bavimo već puna dva desetljeća najbolji su dokaz da se pripreme za nastup na karnevalu ne moraju vrtiti tek oko vikend zabava te da se u duhu tog običaja može i mora uživati baš svaki dan, naglašava Miljenko Galanto, predsjednik skupine Kataroška koja je početkom ove godine, prigodnom feštom u društvu svojih brojnih podupiratelja, financijskih i logističkih pomagača ali i prijetelja, proslavila 20. obljetnicu svog nastupa-

MT

36

MT

nja u završnoj povorci tradicionalnog Međunarodnog riječkog karnevala ali i na brojnim maškaranim zbivanjima diljem otoka Krka pa i Kvarnera. Svih naših 60-tak članova sudjelovalo je u aktivnostima priprema za nastup na Riječkom karnevalu, prenio nam je Galanto istaknuvši da su se prethodnih tjedana, njihovi veliki ali i maleni članovi, s velikim zadovoljstvom odazivali pozivima organizatora brojnih karnevalskih zabava te su sudjelovali u mašakaranim feštama u svim mjestima otoka Krka kao i susjednih, "prekomorskih karnevalskih središta". Ove smo godine odlučili svoju masku, jednako kao i alegorijska kola koja smo tjednima gradili pred Domom, posvetiti tematici vitezova križara. Posla je bilo mnogo ali odradili smo ga i pri tom se svi dobro zabavili, zaključio je naš sugovornik podsjetivši nas da je "projekt Riječki karneval" i ove godine ondje opretivno pokrenut po blagdanu Tri kralja kad, ovisno o trajanju samog karnevala ali i zahtjevnosti grupne maske i alegorijskih kola, ekipa Kataroške u pravilu kreće sa svakodnevnim radom. I članovi Optimista i Kataroške, u obrazlaganju onog što, kako i zašto rade, nisu se propustili zahvaliti svojim najvjernijim i najustrajnim podupirateljima - Općini i TZO Dobrinj bez čije financijske potpore, ocjenili su i Galanto i Mihajić, njihovo djelovanje gotovo da nebi bilo moguće. Osim institucija čija su im vrata, ustvrđuju karnevalisti, uvijek otvorena, i jedni i drugi nisu propustili spomenuti i zahvaliti se i brojnim sponzorima, donatorima ali i logističkim pomagačima.


Da je sudjelovanje u aktivnostima lokalnih karnevalskih udruga više od pukog zabavljanja i maškaranog lumpanja i ove je godine potvrdila skupina mladih "Optimista" koji su svoju humanost iznova dokazali sudjelovanjem u nedavnoj, u Rijeci održanoj te već također tradicionalnoj - akciji organiziranog darivanja krvi pod maskama! Sličnu smo pozitvnu "vibru" iste večeri osjetili i kod njihovih susjeda - Optimista, neznatno starije i članstvom brojnije karnevalske skupine kojom godinama "ravna" Slavko Mihajić. I u vatrogasnom domu u Sv. Vidu Dobrinjskom gdje se poveća skupina vrijednih žitelja dobrinjskog kraja svakodnevno okupljaju već tjednima vladala je radna atmosfera. - Počeli smo se pripremati tijekom siječnja, a kako nam se bliži naš 21. nastup na Riječkom karnevalu, radovi postaju sve intenzivniji, naglašava Mihajić priznajući da se, što zbog sve više posla kojeg valja odraditi, što zbog sve veselije atmosfere

koja ih neizbježno prati, doma posljednjih dana dolazilo sve kasnije i kasnije, najčešće iza ponoći. Već godinama glavninu priprema i posla koje one sa sobom nose nastojimo prepustiti našim mlađim članovima i to nam, moram priznati, dobro ide, istaknuo je Mihajić napomenuvši da se stariji i iskusniji optimisti, ohrabreni agilnošću i predanošću njihova podmlatka, sve češće i mirnije mogu postavljati tek kao "savjetodavci". To da je među nama sve više mladih potvrđuje i činjenica da ćemo ove godine u prilici biti u povorku riječkim Korzom uključiti čak tri generacije nekih obitelji što, konstatira prvi među jednakim Optimistima, najbolje svjedoči značaju kojeg svi ovdje pridajemo čuvanju, promoviranju i međugeneracijskom prenošenju tradicije našeg karnevalskog druženja. A jedna od tradicija Optimista jest i ta da se u odabiru tema svojih skupnih maski oni nerijetko odlučju na svoj način "obraditi" neku aktualnu društvenu, dnevno-političku ili pak gospodarsku temu.

- Stoga smo ove godine na svoj način nakanili obraditi tematiku masovnih odlazaka naših mladih u inozemstvo, ističe naš sugovornik napomenuvši da je motiv njihove maske nazvane "Hrvatska na tankom ledu" šaljiv prikaz sumorne budućnosti naše zemlje u vremenima kad, a nakon što prethodno napučimo Irsku, Njemačku i druge europske zemlje, mladi Hrvati krenu u "gastarbajstersko" osvajanje i onih ponešto udaljenijih djelova zemaljske kugle - u ovom slučaju i samoga južnog pola odnosno Antarktika. Valja spomenuti da će i ove godine, nakon sudjelovanja u Riječkom karnevalu, članovi obiju skupina još jedan mesopust već ovog utorka zaključiti zajedničkim maskiranim obilaskom svih naselja te otočne lokalne jedinice a naposljetku i velikom završnom zajedničkom feštom koja će se u posljednjoj noći karnevalskog razdoblja, u složnoj režiji članova Kataroške i Optimista, zbiti u domu u Sužanu! MR

HUMANITARNE POMOĆI ZA POPLAVLJENA PODRUČJA HRVATSKE KOSTAJNICE Na inicijativu grupe entuzijasta iz Polja i Šila organizirana je akcija prikupljanja pomoći za poplavljena područja Hrvatske Kostajnice. U nekoliko dana prikupljena je znatna količina hrane, higijenskih potrepština, odjeće i obuće koja je predana Crvenom križu Hrv. Kostajnice. U akciju se je uključila i Općina Dobrinj te je uplatila iznos od 10.000 kuna na poseban račun za pomoć stanovnicima ovog

područja. Zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pomogli ovu hvalevrijednu akciju, a posebno zahvaljujemo Alenu Šamaniću koji je ustupio svoje kombi vozilo za prijevoz prikupljene pomoći. Vjerujemo da ćemo dijelu stanovnika Hrvatske Kostajnice ovom donacijom bar malo uljepšati Uskršnje blagdane. MR

Društvo prijatelja Hajduka otok Krk provelo je još jednu humanitarnu akciju, ovoga puta sakupljanja pomoći za potrebite stanovnike koji su stradali u poplavama na području Hrvatske Kostajnice. Kombi vozilo ispunjeno potrepštinama koje su trenutno najpotrebnije mnogim stanovnicima (hrana, odjeća, obuća) uputilo se je 22. ožujka put Hrvatske Kostajnice te je sadržaj donacije podijeljen

Jelena Malatestinić

najpotrebnijima u suradnji sa tamošnjim Crvenim križem. DPH otok Krk zahvaljuje svim donatorima na realizaciji ove humanitarne akcije, a najveća nagrada za provedenu akciju bila je zahvala onih ljudi kojima je ova pomoć uručena. Poručuju i ostalima da pomognu svima onima kojima je potrebna naša pomoć. MR

37


Mesopust Vavik va duši isti - Optimisti

DA SE UŽANCA NE ZATORE „...Va našoj državi nikomu teče med, A nami je pod nogami tonok led. Na promjenu smo se odlučili, Kadi god mi bili va duši smo isti, Mi smo vavik pravi Optimisti!“ Optimisti, kao i prethodnih dvadeset godina, sudjeluju na Riječkom karnevalu u velikoj povorci. Naše maske su uvijek osmišljene da u sebi nose poruke vezane uz aktualne teme na lokalnoj i državnoj razini gotovo uvijek koristeći „žaoke“

kojima ukazujemo na trenutnu situaciju. Ove godine predstavili smo se maskom „Optimisti na tonkon ledu“. Potaknuti katastrofalnom demografskom slikom u našoj državi i konstantnom iseljavanju u potrazi za boljom egzistencijom, mi smo se odlučili istražiti južni pol te tamo iskušati sreću. Mesopusni utorak rezerviran je za maškaranu povorku po našoj općini. Uz nas je uvijek naša prijateljska

udruga Kataroška, a priključuju se svi koji vole obilježiti završetak maškaranog ludila. Uz druženje, od mjesta do mjesta, dočekuju nas mještani domaćini koji se trude čim bolje nas ugostiti. Ove godine povorka završava u Sužanu, gdje smo prigodno obilježili 20 godina KU Kataroška i kraj mesopusta. Grupa broji 80-ak članova, a iznimno smo ponosni na činjenicu da u povorci sudjeluju i po tri generacije obitelji, te tako nemamo brige oko nastavljanja tradicije. Gostujemo i kod ostalih karnevalskih udruga u našoj županiji na maškaranim zabavama. Već nam je „u krvi“ i dobrovoljno davanje krvi u organizaciji Riječkog karnevala. Mesopust je završio, ali mi smo aktivni tijekom cijele godine. Sudjelujemo u dobrovoljnim i dobrotvornim akcijama kao što su dječje redute, sudjelovanje u sportu i kulturi, te u suradnji sa TZO Dobrinj sudjelujemo u akcijama čišćenja plaža, uređivanju biciklističkih staza... Podršku nam pruža i naša matična Općina Dobrinj, kojoj ovim putem zahvaljujemo. Valentina Kirinčić

38


Mesopust Dvadeset godina KU „Kataroška“

DVADESET GODINA DRUŽENJA, VESELJA, ZABAVE I KARNEVALSKOG DUHA Karnevalska udruga „Kataroška“ osnovana je 1999. sa sjedištem u Sužanu. Članovi Udruge su većinom mještani općine, no, imamo članova koji su iz drugih općina pa čak i županija, što nam je iznimno drago. Od 1999. sudjelujemo na međunarodnom Riječkom karnevalu. Ove godine po 20. put sudjelovali smo pod maskom „Bodulski križari“ . Udruga broji pedeset i pet članova od toga je četrnaestero djece. Svi zajedno trude se napraviti masku kojom redovito sudjeluju na Riječkom karnevalu. U mjesnom domu u Sužanu svaku večer, članovi marljivo rade na alegorijskim kolima te na samoj maski. Uduga ima puno djece, koja se uče od svojih

roditelja kako biti član Kataroške, na što smo posebno ponosni. Tako već tri godine sudjelujemo na dječjem međunarodnom Riječkom karnevalu sa svojim mladim članovima, te nam se pridruže još 15-ak djece iz naše Općine. Šestog siječnja ove godine proslavili smo naših prvih dvadeset godina. Pozvane su bile sve maškarane skupine s otoka Krka, te nekolicina iz ostali općina u PGŽ. Kroz cijelo karnevalsko razdoblje, česti smo gosti na karnevalskim događanjima po cijeloj Primorskogoranjskoj županiji. Gosti smo našeg prijateljskog grada Drivenika koji nam uzvrate posjet. Sudjelujemo u povorci na Viškovu, na „Bljak festu“ u Omišlju, u Malin-

skoj i Vrbniku. Moto udruge je druženje, zabava, veselje, te se svi članovi trude da udruga živi što duže. Moramo zahvaliti našoj Općini Dobrinj, koja nas prati već niz godina, i kroz financijsku pomoć i razumjevanjem, te nam je velika podrška. Posebno se zahvaljujemo mještanima Sužana na razumijevanju i strpljenju što nas podnose i trpe već 20 godina. Nadamo se da naš karnevalski duh neće klonuti i da će naši juniori jednog dana preuzeti našu udrugu i nastaviti voditi ju istim žarom, kojom je vodimo mi. Predsjednik KU Kataroška Miljenko Galanto.

39


ZIMA, ZIMA E POK ČO ... Na kraju smo još jedne čudne i prevrtljive zime koja je u više navrata donijela iznimno niske temperature i bijele pahulje i na područje naše općine. Dio sniježnog

ugođaja donosimo vam na ovim lijepim fotografijama. Vjerujemo da će nas napokon ugrijati pristiglo proljeće i podariti ugođaj primjeren ovom podneblju.

Fanot 48  

Službeno glasilo Općine Dobrinj

Fanot 48  

Službeno glasilo Općine Dobrinj

Advertisement