Page 1

www.dobrinj.hr

list Općine Dobrinj broj 42. godina 15. ožujak 2016.

Sretan Uskrs žele vam Općinsko vijeće i načelnik !


Uvodno slovo

DRAGI ČITATELJI ! Brzo su prošla tri mjeseca, kad ste posljednji put imali prilike čitati naše općinsko glasilo. Još je brže - složit ćete se, vjerujem proletjelo ovo razdoblje koje smo ostavili iza sebe a u kojem kalendarska zima nije pokazala svoj meteorološki značaj. Tradiciju da prvi godišnji broj našega glasila objavljujemo u uskrsno vrijeme, s obzirom da nam je Uskrs ove godine nešto ranije, s prvim danima proljeća na sljedećim vam stranicama donosimo pregled najznačajnijih zbivanja na našem području, koja su obilježila prosinac, siječanj, veljaču i dio ožujka. Nažalost, rubrika „Razmišljanja i sjećanja“ i ovog je puta ispunjena. Nenadano, riječima sjećanja posvećenima onima koji su nas prerano napustili a u kronici Dobrinjštine ostaju trajno

upisani. To su naša učiteljica Nevenka Nena Kirinčić i Josip Jakominić Kennedy. Uz aktualnosti i novosti iz rada same općinske institucije, donosimo pregled raznih zbivanja – kulturnih, sportskih, zabavnih i humanitarnih. S učenicima i studentima, stipendistima Općine Dobrinj, porazgovarali smo o njihovim planovima, te saznali zanimljive detalje kuda nas i kako potraga za znanjem može odvesti. Sa „živom enciklopedijom“, o. Bonaventurom Dudom proslavili smo njegov 92. rođendan a simbolično je obilježena i 35. godišnjica smrti znanstvenika Iva Jelenovića. Četiri desetljeća aktivne glazbene karijere bilježi Željko Tabako, koji nas je u rubrici „Susret“ podsjetio na zlatne sedamdesete i osamdesete, naravno i na svoje

ŠTORIJA O TETI KATI Makaruni za obed još je čera omisila, presnoc je narizala i redon tujoj dici nutila. Kaldaja šumi, na šparhetu črni za palentu bronoc, na otkrivenu ognju, za črno kafe, broštula se ozimoc.

Ni se oženila, stara je divojka poslušala mamicu, zato je puno, puno volela svojih netjaci dicu. Jubav njoj je mladoj šla Meriki, morda i vi to znate, ma čo šlovik, duša od šlovika, dobra naša teta Kate.

Bokunić sira, landicu pršuta, kugod suhu, omučenu smoki, nikad nis šo ća prez dvi tri kapje blagoslovjene vodi. Pježa' son njoj se takov kakov son bi', ona brižna nikad ni imela nanka pedesetok kil.

Marino Turčić, Čižići, veljača 2016.

Soku nediju na mašu je hodela, koznoce zela, logje bi njoj bilo da ju vozin, ma ni čut ni otela. Va gumenih kopicah ušla bi me hodeć, ozvona močeć, ma Oče naš... va sebi moleć. Čuda son puti pomisle' čo se ne fida va me ali se je zavećala pokoru udelat, nogi hode same. Morda njoj je samo prišo takov dan, voli hodit, prignjena, zgoru brigon, na Sužan. Ni ju moglo fermat niš, ako je i dožjilo za zanovetani i pirikulani vrimena ni bilo. Zlamenaj se mala, i parti, za Boga molit ne rabe ti harti. Imela je svoje užance, ni abadala judi prez krjance. Zač judi užaju ganat lažjivo, ako ni od besedi, šlovik je drvo bršjivo.

2

glazbene početke. Dakako, „Optimisti“ i „Kataroška“, odnosno njihova alegorijska kola, zaslužili su i dobili i ovog puta svoje mjesto na našim stranicama. Vjerujemo da ćete na sljedećim stranicama našeg i vašeg općinskog glasila pronaći zanimljive teme i doznati neke nove detalje, bitne za „naš kraj i naših judi“. Budući smo u danima u kojima slavimo Uskrs, iznova evocirajući simboliku ovog velikog blagdana, svima vama, dragi čitatelji, u ime uredništva „Fanta“, te u svoje osobno, upućujem najljepše želje i iskrene čestitke. Sretan vam i miran Uskrs, te radošću ispunjeni uskrsni blagdani ! Općinski načelnik Neven Komadina

IMPRESSUM: list Općine Dobrinj Izdavač: Općina Dobrinj Dobrinj 103, tel. 848-344 Glavni i odgovorni urednik: Neven Komadina Uredništvo: Zoran Kirinčić, Zdenko Kirinčić, Gordana Gržetić, Ivančica Dunato, Mladen Radoslović, Tatjana Radivoj, Marina Pavačić Grafička priprema: Goran Pleše, dipl. ing. Lektura i korektura: Gordana Gržetić, prof. Tisak: Proprint, Rijeka Naklada: 1300 primjeraka Svi koji želite pisati za “Fanot” priloge (tekstove i slike) možete slati najkasnije do 13. srpnja 2016. na jednu od adresa: fanot.dobrinj@gmail.com opcina-dobrinj@ri.t-com.hr ili u klasičnom pisanom obliku na adresu: Općina Dobrinj, Dobrinj 103, 51514 Dobrinj s naznakom “ZA FANOT” Na naslovnici fotografija uvale Vodica: Luka Tabako


Prigodno

IZBORI ČLANOVA VIJEĆA MJESNIH ODBORA NA PODRUČJU OPĆINE DOBRINJ Redovni izbori za članove vijeća mjesnih odbora održavanju se svake četvrte godine. Kako su posljednji izbori održani 20. svibnja 2012. godine, potrebno je da se ove godine u mjesecu svibnju održe novi izbori. Slijedom navedeno, sukladno odredbama Odluke o izboru članova vijeća mjesnih odbora na području općine Dobrinj („Službene novine Primorsko-goranske županije“ broj 40/13) izbori će se održati treću nedjelju u mjesecu svibnju – 15. svibnja 2016. godine. Izbori za članove vijeća mjesnih odbora održat će se u mjesnim odborima, kako slijedi: Vijeće Mjesnog odbora Čižići - za naselja Čižići i Rudine – 7 članova, Vijeće Mjesnog odbora Sveti Vid – Gostinjac – 5 članova, Vijeće Mjesnog odbora Gabonjin – 5 članova, Vijeće Mjesnog odbora Hlapa - za naselja Gornja i Donja Hlapa – 5 članova, Vijeće Mjesnog odbora Klanice – Tribulje – 7 članova, Vijeće Mjesnog odbora Klimno – 7 članova, Vijeće Mjesnog odbora Kras – 7 članova, Vijeće Mjesnog odbora Polje - za naselja Polje i Žestilac – 7 članova, Vijeće Mjesnog odbora Rasopasno – 7 članova, Vijeće Mjesnog

odbora Soline – 5 članova, Vijeće Mjesnog odbora Sužan – 5 članova, Vijeće Mjesnog odbora Sveti Ivan – 5 članova i Vijeće Mjesnog odbora Županje – 3 člana. Članove vijeća biraju građani s područja mjesnog odbora koji imaju biračko pravo. Sukladno Odluci o izboru članova vijeća mjesnih odbora za člana vijeća bira se građanin koji ima biračko pravo i prebivalište na području mjesnog odbora čije se vijeće bira a član vijeća ne može istovremeno biti općinski načelnik odnosno njegov zamjenik, član uprave trgovačkog društva u većinskom vlasništvu Općine Dobrinj te ravnatelj ustanove kojoj je Općina osnivač. Kandidacijske liste za izbor članova vijeća predlažu političke strane i birači. Pravo predlaganja lista imaju sve političke stranke registrirane u Republici Hrvatskoj. Kad birači kao predlagatelji predlažu kandidacijsku listu grupe birača za pravovaljanost prijedloga liste za

izbor članova vijeća, dužni su prikupiti najmanje 20 potpisa birača za područja mjesnog odbora Čižići, mjesnog odbora Gabonjin, mjesnog odbora Klanice-Tribulje, mjesnog odbora Klimno, mjesnog odbora Kras, mjesnog odbora Polje, mjesnog odbora Rasopasno, mjesnog odbora Sužan, dok su za područje mjesnog odbora Hlapa, mjesnog odbora Sv. Ivan, mjesnog odbora Sv. Vid-Gostinjac, mjesnog odbora Soline i mjesnog odbora Županje dužni prikupiti najmanje 10 potpisa. Izbore za članove vijeća mjesnih odbora raspisuje Općinsko vijeće Općine Dobrinj, s time da od dana raspisivanja izbora pa do dana izbora ne može proći manje od 30 dana niti više od 60 dana. Ističe se da vijeće mjesnog odbora donosi program rada mjesnog odbora, pravila mjesnog odbora, poslovnik o svom radu te da obavlja druge poslove sukladno zakonu, Statutu Općine Dobrinj i odlukama Općinskog vijeća i općinskog načelnika, a da stručne i administrativne poslove za potrebe mjesnog odbora obavlja Jedinstveni upravni odjel Općine Dobrinj. Jedinstveni upravni odjel Općine Dobrinj

Primorsko – goranski župan najavio uvođenje novih brodskih linija

BRODSKA LINIJA ŠILO – CRIKVENICA NADOMAK REALIZACIJE Primorsko – goranski župan Zlatko Komadina i njegovi suradnici na početku svakog tjedna preko predstavnika medija informiraju javnost o novitetima i tekućoj problematici. Na nedavno održanom jubilarnom, stotom takvom susretu u ovome mandatu, župan Komadina dao je potvrdu usvojenosti studije gospodarske opravdanosti županijskih i međužupanij-

skih obalnih brodskih linija. Studija, koju je izradio riječki Pomorski fakultet ponudila je četrnaest opcija a gospodarsku opravdanost pokazale su putničke linije Šilo - Crikvenica, Baška – Lopar - Senj, te Rab - Lun. -Ove su linije cjelogodišnje i mogle bi opstati uz subvencije koje bi iznosile do 250.000 kuna. Naša je ideja da troškove dijelimo s

gradovima i općinama koje se povezuju ovim linijama, isto tako i s Ličko-senjskom županijom – pojasnio je primorsko-goranski župan, najavivši realnu mogućnost da bi, ukoliko natječaj za koncesiju bude uspješno proveden, linija Šilo – Crikvenica mogla biti u funkciji do kraja godine. Gordana Gržetić

3


Prigodno Načelnik Neven Komadina o proračunskom „praćenju“ razvojnih apetita

DOBRINJSKA KANALIZACIJA IZ STRUKTURNIH FONDOVA EU-A I ovu će, netom započelu kalendarsku a time i proračunsku godinu Dobrinjci ispuniti brojnim velikim te za budući razvoj "svog" dijela otoka Krka i bitnim infrastrukturnim projektima, zahvatima čija će se vrijednost i značaj, više od milijuna koji bi u njih trebali biti uloženi, ogledati u koristima koje će donijeti svim žiteljima Dobrinjštine. Govoreći o proračunskom "praćenju" nemalih razvojnih apetita te otočne lokalne zajednice načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina, prenio nam je kako je ovogodišnji dobrinjski općinski proračun usvojen u vrijednosti 21,6 milijuna kuna. - Kao i uvijek, u njemu su osim "izvornih prihoda" ukomponirani i iznosi koje u nakani realiziranja mnogih projekata planiramo, ili bolje rečeno nadamo se namaknuti iz tzv. kapitalnih pomoći i potpora vanjskih izvora financiranja. U red takvih ponajprije spadaju Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te brojna ministarstava, naglašava čelnik izvršne vlasti Općine Dobrinj. Prihodovna je strana općinskog proračuna u ovoj godini zadržana u okvirima našeg lanjskog proračuna, a što se njenog rashodovnog dijela tiče, njegova će glavna obilježja biti vidljiva u zahvatima kojima ćemo nastaviti kontinuirana ulaganja u gradnju i dovršetak cjelovitog sustava odvodnje i zbrinjavanja otpadnih voda. Nedavno smo svi mi na Krku dobili dobru vijest da je na sjednici Vlade (koja je održana još koncem studenog) prihvaćen mega-projekt izgradnje mjesnih sustava odvodnje otpadnih voda svih priobalnih naselja otoka Krka (uz izuzetak Vrbnika i Stare Baške op.a.) a koji bi samo dobrinjskom dijelu bodulskog priobalja trebao donijeti kanalizacijsku infrastrukturu vrijednu čak 55 milijuna kuna. Bude li sve teklo prema planu, a nadamo se da hoće, realno je

4

MT

očekivati da bi radovi na gradnji sustava zbrinjavanja otpadnih voda (zahvaljujući kojem uskoro više niti kap onečišćenih odnosno kanalizacijskih voda ne bi trebala završavati u moru) mogli krenuti već najesen ove godine. Ono što je bitno napomenuti jest i to da bi, zahvaljujući njegovom uspješnom kandidiranju prema odgovarajućim EU fondovima, izgradnja tog sustava otočne lokalne samouprave (kroz tri proračunske godine) trebala "zakačiti" u udjelu od svega 9 posto vrijednosti investicije, napominje naš sugovornik dodajući i kako će glavnina novca koji će biti uložen u dobrinjske kanalizacijske cijevi, kolektore, pročistače i ispuste "doteći" iz strukturnih fondova EU-a odnosno državnog proračuna. Ti će zahvati, nastavlja Komadina, stvoriti bitne uvjete realizacije mnogih naših drugih razvojnih zamisli, projekata poput često spominjanog Lječilišnog kompleksa na Melinama odnosno Aqua parka kojeg, u obuhvatu od preko 16 hektara planiramo ulagačima ponuditi na zemljištu u općinskom vlasništvu smještenom pored Čižića. Uz to, u obrazlaganju dobrinjskog općinskog proračuna nezaobilazno je i planirano ulaganje u sanaciju upravnog sjedišta naše Općine, ili bolje rečeno njenog širenja i povezivanja sa susjednom, danas derutnom zgradom. Zahvate kojima ćemo dugoročno riješiti problem deficita prostora raspoloživog službama Jedinstvenog upravnog odjela, a posebice potrebama

odgovarajućeg arhiviranja i čuvanja općinske dokumentacije planiramo ostvariti u suradnji s već spomenutim Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, institucije čiji se programi vezani uz javne prostore i sadržaje uvelike preklapaju s našim potrebama, naglasio je Komadina istaknuvši da je za te zahvate u ovogodišnjem proračunu osiguran iznos od 1,1 milijuna kuna. Uz to, u ovoj ćemo godini poraditi na izradi i donošenju nekoliko vrlo bitnih strateških dokumenata. - To su ponajprije Plan ukupnog razvitka Općine Dobrinj te s njime dijelom povezani strateški planski dokument Plan razvoja poljoprivrede. Ovaj potonji iznimno nam je važan jer ćemo njime, nakon što je proteklih godina velik, osjetan i već vidljiv pomak učinjen na strateškom razvijanju turizma, sad iste učinke nastojati postići i na planu poljoprivredne proizvodnje, "grane" koja ovdje ima golem potencijal ali i koja je, nažalost, na Dobrinjštini gotovo u potpunosti zamrla, i to unatoč njenoj kompatibilnosti sa sve prisutnijim i profitabilnijim turizmom, ističe čelnik Općine Dobrinj. Neven Komadina nije propustio spomenuti i kako će tijekom ove godine nedvojbeno biti dovršen postupak izmjena Prostornog plana Općine Dobrinj koji će omogućiti gradnju budućeg Lječilišnog centra ali jednako tako i definiranje koridora buduće prometnice između Čižića i Omišlja, cestovne poveznice za koju će dobrinjski općinari podrški tražiti kod nadležnih institucija, najprije za njeno projektiranje, a potom i izgradnju. K tome, u smislu donošenja novog Prostornog plana bitnom smatram i činjenicu da će se tim dokumentom zasigurno "korigirati" obuhvati građevinskih zona (temeljem brojnih zahtjeva građana) o čemu


Prigodno Općinski načelnik nije propustio napomenuti i kako niti u ovoj godini, unatoč brojnim zahtjevnim infrastrukturnim ulaganjima, neće doći do smanjenja niti bilo kojeg drugog oblika racionaliziranja proračunskih stavki vezanih uz (pred)školski, društveni, socijalni ili pak zdravstveni standard žitelja tog dijela otoka Krka. Dapače, neke ćemo stavke nastojati "podebljati" pa bi, bude li sve teklo prema planu, na početku iduće nastavne godine svi naši osnovci mogli dobiti potpuno besplatne komplete školskih udžbenika, a ne više "samo" potporu za njihovu kupnju. Na školstvo i predškolski standard ide gotovo 10 posto cjelokupnog općinskog proračuna pa će tako i ove godine za potrebe naših najmlađih stanovnika, kroz stavke vezane uz financiranje obrazovnih programa, "otići" skoro 2 milijuna kuna. Isti su trendovi vezani i uz zdravstvene i socijalne programe koji su, zaključuje Komadina, također u porastu. će u konačnici odlučivati članovi Općinskog vijeća, jednako kao i o lokalitetima i obuhvatima nekih gospodarskih zona. U red značajnijih ovogodišnjih planova i investicija načelnik nije propustio

MT

uključiti i podatak da su u ovogodišnjem proračunu značajna sredstva osigurana za izgradnju, širenje i moderniziranje sustava javne rasvjete, jednako kao i za asfaltiranje nerazvrstanih cesta i ulica za što je predviđeno 600 tisuća kuna. Sve te aktivnosti pratiti će i ulaganja u uređenje i opremanje javnih površina, posebice na području našeg najvećeg turističkog središta - Šila. Ondje ćemo, u zoni nekadašnjeg trajektnog pristaništa, urediti područje namijenjeno odvijanju kulturnih i zabavnih

manifestacija a poraditi ćemo i na projektnoj dokumentaciji nužnoj za realizaciju ideje nadogradnje postojeće zgrade osnovne škole u Dobrinju koju bismo, podizanjem njenog sadašnjeg potkrovlja, u nekoj od idućih godina proširili prostorom koji bi na raspolaganju mogao biti samim učenicima, ali i djelatnicima "stručnih službi" te ustanove jednako kao i oformljenju dodatnih kabineta te knjižnice, zaključuje naš sugovornik. MR

Luka Tabako

5


Aktualno Općina Dobrinj nastavlja financijski pomagati učenike i studente

STIPENDIJA KAO OLAKŠANJE I RASTEREĆIVANJE RODITELJSKOG BUDŽETA Učenici i studenti s adresom na području općine Dobrinj, koji su zadovoljili kriterije raspisanog natječaja za dodjelu stipendija, okupili su se u mjesnom domu u Dobrinju, te potpisali ugovore o stipendiranju za tekuću školsku, odnosno akademsku godinu. Srednjoškolci su tako stavili potpise na ugovor vrijedan 350 kuna mjesečno, studenti na 550 kuna, đaci koji se obrazuju za deficitarna zanimanja mjesečno će na račun primati 550 kuna, dok će studenti koji su odabrali jedan od studija s liste deficitarnih zanimanja mjesečno od Općine Dobrinj primati 800 kuna. Potpis na 62 ugovora o stipendiranju S konstatacijom da je Općina Dobrinj po pitanju dodjele učeničkih i studentskih stipendija prilično fleksibilna slaže se i načelnik Neven Komadina: -Općina Dobrinj možda ima lakše uvjete za dobivanje stipendije, odnosno tražimo nešto niži prosjek ocjena. Imamo stipendije za

deficitarna zanimanja i zvanja i to temeljem podataka koje dobivamo od županijskog Zavoda za zapošljavanje. Naime intencija Općine je da su stipendije u apsolutnim iznosima možda nešto manje nego u lokalnim sredinama u kojima je ograničen njihov broj. Naša je želja da što veći broj učenika i studenata dobije ovaj vid financijske potpore, jer svaka kuna u kućnom budžetu dobro dođe – pojasnio je općinski načelnik. Za ovu je školsku, odnosno akademsku godinu, potpis stavljen na 62 ugovora, čija je ukupna vrijednost oko 300 tisuća kuna. Nakon svečanog potpisivanja ugovora o stipendiranju, porazgovarali smo s nekolicinom učenika i studenata, i doznali na što najviše troše stipendije. Stipendijom olakšavamo roditeljima izdatke za naše školovanje Vid Šamanić iz Krasa ove školske godine pohađa drugi razred riječke gimnazije „Andrija Mohorovičić“. Svakodnevnog putovanja na relaciji Kras – Rijeka – Kras je

NG

6

pošteđen, budući da stanuje kod none u Rijeci a stipendija mu dobro dođe, između ostalog i za podmirenje nekih troškova, koje aktivno treniranje nogometa iziskuje: Ostale troškove mi pokrivaju roditelji, a ja sam sretan što ih barem ovog dodatnog troška mogu osloboditi, kaže Vid Šamanić, koji nakon srednje škole planira upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu. Sandro Jerčenović iz Svetog Vida dobrinjskog „brucoš“ je na Strojarskom fakultetu u Rijeci. Da će odabrati ovaj zahtjevan studijski program, znao je, kaže poodavno: -Uvijek me to područje zanimalo, pa sam već u srednjoj školi znao što ću studirati a stipendija mi je veliko olakšanje, jer si puno toga potrebnog za pohađanje studija mogu priuštiti, od pribora, bilježnica, a kako svaki dan putujem na studij, prijevoz si sam plaćam upravo od stipendije. Uglavnom stipendija mi i više nego dobro dođe - kaže Sandro, kojem svakodnevno putovanje ne predstavlja problem: Linije su dobro organizirane a faks nemam petkom, pa se stigne sve naučiti. A kad diploma Strojarskog fakulteta bude u rukama? – Naravno, ostanak na otoku, što drugo!? – zaključio je Sandro Jerčenović. Želja za znanjem odvela ih izvan Hrvatske a neke i u potragu za malo poznatim jezicima Ivana Lenića iz Dobrinja putevi znanja, odnosno želje za znanjem odveli su izvan granica Hrvatske. Kuda, kako i zašto ? -U Budimpeštu. A zašto? Pa


Aktualno između ostalog, dobro će u životopisu izgledati a i donijet će mi jedno novo, ne sumnjam korisno i vrijedno iskustvo, te obogatiti moje znanje - pojasnio nam je Ivan, student engleskog jezika i povijesti pri riječkom Filozofskom fakultetu. U Budimpešti će, međutim, na engleskom jeziku slušati samo povijest, budući da iz povijesti piše i diplomski rad. Mjesečna će mu stipendija, kaže i više nego dobro doći a jednoga dana, kad obrazovno razdoblje u njegovom životu završi, volio bi ostati u rodnome kraju. Ipak, zaključio je, nikad ne znaš što život nosi i kuda te može odnijeti. Također izvan granica Hrvatske, u jednom najljepših europskih gradova, od listopada sociologiju studira Monika Mikelić: -S obzirom da sam drugi razred srednje provela na razmjeni u Njemačkoj, jezik mi nije bio barijera; deset mjeseci razmjene itekako mi je dobro došlo, tako da sam odlučila studirati na njemačkom govornom području. I eto, izbor je pao na Beč – kaže Monika, kojoj je cilj raditi u menadžmentu za ljudske resurse i odnosima s javnošću, pa ovaj odabir studija vidi kao dobru odskočnu dasku za realiza-

ciju svoje želje i planova. Dva strana jezika, čijih je aktivnih govornika na našem području malo, bolje reći nimalo, odabrala je Anita Gržetić. To su švedski i portugalski a nakon što nam je demonstrirala znanje i jednog i drugog jezika, Anita nam je na hrvatskom pojasnila svoj odabir: -Moj je prvi izbor bio engleski, ali kad u tome nisam uspjela, rekla sam sama sebi: „Zašto ne bih pokušala upisati neke jezike, koje nitko previše na ovom području ne poznaje !?“. Eto, uspjela sam i sad sam na četvrtoj godini studija u Zagrebu - i presretna sam svojim odabirom – ispričala nam je Anita, koja je trogodišnje „podstanarstvo“ ove godine zamijenila studentskim. Planovi i mogućnosti nakon studija? Ima ih dosta, kaže Anita – od prevođenja, što je i odabrala ko studijski smjer, pa do mogućnosti sudskog tumača. Kako god bilo, ja sam zadovoljna studijem i zahvalna Općini Dobrinj na stipendiji – zaključuje sada već aktivna govornica švedskog i portugalskog jezika.

da će mu ovaj odabir omogućiti brzo zaposlenje nakon završetka školovanja. Trenutno je na drugoj godini studija, za koji je još u srednjoj školi bio siguran da će ga odabrati. -Ne putujem svakodnevno kao neki moji prijatelji studenti, nego sam u Rijeci na stanu, tako da, eto, što reći, nego da mi stipendija i više nego dobro dođe - kaže Nikola, koji u svojim planovima nakon završetka školovanja definitivno vidi ostanak na rodnome otoku. Lidija Strčić su Rijeci studira laboratorijsku dijagnostiku a stipendija joj, kaže, kapne baš kad treba: -Mislim da bi bi bilo teško bez stipendije, o tome ne želim ni razmišljati – kaže Lidija, koja razmišljati ne želi ni o dugoročnijim planovima i dalekosežnoj budućnosti: -Iskreno, bojim se, pa bolje da o tome niti ne počnem razmišljati. Živim za sadašnjost i u sadašnjosti, pa neka ide sve svojim tijekomzaključuje buduća laboratorijska dijagnostičarka Lidija Strčić.

Stipendija kapne baš kad treba Nikola Kirinčić iz Klimna odabrao je studij građevine i nada se, kaže,

Gordana Gržetić

Nedeljko Gržetić

7


Susret Željko Tabako o svojim glazbenim počecima i četiri desetljeća kontinuiranog bavljenja glazbom

MORAŠ IMIT ČUDA VOJE, MALO SRIĆE I BIT ČOVIK Svaka epoha nosi svoj značaj, vrijednost i epitet. Gledajući na sedamdesete godine prošlog stoljeća u cjelini, nije teško pogoditi odgovor na pitanje zašto su te godine dobile epitet „zlatne“. Jer, bile su to zaista zlatne godine. Godine u kojima je, reći će dionici tog razdoblja, bilo lijepo biti mlad. Bilo je to „doba vodenjaka“, desetljeće širenja i življenja poruka ljubavi i mira. Zlatne godine obilježene zlatnom disco groznicom, plesnjacima i čajankama. I otok Krk bio je prožet globalnim duhom sedamdesetim, ali i nekim novim vidicima. Tih je godina rođena ideja o spajanju otoka s kopnom a jedna druga ideja o velebnom kompleksu i eliti koju će kompleks dovesti, realizirana je u imenu i projektu Haludovo. A upravo je na tom mjestu dio svojeg ranog mladenaštva i sve bezbrižnosti koje mladost sa sobom nosi, živio i doživljavao naš sugovornik, bolje rečeno, naš vodič kroz zlatne sedamdesete i nadolazeće im osamdesete. Dok u Haludovu stječe praksu obrazujući se za zanimanje kuhara, ne odvaja se od gitare, isto kao i u rodnome mu Klimnu, te tako uz more, postupno uranja u ono drugo more, more glazbe. U Klimnu, u kući koju zove svojom stalnom bazom, dočekuje nas naš vodič kroz zlatne godine a na prvo postavljeno pitanje, odmah koristi „Jocker zovi“: Željko ili Ivo – pitanje je sad -Dubravka, son ja Ive ali Željko ? – obraća se svojoj supruzi. A mi mu pitanje nismo slučajno postavili; manje je poznat podatak da naš sugovornik zapravo ima dva ravnopravna imena, no, jedno je glavno. Doznajemo i koje: - Moj suprug je zapravo Ivo. To mu je pravo ime, ali ta ideja nije baš oduševila njegovog starijeg brata Nikolu, koji je smatrao da je ipak previše njih s istim imenom u bližoj rodbini. I tako je mali Ivo dobio i

8

GG

drugo ime, po kojem ga danas svi znaju - Željko. Kroz godine je stoga bilo puno zavrzlama i anegdota oko tog pitanja i različitih upisa u dokumentima. Dakle, Željko je zapravo Ivo, ali je ipak Željko, ako ćemo se do kraja šaliti – kroz smijeh nam objašnjava Dubravka Tabako, supruga Željka Tabaka, kojeg smo posjetili povodom puna četiri (i više!) desetljeća kontinuiranog bavljenja glazbom. A sve je počelo, rekli smo, u zlatnim sedamdesetima. Počelo je jednim pozivom. Ala, hodi va bend ! -Iskreno, ne znam više od koga je bio poziv, ali znam da sam bio pozvan na tada popularno natjecanje „Mladi otoka Krka pjevaju“. Prihvatio sam poziv i kako se ono kaže, dođoh, vidjeh pobijedih. Tako sam i ja došao, otpjevao, pobijedio. I onda sam druge godine ponovio istu priču. A onda se, doznajemo dalje, opet dogodio jedan poziv. Ovog je puta Željko zapamtio tko mu je poziv uputio: -Nakon što sam pobijedio na spomenutom festivalu, pozvali su me Milovan Kirinčić i sada nažalost pokojni Branko Crvić, koji su tada s Nenadom Pavletićem

i Zdenkom Cerovićem svirali u sastavu „Kvarner 5“. Svirali su već neko vrijeme u Baški, falio im je pjevač i pozvali su me, sjećam se još uvijek tih riječi: -Ala, hodi va bend ! Prihvatio sam poziv i tako je sve službeno počelo – kaže Željko Tabako, te dodaje da mu nije poznato od koga je pokupio glazbene gene. No, geni, čiji god bili, imali su uspješnu premijeru a sudbina je mladome pjevaču pripremala nove, čak i njemu samome, zaljubljenom u glazbu, neslućene puteve... „Zlatni kraju moj“ – prvi čakavski „bodulski“ nosač zvuka Željko Tabako je prvi put s „Kvarnerom 5“ nastupio u takozvanoj „Željezari“ (odmaralište) u Malinskoj. Zaredali su se nastupi, a uskoro i promjene u početnom sastavu benda. Sedamdesete i njihov sjaj ustupile su mjesto podjednako tako raskošnim osamdesetima a za „Kvarner 5“ uslijedilo je i ono najvažnije, po čemu će držati primat i što im je u konačnici otvorilo ulazak na glazbene pozornice diljem svijeta... „Kvarner 5“ bio je prvi sastav s ovog prostora koji je snimio nosač zvuka s autorskim pjesmama, čakavskim pjesmama, ali i angažiranim tekstovima. Neke im je tekstove napisao i poznati tekstopisac rodom iz Dobrinja, Željko Sabol, koji je Željka Tabaka nagovarao da se uputi dalje, iznad regionalnih okvira. Vjerovao je Sabol u Željkove glasovne mogućnosti, ali Željko je imao drugu viziju: -Ma bježao sam od svog imenjaka Sabola gdje god bih ga vidio! Stalno me nagovarao da se okušam u glazbi na višem nivou, ali ja sam sam sebi rekao: „Ma kamo ćeš ti mali zo Kivni, budi kaj si! Željko Sabol samo je jedan od autora tekstova i glazbe na ovom, možemo ga nazvati povijesnom nosaču zvuka „Zlatni kraju moj“.


Susret Bio je to prvi nosač zvuka na čakavskom jeziku na Boduliji. A bila je to 1988. godina, kad se na domoljubnu tematiku i nacionalni zanos nije blagonaklono gledalo u javnosti. „Kvarner 5“ pjevao je o ljudima koji su bili prisiljeni ostaviti svoj kraj i o onima koji viziju rodnog kraja vide u drugačijim bojama i sanjaju o promjenama. Za takvom su glazbom jednostavno vapili iseljeni otočani: Kraljevski tretman među iseljenicima -U New Yorku se tada održavala proslava među našim iseljenicima i upravo zbog nosača zvuka „Zlatni kraju moj“, mi smo bili prvi izbor. I partili smo ti mi Meriki prvi, drugi, treći ... a koliko je tih putovanja bilo, iskreno, ne znam. Mislim oko trinaest, možda i petnaest. U međuvremenu su snimali nove nosače zvuka a spletom sretnih okolnosti povezali su se s Matkom Jelavićem i s njim se zaputili diljem američkog kontinenta. Jesu li točne priče da je „Kvarner 5“ tada među iseljenicima imao kraljevski tretman, pitamo ga? -Doslovce kraljevski ! Nema druge riječi. Na aerodromu nas je čekala limuzina, dočekivali su nas kao da stižu megapopularne svjetske zvijezde. Ma sve je bilo vrhunski, kraljevski, od dolaska do odlaska. Naši su koncerti punili dvorane a naša su turneje po američkom kontinentu trajale i po tri mjeseca. I ne samo po Americi. Putovalo se i sviralo diljem inostranstva. A za to je trebalo imati i podršku i sigurnu bazu: -Da nisam imao podršku obitelji, ne bih se mogao u potpunosti posvetiti glazbi. Znao sam da me Dubravka a kasnije i djeca Luka i Ivana razumiju i podržavaju i iako sam se teškog srca odvajao od njih, ipak sam odlazio miran da me čeka sigurna baza i sva moguća podrška. A ta je podrška bila velika i hvala ima na tome – priča nam Željko te se sa sjetom prisjeća još jednog detalja svoje bogate karijere:

Stipanja 1977 – datum koji se pamti... -Moji su roditelji bili vrlo ponosni kad su čuli da će im mlađi sin biti pjevač u sastavu. Mama me prvi put na pozornici vidjela i slušala u Dobrinju i osjetio sam i na pozornici njen ponos. I baš po tome i zbog toga zauvijek ću pamtiti tu „Stipanju“ 1977. Pamti i prepričava naš sugovornik još puno anegdota iz svoje duge i uspješne glazbene karijere, započete na festivalu mladih, nastavljene u „Kvarneru 5“, potom u sastavu „Tabako & Aquarius“ i trenutno u „Tabako bandu“, s kojim u travnju odlazi na još jedno u nizu gostovanje put „Velike jabuke“, New Yorka. Dobio je, kaže smijući se, vizu na deset godina, pa i da hoće, ne može razmišljati o prestanku bavljenja glazbom. Dao sam život glazbi a glazba je meni dala i više nego što sam očekivao -Ma kažem ja sam sebi, ala, još ovo leto i dosta. Ali onda dođe to drugo leto, a ja opet na pozornici. Što ću, kad je glazba dio mog života ?! Dao sam život glazbi a glazba je meni dala puno toga, i više nego sam očekivao. Ipak, naglašavam, bez podrške obitelji ne bih se potpuno mogao dati glazbi. Uostalom, prvi službeni plakat te naše početne postave „Kvarnera 5“ u Pakracu je snimila upravo moja Dubravka – prisjeća se Tabako, te nastavlja redati anegdote za anegdotom – od i dan danas neobjašnjivih prelazaka granice bez putovnice, švercanja instrumenata čime su na otoku Krku izazvale neviđeni strah među glazbenicima, pa do slušanja Radija Luxemburg , skidanja tekstova i traženja pomoći oko izgovora engleskih riječi. Bilo je, kaže, u ta četiri desetljeća, svega, ali baš kako pjesma kaže, pamti samo lijepe i sretne dane ... Među te lijepe i sretne uspomene ubraja i one nastupa u kojima je pjevao „pro bono“: -O oskudijevanjima ne mogu pričati, jer me ta sudbina srećom mimoišla. Zato još više cijenim to

što imam i uvijek se rado odazivam na razne humanitarne akcije i nastupe. Ni njih ne mogu izbrojati, niti je taj broj bitan. Bitno mi je da sam onime što najbolje znam, a to je pjesma, pokušao pomoći koliko sam u datom trenutku mogao. Jer danas imamo i jesmo, a sutra, tko zna što i kako može biti... I dalje sam onaj isti „mali zo Kivni“ ... Kad netko iza sebe ima kontinuitet od nekoliko desetljeća uspješnog djelovanja, nameće se i pitanje savjeta onima koji su tek u nekim počecima početaka svojih puteva, ili su na te puteve krenuli, pa slijedom ili spletom okolnosti zastali, onima koji sanjaju san, ali se dvoume oko buđenja u stvarnosti: -Ma nisam ja od onih koji dijele savjete drugima, koji bolje od njih samih znaju što je za njih najbolje – prekida nas Željko uz smiješak – Nisam ja za to mjerodavan. Ja sam, eto, samo imao sreću da su mi se životne okolnosti poklopile tako kako su se poklopile i da sam taj svoj dječački hobi pretvorio u trajnu zanimaciju. Ne volim se previše miješati u tuđe živote i dijeliti savjete, ali ako baš moram dati poruku za kraj, onda neka to bude ona općepoznata poruka: Budi uporan, vjeruj u to što radiš i najvažnije, vjeruj u sebe. Još ako ti se u životu poklope kockice … Eto, meni su se poklopile – zaključuje Željko Tabako pred kraj našega razgovora. Iako je zahvaljujući glazbi doslovno prošao pola svijeta, iako ime „Tabako“ u tom svijetu predstavlja sinonim vrhunskog vokala, Željko Tabako ne smatra se „slavnim“, niti sam sebe takvim doživljava.-Ma sve je to lijepo, ali ja sam i dalje u duši i srcu onaj mali zo Kivni. Tu je moje sve, moji počeci, moja sadašnjost, moja sigurna luka i baza – kaže Željko i kao potvrdu izrečenog, završnu poruku upućuje na rodnom mu dijalektu: - Va živjenju moraš imit čuda voje, malo sriće i bit čovik. Ako nisi čovik, badava ti sve čo si udela ! Gordana Gržetić

9


Naš kraj - naši judi Humanost na djelu – Boduli i Primorci u akciji za pomoć dječačiću iz Klimna

SRCEM I PJESMOM ZA TEOV PRVI KORAČIĆ Da se "na muci poznaju junaci" jednako kao i da otočani, kako su to u bezbroj slučajeva već do sad dokazali, imaju izuzetno veliko te za pomoć potrebitima uvijek spremno srce pokazalo se još jednom. Općina Dobrinj i susjedna joj Malinska-Dubašnica, zajedno sa svojim lokalnim TZ-ima te uz pomoć brojnih dobrih ljudi u djelo su tako provele humanitarnu akciju "Za Teov prvi korak" - događanje koje je u vidu humanitarnog koncerta uoči Božića oživotvoreno u velebnoj sportskoj dvorani Područne škole "Dubašnica" u Bogovićima. Plemenita akcija, doznali smo od predstavnika dobrinjske lokalne uprave, motivirana je nastojanjem pomoći malenome Teu Jelenoviću iz Klimna koji je početkom rujna rođen s dijagnozom artrogripoze. Ta rijetka bolest koja se, statistički gledano, javlja kod jednog na 20 tisuća poroda manifestira se ukočenošću zglobova i tetiva jednako kao i slabom pokretljivošću mišića. Kod spomenutog malenog otočana, doznajemo, artrogripozom su zahvaćene i nožice i ručice. U Hrvatskoj je ova bolest jako rijetka zbog čega su i razmjerno skromna iskustva u njenom liječenju. Stoga

su se roditelji malenog Tea naposlijetku odlučili za njegovo liječenje u Njemačkoj. Mališan, doznajemo, u spomenutoj zemlji tako boravi još od početka listopada, a već nakon prvih tjedana primjenjenih terapija postignuti su veliki, a za sve oko malenog otočana i ohrabrujući rezultati. To je njegove roditelje učvrstilo u odluci ustrajanja da liječenje svojeg sinčića nastave u inozemstvu. Ipak, kako to najčešće biva, takvo liječenje nije ni jednostavno, a još manje jeftino. Procijenjeni troškovi operacija, ortoza i nužnih višegodišnjih fizikalnih terapija koje će uslijediti nakon faze gipsanja (po metodi Ponsetittechnik) procijenjeni su na iznos od oko 100 tisuća eura, a kako nam je objašnjeno, HZZO ne pokriva liječenje u inozemstvu jer ta bolest kod nas nije uvrštena na listu rijetkih bolesti. Sve to nagnalo je dobre otočane da se okupe i udruže u nastojanju pomaganja obitelji Jelenović. Tim i takvim nastojanjima priključile su se i spomenute otočne lokalne samouprave, Općina Dobrinj već i zbog činjenice da je mali Teo žitelj mjesta s njenog teritorija a Malinska-Dubašnica, prenio nam je dobrinjski načelnik Neven Koma-

MT

10

dina, zbog ljudske solidarnosti ali i izuzetno dobrih i kvalitetnih susjedskih i prijateljskih osjećaja prema Dobrinjcima kojima su, tako, za ovu nakanu dragovoljno na raspolaganje stavili svoju školsku sportsku dvoranu, prostor kakvim Dobrinjci nažalost još uvijek ne raspolažu. Slijedom navedenoga, za pomoć obitelji Jelenović organiziran je i u djelo proveden velik humanitarni koncert na kojem su, potpuno besplatno, nastupili brojni izvođači, kako s otoka Krka tako i iz cijele županije. Za malog su Tea tako pjevali mala zvjezdica Mia Negovetić, a uz nju još i Damir Kedžo, Katja Budimčić, Mauro Staraj, Deno, članovi klapa "Tramuntana", "Kaštadi" i "Rašketa", a potom još i članovi Tamburaškog sastava "Boduli", vokalnog sastava "Bona forma", jednako kao i članovi grupa "L'amour" te "Insula". Program je vodio Neno Pavinčić a svi gledatelji plemenitim su nakanama pridonijeli kupnjom ulaznica koje su se prodavale po cijeni od 30 kuna. S istim ciljem malome će se Teu i njegovom liječenju nastojati pripomoći i na nizu drugih, djelom već održanih ili tek planiranih predblagdanskih humanitarnih koncertnih događanja. Nakon onog u Malinskoj, humanitarna akcija "Za Teov prvi korak" nastavljena je u Novom Vinodolskom gdje je u Domu kulture također upriličen prigodni koncert namijenjen malom otočaninu. Humanitarno koncertiranje nastavljeno je Crikvenici a velik doprinos liječenju malenoga Tea u predbožićnim su danima dali i krčki osnovci, učenici svih škola otoka Krka koji su svoj tradicionalan te po mnogome poseban Božićno-novogodišnji koncert (na kojemu zajedno, uklopljeni u jedan "mega-zbor" nastupa čak četiristotinjak pjevača


Naš kraj - naši judi

MT

MT

svih školskih zborova krčkih osnovnoškolskih ustanova i njihovih područnih škola op.a.) također posvetili ovome mališanu. Niz humanitarnih koncerata nazvanih "Za Teov prvi korak" naposlijetku je zaključen prigodnom manifestacijom 26. prosinca u Osnovnoj školi Dobrinj. MR MT

Tradicionalni božićni koncert

PJESMOM, PLESOM I PODRŠKOM ZA MALOG TEA JELENOVIĆA Tradicionalni božićni koncert održan je na Stipanju 26. prosinca u školi u Dobrinju. Ove je godine bio humanitarni za našeg sumještanina Tea Jelenovića iz Klimna, koji boluje od rijetke bolesti a sredstva prikupljena na koncertu bit će upotrijebljena za liječenje u Njemačkoj. Koncertu su se priključile sve sekcije KD "Ive Jelenović" ; sopci, kanturice, folklor, hip-hop skupine i zbor "Zvon", pjevački zbor KUD-a "Ive Jurjević" iz Omišlja i posebni gost Jacques Houdek. Na koncertu su izvođene tradicionalne hrvatske i strane božićne

pjesme, te autorske pjesme sakralnog i svjetovnog karaktera. Koncertu je nazočilo općinsko vodstvo predvođeno načelnikom Nevenom Komadinom, župnici župa s Dobrinjštine, roditelji malog Tea i veliki broj žitelja općine Dobrinj, koji su pokazali svoju spremnost za pomoć u ovom božićnom vremenu. Koncertom su ravnali maestri Damir Smerdel i Anamaria Doricich koji su kao i izvođači bili

nagrađivani obilnim pljeskom poslije svake izvedbe a svakako najveće simpatije publike pobrao je glavni gost večeri Jacques Houdek. Na kraju je ispunjen cilj koncerta pomoći u potrebi i zadovoljiti ljude u glazbenom i kulturnom smislu. Stoga zahvala svima koji su na bilo koji način pomogli, od organizacije, izvođača do financijske pomoći. Ranko Pavačić

11


Naš kraj - naši judi Nije lako biti čovjek među ljudima

FRANCISKA RUBINIĆ GRŽETIĆ I IVICA BARBALIĆ NAGRAĐENI ZA STIHOVE O ČOVJEČNOSTI Biti čovjek u pravome smislu te riječi jedna je od najvećih, ali i najtežih zadataka koje bivstvovanje stavlja pred nas. Upravo je ta odrednica poslužila kao ovogodišnji motiv organizatorima tradicionalnog literarnog natječaja, koji su inicirali Multimedijalna udruga „Krčka beseda“ i portal „Otok Krk“. Na natječaj su prispjele pedeset i četiri pjesme od isto toliko autora

iz Hrvatske i inozemstva. Prosudbeni žiri koji su činile književnica, prof. Ema Jedrlinić i prof. Marija Ban odabrao je pet najboljih pjesama. Budući da su jednaki broj bodova dobile dvije pjesme, priznanja i nagrade ove će godine primiti šest literata, od kojih dvoje iz našega kraja – Ivica Barbalić iz Dobrinja za pjesmu „Ne šparinjaj se“, te Franciska Rubinić Gržetić iz

NE ŠPARINJAJ SE Koti da je bilo čera Kada me je mat rodila Kada me va zibeli Njena ruka teplila. Leta gredu Niki jih ne more fermat Niki jih ne more Bar jedon tren zablokat. Kada son bil mali Moj je bil celi svit Sada kada su leta prišla Moran san sebe trpit. Ali sve skupa kada zomen Kada stavin sve na kup Niš dobroga son pustil Kapić dobrote svitu ostavil. Kada bi soki tako Drugomu srce dal Celi svit bi bil Jedon mali raj. A tako malo rabi Biti čovik A ne pokazat Sokomu svoj zajik.

Gabonjina, koja je stihovima poručila: „Zaboravili smo“. Nagrađene su pjesme umnožene i podijeljene prolaznicima na Dan pjesništva, 21. ožujka., nagrade njihovim autorima uručene su istog dana na četvrtom „Susretu pjesnika i pjesništva otoka Krka“, održanom u Malinskoj. Gordana Gržetić

ZABORAVILI SMO

Budimo judi Ne gjedajmo vavik sebe Jer na kraju će bog zbrojit I neznaš dali će zibrat tebe. Niki bi volel bit bogat Zo dolari se hvalit Kada mu spomeneš siromaha Vaje će se razjadit. Ne gjedajmo na njih Neka va dolarih uživaju Ni sami ne znaju Da nesriću svoju dozivaju.

U nastojanju da izbjegnemo glad ispunimo svoje vrijeme ojačamo samosvijest učvrsnemo svoju bit zaboravili smo. U nastojanju se gubimo i ostaje nam glad za ljubavlju, toplinom i vedrinom strašću, empatijom i simpatijom.

Bog otpira vrata svoja Sokomu ki se čovik zove Zato se rabi rodit Ali i za života potrudit.

U nastojanju gubimo naše vrijeme i umjesto da ga potražimo sipamo trud u prazno zaboravljamo vrijednost malih trenutaka.

Jude od srca Moramo čuvat Jer bez njih Svit se ne more škapulat.

Nastojimo, ali svijesti u nama nema ukrala ju je samodopadnost usmjerila nam misli u krivom pravcu.

Ivica Barbalić

Nastojimo, ali prodali smo svoje ja utopili ga u hrpi beznađa pa sad lutamo pustinjama svoga postojanja. U nastojanju da budemo jedni za druge i jedni s drugima u svijetu jedinki zaboravili smo biti ljudi. Franciska Rubinić Gržetić

Milovan Kirinčić

12


Naš kraj - naši judi

NOĆ MUZEJA Ovogodišnja manifestacija „Noć muzeja“ u Dobrinju je obilježena Moliereovom predstavom „Škrtac“, u izvedbi zagrebačkog kazališta Merlin. Pred prepunom dvoranom dobrinjskog doma, merlinovci su korektno odradili svih pet činova ove najpoznatije Moliereove komedije, koja govori o jednoj

od najvećih čovjekovih mana – pohlepi za novcem. Zanimljiva kazališna večer simbolično je ukrašena vanjskom svjetlosnom dekoracijom, pa su tako brojni posjetitelji, kroz bakljama osvijetljenu Placu, ušetali u ovu spletkarsku stoljetnu priču. Ovo kulturno događanje organizacijski potpisuje Kulturno

društvo Dobrinj, te domicilni mjesni odbor, a uz financijsku potporu Općine Dobrinj. Nakon predstave domaćini su posjetitelje počastili kolačima i pićem, a brojni su pozitivni komentari zasigurno potaknuli organizatore na realizaciju još pokoje ovakve večeri. Nedeljko Gržetić

Nedeljko Gržetić

NG

Predstavnici Udruge antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka posjetili Nikolu Jelenovića

SJEĆANJE NA RATNI VIHOR I NAJAVA DANA OSLOBOĐENJA OTOKA KRKA Povodom Svjetskog dana bolesnika, predstavnici najbrojnijeg otočnog udruženja - Udruge antifašističkog boraca i antifašista otoka Krka (UABA) – u krčkome domu za starije i nemoćne osobe „Mali Kartec“ posjetili su svoje dugogodišnje članove. Budući da je među njima i Nikola Jelenović, posjetu su se pridružili i predstavnici dobrinjske podružnice UAB-e. Vitalan i

GG

elokventan unatoč visokim godinama, Nikola Jelenović je svoje goste podsjetio na zanimljive

detalje svog dugog životnog puta, ali i na poglavlja ratnog vihora na području dobrinjskoga kraja. Podsjetimo i na obilježavanje važnog datuma otočne povijesti: 17. travnja 1945. godine otok Krk oslobođen je od okupatora i fašističkog terora. Ove će se godine Dan oslobođenja otoka Krka obilježiti prigodnom svečanošću u Dragi Baščanskoj. GG

Islamski vjeronauk zaživio i u PŠ Dobrinj

MI SMO IZ ISTOG SVJETLA, SAMO SU TO DVIJE RAZLIČITE ZRAKE Učenici Područne škole Dobrinj, koji pripadaju islamskoj vjeroispovijesti, dočekali su svojih pet minuta. Puno je vremena trebalo proći da se razriješi zamršenu proceduru, puno je dopisa trebalo napisati, odaslati i iščekivati pozitivan odgovor, puno je upita upućeno resornome Ministarstvu, dok se u školskoj satnici dobrinjske škole nije službeno pojavio i islamski vjeronauk. -Koliko mi je poznato, naš prvi dopis po tom pitanju upućen je

2011. godine. Ponavljali smo ga iz godine u godinu i evo, konačno smo koncem studenog prošle godine dobili zeleno svjetlo, odnosno rješenje za početak rada – pojasnila nam je u nekoliko riječi dugotrajnu proceduru mualima (vjeroučiteljica islamskog vjeronauka, op.a.) Almedina Mujkanović, s skojom smo porazgovarali u učioni u kojoj se odvija nastava islamskog vjeronauka. A u učioni smo izbrojali petnaest stolica: -Tako je, petnaest stolica dijele dvije skupine, i to kombi-

nirane skupine – u jednoj su učenici od prvog do četvrtog a u drugoj od petog do osmog razreda. Nastava islamskog vjeronauka počinje, odvija se i završava na isti način kao i nastava katoličkog vjeronauka. Uostalom, vrlo je mala razlika između islama i katoličkog nauka i što se tiče učenja, načina ponašanja. Ne zaboravimo, mi smo zapravo iz istog svjetla, samo su to dvije različite zrake – zaključila je mualima Almedina Mujkanović. Gordana Gržetić

13


Naš kraj - naši judi Devededeset i dvije godine života Bonaventure Roka – Dude

SVE VAS NOSIM U SRCU A VI ČUVAJTE SVOJE OBIČAJE

RB

“Nisam nikada mislio da će me Bog ovoliko poživiti…” rekao je na svoj 90. rođendan o. Bonaventura. A na našu radost, Bog ga drži ovdje s nama i dalje, pa je 14. siječnja o. Bonaventura napunio 92. godinu života. 13. siječnja, uoči njegovog rođendana, petnaestero Krasana sa župnikom vl. Vjekoslavom Martinčićem i načelnikom Općine Dobrinj Nevenom Komadinom posjetili su, kako sam za sebe kaže našeg “Krasanina, Krčanina i

kršćanina” o. Bonaventuru – Roka Dudu u Franjevačkom samostanu u Varaždinu. Svi koji imaju priliku sresti i porazgovarati s ovim dragim fratrom osjećaju se radosno i ispunjeno. I svaki je naš susret s njime poseban nezaboravan doživljaj preplavljen obostranim emocijama. O. Bonaventura dočekao nas je nasmijan, raširenih ruku u kolicima, jer: “noge me baš i ne služe bajno, ali hvala Bogu glava me još služi sjajno”. Iz njegovih očiju i izraza lica moglo se vidjeti koliko je dirnut, ali i sretan “što ste mi došli toliki moji Krasani, pa još i načelnik i župnik”. I samo on zna koliko su mu godina unatrag odletjele misli daleko u Kras, u djetinjstvo sjetivši se nekih dragih ljudi , kojih odavno više nema, da su mu se oči zasuzile. Ali samo na trenutak. Jer vrijeme je za slavlje. Nazdravili smo i zapjevali “Lijepo ime Roko”, a onda po domaću “Bog poživi celo društvo naše”. Nakon što smo mu predali naše darove: razne delicije, jela i pića s naše Bodulije i neke

Radmila Borović

14

RB

knjige s tematikom otoka Krka i Franjevačkog reda, o. Bonaventura poveo nas je u samostansku crkvu sv. Ivana Krstitelja, koja nas je zadivila ljepotom i veličinom. Ispred jaslica, koje prikrivaju visinom i širinom cijeli glavni oltar o. Bonaventura započeo je “Narodi nam se”, a onda redom još mnoge lijepe hrvatske božićne pjesme, što smo od srca svi prihvatili. Ispričao nam je povijest ove crkve, s datumima i godinama nadogradnje nekih oltara, o autorima svetih slika i kipova. I svi smo se pitali: “gdje mu u ovim godinama stoje svi ti datumi i godine i toliko znanja?” Naglasio je još: “Za ovu crkvu posebno sam vezan. Ja sam u ovoj crkvi 14. kolovoza 1941. obukao prvi puta svoj franjevački habit, što je provincijal popratio riječima: ubuduće ćeš se zvati fra. Bonaventura. I sudbina me ponovno dovela ovamo, da se 10. siječnja o. g. u ovoj crkvi proslavi moja 66. godišnjica misništva (prvu sv. misu o. Bonaventura služio je 29. siječnja 1950. na Trsatu) i 92. godine života”. Ovu je sv. Misu predvorio biskup Varaždinske biskupije Josip Mrzljak u nazočnosti mnogih svećenika, redovnika i visokih predstavnika Crkve i Vlasti. Ponovno smo se vratili u samostansku blagavaonicu. O. Bonaventura htio je saznati i svakoga je pitao: čiji si ti i gdje ti je u Krasu kuća? Od mlađih se sjetio njihovih baka i djedova, a od starijih pamti njihove roditelje. Iako


Naš kraj - naši judi su prošle osamdeset i tri godine, odkako je u desetoj godini mali Roko otišao iz Krasa, sjećanje na djetinjstvo i dobre ljude iz Krasa u njemu uvijek živi. I tako kada mu je naš župnik vl. Vjekoslav Martinčić rekao, da je iz Risike. o. Bonaventura odmah je nadovezao po domaću: „kada son ja bi mali moja teta Marija je s Krasa hodela hodeć va Risiku kupit visoke papuče za hodit va crikvu, aš je tamo bila nika vela butiga.“ Ponovno smo se vratili u crkvu, gdje je naš župnik zajedno s vikarom fra. Goranom Malenicom održao sv. Misu. O. Bonaventura zdušno je predvodio crkveno pjevanje kojeg smo svi prihvatili. Zajedno s o. Bonaventurom i svim franjevcima, u samostanskoj blagovaonici blagovali smo svečani ručak, koji je završio slavljeničkom tortom. I za vrijeme ručka, ozračje je bilo svečano i veselo, popraćeno zdravicama i pjesmom. Bili smo pomalo iznenađeni s koliko su nas srdačnosti i koliku su nam pažnju iskazali ti ti dragi franjevci iz Varaždina, počevši od gvardijana, pa na dalje. I kako će o. Bona-

RB

ventura dobiti i ovaj „Fanot“, poručujemo da im kaže: „Krasani Vam poručuju, za sve veliko HVALA od srca“. Bližio se naš rastanak s o. Bonaventurom, koji nikoga od nas nije ostavio ravnodušnim – nakon njegovih riječi: „Hvala Vam za ovaj dan. Pozdravite mi sve drage Krasane i otočane. I sve svećenike i biskupa Ivicu. I čuvajte svoje lijepe običaje i govor. Naš lijepi otok oduvijek su htjeli mnogi za sebe, ali očuvali smo se, a ja vjerujem sada u bolja vremena. Poručite da se za svih molim i za žive i pokojne i da svih nosim u srcu. Uvjerili ste se, da mi je s mojom braćom ovdje lijepo i ugodno i da se zaista osjećam usrećen što sam baš u Varaždinu. Kada si star voliš biti tamo gdje si bio mlad. Ja sam u Varaždin došao

sa Sušaka 5. rujna 1935. u jedanaestoj godini, na školovanje u Franjevački kolegij s franjevačkom gimnazijom. I nakon sedamdeset i devet godina, evo me ponovno u Varaždinu, točnije ovdje sam od 3. lipnja 2014. g. Malo sam usporio, jer sada manje pišem, ali mnogo čitam. Svakog dana u kapeli u deset sati održim sv. misu. I vježbam, pa za lijepa vremena u parku, malo hodam uz hodalicu, a Bogu hvala, nekad desetak minuta, a nekad malo manje hodam polako pomoću štapa. I što bi ja više i htio u ovim godinama! Veselim se i pozdravljam svaki novi dan, ali ako me Bog zovne uvijek sam spreman i isto se tako veselim susretu s Njime. Posebno sam zahvalan bratu Franji, koji ima velike odlike i strpljenja. (Zaista smo se uvjerili koliko pažnje posvećuje o. Bonaventuri i hvala mu velika s naše strane.) Suznih očiju, mahnuo nam je, dignuo ruku i rekao: „Budite blagoslovljeni !“. Radmila Borović

Obilježena trideset i peta godišnjica smrti Iva Jelenovića

ZAHVALNOST ČOVJEKU KOJI JE VOLIO I ZADUŽIO RODNI KRAJ Trećeg dana ožujka 1981. godine u jednom zagrebačkom domu za starije i nemoćne osobe preminuo je istaknuti hrvatski jezikoslovac, dijalektolog, svestrani znanstvenik prof. Ive Jelenović. Tri dana kasnije, uz zvukove sopela i narodnu pjesmu „Dobrinj je bili grad“, mnoštvo okupljenih ispratilo ga je na posljednji počinak. Trideset pet godina kasnije na istom se mjestu okupila manja skupina poštovatelja Jelenovića kao znanstvenika i čovjeka, te stručkom omiljenog mu poljskog cvijeća odala počast i zahvalnost za sve čime je zadužio ne samo rodni kraj, nego i cjelokupnu hrvatsku znanost i kulturu. Ive Jelenović rođen je 27. srpnja

1897. u Svetom Vidu dobrinjskom, odakle je – unatoč peripetijama i neimaštini - krenuo vođen željom za obrazovanjem i boljim životom. Iako je u već u dječačkoj dobi ostao siroče, uspijeva ostvariti svoj cilj, te postupno od „malog dobrinjskog sirote“, kako je sam sebe nerijetko nazivao, postaje jednim od najznačajnijih nacionalnih znalaca na području jezikoslovlja i etnologije, pa i filmske umjetnosti. U nizu Jelenovićevih znanstvenih postignuća izdvaja se „Antologija novije čakavske lirike“, koju je 1934. objavio s Hijacintom Petrisom i koja je na velika vrata iznova uvela dijalketalnu književnost na domaću scenu. Objavio je čitav niz

znanstveno – stručnih radova o starim toponimima, koje je istraživao na cijelom području Jadrana i Istre. Napisao je scenarij za prvi dugometražni dokumentarni film o otoku Krku, snimljen 1938. godine. Jedan je od osnivača „Društva krčkih Hrvata u Zagrebu“, te Krčkog festivala, odnosno Festivala folklora otoka Krka. Slijedom nesretnog spleta životnih okolnosti, koje su Jelenovića snašle u sumrak njegovog života, izgubio se svaki trag dijelu njegove rukopisne ostavštine, među kojima i stotine stranica gramatike dobrinjskoga govora, što je Jelenović smatrao svojim životnim djelom. Gordana Gržetić

15


Naš kraj - naši judi Vesna Dunato o svojoj ljubavi prema folklornoj baštini

KANOT I TONOC DIO SU MOG ŽIVOTA Kanot i tonoc može se učiti i naučiti, ali može se s kanton i toncen i živjeti - od djetinjstva i mladosti, pa do zrelijih godina života. Vesna Dunato godinama je vodila dobrinjske folkloraše, a posebno se trudila oko onih najmlađih, pa je tako brojnoj djeci s područja Općine Dobrinj pokazala prve korake versa, mažurke i polke – plesova na melodiju male i vele sopele. – U roditeljskoj kući u rodnom Sužanu uvijek smo kantali po domaću, kaže Vesna, a nerijetko

odrastali, pa se tako tijekom godina nakupilo dosta njezinih krojačkih uradaka. – Nedavno sam sašila i sedam nošnji za Dubašljanske kolejane, s tim da se njihova nošnja razlikuje od naše dobrinjske, no u tome i jest ljepota krčkog folklora, kaže Vesna, dodajući kako se i dobrinjska ženska narodna nošnja razlikuje – od one djevojačke, pa do nošnje udane žene. Na dnu črnoga kamižota stavjaju se raznobojne kordelice – trakice (ovisno o napovidi, odnosno udaji), a odzada NG

NG

su kod nas dolazili i sopci, pa bi fešta bila potpuna. U to doba, ističe Vesna, u mojem mjestu nije bilo folklora u onom klasičnom smislu, ali ljudi su kantali i toncali u svim lijepim prigodama, pa i u svakodnevnom druženju, veseleći se malim životnim događajima. Prisjeća se tako Vesna i svoga staroga (djeda) sopca, ali i ondašnjih sopaca – Perčići i braće Piplić, čija je sestra Mare u ono doba bila jedna od rijetkih sopčica. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je već živjela u Šilu, Vesna sudjeluje u osnivanju folklorne grupe Šilo – Polje, a tada već i šije svoje prve narodne nošnje. Nošnje je sašila i svojoj djeci, a potom i unucima, onako kako su

16

se stavjaju osugi. Ti materijali su zasigurno porijeklom iz Amerike, odnosno od našeg mnogobrojnog iseljeništva, koje je u ono vrijeme slalo te suvremenije materijale u svoj rodni kraj. Opisujući žensku narodnu nošnju, Vesna navodi kamižot, koji u struku mora biti nabran, puranki (naramenice), traversu, belu košulju, tri podsuknje i mudanti, naštikani tumban za glavu, a na nogama čovjene hojevi, te još niz manjih detalja (uglavnom mrižica – čipki) koji narodnu nošnju čine bogatom i posebnom. Muška je nošnja jednostavnija – gaće (brageše), vardakol, stomanja, facol i pletena kapa s čufićen. Ljubav prema folkloru na neki se način dobro

ispreplela s ljubavlju prema krojenju, pa se Vesna prisjetila i Bagatovog tečaja šivanja, kojeg je šezdesetih godina prošlog stoljeća pohađala u Dobrinju (u prizemlju kuće gdje danas stanuje obitelj Leović). Osim standardnih narodnih nošnji, Vesna izrađuje i minijature istih, te u njih oblači dječje lutke, koje uglavnom daruje rodbini i prijateljima. Valjalo bi razmisliti o ideji da se upravo takav proizvod ponudi brojnim gostima, koji bi ga kao izvorni suvenir rado imali u svojim vitrinama. Nedeljko Gržetić

Nedeljko Gržetić


Naš kraj - naši judi

JOŠ PUNO LET Zajedno, naravno! Prvih pedeset u braku su proslavili Marija i Ivan Kirinčić. Oboje su rođeni u Gabonjinu - Ivan 1940., a Marija 1946. god., doma, u svojoj kući. Poznaju se „celi život“, a od 1963. do 1965. su bili zaručeni i onda su se 19. rujna 1965. godine vjenčali u Gabonjinu u crkvi, a u matičnom uredu u Dobrinju. Marija je domaćica. Osnovnu školu završila je u Bogovićima - 8 razreda. Deset je godina radila u hotelijerstvu. Ivan je nakon osnovne škole u Gabonjinu išao u srednju

građevinsku školu u Rijeku. Dvadeset je godina radio kao zidar u „Progresu“ Krk, a dvadeset godina kao građevinski poslovođa u GP Krk. Umirovljen je 2001. godine. Imaju dvije kćeri - Ljiljanu i Jasnu, dva zeta, cetvero unučadi i dvoje praunučadi a to su i Mia i Borna. Dani im prolaze u druženju s djecom, unučadi i praunucima, obavljanju uobičajenih kućanskih poslova. Ivan trenutno ima zdravstvenih problema, pa mu želimo da se oporavi!

Pedeset godina braka proslavili su misom u crkvi Presvetog Srca Isusova u Gabonjinu. Počastili su sve prisutne u školi Gabonjin, a s obitelji i prijateljima su bili u Krku, u restoranu „Maritim“, gdje su ih uveseljavali tamburaši iz KD “Sv. Petar“ Gabonjin. Među čestitarima su bili i predstavnici Općine Dobrinj - članice Odbora i načelnik Neven Komadina. Želimo im još još puno zajedničkih godina! Tatjana Radivoj

Denis Radić R

U vrlo gledanoj mini seriji jednu od glavnih uloga tumači Emily Tyra, naše gore list

KORIJENI POZNATE GLUMICE SEŽU U RASOPASNO I SVETI VID Za prestižnu filmsku nagradu „Zlatni globus“ ove je godine u kategoriji najboljih mini serija bila nominirana dramska serija „Krv i suze „(Flesh and Bone), koja otkriva mračnu stranu i skrivene tajne slavne baletne trupe. U ovoj dramatičnoj priči, s elementima krimića, čije je epizode s nestrpljenjem iščekivala i hrvatska publika, jednu od glavnih ženskih uloga tumači Emily Tyra, inače „naše gore list“ – u pravome smislu riječi. Emily u ovoj seriji tumači lik balerine Mie, koja će unijeti dodatne probleme u ionako zamršeni svijet glavne junakinje. Emilyn je pradjed Josip

Radić početkom 20. stoljeća prošlog stoljeća iz Svetog Vida dobri-

njskog u potrazi za boljim životom emigrirao u Sjedinjene Američke Države, gdje mu se uskoro pridružila Luzarija Jakominić iz Rasopasnog. Njihova kći Mary Radić baka je ove vrlo poznate balerine i plesačice, koja - iako nikad nije posjetila rodni kraj svojih predaka nerijetko u svom domu uživa u dobrinjskim specijalitetima, koje pripravlja po receptu svoje bake Mary Radić. O tome više u sljedećem broju našeg lista, u kojem ćete moći pročitati opširni intervju s Emily. Gordana Gržetić

17


Naš kraj - naši judi

Osmo izdanje humanitarne akcije „Slatki otok“

U REKORDNOM ROKU RASPRODANA REKORDNA KOLIČINA KOLAČA I PRIKUPLJEN REKORDAN IZNOS ZA DJECU BEZ OČEVA Osmo izdanje predbožićne humanitarne izložbe domaćih kolača „Slatki otok“ i ove je godine organizirala Humanitarna udruga „Andrijana Gržetić“, s ciljem prikupljanja financijskih sredstava za realizaciju svog primarnog, odnosno jedinog projekta – stipendiranja učenika osnovnoškolaca, koje odgaja majka udovica. Dvadeset i treći dan prosinca tradicionalno je rezerviran za ovu manifestaciju, pa su na krčku Velu placu po domaće pogače, orehnjače, imriagone, „presnoce“ već od ranog jutra stizali kupci s Krka, ali i s „kopna“. Pod motom „odaberi što želiš, plati koliko možeš, pomogni ako hoćeš“, u rekordnom je roku sa štanda „nestala“ zavidna količina domaćih kolača, a „Slatki je otok“ na račun Udruge donio ukupan, rekordan iznos od

TG

8.700,00 kuna. Svježe ispečene kolače donirale su brojne otočanke, ali i razna udruženja s otoka Krka i Rijeke, dok su podršku akciji i pomoć volonterima Udruge iznova pružili višestruka svjetska prvakinja Ana Znaor, svjetski prvak u streljaštvu Andrej Krstinić, glazbenik Željko Tabako i tajnik Nogo-

TG

metnog kluba Krk Željko Dminić. Podsjetimo, Udruga je za tekuću školsku godinu (2015/16) u rujnu isplatila tri jednokratna novčana iznosa od po 4.000,00 kuna a primilo ih je troje učenika osnovnoškolaca s otoka Krka, koji su zadovoljili uvjete natječaja. Temeljem zakonskih odredbi, Udruga je uz ukupni iznos namijenjen učenicima bez očeva, tj. 12,000,00 kuna bila dužna uplatiti i određena druga davanja, pa se ukupni trošak dodjele novčane pomoći popeo na 21.000,00 kuna. U svibnju će Udruga raspisati novi, šesti po redu natječaj za dodjelu novčane pomoći učenicima osnovnoškolcima koje odgaja majka udovica, a u tu će svrhu itekako dobro doći i 8.700,00 kuna prikupljenih na „Slatkom otoku“. Dr.sc.Tomislav Galović

BILO NEKAD Ne tako zdavni va našen kraju većina judi živela je od zemje. Dela se je soki komadić zemje na kon se moglo bilo ča zasadit ili zaset. Spominjen se da je moj ded bi vlasnik komadića zemje na kon je rasla samo jena ulikva i pod njun bi se se čič ili bob. Urod zasijanog ni bi veći od jene pogrišći. Za ručnu obradu tako malih particel duperala se je motika ili roguja. Za obradu nej struki boba ili čiča rabila se mala motičica –plivača zo kun su obično delale ženi. Va kamenitoj zemji se je delalo zo krjačun ili zo hrampon. Šnjimi se je zo zemje zinimalo kameni i slagalo ga se na grumaču ili duplicu. Malo prije drugoga rata za obrajivat vrt ili malih particel poče se je duperat pirun. Veće particeli su se orali za voli, kravami ili zo tovari. Particela je morala bit tako velika da se blago

18

na njoj moglo obrnut. Oralo se je zo ralon ili vrganjen (plug). Zo ralon se je zemja rastresivala, a zo vrganjen se slagala - nagrtala na brazdi i na kraju prije sjetve zemja se ravnala zo zubaticun (drljače). To je bi težok posol i za čovika i za blago. Da bi oranje bilo lipo, blago, obično voli morali su bit lipo spareni i obučeni, aš je jedon stalno mora hodit po brazdi a drugi po celici. Kako je oranje bilo teško i orač i blago su se morali dobro spotit (Biblija: “U znoju lica svoga jesti ćeš kruh svoj“). Blago se je

MK

gonelo obično zo šibun od jesena. Kada je oranje bilo gotovo, orač bi se znamena i od iste šibi bi načini križ i stavi ga na vidno mesto na uvratih ili na duplicu. Na maslinsku nediju gospodar je nosi va criki na blagoslov kitice od ulikav. Onda bi obošo svoje particeli i na soki križ bi zatoknu kiticu blagoslovjene maslini. Unatoč tako mukotrpnom poslu, čovik je vavik ime razloga strahovat da će suša, krupi ili ka druga nepogoda uništit usjeve, pa je taj križ i ta va crikvi blagoslovjena kitica masline trebala otirat s poja soko zlo ko bi moglo upropastit ljetinu i obezvrijedit čovikovu muku i trud. Bila je to molba upućena BOGU da pomore i da judi ne ostanu prez teško stečene korice kruha. Mate Kirinčić


Naš kraj - naši judi Najznačajnije aktivnosti lovaca s Dobrinjštine

LOVCI POTIČU REVITALIZACIJU POLJOPRIVREDNIH ZEMLJIŠTA Uočava se porast broja divljih svinja Na kraju lovne godine u našem društvu sažimamo rezultate prošle i radimo planove za novu lovnu kalendarsku godinu. Za prošlu godinu primijećen je porast divlje svinje tako da pojačavamo akcije prema odstrjelu te alohtone divljači s našeg područja - što skupnim lovovima što samostalnim dočekom s čeke. Srneća divljač i dalje je u padu bez obzira na našu prihranu i skrb, što pripisujemo blagim zimama i pojačanim brojem nametnika i parazita na srnećoj divljači. Zec i fazan već su godinama u konstanti, iako za razliku od drugih lovnih jedinica mi ne puštamo fazane iz uzgoja u prirodu. U državnom lovištu Baška odstrijeljeno je pet čagljeva. Na svu sreću nije zamijećen u našem lovištu, te se nadam da su naši kolege iz Baške uspjeli odstrijeliti sve čagljeve . Opsežan plan akcija Što se tiče radnih akcija, i ove godine planiramo raščišćavanje i

BL

nasipanje putova. U planu nam je popravak i proširenje puta prema Ponikvi (Gabonjin) i Hrbuji (Kras) zbog nadopunjavanju kalića (lokve) te zbog pristupa nekad važnim poljoprivrednim područjima a danas devastiranim i zapuštenim, tako da naša akcija možda potakne nekog, te krene u revitalizaciju poljoprivredne površine. Ujedno planiramo i raščišćavanje više manjih klanaca na užem području Dobrinjštine. Naša kućica u Krasu s radovima bliži se kraju. Preostali su još samo

unutarnji radovi, te se nadam da ćemo sljedeće godine održati skupštinu u novootvorenoj lovačkoj kućici u Krasu. Sanjin Crnčić

Boris Latinović

IZ PROŠLOSTI RASOPASNA Već se duže vremena u Rasopasnu razmišlja o obilježavanju mjesta, gdje je nekad bila kapela Majke Božje od uznesenja. Akciju su nedavno zajedno pokrenuli mjesni i crkveni odbor. Kapelu su 1656. godine sagradila braća Ivan i Mihovil Gržetić, a tri godine kasnije posvetio ju je biskup Juraj Georgeceu. Kapela se nalazila u starom dijelu sela koje je napušteno koncem 19. i početkom 20. stoljeća. Zadnji stanovnici napustili su taj dio sela pedesetih godina prošlog stoljeća. Kao razlog preseljenja u nekim se zapisima navodi česta pojava malarije. Kapela je napuštena 1886. godine, a u novijem dijelu sela je iste godine sagrađena sadašnja crkva i u nju su prenesene relikvije iz kapele.

Mjesto na kojem je bila kapela namjerava se obilježiti postavljanjem spomen križa i u kamen uklesanim podacima o kapeli. U neposrednoj blizini spomen obilježja kapele zvanog - Poli stare crikve nalazi se i stari hrast dubčina, navodno star oko 300 godina, a lokalitet oko njega zove se Pod dubčina. Namjera seljana je da se dubčina proglasi zaštićenim spomenikom prirode, o čemu se još prošle godine razgovaralo s načelnikom općine koji je akciju podržao. Po postojećem zakonu zahtjev za proglašenje dubčine spomenikom prirode treba Zavodu za zaštitu prirode podnijeti općina. Rasopašnjari očekuju da će to općina uskoro učiniti i oba projekta

financijski podržati. Oba zahvata uklapaju se u turističku koncepciju razvoja općine i jednim malim dijelom proširili bi ponudu. Blizu ovih lokaliteta nalazi se područje zvano Kirjak. Na tom mjestu nalazila se crkva sv. Kirijakusa koja je bila prva u Rasopasnu. Njene temelje je l963. g. pronašao prof. Ive Jelenović. No istraživanja nisu nastavljena i lokalitet nije točno označen. Rasopasno se prvi put spominje 1471. g. u jednoj darovnici kneza Ivana Frankopana Ivanu Sršiću, te se pretpostavlja da je crkva postojala već početkom 15. stoljeća. To do danas, nažalost, nije istraženo i osuđeno je da čeka neka bolja vremena. Mate Kirinčić

19


Kutak za najmlađe Iz rada PŠ Dobrinj

U KRATKOM SMO RAZDOBLJU PUNO TOGA NAPRAVILI Kratko je razdoblje koje je proteklo od našeg prethodnog javljanja, međutim, kao i uvijek u našoj školi puno se toga događalo. Imali smo prilike mnogo toga naučiti i napraviti. Učenicima će stoga dobro doći odmor od školskih obaveza i briga, jer će uskoro otići na zaslužene proljetne praznike, te će dobiti priliku da predahnu i skupe energiju da uspješno dovrše ovu nastavnu godinu. Po povratku sa zimskih praznika došlo je vrijeme školskih natjecanja. Mjeseci siječanj i veljača razdoblje je u kojem svi nadareni učenici škole dobivaju priliku pokazati i dokazati svoje znanje na školskim natjecanjima. Nekolicina učenika postigla je plasman i na županijskim natjecanjima. Veljača je mjesec ljubavi. Učenici su dan zaljubljenih obilježili slanjem ljubavnih poruka i međusobnim darivanjem, a učenici nižih razreda obilježili su Valentinovo i prigodnim programom. Vrijeme maškara ove nam je godine tako brzo stiglo. Nije bio problem dogovoriti maske, pa su se gusari, veterinari, lopovi, lovci, plesačice, dimnjačari itd. rado isplesali i zabavili na maskiranom plesu u Narodnom domu u Dobrinju. Naši prvašići uspješno su sudjelovali u edukaciji Prvi koraci u prometu koja se provodi već nekoliko godina u suradnji s Domom mladih iz Rijeke. Naša je škola mjesto nulte tolerancije prema nasilju, stoga učitelji redovito educiraju djecu o važnosti mirnog rješavanja sukoba. Iz tog razloga cijela škola obilježila je Dan ružičastih majica – dan nenasilja. Učenici su toga dana bili u ružičastim majicama, pripremali su se prigodni plakati, razgovaralo o vršnjačkom nasilju, a na kraju i zajedničkom fotografijom prikazali važnost očuvanja mira i tolerancije.

MP

Kako bismo potaknuli i humanitarni duh kod naših učenika, prikupljali smo plastične čepove i pune dvije velike vreće proslijedili u Udrugu oboljelih od leukemije i

prijateljice i učiteljice Nevenke Kirinčić. Ona je zaista bila duša naše škole. Iako je otišla, zauvijek će biti sa nama. Koliko je bila voljena i cijenjena, svjedočili su brojni bivši i sadašnji učenici naše škole, kolege i prijatelji koji su je po

MP

MP

limfoma u Čakovec koji na taj način dolaze do lijekova koji su skupi i prijeko potrebni. Željela bih na kraju nadodati da je ovo razdoblje u našim srcima obilježila smrt naše drage kolegice,

posljednji put ispratili na vječno počivalište. Ona je otišla, ali sjećanje na nju ostat će trajno. Sandra Jurković

Maja Polonijo

20


Kutak ua najmlađe Dječji vrtić u Polju nastavlja provoditi niz aktivnosti

„SOVICE“ I „RIBICE“ DIJELE RADOSTI DJETINJSTVA Tijekom proteklih mjeseci u našem je objektu bilo puno toga što život djece čini zanimljivim, sretnim te motivirajućim za usvajanje novih znanja i spoznaja. Djeca su se prilagodila na novo okruženje, ima nas puno više te veselje i igra dominiraju novim prostorom vrtića već od ranih jutarnjih sati. Ove pedagoške godine na nivou naše ustanove DV „Katarina Frankopan“ bitna je zadaća „Više zdravlja za sve“ a na nivou vrtića Polje zadaća se nadovezuje pod nazivom „Zdravlje od A do Ž“. Već po samom nazivu da se zaključiti da se na tome području provode mnoge aktivnosti. Budući da nam sada prostor omogućuje, provodimo i ističemo važnost oralne higijene. Djeca su, putem aktivnosti, motivirana na ispravno četkanje zubi te svakodnevno poslije ručka, prije spavanja peru zube. Ističe se važnost zdrave prehrane, boravka na zraku te važnost kretanja. Osim bitnih zadaća koje su vezane za ovo područje provode se i druge raznovrsne aktivnosti, koje su planirane od strane odgajatelja ili inicirane interesima djece. Aktivnosti su bile vezane sadržajima za: godišnja doba, promjene u okolini, kruženje vode u prirodi, prostornoj orijentaciji, upoznavanje životinjskog i biljnog svijeta, čuvanje prirodnog okoliša, pravilno razvrstavanje otpada, pomoć životinjama u zimskom periodu (izrada hranilica za ptice), promatranje klijanja sjemena, sigurnost u prometu i dr. Djeca koja će na jesen krenuti u školu pripremaju se, na poseban način, putem radnih listova kao i drugim ciljanim aktivnostima kako bi stekli sve potrebne vještine koje su preduvjet za polazak u školu. Gledali smo predstavu putujućeg

kazališta –Val, a u Rijeci smo u Gradskom kazalištu lutaka pogledali predstavu “Ježeva kućica“. U suradnji s HAK-om i MUP-om proveli smo edukaciju djece o sigurnosti u prometu. Nastojimo očuvati tradiciju te njegujemo običaje dobrinjskog kraja, pa smo svaki tjedan imali maškare u vrtiću, a s učenicima osnovne škole učestvovali smo i na dječjoj reduti u Dobrinju. Važno je napomenuti da nam je svima u novom prostoru zaista

lijepo. Naše dvije skupine su dobile imena –Sovice i Ribice. Iako smo podijeljeni u dvije skupine, zajedno se družimo u vrijeme obroka, na dvorištu i uvijek kada nam se zato ukaže prilika. Veseli nas što nas sada ima puno više, a uspjeli smo postići da se u svakom trenutku osjeća jedno veliko zajedništvo, te da četrdesetak djece svakodnevno s veseljem dolazi u naš vrtić. Voditeljica PV Polje Marina Pavačić

21


In memoriam

LJUBAV U SJEĆANJU – SJEĆANJE NA NENU NEVENKA KIRINČIĆ (1963.-2016.) Senjska je bura dovela 1984. godine na dobrinjsku Placu mladu učiteljicu punu života i želje za stvaranjem i uspjehom. Ta ista Placa bit će okosnica njezine predanosti, ljubavi i očuvanja tradicije kraja u kojem je našla svoj dom. Više od trideset godina dobrinjski prvašići dolazili su prvoga dana škole plahi, u neizvjesnosti iščekivanja, a dočekao ih je blagi pogled plavih očiju, pun majčinske ljubavi i razumijevanja, pogled učiteljice Nene. Susrele smo se prije dvadeset i pet godina u staroj školi na toj istoj Placi. Pri prvom susretu osjetila sam privrženost koja je na našu obostranu radost ostala do danas, unatoč rastanku. Godine zajedničkog rada s djecom, njihov odgoj i obrazovanje povezale su nas profesionalno, ali i osobno. Uvijek spremna na pomoć, puna razumijevanja za tuđe probleme, stavljajući sebe i svoje potrebe često u drugi plan. Bila je primjer ljudske dobrote, koja je vrhunac naše biti. Moji dečki … bio je omiljen početak njezinih razmišljanja kada bi pričala o sinu Mateu i suprugu Zdenku, ta dva sunca njezina života. S radošću se sjećam kad je

dovela svoga sina Matea k meni u prvi razred. Njegovih velikih,

toplih tamnih očiju i bujnih crnih kovrčica koje su nestašno skakutale oko njegove glavice. Na licu joj se odražavala radost zbog njegovog dolaska u školu, pomiješana s tugom zbog odrastanja jedinca kojeg je beskrajno voljela. Divila sam se uzornoj majci i kolegici, zahvalna na svemu čemu me poučila. Potvrda njezine ljubavi prema sopelama, koje nisu tradicijski instrument njezinoga zavičaja, mladi je vrsni dobrinjski sopoc, njezin Mateo. Time smo se još više povezale. Bolest, koja svakoga od nas uvijek dočeka nespremnog, Nenu je dočekala odlučnom da krene u dugu i

bolnu borbu koja je uslijedila. U danima bolesti naši su susreti i telefonski razgovori postajali sve ljepši, neke su nas niti sve više zbližavale. Nena je uvijek širila optimizam, vjerujući da je to samo trenutak. Dobrinj i dobrinjska škola ostali su bez učiteljice, ali brojne generacije učenika nose njezinu dobrotu i plemenitost u srcima, kao i svi mi koji smo bili dio njezina života. Oproštaj s Tobom meni je pretežak gubitak, ali kako prolaze dani sve više znam da ćeš u mom srcu biti zauvijek. Nariman Pavačić Nari

22


In memoriam

DOBRA DUŠA DOBRINJA JOSIP JAKOMINIĆ KENNEDY (1951. – 2016.) Mnogobrojni prijatelji, mještani, rodbina, njegova Mirjana i njegov Josip, oprostili su se 29. veljače na mjesnom groblju u Dobrinju od Josipa Jakominića kojega su svi znali i zvali Kennedy. Kao i njegov nadimak, sve je bilo neobično kada je Kennedy u pitanju, pa sigurno nije slučajno što smo mu posljednje »bog« došli reći ove prestupne veljače. Josip Jakominić nije bio slavan po onim kriterijima po kojima se to obično mjeri u svakidašnjem zemaljskom životu. Po zanimanju konobar i ugostitelj, spadao je u one ljude od kojih se prečesto opraštamo ovih dana čije je jedino bogatstvo i kapital prijateljstvo bez granica. I Kennedy spada u te velike male ljude koji se uvijek pojave kada je to potrebno a da ih ne moraš zvati, uvijek s osmijehom na licu i lijepom riječju. A njihov nenadoknadivi gubitak osjetimo onda kada iznenada odu, pa svi ostanemo iznenađeni kako je to uopće moguće, kako ta veličina malenih, njihova beskrajna dobrota, može biti smrtna. Lijep kao Kennedy Kako je Kennedy postao Kennedy, ostat će obavijeno velom tajne, ali sam je Josip podržavao priču kako je u mladosti nevjerojatno nalikovao legendarnom 35. američkom predsjedniku, onom koji je bio veliki ljubimac žena. Bilo kako bilo, možda će sada u vječnim lovištima John Fitzgerald saznati iz prve ruke zašto ga je Josip Jakominić toliko cijenio i volio da je i svoj restoran smješten u samom kutu dobrinjskog velog placa nazvao tim slavnim obiteljskim prezimenom. I mnogobrojni turisti koji su ovdje dolazili potražiti okrjepu ostajali su fascinirani što i u malom Dobrinju dinastija Kennedy ima svoj ogranak. Planetarno nije bio slavan kao J.F.K. ali je naš J.J.K. bio u svakome pogledu veći čovjek. Ni sa kim

E. Prodan

nikada nije ratovao, nikada nikoga nije uvrijedio, ni sa kim se nikada u životu i na poslu nije posvađao, nikada nikoga nije ogovarao, svima se veselio kada bi banuli na njegova vrata. Za sve to nije mu trebala Amerika. Legendarni Ambasador – Ugostiteljstvom se bavim praktično od kraja osnovne škole. Upisao sam opatijsku ugostiteljsku školu, s učenjem je išla i praksa. I to znate gdje najviše – u znamenitom Ambasadoru. Hotel se otvorio, ako se ne varam, 6. lipnja 1966. godine, ja sam od prvih dana bio u njemu. Kasnije kad sam završio školu, postao sam barmen. Koja su to vremena bila, kakvih sve znamenitih gostiju nije bilo! Sjećam se tako Josipa Broza Tita, Franca Nera, Ali MacGrow, Georga Hamiltona, Toma Selecka ... sva sila svjetski popularnih ljudi, svjedočio je Kennedy u svom posljednjem obraćanju javnosti srpnja prošle godine u prilogu Novog lista »GastroAdria«, svesrdno objašnjavajući Ediju Prodanu kako se rade prave, iskonske bodulske šurlice. Pešćicu muke, kapić uja, žmujić vodi, par zrnac soli... A poslije na karminama za Kennedya kod »Kennedya« atmosfera koju bi on obožavao. Životne priče jedne generacije kojoj je i on pripadao, Josipa Puhara, Ive Zeca, Mikija Kantarevića i drugih koje su

sedamdesetih godina prošlog stoljeća zvali »Švicarcima«. Naravno, ne radi ovih novovjekih kredita koji tada nisu ni postojali. Dogodovštine mladih i skromnih ljudi koji su zahvaljujući turizmu došli u kontakt s ondašnjom bjelosvjetskom elitom i upoznali život iz prve ruke. Neke, naravno, nisu za novine, ali neće biti zaboravljene. Konobarski dio posla uvijek je nosio svoje, a u mudroslovlju se posebno isticao Kennedy – ipak je on Kennedy! – koji je kolege svesrdno upozoravao: »Neka kaplje, ne valja da curi!«. Bio je takav Kennedy i u svom lokalu, najteže bi mu bilo na kraju druženja prijateljima napraviti račun, ako baš tu večer on nije odlučio sve počastiti. I do posljednjeg dana vodio je računa o poslu, iako ozbiljno bolestan najprije bi pitao ekipu: »Kako ste danas radili?«. Da, bio je Kennedy nepopravljivi dobričina, dobra duša Dobrinja, kako netko reče tog 29. veljače. »Rijeka« iznad svih Dobro smo radili te večeri, Kennedy, ne znamo gdje je bilo više ljudi, na terasi, unutra, na katu... Bili su svi koje bi želio vidjeti i koji su imali što za reći. Susjedi, kolege, prijatelji, Milan Krlja Radović ispred one generacije nogometaša »Rijeke« s kojom si se volio družiti gotovo svake večeri. Nismo zaboravili ni kada si na nagovor Miodraga Kustudića Kuleta »glumio« predsjednika »Čelika« i putovao u Španjolsku prodavati igrače... Svega je bilo dovoljno i svi su bili zadovoljni s poslugom. Samo je falio tvoj crveni sako, onaj legendarni iz »Ambasadora«, tvoj zadovoljni osmijeh i »daj, ćemo još jednu putnu«. Bilo je tih putnih kao i nekada. Na kraju, baš onako kao što si i sam govorio, vino je curilo, a suze su kapale dugo u noć. Branko Mijić

23


Sport Osnovano Društvo prijatelja Hajduka – otok Krk

SRCEM I DUŠOM ZA KLUB KOJI ŽIVI VJEČNO Da Krčani, osim s bijelom, vrlo snažno i predano dišu i onom "bilom" inačicom nogometne boje, potvrdio je iznimno masovan skup upriličen u sportskoj dvorani Područne škole "Dubašnica" u Malinskoj. Više od dvije stotine Bodula okupilo se ondje u prigodi obilježavanja 105. rođendana "kluba koji živi vječno" i osnivačkom skupštinom "Društva prijatelja Hajduka - otok Krk" ozakonilo svoju ljubav s nogometnim klubom za koji oduvijek žive. Formalni osnutak društva navijača splitskog velikana, bilo je teško ne primjetiti, bio je prava fešta za sve one koji su proteklih desetljeća Hajduk i njegovu dugu i bogatu tradiciju štovali i promovirali u onom ponešto neformalnijem obličju, okupjajući ne samo na stadionima na kojima je njihov klub igrao već i na brojnim feštama na kojima su se diljem otoka nerijetko sastajali i družili. Jednoglasnom podrškom okupljenih otočnih hajdukovaca, za prvog predsjednika novooformljenog društva izabran je otočni građevinski i turistički poduzetnik Željko Komadina, kojem je povjeren mandat četverogodišnjeg upravljanja "Društvom prijatelja Hajduka - otok Krk". Uz njega, opretivno vodstvo Društva činit će još i dopredsjednik Milan Šamanić, jednako kao i članovi Upravnog odbora - Daniel Šabalja, Marin Maglić, Milan Ećimović, Nenad Šimonji, Ante Čelić i Davor Kraljić. Govoreći o motivima ustroja ali i ciljevima djelovanja krčkog Dru-

štva prijatelja Hajduka, Komadina je ustvrdio da je ideja o potrebi osnutka tog društva među oduvijek brojnim otočnim Hajdukovcima prisutna već godinama, ali i da se tak nedavno stvorila "kritična masa" onih koji su navijačku strast željeli pretočiti i u obličje udruge, organizacije koja će, uvjeren je, uvelike pripomoći nastavku i jačanju njihovih aktivnosti. - Osim što ćemo raditi na promoviranju našeg kluba, aktivnosti svih članova udruge biti će okrenute i prema svemu onom što se smatra "pravim navijanjem" dakle iskrenom, pravednom ali i civiliziranom podupiranju tog kluba kao i promoviranju nenasilnog, odnosno ponašanja oslobođenog svih oblika isključivosti i netoleranicije, zaključio je sad i formalno prvi Hajdukovac Bodulije. Napomenuo je i da će upravo odgoj novih generacija "pravih navijača" biti u fokusu njihova djelovanja, jednako kao i njegovanje prijateljskih i odnosa uvažavanja s pripadnicima svih ostalih na Krku aktivnih navijačkih grupacija. Spomenimo i da su osnivačkoj skupštini udruženja bodulskih hajdukovaca, uz brojne viđenije otočane iz sportskih, gospodarskih, poduzetničkih, društvenih pa čak i crkvenih struktura nazočili i čelnici više krčkih lokalnih jedinica pa tako i domaći, malinskarski načelnik Robert Anton Kraljić, njegov dobrinjski susjed i gorljivi hajdukovac Neven Komadina, jednako kao i krčki gradonačelnik Darijo Vasilić.

MT

Bila noć u Malinskoj Više od tri stotine bodulskih Hajdukovaca, članova okupilo se tako potom i na prvoj, a zasigurno ne i posljednjoj "Biloj noći" velikoj fešti vatrenih navijača splitskih Bilih. Baš kako je bilo i očekivano, i brojnošću sudionika ali i atmosferom koja je stvorena u u bilu boju obojanom restoranu malinskarskog hotela "Malin" pokazalo se i dokazalo da HNK Hajduk na otoku Krku ali i na Kvarneru, ima izrazito brojnu i vjernu navijačku bazu. Pavasović Visković: Raduje me brojna i vjerna navijačka kolonija na Krku Činjenjice da na Krku, otoku koji je zapravo najudaljeniji od Dalmacije imamo tako brojnu i vjernu navijačku koloniju postao sam svjestan tek nedavno, pred kojih godinu dana kad sam imao zadovoljstvo upoznati ove ljude i razgovarajući s njima iznova spoznati pravu veličinu i značaj ovog kluba, ustvrdio je nakon što ga je prigodnim poklonima obradovalo vodstvo spomenute krčke udruge Ljubo Pavasović Visković, predsjednik Nadzornog odbora HNK Hajduk. Iako je zbog vremenskih neprilika i s njima povezane promjene ligaških obveza prvotimaca Hajduka za koji tjedan morala biti pomaknuta planirana prijateljska utakmica NK Krka i HNK Hajduk, velika nogometne fešta ipak je ispunila očekivanja bodulskih navijača splitskog sastava i to stoga što je na samom početku večernjeg slavlja objavljeno da će se susret ipak uskoro odigrati, i to 23. ožujka. MR

MT

24


Naš kraj - naši judi Mario Dunato, Bodul s njemačkom adresom, stratsveni navijač NK „Rijeke“

LJUBAV PREMA NK „RIJECI“ ODRAZ JE I MOJE ZALJUBLJENOSTI U BODULIJU Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Za veliku većinu nije to samo uzrečica, već svakodnevica. Za jednog našeg Bodula sa stalnom adresom u Njemačkoj nogomet nije samo sporedna, već i jedna od najvažnijih stvari u njegovom životu. Za njega je nogomet način života a omiljena mu je poštapalica „Rijeka u srcu - Armada do groba“. O njegovoj fasciniranosti riječkim nogometnim klubom, koja gotovo graniči s adoracijom, pisali su već hrvatski i njemački mediji. Budući je ovaj strastveni navijač „Rijeke“ „naše gore list“, smatrali smo da zaslužuje svoje mjesto i u našem općinskom glasilu… Ljubav prema Kantridi na prvi pogled - Svi ljubitelji nogometa, neovisno za koji klub navijaju, razumiju se, bez obzira kojim jezikom govore – ispričava nam se odmah Mario Dunato, te napominje da će razgovor teći u kombinaciji „njemačko – čakavskog“. Za sebe kaže da je Bodul iz Aschaffenburga, grada blizu Frankfurta a ljubav prema NK „Rijeci“ rodila se kad je bio osmogodišnjak: -Moj otac Josip je iz Županja i kao mlad otišao je raditi u Njemačku, gdje sam rođen i odrastao i gdje živim, ali uvijek sam osjećao da pripadam Hrvatskoj i Boduliji. U rodni kraj mog oca dolazili smo tijekom ljeta i trudio sam se čim više naučiti i hrvatski i dijalekt tog kraja. Kad sam imao osam godina, otac mi je prvi put pokazao stadion Kantrida i ta je uspomena ostala u mom srcu do danas. Bio je to početak mog navijanja za Rijeku – pojašnjava naš sugovornik, čija je ljubav prema riječkim „Bijelima“ s godinama sve više uzimala zamaha. Jer Mario Dunato ne propušta niti jednu važniju internacionalnu utakmicu NK „Rijeke“, ma gdje se ona igrala. Godišnji odmor planiram prema utakmicama „Rijeke“ Odakle takva pasioniranost riječkim klubom, pitamo ga? -Pa moram reći da ja osim za Rije-

ku, navijam i za njemački HSV, ali vjerujte, iako sam rođen u Njemačkoj, iako govorim bolje njemački nego hrvatski, u srcu sam više od 50% Hrvat. Godišnji odmor i dolazak u stari kraj obično planiram prema prvenstvenim utakmicama koje „Rijeka“ igra, tako da sve važnije, kao što su derbiji, gledam uživo. A kad „Rijeka“ igra internacionalne utakmice, ja sam sigurno među prvima koji „bukiraju“ karte i smještaj u gradu u kojem „Rijeka“ igra - kaže Mario, prisjećajući se gdje je sve posljednjih godina, bolje rečeno desetljeća putovao za „bijelim konvojem“: -Sjećam se iz nekih davnih dana Luxemburga, kad je Rijeka izgubila 1:0, a na svom je terenu Luksemburžane pobijedila 3:0. Zadnje tri godine pratio sam Rijeku u Lyon, Guimarraes, Aberdeen, posebno mi se u sjećanje urezala Sevilla, jer ipak su to jaka imena u svijetu nogometa, priča nam Mario, koji je svoj ured ali i stan ukrasio obilježjima voljenog kluba, za koji inače navija i njegova supruga Monika, rođena Njemica: -Monika je sa mnom bila na utakmici protiv Standarda iz Liegea, a i moja djeca Dominik i Lea također su navijači „Rijeke“ i imaju kolekciju „Rijekinih“ majica u svojim ormarima. Nama u Njemačkoj je „Rijeka“ zaista način života – smije se Mario, te dodaje da ga „Rijekini“ porazi ne žaloste na dugoročne staze: -U životu je kao i u nogometu, ne mogu nam uvijek sjati zvijezde. Kad „Rijeka“ izgubi, kažem sam sebi: „Ovo je samo jedna utakmica, sljedeći put će biti bolje. Život ionako ide dalje.“ Damir Desnica je moj idol i broj jedan Budući mu je godinama „Rijeka“ način života, naš nas sugovornik

kroz sjećanja odvodi u neka druga vremena riječkog kluba, te podsjeća na zvijezde ondašnjeg vremena: -Ma na prvome mi je mjestu Damir Desnica. Fascinira me i danas kako je, iako gluhonijem, pratio sve sučeve zvižduke, odluke i događanja na terenu. On je bio i ostao moj igrač broj jedan. Mario je na Boduliju prvi put došao kao tromjesečna beba i od tada niti jedni ljetni praznici nisu prošli a da nije boravio u Županjama. Znalo se, kaže dogoditi da i po dva, tri puta na godinu dođe u stari kraj a zadnjih godina, unatoč poslovnim i obiteljskim obavezama, nastoji barem jednom godišnje doći. Naravno, podsjeća još jednom, ako „Rijeka“ igra neku važnu utakmicu, onda je to dovoljan razlog za još koji dodatni dan godišnjeg odmora u Hrvatskoj. Ne daj Bože da međusobno zaigraju „Rijeka“ i HSV ! Tako nije propustio ni otvaranje stadiona na Rujevici a koga bi volio vidjeti u duelu s „Rijekom“ na otvorenju nove Kantride? -Ma iskreno, svejedno mi je tko će doći, samo neka to ne bude HSV. Ne daj Bože da se to dogodi, pa to su mi dva najdraža kluba. Dobro, za otvorenje stadiona možda bih i preživio, ali da se „Rijeka“ i HSV bore za bodove, to bi mi bilo previše. A da ipak dođe do tog susreta, inzistirali smo na odgovoru: -Ovdje bih sigurno navijao za „Rijeku“. U Njemačkoj…hm.. možda pola pola, iako mislim da bi ipak prevagnula „Rijeka“. Ali ne želim ni misliti o tome. Na kraju razgovora malo sportske prognoze: -Rijeka će ovo prvenstvo završiti na drugom mjestu. Bit će sigurno ispred Hajduka a Dinamo će, čini mi se biti prvak, u to sam siguran. Ma bit će dobro i treće mjesto, samo da dočekam da i sljedeće sezone bodrim „Rijeku“ u Europi – zaključuje naš sugovornik, uz omiljeni mu pozdrav: „Rijeka u srcu – Armada do groba“. Gordana Gržetić

25


Sport Skupština ŠRK „Čikavica“ Šilo

LJUBAV I PRISNOST PREMA MORU POTIČE SE OD MALIH NOGU Izvještajima predsjednika i tajnika na Skupštini Športskog ribolovnog kluba „Čikavica“, održanoj 27. veljače, zaključena je prošla godina. Organizacijom raznih aktivnosti u prošloj godini mnogi članovi pridonijeli su aktivnosti kluba, koji gradi ljubav prema moru i podmorju, okolišu uz more i ljubav prema čarima ribolova. Naša škola ribolova, koja okuplja dvadesetak djece razne dobi, potiče ljubav i prisnost prema moru. Tehnikama vezivanja udica i prama, zabacivanja štapom, načinom izvlačenja ribe iz mora i mnogim drugim sličnim vještinama naša učiteljica ribolova Stanka Kamenarić pridonosi zainteresiranosti djece prema ovome sportu. Rezultati koji sežu do državnih natjecanja Ove godine klub bilježi rezultate koji sežu do državnih natjecanja. Tako smo se u 2015. godini natjecali u više kategorija i to: U-16 (obala) 13 natjecatelja, U-21(obala) 1 natjecatelj, seniorke(obala) 3 natjecateljice i seniori (brodica) 6 natjecatelja. Rezultati na nižim razinama bili su negdje u sredini, a jedino se natjecatelj Marin Petrović u kategoriji U-16 s obale plasirao sve do međužupanijskog i državnog natjecanja, gdje je u konačnici zauzeo odlično 7. mjesto za 2015 godinu, što je odličan rezultat za naš mali klub. Od ostalih natjecanja Klub je sudjelovao na Kupu Grada Krka te Kupu Grada Crikvenice u kategoriji seniori gdje smo osvojili 13 mjesto od 23 prijavljene ekipe. U toku treninga i škole ribolova imali smo dva međuklupska natjecanja s klubom „Vela Sten“ iz Čižića. Djeca su se družila i razvijala natjecateljski duh. Moramo spomenuti i našu veselu „Lignjadu Čikavica“ koja se održala krajem jedanaestog mjeseca, a sudjelovala su 34 natjecatelja s ukupnim ulovom od oko 6 kilograma što i nije neki rezultat, ali ugodno ribarsko

26

IP

druženje svima je ostalo u pamćenju. Ekologija je na vrlom važnom mjestu u klubu pa je tako klub u travnju mjesecu organizirao, s Turističkom zajednicom Općine Dobrinj, čišćenje podmorja u lučici Šilo i lučici Lokvišća. Sudjelovalo je petnaestak ronilaca, a iz mora je izvučeno oko 5 tona raznog smeća. Ronioci su bili iz Gasilske brigade Ljubljana i prijatelji ronilačkog kluba „Modrulj“ iz Šila pa im se ovim putem zahvaljujemo na pomoći u ovoj hvalevrijednoj akciji. Članovi kluba bili su angažirani u akciji čišćenja uvala i plaža u organizaciji TZ Općine Dobrinj na potezu od uvale Supovica (Petrina) pa sve do kampa „Šilo“, a sudjelovalo je osam brodica sa više članova. „Tunera“ vapi za obnovom Klub se kao i svake godine angažirao oko „Rokove“ koja je u jutarnjim satima pravi hit za turiste. Izvlačenje „migavice“ oduševljava sve goste pa mnogi dolaze na odmor baš u to vrijeme. Popratni sadržaj, limena glazba i veseli tamburaši, zadrže i uveseljavaju sve prisutne uz čašicu našeg vina i ribica. Moramo reći da 120 kg

ribica nije lako ispeći i poslužiti, pa naši članovi ulažu mnogo vremena i truda u pripremu i održavanje ovog događaja. To je tradicija našeg mjesta Šila i cijele Općine, bez čije se financijske pomoći to sigurno moglo održati. Kroz cijelu godinu članovi kluba održavaju svoje prostorije i ribarsku kućicu. Ove godine planiramo zamijeniti krovište kućice, jer je blizina mora učinila svoje pa krov prokišnjava. Jedan od glavnih simbola Šila „tunera“ u dotrajalom je stanju, pa će se u sljedećoj godini do dvije Klub angažirati na zamjeni postojeće konstrukcije. Ove godine, kao i svake, natjecatelji će pokušati postići što bolje rezultate, na zadovoljstvo svih članova kluba, a sve roditelje ovim putem pozivam da potaknu djecu, i sami se pridruže radu kluba. Svi zainteresirani mogu se obratiti našem tajniku Ivanu Brusiću koji će ih u sve uputiti. Svima koji pomažu radu „Čikavice“, cijene naš rad i angažiraju se u razvitku našeg kraja zahvaljujemo na potpori. Predsjednik Kluba: Ivan Petrović

IP


Sport

Ivan Petrović

SRD,,VELA STEN'' 2000 Godišnja skupština SRD ,,Vela sten'' održana je 12. ožujka u društvenom domu Sužan. Skupstini su pristustvovali i naš uvaženi načelnik Neven Komadina, te predsjednik Općinskog vijeća Zoran Kirinčić. Za radno predsjedništvo i ove godine odabrani su: Jasna Crnčić - predsjednica, Nataša Rogina - član, Ksenija Šantić - član, Aleksandra Bendelja - tajnica. Na skupštini su iznesena izvješća o aktivnosti i poslovanju društva 2015., izvješće o prihodima i izdacima društva 2015., izvješće Nadzornog odbora društva za 2015., odluka plana aktivnosti i financijskog plana za 2016. godinu.

Sve navedene točke su jednoglasno prihvaćene. Nakon službenog dijela skupštine predsjednik Edis Kirinčić pozvao je sve nazočne na prigodan domjenak i druženje svih članova. Nakon kraće stanke ponovo smo se okupili kako bismo nastavili tradiciju dobrih rezultata. U istom sastavu kao i prošle godine; Andrea i Filip Šantić, Leonarda MorožinUšalj, Dino Karić, Veronika i Antonio Kirinčić, Franko Pavačić, Ivona i Marin Mihajić, Elma

Sinanović, Klara Crnčić krećemo u nove pobjede i nova osvajanja. I dalje u društvenom domu Soline svake subote obogaćujemo znanje novim vještinama i tehnikama ribolova. U skorije vrijeme krećemo i s treniranjem na terenu, kako bi teoriju pretvorili u praksu. Nadamo se još uspješnijim rezultatima u ovoj 2016. godini. Rogi ribaru ! Klara Crnčić

27


Sport

ODRŽANA REDOVNA GODIŠNJA SKUPŠTINA UDRUGE Dana 11. ožujka održana je redovna godišnja Skupština Društva za športsku rekreaciju Čižići, neprofitne udruge osnovane koncem 2011.g. sa sjedištem u Čižićima. Sjednici su, pored članova udruge, nazočili gosti - predstavnici Općine Dobrinj i Mjesnog odbora Čižići. Podnoseći Godišnje izvješće o radu Društva i Izvršnog odbora Udruge, te izvješće o financijskom poslovanju Društva u 2015. godini, predsjednik Udruge Marino Turčić istaknuo je kako se u Društvu za športsku rekreaciju Čižići kroz organizaciju zajedničkih sportskih aktivnosti nastavlja ugodno druženje članova na jogu i oko joga, za šahovskom tablom ili s kartama u rukama na staroj pučkoj štirni, u plivanju ili trčanju ulicama Čižića, u ekološkim i humanitarnim akcijama. Udruga redovito okuplja 50-ak članova s raznih strana svijeta (Slovenija, Švicarska, Slavonija, Zagreb, Rijeka), različitih interesa, raznih dobnih skupina, ali s jasno istaknutom zajedničkom željom za zdravim načinom života tijekom njihova života i boravka u Čižići-

ma, utemeljenim na sportskoj rekreaciji. U protekloj je godini Udruga bila uspješni organizator: · četvrtog po redu šahovskog turnira sa 23 učesnika iz Hrvatske, Slovenije, Njemačke i SAD, · četvrtog Kvarnerskog krosa sa stotinjak trkača iz Hrvatske, Slovenije, Francuske, Slovačke, Mađarske, Italije, Kanade i Njemačke, · četvrtog kartaškog turnira u preferansu sa 6 sudionika, te · Škole balanja koju je redovito pohađalo 15 djece. Balači - seniori iz BK Čižići sudjelovali su na boćarskim turnirima u Celju, Krasu, Gabonjinu i Rasopasni sa promjenjivim uspjehom, ali istaknimo osvojeno drugo mjesto od šest ekipa sudionica turnira u Krasu i treće mjesto od osam ekipa nazočnih na turniru u Celju. S dvije svoje ekipe sudjelovali smo u općinskim takmičenjima, 20. Kupu Dobrinjštine u balanju slobodnim stilom, u kojem je prva ekipa BK Čižići ispala u četvrtfi-

MT

28

nalu, a druga ekipa završila takmičenje u grupnom dijelu. BK Čižići se takmiči i u Zimskoj ligi Dobrinjštine, koja u ovogodišnjem takmičenju okuplja samo šest ekipa što ukazuje na opadanje interesa za balanje slobodnim stilom na Dobrinjštini i jasno ukazuje da je neophodno potrebno proširenje baze sportaša rekreativaca zainteresiranih za ovaj sport ukoliko ne želimo da zamre svaka aktivnost na dobrinjskim jogima. Putokaz ostalim sredinama moglo bi predstavljati čižićarsko iskustvo sa školom balanja organiziranom za 15-ak najmlađih članova Udruge. Udruga organizira slobodno vrijeme djece i uspješno provodi njihovu edukaciju s ciljem da postanu budući uspješni sportaši balači, kroz treninge Škole balanja koje vode stariji članovi kluba, a od prošle godine započeli smo i dovođenje trenerskih autoriteta sa strane, pa je takav jedan trening održao boćar Luka Ažić Kapitanović iz BK Krk. Djecu dodatno animiramo kroz organizaciju juniorskog pojedinačnog turnira u balanju i kroz organizirane posjete najmlađih članova udruge dostupnim sportskim kompleksima u bližoj okolici. U 2015. g. organizirano smo posjetili kartodrom „Bura“ na Križišću a vožnja kartinga je djecu oduševila. Dvanaesti put je organizirano klupsko otvoreno pojedinačno prvenstvo u balanju u seniorskoj i peti put u juniorskoj konkurenciji, a tradicionalni međunarodni turnir u protekloj je godini doživio svoje jedanaesto izdanje. Osobito je istaknuta činjenica da su svi novopokrenuti projekti prerasli u tradiciju i nastavljaju se i u 2016. godini, što dokazuje visoke organizacijske sposobnosti članova Udruge.


Sport O uspjesima naše Udruge pisalo se i u Krčkom kalendaru za 2016. godinu u članku pod naslovom „Smijeh iz čižićarskog joga“. Javnost se redovito informira o svim aktivnostima članova udruge putem Facebook stranice naše neprofitne Udruge, posredstvom službene web stranice Općine Dobrinj i www.otok-krk.org. Skupština Društva za športsku

rekreaciju Čižići jednoglasno je prihvatila podnesena izvješća za prethodnu godinu, te Program rada i Financijski plan za 2016.g. Načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina u svom je obraćanju članovima Skupštine iznio komplimente na račun bogatog sadržaja rada Udruge. Pohvalio je vođenje poslova Udruge, osobito usklađenost sa zakonskim propisima,

najavio je uobičajenu potporu i svim budućim aktivnostima udruge, naravno u okvirima općinskim proračunom planiranog iznosa i temeljem kandidature projekata naše udruge na upravo objavljeni natječaj za financiranje organizacija civilnog društva. Marino Turčić, predsjednik Udruge

ČLANOVI DRUŠTVA ZA ŠPORTSKU REKREACIJU ČIŽIĆI POSJETILI NOGOMETNI KOMPLEKS NA RUJEVICI

Dvadeset i pet članova Društva za športsku rekreaciju Čižići u nedjelju 6. ožujka prisustvovalo je prvenstvenoj nogometnoj utakmici između HNK Rijeke i NK Osijeka na novom nogometnom igralištu Rujevica. Neprofitna udruga je kao svoj prvi programski zadatak u 2016. godini realizirala ovaj organizirani posjet nogometnom kompleksu Rujevica, s ciljem da najmlađe članove udruge upozna sa novoizgrađenom nogometnom infrastrukturom riječkog prvoligaša.

MT

Vodstvo HNK Rijeke se ljubazno odazvalo našoj zamolbi i pružilo nam prigodu da budemo sudionici dramatične pobjede naše voljene Rijeke u posljednjim sekundama utakmice. Djeca su bila oduševljena druženjem s Pešekanom, a ništa manje nisu se radovali niti roditelji u njihovoj pratnji. Kiša nije mogla pokvariti spektakularni vatromet, bila je to još jedna noć za pamćenje za vjerne navijače Rijeke... Marino Turčić, predsjednik Udruge Marino Turčić

29


Domaća beseda

TAKO TI JE TO NIGDA BILO (2) „Kada je pala Talija, mi smo isto nastavili zo novin mladin sviračima i pjevačima (kanturima) sve do donos i došli su novi naraštaji. A moren napisat kada je maša finila svi smo hodeli na Stobice tamo su se poredali divojki zjedne bandi ženi isto do njih, prema veloj lazi muži od južne bandi a mladići su ostajali gori od južne bandi zida da sve prate i vide divojak. Tako da moru namignut oni ki su se voleli. Bije čovik od sela - Četar i on je sta mi lazniki i čita bi oglasi i reko čo se dogajalo kroz pasanu šetemanu i čo će bit va novoj svi su poslušali i bila je tišina, mi dica smo bili sprid svih, ki je bi nemiran on bi dobi zaušok, kako opomenu, a još bi dobi doma od Oca i Matere. Četar bi reko da je niki napravi niku škodu a reko ni tome gospodaru.

Zna se ki je, ovdi je mi nami. Ako do druge Nedije ne uredi ćemo ga reć na Stobicah pred celin Pukon. Kada se je sve ovo završilo onda bi muži ki su fumali zineli tabakeru i pipu i zafumali. Kada se re za sv. Petor od vele lazi čo re put za Stobicu tamo je je mali železni križ, totu je čo ja pametin, spomen na jenoga mladića, ki se je ubi na Petrovu, daje počelo dožjit slabo vrime, šo je tekuć zdolu i pa je udri zglavun va kamik i osta mrt. Da je bi od sv. Vida, Mihojskoga tako sun ču od naših starih. A da je tomu čuda let. Bile su dožje, snig, bura, zima i tepline ali maša je morala bit, i mi smo morali poć aš je bi urdin od Starijih. Meni bi mat rekla: Ivić hodi i budi ako ćeš, celu noć ali jutro je maša. Tako je bilo svin, ne samo meni. Poštovalo se je

TR

Oca i Mater. A donos? Neka svaki za sebe odgovara. Božja je Zapovjed: Poštuj oca i mater da dugo živiš i dati bude dobro na zemlji, a ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Zahvaljujem se Škrabonja Mariji, Gabonjin kbr. 10 u pomoći za prepoznavanje ljudi na slikama! Fotografija iz 1929. godine meštor Vladimir Hamb Tatjana Radivoj

Tamburaši iz Gabonjina: donji red slijeva na desno - Grdinić Anton (Mikovčić) od oca Antona i majke Ante, rođen 1920. god. u Gabonjinu, zanat Postolar, Purić Ivan (Ovcalić) od oca Frana majke Marije, rođen 1920. god. u Gabonjinu, zanat Marangun (Stolar), Justinić Josip (Bepov) od oca Josipa majke Jele, rođen 1920. god. u Gabonjinu, zanat Marangun (Stolar) Gornji red – Franeloc - od Jovani brat od Krasi, Osip Justinić Šimov - Jeli Šimove sin

30


Savjeti stričnjaka

KOSA – ODRAZ ZDRAVLJA I BOLESTI Kosa je jedan od simbola ženske ljepote. Međutim, jednako je važna i muškarcima, na što upućuje činjenica da zbog problema vlasišta često posjećuju dermatologe. Metabolizam kose brz je i zahtjevan, te podložan utjecajima organizma i okoline. Ne smije se zanemariti ni utjecaj životne dobi na osobine kose. Stoga je posve normalno da mijenja boju, kvalitetu i izgled. Primjerice, boja kose, njezina debljina i kvaliteta ovise o količini pigmenta, kao i o sadržaju zračnih mjehurića u vlasi. Tako plava sadrži najmanje pigmenta i najtanja je, najdeblja je crvenkasta vlas, a po debljini se između njih nalaze smeđa i crna. Kosa se tijekom života stalno izmijenjuje. Životni ciklus vlasi varira od dvije do pet godina, a prolazi kroz tri faze: Anagena ili faza rasta – traje od dvije do šest godina Katagena ili prijelomna faza – traje samo dva tjedna Telogena ili faza ispadanja – traje između tri i četiri mjeseca Ispadanje kose jedan je od najčešćih problema vlasišta. Ćelavost (alopetia) je stanjekoje karakterizira gubitak ili nedostatak kose i dlaka. Pojačano ispadanje kose posljedica je djelovanja neke štetne tvari na folikul dlake, dok se on nalazi u fazi aktivna stvaranja dlake. Prema lokalizaciji i rasprostranjenosti, ispadanje kose može biti difuzno ili u ograničenim zonama, a prema krajnjem ishodu može biti prolazno i trajno. Ako traje dulje od tri mjeseca, treba posjetiti dermatologa koji će preporučiti određene pretrage i pronaći uzrok. Neki od brojnih uzroka su: Hor monalni poremećaji najčešće se javljaju u žena tjekom drugog do četvrtog mjeseca nakon poroda. Obično je prolaznog karaktera, iako u slučaju postojanja genetske sklonosti može prijeći u trajnu androgenetsku alopeciju (ćelavost). Uz to, ispadanje mogu

izazvati i neka kontraceptivna sredstva, kao i poremećaj rada žlijezda sa unutarnjim izlučivanjem (hipofize, nadbubrežne i štitne žlijezde). Jedan od uzroka može biti i bolest jajnika. Bolest - infekcija i povišena temperatura, primjerice, upala pluća, šarlah, tuberkuloza... Uzrok mogu biti i kronične bolesti poput šećerne, autoimunih i malignih. Kod osoba koje pate od kroničnih bolesti kosa postaje tanja, bez sjaja i siromašnija pigmentom. Manjak vitamina i minerala – snižena vrijednost željeza, bakra i cinka u krvi. Manjak željeza u krvi često je posljedica obilna menstrualna krvarenja ili neuravnotežene, niskokalorične prehrane s nedovoljno hranjivih tvari. Kemijske tvari – na kosu pogubno utječu teški metali, najviše olovo, živa i talij. Ljekovi – citostatici, vitamin A i njegovi derivati, antidepresivi, antikoagulansi (npr. Heparin), blokatori beta receptora, hormoni (testosteron), ljekovi za smanjenje masnoća u krvi, aloporinol, cimetidin. Zračenje – rengensko zračenje (prolazno i trajno ispadanje) Stres – uzrokuje difuzno i kružno ispadanje kose. To se događa nakon operativnih zahvata i velikih nesreća. Mehanička oštećenja – trajna zategnutost kose i vezanje u rep, nošenje tereta na glavi.

Vrste ćelavosti: Alopecija zbog pretjeranog mašćenja kose – taj tip ćelavosti uglavnom se javlja kod muškaraca, kod žena je izvanredno rijetka pojava, a ima i znatno bolju prognozu. 2. Androgenetska ćelavost – to je zapravo muška ćelavost. Nasljedni čimbenik ima vrlo važan utjecaj jer se nasljeđuje preosjetljivost receptora na androgenu. 3. Alopecija areata – obično se pojavljuje iznenada na jednom ili više okruglih područja veličine nokta do dlana. Osim na vlasištu, može se pojaviti na bradi, obrazima i ostalim, dlakom prekrivenim dijelovima tijela. Uzrok nije u potpunosti objašnjen. Kao mogući uzročni čimbenici navode se infekcije usne šupljine, upala krajnika, pokvareni zubi, psihički stres, hormonalni poremećaji, osobito štitnjače i manjak cinka. Najvjerojatnije je ipak riječ o autoimunoj bolesti. Ima li lijeka? Lječenje je raznoliko i ovisi o uzroku. U svakom slučaju, nastoji se potaknuti papilu na ponovnu produkciju vlasi. Uz polivitaminske preparate, lokalno se primijenjuju razna sredstva koja povećavaju prokrvljenost vlasišta. 1.

Tatjana Radivoj, dr.med.dent.

31


Naslijeđe predaka

KRAJICA OD MAJA Jedon veli son, jena vela razlika Ormar, ali kako ga mi zovemo bikabit, va vrime mojega ditenstva i rane mladosti biva je va kamari jušto tako, reda radi, bi se reklo. Manko su fameje bili vele, va ta jedon bikabit šla je sva roba od svih nas. E, ma mladost je i va mižeriji i va obilanciji sejenaka – mladost išće svoje i mladost želi bit štimana i vijena. Do nanki jena moja prijatelica imivala je raskidani hojevi, zakrpane kamižoti, postoli skroz ke su prsti hodeli von, ma je do nanki jena koti i ja, čeznula za bokunićen lipe i nove robi. Jedon zajedniški son smo sve mi imeli, ma samo je i jena vela razlika bila mej nami… Je kaj koga ki bi me razvesele…. Soka, intanto soka od mojih kumpanjic imela je nikoga Merikah, pok je kada tada ariva kakov paketić so hojevami, facolon ali kamižotićen. Tako su one o prija o potla stare kamižoti minjali so novin a naš je bikabit i naprvo biva prazon. One su manko imeli tu ufanciju, ma ja, ka nis imela ni Merikana ni oca ki bi mogo zaslužit za novi kamižot, ja son mogla samo sest i plakat. -Je kaj koga ki bi me razvesele ? Ki bi mi stvori neraskidani kamižot manki na jedon dan?! – zaplakala son tako naglas jedon dan za obedon- za obedon, ako se obedon more zvat bokunić palenti, so dvi, tri kapje domaćega ula na njoj. Bila je to hijadudevetstočetrdeset i šesta, prvo leto potla onoga nesrićnoga rata. Otoc je osta nigdi okolo Drežnice a mat je ostala s nami trimi od oson, devet i petnajst let… Zato je mat na to moje plakani samo zavrtela so glavun a mlaji brat mi je odvrnu: -Je, je. Duh Sveti. Pošji mu list ! Morda ti on pošje kamižot…

32

Na svu tugu još mi je samo ona falila… A petnaest let, koliko son tada imela, to je bilo vrime po kon se je računalo da divojčica veće ni divojčica, nego divojka i da se more pošnet veselit prvomu danu maja miseca. Sokoga prvoga maja divojki bi od mladić sprid svoje kuće prijimali maj, del drva na ko se je stavjalo jaboki. Soki mladić komu se je ta divojka pjažala, na drvo bi njoj bi stavi jaboko. Oson dan prija prvoga maja finila son petnajst let i koliko son se veselela da ću i ja sada moć hojivat so divojkami, toliko son deboto umirala od tugi, znajuć da meni ovako brižnoj, mižernoj a ne samo raskidanoj, teško da će ki pustit sprid kuće drvo so jabokami. Zaman me je mat tješila da će sve prit na svoje i da ću i ja jenoga dana pričekat lipje vrimena, mene je moja tuga bolela sada, va ovon momentu. Još zviše me je bolelo kada mi je prijatelica Marija prez malicije rekla da njoj je otoc šo na žurnadu i da će njoj kupit novu bluzu za prvi maj... I na svu tu moju tugu, eto ti k nan suseda Zora…još mi je samo ona falila ….. Razumela je i više nego je rabilo….. -O, sada i eva kuća ima divojku ! Ma će bit lipo drvo so jabokami va dvori jutro, čo ne ?- pošnela je vaje na vratih suseda, ka je bila na glasu koti žena ka ne zna i ne more močat. -Da, da, ne znan ću bit lipja ja ali drvo ! – rekla son njoj pokažujuć na kamižot ki se veće ni ime kaj zakrpat – Ekola, gjedajte me ! Ala, gjedajte lipotu ! Ću bit lipa ? -Ćeš, ćeš! – rekla mi je Zora i naprvo se smijuć a ja bin ju bila najradije trisnula. Toliko son bila infišana va moju nevoju, da nis nanki videla da Zora jenu ruku ima zad pleć:

-A ja ti nič nosin – rekla je suseda, dokla son se ja širela sprid nje va zakrpanon kamižoti- Nosin nič samo za te ! Vidi, čo je evo ? – rekla je i pokazala drugu ruku. -Čo? Vaša jaketa. Pok čo, tr son ju vijivala. -A vidiš kako njoj stoje botuna? -Da. Vidin, ako niš drugo niman, iman dobri oči ! -Razumiš ? – zapitala me je i naprvo kažuć svoju jaketu. Nis razumela. Ono čo je rabilo razumit, razumela je Zora. Razumela je sve – i više od toga… Bit ćeš najlipja krajica od maja ! -Vidi, ako ja eve botuna premoknen na drugu bandu, zgjedat će koti druga jaketa. Ja son malo študijala i znaš da bi se moglo – ćakulala je naprvo Zora. -Moglo čo? -Premoknut botuna. Ma si bedasta! Vidi, sada ćemo ju predelat a jutro ćeš ju sprovat. Svi ki prijimju robu z Meriki, budu najviše va pepita jaketicah. Ni prva ni zadnja nećeš bit va pepita jaketici. I tako ćemo delat soku nediju a ne samo jutro. A da ne bi ki pozna razliku, premikat ćemo botuna: ja ću je nosit na livoj, ti na pravoj bandi. -Ki će to premikat ? Zora, ? Ki ? -Ja ! Ja na nediju gren na malu mašu i dokla ti ideš na velu, ja ću eve četire botuna lohko premoknut na drugu. A tribi je pomoć jedon drugomu, znaš. Tvoj pokojni otoc je fanj puti nan pomogo kada son ja bila dičina. Ni važno čo, ma ja to nis zaboravela. Spi na miru, Jelica, bit ćeš najlipja krajica od maja ! Niki ni zna našu tajnu… Jutro dan sprid moje kuće našlo se je stablo i na njen pet čovjenih jabok i dva fjoka. Po običaju mladiće son pričekala so vinon i pogačun, obočena va pepita jaketici. Va Zorinoj jaketici. Ponutila son jih so Zorinin vinon i Zorinun pogačun... Od toga prvoga maja, soku nediju


Naslijeđe predaka Zora i ja imeli smo svoje tajne manovri: ona je hojivala na malu mašu a onput bi brže boje zinela botuna zo jaketi, prešila jih na drugu bandu. Jaketica je bila tako udelana da se je mogla preklapat, a Zora je tako pazila, da nijedon zasprave ni mogo poznat da se na toj jaketi soku nediju delaju manovri. Soki botun je na pravoj i livoj bandi ime svoje mesto. Botuna su bili figura a Zora je jaketicu uredila tako da smo se zakučivali z nutronje bandi so jenin botunon. Niki ni zna našu tajnu. I tako son ja sva vela komaj čekala nediju, prijatelican je bilo drago da i ja iman bokun lipe robi, a brat je pok okolo gana kako je njegovoj sestri Duh Sveti posla jaketu. …prišlo je i moje vrime… I tako je ta naša tajna manovra durala par let a onput je prišlo moje vrime. Moj mladić Frane ki je ime tu sriću da ga je ujoc ziškola va gimnaziji, dobi je delo v Riki. Tamo smo se preselili i pošneli novo živjenji – najprija koti podstanari a onput smo pomalo pričekali i svojih četrdeset kvadrati na Vežici. Za nas dvih i malu Anu dosta i zviše. Zora se je na sve leta dobro držala. I naprvo je bila lešta, a i naprvo je, kada bin prihajala na Boduliju, pravjala kako je moj pokojni otoc bi dobor aš je nju brižnu ze toncat prvi tonoc a i još njin je udela stvare ke se ne zaboravjaju. Zora je ćakulala a ja i naprvo nis smela spomenut onu našu manovru so jaketicun. Ako bin kako, kada smo bili nasami nasiknula da son njoj dožna, Zora bi vaje obrnula na nič drugo… Franju son pravila za naše manovri i on mi je istešo fanj puti reko da bimo nikako Zori morali zahvalit. Kako ? Lipo ! Ako Zora odbija zahvalu, ni bilo druge nego stvar zet va svoje ruki… Valcer samo za nju…. Na prvi maja hijadudevetsto sedondeset i tretoga leta moja hći Ana i ja zabatili smo na Zorini vrata:

-Teta Zora, nona vas zove ako bite malo prišla va dom ! – rekla je Ana. -Va dom ? -Da, nona se je domislela da je prvi maj i da bi bilo lipo da se nas nikoliko najdemo. Ne morate niš zet, nona je skuhala kafe, otoc je prneso slatko z Riki, a bit će nas jušto desetok. Vašega Antona smo veće trefili zada kuće pok će i on prit. -Ma moran dici reć – pošnela se je Zora skuživat - Pona kuća mi jih je donos i... -Samo Vi hote! I oni su pozvani. Znamo da su šli na Malinsku. Već smo se ganali š njimi. Prit će i oni za vami čin se vrnu ! Zora je i va osondeset i sedmon letu držala do sebe i vaje ju je ćapala panika da ni očešena: -Dobro je, Zora, sve je dobro, samo partite - zakrinula son Partite ! I partili smo. Dom je bi jušto par minuti od Zorini kuće. Va domu su zasprave bili moji mat, Franjo i…i još trejsetok njih. Na pozornici ku smo udelali od dosak prontivala se je tada popularna bodulska grupa a zgora njih je pisalo: Sretan osamdeset i sedmi rođendan! Kada smo Zoru pripejali nutor, svi su zapleskali a grupa je pošnela sost valcer... -Jedan veliki pljesak za našu slavljenicu Zoru i Antuna! Valcer

samo za njih ! – reko je kantur grupe… Od svega srca hvala… Koliko god smo bili so Zorun poveženi, nikad maj nison znala da njoj je na prvi maja rodjendan. Zora o tomu nikad ni ganjivala a moja Ana je od Zorini prevnuki slučajno to doznala aš je mala šla kopat po Zorinih hartah i našla kada je rojena. Čin smo to doznali, znala son čo mi je udelat... Stoli va domu su bili poni pečenja, slatkoga, vina i i sokakovih delicij, a Zorin vnuk i moj Franjo su iznajmili roštilj i zvona spekli dva janca. Zora se je natoncala do mile voje, Anton se je napi pok smo ga doma deboto nosili a par od njih ki nisu let i let ganali, pomirili su se na ton našen malon štovu. Koti čo Zora ni otela nikad dat mi ćansu da njoj zahvalin, tako ja njoj ta večer nis pustila da mi zahvajuje. I jena i druga znali smo va svoje vrime čo i zač delamo to čo delamo. Ni jena ni druga nismo imeli ćansu reć jena drugoj hvala. Moje hvala mesto mene reko je sedon let košnije sejedon on muzikant ki je Zori kanta za rodjendan a sada, na Zorinon sporvodu, zakanta je va naše ime jedinu moguću notu: „Za svaku dobru riječ, od svega srca hvala“... Gordana Gržetić

33


Mesopust Kataroška i Optimisti – obišli smo „središnjice“ dobrinjskih karnevalskih skupina

UZ PRIPREME ZA KARNEVAL – NJIMA JE FEŠTA SVAKI DAN Karnevalsko je razdoblje na području Dobrinjštine već gotovo puna dva desetljeća obilježeno aktivnostima dviju članstvom iznimno brojnih karnevalskih skupina. Osim kroz redovna maškarana feštanja u koja se tamošnji karnevalisti "upuštaju" kad god i gdje god stignu, sudjelovanje žitelja tog dijela otoka Krka u mesopusnim je događanja posebno te sad već i prepoznatljivo i po njihovom vrlo predanom i organiziranom sudjelovanju u aktivnostima vezanim uz Riječki karneval pa tako i pripremu odnosno izradu skupnih maski i uvijek dojmljivih alegorijskih kola kakvima se članovi tih dviju otočnih skupina sad već tradicionalno predstavljaju na završnoj svečanosti najvećeg i najpoznatijeg domaćeg karnevala. U kolikoj mjeri otočani s područja Dobrinjštine svoje karnevalske projekte shvaćaju ozbiljno uvjerili smo se proteklih tjedana, za nedavnog noćnog obilaska "središnjica" dviju karnevalskih skupina - "Kataroške" (čiji se članovi okupljaju u mjesnom domu u Sužanu), kao i zbornog mjesta njihovih susjeda i prijatelja "Optimista" koji su i ove zime svoju kreaciju tjednima radili i gradili u prostorima vatrogasnog doma u Sv. Vidu Dobrinjskom. Prvu od dviju neobično aktivnih ali i poslovično veselih skupina zatekli smo u intenzivnom "finiširanju" njihove goleme ovogodišnje kreacije - alegorijskih kola u obliku

MT

34

masivne interkontinentalne rakete, straha i trepeta svih neprijatelja Sužana ali i cijele Dobrinjštine. "Iz Rusije s ljubavlju" naziv je naše ovogodišnje maske za čiju se prezentaciju na Riječkom karnevalu već tjednima priprema naših sedamdesetak članova, istaknuo je predsjednik "Kataroške" Miljenko Galanto. Naše organizirane "radne akcije" kakvima se s velikim zadovoljstvom i elanom bavimo već punih 18 godina najbolji su dokaz da se maškarana druženja i zabavljanja ne moraju uvijek vratiti tek oko onih vikend zabava odnosno da se u duhu tog običaja može uživati baš svaki dan, nastavlja Galanto dodajući kako upravo zahvaljujući pripremama članova Kataroške za nastup na Riječkom karnevalu maškarano ludovanje u mjestima Dobrinjštine biva i veselije, i intenzivnije. Nama je fešta svaki dan i to stoga što se kroz tjedan zabavljamo u domu i oko njega izrađujući naše maske, a vikendom i na maškaranim zabavama u kojima sudjelujemo diljem Bodulije, objasnio nam je naš sugovornik. Doznali smo i da se odluka o tome što će se i kako (g)raditi donosi pred kraj svake godine, tjednima prije početka karnevalskog razdoblja. Po blagdanu Sveta tri kralja već se polako bacamo na posao a kako se približava završnica mesopusta naše radne akcije, u kojima sudjeluje i staro i mlado, postaju sve intenzivnije ali i dugotrajnije, završava naš sugovornik. Saznali smo i da se članovi Kataroške u izradi svojih alegorijskih kola uvijek oslanjaju na "bazu" koju čini labudica koju su pred više godine kupili vlastitim novcem. Iako financije nikad nisu bile ključan element u djelovanju dobrinjskih karnevalista, predstavnici Kataroške ipak nam se nisu propustili požaliti na učinke fiskalizacije koja je, jednako kao i njihovim prijateljima iz karnevalske udruge Optimisti, uvelike otežala i zapravo onemogućila organiziranje ljetnih fešti na kojima su još donedavna, uz "blagoslov" općinara i lokalnog

TZ-a, prodajom ića i pića organizirano namicali sredstva nužna za njihovo karnevalsko djelovanje. Ovako smo osuđeni na novac kojim nas u okvirima svojih mogućnosti pomaže Općina Dobrinj ili pak na donacije, objasnio je Galanto ustvrdivši i da unatoč fiskalizacijsko-financijskim teškoćama duh Kataroške neće i ne može biti slomljen. Slično smo pozitivno raspoloženje osjetili i u "radnom sjedištu" članstvom tek nešto brojnijih "Optimista", karnevalske udruge koja će dogodine proslaviti 20. obljetnicu svog sudjelovanja u Riječkom karnevalu. I dok su se članovi Kataroške u osmišljavanju svoje skupne maske upustili u globalno-političke vode, njihovi su kompanjoni iz Optimista inspiraciju za svoju masku našli u dnevnoj politici, uvijek zabavnoj domaćoj političkoj svakodnevici. - Naša maska nastaje pod radnim nazivom "Ni simo, ni tamo" a izgrađena je u obliku dviju kula, crvene i plave koje povezuje - a što drugo, nego i više no simboličan most, objasnio nam je Slavko Mihajić, čelnik ove karnevalske udruge. Naravno da je jasno na što aludiramo svojim kolima i kostimima kojima ćemo, uvjeren sam, na vrlo šaljiv ali i svima jasan i razumljiv način pokazati kako gledamo na sve ono što već dugo u nas čine dva sučeljena politička bloka kao i na klimava nastojanja njihova "mostovnog povezivanja", obrazlaže

MT


Mesopust Mihajić ne skrivajući zadovoljstvo tijekom radova, ali i atmosferom koja ih prati. Ma nama su karnevalske fešte svakog dana, i tako već cijeli mjesec koliko se već ovdje okupljamo, nastavlja najoptimističniji Optimist od kojeg smo doznali i da devedesetak njihovih članova spomenuti prostor svake noći "okupira" do sitnih sati, nerijetko i do ranog jutra do kad se ponekad protegnu radovi ali i prateća druženja. Tijekom našeg susreta s "Optimistima", bodulski su nam veseljaci objasnili da njihova povezanost i angažiranost nikako nije tek prolazne, karnevalske prirode. Naprotiv, na kupu smo i u akciji tijekom cijele godine, što i ne čudi obzirom da smo svi prijatelji, susjedi ali i "premreženi" članstvom u brojnim lokalnim udrugama i klubovima. Kad finimo s mesopustom, svi ćemo se više-manje "prehitit" na aktivnosti našeg KUD-a, DVD-a, zbora i svega ostalog što svakodnevicu žitelja Dobrinjštine čini sadržajnijom, bogatijom a u konačnici i veselijom, zaključili su tamošnji karnevalisti otkrivajući nam i da je njihova međusobna povezanost već toliko čvrsta i "uhodana" da

MT

MT

čak i na skijanja odlaze skupno - u karavani Optimista!

MR

Mesopust u Polju

TRADICIJA ODRŽAVANJA MESOPUSNE POVORKE Po tradiciji održavanja mesopusnih povorki po mjestu, i ove smo godine u Polju pokušali zadržati taj običaj i to u organizaciji Mjesnog odbora Polje u utorak 9. veljače u popodnevnim satima poslije dočeka udružene općinske povorke. Ove je godine kao osmišljena maska "ljubav je na selu" s određenom porukom a neka svako izabere onu koja mi se najviše sviđa. Skupilo se kako i priliči dosta ljudi,kako kaže pjesma o jednom drugom karnevalu "...sako leto stoput više ljudi..." nije nas bilo sto puta više ali barem desetak u odnosu na proteklu godinu. Obilazilo se je čitavo mjesto a na prigodan način ugostilo nas je oko tridesetpet kuća tj. obitelji koji su nas počastili pićem, kobasicama, fritama, kroštulama, rafijolama.... Svima skupa od idejnih začetnika, onima koji su radili masku, koji su organizirali, koji su sufinancirali

(donacijama) koji su častili hranom i pićem i naravno svima koji su sudjelovali samo riječi pohvale i zahvale. I zasviralo se na harmonike, gitaru, sopeli, plesalo se i nadasve pjevalo i veselilo, neka bude i dogodine tako.

Što nas je više to nam je ljepše u smislu zabave, a kad treba raditi i u smislu rada, stoga već sada pozivamo sve na Komun u subotu 23.4. Ranko Pavačić

Darko Justinić

35


MESOPUST 2016. U SLIKAMA

EM

EM

EM

EM

EM

Ernest Mavrović

Darko Justinić

Fanot 42  

Sluzbeno glasilo Opcine Dobrinj

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you