Page 1

Jim Marion POKRISTOVLJENJE Unutarnji put kršćanske duhovnosti


POKRISTOVLJENJE Naslov izvornika Jim Marion

Putting on the Mind of Christ Inner Work of Christian Spirituality Hampton Roads Publishing Company, Inc. Charlottesville, VA, SAD, 2011. ©Hampton Roads Publishing Company, 2016. Svi citati iz Novog zavjeta preuzeti iz: Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993. Svi citati iz Starog zavjeta preuzeti iz: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1990.


Jim Marion

POKRISTOVLJENJE Unutarnji put kršćanske duhovnosti

SYNOPSIS, Z agreb – S arajevo , 2016. duhovnih putova „K ontemplacija i mistika ” , Z agreb

U suradnji s C entrom


SADRŽAJ RIJEČ UREDNIKA.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

P O K R I S T O V LJ E NJ E Unutarnji put kršćanske duhovnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 PREDGOVOR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 KEN WILBER UVOD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 UVOD DRUGOM IZDANJU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

Knjiga prva.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 DIO I. KRALJEVSTVO NEBESKO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 POGLAVLJE 1. ŠTO JE ISUS PODUČAVAO O KRALJEVSTVU NEBESKOM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

POGLAVLJE 2. KRALJEVSTVO NEBESKO – NAJVIŠA RAZINA LJUDSKE SVIJESTI .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

POGLAVLJE 3. MAPIRANJE PUTA DO KRALJEVSTVA NEBESKOGA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

DIO II. SEDAM RAZINA SVIJESTI LJUDSKE OSOBNOSTI.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 POGLAVLJE 4. ARHAIČNA SVIJEST NOVOROĐENČADI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

POGLAVLJE 5. MAGIČNA SVIJEST DJECE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

POGLAVLJE 6. MITSKA SVIJEST – PREADOLESCENTNA .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91  7


POGLAVLJE 7. RACIONALNA SVIJEST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

POGLAVLJE 8. VIZIJSKO-LOGIČKA SVIJEST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

POGLAVLJE 9. PSIHIČKA SVIJEST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

POGLAVLJE 10. TAMNA NOĆ OSJETA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

POGLAVLJE 11. SUPTILNA RAZINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166

DIO III. TAMNA NOĆ DUŠE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 POGLAVLJE 12. PRIRODA TAMNE NOĆI DUŠE.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181

POGLAVLJE 13. UVOD U TAMNU NOĆ – PRODOR U KAUZALNU RAZINU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191

POGLAVLJE 14. SMRT NA KRIŽU UNUTARNJIH PROTURJEČNOSTI I SILAZAK U PAKAO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208

POGLAVLJE 15. USKRSNUĆE IZ TAMNE NOĆI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231

DIO IV. SVIJEST ČOVJEKA KOJI JE OSTVARIO BOŽANSTVENOST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257 POGLAVLJE 16. KRISTOVA SVIJEST – KAUZALNA RAZINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259

POGLAVLJE 17. NEDUALNA SVIJEST – UZAŠAŠĆE U KRALJEVSTVO NEBESKO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275

8 |  P O K R I S T O V L J E N J E • K n j i g a 1.


Knjiga druga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297 UVOD U DRUGU KNJIGU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299

DIO V. POSEBNI PROBLEMI S KOJIMA SE SUSREĆE KRŠĆANIN NA PUTU PREMA KRALJEVSTVU NEBESKOM.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301 POGLAVLJE 18. PROBLEM ISUSOVA DRUGOG IMENA.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303

POGLAVLJE 19. PROBLEM DOBRA I ZLA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317

POGLAVLJE 20. PROBLEM ISUSOVA KRIŽA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341

POGLAVLJE 21. PROBLEM BOŽJIH MILJENIKA.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359

DIO VI. JOŠ O KRALJEVSTVU NEBESKOM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375 POGLAVLJE 22. KRALJEVSTVO NEBESKO NAKON SMRTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 377

POGLAVLJE 23. USPOSTAVA KRALJEVSTVA NEBESKOGA NA ZEMLJI.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 388

POGOVOR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 395 KAMO SVE TO VODI? U KOJEM SE PRAVCU KREĆEMO KAO CRKVA?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 395 U KOJEM SE PRAVCU KREĆEMO KAO POJEDINCI?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 399

LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 401

 | 9


RIJEČ UREDNIKA

Ken Wilber na početku svojega predgovora knjizi kaže: Pokristovljenje: unutarnji put kršćanske duhovnos­t i iznimno je i zadivljujuće djelo. Autor Jim Marion tvrdi da je to „prva knjiga koja jasno opisuje cjelokupni kršćanski duhovni put“. Iako to na prvi pogled zvuči pretjerano, nakon pažljiva proučavanja knjige sklon sam se složiti s autorom. Radi se o vjerojatno prvoj knjizi koja iz kršćanske perspektive opisuje cjelovit put razvoja svijesti. Kao takva ona je zadivljujuće pos­tignuće.

To nas je udivljenje i potaknulo na višestruko iščitavanje knjige, a kako nije popuštalo, bilo je dobar razlog da se upustimo u njezino prevođenje i izdavanje, jer ona je jedno od najvrjednijih doprinosa širenju svijesti o mističnoj poruci koju nam je objavio Isus iz Nazareta prije 2000 godina te mnogi sveci, mudraci i učitelji kroz kršćansku povijest. Ta nam poruka u današnjim vremenima treba više negoli ijedna druga. Čitajući ovu knjigu polako se otkriva razlog zbog kojega je njezin autor mogao tako smjelo, na samom početku, napisati tu početnu rečenicu. Time naime ni u kojem smislu nije želio reći da kroz povijest nisu postojali opisi duhovnoga putovanja kršćanskih učitelja  | 11


mistike i kontemplacije ili da ti opisi nisu vrijedni. Dapače, upravo je na nekima od njih, poglavito Ivanu od Križa i Tereziji Avilskoj, i utemeljio svoje djelo. Želio je naglasiti da oni nisu sustavno obrađivali važne početne stupnjeve duhovnoga puta – predracionalne razine arhaične, magične i mitske razine svijesti. Iako se dio pitanja i problema vezanih uz ta područja rješavao kroz svakodnevan asketski život u poštivanju pravila i propisa i izbjegavanju činjenja nepravde i loših djela, ipak oni nisu ulazili u dubine nesvjesnih motivacija povezanih s osobnim, ljudskim kao i društvenim uvjetovanostima vremena u kojima su živjeli. Trebalo je proći 15 stoljeća prije negoli je Ivan od Križa uvidio nužnost pojašnjavanja određenih, vrlo važnih duševnih i duhovnih stanja, posebice prijelaza iz psihičke u suptilnu razinu – razinu duše, kao i iz suptilne u kauzalnu razinu – razinu Kristove svijesti, čime je postavio temelje modernom pristupu koji želi na znanstveni način (podrazumijeva se da mislimo na mističnu, transracionalnu znanost) osvijetliti sve tamne i nejasne dijelove duhovnoga puta. Također malo je kršćanskih autora sustavno i detaljno pisalo o konačnom postignuću – ostvarenju Kristove svijesti, odnosno jedinstvu s Bogom. Koristeći opise iskustva Meistera Eckharta i Bernadette Roberts, iz kršćanske, i Paramahanse Yoganande i Chogyama Trungpe, iz hinduističke odnosno budističke tradicije, Marionovo je djelo i u tom pogledu jedinstven pothvat. Prijevod naslova knjige nije bio lak zadatak. Autor je naime parafrazirao dio rečenice iz poslanice Filipljanima 2,5, Put on the Mind which was in Christ 12 |  J i m M a r i o n • P O K R I S T O V L J E N J E


Jesus. I dok engleska riječ mind (um, svijest) sadržava u sebi svu dubinu i širinu potrebnu za razumijevanje na način kako je to autor u knjizi opisao, hrvatski ju je prijevod Bonaventure Dude i Jerka Fučaka (koji nam je bio temeljni izvor) ispustio sačuvati. Naime iskaz „imati misao Kristovu“ služi se upravo rječnikom racionalne razine svijesti, a autor knjige upućuje da se govorom na toj razini to niti može, a niti treba pokušavati. Postavilo se pitanje kako onda zadržati cjelovito tumačenje Isusove poruke, kako to autor objašnjava, u kojemu je cilj da svaka misao koju um stvara nestane i da postane Kristova misao, ili bolje rečeno, ne-misao. To je razlogom zašto smo ozbiljno razmišljali o drugačijem prijevodu, koji bi poštivao sve te razine tumačenja. Prijevod bi primjerice mogao glasiti: „Zaodjenuti se Kristovom sviješću/umom“. Zaodijevanje je čest biblijski pojam koji se na više mjesta pojavljuje i nosi u sebi značenje promjene svjesnosti, unutrašnjega bića (Ps 132; Lk 24,49; 2 Kor 5,2–4; 1 Kor 15,53– 54).1 Također je riječ „um“ ili još bolje „svijest“ ona koja na cjelovitiji način nosi sva značenja koja autor želi prikazati. Ipak, kolikogod bi stavljanje takvoga naslova bilo točnije u smislu prevođenja i pridržavanja izvornika, s jedne strane nismo željeli pretenciozno ulaziti u ispravljanje općeprihvaćenoga prijevoda naših najrenomiranijih stručnjaka u tom području i, s druge strane, mišljenja smo da odabrani naslov „Pokristovljenje“ na još bolji i bliži način govori o temeljnoj poruci 1 

Za tumačenje pojma zahvaljujem Slobodanu Stamatoviću.  | 13


knjige – da smo subaštinici Kristovi, da u sebi nosimo božanski život i mogućnost da u cijelosti ostvarimo isto ono što je ostvario i Isus – Kristovu svjesnost jedinstva sa Stvoriteljem, Izvorom svega života kojega je on nazivao Ocem, da postanemo drugi Kristovi, da se pokristovimo. Uvod u knjigu autor završava molitvom u kojoj sažima srž poruke knjige: Molim se za to da svatko od nas i dalje raste u mudrosti, razumijevanju, ljubavi, suosjećanju, i svim ostalim darovima Duha Svetoga. Molim da ova knjiga nastavi mnogima pomagati na putu prema Bogu i u kraljevstvo nebesko, čak i ovdje na Zemlji. Na kraju, i dalje molim da se kršćanske crkve u svim njezinim ograncima ponovno posvete svojoj središnjoj misiji, znalačkom vodstvu kroz razine svijesti do Isusova kraljevstva.

14 |  P O K R I S T O V L J E N J E • K n j i g a 1.


P O K R I S T O V LJ E NJ E

Unutarnji put kršćanske duhovnosti

Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas u svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Iv 14,26

 | 17


PREDGOVOR Pokristovljenje: unutarnji put kršćanske duhovnosti iznimno je i zadivljujuće djelo. Autor Jim Marion tvrdi da je to „prva knjiga koja jasno opisuje cjelokupni kršćanski duhovni put“. Iako to na prvi pogled zvuči pretjerano, nakon pažljiva proučavanja knjige sklon sam se složiti s autorom. To je vjerojatno prva knjiga koja iz kršćanske perspektive opisuje cjelovit put razvoja svijesti. Kao takva, ona je zadivljujuće postignuće. Ta je tvrdnja u izvjesnom smislu ipak manje pretjerana no što to na prvi pogled izgleda. Pod „cjelokupnim putom“ Jim Marion podrazumijeva put koji uključuje temeljne stupnjeve duhovnoga razvoja, a koje su tako lijepo opisali veliki sveci i mudraci, te također stupnjeve razvoja psihe, koje su tek nedavno otkrili suvremeni razvojni psiholozi kao što su Jean Piaget, Jane Loevinger, Robert Kegan, Lawrence Kohlberg i Carol Gilligan. Dakle dati prikaz uistinu cjelovitog puta, dati sveobuhvatniju ili pak potpunu kartu stupnjeva razvoja, kombinirajući otkrića drevnih mudraca i modernih psihologa, postalo je moguće tek u posljednjih nekoliko desetljeća. Jim Marion je jedan od pionira u primjeni toga integrirajućeg razumijevanja kršćanskoga duhovnog puta. Pritom Jim, oslanjajući se na moj rad, to čini vrlo plodonosno. U nekoliko sam knjiga pokušao raz­viti „strukturu“ ukupnoga razvoja svijesti temeljem drev | 19


nih i modernih kako istočnih tako i zapadnih sustava, koristeći svaki od nabrojenih za popunjavanje praz­ nina koje sam u njima pronašao. (Uvid u moju najnoviju prezentaciju ove strukture čitatelj može dobiti u knjizi Integral Psychology, Shambhala Publ., Boston, SAD, 2000.). No ja sam predstavio samo kostur toga predloška, pozivajući istraživače da ga popune koristeći bogatstvo vlastite tradicije. Marion je to sjajno učinio u kršćanskoj tradiciji, dodajući vlastite izvorne, kreativne i duboke uvide do kojih je došao putem. Jim Marion ne tvrdi da u prošlosti kršćanski sveci nisu imali iskustvo cjelovitoga duhovnog puta, već naglašava da su tek nedavno jasnije prepoznati i istraženi neki od stupnjeva toga puta. Eksplicitnim iscrtavanjem, koje se temelji na suvremenim istraživanjima, sveukupan se put razvoja svijesti može jasnije mapirati, a time se i sam duhovni put, u svim svojim brojnim dimenzijama, može bolje razumjeti, a to će razumijevanje pomoći da se još bolje shvate bezvremene istine kršćanske objave. Čak i u ovom trenutku Duh Sveti nam nastavlja govoriti, čineći sâm put sve jasnije objavljenim i razumljivim, olakšavajući nam ga sa sve više ljubavi koju možemo primiti. Pokristovljenje: unutarnji put kršćanske duhovnosti upravo je takva daljnja pomoć svima onima koji teže razumijevanju punine dimenzija puta do Kraljevstva. Kao takva, ova je knjiga pionirski pothvat, istinski nadahnuta objava i suptilan vodič kroz najdublje prostore vlastitih duša, gdje nas oduvijek, kroz cijelu vječnost, očekuje Krist kao izvor ovoga i svih svjetova. Ken Wilber

2 0 |  J i m M a r i o n • P O K R I S T O V L J E N J E


U VOD Pokristovljenje: unutarnji put kršćanske duhovnosti prva je knjiga u kojoj je jasno opisan cjeloviti kršćanski duhovni put. Korak po korak, od svijesti dojenčadi, djece i adolescenata, ona vodi čitatelja do svjes­ nosti, koju Isus naziva kraljevstvom nebeskim, odnosno do najviše razine ljudskoga duhovnog razvitka. Pozivajući se na Novi zavjet i kršćanske klasike poput Tamne noći duše svetog Ivana od Križa te na osobno iskustvo, u knjizi nastojim dokazati da nam Isusov nauk i smrt i uskrsnuće trebaju pokazati put do toga unutarnjega kraljevstva. Za kršćanina, Isusova sljedbenika, put u kraljevstvo nebesko (najvišu razinu svijesti) je Isus Krist sâm (Iv 14,6). Točnije, to je ono što govori sv. Pavao: „...nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja“ (Rim 12,2), tako da s njim možemo zajedno iskreno reći: „A mi imamo misao Kristovu“ (1 Kor 2,16). To „Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu“ (Fil 2,5) upravo je cilj kršćanskoga duhovnog puta. Ova knjiga nastoji opisati taj put i služiti kao mapa do kraljevstva nebeskog. Ova se knjiga dakle bavi razvojem ljudske svijesti. Šira je javnost tek u posljednjih nekoliko godina počela shvaćati da dolaskom čovjeka nije prestao raz­  | 21


voj svijesti na ovom planetu. Postalo je jasno da se svijest, barem što se tiče ljudskih bića, dalje razvija. Premda je sâma svijest nelinearna u našem svijetu prostorno-vremenske svijesti (ili svjesnosti), može se govoriti o rastu „korak po korak“ tijekom cijeloga života, počevši od rođenja. Kraj unutarnjeg rasta je potpuna duhovna zrelost. Ova knjiga opisuje taj rast u kontekstu kršćanske duhovne tradicije. Sustavno mapiranje i razlikovanje pojedinih koraka ili „razina“ rasta ljudske svijesti započelo je tek prije nekoliko godina. Psihologija kao znanost, osobito transpersonalna kao i druge psihologije „viših razina svijesti“, pokušava mapirati rast svijesti odraslih. Nakon pionirskoga rada Jeana Piageta, i drugi su psiholozi nastavili proučavati rast dječje svijesti. Povezujući radove ovih dviju grupa znanstvenika dobiva se prilično odgovarajuća mapa unutarnjega ljudskog razvoja, od rođenja do uobičajeno djelatne, pa čak i kreativno djelatne zrele dobi. No tu još uvijek nešto nedostaje. U svoje mape unutarnjega ljudskog rasta suvremena psihologija još uvijek nije uključila cjelovitu duhovnost zapadne kršćanske tradicije, koja već dvije tisuće godina ima duhovni rast kao svoj primarni interes. Konkretno, duhovna učenja Isusa te kršćanskih svetaca i mistika nisu bila cijenjena i uključena. To se dogodilo zbog niza razloga, od kojih su dva od presudne važnosti. Prvo, duhovna se naučavanja Isusa i svetaca nije razumjelo. Drugo, ta učenja uključuju razine ljudske svijesti koje su van domašaja čak i psihički dobro usklađenih i kreativno djelatnih odraslih osoba. Ni mape ljudskoga razvitka moderne psihologije ne prelaze s 2 2 |  J i m M a r i o n • P O K R I S T O V L J E N J E


onu stranu logičke razine (poglavlje 8). Psihička, suptilna, kauzalna i nedualna razina nisu ni prepoznate ni priznate kao stvarne, a ipak su to više razine s kojih nam se Isus i sveci obraćaju (poglavlja 9–17). Svrha je ove knjige, podijeljene na šest dijelova, pokazati kako kršćanska tradicija nadopunjuje i zaokružuje rad psihologa. Prvi dio istražuje prirodu kraljevstva nebeskog, razine svijesti o kojoj je Isus propovijedao kao o cilju ljudskoga duhovnog razvoja. Drugi dio istražuje, jednu po jednu, sedam razina ljudske svijesti kroz koje kršćanin raste prema punoj duhovnoj zrelosti. Treći dio istražuje prirodu, ulazak u, napredak kroz i uskrsnuće iz onoga što sv. Ivan od Križa naziva „tamna noć duše“. To je središnji misterij u evoluciji ljudske svijesti na ovom planetu, pravo otajstvo koje nam Isus donosi vlastitim raspećem i uskrsnućem. Četvrti dio istražuje dvije razine svijesti kršćanina koji u Kristu ostvaruje vlastitu božanstvenost. Prva od tih razina je Kristova svjesnost, a druga nedualno viđenje kraljevstva nebeskog na zemlji. Peti dio istražuje nekoliko ozbiljnih konceptualnih prepreka s kojima se suvremeni kršćanin obično suočava, kao što je to pokristovljenje u umu“ („Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu“, Fil 2,5) i ulazak u Kristovu svijest, a kasnije i u svjesnost Isusova kraljevstva. Konačno, u šestom se dijelu ras­pravlja o kraljevstvu nebeskom, s uobičajenoga gledišta – nakon smrti, o nebeskoj zajednici svetih kao i o eventualnom dolasku kraljevstva nebeskog na Zemlju. Kako bi čitatelj „znao odakle dolazim“, a i radi snalaženja u kasnijim navodima u knjizi, iznijet ću svoj kratak životopis. Ja sam naprosto američki mi | 23


stik koji je od djetinjstva slijedio kršćanski duhovni put. Pod pojmom „mistik“ ne mislim na ništa egzotično, već na osobu predanu molitvi i kontemplaciji koju je Bog blagoslovio određenom količinom psihičke sposobnosti da može „vidjeti“, „osjetiti“, a ponekad i „čuti“ s onu stranu prostorno-vremenskog svijeta, kako ga uobičajeno doživljavamo tjelesnim osjetilima. Rođen sam 1945. godine u rudarskom gradiću u sjeveroistočnoj Pennsylvaniji kao dijete predanih kršćanskih roditelja. U tom sam gradiću, u kojemu se gotovo sav život okretao oko aktivnosti župne crkve, živio prvih šest godina života. Stalno sam bio u crkvi, na nedjeljnim službama, vjenčanjima, pogrebima, crkvenim događanjima i onima vezanim uz župnu školu. S oko četiri godine u toj sam crkvi na Veliki petak, kako sada razumijem gledajući unatrag, imao prvo vjersko iskustvo, koje je u meni ostavilo trag duboke pobožnosti prema Raspetom Isusu, što je jedan od mnogih naziva kojima se časti Isusa. U rodnom sam gradu krenuo u župnu školu te školovanje nastavio u Buffalu, u državi New York, i Baltimoreu, u državi Maryland. U Baltimoreu te potom u Bostonu, u državi Massachusetts, pohađao sam srednju vjersku školu. U dobi od sedam, jedanaest i petnaest godina doživio sam iskustva vjerskoga „obraćenja“. Svako je obraćenje bilo iskustvo ponovnoga rođenja u smislu sve dublje unutarnje predanosti duhovnome putu. Nakon prvog, koje se dogodilo u vrijeme moje prve pričesti, razvio sam veliku pobožnost prema Isusovoj Majci Mariji. Tijekom drugog, u dobi od jedanaest, obećao sam posvetiti svoj život 24 |  J i m M a r i o n • P O K R I S T O V L J E N J E


služenju Bogu, svakoga dana moliti u samoći barem sat ili dva, te učiniti sve što je u mojoj moći kako bih postao svetac, odnosno da postanem što je moguće bolji i ispunjen ljubavlju najviše što mogu. Odmah nakon trećega obraćenja, u dobi od petnaest, ušao sam u katolički samostan, gdje sam ostao sljedećih sedam i pol godina. To treće obraćenje vjerojatno je moje prvo pravo „mistično“ iskustvo. Na nekoliko sam dana bio „odnesen gore“, u vrlo izmijenjeno i uzvišeno stanje svijesti. Nakon toga nikada više nisam mogao svijet ponovno vidjeti kao „običan“, jer sam od tog trenutka iz iskustva znao da je nevidljivi duhovni svijet jednako stvaran kao i ovaj materijalni. Prve tri godine provedene u samostanu spadaju u moje najsretnije godine života. Samostan, čije je imanje dosezalo do velikoga jezera, bio je smješten u seoskom okruženju. Kao redovnici smo noći, ali i veći dio dana, provodili u šutnji. U tišini smo jeli većinu obroka. Nismo imali radio, televiziju, časopise i, naravno, bile su to šezdesete, nisu postojale ni videoigre ni internet. Subotom navečer bilo nam je dopušteno slušati glazbu s gramofonskih ploča, no ja sam često radije vrijeme provodio u kontemplaciji, u kapeli. Nisam osjećao da to moram činiti, već sam to želio. Jednostavno sam više volio molitvu nego buku. Molitva me ispunjavala unutarnjim blaženstvom, a sama glazba to nije mogla učiniti niti približno. Uza sve ostale formalne vjerske službe svakoga smo dana najmanje dva sata provodili u kontemplaciji. Studij je bio zahtjevan, kao i obvezne sportske aktivnosti. Sklopljena su prijateljstva bila čvrsta i trajna. Na koncu, tih sam dana iznutra osje | 25


ćao „uzvišenu“ bliskost s Bogom (kas­nije ću u knjizi opisati tu fazu duhovnoga života). Volio sam i tišinu i samostanski život. Oko tri i pol godine trajao je idiličan život, kao da ga je Bog zasipao cvijećem. No potom sam uronio u ono što poznati katolički mistik sv. Ivan od Križa naziva „tamna noć osjeta“ . Više nije bilo „uzvišenosti“. Bilo mi je nemoguće izgovarati molitve. Nisam se mogao prisiliti na čitanje duhovnih knjiga. Kontemplacija je bila suha poput pustinje. U nutrini sam osjećao bol i prazninu. Duhovne su mi se stvari činile odvratnima. No ustrajao sam u kontemplaciji i nastavio s učenjem i drugim aktivnostima, a da nikome nisam rekao što sam iznutra osjećao. Onda su došle kušnje, tipične za ovu „noć“. Učitelj, koji me pogrešno shvatio, bez ikakvog me razloga strogo kaznio, lišavajući me praznika koji su drugi imali. Moj najbolji prijatelj je napustio samostan. Još me jedan učitelj uzeo na zub i iako sam imao jako dobar glas, nakon što je snimljena gramofonska ploča, isključio me iz zbora. Međutim te su kušnje bile ništa u usporedbi s naredne tri godine. Jedan za drugim redali su se teški osobni sukobi. Novi kolega, koji nije sa mnom razgovarao tri godine, pokušavao je sve moje prijatelje okrenuti protiv mene. Drugi me pak učitelj želio izbaciti iz bogoslovije jer sam se pobunio i prigovorio mu kada je ismijavao jednoga od kolega (ipak mu je uspjelo javno me poniziti). Neprijateljstvo i bijes koji sam izazivao kod toga svećenika toliko su me preplašili da sam u tjedan dana izgubio skoro deset kilograma i gotovo preko noći dobio čir. Jedan od mojih najboljih prijatelja izba2 6 |  J i m M a r i o n • P O K R I S T O V L J E N J E


čen je iz bogoslovije radi beznačajnog razloga. Na nogometnom sam terenu slomio zapešće i ruka mi je mjesecima bila u smrdljivom gipsu. Često sam bio iscrpljen i potišten. Duhovnik (svećenik zadužen za vodstvo u svakodnevnom sjemeništarskom životu i unutarnjem duhovnom razvoju), kojem smo bili dodijeljeni, bio je sitničavi tiranin. Svakodnevno nas je podvrgavao bezbrojnim poniženjima. Ustrajno sam i naporno lobirao da ga se zamijeni, u čemu sam konačno i uspio, ali ne prije no što su dvojica mojih kolega doživjeli živčani slom. Naši su svećenici-predavači i sami bili u metežu te su neki napustili zvanje i oženili se odmah nakon završetka Drugoga vatikanskog sabora 1965. godine. Neki su se odali piću. Situacija je bila toliko loša da se ponekad događalo da bi su u kapeli radi poštivanja redovničkih pravila, uključujući i zornicu koja se svakodnevno održavala između dva i tri sata iza ponoći, pojavili samo sjemeništarci. Naš se raniji idiličan život pretvorio u noćnu moru. Jedna od karakteristika tamne noći osjeta je izbijanje na površinu ranije potisnutih sadržaja nesvjesnog. Dakle, povrh svega toga, uhvatio sam se da se nosim s homoseksualnim osjećajima. Jedan mi je duhovni voditelj kojem sam se obratio za savjet rekao da, s obzirom na homoseksualne osjećaje, trebam prekinuti sve kontakte sa svojih pet najboljih prijatelja. Tako sam i učinio i morao sam im reći koji je tome razlog. Smatrali su da je to apsurdno jer niti jedan od njih nije bio „gay“. Ubrzo nakon toga, gotovo kao reakcija na loše savjete, počeo sam se zaljubljivati u jednoga kolegu. To mi je bilo iznimno frustrirajuće  | 27


i bolno i zbog toga što je on bio „straight“1, te kao takav nije uzvraćao, i zato što nitko od nas nije imao nikakvu namjeru prekršiti svoje zavjete. To je trajalo četiri godine. Tijekom tog razdoblja položio sam zavjete (siromaštva, čistoće i poslušnosti) iz osjećaja dužnosti prema Bogu, a ipak nisam osjećao ništa. Nakon svega što se dogodilo tijekom te tri godine, i nakon još dvije koje će slijediti, u nutrini sam potpuno zamro. Hvala Bogu da sam pročitao sv. Ivana od Križa te sam zahvaljujući tome razumio taj duhovni prijelaz. Tu sam zaglavio držeći se molitve, kontemplacije, ljubavi, najbolje što sam mogao, opraštajući onima koji su mi izazivali poteškoće. Moj se izbor pokazao ispravnim. Tih me pet godina u potpunosti iscrpilo. Toliko sam smršavio da sam izgledao poput strašila. Počeo sam također uviđati da je moja svijest narasla znatno iznad one kod mnogih mojih učitelja, od kojih su mnogi zapeli na „mitskoj razini“ (vidi poglavlje 6), ili, u najboljem slučaju, na racionalno-mitskoj razini (vidi poglavlje 7). Zbog kaosa u samostanu u kojem sam tada živio skupina nas obratila se višim vjerskim vlastima za pomoć. Na skupštini vjerske zajednice pledirao sam da bi ubuduće naši duhovni voditelji trebali biti stariji i znati nešto o unutarnjem duhovnom životu. Žao mi je što to moram reći, no takvih je bila tek nekolicina u tom redu i bili su vrlo rijetki. Radi moje „drskosti“ svi su studenti kažnjeni opozivom iz 1 

op. prev.

Engleski kolokvijalni izraz za heteroseksualne osobe,

2 8 |  J i m M a r i o n • P O K R I S T O V L J E N J E


skupštine. No sljedeće smo godine ipak dobili pravoga duhovnog voditelja. Neki od nas zatražili su psihološko testiranje kako bismo utvrdili radi li se o tome jesmo li „ludi“ ili je kaos u nama izazvan okruženjem. Uglavnom se pokazalo ovo potonje. Uskoro je većina nas napustila život koji smo voljeli i u koji smo uložili čitavu svoju mladost. Bilo bi blago reći da je bilo bolno. Meni je to bilo poput iznenadnoga razvoda. Katolička se crkva u Americi još uvijek oporavlja od masovnoga egzodusa bogoslova u razdoblju od 1965. do 1970. godine. Ne očekujem da će se od toga oporaviti sve dok ne doživi institucionalnu smrt i preporod, oporavljajući svoje duhovno zdravlje. Trebale su mi pune dvije godine za iscjeljenje emocionalnih traumi koje sam doživio u protekle četiri. Drugim riječima, dvije je godine trajao unutarnji rad na tamnoj noći osjeta (vidi poglavlje 10). Tijekom toga razdoblja radio sam za Wall Street investicijsku banku u New Yorku i počeo se baviti građanskim pravom te proturatnim i političkim aktivnostima. Tijekom 1968. godine ponešto sam radio i u predsjedničkoj kampanji Roberta F. Kennedyja. Autobusom sam otputovao u Memphis, u državi Tennessee, kako bih pomogao organizaciju protestnoga marša u ime smetlarskih radnika koji je vlč. dr. Martin Luther King, Jr. organizirao u danima prije svojega ubojstva. Otišao sam u Ebenezer baptističku crkvu u Atlanti, u državi Georgia, kako bih odao posljednju počast dr. Kingu, koji je bio pokopan rano ujutro. Bilo mi je dopušteno samom provesti u molitvi nekoliko minuta kraj otvorenoga lijesa. Kratko sam vrijeme proveo u  | 29


organizaciji Peace Corps, koju je financirala američka vlada radi slanja mladih na volonterski rad u zemlje u razvoju. Potom sam godinu dana nastavio s bogoslovijom u međukonfesionalnom protestantskom sjemeništu, gdje sam stekao nekoliko prijatelja, pripadnika različitih kršćanskih vjeroispovijesti. Držao sam predavanja u nedjeljnoj školi pri Prezbiterijanskoj crkvi i sudjelovao u djelovanju Episkopalne, Metodističke, Luteranske i drugih kršćanskih crkava. Konačno, jednoga lijepog svibanjskog dana 1970. godine, dok sam s nekolicinom prijatelja prisustvovao skupu za Black Panther Bobbyja Sealeana na sveučilištu Yale, doživio sam još jednu unutarnju preobrazbu. Bio je to ulazak u suptilnu razinu svijesti (vidi poglavlje 11). Tu sam preobrazbu doživio kao važno i oslobađajuće iskustvo. Da se poslužim riječima Ivana od Križa – osjetio sam se kao „oslobođen iz tjeskobne zatvorske ćelije“. Tijekom poslijediplomskoga studija radio sam na kampanji za američki senat, istoj onoj kojoj se pridružio predsjednik Clinton kad se kasnije te godine vratio nakon studija na sveučilištu Oxford. Tada sam odlučio studirati pravo. Stekao sam diplomu pravnoga fakulteta sveučilišta u Bostonu i započeo karijeru u javnoj politici u Washingtonu, D. C. Kasnije sam bio angažiran na manje zahtjevnim poslovima u Carterovoj administraciji. Također sam radio za Kongres na Capitol Hillu. Godinama sam radio na brojnim položajima u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti Savezne vlade. Tijekom šest godina karijere u javnoj politici počeo se iznutra događati duhovni prijelaz, koji sv. Ivan od Križa naziva „tamna noć duše“. Taj i drugi duhov3 0 |  J i m M a r i o n • P O K R I S T O V L J E N J E


ni prijelazi koji su mi se kasnije dogodili detaljno su opisani u ovoj knjizi. Još uvijek živim i radim u Wash­ ingtonu, D. C. Ova je knjiga dakle rezultat mnogih godina duhovne prakse, iskustva i istraživanja. Došlo je vrijeme da počnem dijeliti s drugima iskustvo i spoznaje koje mi je dao Bog. Prinosim ovu knjigu Bogu za duhovno zdravlje cijele kršćanske crkve i za duhovno iscjeljenje i napredovanje svih koji pokušavaju slijediti Isusa u kraljevstvo Njegova Oca.

 | 31


UVOD DRUGOM IZDANJU Prošlo je gotovo dvanaest godina od prvog objavljivanja knjige Pokristovljenje: unutarnji put kršćanske duhovnosti. Zadovoljan sam što se knjiga i dalje prodaje ustaljenom brzinom. Vjerujem da uspjeh knjige pridonosi potvrdi opservacije velike, pokojne Majke Terezije iz Calcutte da su zapadnjaci, uključujući kršćane, iako relativno bogati materijalnim dobrima, često gladni kada je riječ o istinskoj duhovnosti. Tijekom godina primio sam stotine pisama, e-mailova i telefonskih poziva od ozbiljnih duhovnih tražitelja koji su mi pokazali da postoji stvarna glad za unutarnjim duhovnim rastom i razumijevanjem kršćanskoga kontemplativnoga/mističnoga puta. Raduje me da je knjiga Pokristovljenje pomogla u ispunjavanju te potrebe. Bio sam ugodno iznenađen velikom podrškom i ohrabrenjem koje su mi pružili psihijatri i psiholozi, osobe posvećene liječenju ljudske psihe, što je grčka riječ za dušu. Svoju su mi potporu također izrazili i svećenici raznih kršćanskih vjeroispovijesti, uključujući i nekoliko katoličkih svećenika i jednoga katoličkog biskupa, koji su ozbiljni duhovni praktičari. S druge sam strane, kao rimokatolik, bio prilično razočaran izostalom reakcijom većine katoličkih biskupa, svećenika, visokoškolskih ustanova i publika | 33


cija (iz tog područja). Nadao sam se da će knjiga Pokristovljenje pomoći obnovi produhovljenja u Katoličkoj crkvi, kako bi se ponovno usredotočila na stavljanje naglaska na unutarnji duhovni rast. Možda će se to ipak dogoditi, ali do danas većina se rukovodstva u mojoj crkvi, čini se, više bavi pitanjima morala, javnom politikom i crkvenom disciplinom, kao što je primjerice celibat, dok, kako to često izgleda, brige o unutarnjem duhovnom razvoju praktički nema. Kao što sam pisao 2000. godine pred kraj Pokristovljenja, uskrsnuće institucionalne Kršćanske crkve na Zapadu neće se dogoditi, osim ako se ponovno ne stavi primarni naglasak na unutarnji duhovni razvoj. S druge sam strane zadovoljan ohrabrenjima i poticajima koje sam za svoj rad dobio od najvećih kršćanskih mistika današnjice, uključujući o. Thomasa Keatinga, O.C.S.O., brata Davida Steindl-Rasta, O.S.B., pokojnoga Thomasa Handa, S. J., i briljantne teologinje Beatrice Bruteau. Počašćen sam što sam se našao u njihovu društvu. Isto vrijedi i za ostale čelnike kršćanske duhovnosti koji su podržali ovo djelo, uključujući episkopalnu svećenicu i pisca vlč. Cynthiu Bourgeault, Waltera Starckea, voditelja Unity School of Christianity (Škole kršćanskog jedinstva) i vrhunskoga duhovnog učitelja i mog prijatelja vlč. Paula Smitha, baptističkog svećenika i autora knjige Integral Christianity: The Spirit's Call to Evolve (Cjelovito kršćanstvo: poziv Duha na razvoj). Na kraju, zahvalan sam Kenu Wilberu i drugim učiteljima duhovnih putova, istočnih i zapadnih, svojim kolegama na Wilber's Institute for Integral Spirituality (Wilberov institut za cjelovitu duhovnost). 3 4 |  J i m M a r i o n • P O K R I S T O V L J E N J E


Izdavač me posebno zatražio da se pozabavim sljedećim pitanjima: Kada bih ovu knjigu pisao danas, bih li nešto promijenio? Ako da, što i kako, i ako je to slučaj, jesam li promijenio mišljenje? Odgovor je da bih uzeo u obzir otkrića Kena Wilbera, koja je iznio u knjizi Integral Spirituality, objavljenoj 2006. godine. Wilbera smatram jednim od najbriljantnijih duhovnih učitelja svih vremena, a u toj je knjizi napravio još jedan od mnogih proboja u razumijevanju i objašnjavanju duhovnoga puta. Prije njezina objavljivanja Ken je ljubazno zatražio moje mišljenje i komentare o knjizi. Složio sam se s njegovom analizom i zaključcima koje je u njoj iznio. Premda smatram da je za potpuno razumijevanje njegova važnog teorijskog otkrića potrebno proučiti njegovu knjigu, ovdje ću u vlastitoj maniri pokušati objasniti Wilberov doprinos. U ranijim Wilberovim radovima i u knjizi Pokristovljenje individualni duhovni razvoj tretiran je kao pojedinačni tip ili put razvoja. Kao što to Ken piše u knjizi Integral Spirituality: „Ono što smo učinili jest to da smo jednostavno uzeli najvišu fazu zapadnih psihologijskih modela … i tada uzeli tri ili četiri glavne faze kontemplacije (psihičku, suptilnu, kauzalnu i nedualnu) … te ih postavili na vrh.“2 Drugim riječima, uzeli smo faze razvoja ljudske svijesti koje su opisali psiholozi i drugi znanstvenici u posljednjih stotinu godina, a onda smo dodali djela velikih mistika Istoka i Zapada da bismo opisali više razine svijesti, koje mo-

2 

Ken Wilber, Integral Spirituality, Shambhala Publ., Boston, SAD, 2006., str. 89.  | 35


derni znanstvenici do sada nisu sustavno proučavali. Rezultat toga su razine svijesti opisane u ovoj knjizi. Osim toga, u Pokristovljenje sam uključio također unutarnji psihološki razvoj u cjelovitost (individuaciju) kao dio istoga procesa. Drugim riječima, opisao sam pojedinačni put duhovnoga razvoja koji spaja ili uključuje tri različite vrste duhovnoga razvoja: (1) rast kroz kognitivne faze razvoja (arhaička, mitska, racionalna i vizijsko-logička); (2) rast u uvježbanim kontemplativnim stanjima razvoja (psihičko, suptilno, kauzalno i nedualno); (3) rast u psihološkoj cjelovitosti – integraciji svijetlih i sjenovitih dijelova psihe te muških i ženskih dijelova. Prema Tominu evanđelju3 Isus izričito kaže da je ovo potonje nužno za ulazak u kraljevstvo nebesko, najvišu razinu ljudske svijesti. Kako kaže Wilber, ovaj je pionirski rad bio važan. Prvo, to je poštivanje kontemplativne/mistične tradicije glavnih duhovnih putova, u mojem slučaju posebice kršćanske, kao i golemih spoznaja psihologije u zadnjih stotinjak godina u razumijevanju ljudskoga duhovnog rasta kroz slijed kognitivnih faza i psihološkoga liječenja i razvoja. Drugo, nije bilo odmah jasno da postoje mnoge razlike između viših faza kognitivnoga razvoja i ovladanosti višim razinama kontemplativnoga stanja, jer oboje pokazuje mnogo istih značajki, primjerice smanjivanje egocentričnoga razmišljanja i ponašanja. Treće, osobito u slučaju ove 3  Jedno do najpoznatijih apokrifnih evanđelja, spisa koji nisu prihvaćeni u novozavjetni kanon, ali koji naslovom i sadržajem postavljaju zahtjev za vrijednosnim izjednačavanjem s kanonskim spisima. Pronađeno je tek u 20. st. u sklopu biblioteke iz Nag Hammadija (Egipat); op. prev.

3 6 |  J i m M a r i o n • P O K R I S T O V L J E N J E


knjige koja nije ograničena samo na teoriju, već također sadrži mnogo autobiografskih elemenata, a mnogi od nas duhovno rastu u sva ta tri područja odjednom, ova je knjiga vjerna stvarnom svakodnevnom procesu rasta kakvim se većina nas duhovno razvija. Kao takva, knjiga ostaje vrijedan duhovni vodič danas kao što je to bila i 2000. godine. U knjizi Integral Spirituality Wilber razlikuje ta tri aspekta duhovnoga rasta. U nekoliko poglavlja objašnjava razlike između stanja svijesti koja su dostupna ljudima na svim kognitivnim razinama svijesti (premda takvim stanjima ovladavaju samo oni koji su ovladali visokom razinom kontemplacije), i kognitivnih stupnjeva svijesti (svaki stupanj izlaže svijesti sve više i više aspekata stvarnosti). U jednom poglavlju piše o postizanju psihološke cjelovitosti integriranjem tamnih aspekata psihe čime se iscjeljuju neuroze i druga psihička oštećenja. Wilber i ja napravili smo teorijske prilagodbe radi nekoliko razloga temeljenih na iskustvenim dokazima koji se nisu uklapali u raniju jednostavniju paradigmu. Na primjer u velikim je duhovnim tradicijama tijekom stoljeća bilo mnogo svetaca koji su kroz kontemplaciju ostvarili jedinstvo s Bogom, odnosno prosvjetljenje. Međutim vrlo je vjerojatno da ni jedan od tih svetaca nije dosegao vizijsko-logički ili drugi viši stupanj svijesti iz vrlo jednostavnoga razloga: ti viši stupnjevi kognitivnoga razvoja su nedavna evolucijska emergencija4 koja nije postojala prije modernoga 4 

Filozofski, spontano pojavljivanje novoga, višega stupnja na nižem prethodnom; op. prev.  | 37


ili postmodernoga doba. Dakle iako su ti sveci ovladali stanjima svijesti, nisu ovladali i svim današnjim fazama svijesti. Shvatili su jedinstvo sa svom stvarnosti kakvom su je vidjeli, ali nisu vidjeli onoliko stvarnosti kao netko tko je danas ostvario višu kognitivnu fazu. Kao drugi primjer uzmimo slučaj nasilnoga gurua ili duhovnoga voditelja. Nedavno smo nažalost upoznati sa slučajevima renomiranih duhovnih učitelja koji su ostvarili jedinstvo s Bogom, odnosno prosvjetljenje, a svoje su učenike podvrgavali ozbiljnom zlostavljanju. Možda su postigli majstorstvo stanja svijesti, ali nisu integrirali sjenovite ili emocionalno oštećene dijelove psihe, zbog čega su ostali neurotični i nasilni. Konačno, kako to ističe Wilber, postoje prosvijetljeni tibetanski i zen budistički učitelji koji su još uvijek uhvaćeni na mnogim nižim razinama vjerovanja i ponašanja, kao što su doslovno shvaćanje mitova na fundamentalistički način ili ponašanje na ograničen, ekskluzivistički način, govoreći primjerice da „izvan budizma nema spasa“. S obzirom na te i druge primjere, i Wilberu i meni je postalo očito da netko može biti prosvijetljen (sjedinjen s Bogom i svom stvarnošću koju je sposoban vidjeti), u smislu kontemplativnoga stanja, ali ostati još uvijek nerazvijen u smislu kognitivnoga razvoja, pa čak i zaglaviti u krutom fundamentalističkom svjetonazoru. Ovo se, kao ni naše neuroze, ne može izliječiti kontemplacijom. Zapravo, uspjeh u kontemplativnom ostvarenju može čak zacementirati fundamentalističke stavove, dovodeći do pogrešnoga zaključka da Bog odobrava takva ograničena shvaćanja 3 8 |  J i m M a r i o n • P O K R I S T O V L J E N J E


i isključujuća ponašanja. To smatram vrlo zastrašujućim ali sam, kao i Wilber, morao takvo shvaćanje prihvatiti jer je jasno da je to očito slučaj kod mnogih duhovnih učitelja. Jednom je velikihinduistički jògi Sri Yukteswarji Giri rekao svojemu učeniku Paramahansa Yoganandi: „Oni među nama koji su previše dobri za ovaj svijet ukrašavaju neki drugi.“ Drugim riječima, nitko od nas nije savršen, uključujući i duhovne učitelje. Svi smo mi ovdje, u ovoj zemaljskoj školi, da bismo rasli i učili na mnoštvo različitih načina i tek sada počinjemo shvaćati kako može biti teško u sve više globalnom, pluralističkom svijetu, prepunom ljudi čije su kulture, uvjerenja, svjetonazori i razine svijesti vrlo različiti od naših. Kontemplacija je još uvijek neophodna za duhovno napredovanje, ali je jasno da više nije dovoljna. Moramo također naporno raditi kako bismo iscijelili neuroze i psihički rasli te kako bismo shvatili velike intelektualne pomake u ljudskom razumijevanju i zaključke modernih i postmodernih znanosti. Ova knjiga bavi se naširoko sa sve tri neophodne komponente duhovnoga rasta: ovladavanjem kontemplativnim stanjima svijesti, ovladavanjem kognitivnim fazama svjesnosti i potragom za psihičkom svjesnosti odnosno cjelovitošću. U knjizi nisu napravljene jasne razlike između ovih triju duhovnih zadaća, pa se nadam da sam to pitanje razjasnio ovim novim uvodom. Knjiga duboko i jasno prikazuje kako su one isprepletene kroz moje osobno iskustvo duhovnoga putovanja. Mnogi su čitatelji prepoznali ovakav holistički pristup vrijednim za njihove vlastite putove, pa se nadam da ćete i vi.  | 39


Duhovni put je put preobrazbe. Kršćaninu to znači djelo božanske milosti, što je drugo ime za Duha Svetoga koji vodi razvoj iznutra. Kao što je Wilber napisao u knjizi Integral Spirituality: „Što se tiče same preobrazbe, kako i zašto pojedinci rastu, razvijaju se i transformiraju jedan je od najvećih misterija ljudske psihologije. Istina je da to nitko ne zna. Postoje brojne teorije, brojna učena nagađanja, ali tek nekoliko pravih objašnjenja“5. I dalje ostajemo tajanstvena bića u tajanstvenom svemiru, svemiru koji kroz nas postup­no postaje sve više i više svjestan. Molim se za to da svatko od nas i dalje raste u mudrosti, razumijevanju, ljubavi, suosjećanju, i svim ostalim darovima Duha Svetoga. Molim da ova knjiga nastavi mnogima pomagati na putu prema Bogu i u kraljevstvo nebesko, čak i ovdje na Zemlji. Na kraju, i dalje molim da se kršćanske crkve u svim njezinim ograncima ponovno posvete svojoj središnjoj misiji, znalačkom vodstvu kroz razine svijesti do Isusova kraljevstva. Jim Marion veljača, 2011. Washington, D.C.

5 

Ken Wilber, nav. dj., 2006., str. 87.

4 0 |  J i m M a r i o n • P O K R I S T O V L J E N J E


DOSADAŠNJA IZDANJA U BIBLIOTECI "KONTEMPLACIJA I MISTIKA" više o knjigama na stranicama www.synopsisbook.com i www.kontemplacija.hr

Thomas Keating BLISKOST S BOGOM uvod u molitvu sabranosti

ISBN

978-953-7035-62-4 (Zagreb) 978-9958-587-51-1 (Sarajevo)

125 x 200 mm; 220 str.; tvrdi uvez

Willigis Jäger VAL JE MORE mistična duhovnost za moderna vremena

ISBN 978-953-7968-04-5 (Zagreb) 978-9958-587-92-4 (Sarajevo) 125 x 200 mm; 244 str.; tvrdi uvez

Willigis Jäger KONTEMPLACIJA kršćanski put mistične duhovnosti

ISBN 978-953-7968-20-5 (Zagreb) 978-9958-01-006-4 (Sarajevo) 125 x 200 mm; 256 str.; tvrdi uvez

Richard Rohr GOLO SADA vidjeti kako mistici vide

ISBN

978-953-7968-xx-x (Zagreb) 978-9958-01-xxx-x (Sarajevo)

125 x 200 mm; 224 str.; tvrdi uvez


Nakladnici

Synopsis d.o.o. Vlade Gotovca 4, Zagreb Synopsis d.o.o. Maršala Tita 32, Sarajevo Za nakladnike

Ivan Pandžić Fadila Halvadžija Glavni urednik

Neven Bradić Urednici

Marina Botić Zdravko Botić Prijevod

Zdravko Botić Lektura i korektura

Iva Klobučar Srbić Oblikovanje i prijelom

Bruno Abramović © Synopsis d.o.o., Zagreb–Sarajevo Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja nakladnika.

ISBN

978-953-7968-33-5 (Zagreb) 978-9958-01-031-6 (Sarajevo)

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000933849. Tisak

Grafotisak d.o.o., Grude Tisak dovršen u svibnju 2016. CENTAR DUHOVNIH PUTOVA „KONTEMPLACIJA I MISTIKA” – ZAGREB

www.kontemplacija.hr

Jim Marion | Pokristovljenje: unutarnji put kršćanske duhovnosti  

Što za nas danas znači slijediti put i učenje Isusa iz Nazareta? 'Pokristovljenje: unutarnji put kršćanske duhovnosti' pokazuje da je cjelov...

Jim Marion | Pokristovljenje: unutarnji put kršćanske duhovnosti  

Što za nas danas znači slijediti put i učenje Isusa iz Nazareta? 'Pokristovljenje: unutarnji put kršćanske duhovnosti' pokazuje da je cjelov...

Advertisement