Page 1

www.dobrinj.hr

list Općine Dobrinj broj 47. godina 16. prosinac 2017. Najveći sin Krasa i jedan od najčasnijih sinova Općine Dobrinj

FRA ROKO BONAVENTURA DUDA 1924. – 2017.

Sretan Božić i novu godinu želi vam Općinsko vijeće i načelnik !


Uvodno slovo

DRAGI ČITATELJI ! Ona je ponovno pred nama. Brzo je stigla. Prebrzo. A kao da smo je jučer spominjali, kao da smo je jučer podvlačili, te sebi i drugima otkrivali želje i davali obećanja. Ona je – crta. Crta koju podvlačimo na kraj svake kalendarske godine. A uz povlačenje crte, koja je opet prebrzo došla na red, stiže i blagdansko izdanje vašeg i našeg lista „Fanot“. Ne možemo a da ne početku ne primijetimo kako je život katkad bolno nepredvidiv; dok smo slavili naš najveći općinski blagdan, Stipanju, stigla je vijest da je preminuo prvi počasni građanin naše Općine, fra Bonaventura Roko Duda. Voljen i nikad prežaljen. S tugom i

planova i nakana na poslovnom i privatnom planu. Što će se od toga realizirati? Odgovor na to pitanje dat će u svom hodu godina, koju još uvijek zovemo novom, koju iščekujemo s puno optimizma. Bit će što ima biti, rekao je nekad netko mudar. Uredništvo lista „Fanot“ želi vam svima ispunjenje svih vaših želja, snova i nadanja! Nadajmo se i vjerujmo u bolju i za sve nas sretniju 2018. godinu ! A u novu 2018. ponesimo duh Božića i božićnih blagdana. Sretan Božić i svim dobrima ispunjena nova godina svima vama !

pijetetom posvetili smo mu dio stranica ovoga glasila, koje je redovito primao i čitao. Osim prigodnog In memoriama ovom velikom čovjeku, „manjem bratu“, u našem smo blagdanskom broju podvukli crte pod mnoga događanja, koja su obilježila 2017., te najavili ono što planiramo i čemu se nadamo u novoj 2018.godini. U stalnim rubrikama moći ćete pročitati što se na svjetovnom i religijskom, kulturnom, sportskom i zabavnom planu događalo u našoj općini, tko su oni po kojima ćemo pamtiti godinu na izmaku i čijim ćemo se uspjesima, nadamo se, veseliti iduće godine. Podosta toga, puno želja,

Općinski načelnik Neven Komadina

Ovdje najavljujemo Božićno-novogodišnji koncert u Osnovnoj školi Dobrinj 26. 12. 2017. s početkom u 18,00 h, gdje osim zbora "Zvon" sudjeluju i mlađa folklorna skupina, sopci, kanturice, mlađa i starija HIP-HOP skupina tj sve sastavnice KD "Ive Jelenović" i posebna glazbena gošća Ivana Husar Mlinac. Koncert je i ove godine humanitarni za naše Tea i Gabriela, dođite, zabavite se i usput učinite dobro djelo.

NABAVKA SADNICA MASLINA, SMOKAVA I TRSI U cilju poticanja razvoja poljoprivrede Općina Dobrinj će i nadalje sufinancirati nabavku sadnica putem udruge “Ekoliburnija”. Stoga pozivamo zainteresirane da se u razdoblju od 8. do 29. siječnja 2018. g. mogu prijaviti na tel: 848-344 i 848307 od 7 do 15 sati kako bi naručili potreban broj sadnica. Osim maslina

2

i smokava nabavljat će se i sadnice loze (trsi) sorte žlahtina i crne sorte ukoliko ih uspijemo nabaviti. Općina Dobrinj sufinancirat će nabavku maslina i trsi u iznosu 50% od prodajne cijene. Za korištenje povlaštene cijene uvjet je da sadnice budu posađene na području naše općine. NK

IMPRESSUM:

list Općine Dobrinj Izdavač: Općina Dobrinj Dobrinj 103, tel. 848-344 Glavni i odgovorni urednik: Neven Komadina Uredništvo: Zoran Kirinčić, Zdenko Kirinčić, Gordana Gržetić, Ivančica Dunato, Mladen Radoslović, Tatjana Radivoj, Marina Pavačić Grafička priprema: Goran Pleše, dipl. ing. Lektura i korektura: Gordana Gržetić, prof. Tisak: Proprint, Rijeka Naklada: 1300 primjeraka Svi koji želite pisati za “Fanot” priloge (tekstove i slike) možete slati najkasnije do 19. ožujka 2018. na jednu od adresa: fanot.dobrinj@gmail.com opcina@dobrinj.hr ili u klasičnom pisanom obliku na adresu: Općina Dobrinj, Dobrinj 103, 51514 Dobrinj s naznakom “ZA FANOT” Fotografija na kalendaru: Luka Tabako Zadnja strana: Goran Pleše, dipl. ing.


Aktualno Grad Crikvenica domaćin susreta župana sa načelnicima i gradonačelnicima Primorsko-goranske županije

PUNO SE RADI, SVE JE VIŠE PROGRAMA I PROJEKATA, ALI BEZ ZAJEDNIŠTVA NE IDE Grad Crikvenica bio je domaćin prvog susreta načelnika i gradonačelnika s područja Primorsko-goranske županije u ovom mandatnom razdoblju. Na dvodnevnom susretu u hotelu Omorika lokalni i županijski čelnici raspravljali su o aktualnoj problematici, pa je svoje mjesto na dnevnom redu našla i „top tema“ plutajućeg LNG terminala u Omišlju: -Ne postoji niti jedan razlog da ovo podržimo. Ako nemamo ništa od toga, zašto bismo podržali? Opravdano bi bilo prvo razgraditi Dinu Petrokemiju. Kao inženjer nemam ništa protiv takvog terminala, ali kao župan imam – rekao je župan Zlatko Komadina, pojašnjavajući zašto je plutajući terminal loše rješenje. Razgovaralo se i raspravljalo i o Zračnoj luci Rijeka. Direktor Tomislav Palalić i župan Zlatko Komadina pozvali su načelnike i gradonačelnike cijele županije da se priključe sufinanciranju udruženog oglašavanja za riječki aerodrom sukladno visini svog proračuna. Ove godine Hrvatska turistička zajednica podiže prag svog ulaganja na 6 milijuna kuna, a od Županije, gradova i općina te lokalnih turističkih zajednica očekuje se da osiguraju dodatnih 6 milijuna kuna.

Ravnatelj KBC-a dr. Davor Štimac nazočnim je čelnicima najavio razvoj riječke bolnice, koja bi uskoro trebala dobiti novi hitni trakt na Sušaku, a zatim 2020. novu bolnicu za majku i dijete. 2023. godine planira se i preseljenje cijelog riječkog lokaliteta. Ipak, dotad treba ulagati sve u postojeće objekte kako bi se korisnima mogla pružiti adekvatna skrb, Istaknuo je dr. Štimac.

Puno se radi, pa je sve više programa i projekata, ali time je i sve veća potreba za izvornim novcima. To pokušavamo objasniti ministru Mariću, a tu su i vaša očekivanja od našeg proračuna. Bez zajedništva ne ide. Ako bi svatko vukao sam, ne bi išlo. Morate razumjeti: ako mi više participiramo u nekim fokusiranim projektima, kao što je Zračna luka, tada će biti manje za vaše škole i ambulante, a to ne želimo. Zato moramo participirati svi. Korak natrag više nema smisla raditi - završna je poruka župana Zlatka Komadine županijskim gradonačelnicima i načelnicima. Gordana Gržetić

Sastanak predstavnika PGŽ, Općine Dobrimj, Grada Krka i „Drobnice“

POLJOPRIVREDA JE JEDNA OD NAJVAŽNIJIH POLUGA RAZVOJA NAŠEG OTOKA Programi i projekti razvoja poljoprivrede na otoku Krku, te suradnja s Primorsko-goranskom županijom i Centrom za poljoprivredu i ruralni razvoj iz Stare Sušice bile su teme sastanka koje su s čelnicima Općine Dobrinj i Grada Krka održali zamjenik župana Petar Mamula i pročelnica UO za turizam poduzetništvo i ruralni razvoj Melita Raukar. Nevenu Komadini i

Dariju Vasiliću na sastanku su se pridružili i predstavnici Udruge Drobnica Goran Marević i David

Mrakovčić a jedan od bitnijih zaključaka je činjenica da je poljoprivreda jedna od najvažnijih poluga razvoja našega otoka. Slijedom te činjenice, naglašena je potreba izrade strategije razvoja poljoprivrede na nivou cijele županije, zaključili su sudionici sastanka. Gordana Gržetić

3


Aktualno Nagrada za životno djelo Zori Fugošić – priznanje pionirki otočnog ugostiteljstva

TASTOVU OŠTARIJU PRETVORILA U POZNAT DOBRINJSKI BREND Nagrada za životno djelo Općine Dobrinj, kao najvažnije i najvrijednije priznanje dodjeljeno na svečanoj sjednici Općinskog vijeća upriličenoj povodom Stipanje Dana Općine Dobrinj i blagdana zaštitnika dobrinjske župe, ovog je puta pripala Zori Fugošić, 91godišnjoj pionirki dobrinjskog ali i otočnog ugostiteljstva čija je konoba "Zora", znaju to svi koji žive na tom otoku ili ga tek povremeno posjećuju, odavno postala sinonimom odličnog ića i pića ali i nezaobilzanim sastajalištem svih poklonika guštanja u pravim, domaćim bodulskim šurlicama. Zora Fugošić (rođ. Pavačić) rođena je 6. kolovoza 1926. godine u Gostinjcu kao jedino dijete Mare i Antona Pavačića. Odrastajući bez oca koji je odmah nakon ženidbe, kao mnogi otočani tih davnih godina, emigrirao u Urugvaj (odakle se prvi puta kući vratio tek kad je ovogodišnja laureatkinja napunila 36 godinu i već postala majkom op.a.), gđa. Zora je, prenosi nam njen sin Nikica, vodila težak i mukotrpan život. Vrijedno učeći za zvanje kuhara/konobara koje je, po završetku školovanja stekla u Crikvenici, moja je majka odmah po povratku na svoj rodni otok stečeno znanje počela pretvarati u obiteljski posao, kaže Nikica Fugošić. Zanat je "pekla" u tadašnjem crikveničkom hotelu Zagreb a po povratku u rodnu Dobrinjštinu, baš 3. kolovoza 1947. godine, točno na Stipanju, započinje raditi u oštariji čiji je vlasnik bio moj djed, njen budući tast - pokojni Nikola Fugošić, objašnjava nam današnji nasljednik Zorine ostavštine, sin Nikica koji je po umirovljenju svoje majke, dobitnice vrijednog i prestižnog općinskog priznanja 1986. i formalno preuzeo vođenje njihova obiteljskog restorana, odnosno

4

MT

Konoba "Zora" je nedvojbeno brand Dobrinja a gđa. Zora Fugošić osoba koja je taj važan i nezobilazni ugostiteljski punkt našeg mjesta ali i cijelog otoka svojim rukama stvorila, ustvrdio je općinski načelnik Neven Komadina napomenuvši da je pažnje i spomena vrijedno i to što je tijekom 70 godina postojanja i uspješnog djelovanja ta dobrinjska konoba ostala i opstala kao obiteljski posao. Dugogodišnju upornost i ustrajnost naše vremešne sumještanke jednostavno je nemoguće ne prepoznati te u konačnici i ne nagraditi. Posljednih dana, sve nas u Općini, mnogi naši sumještani ali i brojni povremeni stanovnici ovog djela otoka zasipaju pozitivnim komentarima na račun nagrade koju smo, očito s punim pravom, odlučili uručiti gđi. Fugošić što je, držim, jasan znak da smo s ovim priznanjem napravili "pravi potez" odnosno da smo odali zasluženo priznanje ženi koja je takav, makar i simboličan znak pažnje i zahvale na sedam desetljeća dugom promicanju svog kraja već davno zavrijedila, zaključio je Komadina.

MT

konobe. Od 1949. godine od kad se udala za Nikolu pa do 30. travnja 1998. godine do kad je, u konačnici i kao umirovljenica, vrijedno radila u kuhinji naše konobe smještene u obitelsjkoj kući na mjesnoj Placi, naša je majka ustrajno, samozatajno ali i vrijedno radila u ugostiteljskoj branši, u konobi koja se dugo, zapravo sve do izgradnje Krčkog mosta, uglavnom oslanjala na posjete domaćeg stanovništva. Velik zamah, kazuje nam Zorin sin Nikica, obiteljski je posao doživio nakon ustroja i pooslovnog stasanja tvrtke Tiha Šilo što i ne čudi obzirom da u to vrijeme, prisjećaju se članovi obitelji Fugošić, osim njihove konobe i restorana Rivica u Njivicama na cijelom otoku gotovo da i nije bilo restorana u kojeg su domaći "poslovnjaci" mogli "na sigurno" dovesti svoje poslovne partnere. Ono izraženije jačanje ponude usmjerene stranim posjetiteljima, prisjeća se Zorin sin, današnji voditelj tog kultnog mjesta bodulskog ugostiteljstva, zbilo se sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća kad su na otok, i to na dnevnoj bazi, počele "skretati" autobuserske rute čijim je putnicima, mahom stranim gostima, upravo konoba Zora postala jednom od neizostavnih stanica tzv. "Krktour" izleta na koje su odlazili gotovo svi agencijski gosti odsjeli u krčkim ali i hotelskim objektima susjedne crikveničke i opatijske rivijere. Od vremena kad je "Zora" bila nezobilaznim mjestom okupljanja domaćih ljudi željnih druženja, posebice nedjeljom nakon svete mise, ta konoba polako izrasta u važno sjecište svih autobuserskih ruta, a time i jednim od najprepoznatljivijih simbola Dobrinja, cijele Dobrinjštine pa i otoka Krka. To se, između ostalog kaže Nikica


Aktualno današnjih krčkih ugostiteljskih lokala, osim vrhunske ponude i usluge, uvijek je bilo i to od gđe. Zore svima oko nje gotovo pa "nametnuto" inzistiranje na ponudi pravog, izvornog jela otoka Krka. A ono, zaključuje naš sugovornik, ako hoćete da uistinu i bude pravo, mora biti ručno spravljeno. Danas ovdje upošljavamo 16 zaposlenika, a tri nam žene svakodnevno "proizvode" šurlice koje su davno postale naš zaštitni znak, kaže Nikica Fugošić koji je, umjesto čestitkama i pohavalama

već pomalo umorene slavljenice, ovog puta morao preuzeti ulogu njena "glasnogovornika". Spomenimo i da je laureatkinji nagrada za životno djelo uručena točno na dan kad je pred 70 ljeta počela raditi u konobi koju će kasnije "preuzeti". Nije nevažno ni to da je gđa. Zora majka troje djece (sinova Nikice i Darka te kćeri Miljenke), baka petero unučadi te prabaka svojih šestero praunuka. MR

Goran Pleše

Fugošić, dogodilo i zbog ručno rađenih šurlica na kojima se ovdje inzistira i danas. Mali obiteljski posao danas je, kažu članovi obitelji Fugošić ali i brojni poznavatelji otočne ugostiteljske ponude, izrastao u nešto mnogo veće i prepoznatljivije, a ono što je to mjesto podiglo i održalo na površini mora Osim vremešne ali i još uvijek i više no dobrodržeće otočanke, prigodnim su općinskim nagradama u istoj prilici još ovjenčani i najuspješniji učenici te sportaši i sportašice. Za odličan uspjeh tijekom osmogodišnjeg osnovnog školovanja zahvalnicom je tako nagrađen Marko Sršić. Zahvalnicu je primila i Veronika Kirinčić, članica ŠRD Vela sten Čižići za ostvarene vrhunske rezultate u sportskom ribolovu na moru

GP

MT

potvređene naslovom državne prvakinje te statusom nacionalne U-16 reprezetativke. Nagrađena je, a "na račun" nedavnog osvajanja naslova državne prvakinje u dvojcu na pariće za mlađe kadete i Ivana Galante iz Sužana, članica omišaljskog Veslačkog kluba "Glagoljaš" jednako kao i uspješni šahist Daniel Duda kojemu, je zahvalnica pripala povodom osvajanju naslova kadetskog šahovskog prvaka države.

GP

GP

GP

5


In memoriam

NAPUSTIO NAS JE FRA ROKO BONAVENTURA DUDA SVEĆENIK I FRANJEVAC, BIBLIČAR I TEOLOG, OSOBA KOJU SE PAMTI 1924 – 2017. sti koje je pronašao u svome uzoru, svecu iz Asiza. Bio je čovjek velikoga srca, jednako kako je veliko bilo njegovo životno djelo. Ostao je svima nama osoba koju se pamti. Od Krasa preko Rijeke i Varaždina do Zagreba Osoba koju se pamti U franjevačkom samostanu u Varaždinu preminuo je 3. kolovoza 2017. u 94. godini života, 76. redovništva, i 68. svećeništva član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Bonaventura Duda, jedan od najvećih hrvatskih bibličara, teologa i radosnog navjestitelja Božje riječi u drugoj polovici 20. i početkom ovoga stoljeća. Mnogi već sada u njemu prepoznavaju najuglednijeg franjevca na hrvatskom jezičnom području. S pravom se može reći da je bio karizmatičan čovjek; franjevac i svećenik, pronicljivi teološki mislilac, vrsni poznavatelj Svetoga pisma, profesor koji je osebujnim stilom znao oduševiti studente za svoj predmet, traženi i zanosni propovjednik, voditelj duhovnih vježbi, poliglot, prevoditelj, pisac i pjesnik, kateheta, pedagog, skladatelj i glazbenik, dopisni član HAZU-a, profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, i još mnogo toga. Istodobno je bio je ponizan i jednostavan, susretljiv i pažljiv, otvoren i pun empatije prema svakome, posebice malenima i potrebnima. Možda je najbolje sam orisao svoj odnos prema takvima kad je tumačeći prigodni svetopisamski stavak pronicljivo izrekao: Ako ideš ulicom i sretneš siromaha, a nemaš ništa da mu dadeš, uzdahni nad njim, da Bog čuje tvoj uzdah sažaljenja pa će se on pobrinuti i providjeti, samo nemoj proći bez osjećaja... Iz njegova života, pojave, riječi i pogleda iskrila je toplina, dobrota i ljudska blizina, istinske zrake sveto-

6

Život ga nije štedio, a još manje mazio, posebice u najranijim danima. Rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. i na krštenju dobio ime Roko. Rano djetinjstvo proveo je u majčinom rodnom mjestu Krasu gdje je u okruženju teta, ujaka, bake, djeda i šire rodbinske zajednice doživio toplinu skromnoga doma, izgovorio prve riječi, prohodao, osjetio miris seoske sredine i očaravajuću ljepotu prirode, te vrlo rano s dječjim nepatvorenim oduševljenjem krenuo u pučku školu. Školovanje je nastavio u Građanskoj školi na Sušaku. Ministrirao je u crkvi sestara milosrdnica, s kojima je ostao tijesno povezan cijeli život, upoznao trsatske fratre i ponizno ih zamolio da ga prime u samostan. Primili su ga i 1935. godine poslali u Varaždin u franjevačku gimnaziju. Uslijedio je novicijat kad je krsno ime Roko zamijenio sa redovničkim Bonaventura, privremeni i trajni zavjeti, a nakon mature 1944. godine započeo je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i diplomirao 1950. godine. Te iste godine zaređen je za svećenika u zagrebačkoj katedrali i u krugu najbližih 29. siječnja proslavio svoju mladu misu na Trsatu. Dvije sljedeće godine proveo je na odsluženju vojnoga roka u Makedoniji. Vrativši se u Zagreb upisao je poslijediplomski studij i postigao magisterij. Uspio je dobiti putovnicu, te je 1954. godine nastavio studij na Franjevačkom sveučilištu „Antonianum“ u Rimu i obranio doktorsku disertaciju o dubrovačkom poznatom ekleziologu dominikancu Ivanu

Stojkoviću iz 15. stoljeća, a zatim je na Papinskom biblijskom institutu položio licencijat. U Zagreb se vratio 1957. godine i počeo predavati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu najprije kao asistent i postupno napredovao do redovnog profesora. Postao je pročelnik Katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta, a obnašao je u više mandata službu prodekana i dekana. Na Fakultetu je ostao do umirovljenja. Predavao je i na različitim institutima, a uz profesorski i nastavni rad često je sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Poslije umirovljenja uslijedilo je dobivanje naslova professor emeritus, a izabran je i za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Razreda za društvene znanosti. Predanim radom na Bibliji zadužio Crkvu i hrvatski narod Gotovo cijeli aktivni dio života fra Bonaventura je proveo u franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu gdje je kao teolog i intelektualac iznimno širokog zanimanja zadužio Katoličku Crkvu i hrvatski narod na mnogim područjima kulturnoga, znanstvenoga vjerskoga i crkvenoga života. Bio je potpuno odan poslanju Crkve i nije birao zadatke po svojim sklonostima već po njihovoj važnosti. Široj je javnosti ostao upečatljiv i prepoznatljiv ponajviše svojim predanim služenjem kao bibličar, kao jedan od najzaslužnijih i glavni urednik izdavanje cjelovite Biblije na suvremenom hrvatskom književnom jeziku, počevši od 1968. godine kad je u izdavačkoj kući Stvarnost ugledalo svjetlo dana njezino prvo izdanje, a tijekom narednih godina izredao se niz novih izdanja Staroga i Novoga zavjeta, do sada u ukupnoj nakladi od 400.000 primjeraka, zatim liturgijski lekcionari i drugi biblijski sadržaji.


In memoriam Fra Bonaventura Duda jedan je od sudionika pokretanja lista Glasa Koncila, osnivača i suradnika izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost, zauzeti promicatelj koncilske obnove, požrtvovni suradnik u kauzama beatifikacije hrvatskih blaženika i svetaca: Nikole Tavelića, Alojzija Stepinca, Alekse Benigara, Ante Antića i drugih, te veoma plodni pisac. Objavio je pedesetak knjiga i mnoštvo znanstvenih, stručnih i kulturnih priloga, meditativnih tekstova, razmatranja o duhovnosti, redovništvu i sv. Franji, tumačenja biblijskih tekstova i propovijedi. Obilni i raznovrsni fra Bonaventurin rad popraćen je nizom hrvatskih i inozemnih priznanja i nagrada, državnih i crkvenih, od kojih izdvajamo: odlikovanje pape Benedikta XVI. križ „Pro Ecclesia et Ponitifice“ koje mu je dodijelio kardinal Josip Bozanić, odlikovanje predsjednika Republike Hrvatske Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Medalju Grada Zagreba, Nagrade Grada Zagreba i Grada Rijeke za životno djelo i povelju kojom je postao pr vi Počasni građanin Općine Dobrinj. Osvajao je zaljubljenošću u Boga, ljudskom blizinom i toplinom Slušači koji su imali prilike pratiti Dudina biblijska izlaganja u studentskim klupama mogu posvjedočiti o njegovoj ponesenošću Bogom i Svetim pismom, posebice kad bi nekom intuitivnošću osjetio da nije u stanju ni približno izreći dubinu Božjeg misterija, poljubio bi tada Bibliju, zatvorio je, zašutio i u dubokom muku podijelio s nama ono što nije moguće izraziti riječju. Drugi su slično doživljavali sudjelujući na duhovnim vježbama koje je vodio. Mnogi su pozorno slušali njegove propovijedi, redovito nedjeljom na misi u 12 sati u franjevačkoj crkvi na Kaptolu. Dobro je to uočio zagrebački nadbiskup i kardinal kad je u prigodnoj riječi napisao da je fra Bonaventura svojom zaljubljenošću u Boga i potpunim predanjem Crkvi osvajao sugovornike i slušatelje. Bio je čest i tražen sugovornik radijskih i televizijskih emisija. Njegova se

jasna i produhovljena riječ nije zaustavljala u glavi slušatelja, prodirala je do srca. Hrvatska televizija snimila je o njemu 2009. godine dokumentarni film naslovljen Manji brat fra Bonaventura Duda. „Ja sam Krasanin, Krčanin i kršćanin“ Iako je živio u Zagrebu, nije zaboravljao rodni kraj već ga je duboko nosio u sebi i proživljavao sve što se tamo događa, zanimao se, pitao, pisao i poticao. Kad sam ga zamolio da bude jedan od recezenata knjige o Dobrinju 2013. godine, iako već u visokim godinama ponudu je odmah prihvatio. U raznim prigodama, posebice crkvenim slavljima i obljetnicama, rado je dolazio ne samo u Kras nego i u druga krčka mjesta i na određeni način prenosio i dijelio s prisutnima, njemu poznatima i bliskima, sve što je smatrao vrijednim i korisnim. Često se prisjećao događaja iz djetinjstva po otoku, vizualizirao ih i o njima govorio. Sam je s ponosom isticao: Ja sam Krasanin, Krčanin i kršćanin. Pripadao je rodnom kraju, ali jednako tako i svima kojima je bio poslan. Bio je veoma komunikativan, ugodan i neposredan sugovornik. Znao je odabrati prikladnu i poticajnu riječ. Za Krasane je o. Bonaventura uvijek ostao Roko, jedan od njih koga iznimno cijene i poštuju i dobro pamte još iz najranijih dana. Mještani su se u iščekivanju radovali kad bi se pročulo da će ...prit na Antonju mašit i predikat Roko. U povodu 70. godišnjice redovništva i 60. svećeništva u Krasu je 2011. godine objavljena i predstavljena knjiga znakovita naslova: Roko u Krasu i Kras u srcu fra Bonaventure u kojoj je autorica Radmila Borović prikupila brojna sjećanja na zaslužnog mještana. I tom prigodom kad su govornici i predstavljači knjige nastojali precizno nanizati sva njegova životna ostvarenja, primljena priznanja i pohvale, fra Bonaventura se nije zanio izrečenim već je smireno i jednostavno odgovorio da se smatra samo običnim redovnikom i da mu je najveća čast što već toliko godina nosi fratarski habit.

Prijelaz u vječnost Budući da je posljednjih godina fra Bonaventuri tijelo počelo slabiti, a noge onemoćale, braća su ga iz Zagreba odvela u samostan u Varaždin gdje je blago u Gospodinu preminuo u jutarnjim satima onoga istog dana kada se u njegovom zavičajnom kraju u Dobrinju svečano slavila Stipanja, blagdan nebeskog zaštitnika cijeloga dobrinjskog kraja. Kakva koincidencija! Liturgijskim slavljem prešao je u vječnost. Svetu misu zadušnicu predvodio je 7. kolovoza u rodnoj župi u Krasu krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu s brojnim svećenstvom i narodom. U propovijedi je, između ostalog rekao: Ovo mjesto može biti ponosno što je u njemu dio svoga djetinjstva proveo čovjek koji je bio mali, siromah... koji je izabrao siromašni Red svetog Franje, postao velik, a zauvijek ostao mali, mali brat Roko Bonaventura. U prigodnom govoru načelnik Neven Komadina rekao je o fra Bonaventuri da je on: ...najveći sin Krasa i jedan od najčasnijih sinova Općine Dobrinj. Na sprovodu 8. kolovoza na zagrebačkom Mirogoju, a poslije na sprovodnoj misi u franjevačkoj crkvi na Kaptolu, okupili su se uz braću franjevce brojni svećenici, više biskupa, masa naroda, prijatelja i poznavatelja pokojnika, osoba iz javnog života, te znatan broj Krčana, posebice mještana dobrinjskoga područja. Uz molitve i pjesme primjerene trenutku, zaredali su se govornici te isticali osobine i zasluge pokojnika. Uslijed spriječenosti zagrebačkog nadbiskupa sprovodne obrede i misu predvodio je biskup Ivan Šaško uz prisustvo krčkoga biskupa Ivice i biskupa u miru Valtera. Dok je nepregledna sprovodna povorka miljela prema zadnjem počivalištu prisjetih se prizora iz filma o fra Bonaventuri kako on hoda u habitu grobljem, prislonjen o štap u ruci i s prigušenim uzdahom često ponavlja: Bože moj, o Bože moj, i spontano povezah njegov vapaj s pjesmom: Bliže o Bože moj! Tog je vrućeg i sparnoga ljetnog popodneva franjevačka grobnica na Mirogoju trajno udomila novoga člana. Doc. dr. sc. Anton Bozanić

7


Aktualno

POČELI RADOVI NA SUSTAVU JAVNE ODVODNJE OTOKA KRKA - VRIJEDNI 648 MILIJUNA KUNA Svečanošću upriličenom uz prve metre kanala iskopanog pred krčkim hotelom "Dražica", prigodno je obilježen i službeni začetak radova na "Projektu prikupljanja, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda otoka Krka". Početku izvođenja radova na tom čak 648,3 milijuna kuna vrijednom, za budući razvoj otoka Krka iznimno bitnom megaprojektu, u pratnji direktora otočne komunalne tvrtke "Ponikve voda" Frana Mrakovčića i svih krčkih lokalnih čelnika, nazočio je i ministar zaštite okoliša i energetike, Tomislav Ćorić koji je tom prilikom ustvrdio da se programom opremnanja svih krčkih priobalnih naselja sustavima odvodnje i proči-

šćavanja otpadnih voda započinje ostvarivati jedan od najvrijednijih projekata te vrste u našoj zemlji, barem iz reda onih sufinanciranih bespovratnim sredstvima EU-a. Komunalno-infrastukturni projekt, osim izgradnje 79,4 km novih gravitacijskih kanalizacijskih cjevovoda, u narednih 27 mjeseci koliko bi gradnja trebala potrajati predviđa i gradnju 6,9 km tlačnih cjevovoda otpadnih voda, 26 crpnih stanica ali i 7.730 novih kućnih priključaka na sustav odvodnje. K tomu, istaknuo je predstavljajući radove koji će se već za koji dan iz grada Krka proširiti i na područje svih ostalih krčkih lokalnih samouprava (izuzev Vrbnika), izgraditi

će se i 700 zasebnih crpnih stanica ali i odraditi "rehabilitacija" 2.969 metara postojećih obalnih kolektora, 331 okna te 326 metara podmorskih ispusta. Nije nevažan niti podatak da će u zahvatima, za

Iz perspektive dosadašnje izgrađenosti kanalizacijske ali i vodovodne mreže ovog otoka, jasno je da se radi o izuzetno važnom, ambicioznom ali i projektu od ogromnog značaja za budućnost otoka Krka, naglasio je ministar Ćorić. Neupitno je i da će za 27 mjeseci, koliko će potrajati realizacija ovog projekta, kvaliteta života stanovnika otoka Krka ali jednako tako i usluga koju oni sami pružaju svojim brojnim posjetiteljima biti na značajno višoj razini, jednako kao što će u konačnici veći i još uspješniji biti i rezultati otočnog gospodarstva, zaključio je ministar zaštite okoliša i energetike koji se, prije samog sudjelovanja u svečanosti otvaranja radova, u sjedištu krčke komunalne

tvrtke imao prilike upoznati sa svim detaljima vezanim uz tematiku krčkog vodovoda i odvodnje ali jednako tako i s iskustvima te dosezima općeprepoznatog krčkog sustava odvojenog prikupljanja otpada. Načelnik općine Dobrinj Neven Komadina istaknuo je iznimnu važnost ovoga projekta. Izgradnja sustava odvodnje na području općine Dobrinj sastoji se od izgradnje 23,2 km gravitacijskih i tlačnih cjevovoda, 8 crpnih stanica i jednog biološkog uređaja za pročišćavanje čime se stvaraju preduvijeti za 1700 novih kućnih priključaka. Važnost ovog projekta svakako je bitna za čistoću mora kao temeljnog resursa za razvoj turizma a posebno jer se otvara niz mogućnosti

u gradnji turističkih smještajnih kapaciteta te ostalih sadržaja vezanih za gospodarski razvoj. Isto tako treba naglasiti da se izgradnjom ovog sustava omogućava komunalni standard primjeren današnjem vremenu. S obzirom na važnost i zahtjevnost projekta u njegovom izvođenju apeliram na sve stalne i povremene stanovnike naše općine da pokažu razumijevanje i strpljivost. Vrijednost radova za našu općinu iznosi 74.343.000,00 kn od čega su 53.713.000,00 bespovratna sredstva Europskuh strukturnih fondova a 20.630.000,00 kn osigurat će u jednakim omjerima Ministarstvo zaštite okoliša, Hrvatske vode, Općina Dobrinj i Ponikve, zaključio je Komadina.

MT

8

izvođenje kojih se posredstvom međunarodnog javnog natječaja izborila slovenska zajednica ponuditelja sačinjena od kranjske "Gorenjske gradbene družbe" i "Kolektora CPG" iz Nove Gorice (s podizvođačima iz tvrtke GP Rijeka) odraditi i rekonstrukcija 39,8 km postojeće, zubom vremena nagrižene vodovodne mreže, i to u ulicama svih krčkih naselja unutar kojih će se narednih godina graditi kanalizacija. Od ukupnih "prihvatljivih troškova" koji u ovom otočnom infrastrukturnom megaprojektu, bez


Aktualno PDV-a, dosižu 510,9 milijuna kuna u okviru Operativnog programa za konkurentnost i koheziju 2014.2020. bespovratnim europskim potporama "pokriveno" je više od dvije trećine ukupnih troškova, odnosno 72,25 posto ukupe investicije (ili 369,1 milijun kuna). Ostatak novca u iznosu 141,7 milijun kuna nužnog za potpuno "zaokruženje" kanalizacijskog opremanja otoka Krka u jednakim će omjerima "pokriti" državni proračun, Hrvatske vode te krčke jedinice lokalne samouprave. Projekt bi, napomenuo je Mrakovčić, trebao biti zgotovljen do 31. prosinca 2020. godine a obuhvaća gradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda te proširenje i dogradnju sustava javne odvodnje za 6 krčkih aglomeracija - Omišalj, Malinska-Njivice, Krk, Punat, Baška te Klimno-Šilo. Doznali smo i da je ugovorom o izvođenju radova ugovoreno da će u trajanju ljetnih sezona, odnosno od 15. lipnja pa do 15. rujna, građevinski strojevi mirovati zbog čega bi, u mjeri u kojoj je to moguće kod tako velikih i sveobuhvatnih projekata, potrebe suživota s građevinarima ipak trebali biti pošteđeni brojni ljetni posjetitelji tog našeg u turističkom smislu nedvojbeno najrazvijenijeg otoka. MR

MT

Nije na odmet spomenuti i da će važan dio ovog, preko pola milijarde kuna teškog projekta činiti gradnja odnosno tehnološko opremanje šest pročistača otpadnih voda. Uz 4 već izgrađena takva postrojenja kojima su se prikupljene otpadne vode do sad tretirale isključivo mehaničkom metodom, otok će u iduće dvije godine dobiti i dva potpuno nova počistača - u Baški i na području Dobrinjštine. Svi ti uređaji dovršetkom EUprojekta biti će opremljeni i sustavima biološkog pročišćavanja

otpadnih voda. Tijekom otvaranja radova koji će već početkom prosinca krenuti i u svim ostalim bodulskim aglomeracijama Mrakovčić je napomenuo da "izvan sustava" zbrinjavanja otpadnih voda neće ostati niti Vrbnik kao ni Stara Baška, jedina dva ovim projektom neobuhvaćena otočna obalna naselja u kojima će se, uvjeravaju komunalci, najkasnije do 2023. kanalizacijske mreže također izgraditi, ali korištenjem drugih, ponešto "lokalnijih" izvora financiranja.

Poziv na prikupljanje arhivske građe za budući muzej

BUDUĆI MUZEJ „SLOBODA“ ZAHVALA BORCIMA ZA SLOBODU KROZ VJEKOVE U cilju uređenja budućeg muzejskog prostora u Puntu, Udruga antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka objavila je javni poziv za prikupljanje arhivske građe, s ciljem davanja doprinosa očuvanju otočne prošlosti. Arhivska građa vezana je uz uvučenost običnog čovjeka - stanovnika otoka Krka u ratna zbivanja, koja su izravno ili neizravno doticali njegov otok te kako su ti ratovi utjecali na njegov život, napuštanje doma, preživljavanje njegove obitelji, njihovih sudbina, služenja

vojne obveze (rimski vojnici, mletačke cernide, vojna obaveza u Austro-Ugarskoj Monarhiji, Kraljevini SHS/Jugoslaviji, JNA, Hrvatskoj vojsci), život običnih vojnika, mjesta stradanja, mjesta memorije – stoji u pozivu UAB-e. Svi koji imate stare fotografije, knjige, publikacije, pisma, dnevnike, video snimke, fonozapise ili povijesne predmete, možete se javiti na telefon 091 3232 060 ili osobno doći u prostorije Udruge u Krku, Lukobran 5, četvrtkom i petkom od 10 do 12 sati.

Ukoliko je problem prijevoz i dostava građe, postoji mogućnost organiziranja preuzimanja građe. Bitno je napomenuti da će sva zaprimljena građa biti popisana i evidentirana, uz navođenje vlasnika određenog eksponata. Žele li vlasnici arhivske građe zadržati originale, iste nam mogu ustupiti kako bismo izvršili njihovo skeniranje i snimanje u digitalnoj formi ili će se fotografiranje spomenutih predmeta obaviti kod vlasnika – poručuju i pozivaju otočni antifašisti. G. Gržetić

9


Aktualno Nova sezona u znaku jubileja

DEVEDESET GODINA ORGANIZIRANOG TURIZMA U ŠILU OBILJEŽIT ĆE CIJELU 2018. GODINU Ususret velikoj obljetnici Iduće godine turistički djelatnici Dobrinjštine ali i svi koji na području Šila s turizmom i od turizma žive obilježit će vrijednu obljetnicu - 90. godišnjicu organiziranog bavljenja turizmom na području Šila. Važan jubilej i danas najvećeg i najznačajnijeg turističkog središta Općine Dobrinj ali i cijelog sjeveroistočnog djela otoka Krka, predstavnici TZ i Općine Dobrinj kane proslaviti i obilježiti na tako značajnom jubileju primjeren način, kako upriličenjem svečane sjednice upravljačkih tijela tog lokalnog TZ-a (koja će biti održana sredinom iduće godine) tako i cjeloljetnim nizom prigodnih zbivanja i kulturnih te zabavnim manifestacija. Kako su nam, govoreći o ambicioznim planovima za iduću godinu naglasili direktor Turističkog ureda TZO Dobrinj Boris Latinović i općinski načelnik te ujedno i predsjednik TZ Općine Dobrinj, Neven Komadina, sve što se u turističkoj 2018. ondje bude događalo, a događati će se štošta, biti će "obojano bojama" slavljeničke obljetnice u sklopu koje će se žitelji ali i turistički autoriteti Šila i svih ostalih mjesta ove, u razvijanju i poticanju te gospodarske grane iznimno agilne otočne lokalne zajednice, više no prošlosti okrenuti njenoj budućnosti. - Ponosni smo što u slavljeničku sezonu ulazimo s ovogodišnjim, rekordnim ostvarenjima odnosno s zaključkom turističke godine u kojoj smo, po prvi put u povijesti, premašili 400 tisuća ostvarenih noćenja ali i s kontinuiranim, višegodišnjim rastom fizičkih pokazatelja broja noćenja i dolazaka ali i prihvatnih kapaciteta, naglasio je Latinović, čije je riječi općinski načelnik "argumentirao" podatkom da se posljednjih godina broj

10

turističkih postelja na području Općine Dobrinj ojačava s prosječno četiristotinjak novih kreveta godišnje. Drugim riječima, svake godine u nas nastaje po jedan novi hotel, istini za volju - ne na jednom mjestu već "disperziran" u novim, mahom visokokvalitetnim objektima, suvremenim apartmanima i još više kućama za odmor, u segmentu ponude po kojemu smo postali liderima otoka Krka, nastavljaju naši sugovornici konstatirajući da, u okružju jakih i iznimno razvijenih turističkih destinacija Bodulije, to nije zanemarivo ostvarenje. Osim brojki koje nam, nedvojbeno, idu u prilog, na pragu slavljeničke godine turizma Šila i Dobrinjštine ponosni smo i na činjenicu da je kvaliteta ovdašnje turističke ponude i ove godine, ne po prvi puta, prepoznata i potvrđena ostvarenjima jednog od onih naših najreprezentativnijih aduta - četirima zvjezdicama ovjenčanog kamping kompleksa "Slamni". „Turistički cvijet“ iznova procvao u Klimnu Spomenuti kamp lociran u Klimnu, naime, osvajač je drugog mjesta

u 21. akciji "Turistički cvijet - Kvaliteta za Hrvatsku" koju zajednički priređuju Hrvatska gospodarska komora i Kamping udruženje Hrvatske. - Uspjeh ostvaren u kategoriji malih kampova i prepoznatu izvanrednu uslugu i visoke standarde kojeg, zajedno sa svojim zaposlenicima, ondje već godinama njegovi vlasnici, supružnici Biserka i Željko Komadina proslavili smo prigodnim druženjem u sklopu kojih su, uz čestitke, laureatima te nacionalne akcije uručeni prigodni pokloni TZ-a i Općine Dobrinj, napominje Latinović ističući i da je u Klimno pristiglo priznanje posredno zasluga svih koji ondje ustrajnim i samozatajnim djelovanjem pridonose razvijanju i napredovanju turističkog imidža te krčke destinacije. Sve u znaku velike obljetnice Obilježavanjem šilarskog turističkog jubileja, nastavlja direktor TZO Dobrinj, bit će prožeta sva događanja, i to već ona predsezonska koja će otvoriti tradicionalni, prvosvibanjski planinarsko-šetalački pohod znan pod nazivom "Hodit, ćakulat i Dobrinjštinu

MT


Aktualno upoznat" a za kojim će uslijediti i niz javnosti također već dobro poznatih sportsko-rekreativnih gastro događanja. Jedan od elemenata koji će nedvojbeno ići u prilog razvijanju i jačanju turizma ovog dijela otoka, ali i njegovoj promociji, leži i u činjenici da se slijedom odredbi Zakona o boravišnoj pristojbi iznos tog davanja u 2018. godini, s dosadašnjih 7, podiže na 8 kuna po noćenju, nastavlja Latinović napominjući da će zbog te novine proračunski prihodi TZ-a po prvi put premašiti iznos od 2 milijuna kuna. Ta činjenica, ostvare li se naše projekcije, pripomoći će nam još snažnijem i učinkovitijem promoviranju lokalne turističke ponude ali i obogaćenju sadržaja i programa manifestacija kojih će dogodine, u svim mjestima naše općine, biti podosta, napomenuo je Latinović uvjeren da će slijedom svega spomenutog iduća sezona na području Dobrinjštine biti i uspješna ali i, u najmanju ruku, posebna. Tome bi, zaključuje naš sugovornik, trebala pridonijeti realizacija nekih već godinama provođenih projekata, među ostalim i promocije četiriju dobrinjskih biciklističkih staza koje bi, a nakon što su nedavno popraćene odgovarajućim biciklističkim karatma, u 2018. konačno trebale biti predstavljene i prikladnom "terenskom signalizacijom".

Latinović nam je, osima podatka da je u 2017 na području Općine Dobrinj ostvareno 404.884 noćenja (5 posto više no lani) prenio i podatak da je s novih, ovog ljeta "u promet" uvedenih 320 turističkih postelja receptivni potencijal te otočne turističke destinacije narastao do respektabilnih 4.600 ležajeva. Na ovom području djeluje čak 135 kuća za odmor, a sveukupno "kućnu radinost" Dobrinjštine nosi naših sedamstotinjak iznajmljivača, pružatelja ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu, zaključuje direktor TU TZO Dobrinj. U novu sezonu – s novim sastavom Skupštine TZ-a Općinski načelnik Neven Komadina, u najavama turističke 2018. godine, nije propustio primjetiti i da će okrugla obljetnica šilarskog, pa tako i turizma Dobrinjštine biti obilježena u novom sastavu odnosno sazivu Skupštine TZO Dobrinj uz kojeg će, u redovnom "izbornom ciklusu", biti iznjedren i sastav novog Turističkog vijeća te lokalne turističke institucije. K tome, ne mogu ne primjetiti i da će godina pred nama biti obilježena i iznimno velikim, zahtjevnim, razvojno značajnim ali i financijski zahtjevnim radovima a koji će se, u sklopu na cijelom otoku Krku eu-

ropskim novcem obilno potpomognutog, netom započela "Projekta prikupljanja, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda na području otoka Krka" krenuti realizirati u svim našim priobalnim, a time i turističkim mjestima. Iako će, čak 74,3 milijuna kuna vrijedni zahvati u sklopu kojih se na području Šila, Klimna, Solina i Čižića sad kreće graditi 21 km novih gravitacijskih, te dodatnih 2,2 km tlačnih kanalizacijskih cjevovoda te čak 1.700 novih kućnih priključaka zasigurno utjecati na komoditet i svakodnevicu naših žitelja a zasigurno i na "tijek" našeg turizma, uvjeren sam da ćemo pojačanim trudom izvođača te uz nešto razumijevanja značaja tog projekta od samih mještana ipak uspješno odraditi i iduću, ali i nekoliko nadolezećih, radovima zahvaćenih turističke sezona, kaže Komadina. Ustvrdio je i da će realizacija tog projekta (unutar kojeg se, ističe načelnik, radovi neće izvoditi u posjetiteljima najnapučenijim, ljetnim mjesecima) otvoriti i omogućiti nov turistički razvoj infrastrukturnim zahvatima obuhvaćenih naselja koja će, obilježavajući spomenutu, 90-godišnjicu turizma, dobiti čvrste temlje razvijanja te gospodarske grane i u narednim desetljećima. MR

MT

11


Aktualno Ususret devedesetoj obljetnici organiziranog turizma u Šilu

ŠILO – „MORSKA“ VRATA DOBRINJA Od dvadeset naselja općine Dobrinj Šilo spada među novija, najmlađa mjesta. Smješteno je u Uvali Stipanja na sjeveroistočnoj obali otoka Krka, nasuprot Crikvenice, na geografskom položaju 45o 9´ sjevero ne širine i 14 40´ istočne dužine. Dobrinj je poput starih krčkih kaštela podignut na visokom brežuljku. Pogled mu u luku doseže od Crikvenice do Rijeke i otoka Cresa. Prvi put se Dobrinj spominje 1100. godine i glagoljskoj listini „slavnog“ Dragoslava, iz koje saznajemo da je u to doba bio crkveno, politički i administrativno organizirana jedinica sa kaptolom i crkvom svetog Stjepana. O udaljenosti Dobrinja od mora najbolje svjedoči narodna pjesma u stihovima: Dobrinj je bili grad, posrid je otoka.... Svojstveno je svakom naselju pa tako i Dobrinju da ima svrsishodnu vezu s morem. Blizina Šila i Crikvenice i njihovi prirodni uvjeti pridonijeli su da se upravo u Šilu ustali početna i završna točka morske putne veze Dobrinja s kopnom (Crikvenicom). Zemljopisni položaj Prostor općine Dobrinj graniči s općinama: Omišalj, Malinska – Dubašnica, Krk i Vrbnik. Sjeveroistočnu stranu omeđuje more Vinodolskog kanala od uvale Petrina na jugu do uvale Slivanska na sjevernom kraju. Između ovih krajnjih uvala smještena je najljepša velika uvala nazvana Stipanja. To je uvala koja je od davnine privlačila stanovnike svojeg zaleđa, kao i one s druge strane Vinodolskog kanala koji su sami odlučivali koliko će živjeti od mora, a koliko od zemlje i koliko im isti mogu pružiti za održavanje života. Uvalu Stipanja priroda je obdarila njenim oblikom i blagodatima mora i kopna. S istočne strane uvalu štiti od vjetrova i morskih valova uska kopnena izbočina dužine oko 800 metara sa stjenovitim vrhom dužine oko 500 metara i širine 50 metara. Pučki naziv ove

12

izbočine, koja završava rtom Šilo, je „Punta Šila“. Pored toponima „Punta Šila“ u uvali Stipanja postoje i manje uvalice svaka sa svojim specifičnim posebnostima. Prva uvalica na korjenu „Punta Šila“ je Tiha. Ovaj naziv nije slučajan već je plod njenih prirodnih osobina zaštite od nevremena i dobrog sidrišta za jedrenjake i jahte. Zatim slijedi uvalica Lokvišća koja svoj naziv nosi po nepropusnom zemljištu na kojem se pojilo stoku. Na žalu uvale Stipanja nalazi se velika lijepa pješčana plaža nazvana Pećine. Naziv ove uvalice asocira na pećine od kopa žutog pijeska (mela) koji je u tom lokalitetu kopan i odvožen kolima i brodovima za potrebe građevinarstva Uvalica zvana Portić po nazivu i obliku od davnine je izvrsno mjesto za ribarske čamce, te je kao takva postala zametak današnjeg Šila. Kada i kojim je povodom uvala Stipanja dobila svoje ime, nije nam poznato. Ova uvala je zvana i uvala svetog Stjepana, čemu je moglo poslužiti ime crkve svetog Stjepana u Dobrinju. Porijeklo imena Šilo Pojam šilo označava deblju iglu usađenu u drveno držalo. Šilo se ubraja u najstarije zanatske alate užara, remenara, postolara i drugih struka. S nazivom šilo imamo jednu vrstu ribe, zatim imena otočića, grebena, rtova i ime mjesta Šilo na otoku Krku. Svi ovi nazivi imaju simboliku šila kao alata. Navedeni nazivi, izuzevši naseljeni dio mjesta Šilo, svojim oblikom ili položajem asociraju na alat šilo. Iz toga se može postaviti pitanje; tko je i kada dao naselju ime Šilo, jer isto ne daje nikakvu predodžbu pojma šilo? Pravog odgovora na pitanje nemamo. Kako je poznato, često naselja imaju imena prema oblicima i vrsti zemljišta ili imenima stanovnika, zanatima i drugim poticajima. Oblik kopnenog istaka koji s istočne strane zaklanja uvalu Stipanja asocira na alat šilo. Starosjedioci na otočnoj i kopnenoj strani taj

dugački kopneni istak zovu „Punta Šila“. Dolazak stanovnika s kopna u uvalu Stipanja imao je smjer kretanja od istoka prema zapadu s ulazom za (iza) „Puntu Šila“. Zato i danas domicilno pučanstvo reče „za“ Šilo, ne upotrebljavajuć „u“, „va“ ili „na“ Šilo. Ako su naselju dali ime stanovnici koji su došli s kopna u uvalu Stipanja tada se može prihvatiti da je Šilo dobilo ime po šilu, odnosno po Punti Šila ili rtu Šilo. Osnivači naselja Prema usmenoj predaji potomaka obitelji Car, prva kućica sagrađena od kamena suhozida podignuta je na mjestu današnjeg Portića. To je bila kućica obitelji Car iz Crikvenice a služila je za boravak i kao spremište u doba radova na zemljištu i ribolovu. Prirodni uvjeti u uvali Stipanja i plodno zemljište u okolici ove uvale bili su privlačni i za domaće stanovništvo starog naselja Polje koje se je bavilo ratarstvom i stočarstvom prije nastanka naselja u uvali Stipanja. Ipak, „robinzoni“ koji su sagradili prve kuće u Šilu bili su iz Crikvenice. Car je prvi sagradio zidanu kuću na mjestu gdje je ranije imao kućicu od suhozida. U njegovom susjedstvu sagradio je kuću i Lončarić iz Selca. Kasnije je izgradila kuću na Brdu obitelj Jeličić. Prema usmenoj predaji pokojnog Branka Cara ova kuća je zanimljiva po njenom obilježju jer je na jednom njenom prozoru noću gorjela petrolejska svjetiljka za orjentaciju dolazećim brodovima u luku (porat). Kućevlasnik je za naknadu dobivao od brodara petrolej. U početnom razvitku naselja Šilo, pored ribarstva, važan činitelj bilo je zemljoradničko gospodarstvo koje su imali razvijeno starosjedioci iz susjednog naselja Polje. Novodošli stanovnici iz Crikvenice i Selca pribavili su za sebe znatne posjede zemljišta koja su imala utjecaj na promjenu djelatnosti stanovništva. U prikazu statistike Dobrinja iz 1780. godine ne spominje se Šilo, a u popisu stanovništva od


Aktualno 1880. godine Šilo je imalo 27 stanovnika. Pored Šila u tom razdoblju nije bilo na popisu još 5 naselja ali su njihovi stanovnici pripisivani u veća naselja. To se može zaključiti iz Matičnih knjiga rođenih i umrlih na području crkvene župe Dobrinj. Prateći rođene i umrle iz prvih obitelji Car i Lončarić nastanjenih u Šilu, nalazimo da su upisani u mjestu Polje. Branko Turčić piše da je Giorgio (Juraj) Car umro u Šilu 1812. godine i pokopan u Dobrinju. Prema podacima iz Matičnih knjiga rođenih i umrlih do 1832. godine sve promjene su vođene za mjesto Polje. Uvažavanjem ovdje iznesenih podataka može se prihvatiti da je hipotetski naselje Šilo nastalo početkom 19. stoljeća i da mu je ime podareno u drugom dijelu tog stoljeća. Iako se sredinom 18. stoljeća spominje osnivanje stajaće tunolovke u Šilu, tek je 19. stoljeće iznjedrilo ovo dvadeseto naselje na području Dobrinja. Međutim, prema kućnim brojevima broj 2 i broj 3 obitelji Car i Lončarić šezdesetih godina 19. stoljeća još se uvijek vode pod mjesto Polje. Prema tome, može se pretpostaviti da je novonastalo naselje iz početka 19. stoljeća dobilo svoje zvanično ime Šilo tek popisom stanovništva 1880. godine. Spletom prirodnih uvjeta i demografskih kretanja u 19. stoljeću Dobrinj je razvojem komplementarnih djelatnosti na moru i na kopnu, na prometnom putu prema Crikvenici iskoristio prednosti koje mu je pružalo more. Gospodarski preporod Šila u 20. stoljeću Razvoj i napredak Šila koje je koncem 19. stoljeća imalo 77 stanovnika pokazuje da je u zadnjih 30 godina tog stoljeća porast stanovnika bio za oko deset puta veći od prosječnog povećanja broja stanovnika na Dobrinjštini. Tome su najviše pridonijeli prirodni uvjeti kao što su: prirodno bogatstvo, prometne veze između otoka i kopna, cestovna i morska povezanost Dobrinja i Crikvenice i klimatske povoljnosti. Iz navedenih okolnosti na prijelazu između dva stoljeća u Šilu je bilo smješteno na vezu (prema

fotografijama) devet drvenih brodova za prijevoz žutog pijeska (mela), drva i druge robe uzduž hrvatskog primorja. Početkom 1905. godine u Polju iznad Šila osnovano je prvo „Krčko parobrodarsko društvo“, te je Šilo postalo „kolijevka krčkog brodarstva“. Osnivanje tog društva u Šilu i uspostavljanje brodske veze s kopnom bilo je veliki doprinos razvoju gospodarstva na Dobrinjštini, Crikvenici i njezinoj okolici. Uspostavljanje stalne brodske veze između Šila i kopna (za Crikvenicu i Sušak) i veliki morski promet teretnih jedrenjaka obilježili su Šilo kao važnu putničko-teretnu luku (porat) Dobrinja i okolice. Drugu veliku promjenu u životu šilara uveo je turizam. Njegovi su korjeni ugostiteljska djelatnost vezana za lokalitet Portić s gostionicom „Gašpar Car“. Veći poticaj razvoju turizma pružilo je osnivanje dioničkog društva 1928. godine koje se zvalo „Morsko klimatičko kupalištno društvo u Šilu“. Osnovano društvo izgradilo je na lokalitetu Lokvišća cisternu za vodu, okrugli zidani gat u moru za sunčanje i kabine za presvlačenje gostiju. Tada su kupači prevoženi u čamcima s jedrima (gucima) od Portića do Lokvišća što je gostima prestavljalo poseban ugođaj. Do znatnog povećanja ugostiteljske ponude došlo je 1937. godine kad je Josip Kirinčić iz Svetog Vida izgradio na na lokalitetu Pećine veću kuću s 14 soba i velikim salonom u prizemlju. Istovremeno je izgradio pristup do mora i potpornim zidom odvojio razinu ceste od morske plaže. Otvorenjem gostione „Pećine“ s pansionskom ponudom 1937. godine Šilo je dobilo novu kupališnu zonu s ugostiteljskom uslugom i turistički polet. S ukupno šest gostiona pružalo je bogatu ponudu, koja je pored stalnih gostiju privlačila velik broj posjetitelja iz Crikvenice. Populariziranjem ugostiteljske ponude gostiona „Pećine“ i „Gašpar Car“ putem fotografija i privatnih prospekata izvan državnih granica povećan je interes gostiju za boravak u Šilu. Nažalost, početkom Drugog svjetskog rata zaustavljene

su sve turističke aktivnosti. Treći stoljetni događaj zbio se sredinom dvadesetog stoljeća, točnije 1959. godine kada je prvim trajektom na Jadranu otvorena prva trajektna veza na našoj obali za prijevoz vozila i putnika između Crikvenice i Šila. Odmah nakon trajektne veze uspostavljena je autobusna linija između Rijeke i Krka. Aautobusi su svraćali u Punat i sva mjesta na tom putu od Šila do Krka. Trajektna i autobusna veza bili su poticaj za razvitak Šila i čitavog otoka. Posebno treba navesti da je već tada Šilo imalo poštanski ured, asfaltirane prometnice i električnu struju. Jedan od pokazatelja razvitka u tim prelomnim godinama je povećanje broja stanovništva koje se za pola stoljeća povećalo više od dva puta i postiglo brojku sa 172 stanovnika. U drgoj polovini 20. toljeća ne zaustavlja se započeti preporod iz prvog dijela stoljeća već se intenzivira osnivanjem poduzeća „TIHA“ 1961. godine. To poduzeće je od djelatnosti eksploatacije žutog pijeska i kopa morskog pijeska preraslo u građevinsko poduzeće koje je 1987. godine proširilo svoju aktivnost i na ugostiteljsko-turističku djelatnost. Veličinu i značaj preporoda Šila u 20. stoljeću najbolje oslikavaju podaci o kretanju broja stanovnika i stambenih objekata. Početkom Drugog svjetskog rata Šilo je imalo oko 150 stanovnika i 42 stambene kuće. Do 2001. godine broj stanovnika povećan je na 381 ili 2,5 puta a broj stambenih objekata na 434 (uključivši vikendice) ili za 10,5 puta. Sažimajući preporod Šila u 20. stoljeću, uočljivo je da je razvitak istog od dominantne važnosti za općinu Dobrinj jer je u tom mjestu čvorište gospodarske, prometne i pomorske aktivnosti. Dobrinj sa svojim razgranatim cestama povezuje Šilo s cijelim otokom i šire, a Šilo na svojstven način povezuje Dobrinj morskim putem sa cijelim svijetom. Zbog tih međusobnih sveza nije pretjerano metaforički Šilo nazvati „Morska vrata Dobrinja“. Rijeka, kolovoz 2017. godine Dr. sc. Josip Kirinčić

13


Turizam Šesto izdanje Dana otvorenih vrata obiteljskog smještaja

RURALNI TURIZAM REVITALIZIRAO ZAMRLA SELA DOBRINJŠTINE Turistička zajednica i Općina Dobrinj i ove su godine, na koncu još jedne, više no uspješne turističke sezone (u kojoj je na području Dobrinjštine po prvi put premašena "magična" brojka od 400 tisuća ostvarenih noćenja) nastavile uhodanu i hvalevrijednu praksu priređivanja "Dana otvorenih vrata obiteljskog smještaja Općine Dobrinj". Događanje koje je posljednjeg vikenda u listopadu doživjelo svoje šesto izdanje za glavni je cilj imalo prezentaciju postignuća uspješnih pružatelja usluge turističkog smještaja a sve, kako nam je objasnio direktor TU TZO Dobrinj Boris Latinović, s nakanom upoznavanja javnosti s primjerima "dobre domaćinske prakse". Drugim rječima, cilj koji smo i ove godine tim događanjem pred sebe stavili ogleda se u omogućavanju svim zainteresiranima za obogaćivanje i kvalitativno unapređivanje svojih "iznajmljivačkih aktivnosti" da u neposrednom kontaktu sa svojim najiskusnijim kolegama, uspješnim pružateljima takve vrste usluge dođu do saznanja o mogućnostima i načinima podizanja djelatnosti kojom se i sami bave na "višu razinu". Akciju su, kao suorganizatori i partneri TZ-a i Općine, i ove godine podržali članovi više doma-

14

Pored razgleda kuća i okućnica ali i mogućnosti neformalnog razgovora s domaćinima, posjetitelji šestog izdanja Dana otvorenih vrata imali su priliku stupiti i u kontakt s predstavnicima različitih tvrtki specijaliziranih za pružanje usluga opremanja smještaja, agencijama okrenutih marketingu i prodaji kapaciteta kao i s predstvnicima bankarskih kuća koje kreditiraju iznajmljivačka ulaganja. Spomenimo i da je u samoj završnici tog uvijek dobro posjećenog događanja u konobi "Mala sten" u Čižićima upriličeno prigodno druženje organizatora, domaćina i posjetitelja tog cjelodnevnog događanja u sklopu kojeg su se načelnik i direktor TZ-a osvrnuli na dobrinjsko "turističko danas" ali i predstavili neke od s tim segmentom gospodarskih aktivnosti povezanih razvojnih planova. Okupljeni su imali priliku poslušati i zanimljivo predavanje o internet marketingu. ćinstava unutar čijih su se objekata mogli razgledati primjeri svega onoga čemu promotori turističke svakodnevice Dobrinjštine teže. Svim zainteresiranim iznajmljivačima, kao i onim koji to tek kane postati, vrata svojih i više no dojmljivo uređenih "ruralnih kuća

za odmor" ovog su puta otvorile obitelji Starčević (u Dobrinju) i Ilijić (u Svetom Vid Dobrinjskom) koji su predstavili adute svojih četirima zvjezdicama kategoriziranih kuća za odmor. Otvorena su bila i vrata s pet zvjezdica kategorizirane seoske kuće u vlasništvu obitelji Saftić u Županjama kao i trima zvjezdicama "markirane" kamene kuće za odmor obitelji Fugošić, u Polju, nastavlja Latinović. Vrata svih domaćinstava posjetiteljima su bila otvorena tijekom cijelog dana trajanja tog sad već tradicionalnog događanja, jednako kao što su i njihovi vlasnici, ujedno i domaćini ove manifestcije, tog dana na raspolaganju spremno stajali svima koji su na njihovim primjerima i iskustvima željeli saznati pokoju dodatnu informaciju o njihovim iskustvima u uređenju i opremanju takvih objekata, načinima i kanalima njihova oglašavanja i prodaje kapaciteta jednako kao i financiranju odnosno kreditnom praćenju takvih ulaganja, objasnio nam je direktor dobrinjskog TZ-a. Čelnik TU TZO Dobrinj te ujedno i glavni organizator Dana otvorenih vrata obiteljskog smještaja nije propustio primjetiti i da nastavak rasta tog segmenta turističke ponude Dobrinjštine, osim u povećanju ostvarenih noćenja, potvrđuje i podatak da je u netom zaključenu turističku sezonu Dobrinjština ušla s čak 300 novih postelja, uglavnom u viskokvalitetnim i jednako tako kategoriziranim ruralnim kućama za odmor. Veseli nas spoznaja da je glavnina novih postelja locirana u obnovljenim, revitaliziranim objektima koje su njihovi vlasnici stavili "u pogon" spriječivši njihovo dealjnje propadanje i devastaciju. Drugim rječima, a što je za ukupnu sliku Dobrinjštine izuzetno bitno, rast i jačanje našeg receptivnog potencijala uglavnom dugujemo


Turizam Damir Starčević iz Rijeke koji je, nakon više godina bavljenja turizmom u jednom drugom krčkom mjestu ovog ljeta u funkciju stavio i svoju, u ovoj prigodi "otvorenu" kuću (smještenu za samom rubu povijesne jezgre Dobrinja) rekao je da se akciji priključio s ciljem doprinosa širenju trenda obnove, uređenja i turističkog (pre)namijenjivanja takvih objekata. Prije više godina kupio sam derutnu i gotovo potpuno ruiniranu kuću koju, pokazuje se, nakon temljitog preuređenja sad nedvojbeno imam kome ponuditi. Potražnja za ovim oblikom smještaja je velika, gosti su "natprosječne" platežne moći i skloni boravku i u vansezonskom djelu godine što je golem potencijal za ovaj kraj, kaže Starčević naglašavajući da je njegov domaćinski ulazak u ovogodišnju akciju dobrinjskog TZ-a motiviran i nastojanjem da se brojni drugi napušteni ili zapušteni objekti u njegovu širem susjedstvu revitaliziraju s istim ciljem. Tek kad cijelo mjesto oživi i poprimi obličje privlačnog, turističkog gradića i mi, koji se već danas bavimo ovom djelatnošću, moći ćemo u potpunosti kapitalizirati potencijale svojih objekata kao i destinacija u kojima se nalaze, zaključio je naš sugovornik ocjenivši da stoga nikog tko u njegovu susjedstvu postupa poput njega ne gleda kao konkurenciju, već partnera. Isto nam je rekao i Dejan Ilijić koji je u nasljeđenoj kući u Svetom Vidu, pred početak ovog ljeta, zgotovio nemalo ulaganje njegova pretvaranja u pravi mali seoski ljetnikovac. - Radi se punom parom, ovakvi objekti se traže i pune, bez obzira na udaljenost od mora odnosno glavnih cestovnih pravaca, kaže Ilijić ustvrdivši da je mir, tišina i dislociranost od središta turističke vreve ovakvim objektima prednost, a nikako manjkavost.

sveprisutnim primjerima obnove već postojećih, starih seoskih kuća a tek manjim djelom i izgradnji novih, zaključuje Latinović dodavši da je osim tom, više no zadovoljan i spoznajom da se čak i kad se u naseljima tog dijela otoka grade novi objekti oni gotovo pa u pravilu oblikuju tako da tipologijom odg ovaraju autohtonom g raditeljskom naslijeđu, čime se, kaže Latinović, čuva izvorni ugođaj samih mjesta. Slične nam je dojmove prenio i dobrinjski općinski načelnik Neven Komadina koji je ponovio svoju često iznošenu tvrdnju da lokalna uprava različitim mjerama, posebice ulaganjima u infrastrukturu ali i oslobađanja obveza plaćanja komunalnih davanja, aktivno pridonosi stvaranju preduvjeta daljnjeg nastvaka razvoja turizma Dobrinjštine. - Dostignutu široku, čvrstu i respekta vrijednu "iznajmljivačku bazu", osim zbog rada i truda naših pružatelja smještajnih usluga, možemo zahvaliti i učincima danas još

uvijek sveprisutnih komunalnih odnosno infrastrukturnih ulaganja, posebice onih kojima je vodovodna, kanalizacijska ali i cestovna odnosno energetska infrastruktura dovedena do svih naselja naše općine. Dobrinjštinu nastavljamo profilirati kao destinaciju prepoznatljivog, visokokvalitetnog turizma koji se odvija u očuvanim, uređenim i autohtonim otočnim ozračjem obojanim mjestima, a kad tome pridodamo i komponentu zdravstvenog turizma koji će se u budućnosti razviti u i oko liječilišnog kompleksa Meline, uvjeren sam da imamo sjajnu turističku budućnost, ocjenjuje Komadina. Baš kao i direktor TZ-a, ni načelnik nije previdio "revitalizacijske učinke" ovakvog oblika turističkih aktivnosti koje, naglašava prvi čovjek izvršne vlasti Općine Dobrinj, mnogim mladim ljudima omogućavaju ostanak kod kuće te osiguranje egzistencije ali i pridonošenje boljitku cjelokupne zajednice. MR

15


Turizam

NAGRAĐENA VJERNOST DUGOGODIŠNJIH GOSTIJU ČIŽIĆA, POLJA I ŠILA Ove godine evidentirali smo veći broj slučajeva u kojima su gosti u privatnom smještaju ostvarili okruglu godišnjicu svojih dolazaka u turističke destinacije na području naše općine. Ne treba nas to posebno čuditi kada znamo da je najrazvijeniji oblik smještaja kod nas upravo privatni smještaj i u tom vidu smještaja gosti se najbolje osjećaju, reklo bi se „kao doma“, te se velika većina njih često odluči na povratak kod istih domaćina, privatnih iznajmljivača. Godine 2008. gospođa Loredana Palanchini i gospodin Gilberto Balboni prvi su put došli u Čižiće i zaljubili se u ovu turističku destinaciju. Ovi talijanski gosti dolaze iz mjesta Vigarano Mainarda, blizu Ferare i na pedesetak km udaljenosti od Bologne, iz regije koju je prije pet godina (2012.) potresao katastrofalni potres. Iako su ranijih godina posjećivali hrvatsku obalu i razne hrvatske otoke i već ljetovali na Rabu, Cresu, Malom Lošinju, pa čak i na Krku, u Jurandvoru - kako sami kažu, nigdje im nije bilo tako lijepo kao u Čižićima i zato su ostali vjerni gosti kako destinacije, tako i svojih domaćina, obitelji Turčić. Svake godine provedu jedanaest dana

uvijek u istom apartmanu, u istom terminu, dođu ponedjeljkom i odu petkom rano ujutro. Zadovoljni su mirnoćom koja vlada Čižićima osobito u noćnim satima, što osigurava toliko potreban miran san i odmor. Kao posebne atrakcije naše destinacije ističu lijepu i očuvanu prirodu, toplo more i uređene plaže, dobru gastronomiju (šurlice u Čižićima i ribe u Klimnu), ljubaznost domaćina, čistoću i ugodan ambijent apartmana, osobito prekrasnu te-

rasu za sunčanje s pogledom na čitavu uvalu Soline, a ponekad i na neku boćarsku utakmicu... Uoči blagdana Stipanje, ukazala se prilika da se nagradi vjernost ovih dugogodišnjih gostiju Čižića, pa je direktor TZO Dobrinj Boris Latinović posjetio goste i njihove domaćine, kratko se zadržao u razgovoru sa njima i tom prilikom uručio simboličan poklon - uokvirenu fotografiju Dobrinja sa stare razglednice s početka XX. stoljeća, uz neizostavan buketić ljubičastog suhog cvijeća sa Melina za gospođu. Loredana i Gilberto su bili vidno ganuti pruženom pažnjom i sa zahvalnošću su primili poklon za njihovih prvih deset godina i izrazili nadu da će im zdravlje dozvoliti da još dugo godina mogu dolaziti u Čižiće u kojima se uvijek osjećaju kao kod svoje kuće. Obitelj Aneliese i Ernst Fink ljetuju u Polju kod obitelji Saftić već 20 godina, te su i oni nagrađeni prigodnom slikom. Ovi gosti dolaze zajedno u grupi sa još dvije obitelji od kojih smo već lani jednu obitelj nagradili za 30-godišnju, a drugu obitelj za 40-godišnju vjernost svojim domaćinima u Polju.

16


Turizam Kamp Borča u Šilu sa dugogodišnjom tradicijom poslovanja, u vlasništvu obitelji Dunato, nagradio je vjernost svojih gostiju pripremom prigodne zakuske, a direktor TZO Dobrinj uručio je slike Šila kao poklon za 10godišnju vjernost obitelji Holler, za 15-godišnju vjernost obiteljima Christof, Friedl i Mitterbach, te za 30-godišnju vjernost obiteljima Steg i Burgstaller, što je kod dugogodišnjih gostiju kampa izazvalo pozitivne emocije, kod većine radost, veselje i zahvalnost, a kod nekih čak i suze radosnice.

skromnim poklonima ali u maniri odličnih domaćina, obilježavaju jubileji vrijedni naše pažnje, gradeći pritom lojalnost posjetitelja ne samo prema svojim domaćinima u privatnom smještaju, nego i prema

Općini Dobrinj, otoku Krku i Hrvatskoj. Ivančica Dunato Boris Latinović Marino Turčić

Svakako je za pohvaliti brigu i pažnju TZO Dobrinj poklonjenu našim dugogodišnjim gostima, kao i način na koji se simbolično,

Vrijedno priznanje našoj mladoj sumještanki

HANKA HUSKANOVIĆ IZ SVETOG VIDA NAJBOLJA JE RECEPCIONERKA VALAMAR RIVIJERE Poznata je i često citirana tvrdnja da je čovjek ključ uspjeha u turizmu. I ne samo u turističkom segmentu, na kojem počiva veliki dio razvitka i opstojnosti naše županije, pa time i otoka Krka. A da lijepa riječ, uz popratni osmijeh otvara sva vrata, te pronalazi put do najskrovitijih labirinta srca, također je od davnine znana i potvrđena teza. Na tradicionalnom godišnjem skupu zaposlenika Valamar Rivijere u Poreču dodijeljene su nagrade i priznanja zaslužnima. Naime, Valamar na godišnjoj razini okuplja i nagrađuje zaposlenike i timove koji su ostvarili izniman uspjeh i rezultate te zaposlenike koji su u Valamaru od deset pa do čak četrdeset i pet godina. Jedna od trideset (pa i više) nagrada u nekoliko kategorija stigla je i u našu općinu. U kategoriji „recepcionera godine“ na razini Valamara, titulu je ponijela Hanka Huskanović iz Svetog Vida dob-

rinjskog. -Nisam niti sanjala, razmišljala o ovome a kamoli da bih očekivala nagradu. Kad sam čula za nominaciju, ostala sam doslovce bez teksta – prenijela nam je svoje dojmove „naj recepcionerka“ Valamara, koja svoj šarm, ali i poslovnu taktiku i energiju prenosi gostima i zaposlenicima krčkog „Camping Resorta“. Svoj posao, kaže, ne bi mijenjala ni za što. U poslu je pronašla sebe, a težeći ka profesionalnosti, kao i osobnom miru, punjenje baterija i relaksaciju na gotovo dnevnoj bazi pronalazi u prirodi kraja u kojem živi. Ova joj je nagrada, za koju i dalje misli da je samo sanjala da ju je dobila, poticaj za daljni razvitak na profesionalnom, ali i osobnom planu. Jer, zaključuje mlada recepcionerka, ako nismo zadovoljni sobom, ne možemo dati svoj maksimum ni onima oko sebe. A to

je ono što Hanka Huskanović smatra jednom od svojih životnih opcija i vrednota. Gordana Gržetić Foto: Valamar Rivijera

17


Prigodno Deseta „ Otočna rožica“

VRT STOSTRUKO VRATI ONO ŠTO ULOŽIŠ U NJEGA Općini i Turističkoj zajednici Općine Dobrinj pripala je čast ugošćavanja završne svečanosti dodjele nagrada i priznanja za najljepše vrtove i balkone u sklopu desetog, jubilarnog izdanja "Otočne rožice". U dobrinjskom je Domu prigodna svečanost okupila je ponajbolje otočne vrtlare i vrtlarice, laureate akcije koju već cijelo jedno desetljeće uspješno organizira i u djelo provodi Turistička zajednica otoka Krka. Završnica te umnogome posebne manifestacije koja ustrajno potiče i promiče oplemenjivanje te promišljeno i održivo "interveniranje" otočana u ljepotu i prirodni sklad prostora u kojem žive i ovog je puta održana uoči blagdana sv. Franje Asiškog, zaštitnika prirode s tim da je, suprotno prvotnom planu domaćina koji su se svačanost nadali upriličiti u tematici okupljanja i više no prikladnom ambijentu uvijek šarenog i cvjetnog dobrinjskog parka Jardin, zbog kišnog vremena svečanost morala biti preseljena pod krov društvenog prostora u njegovu susjedstvu. Nagrade najboljima i ovog su puta, u društvu domaćina "cvjetne fešte", dobrinjskog načelnika Nevena Komadine uručivali Majda Šale i Anton Bolonić, direktorica i

18

zamjenik predsjednika TZO Krka jednako kao i mr.sc. Dobrila Kraljić, predsjednica sedmeročlane stručne ocjenjivačke komisije koja je tijekom ljeta imala pune ruke posla u obilaženju, ocjenjivanju i uspoređivanju hortikulturalnih postignuća otočanki i otočana prijavljenih u tu, sad već tradicionalnu akciju. Na koncu, najboljim i najskladnijim "klasičnim vrtom", u jakoj konkurenciji dojmljivih hortiklulturnih ostvarenja, proglašen je onaj Vlaste Mijić iz Svetog Ivana dobrinjskog. Drugo mjesto u istoj kategoriji pripalo je pak Slavku Afriću iz Pinezića dok je treće mjesto svojim vrtlarskim umijećem zaslužila također stanovnica općine domaćina ovogodišnje završne svečanosti "Otočne rožice" - Marica Lončarić iz Šila. Obraćajući se svojim nagrađenim sumještankama, stanovnicama mjesta Općine Dobrinj čiji žitelji tradicionalno (ali i s dobrim razlogom) "dobro prolaze" u ovoj akciji, dobrinjski načel-

nik Neven Komadina ustvrdio je da uspjeh spomenutih dviju laureatkinja, ali i dosezi svih onih ovog puta nenagrađenih ljubitelja i pobornika hortikulturalnog oplemenjivanja prostora u kojemu stanovnici tog djela otoka Krka žive, zorno pokazuju koliko se svi ondje trude u nastojanjima uljepšanja prostora koji ih okružuje. - Dobrinj je, sam po sebi, zelena oaza ovog otoka koju i u onom njegovu prirodnom djelu karakterizira neupitno bogatstvo i raznolikost njegova biljnog svijeta. Činjenica da na ovom području imamo i jedno od rijetkih prašumskih područja, da se možemo pohvaliti nizom rijetkih biljnih vrsta, čak i autohtonih koje rastu samo na našem području samo je jedan dio priče dok onaj drugi čini "nadgradnja" koju u tom smislu čine i donode naši vrijedni vrtlariamateri, jednako kao i naši, u prethodnim godinama u sklopu ove akcije također nagrađivani komunalci koji skrbe o javnim i zelenim površinama a koje su nam također na ponos, ocjenjuje Komadina. Na području Dobrinjštine, u smislu turističkog smještaja, apsolutno dominira kućna radinost pa stoga ni ne čudi svijest brojnih iznajmljivača da je osim ulaganja u smještajni dio, za ugodu i zadovoljstvo posjetitelja jednako bitna i razina uređenosti okoliša samih objekata. Stoga i ne čudi da je, obzirom na rasprostranjenost takvih objekata i sadržaja, i brojnost odnosno raširenost iznimno lijepo, skladno i oku ugodno uređenih okućnica i vrtova zapravo danas postala jednim od uočljivijih obilježja našeg kraja koji, ustvrdio je načelnik, time postaje prepoznatom i kvalitetnom tursitičkom destinacijom. Ustrajan, svakodnevni rad i trud brojnih stalnih ali i


Prigodno onih povremenih stanovnica i stanovnika svih naših naselja obvezuje pa tako i mi, s razine lokalne uprave, nastojimo pratiti i "dopunjavati" učinke njihova djelovanja radom i zalaganjem naših "komunalaca" - djelatnika KD "Komun" ali i njihovih suradnika iz krčke tvrtke "Lumin". Zajedničkim radom na javnim površinama i oni nedvojbeno potiču naše žitelje da se istim nakanama i ciljevima posvete i na vlastitom, privatnom zemljištu. Zajednički, sinergijski trud javnog i privatmnog sektora odnosno lokalnih komunalaca i brojnih vlasnika i vlasnica vrtova, terasa i balkona, očito, daje rezultata pa se, napominje načelnik Općine Dobrinj, danas jednako bogate, skladne, šarene i održavane primjere takvih aktivnosti na tom djelu otoka u gotovoj jednakoj mjeri može vidjeti i u obalnim, tursitičkim središtima Dobrinjštine ali jednako tako i u onim manjim, od turističke vreve udaljenijim naseljima. U selima unutar kojih iz godine u godinu nastaje sve veći broj dojmljivih ruralnih odnosno seoskih vila svoj "kutak rajskog vrta" tako pronalaze čak i oni najzahtjevniji, platežno "najpotentniji" gosti iz svih djelova svijeta. U tom svjetlu, zaključio je Komadina, vesele nagrade i priznanja koje su i ovom prilikom zasluženo osvojile naše vrijedne sumještanke vrtlarska ostvarenja kojih, nedvojbeno, na isto potiču i obvezuju i lokalnu upravu, ali i tijela TZ-a te nešeg Komuna.

Spomenimo i da je u kategoriji održivih vrtova najuspjelijim i najdopadljivijim u ovoj prigodi bila proglašena okućnica Gordana Helingera iz Punta, za čijim je mediteranskim vrtom nagrađen i onaj Marka Anića iz Vrbnika te trećeplasirane Meri Gršković, također iz Vrbnika. Najljepšim i najšarenijim balkonom proglašen je pak onaj vrbničke konobe "Luce". Druga nagrada pripala je Silvani Gržetić Goić iz Njivica, a ona za treće mjesto u "balkonskoterasnoj" kategoriji Vrbenki Vjeri Hodanić. "Dobrinjska Zagrepčanka", gđa. Vlasta Mijić, vlasnica najljpšeg i najskladnijeg vrta na otoku Krku u 2017. godini otkrila nam je da se tajna njena i uspjeha ostalih članova njene obitelji (koji također sudjeluju u uređenju i obogaćivanju hortitkulturanog sklada vrta njihove kuće) ponajprije ogleda u ljubavi prema onome što čine. - Ako volite ono što radite, onda se to uvijek vidi i osjeti, a nakon obitelji, vrt je moja najveća ljubav i preokupacija, ističe lauretakinja ovogodišnje Otočne rožice otkrivši nam i da je njen prvonagrađeni vrt plod 17godišnjeg rada i truda. Kad smo kupili ovu kuću bila je to tek ruševina u šumi, a radom, trudom i nemalim ulaganjima uspjeli smo je pretvoriti u zelenu i cvjetnu oazu u kojoj s jednakim guštom danas uživamo i mi, ali i naši ljetni gosti, ustvrdila je gđa. Mijić napomenuvši da u toj kući danas živi tijekom cijele godine. Stoga se i svojim vrtom ondje bavi 365 dana u godini. A da je vrtlarstvo ponaj-

prije rad "za svoj gušt" potvrdila nam je i ona druga, u ovogodišnjoj akciji također nagrađena stanovnica Dobrinjštine - gđa. Marica Lončarić. Iako je turizam oduvijek moj glavni "fah" pa tako i kuća čiji je vrt nagrađen dobrim djelom služi za pružanje smještajnih usluga, vrt kojeg sam ondje odnjegovala ponajprije je plod onog što sam činila za sebe, napominje dobitnica treće nagrade u kategoriji najljepših klasičnih vrtova. Volim da mi je kuća uredna, a jednako tako ne mogu zamisliti ni da mi vrt nije sređen, nastvlja gđa. Lončarić dodavši da je vesele i pozitivne reakcije njenih gostiju koji, kaže, također uvijek iznova primjećuju i hvale okoliš kuće u kojoj su smješeteni. To ili imaš u sebi, ili nemaš, a meni je to nešto bez čega ne bih mogla živjeti i to unatoč činjenici da vrtovi ove razine uređenosti zahtjevaju i silno vrijeme, i rad, ali i nemala financijska sredstva. Posla oko cvijeća uvijek ima ali ja to jednostavno volim i na neki mi se način sve uloženo u vrt uvijek vraćalo, zaključila je napomenuvši da je netom osvojena nagrada tek neočekivana "nadgradnja" sreće i zadovoljstva koje joj taj vrt svakodnevno pruža, hraneći je srećom, spokojem i zadovoljstvom! MR

19


Prigodno Djevojčica šampionskog duha – dvostruka pobjeda dvanaestgodišnje Ivane Galante iz Sužana

NADJAČALA I TEŠKU BOLEST I VESLAČKU KONKURENCIJU Postati državnim prvakom, i to već s dvanaest godina u tjelesno iznimno zahtjevnom sportu kao što je veslanje iznimno je postignuće. A kad, kao sitna ali i očito i vrlo "žilava" djevojka Ivana Galante to postignete unatoč višegodišnjoj borbi s teškom bolešću kao što je akutna leukemija, onda je to u najmanju ruku divljenja vrijedno ostvarenje i rezultat koji iznenađuje sve osim nje same, ali i svih onih koji je, kao njen trener dr. Dean Girotto, dobro poznaju kao "djevojčicu šampionskog duha". Ivana je ovog ljeta, u paru sa svojom klupskom kolegicom, treba reći i ništa manje uspješnom partnericom Krčankom Paolom Jurešić osvojila zlato i naslov državne prvakinje u dvojcu na pariće, u kategoriji mlađih kadetkinja. Sa samozatajnom šampionkom Ivanom, inače stanovnicom Sužana, malog mjesta na području Općine Dobrinj našli smo se pred početak jednog od njenih brojnih, u ovom djelu godine svakodnevnih treninga koje članovi jedinog otočnog veslačkog kluba, omišaljskog "Glagoljaša" (čija je i Galante članica) odrađuju u zaklonjenoj omišaljskoj uvali Pesja. Između nezobilaznog zagrijavanja i njena isplovljavanja na more veslačku smo državnu prvakinju uspjeli "uhvatiti" taman toliko da nam se, u društvu svog trenera a ujedno i predsjednika te osnivača tog sad već iznimno trofejnog otočnog sportskog kolektiva, predstavi. - Veslanjem se bavim već četiri godine i to je sport u koji sam se zaljubila odmah na prvu, već nakon prvih treninga, kaže nam u dahu naša dvanaestogodišnja sugovornica koja se, kao i njene brojne vršnjakinje, prije hvatanja vesala okušala i u brojnim drugim tipično djevojačkim sportskim zanimacijama - gimnastici, ritmici

20

ali i folkloru. Kod kuće mi je nekako bilo dosadno i tražila sam sport kojim bih se bavila. Mama mi je 2014. zapravo "pronašla" ovaj klub i predložila da pokušam. Tako smo i napravile, ona me jednog dana dovezla ovdje, upoznala sam trenera i moje brojne vršnjake s kojima sam svima odmah "kliknula" i osjetila da je ovo ono što sam tražila, kaže naša sugovornica napominjući i da je odluka da se ozbiljno uhvati veslanja vrlo brzo rezultirala odustajanjem od većine drugih, dotadašnjih zanimacija. Za njih tad više jednostavno nije bilo vremena. Jedino čega se nisam ostavila jest folklor, nastavlja Ivana koja odgovarajući na naše pitanje kako se postaje državnim prvakom kaže - radom, radom i ... radom. Uz mnogo ustrajnog treniranja ali i uvjeravanja sebe same da nešto možeš postići uistinu se postaje pobjednikom. To znam jer sam se uvjerila na vlastitoj koži, kaže naoko krhka bodulska veslačica priznajući da joj "na ruku" u nje-

nom veslačkom izrastanju nije išla bolest s kojom se morala nositi dobar dio svog života. Moja bolest me nije pokolebala u bavljenju sportom već mi je, naprotiv, bila jedan od motiva za još ozbiljnije bavljenje sportom koji jest naporan ali i neizmjerno lijep, kaže mlada Glaogoljašica koju je, kao i mnoge druge uspješne omišaljske veslačke aseve, tim sportom "zarazio" ali i natjecatljski oblikovao čelnik tog kluba, dr. Girotto. Inače neurokirurg, spomenuti kaže nam nije imao problema niti rezerve s uključivanjem male Dobrinjke u rad toga sportskog kolektiva u okolnostima u kojima se, priznaje i sam, većina njegovih kolega iz drugih sportova na sličan potez možda i nebi usudila. Ivana je uvijek znala što i koliko može ali je jednako tako uvijek pokazivala želju za radom i sportskim napredovanjem koja ju je, u paru s Paolom Jurešić, dovela do naslova držvane prvakinje, napominje alfa i omega omišaljskih veslača. Najmanje četiri treninga tjedno, u natjecateljskom djelu godine i svkodnevni rad i to u svim vremenskim uvjetima nisu mala niti jednostavna "stvar" posebno uzme li se u obzir činjenica da treninzi uzimaju sat i pol do dva, a mnogima koji poput Ivane dolaze iz drugih mjesta s otoka Krka, i više, ustvrdio je Girotto zadovoljan što je Glagoljaš u punini smisla te riječi izrastao u pravi sveotočni sportski klub. Naše su natjecateljske sezone zapravo vrlo duge, kreću od rane jeseni (kad se uglavnom odvijaju natjecanja na veslačkim simulatorima te u duatlonima - kombinacijama veslanja i trčanja) i traju do ljeta iduće godine. Proljetni dio godine podrazumijeva izlaske na more odnosno vodu kad zaredaju kup natjecanja u kojima sudjelujemo sukladno prethodno izrađenom planu, odnosno


Prigodno Omišljane je na početkom ljeta u Zagrebu održanom državnom kadetskom i juniorskom prvenstvu predstvljalo njihovih 9 posada. Osim državnih prvakinja Ivane Galante i njene partnerice Paole Jurešić, kao i Lare Nenadić, razlog za ponos i zadovoljstvo imali su i mnogi njihovi klupski kolege. - Na Prvenstvu smo imali još četiri ekipe koje su se plasirale u veliko finale odnosno među šest najboljih u svojim starosnim kategorijama, ističe čelnik "Glagoljaša" dodavši da je Mihael Girotto osvojio peto mjesto u kategoriji juniora, Leon Kreso šesto mjesto u konkurenciji mlađih kadeta, jednako kao i Anđela Milanković koja je isto ostvarenje upisala u kategoriji mlađih kadetkinja, te Lana Saletović - u konkurenciji kadetkinja. Karla Cetina osvojila je pak 8. mjesto među mlađim kadetkinjama, a istu je poziciju na Hrvatskom veslačkom prvenstvu zauzela i Laura Zec u konkurenciji kadetkinja. Najmlađa veslačica VK "Glagoljaš" Omišalj - Morena Brkić osvojila je pak 13. poziciju u kategoriji mlađih kadetkinja. Sveukupno smo po ostvarenim rezultatima proglašeni drugim najuspješnijim klubom u Hrvatskoj u konkurenciji mlađih kadetkinja, pohvalili su nam se s pravom ponosni članovi vodstva kluba iz kojeg, već godinama, dolaze veslači koji s razlogom bivaju proglašeni najsportašima otoka Krka. Osim ona sportska, vesele me i prizananja kakvim me nedavno nagradila moja Općina Dobrinj, istakla je Galante s ponosom nas podjetivši da je ovog ljeta, povodom Stipanje - Dana Općine Dobrinj, iz ruku općinskog načelnika Nevena Komadine dobila zahvalnicu "na račun" njena iznimna sportskog ostvarenja ali i, kako je sam načelnik u toj prigodi istaknuo, njena sportskog doprinosa promociji Općine Dobrinj.

raspoloživim financijama, nastavlja čelnik VK Glagoljaš. Vrhunac svake natjecateljske sezone uvijek su državna prvenstva na kojima već godinama ostvarujemo zapažene rezultate, posebice u mlađim kategorijama zahvaljujći kojima smo, nije propustio naglasiti Ivanin trener, ove godine proglašeni drugim najboljim veslačkim klubom u zemlji u kategoriji mlađih kadetkinja. I ljetni praznici u kojima je većina školaraca još donedavna uživala, mladim omišaljskim veslačicama i veslačima, otkriva nam Ivana Galante, bili su obilježeni intenzivnim trenažnim ciklusom u kojem, kažu, svi redom uživaju. Veslanje nam nije obaveza nego gušt pa stoga treninzi nikome teško ne padaju, ustvrdila je naša sugovornica dodavši da tom osjećaju pridonosi i izuzetno dobro društvo koje je, izgrađeno na svakodnevnom treniranju i međusobnom veslačkom ogledavanja, davno preraslo u prijateljstvo i pripadnost "nerazdvojnoj klapi". Djeca imaju samo desetak dana slobode, a ostatak ljeta se radilo i to prilično intenzivno, napomenje Girotto ističući da za ozbiljan iskorak, kakav je učinila i Ivana, treba podosta volje i htijenja, posebeice u smislu pomirivanja školskih i sportskih obveza. Svemu tome valja pridodati i okolnosti poprilično loše prometne povezanosti naselja otoka Krka pa tako, bez angažmana roditelja, gotovo da bi bilo nemoguće organizirati ozbiljan rad kavom mi

ovdje oduvijek težimo. Ujutro škola, popodne trening, vikendom natjecanja - nije to uvijek lako, posebice ne kad u nekim okolnostima treninge organiziramo čak i dva puta dnevno, priznaje mala Dobrinjka. Obzirom na sve, zadovoljna sam i uspjehom u školi koji bi, u drugim okolnostima i uz više vremena, vjerojatno bio i bolji. Ja sam zadovoljna jer znam da sam i u školi, jednako i veslanju, dala svoj maksimum, konstatira Ivana, učenica šestog razreda Područne škole Dobrinj. Dr. Girotto nas je podsjetio da Glaogoljašev natjecateljski pogon danas nosi dvadesetak mladih veslačica i veslača koji u njihovoj klupskoj bazi danas imaju i više no solidne uvjete rada. Ono što je naš najveći problem, kao uostalom i svih ostalih sportskih kolektiva u manjim, posebice otočnim sredinama, jest taj što u onim odraslijim kategorijama, počevši od juniorskih (u kojima se zapravo veslači počinju uključivati i u reprezetativne nacionalne vrste) glavnina naših članova najčešće zbog školskih obveza a nerijetko i odlaska u "prekomorske škole", počinje osipati. Naravno, za rekrativno veslanje se uvijek nađe vremena ali za ozbiljno, natjecateljsko regatavanje potreban je ustarajan svakodnevni rad koji nakon osnovnoškolskog uzrasta, u kasnijim fazama odrastanja i redovitog obrazovanja, većini naših članova postaje gotovo nemoguća misija. To je nažalost hendikep svih klubova iz manjih sredina kojeg samo povremeno uspiju prevladati pojedinci spremni na vlastita ali i "ekstra odricanja" njihovih roditelja, zaključuje čelnik veslačkog kluba koji je na posljednjem državnom prevenstvu za kadete i juniore, osim u dvojcu na pariće, titulom držvnog prvaka ovjenčan i u kategoriji kadetkinja. Tom je prilikom, naime, već treću godinu zaredom naslov najbolje kadetkinje u samcu ponijela Lara Nenadić. MR

21


Prigodno Velika rođendanska fešta

RADIO OK: DVADESETI ROĐENDAN NAJSLUŠANIJEG RADIJA NA BODULIJI Da Radio Otok Krk iliti Radio OK uistinu mnogo znači njegovim brojnim slušateljima s cijelog otoka ali i onima sa susjednih "prekomorskih" područja do kojih dopire dobar glas njegovih novinara zorno je potvrdila velika rođendanska fešta te otočne radijske kuće. Jubilarna 20. obljetnica začetka rada uvjerljivo najslušanijeg radija na Boduliji u Krasu, malom mjestu na području Općine Dobrinj u kojem je od prvog dana locirano sjedište Radio OK-a, okupila je i više od tisuću slušatelja i poklonika medija bez kojeg dobar dio otočana odavna više ne može zamisliti svoj uobičajeni dan. Unutar prostranog dvorišta Doma u Krasu velikoj fešti male ali probrane, tek šesteročlane "posade" najboljeg radija na otoku doprinos su svojim zabavnoglazbenim nastupima dali i brojni domaći glazbenici koji su, redajući se na pozornici s koje se glazbeni šušur ovog puta na frekvencijama slavljeničkog Radija OK prenosio uživo, "kolegama po mikrofonu" čestitali njihov velik i važan jubilej. U uvodnom djelu slavlja koje je, u više no dobrom raspoloženju, trajalo do kasno u noć, aktulani čelnik spomenute radijske kuće, glavni urednik i direktor Zdenko Beker okupljene je podsjetio na dug i nimalo jednostavan put otočnog radija koji je, boreći se naklonost publike ali i kvalitativan te sadržajni napredak programa kojeg OKjevci već godinama emitiraju u 24satnom ritmu, ne samo uspio opstati već se i pozicionirati odnosno etablirati kao jedan od najvažnijih, najbržih i narelevantnijih otočnih "info-kanala". O važnosti i značaju radijske kuće koja svoj program

22

Program Radija OK danas na svojim leđima nose novinari Zdenko Beker, Nedjeljko Gržetić, Gordana Gržetić i Jelena Justić kao i tehnički dvojac pozicioniran s one "nečujne" strane mikrofona - Jan Karabaić i Nikola Parčić. već puna dva desetljeća emitira na frekvencijama 89.2, 96.0 i 96.3 MHz progovorio je i predsjednik Skupštine te radijske kuće (čiji su suosnivači sve lokalne samouprave otoka Krka op.a.), krčki gradonačelnik Darijo Vasilić napomenuvši da ga, uz ostalo i kao jednog od inicijatora osnutka te radijske stanice ali i kao njena vjernog slušatelja, iznimno veseli njen uspjeh, kako u smislu dugotrajnosti tako i nedvojbene, davno dostignute programske kvalitete na kojoj bi otočnom radiju, ustvrdio je, mnoge veće, kadrovski i financijski moćnije radijske kuće mogle pozavidjeti. Spomenimo i da su, nastupajući na velikoj fešti Radija OK, doprinos ovom nesvakidašnjem slavlju dali članovi otočnih klapa Rašketa i Zvonimir, Tamburaškog sastava Boduli, potom još i Duško Jeličić Dule i Bonaca, Melanija Purić, Šajeta, Damir Kedžo, grupe L'amour, Koktelsi, Tabako bend, Insula te Mauro Staraj i njegova La banda.

A na prve dane radijske kuće koja je s emitiranjem programa krenula 4. kolovoza 1997. godine podsjetio nas je njen novinarski i urednički as, Nedjeljko Neno Gržetić koji je na frekvencijama Radija Ok svoju prvu emisiju odradio već u prijepodnevnim satima idućeg radnog dana. - Bio je to razgovor s našom estradnom zvijezdom Radojkom Šverko koja je tih dana gostovala u Dobrinju, prisjetio se Gržetić podsjećajući se, s nezaobilaznim smješkom, "porođajnih muka" i neizbježnih improvizacija kojima su se, tad redom "zeleni" i neiskusni otočni radijski novinari i tehničari, u kreiranju programa bili primorani služiti, posebice u okolnostima nepostojanja kvalitetne infrastrukture. Sjećam se da smo u početku, u danima kad nije bilo informativnih alata niti internetskih izvora koje danas svi već podrazumijevamo i uzimamo "zdravo za gotovo", vijesti "stvarali" na način da smo uz pomoć običnog kasetofona snimali informativni program Radio Rijeke a onda ga, najbrže što smo mogli, tek neznatno prilagođenog "prepričavali" našim slušateljima, rekao nam je Gržetić ne propustivši se prisjetiti i brojnih novinara, glazbenih urednika, tehničara i suradnika koji su tijekom prva dva desetljeća rada ove sad već prave bodulske radijske institucije dali svoj doprinos njenom rastu i razvoju. Naša prigodničarska prisjećanja na sve koji su prošli kroz naš studio dovela su nas do spoznaje da je doprinos izrastanju Radija OK u ono što danas jesmo dalo čak četrdesetak ljudi, među kojima su se neki ovdje zadržali kratko, a neki, poput mene, sve do današnjeg dana, zaključio je Neno Gržetić. MR


Prigodno Humanitarna udruga „Andrijana Gržetić“ ulazi u desetu godinu postojanja

DESET NIMALO LAKIH, ALI IZNIMNO PONOSNIH GODINA „Slatki otok“ – prepoznatljiv predblagdanski znak otoka Krka Dvadeset i trećeg dana prosinca 2008. godine na krčkoj Veloj placi održano je prvo izdanje „Slatkog otoka“. Bilo je to prvo predstavljanje Humanitarne udruge „Andrijana Gržetić“, osnovane i zakonski registrirane tek koji tjedan prije. Akcija, na koju su mnogi – pa i sami inicijatori - gledali pomalo skeptično, već u svom prvom izdanju pokazala se kao pun pogodak; ponuđene domaće slastice „nestale“ su u par sati a kutija s dobrovoljnim prilozima napunjena je doslovce do vrha. „Slatki otok“ postao je prepoznatljiv predblagdanski događaj na otoku a Vela placa u Krku 23.prosinca tradicionalno miriši po svježe ispečenim pogačama, orehnjačama, kuglovima, pitama, makovnjačama, imbriagonima, kroštulama a ne izostane ni „slastica nad slasticama“, presnoc. Moto akcije ostao je isti: „Odaberi što želiš, plati koliko možeš, pomogni ako hoćeš !“ Isti je ostao i cilj ove male Udruge – školovanje učenika osnovnoškolaca, koje odgaja samohrana majka udovica. Upravo je to bila želja pokojne Andrijane i upravo je po tom cilju ova Udruga specifična u Hrvatskoj. Od početka rada Udruga je isplatila 138.200,00 kuna pomoći Osnovana kao jedina nacionalna humanitarna asocijacija koja stipendira isključivo učenike koji su ostali bez očeva, isprva je, sukladno odredbama Statuta i Zakona o pružanju humanitarne pomoći, bila odana pomaganju, a nakon što je osigurala uvjete, prvi natječaj za

Igor Gržetić

dodjelu stipendija raspisala je za školsku godinu 2010./11. Dosad je raspisano osam natječaja, a visina jednokratnog novčanog prihoda iznosi 4.000,00 kn. Ove su godine uvjete natječaja zadovoljile dvije molbe, odnosno dvoje osnovnoškolaca s otoka Krka primilo je po 4.000,0 kuna. Otkako smo prije sedam godina krenuli s projektom stipendiranja, dodijelili smo školarine u ukupnoj vrijednosti od 120.000,00 kn, što predstavlja iznos uplaćen izravno korisnicima, ne podrazumijevajući pritom obvezne poreze. Tom iznosu treba pribrojiti i 18.200,00 kn pomoći učenicima bez očeva ili obiteljima koje je snašla neimaština zbog bolesti, a koje su realizirane u prvoj i drugoj godini postojanja udruge, što znači da vrijednost ukupno dodijeljenih stipendija, zajedno s realiziranim pomoćima, ne računajući ovogodišnji natječaj, zasad iznosi nemalih 138.200,00 kn. Materijalne i sve druge troškove podmirujemo sami, „iz vlastitog džepa“.

Suradnja s iseljeničkim klubovima Suradnja s iseljenim otočanima u New Yorku započela je pred osam godina, kada su Bosiljka Radman i Marina Vučenik iz Kluba žena otoka Krka - New York pokrenule prikupljanje novčane pomoći, u čemu su im se kasnije pridružila i ostala iseljenička udruženja. Ove su godine Udruzi uručili 900,00 $ klupskog novca. Naša mala Udruga ulazi u desetu godišnjicu djelovanja. Pred sobom nemamo velikih očekivanja, nego samo jedan cilj, kojem ćemo se i dalje maksimalno posvetiti. U skladu sa svojim mogućnostima, dakako. Mi smo mala Udruga, s malim proračunom i stoga niti ne želimo pred sebe postaviti velike zahtjeve niti planove. Uz zahvalu svima koji su nas na bilo koji način podržali – financijski ili moralnonastavljamo dalje u drugu dekadu, uz poruku koja je i naš moto od početka: „Ako ne možeš pomoći u podne, pomogni u ponoć !“. Dr.sc. Tomislav Galović

VRT GOSPODINA IVANA ŠKRABONJE Gosp. Ivan Škrabonja živi u dalekoj Americi sa svojom suprugom Anom. Svake godine, već u proljeće dolaze u Gabonjin i tu ostanu do kasne jeseni. Uredio je obiteljsku kuću, a pored kuće napravio je park koji ukrašava naše selo. Ponosno mi je pokazao Novi list u

kojem je fotografija njegovog

parka koju čuva. Evo, barba Ive, imate i Fanot za uspomenu! Budite i dalje tako aktivan, želim vam da nas još puno godina iznenađujete sa ukrašavanjem svojeg parka, a i balačima koji dođu na vaš zjog je lipo vit te vaše rožice. Tatjana Radivoj

23


Škola Iz našeg školskog kutka

SEDAMNAEST PRVAŠIĆA – MEĐU NJIMA TRI PARA BLIZANACA Školska godina 2017./2018. započela je veselo i vedro prigodnim programom dobrodošlice prvašićima koji već tradicionalno za njih pripremaju stariji kolege i učiteljice. Ove godine imamo 17 prvašića, a zanimljiv je podatak da je među njima čak 3 para blizanaca. Dokaz da svake godine ¨rastemo¨ je brojka od 112 učenika koliko s početkom nove školske godine broji naša škola. Početkom nove školske godine započeli smo s poboljšanjem informatizacijom naše škole. Koristimo e–Dnevnik, web aplikaciju za vođenje razrednih knjiga u elektroničkom obliku. Korištenjem aplikacije roditelji imaju uvid u sve potrebne obavijesti koje učitelji unose. Podizanje kvalitete obrazovanja svakako su i računala koja se nalaze u svakoj učionici. Započeli smo i s ranim učenjem informatike koja se u našoj školi održava za učenike od 1. razreda u obliku izvannastavne aktivnosti, a obzirom na velik interes djece možemo zaključiti da idemo u dobrom smjeru. Povećani broj učenika posljednjih nekoliko godina također je ukazao potrebu za uvođenjem produženog boravka u školi i

24

u njemu imamo uključenih 15 učenika. Sve ove dodatne programe pomaže i sufinancira Općina Dobrinj te im i ovim putem zahvaljujem na pomoći i odličnoj suradnji. Naše učiteljice, učiteljii i stručne suradnice bili su aktivni u ovom kratkom razdoblju pa smo obilježili Dane kruha, Svjetski dan jabuka, Dan sjećanja na Vukovar i Međunarodni humanitarni dan. Humanitarnost naših učenika i ove godine bila je vidljiva tijekom listopada prikupljanjem namirnica za Socijalnu samoposlugu u Rijeci i potrepština za azil za životinje. Naša škola priključila se i prikuplja-

nju sredstava za pomoć u liječenju malog Gabrijela Mance. Ove smo godine nastavili s našim eko projektom – branjem maslina u školskom masliniku. Učenici su nakon branja pripremili masline za soljenje, naučili postupak izrade salamure te ih pripremili za pakiranje u staklenke. Novi projekt naše eko grupe je i priprema školskog vrta u kojem se planira saditi povrće. Projekt je to nastao u suradnji s Udrugom Žmergo: EAThink – jedi lokalno, misli globalno! Učenici sedmog razreda i ove su godine sudjelovali na Maloj staro-


Škola

slavenskoj akademiji. Povodom obilježavanja Europskog dana suzbijanja trgovanja ljudima u suradnji s djelatnicima Gradskog društva Crvenog križa Krk te Policijskom postajom Krk održano je predavanje za osmaše. Djelatnice Gradskog društva Crvenog križa Krk održale su edukaciju prvašića o prevenciji nesreća vezanih za domaćinstvo. Početkom prosinca održana je i Večer matematike na koju se i učenici i roditelji rado odazovu pa se nadamo da je i to jedan od projekata koji ćemo nastaviti u sljedećim godinama. Osim mnoštva aktivnosti i projeka-

ta unutar škole, česti su i odlasci van škole. Tako su naši mlađi učenici posjetili Cinestar Rijeka i pogledali animirani film ¨Ekipa iz džungle¨ dok su stariji učenici pogledali dramu ¨Čudo¨. Učenici osmog razreda početak školske godine proveli su na stručnoj ekskurziji u Dalmaciji, a učenici četvrtog razreda krajem studenog posjetili su Hrvatsko zagorje. Učenici viših razreda početkom prosinca proveli su dan u Zagrebu posjetivši kazalište ¨Mala scena¨ te Policijsku akademiju. Početkom prosinca počinju aktivnosti i obilježavanja koja našu djecu posebno vesele. Vrijeme je to kada se

užurbano pripremamo za božićne priredbe, odzvanja pjesma našim hodnicima, pripremaju se čestitke i ukrasi, a sve završava našom školskom božićnom priredbom. Učenici i djelatnici PŠ Dobrinj žele vam vesele i blagoslovljene blagdane! Maja Polonijo voditeljica PŠ Dobrinj

25


Vrtić Presjek rada Dječjeg vrtića u Polju

PREVENCIJOM DO ZDRAVLJA – NAŠ OVOGODIŠNJI MOTO Vrtić u Polju započeo je s radom u ovoj pedagoškoj radnoj godini 2017./2018. kako je to već uobičajeno, 1. rujna 2017. Djeca pohađaju program u dvije odgojne skupine mješovitog uzrata a odgojno obrazovni rad provodi petero odgojitelja. Period prilagodbe prošao je vrlo brzo te su se djeca, koja su tek krenula u vrtić, brzo uklopila u svakodnevne aktivnosti, usvojila navike boravka u zajednici i stekla nova prijateljstva. Bitna zadaća Ustanove tekuće pedagoške godine glasi „Prevencijom do zdravlja“. Osim toga, uključeni smo u projekt „Jedemo odgovorno“ te je to ujedno i bitna eko zadaća, koju će svaki vrtić provoditi i prilagoditi, ovisno o svojim mogućnostima. Ovaj projekt ima cilj da se osvijeste djeca i roditelji o proizvodnji hrane, njenoj kvaliteti kao i promišljanju o tome, da se što manja količina hrane u konačnici baci. Obzirom na zadaće, koje ove godine provodimo, obradovao nas je poziv Udruge pčelara KaduljaOtok Krk, koji su nam uputili poziv da posjetimo Županijski sajam pčelarstva „Medenjak z Opatije“.

26

Sajam se održao 20. listopada 2017. a osim što smo imali priliku vidjeti i

saznati mnogo toga o pčelarstvu, svojim malim nastupom zajedno sa

Radimo kolač od jabuka a od ostataka se može napraviti ukusan i zdrav čips


Vrtić djecom iz DV Vrbnik, dali smo svoj mali doprinos održavanju ove lijepe manifestacije. U suradnji sa MUP-om i HAK-om provedena je edukacija djece starijeg uzrasta o sigurnosti u prometu. Kao i svake godine djeca i njihovi roditelji, kao i neki sumještani, donijeli su svijeće kako bi i mi odali počast svim žrtvama rata te obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Na taj način smo podržali spomen čin „I u mom gradu Vukovar svijetli“ koji je pokrenut u Splitu 1999. godine. Tog smo dana razgovarali o toleranciji, nenasilju, prihvaćanju različitosti, zajedništvu a djeca su kredama na dvorištu bojala grb Republike Hrvatske. Krajem studenog gledali smo kazališnu predstavu u našem objektu

Veselje na kazališnoj predstavi

tvom na radionici, čime su i oni dali svoj doprinos te će ostali predmeti, koje zajednički napravimo za ovu

humanitarnu svrhu, pronaći put do svih onih, koji barem malo mogu pomoći da i Gabriel ima što sretnije i bezbrižnije djetinjstvo. Prije Božića ćemo pozvati roditelje na druženje, koje djeca jedva čekaju. Svim čitateljima želimo sretan i blagoslovljen Božić te uspješnu novu 2018. godinu ! DJEČJI VRTIĆ „KATARINA FRANKOPAN“ KRK Voditeljica PV POLJE Marina Pavačić

Humanitarna radionica sa roditeljima

pod nazivom“Mama, tata i ja„. Mnogo radosti nam je donijelo iščekivanje sv. Nikole, koji nije zaobišao ni naš vrtić, pa su djeca pronašla male poklončiće, koji su unijeli veselje te polako uveli djecu u blagdansko raspoloženje. U tom blagdanskom raspoloženju potrebno je razmišljati i o drugima kojima je potrebna pomoć, pa smo vrlo rano počeli sa izradom predmeta, za manifestacije koje će se održati za pomoć dječaku Gabrielu. Prva se odvija u Baški, pa smo već tamo poslali ono što smo napravili sami. Roditelji su se također uključili svojim prisus-

Nastup djece na Medenjaku z Opatije

27


Naš kraj - naši judi

"ZVON" NA ADVENTSKOM FESTIVALU U BADEN BADENU Ovogodišnje godišnje radno putovanje zbora "Zvon" odvijalo se od 7. do 10. prosinca, a put nas je vodio u Njemačku u pokrajinu Baden-Wuerttemberg, smještenu u jugozapadnom dijelu Njemačke. Zvon je već boravio u ovom dijelu Njemačke pred petnaestak godina, ali povod ovogodišnjem putovanju bilo je sudjelovanje na sedmom Badenia Advent festival, koji se održava u gradu Baden Badenu, pandanu naše Opatije. Zbor je na put krenuo u večernjim satima u četvrtak, da bi ujutro stigao u sjedište ove pokrajine u "grad mercedesa" - Stuttgart. Prvo odredište bio je upravo Mercedes Museum, gdje se imalo priliku vidjeti ukratko gotovo cijelu povijest Mercedes-Benza od njegovih početaka do danas, a istovremeno se iz ove zgrade dobro vidi cijelo središte grada i njegovi bitni sportski sadržaji poput Mercedes Benz arene smještene uz samo sjedište muzeja ali i tvornice Mercedes automobila. Osim ovog posjetili smo i sam centar grada s njegovim najbitnijim znamenitostima, te se naravno okrijepili čašom kuhanog vina na ovdašnjem božićnom sajmu, naime upravo su vinogradi jedno od obilježja ovoga grada, jer se na okolnim brežuljcima, koji okružuju grad spuštaju gotovo do centra u pojedinim dijelovima. Za kraj dana odredište je bio grad Rastatt na samoj granici s Francuskom.

DJ

Sljedećeg dana bio je dan festivala, te je "Zvon" čitav dan proveo u Baden Badenu, u jutarnjim satima proba, pa razgledavanje grada, pa nastup na festivalu zajedno s još četiri zbora iz; Nizozemske, Rumunjske, Italije i Slovenije. Bilo je lijepo, zabavno i poučno, nadamo se da smo dostojno predstavljali Hrvatsku te naravno i našu Općinu Dobrinj, a naš nastup kao i ovo putovanje pratio je i naš načelnik Neven Komadina, zahvaljujemo mu što je i ovaj puta našao vremena za biti s nama na ovom putovanju, te za to što je Općina u sklopu Javnih potreba u kulturi dobrim dijelom financirala ovo putovanje a dijelom su to učinili i sami članovi zbora. Navečer istoga dana bili smo gosti Njemačko-hrvatske zajednice iz Karlsruhe-a na njihovom Božićnom okupljanju, zbor je ovdje izveo dio repertoara s festivala s nekoliko dodataka. Glavni

gosti ovog okupljanja/koncerta bili su glazbenici Marin i Goranka Tuhtan i David Danijel. Ovom prilikom zahvaljujemo domaćinima, na čelu s predsjednicom ove zajednice Mirjanom Diminić te naravno posredniku za ovo gostovanje našem Roku na ugošćenju i ugodnom druženju.

DJ

Posljednjeg dana slijedio je povratak kući, gdje nas je na putu pratila gotovo snježna mećava, naime put od Rasttata do Münchena koji bi normalno u autobusu trajao dva do dva i pol sata, trajao je gotovo šest, jer izgleda da je ovaj snijeg iznenadio i zapravo u svemu organiziranu Njemačku. No ni ovo iskustvo nam nimalo nije pokvarilo ugođaj ovog predbožićnog putovanja i lijepog gostovanja, te naravno do druge prilike u Njemačkoj ili negdje drugdje. Lijepo druženje i uspostavljene kontakte nikada niša ne može pokvariti tako da tko god može, želi i ima volje neka pokuša nešto takvoga okusiti. Svima lijepi pjevački pozdrav, sretan Božić i nova 2018. godina. Ranko Pavačić

Darinko Jelenović

28


Naš kraj - naši judi

ČLANOVI K D "IVE JELENOVIĆ" KOD STARIH PRIJATELJA U ORUBICI Tijekom 21. i 22. listopada, šezdeset članova K D "Ive Jelenović" iz Dobrinja boravilo je u Slavoniji. Obišli smo Slavonski Brod, razgledali centar, posjetili jedinstveni "Muzej tambure", mali zološki vrt u Ruščici, te posjetili prijatelje u Orubici. Bio je ovo nastavak suradnje započete sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća, kada su međusobno surađivale tadašnje folklorne grupe iz Dobrinja i Orubice. Danas su njihovi slijednici kulturna društva "Fra Marijan Lanosović" iz Orubice i "Ive Jelenović" iz Dobrinja. Kroz ova dva dana napunili smo jedni i drugi srca pjesmom, druženjem i veselom atmosferom koja je i subote i nedjelje vladala u domu u Orubici, ali i kod svih onih dobrih ljudi koji su nas ugostili. U subotu navečer poslije posjeta Slavonskom Brodu, bilo je prigodno druženje u domu u Orubici, gdje je mlađa folklorna grupa izvela Tonoc na placi, veros, kolo i polku, a i zakantali smo po starin-

ski. Pjevački zbor "Zvon" izveo je splet prigodnih pjesama pod ravnanjem maestra Damira Smerdela. Goste je u ime domaćina pozdravila predsjednica KUD-a Sabina Štivičić, a u ime gostiju Ranko Pavačić koji je uručio i prigodne poklone. A nakon toga nastavljeno je neformalno druženje do kasnih sati, gdje se je pjevalo, plesalo slavonski ali i bodulski ...

Slijedećeg dana nakon mise, ručka i obilje pjesme, morali smo nažalost krenuti nazad put Krka. Ovo "nažalost" opisuje koliko je zapravo bilo dobro, hvala domaćinima na slavonskom širokom srcu, a nastavak će slijediti dogodine na Dobrinjskom, pa u krug ... Ranko Pavačić

Gordana Mance

Izlet Kulturnog društva „Sv. Petar“ Gabonjin

VRATILI SMO SE PUNI DOJMOVA UZ ŽELJU DA SE OVA TRADICIJA NASTAVI Članovi KD „Sv. Petar“ Gabonjin bili su na izletu u Daruvaru 4. i 5. 11. 2017. Krenuli smo u jutarnjim satima iz Gabonjina, veselo, pomalo i opušteno stigli u Daruvar oko 13h. Do večere smo imali slobodno, svatko je sebi prilagodio odmor – bazen, wellness, šetnja, kafić, odmor u sobi... Nakon večere u hotelu, neki su se nastavili zabavljat u gradu, a neki su šli spat. Ujutro nakon doručka, imali smo vodiča za razgledavanje Daruvara, koji nam je približio znamenitosti grada i povijesne činjenice od grofova Jankovića do današnjih dana. Krenuli smo natrag i u Garešnici na

privatnom gospodarstvu smo imali ručak. Pčelari su posjetili hotel za pčele, a mi smo se zabavljali uz naše tamburaše. U večernjim satima vratili smo se dima, odmorni, puni

lijepih dojmova. Želimo da se ovo nastavi, te da i u ovom mandatu organiziramo još jedan izlet. Tatjana Radivoj

29


Naš kraj - naši judi Mala Gospoja u Polju

MALA GOSPOJA I OVE GODINE U ZNAKU RELIGIJSKIH I SVJETOVNIH ZBIVANJA I ove smo godine proslavili blagdan naše zaštitnice Male Gospoje 8. rujna, kako to priliči tome danu. Sve je počelo svečanom koncelebriranom svetom misom koju je predvodio mons. Zvonimir Seršić, kancelar krčke biskupije i župnik u Risiki u koncelebraciji s osam svećenika, na početku misnog slavlja predvoditelja, ostale svećenike i vjernike pozdravio je novi župnik Polja vlč. Luka Paljević. Na misi se okupio lijepi broj vjernika, domaćih i hodočasnika. Mons Seršić u svojoj se propovijedi posebno osvrnuo na pročitani odlomak Matejevog evanđelja ..."gdje se nabrajaju Isusovi prethodnici u pokoljenjima, ali među svim tim imenima samo su tri žene među kojima je najbitnija Marija čiji rođendan danas slavimo. Ona je bila Isusova majka i predstavljala je prekretnicu i prijelaz iz jednog razdoblja u drugo iz jednog načina razmišljanja u drugi... Predstavljala je čvrstu ženu, koja se po evanđeoskim izvještajima rijetko pojavljivala u Isusovu životu, ali je stajala pod križem i bila dionica uskrsnuća te nam stoga treba biti uzor u kršćanskome životu...". Poslije mise bila je već po tradiciji procesija s kipom Majke Božje po mjestu. Na kraju je izmoljena posvetna molitva pred kipom Majke Božje, te je uz prigodnu zahvalu župnika svima koji su pomogli oko organizacije blagdana, podijelio blagoslov.

GC

GC

Poslije misnog slavlja i procesije bilo je prigodno druženje za sve nazočne na placi uz čašicu razgovora, vina i pokoji kolačić. Poslijepodne bila je krunica i još jedna sveta s misa te prigodni blagdanski koncert muške klape "Kastav" koji su sve nazočne u društvenom domu u Polju razveselili svojim skladnim pjevanjem. Ugodnoj zabavi i druženju svojom svirkom i pjesmom, kojoj su se priključili gotovo svi nazočni, pomogli su i članovi VIS-a "Kanela"

Iako je zbog loše vremenske prognoze čitavo ovogodišnje događanje bilo malo poremećeno nismo dozvolili da barem dio isplaniranog programa ne uspije. Tako da se te blagdanske večeri u domu okupilo preko dvjesto ljudi, a većinu su činili Pojani. Svima hvala na odazivu, a posebno onima koji su se u organizaciju uključili svojim radom. Planirani koncert Giuliana na kraju je ipak odgođen, a nadamo se da će dogodine biti više sreće. Dok budete čitali ove redove, ako Bog da već će iza nas biti i humanitarna akcija Advent u Polju koju MO Polje sa svojim suradnicima planira organizirati u nedjelju 17. 12. u poslijepodnevnim satima. Organizaciji se pridružuje i župa te župni Caritas te će svi skupa sakupljati sredstva za maloga Gabriela Mancea iz Šila. Da sve bude u duhu Božića. Svim Pojanima, svim žiteljima Dobrinjštine i svim ljudima dobre volja sretan i blagoslovljen Božić te obilje zdravlja, sreće i uspjeha u novoj 2018. godini. Ranko Pavačić

Giuseppe Civatti

30

GC


Naš kraj - naši judi Ljeto u Rasopasnu

RASOPASNO ČUVA TRADICIJU PREDAKA Vela Gospoja veliki je blagdan za sve ljude, a posebno za Rasopašnjare. U Rasopasnu nastojimo održati tradiciju koju su pokrenuli naši stari i taj dan učiniti posebnim za sve nas koji živimo u selu i za sve one koji naše selo vole i u njega se iznova vraćaju. Kao mali doprinos tome, nedjelju prije Vele Gospoje, velečasni Anđelko Badurina blagoslovio je križ koji je postavljen na mjestu stare crkve. Lokalitet stare crkve nalazi se nešto sjeveroistočnije od današnjeg sela uz stari put za Sužan. Drveni križ i kameni natpis izradio je Mate Kirinčić, te je samim time dao zadatak mjesnom odboru da ih postave na pravo mjesto. Mjesni odbor obavio je zadatak i s entuzijazmom, uz pomoć općine Dobrinj, uredio prilazni put i sam lokalitet stare crkve, te na kraju dobrovoljnim radom i postavio iste. Na kamenom natpisu uklesano je: "Ovdje je 1656. g podignuta kapela Majke Božje od Uznesenja. Napuštena je 1886. g." U kasnije sagrađenu, današnju župnu crkvu preseljen je s tog mjesta kip Majke Božje, pa smo zbog toga prilikom blagoslova križa odlučili napraviti procesiju s kipom prisjećajući se davnih vremena i odavajući im počast. Te su nedjelje i zvona u Rasopasnu zvonila radosnije nego inače. Obnovljena je tradicija kampananja, koja je više od desetak godina bila prekinuta. Mladi su, uz malo truda i sluha, obnovili taj običaj, posebno na radost onih starijih Rasopašnjara. Zvuk kampananja i večer prije Vele Gospoje najavio je blagdan sela i Župe. Na sam blagdan održana je svečana sveta misa na kojoj se tradicionalno okupio lijep broj vjernika iz naše Općine ali i šire, koji su svoje druženje nastavili uz folklor do popodnevnih sati. Da Vela Gospoja bude ono što je uvijek i bila, ove se godine pobrinuo Alen Nižetić,

iako uz nešto slabiji odaziv nego što smo navikli. Svjedoci smo, nažalost, propadanja fešti koje su nekad ujedinjavale naše ljude pa smo u Rasopasnu jednim drugim vidom druženja uspjeli potaknuti ljude da budu društveno aktivni.

U nedjelju 20. kolovoza održan je 4. po redu turnir u balanju slobodnim stilom. Nastupilo je 6 ekipa: Sveti Ivan, Tribuje, Gabonjin te tri domaće ekipe, što je pokazatelj popularnosti balanja u Rasopasnu. U finalu je ekipa Tribuje pobijedila najmlađu ekipu Rasopasna rezultatom 21:14 i time

osvojila titulu najbolje na ovogodišnjem turniru. No, ovaj je događaj ostao poseban po tome što su po prvi puta na području Općine Dobrinj, pa čak i cijeloga otoka Krka pravu natjecateljsku utakmicu odigrale i ženske ekipe dva sela Rasopasna i Gabonjina. Obje su ženske ekipe svojim potezima pokazale, da uz još malo treninga, mogu biti ozbiljna konkurencija muškarcima. Za ekipu Rasopasna pritisak domaće publike bio je prevelik teret, a Gabonjarke su to znale iskoristiti. Ekipe oba sela nagrađene su peharima za hrabrost i entuzijazam. Lijepo ih je bilo vidjeti na rasopašnjarskom jogu! Organizirali smo i turnir u briškuli i trešeti koji je održan u nedjelju 27. kolovoza. Između 16 natjecatelja prvo mjesto osvojili su Adrian Grdinić i Damir Grozdanić, već tradicionalno dobri na našem turniru, pobjedivši u finalu iskusni par Josipa Maršića i Josipa Purića. Druge godine za blagdan Vele Gospoje potrudit ćemo se s još ponekim događanjem obogatiti ljeto u Rasopasnu, a nadamo se da pomoć Općine Dobrinj i Turističke zajednice Općine Dobrinj neće izostati. Sastavio i fotografirao: Ivan Šamanić

31


Naš kraj - naši judi Deseta “Maša po starinski”

STAROSLAVENSKI NAPJEVI DOBRINJSKOGA KRAJA OSVOJILI PUBLIKU ARHAIČNOŠĆU I ORIGINALNOŠĆU Krajem kolovoza u Svetom Petru u Šumi održana je 10. Smotra starocrkvenog pjevanja „Maša po starinski“. Taj specifični glazbeni događaj ove je godine popraćen trodnevnim nastupima brojnih gostiju iz raznih djelova Hrvatske i inozemstva. Nakon subotnje mise održana je procesija sa slikom Gospe Jasnogorske, a potom je održan i cjelovečernji koncert na kojem je dvanaest zborova i dueta predstavilo crkvenu glazbenu baštinu svoga kraja. Ne po prvi puta, na ovoj manifestaciji nastupio je i dobrinjski zbor Župe Svetoga Stjepana sa staroslavenskim napjevima Sidoše knezi i Slava Otcu, Gospodi pomiluj te Hvalite otroci Gospoda, a potom su Klaudije Dunato i Branko Brnić zasopli Zdravo Tilo Isusovo, te tako instrumentalnom izvedbom zaključili nastup dobrinjskoga župnoga zbora. Moglo bi se reći kako su Dobrinjci i ovaj puta imali zapažen nastup, koji je, u odnosu na većinu drugih izvedbi, doista pokazao svu arhaičnost i originalnost starinskih maša naših

predaka. Uz domaćine iz Župe svetoga Petra i Pavla, nastupili su i zborovi i dueti iz Medulina, Novigrada, Filipana, Zagreba, Marčane, Kutereva, Trviža i Zadra. Završnica koncerta pripala je zboru gradišćanskih Hrvata. Njihova Tamburaška skupina Vlahija izvela je nekoliko skladbi, među kojima, na ovoj smotri već poznatu Črnu Madonu. Potom su svi sudionici druženje nastavili u klaustru supe-

tarskog samostana, gdje se uz kapljicu malvazije zapjevala pokoja pjesma iz bogatog repertoara crkvene glazbene baštine. Kako se često u razgovoru može čuti, staroslavenski napjevi u Dobrinju još žive, no ne bude li u župnom zborskom pjevanju i mlađih naraštaja, zauvijek ćemo izgubiti vrijedan biser iz bogate kulturne riznice naših starih. Nedeljko Gržetić

Davna ideja dobila realizaciju

POSTAVLJEN SPOMEN –KRIŽ NA MJESTU BIVŠE CRKVE Uoči blagdana Vele Gospoje (13.8.) Rasopašnjari su postavljanjem spomen križa na lokalitetu „Poli stare crikve“ obilježili mjesto, gdje je nekad bila kapela Vele Gospoje. Tako je realizirana ideja koja je u selu duže vremena bila prisutna da se to mjesto na prikladan način obilježi, o čemu sam već nešto pisao u Fantu br. 42. No ipak mislim da valja spomenuti da je kapela bila sagrađena 1656. g., a napuštena i srušena 1886. g. kada je u središtu sela izgrađena sadašnja crkva Vele Gospoje. Čin postavljanja spomen križa bio je svečan. Obilježen je procesijom koja je krenula od sadašnje crkve.U procesiji je nošen kip Bogorodice koji potječe iz stare kapele i danas se

32

čuva u novoj crkvi. Križ je tom prigodom blagoslovio župnik velečasni Anđelko Badurina u nazočnosti većeg broja seljana. Nakon blagoslova križa procesija se vratila u sadašnju crkvu gdje je služena misa zahvalnica. Radove uređenja pristupnog puta i prostora na kojem je postavljen križ financirala je općina Dobrinj. Rasopašnjari su za to posebno zahvalni općinskoj vlasti.

Sa posebnim zadovoljstvom moram istaknuti angažiranje mladih Rasopašnjara kao i svih drugih koji su svojim radom na uređenju prostora i postavljanjem spomen križa dali svoj doprinos bez kojeg se ne bi mogla ostvaritiova lijepa i vrijedna zamisao. Istovremeno mi je žao što na projektu proglašenja „Dubčine“ spomenikom prirode do sada nije napravljeno ništa. Kako je „Dubčina“ u neposrednoj blizini spomen križa to bi moglo činiti jednu spomeničku cjelinu. Očekujem da će obilježavanje mjesta kapele potaknuti nadležne da se i na ovom drugom projektu u skoro vrijeme nešto napravi. Mate Kirinčić


Naš kraj - naši judi Godišnje aktivnosti Udruge veterana Domovinskog rata

OD UREĐENJA ŠUMSKIH PUTEVA, DO TEMATSKIH IZLETA Članovi Udruge veterana Domovinskog rata već uobičajeno odrade svoje godišnje aktivnosti, a sve u cilju okupljanja i zajedništva braniteljske populacije. U suradnji s čelništvom Općine Dobrinj, veterani su i ove godine polagali vijence i palili svijeće na spomen obilježjima i grobovima poginulih i preminulih branitelja. Na tradicionalnoj akciji uređenja šumskih puteva sudjelovalo je tridesetak članova koji su očistili zarasli put uz prometnicu između Klanica i Sužana. Iako takvi komunalni zahvati nisu posebno primijećeni, ipak

Balanje u Rasopasnu U sklopu sportske sekcije KD „Sv. Petar“ Gabonjin, okupila se ekipa balašica pod imenom ŽBK Gabonjin - ženska balačka kumpanija Gabonjin. To je grupa žena koje su inače balale po starom putu do Sv. Petra, a u ljetnim večerima počele smo dolazit na zjog na sportskom centru Gabonjin. U susjednom selu Rasopasnu skupile su se žene i osnovale svoju ekipu. O blagdanu Velike Gospe ekipa Rasopasna pozvala nas je na turnir. To nam je bio prvi javni nastup na kojem smo pobijedile ekipu Rasopasna.

poboljšavaju sigurnosni i turistički standard, prvenstveno u vidu izrade protupožarnih prosjeka ali i proširenja mreže šetnica u našem kraju. Krajem rujna organiziran je i izlet za Omiš, Sinj i Slapove Krke, koji uz kotizaciju od 300 kuna, financijski podupire dobrinjska općina, te brojni sponzori - Trgovina Krk, PZ Vrbnik, Vinarstvo Šipun, Vinarija Nada, PZ Gospoja, Macao Šilo i Pekara Ilirija. Pedesetak veterana brodicama je uplovilo u kanjon rijeke Cetine, a vrlo zanimljivim pokazao se i posjet Slapovima Krke. U drevnome

Sinju razgledali su upečatljivi postav u Muzeju Sinjske alke, a na spomen obilježju poginulim braniteljima položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Krajem godine održana je i redovna godišnja Skupština, a uoči iste na dobrinjskoj Placi zapaljene su svijeće u spomen na žrtve grada heroja - Vukovara. U vrijeme predstojećih blagdana dobrinjski veterani, uz puno zdravlja, žele vam radost u srcu, a u duši veselje i mir. Nedeljko Gržetić, predsjednik UVDR Dobrinj

I DAME BALAJU… Zahvaljujemo se organizatorima na pozivu, gostoprimstvu i druženju. Nadamo se da će se turniri

nastaviti, te da ćemo se ovako družiti još mnogo puta. Tatjana Radivoj

Ivan Šamanić

33


Naš kraj - naši judi Dječji tjedan u Gabonjinu

2. BICIKLIJADA „SPRETNO-SRETNO“ U GABONJINU Prvi tjedan u listopadu je Dječji tjedan. U sklopu tog tjedna, u organizaciji KD „Sv. Petar“ Gabonjin, pod vodstvom prof. Mire Jurković, organizirana je druga biciklijada u Gabonjinu. Prof. Jurković živi u Ravnoj Gori, a u Gabonjinu ima kuću od 1976. godine. U društvu Naša djeca u Ravnoj Gori radi pedeset godina. Ovo joj je 31. biciklijada koju je organizirala. Osim Gabonjina, na Krku je organizirala u Njivicama, a u Gorskom Kotaru u Ravnoj Gori, Brodu Moravicama, Staroj Sušici. Ova profesorica fizike i osnova tehnike, u mirovini je 13 godina, ali ne prestaje sa aktivnostima, dobre volje i ideja ima na pretek. Sada bi ona rekla „Dosta o meni, pričajmo o djeci.“. Dakle, cilj biciklijade je okupljanje djece svih uzrasta do 15. godine s naglaskom da se pažnja posveti djeci te da se krioz igru provuče edukativni karakter ponašanja u prometu. Djeca su svrstana u tri kategorije: 0-6 godina, 7-10 godina i 11-15

godina. Prema kategorijama smo iscrtali poligone i vodili djecu po njima. Na kraju su svi dobili sok i čokoladu. U kategoriji 0-6 godina bili su Mia Kosić (5,5 god.), Demetra Derenčinović-Puž, (3 god.), Nikola Gržetić, (5,5 god.), Roko Justinić, (5,5 god.), Lovro Katnić, (5,5 god.), Katnić, Karlo (2 god.), Magdalena Turčinović, (4,5 god.), Max Turčinović, (2,5 god.), Leona Purić, (11 mj.), Fran Gržetić, (2 mj.), Meri Kolarić, (2 god.).

U kategoriji 7-10 godina bili su Martina Kolarić i Gašpar Šinkovec. U kategoriji 11-15 godina bili su Karla Božić, Klara Brnić, Marin Golub, Mateo Kolarić, i Valentina Golub. Vjerujemo da ćemo i sljedeće godine organizirati 3. Biciklijadu, da će biti odaziv kao i na drugoj, još i bolji, kako brojčano tako i organizacijski. Još jednom hvala prof. Jurković i svim sudionicima 2. biciklijade. Tatjana Radivoj

26. SKUPŠTINA KD „SV. PETAR“ GABONJIN 6. IZBORNA SKUPŠTINA KD „SV. PETAR“ GABONJIN Već po tradiciji, prve subote u 12. mjesecu tj. 2. 12. 2017. članovi KD „Sv. Petar“ Gabonjin, održali su Skupštinu. Okupio se respektabilan broj članova. Nakon podnošenja izvještaja po sekcijama, obraćanja predsjednice prisutnima, slijedio je izbor novih članova izvršnog odbora. „Stari“ članovi bi željeli da se mladi uključe u te funkcije, pozivaju ih da se prijave, ali još uvijek... Nakon komentara kako sve funkcionira dobro, uslijedilo je glasovanje pa su jednoglasno potvrđeni sljedeći članovi: predsjednica - dr. Tatjana Radivoj, dopredsjednik – Nikola Grdinić – kralj Kolijana, tajnica – Ankica Feretić, voditelj velike folk-

34

lorne grupe – Darko Strčić, voditelj male folklorne frupe – Tamara Mršić, voditelj sopaca i kantura – Branko Brnić, voditelj etno sekcije

i glagoljaša – Nikola Grdinić, voditelj sportske sekcije – Davor Feretić, voditelji muzičke sekcije (tamburaša) – Stanko Grdinić i Marinko Grdinić, rizničarka – Jadranka Mršić. Prisutni su upoznati s djelovanjem Kluba 60+ u koji ćemo se uključiti ako bude zainteresiranih. Zahvaljujem se prof. Jurković koja je došla iz Ravne Gore, kao i svim članovima na ukazanom nam povjerenju. Obećali smo da ih nećemo iznevjeriti, već ćemo se truditi da KD „Sv. Petar“ Gabonjin ostane i dalje ovako aktivan. Dobre volje, hvala Bogu, imamo! Tatjana Radivoj


Naš kraj - naši judi Projekt „R.E.A.D. Čitaj (o) psu“ sve popularniji

DOBRINJSKI OSNOVCI I ULIKA „KLIKNULI“ SU NA PRVU „ Lijepo je imati prijatelja s kojim možeš šutjeti“, rekao je glavni junak jednog od najpopularnijih dječjih romana „Bijeli klaun“ Damira Miloša. A djeca, kao djeca, rijetko kad radije biraju tišinu negoli riječi. Stoga je lijepo imati prijatelja, kojem možeš ispričati dio svojih tajni, objaviti svoje tuge i radosti, ili pak prijatelja kojem uz sve to možeš i – čitati. A on će te uvijek saslušati… Da je to tako, uvjerili su se i polaznici dobrinjske Područne škole, u kojoj je također predstavljen i realiziran projekt pod nazivom „R.E.A.D. Čitaj (o) psu“. Pojašnjenja radi - R.E.A.D. je kratica za Reading Education Assistance Dogs – licencirani program registriran 1999. godine pri Intermountain Therapy Animals u Sjedinjenim Američkim Državama. Riječ je o raritetnom programu osmišljenom s ciljem pomaganja djeci da poboljšaju sposobnost

čitanja i komunikacijskih vještina uz pomoć posebne metode. A metoda je jednostavna – dijete čita psu. Projekt je pokazao da čitanje psu djeluje opuštajuće. Uključivanjem terapijskog psa u rad s djecom djeluje se, prije svega, na podizanje razine motivacije što predstavlja srž rada s terapijskim psima. Na taj se način djeluje na različite razvojne aspekte kroz igru i zabavu, a djeca se osjećaju ugodno i opušteno. Projekt je dobio zeleno svjetlo resornog Ministarstva, čime je omogućena implementacija ovog programa u sustav

osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja. Od 2014. godine na nacionalnom nivou ovaj projekt provodi Udruga Pet Therapy Indeficienter iz Vinkurana, a pridružio joj se i Centar za odgoj i obrazovanje Rijeka. Dio ovog međunarodnog programa tako je postala i Ulika, i to zahvaljujući svojoj vlasnici Meri Sučić iz Dobrinja, koja se kao stručna osoba također uključila u provođenje ovog, sve popularnijeg projekta. Dobrinjski osnovci i Ulika „kliknuli“ su na prvu, te kroz igru i čitanje (o) psu, uzajamno podijelili blagodati projekta, čija se opravdanost nazire ne samo na terapijskoj, nego i na mnogim drugim razinama. I stoga, velika i mala djeco i odrasli, čitajte (o) psu! Jer, lijepo je imati prijatelja s kojim možeš šutjeti, ali i prijatelja kojem možeš čitati – baš sve, baš o svemu. Gordana Gržetić

OBILJEŽAVANJE MJESECA ORALNOG ZDRAVLJA U MISIJI ZA ZDRAVU USNU ŠUPLJINU Hrvatska komora dentalne medicine i tvrtka Colgate – Palmolive, obilježile su Mjesec oralnog zdravlja u trajanju od 12. rujna do 12. listopada 2017. godine. Oralno zdravlje jedan je od ključnih faktora za cijelokupno zdravlje organizma te briga o oralnom zdravlju i pravilna oralna higijena uvelike utječu na zdravlje pojedinca. Oralno zdravlje je sastavni i vitalni dio cijelokupnog zdravlja. Također ima velik utjecaj na psihofizičko zdravlje pojedinca jer ukoliko su govor, gutanje, žvakanje, osmijeh „oštećeni“ to uvelike umanjuje kvalitetu života pojedinca. Utjecaj lošeg oralnog zdravlja doprinosi pojavi kardiovaskularnih bolesti, karcinoma, kroničnih respiratornih bolesti, dijabetesa, prijevremenog porođaja, male tjelesno

težine novorođenčadi te pogoršanje već prisutnih kroničnih bolesti od kojih pojedinac pati. Važnost pravilne oralne higijene pokušala se približiti kroz edukativne radionice na Cvjetnom trgu u Zagrebu 12.09.2017., te na Trgu Ante Starčevića u Osijeku 23. 09. 2017. Na radionicama sugrađani su mogli naučiti kako pravilno četkati zube, o važnosti redovnih odlazaka

doktoru dentalne medicine te utjecaju oralnog zdravlja na zdravlje općenito. Zajednički nam je cilj poboljšati svijest o oralnom zdravlju, ukazati na važnost preventive i redovitih posjeta doktoru dentalne medicine te „vratiti osmijeh na naša lica“. Pridruži se i ti misiji za zdravu usnu šupljinu ! Tatjana Radivoj, dr.med.dent.

35


Naš kraj - naši judi

ČETRDESET I PET GODINA SAKRISTANSKE SLUŽBE ZLATANA MANZONIJA U ovoj godini navršilo se 45. godina sakristanske službe našeg pojanskog sakristana (mežnjara) Zlatana Manzonija. Počeci sežu u početak sedamdesetih godina, prošlog stoljeća kad je tada stari mežnjar Ivan Crnčić (šepavi Barešić) zbog godina i bolesti preminuo a sakristansko mjesto bilo upražnjeno. Poticaj Zlatanu da postane sakristan bile su njegove dvije tete, a posebno teta Kate Manzoni (Šamanica) koja je bila pobožna žena, a u to vrijeme i privremena sakristanka. Kroz ovih četrdesetpet godina Zlatan je služio, uključujući sadašnjeg vlč. Luku, jedanaestorici župnika i župnih upravitelja. U krčkoj biskupiji službovala su kroz to vrijeme, uključujući i sadašnjeg biskupa Ivicu, četvorica biskupa. Prošlo je kroz Zlatanovu "školu" i na desetke ministranata i nešto manje ostalih suradnika. Bilo je puno lijepih i veselih događaja; poput krštenja krizmi, prvih pričesti, vjenčanja, Malih Gospoja i drugih blagdana puno svečanih misa i misnika, među kojima i svi spomenuti biskupi, ali za vjernika katolika svaka je sveta misa veseli i lijepi događaj. Pamti Zlatan i misu u ovoj crkvi koju je predvodio uzoriti kardinal Vinko Puljić pri čemu je kardinalu poklon u ime

NK

župe uručio upravo sakristan Zlatan. No bilo je i manje lijepih trenutaka poput sprovoda i oproštaja od dragih sumještana, kad je često trebalo, u vrijeme dok nisu bila elektrificirana zvona, na ruke zvoniti cijelo vrijeme dok se pokojnika od kuće pratilo do crkve i groblja. No Zlatan je gotovo uvijek tu kod svih ovih navedenih događaja, kod gotovo svake tjedne mise i drugih pobožnosti, ali i izvan toga u pripremi liturgijskog slavlja, pri-

NK

36

preme potrebnog za liturgiju, često i kod uređenja crkve ili bilo koje aktivnosti koja se događa u crkvi. Možemo istaći da je Zlatan, usprkos svemu u crkvi besprijekoran primjer dobroga i požrtvovnoga sakristana i vrijednog vjernika laika. Najveća zasluga za realizaciju ove prigode pripada našem novom župniku velečasnom Luki Paljeviću, koji nas je potaknuo na ovaj događaj, te je Zlatanu uručio prigodnu Plaketu u ime župe pa i biskupije jer su supotpisnici i biskup i župnik. Buket cvijeća uručila mu je Marija Radivoj, križ i prigodnuu fotografiju s kardinalom Puljićem i dvoje ministranata, a slijedila je i kratka zahvala Ranka Pavačiča. Neka Bog da Zlatanu zdravlja i poživi ga te zajedno proslavimo i pedesetu obljetnicu sakristanske službe a neka doda i više te obilje drugih milosti... Na mnogaja ljeta! Ranko Pavačić


Naš kraj - naši judi Osam desetljeća Roka Kikovića

OSAMDESET GODINA VRIJEDNOG ČOVJEKA Gospodin Roko Kiković, istarskonjemački Čižićar, proslavio je 26. kolovoza osamdeseti rođendan. Gospodin Roko rođen je 26. kolovoza 1937. u Pićnu u središnjoj istri, nedaleko pićanske župne crkve ali i rodne kuće poznatog skladatelja Matka Brajše Rašana, gdje provodi djetinjstvo. 1950. godine upisuje se u tadašnje pazinsko sjemenište sa još šezdeset i dvojicom kandidata. Tu završava školovanje no ne postaje svećenikom, već ga životni put vodi dalje sve do njemačkog grada Karlsruhea gdje radi i zasniva obitelj. Kao vrlo aktivan sudionik društvenog života, početkom osamostaljenja Republike Hrvatske uključuje se u prikupljanje i distribuiranje humanitarne pomoći, koju zdušno distribuira u Domovinu. Posebno se mora istaći nabavka sanitetskog materijala ali i drugih potrebnih stvari. Početkom devedesetih u Karslruheu je inicijator osnivanja i prvi predsjednik Njemačko-hrvatske zajednice, a pomaže i pri uspostavi kontakata Ustavnog suda Hrvatske i Njemačke. Odlaskom u mirovinu 1997. godine vraća se u Hrvatsku i to na Krk u Čižiće, no Roko, kako je u svojoj čestitki istaknula Mirjana Diminić sadašnja predsjednica Hrvatskonjemačke zajednice nikada ne miruje uvijek nešto "gura", organizira, pomaže. Tako i ovdje uključuje se te odmah vodi crkveni zbor Majke Božje od zdravlja u Sužanu, gdje je već dvadeset godina i orguljaš, a povremeno to radi i u župnoj crkvi u Rasopasnu. Kako mu "nije dosta" samo jedan zbor angažira se i suosnivač je zbora "Zvon" u sastavu K D "Ive Jelenović" iz Dobrinja, a do nedavno i njegov aktivni član, danas podupirajući a odnedavno proglašen i počasnim članom, što je najviše čime ga K D može počastiti. Prilikom same proslave rođendana

sakupilo se najprije u Čižićima a potom i u crkvi Majke Božje od Zdravlja u Sužanu lijepo društvo. Misu zahvalnicu predvodio je nekadašnji Rokov školski kolega, gospićko – senjski biskup u miru mons. dr. Mile Bogović u koncelebraciji s porečko-pulskim biskupom u miru mons. Ivanom Milovanom te svećenicima vlč. Franjom Vitezićem, vlč. Matom Polonijom i župnikom domaćinom vlč. Anđelkom Badurinom. Misno slavlje su pjesmom animirali "rokovi zborovi" crkveni iz Sužana i "Zvon" Dobrinj. Biskup Bogović, u svojoj je propovijedi istaknuo upravo zahvalnost, naime ova je misa bila koncipirana kao zahvalnica a takva su bila i čitanja, biskup se sjetio zajedničkih početaka u pazinskom sjemeništu gdje je upoznao Roka. Izrazio je zahvalnost svima koji su njega i školske mu kolege pratili na tom putu, ali i da su imali mogućnost školovati se, roditeljima, odgojiteljima i profesorima u sjemeništu, svima onima koji su na bilo koji način pomagali, ali kako on to zgodno zna reći i onima koji su "podmetali noge" na tom njihovom putu. Slavlju u Sužanu i Vrbniku su uz Rokovu suprugu prisustvovale i

kćeri, unuci, rodbina, prijatelji, već spomenuti članovi zbora "Zvon" te školski kolege iz generacije 1950. pazinskog sjemeništa od njih 63, danas živućih tridesetak ovdje su bili već spomenuti biskupi Bogović i Milovan, svećenici Vitezić i Polonijo, na večeri se priključio još jedan vlč. Ivan Buić, te oni koji nisu postali svećenici: akademik Josip Bratulić, koji je u ime generacije Roku izrazio najljepše želje za rođendan, istaknuo je važnost Rokove bistrine još iz školskih dana i njegove upornosti u realiziranju puno projekata kroz život. Te nastavio da nema tih slavljenikovih aktivnosti kako svih prisutnih toga dana ne bi bilo tamo, niti bi bilo toga događaja. Karmel Krebel i Josip Iskra. Za slavljeničkim stolom bili su još vlč. Anđelko Badurina i mons Ivan Brnić, župnik u Vrbniku, prvi župnik Rasopasna.. U ugodnom druženju prigodne čestitke uz već spomenute izrekli su: Ranko Pavačić u ime K D "Ive Jelenović" – zbora "Zvon" , Zdenko Kirinčić u ime Općine Dobrinj, te od najbližih kći i dvoje unuka. Slavljeniku idu želje za još puno angažmana i aktivnosti i da se vidimo i na stotom... Ranko Pavačić

37


Naš kraj - naši judi „Zlatni pir“ Mirande i Vidoslava Mavrovića

PEDESET GODINA LJUBAV TEČE „...GRADOM KOJI TEČE“ Neovisno o tome koliko trajao, gdje god se odvijao, životni put svakog od nas satkan je dijelom od onog što je unaprijed odredio usud, a dijelom od rezultata naših htijenja, ili pak snova što su postali stvarnost. A u životnim pričama ispisanima zajedničkom olovkom, jedna je želja zajednička onima koj dijele istu stazu života – uz zdravlje, kao primarnu, dominantnu želju, dionici tih zajedničkih puteva dijele još jednu želju, priželjkuju taj zlatni, dvoznamenkasti broj. Miranda i Vidoslav Mavrović imali su sreću da dožive trenutak ispunjenja jedne od svojih zajedničkih želja. Priželjkivanja iz te davne subote, 16. rujna 1967. postala su stvarnost točno pedeset godina kasnije – u isto vrijeme, na istome mjestu, na gotovo identičan način. Svadbeni marš, svečani ulazak u crkvu, obnova zavjeta, puno veselja i pokoja suza radosnica ali i žalosnica. Jer, neki će dionici naših života zauvijek nedostajati, ma koliko bili svjesni da je život podložan mijeni i prolaznosti. A u crkvi svetog Nikole Tavelića na Krnjevu, te svečane prohladne i poprilično kišovite subote gotovo je neizbježno bilo pobjeći od kiše sjećanja; krštenja, pričesti, vjenčanja uže obitelji i rodbine bračnog para Mavrović, podijeljeni su pred

istim oltarom i to - da kuriozitet bude veći - iz ruku jednog svećenika, točnije franjevca, Fabijana (Dinka) Mavrovića, slavljenikovog strica. A slavljenik, odnosno jubilarac Vidoslav porijeklom je iz naše općine, u kojoj je proveo rane godine djetinjstva, prije negoli se njegova obitelj preselila u Rijeku. Rijeka će postati njegovo trajno boravište, mjesto u kojem će se školovati, završiti više obrazovanje i dočekati mirovinu, te u kojem će upoznati svoju životnu suputnicu. A gđa Miranda, inače diplomirana pravnica, za njihov prvi susret i početak veze, kaže da je to bio jedan sasvim uobičajen susret dvoje mladih, koji su jednostavno „kliknuli“. No zato im zajednički život nikako nije bio uobičajen; proputovali su naši slavljenici istok, zapad, sjever i jug. I to doslovce – od Dubrovnika, pa do Kine, preko Afrike i Rusije, reći će kroz šalu. O nekim smo njihovim putovanjima već pisali u prethodnim brojevima

našega općinskog glasila. Za svoja se putovanja pomno pripremaju, iščitavajući dostupnu literaturu, te koriste blagodati suvremenog razvoja, ili internet. Rijeka je njihova stalna adresa, ali veći dio onog „ljepšeg dijela“ godine, kako vole reći, provode u Svetom Vidu dobrinjskom, u rodnom kraju Vidoslavovog oca Teodozija. U pedeset proteklih godina puno im se toga dogodilo – puno lijepih, ali i onih neizostavnih, neizbježnih trenutaka iskušenja, propitkivanja i poniranja u dubine duše, tražeći odgovore i utjehe. Prednost ipak daju pozitivi, pa žele pamtiti samo pozitivno i lijepo. Njihovu svakidašnjicu ljepšom čine sinovi Hrvoje i Leo, snahe, te unuk Vigo. Uz njih, te tridesetak najbližih rođaka i prijatelja obilježili su svojih „zlatnih pedeset“. I to dvostrukim slavljem: nakon onog službenog, na samu godišnjicu, slavlje je drugog jutra nastavljeno i u katedrali svetog Vida. Slavljenicima u čast pjevao je katedralni zbor a stihove u znaku ljubavi recitirala im je dramska prvakinja Olivera Baljak. Puno rijeka ljubavi proteklo je „gradom koji teče…“. I ova je ljubavna priča započela u tom gradu i teče, eto, više od pola stoljeća. Osim ljubavi za svoju Mirandu, svih tih pedeset (pa i više) godina, gospodin Vidoslav ljubav poklanja i ostavlja na Kantridi, posljednjih godina na Rujevici. Kao pasionirani poklonik sporta i strastveni navijač NK „Rijeke“, spaja i svoju ljubav za putovanjima, pa riječke „bijele“ redovito prati na domaćim, ali i inozemnim gostovanjima. Jedna od želja mu se ostvarila; ta je želja opjevana u pjesmi tako dragoj navijačima „Rijeke“: „..neka svetog Vida zvona vode nas do prvog trona…“. Pa nek ta ista zvona vode naše slavljenike do sljedećeg okruglog jubileja, neka u gradu koji teče, njihova rijeka ljubavi teče još mnoga, mnoga ljeta ! Gordana Gržetić

38


Naš kraj - naši judi Šezdeset godina braka i prvi dolazak u stari kraj nakon gotovo sedamdeset godina

RODNI KRAJ OROŠEN SUZOM SJEĆANJA … Pojedina životna poglavlja sviju nas nerijetko bivaju ispisana drugačijim rukopisom nego što su ih naša mašta i htijenja zamislili. Ipak, ta poglavlja, katkad tako oprečna našim iluzijama, u konačnici dobiju potvrdu da smo upravo tamo gdje smo trebali biti. Život nas u svom tijeku uči i nauči da se sve događa s razlogom i da se uvijek mora zatvoriti tamo gdje je počeo.. A počelo je davnih dana, bolje reći desetljeća; Jedna majka, četvero djece i zajednički bijeg u novi život… Jednog mirnog jutra (još uvijek) pomalo nemirne 1948. godine, Marija Kirinčić (r. Gržetić) i njezina četiri tada maloljetna sina stavili su točku na „i“ dotadašnjeg života i krenuli u novo životno poglavlje. Na putu od idiličnog Sužana, pa do novog života u dalekom New Yorku, u kojem ih je čekao suprug i otac Anton, stajale su tisuće kilometara i mnoge, pa i opasne prepreke. Prva postaja, do koje je valjalo doći bila je Italija, odnosno logor, u kojem su već mnogi čekali priliku za „zeleno svjetlo“, koje će im označiti ulazak u obećanu zemlju Ameriku. Marija i njezini sinovi Anton, Ivan, Dušan i Josip putovali su danima, cestovnim i morskim putevima a najopasniji dio rute odvijao se noću. Uz puno straha i nijemih molitava, ali i uz dozu lukavstva, Marija je uspjela svoju obitelj dovesti do Italije a nakon logorskih dana, ubrzo su dobili i priliku osmjehnuti se Kipu Slobode. Novi život kojem su toliko težili mogao je početi. Vjenčanje u starom kraju… I počeo je. Obitelj Kirinčić našla je svoje mjesto pod njujorškim suncem. U rodni kraj vraćali su se ne tako često, ali ipak dovoljno da osjete pripadnost i ožive sjećanja. Vratili su se tako i zadnjih dana ljeta 1957. godine, da bi sina Ivana i njegovu odabranicu Ivanku Klesnik iz Baške ispratili u novi život. U nazočnosti rodbine i prijatelja, Ivanka i Ivan (John) vjenčali su se 8. rujna 1957. u crkvi Majke Božje od Zdravlja u Sužanu a potom u New Yorku nastavili pisati zajednička poglavlja. Srce je reklo – DA ! Slučajnošću ili čudnim spletom okolnosti, Marija i Anton Kirinčić nikad više nisu u starom kraju uspjeli okupiti cijelu svoju obitelj, koja se u međuvremenu približila brojci pedeset. Da se okupe u starom kraju svi skupa, nedo-

stajao je uvijek jedan član, najmlađi brat… A njemu je, kaže, uvijek nešto priječilo odlazak u stari kraj…A onda se, kako to obično biva, dogodio trenutak - trenutak u kojem je srce reklo – Da… U karavani od petnaestak članova, koja je iz New Yorka stigla da bi s Ivanom i Ivankom proslavila njihov dijamantni jubilej, bio je konačno i on, najmlađi od četvorice braće – Sužan je napustio kao osmogodišnji dječak, a sada se rodnome kraju vratio kao gotovo osamdesetgodišnjak… Nakon slijetanja na hrvatski teritorij, očekivano – prva postaja bila je Sužan. Obrisi rodnog kraja, iako drugačiji od onih pohranjeni u sjećanjima osmogodišnjeg dječaka, izmamili su mnoga druge uspomene a zidove rodne kuće u Sužanu orosili suzom sjećanja… Šezdeset godina braka i gotovo isto toliko uzvanika Nakon što su na samu 60. obljetnicu braka simbolično posjetili crkvu na Sužanu, Ivan i Ivanka Kirinčić, te njihova „njujorška pratnja“ slavlje su nastavili u Dobrinju, gdje im se pridružilo još pedesetak najbližih rođaka. Okupili su se tako članovi obitelji Kirinčić, Klesnik, Gržetić, Barbalić, Dunato, Radivoj, Dekanić, Skladany, Spicijarić itd., te tako

dolsovce dočarali poznatu bodulsku pjesmu „Od Omišlja pa do Baške“. u ovim svečanim trenucima suza sjećanja nije izostala – kanula je za one koji su bili dijelom njihovih života, a koji su sad prisutni tek u sjećanjima… Ivan i Ivanka Kirinčić među rijetkim su sretnicima, koji su svoj zajednički život ukrasili dijamantnim znamenjem. Svoje umirovljeničke dane provode u Southoldu a uz kćerku Virginiju i sina Edwarda, imaju i četvero unučadi. U starom su kraju proslavili zlatni pir, nastavili s dijamantnim a novi susret, obećali su, upriličit će i prije sljedeće okrugle bračne godišnjice. Mi zapravo nikad nismo ni otišli … Joseph Kirinčić iz Sužana je otišao s majkom i braćom kao dijete a starom se kraju vratio kao osamdesetgodišnjak, sa sinovima Steveom i Michaelom, te unucima Josephom i Emily. Nada se da će i preostalo dvoje njegove djece - Joe i Marianne - dobiti priliku i posjetiti Hrvatsku. A da veze s rodnim krajem nisu prekinute, Joseph je dokazao svojim izričajem, autentičnom čokavicom iz sredine prošlog stoljeća. Još uvijek, kaže, nerijetko razmišlja na materinjem dijalektu. U šali kaže da je otišao kao „mali Osipić“ a vratio se kao „veli Joseph“. Sretan je što su se karte sudbine konačno posložile da još jednom vidi kraj iz kojeg je otišao. Hoće li mu se opet vratiti, pitali smo ga? -Mi iz našeg kraja nikad nismo ni otišli – zajednički odgovaraju braća Ivan i Joseph Kirinčić, te uz osmijeh svoje riječi popratili još jednom – suzom sjećanja… Gordana Gržetić Fotografije je snimila Toni Driscoll

39


Naš kraj - naši judi Predstavljena prva monografija o životu i djelu fra Vinka Fulgencija Fugošića

TIHI SUDAC UMJETNOSTI – KNJIGA O SKROMNOM VELIKANU NAŠEGA KRAJA Činjenica je da se o Vinku Fugošiću, franjevcu, umjetniku i putopiscu, premalo govori, piše, pa i razmišlja. On sam cijenio je tišinu i nije se zanosio titulama, postignućima i dostignućima. Pa ipak, čovjek, koji je kistom, perom ili riječju ostavio traga u gotovo svakoj crkvi i kapeli na otoku Krku te u mnogim drugim sakralnim i sličnim objektima diljem Jadrana, zaslužuje i nešto više od tišine. Bio je tih, bio je umjetnik, a sudio je samo i jedino na polju umjetnosti – tako dobio još jedno ime: tihi sudac umjetnosti… Ovo je ulomak iz knjige „Tihi sudac umjetnosti – fra Vinko Fulgencije Fugošić“, predstavljene u petak, 6.listopada u crkvi svetog Martina u Gostinjcu. Upravo je u Gostinjcu, odnosno u dijelu Gostinjca, koji lokalno stanovništvo zove Gorinje Sela, 19. srpnja 1916. godine započeo životni put ovog skromnog, ali zaslužnog franjevca. Svoj je put završio 2. prosinca 2003. u crikveničkom samostanu. Fra Vinko Fulgencije Fugošić široj je javnosti poznat prije svega kao likovni umjetnik, majstor portreta i pejzaža, autor ideja za brojne crkvene interijere, a zatim kao putopisac. S druge strane, i njegov je privatni život bio zanimljiv, nerijetko u znaku pogibelji i opasnosti,

40

ali i zanimljivih anegdota. Stoga je autorski trolist ove knjige analizi fra Fugošićevog života i djela pristupio svaki sa svoje strane. Povjesničar, dr.sc. Tomislav Galović, obradio je fra Vinkov životni put i mjesto u hrvatskoj znanosti i umjetnosti, Perica Dujmović, po-

vjesničar umjetnosti i nagrađivani pjesnik, analizirao je fra Fugošićev književni opus, odnosno putopisne knjige „Znancima u pohode“ i „Franjevački klaustri na Jadranskoj obali“, dok je osobna sjećanja na druženja s „barba fratrom“, ali i malo poznate detalje iz njegovog osobnog života, opisala Gordana Gržetić. Predstavljanje knjige, čiji su nakladnici Općina Dobrinj, Povijesno društvo otoka Krka i „Arvalis“, okupilo je veliki broj zainteresiranih, koji su – na iznenađenje organizatora ovog događanja - ispunili crkvu svetog Martina. O interesu za predstavljanje ove knjige govori i podatak da je gotovo cjelokupna naklada knjige doslovce „nestala“ upravo tijekom svečanog predstavljanja, na koje su stigli i fra Vinkovi znanci i poštovatelji s cijelog otoka, ali iz Rijeke, Crikvenice, Zagreba itd. Uvodno su nazočne pozdravili dobrinjski župnik Dinko Justinić i općinski načelnik Neven Komadina, te predsjednik Povijesnog društva otoka Krka dr. Milan Radić. Uz autore, o knjizi su govorili recenzenti dr. sc. Franjo Velčić i dr. sc. Anton Bozanić, prisjetivši se „tihog fratra, zanesenog u svijetu boja“, te njegove ostavštine u obliku nacrta za oltare, ambone, pa i same crkve diljem Jadrana. Savjet fra Vinka zlata je vrijedio i mnogi su željeli upravo njegovu suradnju, kad su obnavljali crkve, kapele,


Naš kraj - naši judi oltare pa i svjetovne prostore. Umijeće fra Vinka nije prošlo nezapaženo ni u Vatikanu, među tamošnjim umjetninama, a svakako valja istaknuti fra Vinkovu ulogu u otkrivanju prvotnog mjesta na kojem je u opatiji svete Lucije u Jurandvoru stajala Bašćanska ploča. U knjizi se po prvi put, dakle, obrađuje lik i djelo ovog zaslužnog franjevca i umjetnika. Uz kompletan opis njegovog životnog, franjevačkog i umjetni-

čkog puta, knjiga donosi i nepoznate detalje o njemu kao osobi, ali i o vremenu u kojem je fra Vinko živio i djelovao. Autori knjige, inače suradnici na nekoliko književnih, umjetničkih i humanitarnih projekata i dugogodišnji prijatelji, najavili su da ovo nije kraj njihovog istraživanja pomalo zaboravljenih velikana našega kraja. Nakon što su evocirali sjećanja na fra Vinka Fugošića, Galović, Dujmović i Gržetić, spremaju se prionuti na

posao oko istraživanja života i djela još jednog zaslužnog „Gostinjčara“, kojeg se nažalost sve manje spominje a njegov prinos znanosti i kulturi nedovoljno vrednuje. Spomenimo i da bi knjiga „Tihi sudac umjetnosti“, inače objavljena kao dio Biblioteka „Mala knjižica“ Povijesnog društva, početkom iduće godine trebala biti predstavljena u Zagrebu. Kristijan Mavrović Autor slika: Denis Lešić

Predstavljena knjiga s. Dobroslave Mlakić „Majka Marija Krucifiksa Kozulić“

KNJIGA KOJA EVOCIRA PROŠLOST I POTVRĐUJE UNIVERZALNE ŽIVOTNE VREDNOTE Za ukoričeni dio povijesti Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, te važan segment života njezine utemeljiteljice Marije Krucifikse Kozulić nakon riječkog, upriličeno je i otočno predstavljanje. Naime, široj je javnosti, uključujući i njezin znanstveni segment, malo poznat podatak da je jedino sirotište na nivou otoka Krka djelovalo početkom prošlog stoljeća u Risiki. Vođena svojom primarnom vizijom – opipljivim iskazivanjem ljubavi prema potrebnima - otvorila ga je 1915. godine Majka Marija Krucifiksa Kozulić, utemeljiteljica jedine autohtone riječke redovničke zajednice. Spletom okolnosti, uvjetovanih društvenopolitičkim mijenama i gibanjima toga vremena, u ožujku 1915. godine Marija Kozulić primorana je napustiti matičnu kuću u Rijeci, te odlazi na otok Krk, u Risiku. Tu će ubrzo otvoriti prvu filijalu zajednice, a potom i „Sirotište svetog Josipa“. Presjek, odnos splet svih događaja koja su prethodila osnivanju Družbe, dolaska i boravka njezine utemeljiteljice u Risiki, ali i prikaz autentičnosti života na otoku Krku u vrijeme Prvog svjetskog rata, donosi knjiga „Majka Marija Krucifiksa Kozulić u Risiki“. Autorica knjige je s. Dobroslava Mlakić, inače postulatorica kauze Marije Krucifikse Kozulić. Svečano pred-

stavljanje knjige u župnoj crkvi svetog Jeronima u Risiki okupilo je publiku iz religijskog i svjetovnog života otoka ali i šire. Pozdravne, odnosno uvodne riječi, uputio je župnik župe Risika i predstojnik za kulturna dobra Krčke biskupije mons. Zvonimir Seršić. O značaju ovog izdanja, s povijesnog je stajališta govorio dr. Franjo Velčić, generalni vikar Krčke biskupije i profesor crkvene povijesti na Riječkoj teologiji a u odsutnosti spriječenog krčkog biskupa mons. dr. Ivice Petanjka, njegov prikaz knjige pročitao je mons. Nikola Radić. Da bi knjiga ugledala svjetlo dana, valjalo je istražiti brojne arhive, iščitati stara pisma, dnevničke i slične zabilješke, pisane na raznim jezicima i dijalektima, a samim time izaći iz zavičajnog, pa i nacionalnog areala. Taj je nimalo lagan zadatak na sebe preuzela i odradila do kraja s. Dobroslava Mlakić, koja je u svom govoru istaknula kako zasluge za izlazak knjige o „Riječkoj Majci“ Mariji Kozulić i njezinom djelovanju u Risiki svakako imaju i brojni suradnici, odnosno informatori, koji su autorici pomagali u iscrpnom, ali hvalevrijednom poduhvatu. Valja istaknuti da je obol dala i Družba Sestara Presvetog Srca Isusova i to kroz nakladništvo knjige, ali i kontinuiranu podršku s. Dobroslavi Mlakić u istraživanju

života i životnog nasljeđa njihove utemeljiteljice. Izlazak knjige financijski je pomogla i Općina Dobrinj, budući da se upravo na teritoriju naše općine nalazi Samostana Sestara i utočište za starije, bolesne i nemoćne „Moj mir“. Autorica knjige je, pak, nekoliko godina provela na službi upravu u Samostanu u Svetom Vidu dobrinjskom. U glazbenom dijelu programa nastupila je mlada sopranistica Iva Peračković iz Rijeke. Majka Marija Krucifiksa Kozulić, sada Službenica Božja, Risiku je napustila 7. prosinca 1919. S otoka Krka u Rijeku se vratila iscrpljena bolešću ali i dugogodišnjim davanjem drugima i za druge. U Rijeci je na glasu svetosti preminula 29. rujna 1922. godine. U tijeku je postupak za njezinim proglašenjem blaženom i svetom. Knjiga s. Dobroslave Mlakić prilika je za pobliže upoznavanje života Majke Marije Kozulić i zaloga koji je svojim djelovanjem ostavila budućnosti; knjiga je to koja budi uspavanu prošlost, evocira neke davne svakodnevice otočana, te iznova potvrđuje da osnovne životne vrijednosti ne podliježu društvenim mijenama, a pojedince zaslužne za njihovo promicanje vrijeme ne otima zaboravu. Gordana Gržetić

41


Sport

MALONOGOMETNI TURNIR OPĆINE DOBRINJ - ŠILO 2017. Malonogometni turnir Općine Dobrinj ove je godine odigran na malonogometnom igralištu u Šilu 1. i 3. rujna 2017. godine u organizaciji malonogometne ekipe Šilo, uz pokroviteljstvo Općine Dobrinj. Sudjelovalo je 6 ekipa s područja Općine Dobrinj, a to su: Šilo, Gabonjin, bistro "Macao", konoba "Mala Sten", Dobrinj i Rasopasno. U petak 1. rujna, odigravale su se utakmice po skupinama. Zbog lošeg vremena subotnja završnica odgodila se za nedjelju, 3. rujna kada su se odigrale polufinalne utakmice i utakmica za 3 mjesto, te finale. Prve dvije plasirane ekipe iz skupina ušle su u polufinale, te su pobjednici tih utakmica odigrali za prvo mjesto, dok su poraženi odigrali za treće mjesto. Prvu polufinalnu utakmicu odigrale su ekipe "Šilo" i "Rasopasno" rezultatom 5:1 za Šilo, te ekipe "bisto Macao" i "konoba Mala sten" rezultatom 0:1 za "konobu Mala sten". Nakon polufinalnih utakmica u utakmici za 3. mjesto ekipa "bisto Macao" pobjedila je ekipu "Rasopasno" na kaznene udarce nakon nereješenog rezultata u regularnom dijelu utakmice p1:1. Finalnu utakmicu odigrale su ekipe "Šilo" i "konoba Mala sten". Za Šilo su bili prijavljeni: Toni Gržetić, Dino Turčić, Nikola Justinić, Paolo Turčić, Domagoj Grdinić, Boris Martinčić, Muamer Avdić, Toni Gržetić (Gašpo),

POBJEDNICI TURNIRA EKIPA ŠILO

Matko Drpić, Endi Galanto, Đani Petrović, Vedran Petrović i Pavao Šoštarić. Za ekipu "konoba Mala sten" prijavljeni su bili: Lado Patekar, Luka Justinić, Davor Kraljić, Huska Avdić i Matej Justinić. Utakmica je bila uzbudljiva do samog kraja kako i priliči finalnoj utakmici, te je završila rezultatom 1:0 za Šilo. Jedini strijelac za ekipu "Šilo" bio Toni Gržetić te donio novu titulu pobjednika malonogometnog turnira Općine Dobrinj. Nakon finala uslijedilo je proglašenje pobjednika, te su dodjeljena priznanja za najboljeg igrača (Domagoj Grdinić - ekipa "Šilo"), najboljeg strijelca (Lado Patekar - ekipa Mala sten) i najboljeg golmana (Muamer Avdić ekipa "Šilo"). Nagrade su dodjelili Ivančica Dunato - predsjednik MO Šilo, Dalibor Gržetić - član odbora

za sport Općine Dobrinj i Neven Komadina načelnik Općine Dobrinj. Turnir ne bi mogao proći, a da ne spomenem tj. pohvalim asistenciju naše dugogodišnje zapisničarke Sare Pavačić. Po završetku natjecateljskog dijela malonogometnog turnira, održano je druženje za sve posjetitelje i sudionike turnira, uz domjenak do kasno u noć. Sve pohvale ekipi Šilo koja je uspješno organizirala ovogodišnji malonogometni turnir Općine Dobrinj. Nadam se da će se dogodine turnir organizirati s većim brojem ekipa s područja Općine Dobrinj, jer vjerujem da ima malonogometaša na našem području, te da turnir zaživi kao i prijašnjih godina kada se je brojalo desetak ekipa na turniru. Davor Feretić

ZAJEDNIČKA SLIKA PRVE TRI EKIPE

42


Sport Dvadeset i drugo izdanje Kupa Dobrinjštine u balanju slobodnim stilom

PO PRVI PUT FINALE U SUSJEDNOJ OPĆINI Ove je godine finale u balanju održano van naše općine, i to po prvi put u Općini Malinska - Dubašnica. Sv. Vid Miholjice je bio domaćin finala tradicionalnog, već 22. kupa Dobrinjštine u balanju slobodnim stilom. Pod stalnim pokroviteljstvom Općine Dobrinj, i uz donacije sponzora na čelu sa GP KRK-om (glavnim sponzorom od početka natjecanja), na turniru je nastupilo 14 ekipa u 4 grupe. Nakon razigravanja po grupama i četvrtfinalnih dvoboja završnicu su izborile ekipe: Čižići, Garica, Kras 1 i Sv. Vid Miholjice. U borbi za 3. mjesto snage su odmjerile ekipe Čižića i Garice. Pravila inače nalažu da se igraju dvije „partije“, a pobjednička je ona ekipa koja ima bolji ukupni rezultat. Ekipa Čižića je pobijedila rezultatom 2:0 (21:18, 21:18) i tako osvojila 3. mjesto. Za pobjednika 22. kupa Dobrinjštine, borile su se ekipe Krasa 1 i Sv. Vida Miholjice, a igra se na dvije dobivene „partije“. Obje „partije“ je dobio domaćin Sv. Vid Miholjice i to rezultatom 21:13 i 21:7 te tako

osvojio 1. mjesto. Jednako zanimljiv kao natjecateljski, bio je i revijalni dio programa, odnosno natjecanje u izbijanju balina gdje je najprecizniju ruku imao Darijo Marijanić iz ekipe Sv. Ivana Dobrinjskog, te je osvojio tradicionalnu nagradu – pršut i prigodni pehar. Nakon toga uslijedilo je proglašenje pobjednika, dodjela nagrada i priznanja ekipama i sponzorima. Nagrade svim sudionicima (majice i prigodne plakete u znak zahvale za sudjelovanje), te pehare za tri prvoplasirane ekipe i pobjednika u izbijanju balina, kao i zahvale sponzorima, podijelili su načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina, načelnik Općine Malinska – Dubašnica Robert Anton Kraljić, povjerenik natjecanja i član Odbora za šport Općine Dobrinj Dalibor Gržetić, te u ime domaćina Željko Maršić i Nikola Dapčić, koji su zahvalili natjecateljima, glavnom pokrovitelju te ostalim sponzorima, kojih je ove godine bilo šezdesetak. Zahvale svima zaslužnima za održavanje ove hvalevrijedne

tradicije na našem području čiji je glavni cilj druženje te čestitke svima, a posebno pobjednicima i vidimo se kletu!, por učio je načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina na kraju službenog dijela programa. Nakon toga nastavljeno je druženje, za svih, uz pjesmu, roštilj i piće do kasno u noć. Dalibor Gržetić

Ivan Šamanić

43


Sport Iz rada SRD „Vela sten– Čižići 2000“

PONOSNI NA DRŽAVNU REPREZENTATIVKU I NA SVOJE REZULTATE I ove jeseni nastavljamo s radom i natjecanjima. Nastavak ovogodišnjih službenih natjecanja započinje u Umagu od 15.-17.09. gdje se održava Međužupanijsko natjecanje, gdje naša jedina predstavnica Veronika Kirinčić, osvaja 16. mjesto. Slijedi državno prvenstvo u Lovranu od 13.-15.10.2017. gdje Veronika osvaja 14. mjesto. Svojim rezultatima i zalaganjem Veronika ponovo dobija priliku učestvovati na razigravanju za ulazak u državnu reprezentaciju koja će 2018. predstavljati Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Portugalu, te se uspijeva plasirati tj. ostati i dalje članica reprezentacije. Iznimno smo ponosni što tako mali klub ima ponovno reprezentativku, te počinjemo sa pripremama za to veliko natjecanje. U organizaciji našeg kluba održano je natjecanje lov štapom s barke u kategoriji U21 od 29. 09. - 1. 10. 2017. gdje je sudjelovalo 44 natjecatelja. Od strane natjecatelja i Saveza primili smo samo pohvale i zahvale za uspješno provedeno natjecanje. Ali bilo bi iznimno sebično od nas kad ne bi spomenuli i zahvalili svima koji su sudjelovali u ostvarivanju tog, za nas, velikog projekta, a to su naši članovi i simpatizeri koji su uskočili gdje god je trebalo: bilo da je riječ o stožeru iz kojeg se koordiniralo natjecanjem, popravljalo barke na burnom moru, vozilo natjecatelje na pozicije lova, posuđivalo barke za natjecanje ili osiguravalo smještaja za natjecatelje. Možemo reći samo veliko hvala i biti ponosni što klub djeluje u takvom okruženju. Organiziramo i 2. Kup Sulinj, 7. listopada 2017. Prvo mjesto osvaja Tonko Pavičević (SRD Zubatac Lovran), drugo mjesto Veronika Kirinčić (SRD Vela sten Čižići 2000), treće Angela Basan (SRD Zubatac Lovran) a četvrto Dino

44

Karić (SRD Vela sten Čižići 2000). Ekipno prvo mjesto osvaja SRD Zubatac Lovran I (T. Paviče-vić i A. Basan) drugo SRD Vela sten Čižići 2000 I (Veronika Kirinčić i Klara Crnčić) a treće SRD Vela sten Čižići 2000 II (Dino Karić i Antonio Kirinčić).

Osim službenih natjecanja, sudjelujemo i na prigodnim, pa smo se tako upravo vratili sa Novogodišnjeg kupa Ičići 2017 održanog 10.12.2017. Nastupili su: kategorija U12 Franko Pavačić i Nikola Saftić; kategorija U16 Elma Sinanović i

Veronika Kirinčić. Veronika je osvojila nagradu za najbolju djevojku natjecanja, a ekipno SRD Vela sten osvaja 5. mjesto. Pridružite se i vi ! Pozivamo još jednom svu zainteresiranu djecu sa područja općine Dobrinj a koja žele učiti i raditi u odličnoj atmosferi te stečeno znanje pokazivati na natjecanjima, da nam se do kraja godine jave jer već sa prvim danima nove godine, škola počinje sa radom svakog vikenda. Kontakt za prijave i informacije je naš predsjednik Edis Kirinčić 091 2260 168. Ekipa SRD Vela sten Čižići 2000 želi Vam sretan Božić, ugodne blagdane u krugu najmilijih i uspješnu novu 2018. godinu. Rogi ribaru. Valentina Kirinčić


Sport Treći memorijalni Kup „Božo Frković“

MORE SJEĆANJA NA BOŽU FRKOVIĆA Poznata je od davnina uzrečica da more daje i more uzima. Iz svojih je dubina vjekovima nesebično davalo, ali u te je iste dubine nerijetko zauvijek uzimalo one, koji su od mora došli potražiti tek komadić sreće za sebe i svoje najbliže. U ovom je pak slučaju more bilo izdašno. I više nego obilno, iz svojih je dubina po treći put zaredom darivalo ono jedino što ostaje, kad u našim životima poteku sjećanja na one kojih više nema fizički među nama. Božo Frković živio je za more. Doslovce rečeno. Nećemo pogriješiti ako napišemo da je uz krv i more teklo njegovim venama. I sam je to otprilike tako zaključio u jednom od svojih (nažalost) posljednjih dolazaka u omiljeni mu kafić. I upravo u spomen na Božu Frkovića, treći je put zaredom na tako mu dragoj obali održan Memorijalni kup u sportskom ribolovu. Kup, koji, naravno, nosi ime Bože Frkovića, okupio je dvadeset i četvero natjecatelja – ribolovaca, ali i još bitnije, prijatelja Bože Frkovića. Lovilo se sa usidrenih brodica i to četiri sata. Za ješku se

pobrinuo Saša Ivančić koji je za sve natjecatelje osigurao po jednog morskog crva a za svu ostalu organizaciju Fadil Mahmutović, jedan od Božinih najbližih prijatelja. Iako je ovo bio memorijalni kup, itekako se ozbiljno prionulo u borbu za rezultate. Treće mjesto pojedinačno osvojio je Miroslav Stoiljković, 2. mjesto Fadil Mahmutović a pobjednički, ujedno prijelazni pehar, osvojio je Nenad Banelly iz Zagreba. Najveću ribu ulovio je Ivan Gorjup, i to oradu od 344 gr. Spomena je vrijedna činjenica da su na ovom memorijalnom nastupila djeca iz kluba „Vela sten“ iz Čizica kojima je trenerica upravo Božina kći Nataša Rogina. Mlade nade sportskog ribolova izrazile su želju za natjecanjem i pokazale se u najboljem svjetlu, pa je tako najmlađa natjecateljica Elma Karić iz ŠRK „Čikavica“ Šilo izgubila pehar i 3. mjesto za samo 5 gr. Ali, znade Elma – važno je sudjelovati, zar ne? A razlog sudjelovanja nadmašio je tračak tuge za „pobjeglim“ peharom i trećim mjestom. More je, rekosmo, bilo izdašno i na trećem izdanju Kupa „Božo

Frković“; iz svojih je dubina uz slasne delicije, darovalo sudionicima i još nešto, što je smisao ovog memorijalnog druženja. Oživjela su mnoga sjećanja na Božu Frkovića, ribolovca, sportaša ali i čovjeka. Upravo tragom tih sjećanja, zaokružimo ovaj prilog još jednom crticom koja se tiče najmlađe natjecateljice ovogodišnjeg Kupa. Elma Karić je od trenerice Nataše Rogine, koja inače trenira njenog brata, uoči natjecanja dobila predvez, koji je napravio Božo Frković. -Vidjet ćeš, Elma, donijet će ti sreću ! – rekla joj je trenerica. I bi tako. Zaista. Jer Elma je u kategoriji starijih, iskusnih ribolovaca, među kojima je lovila i svjetska prvakinja, osvojila četvrto mjesto, tek par grama razlike od trećeg. - Lovila sam i sve što sam ulovila, bilo je za Božu Frkovića - kazala nam je mlada ribolovka. Jedna ali vrijedna rečenica, koja sve govori. I dokazuje da će u mnogim morima sjećanja još dugo dugo Božo Frković imati posebno mjesto… Gordana Gržetić

45


Sport

ODRŽAN 14. POJEDINAČNI KLUPSKI OTVORENI TURNIR U BALANJU SLOBODNIM STILOM Velikim finalom dan uoči blagdana Velike Gospe završen je tradicionalni, 14. po redu, pojedinačni otvoreni turnir u balanju slobodnim stilom Boćarskog kluba Čižići, a u organizaciji Društva za športsku rekreaciju Čižići. Ove je godine turnir okupio 10 igrača u juniorskoj konkurenciji i 12 igrača u seniorskoj konkurenciji, koji su žestoko odmjeravali svoje snage i vještine tijekom petnaestak dana kolovoza. Pobjednik juniorskog turnira postao je Marko Sršić, koji je u bratskom finalu pobijedio drugoplasiranog Ivana Sršića, svog mlađeg brata. Pobjedniku je pripao veliki prijelazni pehar, nešto manji pehar u trajno vlasništvo i zlatna medalja, drugoplasiranom srebrna, a brončane medalje svim ostalim

46

Među seniorima naslov pobjednika, prijelazni pehar i zlatna medalja pripali su domaćem igraču Mladenu Zujiću nakon njegove pobjede nad drugoplasiranim Ivanom Justinićem iz Krasa u uzbudljivoj finalnoj utakmici pred oko 70-ak navijača. U borbi za treće mjesto Davor Feretić iz Gabonjina pobijedio je domaćeg predstavnika Matea Turčića i na taj način osvojio brončanu medalju. Tradicionalno se održalo takmičenje u "bližanju u krug" u kojem je ove godine najbolji bio Mladen Zujić, te takmičenje u "izbijanju balina" koje je osvojio Marino Turčić. učesnicima juniorskog turnira, ujedno i polaznicima završene 6. generacije Škole balanja slobodnim stilom Čižići 2017.

Marino Turčić


Sport 13. međunarodni čižićarski turnir

(NE) SRETAN BROJ ZA ORGANIZACIJU TRADICIONALNOG TURNIRA Dana 02. rujna 2017. okupila se balačka elita (tri najbolje plasirane ekipe sa netom završenog 22. Kupa Dobrinjštine: pobjednici Sv. Vid Miholjice, kombinirana ekipa Krasa i domaćini iz Čižića), te još balači iz Rasopasna i kombinirana ekipa iz Gabonjina. Trinaesti po redu bio je valjda nesretan broj za organizaciju ovog tradicionalnog turnira. Naime, kiša je dan uoči turnira natopila jog u Čižićima, tako da se čitava organizacija turnira prisilno preselila u Sv. Vid Miholjice, gdje su nam gostoljubivi Vidari ustupili svoj natkriveni jog i društvene prostorije na cjelodnevnu upotrebu. Pored toga, naši dugogodišnji sportski prijatelji iz Balinarskog kluba Celeia iz Celja su na žalost u posljednji trenutak iz objektivnih

razloga morali otkazati sudjelovanje na turniru. Zbog toga je dovedeno u pitanje „međunarodno“ obilježje turnira. Međutim, organizatori se nisu pokolebali. Cjelodnevni turnir na jogu u Sv. Vidu protekao je u ugodnom sportskom druženju, a domaćini iz Društva za športsku rekreaciju Čižići su se pobrinuli da balačima ničega ne nedostaje (maneštra, sir, kolači, piće na jogu u Svetom Vidu, završni ručak - šurlice u konobi “Mala sten” u Čižićima). Turnir na kojem je sudjelovalo pet ekipa odigran je po sistemu svatko sa svakim, uz vremensko ograničenje od 40 minuta po partiji. Pobjednici turnira su balači iz Gabonjina koji su nastupili u sastavu Nikola, Dario, Mladen, Davor i Tomislav. Drugoplasirana je ekipa

Čižića, a treće mjesto zauzela je ekipa Krasa, Četvrtoplasirani su Rasopašnjari, a posljednje je mjesto ovog puta zauzela hendikepirana ekipa Sv. Vida kojoj su nedostajala dva njihova standardna balača. Prema glasovima kapetana svih ekipa sudionica proglašena je najbolja četvorka turnira, i to: Kruno Plišić – najbolji igrač turnira (Kras), Dario Božić (Gabonjin), Nikola Grdinić (Gabonjin) i Ivan Pole (Čižići). Posebno je nagrađen naj-mlađi sudionik turnira Roko iz Krasa. Na turniru je za ekipu Čižića službeno prvi put uspješno nastupio mladi Marko Sršić (15 g.), pobjednik ovogodišnjeg pojedinačnog juniorskog turnira u Čižićima. Marino Turčić

47


In memoriam

ISPRATILI SMO NASEG O. BONAVENTURU ROKA DUDU Dana 3. kolovoza na Stipanju stigla je tužna vijest, da je preminuo o. Bonaventura Duda, što je zasjenilo veselje na dobrinjskoj placi. Upravo pred sedam godina, 2010. godine o. Bonaventura predvodio je u Dobrinju sv. Misu s nezaboravnom propovijedi kada je proglašen prvim počasnim građaninom Općine Dobrinj. Dana 6. kolovoza održana je u Krasu sv. Misa zadušnica za o. Bonaventuru koju je predvodio krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu velikog broja svećenika, redovnika, časnih sestara i našeg diplomatskog predstavnika u Vatikanu. Pored njegovih Krasana i Dobrinjaca došli su dati počast ovom našem velikom fratru i vjernici iz cijelog otoka. Krčki biskup održao je propovijed kojom je opisao ukratko život i djelo o. Bonaventure posvetivši mnogo svojih sjećanja na o. Bonaventuru kao njegovog profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu te kao izvrsnog predavača čije su riječi bile uvjerljive i žive i morale zainteresirati svakog studenta, pa i njega samoga i za one teže teme. Svoja sjećanja na o. Bonaventuru i život do desete godine u Krasu iznio je i naš načelnik Neven Komadina, a dobrinjski župnik Dinko Justinić inače

rođeni Krasanin prisjetio se svoje Mlade mise koja mu je ostala nezaboravna nazočnošću o. Bonaventure. Na kraju naš biskup Ivica blagoslovio je zemlju iz vrta Rokove obiteljske kuće koja je odnesena u Zagreb. Dana 8. kolovoza na dan pogreba, Općina Dobrinj organizirala je prijevoz autobusom u Zagreb. Pored tridesetak Krasana na pogreb su krenuli i mještani Dobrinja, Polja, Šila, Gabonjina, Rasopasna, Vrbnika i Punta. Sa nama su bili župnik Krasa Vjeko Martinčić i Dobrinja Dinko Justinić i naš načelnik Neven Komadina. Stigli smo na Mirogoj u 14 sati pa smo u miru mogli poškropiti i obići odar svaki sa svojom molitvom i mislima. U 15 sati i 15 minuta započeo je pogreb i iznesen je lijes sa tijelom pokojnika ispred mrtvačnice. Uz mnoštvo svećenika, redovnika i novaka, predstavnika franjevačkih provincija pogreb je zbog spriječenosti nadbiskupa Josipa Bozanića predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u zajedništvu s varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom i krčkim biskupom Ivicom Petanjkom. Pogrebu je nazočio i krčki biskup u miru Valter Župan. O životu i djelu o. Bonaventure

toplim riječima govorili su pomoćni biskup zagrebački, dekan KBF i provincijal Franjevačke Provincije Ćirila i Metoda kojoj je pripadao i o. Bonaventura. Nakon toga krenula je povorka do grobnica – franjevaca uz veliko mnoštvo naroda. Bili smo prepoznati i pozdravljeni od svih govornika, ali ukazana nam je i posebna čast od organizatora pogreba da se u ime njegovog Krasa i zavičaja jedini oprostimo riječima pred njegovim grobom. Tople i dirljive riječi u ime Krasa, Općine Dobrinj i otoka Krka izgovorila je gđa. Radmila Borović. Kraski župnik vlč. Vjeko Martinčić na kraju je poškropio Rokovo počivalište i ubacio u grobnicu buket kraskog cvijeća i bilja i pregršt blagoslovljene zemlje iz njegova vrta u Krasu što je orosilo mnogima oči. U 17 sati nazočili smo Svetoj misi zadušnici u prepunoj samostanskoj crkvi Sv. Franje na Kaptolu, predvodio ju je provincijal fra Ilija Vrdoljak sa preko stotinu svećenika i redovnika. Cijelu je propovijed posvetio, prikazavši o. Bonaventuru kao dječaka Roka iz Krasa, govoreći o njegovu tešku djetinjstvu i Božjoj ruci koja je za njega imala svoj plan. Mnogima nisu bili poznati ti Rokovi dani pa je fra Ilija i sam rekao da nije do nedavno ni on znao za tešku sudbinu maloga Roka. I tada su mnogiam došle suze na oči. Na kraju, posebno pozdravljeni pozvani smo u franjevačku blagovaonicu gdje su nas franjevci počastili. U Kras smo se vratili oko 23 sata puni dojmova, ali i zadovoljni što smo našeg Roka o. Bonaventuru dostojanstveno ispratili na njegovu zadnjem putu na zemlji i tako mu se odužili za svu njegovu ljubav koju je gajio za svoj zavičaj. Marica Lončarić

48


In memoriam

ANTON MALATESTINIĆ (1954 – 2017) Kad putem bez povratka odu (su)dionici naših životnih putova, ne preostaje nam drugo nego da i sami otputujemo. Put koji nam, doduše, jamči povratak, započinje u dubinama naših bivstvovanja… i iz tih dubina, katkad skrivenih i nama samima, vodi upravo do onih, koji otiđoše bez povratka. Njih je moguće sresti samo na tom jednom putu, putu koji vodi u sigurno utočište, zvano sjećanje… Evocirajući sjećanja na jednoga od onih, koji je nedavno krenuo putem bez povratka, valja nam se poslužiti rječnikom, koji je u njegovom kratkom ovozemnom životu on sâm tako često rabio: „Zvižduk! Kraj! Još je jedna utakmica završila…“ Da, završila je. Prerano. Po ljudskim mjerilima daleko prije regularnog vremena. Znak za završetak dao je sudac, čije se mjerenje vremena ne poklapa s našim, ljudskim… Putem bez povratka otišao je Anton Malatestinić. Anton, Toni, Tonči, Tončić - tako su ga zvali oni koji su ga poznavali. Bolje rečeno, koji su imali čast upoznati ga i dijeliti s njime životne etape i putanje. Po struci diplomirani ekonomist, u duši, u snu i na javi zaneseni poklonik sporta, posebice najvažnije sporedne stvari na svijetu, nogometa. Istaknuti društveni

djelatnik, volonter i promicatelj u raznim društvenim područjima i zbivanjima. Životni je put započeo u Sužanu, gdje je rođen 29. ožujka 1954. godine. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja u matičnoj općini, srednju školu pohađa u Rijeci, gdje završava Ekonomski fakultet. Trideset i osam radnih godina proveo je upravo na poslovima i zadacima za koje se obrazovao. Posljednje mu je, ujedno i dugogodišnje radno mjesto bilo vođenje Odsjeka za financije Grada Krka. Sport je bila njegova strast, dio njegova života, doslovce rečeno. Mnoga su sportska događanja i na području naše općine inicirana i kreirana upravo s njegove strane. Strast prema sportu osjetili su svi koji su godinama slušali njegove komentare nogomet-

nih utakmica na Sportskom centru „Josip Uravić Pepi“ u Krku. A u Nogometnom klubu Krk također je ostavio dio svojega angažmana kao predsjednik Nadzornog odbora Kluba. No, glasom je osvajao i ranije. U „zlatnim“ 80-im i ranim (nažalost i ratnim) 90-im godinama s grupom Žal otpjevao je niz evergreena na brojnim plesnjacima i feštama. Sport i glazba ostale su njegove preokupacije i kad je bolest nad njegovim životom uzimala sve veću kontrolu. Iscrpljenost i izmučenost pod teretom bolesti nije bila razlog da ponovno ne zapjeva – pa makar i na bolesničkoj postelji. Ovog puta pred najdražom mu publikom – unučicom Pijom, koja je zaokružila krug njemu najdražih – Marinu, Nevija, Antonija i Mariju. I onu kojoj duguje život – majku Anticu. U tom je krugu 5. listopada i zaklopio oči. Zvižduk! Kraj… Još je jedna utakmica završila… prerano. Bolno… S malo, ili nimalo utjehe. S bezbroj otvorenih pitanja i jednim s najvećim upitnikom -„zašto“ ?… A na stadionu na kojem je ovaj život završio, još će dugo odjekivati pljesak… pljesak za našeg Tonija – čovjeka koji je u svima tražio upravo – čovjeka… Gordana Gržetić

BOG, TETA KATE Otkako je teta Kate napunila 100 godina, svake godine sam sa zadovoljstvom pisala o posjeti i čestitkama. Taj dan okupljala se cijela njena obitelj – dvije kćeri, zet, dvije unuke i praunuci.

Sve do ove godine, kada nas je teta Kate napustila. Svi su se okupili da je isprate na posljednji počinak na Stražice. Teta Kate, neka vas dragi Bog čuva na onom svijetu ! Tatjana Radivoj

49


Prigodno

O BOŽIĆU Pred nama je jedan od najvećih kršćanskih blagdana. Božić – rođenje Isusovo. Prethodi mu advent – vrijeme pripreme za Božić, koje bi trebalo biti ispunjeno i dobrim djelima i milosrđem. Nažalost, početkom adventa već počinje potrošačka groznica. Blještavilo i ukusno i neukusno na sve strane, kao utakmica tko će više. A tek što se prodaje i nudi. Rođenjem malog Isusa, razmišljanje i činjenje dobrih djela posve je palo u drugi plan. Sigurno će vam biti drago pročitati neke od lijepih misli o Božiću o. Bonaventure – Roka: Što je Božić i kako ga slaviti. On je posebno doživljavao otajstvo Božića i mnogo o njemu govorio i pisao. „Božić ja dan kada je nebo poljubilo zemlju, kada dvoje stisne ruku pomirenja i kada se ljudi mogu pogledat u oči.“ „U srcu kršćanstva stoji božićni misterij u svoj Bogovječnosti. Na Božić se na zemlji počela pisati povijest svakog čovjeka. Božić nas vodi u sam bit kršćanstva i vjere“. O. Bonaventura rado je i u dubokoj starosti svirao i pjevao, a posebno su mu bile drage naše hrvatske božićne pjesme: „Dušu hrvatskog naroda raspjevao je Božić, u svom bogatstvu svoga misterija. Naše božićne pjesme doimlju se se do srca, nenametljivo, a tako spontano. One su izraz zajedništva u radosti, vjere u sreći plamena ljubavi. One

pridonose i našem vjerničkom identitetu. Imaju čar starine: pjevali smo ih kao djeca, mladi i stari. Spajaju nas vjerom i rječju djedova. Zaista ne mogu izabrati samo jednu najljepšu božićnu pjesmu, kada su sve prekrasne“. Kako proslaviti Božić? „Dobro proslaviti Božić znači naći način da nekome budete suputnikom, sapatnikom, razumiteljem ili razveseliteljem. Nerazdvojivo je bogoljublje od čovjekoljublja. Božić slave najbolje neke duše, koje i neznamo. To su siromasi i sirote, koji su posebno dragi malom Isusu. O njima govori „Pjesma siromaha“ Enesa Kiševića: Ja ne znam godine kada sam rođen, Ne znam ni mjesec, ni noć, ni dan, Stoga za Božić sam sebi kažem: Sretan mi Isuse tvoj rođendan! „Kršćanski je proslaviti Božić, otvoriti svoje srce i sjetiti se siromaha“.

Priložena fotografija snimljena je 11. siječnja 2016. u samostanskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu. Ovo je bio naš zadnji susret s o. Bonaventurom povodom njegova 92. rođendana. Ispred ovih jaslica o. Bonaventura započinjao je i ushićen s nama pjevao božićne pjesme. Sada Božić prvi put slavi u Božjoj slavi, raspjevan, radostan i sretan. Mogao bi biti i tužan, ako i mi podlegnemo ovom „moderniziranom adventu i Božiću“. Nećemo mi iznevjeriti ni njega ni sebe. U našem kraju ljudi su dobra srca, koji drže do tradicije. I zato ćemo našu radost i veselje Božića podijeliti s nekima kojima životne sudbine nisu bile sklone. U tom ozračju, neka svima bude blagoslovljen Božić i sretna i uspješna nova 2018. godina. Radmila Borović

ISPRATIMO STARU I DOČEKAJMO NOVU TOČNO U PODNE U KLIMNU Mjesni odbor Klimno i Općina Dobrinj pozivaju svih na ispraćaj stare godine na rivi u Klimnu, 31. prosinca u 12 sati. Manifestacija je kao i prošle godine humanitarnog karaktera, novčana sredstva

50

prikupljati će se za našeg malog sumještanina Tea Jelenovića i za Gabrijela Mancea iz Šila. Početak programa predviđen je u 11 sati uz nastup Love runners banda!

Svi ste pozvani na dobru zabavu uz muziku, kobasice, kapuz, frite i ostale slastice! U slučaju lošeg vremena imamo i plan B :-). MO Klimno


Kutak za najmlađe Sv. Nikola u školi Dobrinj i u Šilu

I OPET SMO BILI DOBRI I NAGRAĐENI I ove godine bili smo dobri, pa nas je posjetio Sv. Nikola te darivao najmlađe. U PŠ Dobrinj održana je predstava teatra OZ “Ključarica”, te je nakon predstave Sv. Nikola podjelio darove školarcima do četvrtog razreda i djeci predškolske dobi. U organizaciji Općine Dobrinj i Odbora za odgoj i obrazovanje, socijalnu skrb i zdrastvenu zaštitu, koja djeluje pri Općini Dobrinj.

Sv. Nilola u Šilu Obilježavanje blagdana sv. Nikole tradicija je za mještane Šila i Polja, ali i ostale stanovnike, koji taj dan slave svog zaštitnika. Budući nam je blagdan sv. Nikole pao na radni dan imali smo mise ujutro i popodne. U jutarnom djelu ove godine sudjelovao je Karitas župe Polje koji su dijelili gulaš, a sve to u humanitarnoj noti

za pomoć potebitima u našoj župi. Sv. Nikola s anđelčićima došao nam je popodne nakon mise te je darivao najmlađe. Popodnevni dio ozganizirao je MO Šilo uz pomoć Općine Dobrinj. Dragi Sv. Nikola čekamo te i iduće godine ... MO Šilo Ivančica Dunato


DAN OPĆINE - STIPANJA 2017.

Fanot 47  
Fanot 47  

Službeno glasilo Općine Dobrinj

Advertisement