Page 1

Ankica Petrović

UMJETNOST PJEVANJA GANGE KULTURNA TRADICIJA DINARSKE ZONE


NAKLADNICI

Franjevački muzej i galerija Gorica-Livno Gorička cesta b. b., 80101 Livno Synopsis d.o.o. Zagreb Vlade Gotovca 4, 10000 Zagreb Synopsis d.o.o. Sarajevo Maršala Tita 32, 71000 Sarajevo ZA NAKLADNIKE

Dražena Džeko Ivan Pandžić Fadila Halvadžija UREDNIK

Mate Bandur IZVRŠNI UREDNIK I NOTOGRAF

Darko Rubčić RECENZENTI

dr. sc. Ljerka Vidić Rasmussen dr. sc. Naila Ceribašić LEKTURA I KOREKTURA

Ante Bašić GRAFIČKO OBLIKOVANJE

Branko R. Ilić TISAK / IZRADA, UMNOŽAVANJE I TISAK CD-a

Grafomark d.o.o., Zagreb TONSKA OBRADA CD-a

Edi Urem

© Copyright: Ankica Petrović i Synopsis d.o.o. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja autora i nakladnika. Također se zabranjuje presnimavanje, iznajmljivanje i radiodifuzija snimljenog djela.

Rezbarija Petra Hrgića (1864. – 1917.), autoričina djeda.


Ankica Petrović

UMJETNOST PJEVANJA GANGE KULTURNA TRADICIJA DINARSKE ZONE

Livno – Zagreb – Sarajevo 2018.


Za Johna, moga velikog uÄ?itelja i za Rajnu, moju sljedbenicu.


Sadržaj Popis priloženih snimaka gangi _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 7 Zahvale _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 9 Predgovor _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 13 Uvod _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 19

I. poglavlje Gange u prostoru, vremenu i društvu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 29 Pisanja o tradicijskoj seoskoj muzici _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 39 Stariji pisani izvori o seoskoj muzici u Dinarskoj zoni _ _ _ _ 39 Pisanja o gangama _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 45 Definiranja i tumačenja značenja riječi ganga i porijekla ovog oblika _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 60 Muzičko okruženje gangi _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 62

II. poglavlje Procesi proučavanja gange _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 75 Tumačenje gange u njezinoj društvenoj sredini _ _ _ _ _ _ _ _ _ 84 Značaj rodnog identiteta u izvedbama gangi _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 95

III. poglavlje Uvod u notne zapise gangi _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 107 Notni zapisi gangi _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 109 5


IV. poglavlje Analiza muzičko-stilskih odlika gange _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 189 Organizacija melodijskih obrazaca i melodijskih struktura _ _ 189 Melodijski obrasci _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 191 Visina intoniranja obrazaca i dijelova gangi _ _ _ _ _ _ _ _ _ 192 Tonski nizovi u gangama _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 192 Ornamentalni tonovi u gangama _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 203 Višeglasni odnosi u gangama _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 208 Tempo _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 215 Metričko-ritmički postupci _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 215 Jačina, registar i kvaliteta glasova (boja glasova) _ _ _ _ _ _ 217 Formalne strukture gangi _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 218 Međusobni odnosi tekstualnih obrazaca _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 219 Međusobni odnosi muzičkih obrazaca _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 221 Odnosi između tekstualnih i muzičkih obrazaca _ _ _ _ _ _ 222 Sažetak muzičko-stilskih odlika _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 224

V. poglavlje Estetsko vrednovanje gangi _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 227

Zaključak _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 235 Summary _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 245 Dodatak Engleski prijevodi tekstova gangi _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 253 Literatura _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 265 Pojmovnik _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 273 Indeks pojmova i imena _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 281 Iz recenzija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 286 Bilješka o autorici _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 287 6


Popis priloženih snimaka gangi Dolje navedeni popis snimaka ne obuhvaća cjelokupan sadržaj gangi zastupljenih u prikazanim notnim zapisima u disertaciji i knjizi. Izostale su gange koje su se nalazile na magnetofonskim vrpcama, bez kojih sam ostala tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Znači, od ukupno 61 gange uvrštene u notne zapise u knjizi i u analitički proces, ovdje izlažem samo 35 snimaka, koje sam uspjela pronaći u različitim vlastitim izvorima.* Ovaj sadržaj CD-a izvela sam prema redoslijedu pjesama i oznakama sadržanim u notnim zapisima i analitičkom obrazlaganju. Nakon naziva pjesme, u popisu u zagradi stoji mjesto snimanja pojedine gange, zatim slijede oznake koje svaki zvučni primjer povezuju s određenim notnim zapisom i analitičkim navođenjima, te pojedinačno navođenje minutaže. Napominjem da su pojedine priložene snimke loše tehničke kvalitete, s obzirom na to da se radi o višestruko presnimavanim primjerima na raznim tehničkim sustavima, odnosno materijalima koji su bili pohranjeni pod klimatski neodgovarajućim okolnostima. Uvrstila sam ih kao prilog knjizi u svrhu dokumentiranja zvučne građe stare više od 40 godina. 01 Grad Imotski za Posušje veže (Runovići)

A3am

01:18

02 Kukavica goru razgovara (Klobuk)

B5až

01:53

03 Ja na silo ne bi’ ni ‘odio (Klobuk)

B5bm

01:35

04 Ja najvolim kad’ mi zora svane (Lisice)

B6am

00:58

05 Kukavica goru razgovara (Vitina)

B7am

01:32

06 Gango moja, ko te je iznio (Vitina)

B7bm

01:17

07 Majka Maru našla u ševaru (Trebižat)

B8bm

01:03

* Na primjer, snimku gange s oznakom F 29 a ž pronašla sam u presnimci višestruko reprizirane radijske emisije o seoskom polifonom pjevanju u Bosni i Hercegovini, koju sam realizirala 1987. godine za program Kol Yerushalaym (Glas Jeruzalema). 7


08 Ja imadoh djevojku jarana (Trebižat)**

B8cž

01:07

09 Kad’ ja pođoh niz Dubrave ravne (Dretelj)

B9až

01:15

10 Oj, Dretelju, naše selo ravno (Dretelj)

B9bž

01:22

B 10 a m

02:37

12 Curu volim, cura mene neće (Hotanj)

B 11 a m

01:50

13 Zapjevajmo, Trebimljani momci (Trebimlja)

C 12 a m

00:48

14 Joj, pjevaj, brate, rođak je uza te (Trebimlja)

C 12 b m

01:05

15 Rodi, majko, još jednog bećara (Ljubomir)

C 13 a m

00:55

16 Evo mene i mog brata Rade (Trnovica)

C 14 a m

02:17

17 Kad pogledam niz Gatačko poljce (Leskov Dub)

D 15 b ž

01:17

18 Komovima pasla stada (Leskov Dub)

D 16 a m

00:43

19 Ovce moje po livadi pasu (Obalj)

D 18 a ž

00:59

20 Da sam, dragi, gora od đavola (Pribilje)

D 21 a ž

01:53

21 Ja ne žalim što sam cura bila (Grušča)

D 22 a ž

01:39

22 Oženi se moj stari kolega (Grušča)

D 22 b ž

02:23

23 Beri, mala, kraj Neretve cv’jeće (Grušča)

D 22 c m

01:58

24 Prol’jeće soko kroz jele (Bradina)

E 23 a ž

02:28

25 Uvenula lipa i topola (Bradina)

E 23 b ž

01:13

26 Zapjevajte, moji b’jeli zubi (Podorašac)

E 24 a ž

01:05

27 Ja seljanka, seljanka mi majka (Podorašac)

E 24 b ž

01:05

28 Baci, dragi, orahe u more (Podorašac)

E 24 c ž

01:48

29 Nemoj, mala, kazivati ko je (Podorašac)

E 24 g m

01:35

30 Oj, Doljani, selo na dva kraka (Doljani)

E 25 a m

02:12

31 Zapjevaj, dragane, u Doljane (Doljani)

E 25 b m

01:47

32 Ej, odi, dragi, odi me poljubi (Ripci)

E 27 a ž

01:33

33 Ja malena, košulja šarena (Ripci)

E 27 b ž

01:44

34 Volim Ramu, volim okolinu (Ripci)

E 27 c m

01:40

35 Moja mile, do mene ti nije (Sarajlije)

F 29 a ž

02:12

11 Jel’ Gabela gdje je prije bila (Gabela)

***

** Ova snimka je druga verzija „Ja imadoh djevojku jarana,“ snimljenu u istom selu, što znači da napjev nije podudaran notnom prikazu u transkripciji B 8 a m. *** U ovom zvučnom primjeru izostavljen je posljednji stih gange, koji je zastupljen u notnom zapisu s oznakom B 10 a m. 8


Zahvale Pisanje ove knjige tek je jedna faza dugog procesa mog bavljenja gangom, započetog prije više od 40 godina. Iz njega je nastalo više radova; najprije doktorska disertacija, zatim niz radova raznih tematskih i teorijskih usmjerenja, a završava ovom knjigom. U proučavanju gange i objavljivanju radova o njoj nikada nisam bila sama, jer sam uvijek nailazila na svesrdnu pomoć mnogih osoba i institucija. Dr. Barbara Krader, etnomuzikologinja i slavistica iz SAD-a, bila je najzaslužnija za iniciranje mojih doktorskih studija s prof. dr. Johnom Blackingom na The Queen’s University of Belfast. Ona mi je bila posvećeni savjetnik za stručna pitanja i velikodušni pomagač u rješavanju tehničkih problema. Veliku zahvalnost dugujem prof. dr. Ziji Kučikaliću s Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, kao i muzikologu dr. Dimitriju Stefanoviću iz Muzikološkog odjeljenja SANU-a, koji su mi svojim preporukama pomogli u prijemu na navedene studije 1975. godine. Ovaj studijski projekt bio bi neizvediv bez materijalne podrške The British Councila, koji mi je osigurao stipendiju i pokrio sve troškove izrade disertacije na spomenutom sveučilištu. Dr. Anne Pennington, predavačica na The Oxford University zaslužna je za prijevod priloženih tekstova gangi na engleski jezik, koje još uvijek smatram jedinstvenim primjerima prijevoda gangi na jedan od svjetskih jezika. Neizmjernu zahvalnost dugujem mom mentoru, prof. dr. Johnu Blackingu, koji je posvetio mnogo vremena i pažnje kako bi mi pomogao u oslobađanju misli, akademskom usmjeravanju, odnosno sagledavanju i prikazivanju jednog segmenta kulture svoje zemlje što objektivnije. Također sam mu zahvalna na dragocjenim savjetima i velikoj stručnoj podršci koje mi je nastavio pružati do kraja života. Djelatnici Etnografskog odjeljenja Zemaljskog muzeja u Sarajevu pružili su mi svu potrebnu pomoć u osiguravanju stručne literature i 9


vrijednih informacija tijekom procesa istraživanja gange i drugih kulturnih fenomena povezanih s mojim proučavanjem kulture dinarskih stočara. Tonski snimatelj Radio Sarajeva Predrag Lazarević bio je odani stručni suradnik tijekom brojnih terenskih ekspedicija. Veliku pomoć u istraživanju gangi pružile su mi pjevačice Rahima, Mejra i Habiba Sultanić iz sela Podorašca, koje su sa mnom prolazile kroz složen spoznajni proces. Zahvalna sam i svim drugim pjevačima i kazivačima na vremenu koje su mi posvetili i strpljenju koje su mi ukazali tijekom snimanja gangi, te na iscrpnim razgovorima tijekom istraživanja, osobito Refiku Kiki Begiću iz Konjica, učitelju Milivoju Nosoviću iz Nevesinja, pjevačicama gangi iz sela Ripci kod Prozora i bivšim žiteljima sela Grušče na Visočici. Poticaj za objavljivanje ove knjige potekao je od gospodina Mate Bandura, donedavnog savjetnika ministra Federalnog ministarstva kulture i sporta Bosne i Hercegovine. U radu na knjizi, moja bivša studentica, docentica dr. Ljerka Vidić Rasmussen našla se u novoj ulozi, pružajući mi dragocjene stručne prijedloge, savjete i informacije povezane s njezinim oblikovanjem. Zahvalnost upućujem prof. dr. Tamari Karača Beljak, također bivšoj studentici, i kolegici prof. dr. Naili Ceribašić iz Zagreba, književniku Ivanu Lovrenoviću, te Aniti Tičinović i Ireni Urem, knjižničarkama Sveučilišne knjižnice u Splitu, dr. Rexepu Munishiu, etnomuzikologu iz Prištine te prijatelju dr. Ardijanu Ahmedaji s Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču. Zahvalnost također dugujem i mnogim drugim suradnicima, prijateljima i srodnicima koji su doprinijeli nastajanju ove knjige osiguravajući stručnu pomoć u obliku pribavljanja relevantne literature, informacija i dokumenata, odnosno izrade prijevoda i indeksa pojmova. Edi Urem dao je stručni prilog obradom postojećih tonskih snimaka gangi za izradu CD-a. Dijelove knjige koji se odnose na prikaz sadašnje gangaške scene ne bih mogla napisati bez značajnih informacija koje su mi nedavno pružili Jure Miloš, Tomislav Matković, Salem Lučkin i Kosta Plakalović. Izvršni urednik nakladničke kuće „Synopsis“ za ovaj projekt, Darko Rubčić, prihvatio se mukotrpna posla prepisivanja notnih zapisa gangi na računalnom programu te s izuzetnom posvećenošću pomagao u svim 10


stadijima tehničkog oblikovanja knjige. Višegodišnji prijatelj i terenski suradnik, prof. dr. Teodore Levin, lektorirao je priloženi sažetak na engleskom jeziku. Na kraju, izražavam vječnu zahvalnost mojim roditeljima, Anđelki i Peri Kolovratu, koji su uvijek bili spremni žrtvovati se za moje obrazovanje, te suprugu Vlatku i sinu Graciji, na strpljenju pri dugim iščekivanjima da im se vratim s terena ili sa studija.

11



Predgovor Veza s gangom prati me od najranijeg djetinjstva, kada sam u perifernoj četvrti Sarajeva, u Pofalićima, tijekom obiteljskih susreta naših susjeda, doseljenika iz hercegovačkih sela, slušala „jezive“ zvuke njihova pjevanja gangi i pritom doživljavala strahove. Izuzetnu nelagodnost tijekom slušanja gangi osjećala sam još i kao student Etnomuzikologije, te potom kao suradnik u Redakciji narodne muzike na Radio Sarajevu. Imajući u vidu ovu, u meni duboko uvriježenu, odbojnost prema gangama, izgleda neobično da sam upravo njih izabrala za temu mog doktorskog rada na Katedri socijalne antropologije na The Queen’s University of Belfast sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Izbor ove teme bio je izazovan. Inicijalno, proistekao je iz suprotstavljanja mojih doživljajnih animoziteta prema gangama s danim vrijednostima u društvu u kojem su se gange izvodile, ali i iz osobne potrebe spoznavanja suštine krajnjih doživljajnih suprotnosti. Time sam u proučavanje gange u njezinu sociokulturnom okruženju uvukla i sebe i meni slične „outsidere,“ ljude gradske sredine, koji su živjeli u neposrednoj blizini izvođača gangi, ali s druge sociokulturne strane, s obzirom na to da smo imali odnjegovan negativan odnos prema tom žanru pjevanja. Smatram da sam ovaj izazov u izboru teme Ganga, a form of rural singing in Yugoslavia sebi mogla priuštiti upravo studirajući u navedeno vrijeme i na navedenoj katedri, pod mentorstvom profesora Johna Blackinga, uglednog britanskog antropologa i etnomuzikologa, koji je proučavanju muzike pristupao kao „društveno organiziranom zvuku,“ odnosno kao „zvučno organiziranom društvu.“ Njegova knjiga How musical is man?, objavljena pred sam početak mog istraživanja gangi 1973. godine, s tada revolucionarnim pristupom proučavanju muzike iz antropološkog aspekta, nadahnula me je i 13


usmjerila u doživljavanju i tumačenju gange. Prihvaćajući antropološki pristup proučavanja muzike postalo mi je jasno da me samo uvriježena praksa izvođenja strukturalnih analiza narodnih muzičkih oblika, kakvu su isključivo primjenjivali etnomuzikolozi u Jugoslaviji i ostalim zemljama Istočne Europe, neće dovesti do suštinskih spoznaja o ovom kontroverznom obliku višeglasnog pjevanja. U nastojanju da istražim gange, odlaskom na doktorski studij, naišla sam na velik otpor političkih struktura na Radio Sarajevu, gdje sam bila zaposlena, kao i u drugim relevantnim republičkim institucijama, od kojih sam, prema tadašnjim administrativnim i političkim pravilima, trebala dobiti službenu suglasnost za realizaciju navedenog studija. Premda su gange kod nas ranije proučavali i drugi etnomuzikolozi, u mom slučaju je za predstavnike tih institucija bilo problematično da se bavim ovom temom, jer se smatralo da nije primjereno proučavati i predstavljati gange na Zapadu zbog „divljaštva“ koje pokazuju svojim zvukom, tj. stava da ne treba prikazivati „nerazvijenu“ i „primitivnu“ stranu naše kulture u inozemstvu. Osim toga, za vladajuće autoritete socijalističke Jugoslavije bili su problematični i tekstovi gangi, koji su ponekad sadržavali politički „opasne poruke,“ osobito ako su ih izvodili gangaši iz zapadne Hercegovine. Poznato je, naime, da su neki izvođači gangi iz te regije bili politički progonjeni i zatvarani zbog ispjevanih „neprijateljskih“ poetskih sadržaja, pa je ganga kao poetsko-muzički oblik za političare postala sinonimom „neprijateljske propagande.“ Stručni krugovi tvrdili su da je kod nas o gangama već sve napisano i da se o njima više ništa nema kazati i napisati. Također, bilo im je problematično da me kroz studij gangi vodi stranac, tj. profesor koji nema nikakvo iskustvo povezano s našim društvom i kulturom. Međutim, pokazalo se da je upravo mentor stranac najviše utjecao brzom oslobađanju od negativnih predrasuda i subjektivnih stavova povezanih uz doživljavanje i tumačenje gangi. Neka navedena negativna gledišta o gangama, koje su iznosili visokopozicionirani predstavnici političkih i kulturno-znanstvenih institucija Bosne i Hercegovine u Sarajevu, neminovno su se svrstala u suprotstavljenu stranu sagledavanja i prikazivanja vrijednosti gangi. Njihovi iskazi kasnije su mi poslužili kao najbolje informacije o 14


kulturnoj politici u socijalističkoj Jugoslaviji. Naime, svi ti negativni stavovi i obrazloženja vladajućih dužnosnika odrazili su nespremnost prihvaćanja pojedinih aspekata seoske tradicije zbog nedovoljnog poznavanja iste i, općenito, postojećih kontroverzi pri zastupanju stavova o seoskoj kulturi. Službeno se podržavala kultura našeg „radnog naroda,“ u ovom slučaju seoskog stanovništva, a u praksi je bila podcjenjivana i prikazivana samo u poliranom stilu, kao na primjer u vidu obrada narodnih pjesama ili kompozicija klasičnog stila, inspiriranih elementima narodne muzike. Ta vrsta muzike, koja je trebala prikazati narodno muzičko stvaralaštvo „na višoj umjetničkoj razini,“ favorizirala se u okviru vodećih institucija sustava – Saveza organizacija kompozitora Jugoslavije (SOKOJ) i republičkih radijskih postaja, nije se prihvaćala u javnosti, čak ni u gradskim sredinama. Međutim, ovakve diktirane prezentacije narodne muzike, osobito seoske, ukazuju nam u kolikoj mjeri muzika može biti ispolitizirana, odnosno iskazivati licemjerje političkog sustava. Konačno, navedenim stavovima kulturno-političkih službenika pokazalo se i u kolikoj mjeri muzički zvuk može iskazati suprotnosti i animozitete između gradskog i seoskog društva i njihovih kultura. Naime, zapostavljanjem i negativnim tretmanom seoskih muzičkih oblika potvrdilo se da je socijalističko društvo, koje se ideološki trebalo zasnivati na besklasnom sustavu, u suštini bilo veoma podijeljeno na relaciji grad – selo, pri čemu se favorizirala kultura gradskog sloja stanovništva nauštrb kulture seoskog klasnog sloja. Opravdanje za ovakav odnos prema seoskom društvu i njegovoj kulturi zasnivalo se na tekućim procesima industrijalizacije i urbanizacije, koji su trebali osigurati socioekonomski i kulturni napredak društva po cijenu depopulacije sela i gubljenja tradicionalne seoske kulture. Među političkim dužnosnicima koji su mi navedenim argumentima uskraćivali mogućnost proučavanja gange u inozemstvu bilo ih je nekoliko koji su potjecali s područja rasprostiranja gangi, što znači da im je ganga ranije vjerojatno bila bliska, ali su dolaskom u grad, u želji da se što prije prilagode urbanoj kulturi i društveno asimiliraju, razvili osjećaj stida prema svojim korijenima i autohtonoj kulturi. Vjerujem da su neki od njih intimno bili na mojoj strani, ali to nisu smjeli pokazati, čuvajući svoj povlašteni politički položaj. Na kraju te duge procedure traženja 15


suglasnosti za odlazak na studij u inozemstvu* shvatila sam sustav službenog političkog tretmana gange te seoskog društva i kulture općenito. Negativan odnos političkih i stručnih struktura prema gangama i mojoj disertaciji zadržao se i nakon povratka s doktorskog studija. Službeno, disertaciju sam nostrificirala na Univerzitetu u Sarajevu 1978. godine, ali su njezina tema i sadržaj u nas ostali manje-više podcijenjeni i slabo poznati. Među jugoslavenskim etnomuzikolozima i folkloristima** moje novo antropološko opredjeljenje u istraživanju muzike doživjelo se kao otkazivanje lojalnosti postojećoj praksi, tj. školi etnomuzikoloških istraživanja i tumačenja narodnih muzičkih fenomena, prvenstveno sa strukturalnog aspekta, pa sam se u svojoj zemlji osjećala profesionalno ekskomuniciranom. Dok su kolege etnomuzikolozi pokazivali nezainteresiranost za rezultate ovog istraživačkog rada, moja posvećenost proučavanju gangi bila je glavnim povodom za pozive na „obavijesne razgovore“ u Republičkom SUP-u, kroz koje sam prošla 1976. i 1987. godine. Međutim, na međunarodnom akademskom planu moje predstavljanje gangi izazvalo je značajan interes. Radove na temu gange i seoske muzičke prakse izlagala sam na više sveučilišta u Europi, u Izraelu i u Sjevernoj Americi, kao i na međunarodnim muzikološkim i etnomuzikološkim kongresima i simpozijima širom svijeta. Fenomen gangi ili pojedinih aspekata tog žanra, kao i drugih oblika višeglasnih seoskih pjevanja, predstavila sam u međunarodnim publikacijama i muzičkim enciklopedijama te u naručenim radijskim emisijama BBC-ja London * Suglasnost za studij na The Queen’s University of Belfast trebala sam dobiti od Radio Sarajeva, a nakon negativnog odgovora obratila sam se na sve razine RTV-a Sarajevo, Ministarstvu kulture Republike Bosne i Hercegovine i republičkom Socijalističkom savezu radnog naroda. Na kraju, nakon nekoliko negativnih odgovora, po „sugestiji sa strane,“ dobila sam suglasnost za odlazak na „neplaćeno odsustvo,“ što je bilo u suprotnosti s postojećim pravilnikom RTV Sarajeva. Pred polazak sam bila upozorena da u disertaciji ne smijem napisati ništa što bi bilo „apolitično,“ odnosno moglo „štetiti ugledu SFRJ-a.“ ** Etnomuzikolozi su stručno djelovali pri Savezu udruženja folklorista Jugoslavije (SUFJ), osnovanog 1952. godine, u okviru kojega su se redovito održavali godišnji kongresi, svaki put u drugoj republici ili pokrajini, a izlagani radovi etnologa, folklorista, etnomuzikologa, etnokoreologa i teoretičara narodne književnosti objavljivali su se u godišnjem zborniku pod nazivom Radovi. SUFJ je isticao jaku političku orijentaciju istočnoeuropskoga političkog bloka. 16


(1977.), Radio Bruxellesa (1983.) i Kol Yerushalayma – Glasa Jeruzalema (1987.). Zahvaljujući tom publicitetu ganga se našla i u trima edicijama američkoga sveučilišnog udžbenika Worlds Music, An Introduction to the Music of the World’s People (Slobin 1996. i 2002; Cooley 2009). Premda sam se nakon povratka s doktorskih studija okrenula istraživanju novih tema, izvedbe i status gangi u društvu nastavila sam pratiti do 1992., tj. do početka rata u Bosni i Hercegovini. Do tada sam se uglavnom vraćala pojedinim prijašnjim pjevačima i kazivačima, ali i širila radijus terenskih kretanja s ciljem upotpunjavanja spoznaja o gangama. Poslije toga, duga odsutnost iz zemlje u potpunosti me usmjerila prema drugim temama proučavanja. Naime, s vremenskom i geografskom distancom udaljila sam se od gangi. Uz to, postalo mi je jasno da je moja misija istraživača gangi, kao i misija većine njihovih izvođača s kojima sam surađivala, prekinuta ratom u Bosni i Hercegovini, jer mnogi od njih više nisu živi, izmješteni su iz svojih domova ili su pak prestali pjevati.

17



Uvod

Vjerujem da će pojava ove knjige, s glavnim dijelom naslova Umjetnost pjevanja gange, izazvati kontroverzne reakcije, kao što to izaziva i samo pjevanje gange. Knjiga će se naći na policama knjižara i knjižnica, institucija „visokog kulturnog naslijeđa,“ kojima ganga po svojoj zvučnosti i perceptivnoj afektuoznosti ne pripada, jer se radi isključivo o seoskom, a i o, po mnogim shvaćanjima, „primitivnom“ žanru pjevanja. Pretpostavljam da bi se ganga, ako bi se izvodila u spomenutim ambijentima prije nego što se knjiga pročita, doživjela nedopadljivo i robusno. Ovakvom doživljajnom iskustvu svjedočila sam jednog ljetnog dana 1993. u Splitu, u prolazu Dioklecijanovih podruma, gdje je grupica hrvatskih vojnika gromoglasno zapjevala imotsko-bekijsku gangu. Prolaznici, nenavikli na gangu, vraćali su se ubrzano prema jednom ili drugom ulazu Podruma kako bi izbjegli njezine „odbojne“ zvuke. Ganga je pjesma koja više nego i jedan drugi oblik naše seoske kulture izaziva doživljajna suprotstavljanja u različitim slojevima društva. Ona trpi nejednakost u službenom kulturnom tretmanu, ali se ipak uspijeva održati kroz duže vremensko razdoblje. Već sama činjenica da je ganga doživljajno osporavani muzički oblik, u kojem predstavnici superiorne urbane kulture uglavnom ne nalaze nikakve kompozicijske strukture ni estetske vrijednosti, a istovremeno se gotovo ekstatično doživljava među svojim izvođačima i slušateljima u autohtonom seoskom ambijentu, nametnuo je potrebu da se ovaj kulturni fenomen iscrpno istraži i tumači. Kako u polarizaciji vrednovanja gange sudjeluju dvije međusobno vidno odijeljene sociokulturne sredine, koje tretiram kao dva klasno podijeljena društva, to se u ovoj studiji ne osvrćem samo na njezin muzički zvuk, nego na gangu kao višeznačnu soničnu metaforu svog društva, s kojom treba biti upoznata i druga društvena strana, koja doživljajno negira njezine vrijednosti. 19


Zbog toga je ganga kao minimalistički muzičko-poetski oblik, koja kao formalna cjelina traje od 30 do 50 sekundi i ispjevava se najčešće u dva daha, do sada izazvala niz pitanja i potreba za objašnjenjima, te već ishodila radove s raznim pristupima. U njima se ona sagledava s povijesnog, teritorijalnog, etimološkog, društvenog, poetsko-tematskog, muzičkog i estetskog aspekta. I pored tih objavljenih diskusija o gangama, ostalo je još dosta nametnutih pitanja i neobrazloženih odgovora o ovom kulturnom reliktu, s kojim se kroz duže vremensko razdoblje kontinuirano manifestira lokalna tradicija, ali i vibrantno reagira na sociokulturne promjene. U okviru ove knjige gangi pristupam prvenstveno iz aspekta tumačenja njezinih muzičkih odlika, koje svojom moćnom ekspresivnošću daju jedinstveno kulturno obilježje seoskom društvu na užem području Dinarske zone, tj. širom Hercegovine, u rubnim predjelima Bosne i u susjednom užem području Hrvatske – u Dalmatinskoj zagori. Pritom se, kako bih prikazala složenost ovog kratkog muzičko-poetskog oblika, osvrćem i na ostale navedene aspekte. Namjera mi je ponuđenim etnografskim tumačenjima o gangi u cjelini i isticanjem pojedinačnih muzičko-strukturalnih elemenata, uz iznošenje višestranih objašnjenja o ulozi muzičko-poetskih struktura, njihovih značenja i vrijednosti, u širem smislu riječi predstaviti kulturu određene društvene klase i pokušati umanjiti postojeće prepreke u razumijevanju između navedene lokalne seoske tradicije i urbane kulture zapadne orijentacije. U knjizi se osvrćem i na procese koji su doprinijeli opstojnosti gange i na izvjesne novije promjene. Te promjene ne odnose se toliko na njezine muzičko-stilske odlike koliko na mijenjanje uloge gange, njezina značenja, kao i percepciju o njezinoj društvenoj pripadnosti – od pripadanja jedinstvenom seoskom stočarskom društvu, do njezina isticanja kao etničkog simbola u podijeljenim sredinama, do kojeg je došlo za nedavnih ratova u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Kako sam navela u Predgovoru, i sama sam zauzimala urbanu stranu doživljavanja gangi, jer se ni kao etnomuzikolog nisam odmah oslobodila principa primjene civilizacijskih vrijednosti „visoke kulture“ Zapada na ekspresivne oblike seoske tradicije. Naime, prvobitno nisam bila svjesna u kolikoj mjeri izvođači gangi i drugih seoskih pjesama imaju razvijene rafinirane spoznaje o tome kako njihovi muzički oblici trebaju zvučati, te da i oni posjeduju vlastitu teorijsku svijest o strukturi gange, 20


odnosno o osnovnim elementima njezina stila pjevanja. Stoga su terenska istraživanja gange u njezinu izravnom socioekonomskom i ambijentalno-geografskom okruženju i cjelokupnom kulturnom ozračju postala najznačajnijim dijelom mog rada. Pritom sam snimala gange i ostale muzičke oblike iz repertoara seoskih zajednica, slijedila izvođače na planinskim pašnjacima, ali i na festivalima folklora, pratila ponašanja pjevača i njihovih aktivnih slušatelja prilikom pjevanja i vodila iscrpne razgovore s njima o svijesti u vezi s muzičkim i izvanmuzičkim značenjem gangi, njihovim teorijskim konceptima i stupnjem osviještenosti o vrijednostima gangi. Ova knjiga iznosi etnografske spoznaje o gangama stečene prvenstveno u okviru terenskog istraživačkog rada obavljenog sredinom 1970-ih za potrebe pisanja doktorske disertacije, ali i tijekom daljeg praćenja istog oblika do 1992., u svrhu produbljivanja uvida o gangama, preispitivanja i ispravljanja nekih vlastitih stavova i uviđanja izvjesnih promjena, uglavnom vezanih za njihov status u društvu te pripadnost i daljnju opstojnost pod izmijenjenim okolnostima života seoskog stanovništva. Premda je prvobitna namjera u sadašnjem projektu bila izdati prevedenu disertaciju, napisanu prije 40 godina, dinamičnost kulturnih promjena i burna sociopolitička događanja na ovom prostoru u posljednja tri desetljeća neminovno su me naveli na pisanje „prerađene“ studije monografskog tipa te iznošenje i nekih novijih spoznaja o gangama, s većom slobodom izlaganja osobnih stavova. Osim toga, kasniji izravni susreti s brojnim drugim svjetskim muzičkim žanrovima i fenomenima, te uvidi u teorijske trendove u antropologiji i etnomuzikologiji, uputili su me na daljnja razmišljanja o gangama i ishodili dodatna razumijevanja i stavove o njima. Ipak, okosnica mog pisanja o gangama, bilo da je riječ o disertaciji ili nizu objavljenih članaka s pojedinačnim diskusijama o specifičnim problemima i temama iz domene gange i seoske muzičke prakse Dinarske zone ili pak o ovoj knjizi, prvenstveno se zasniva na istraživanju iz 1970-ih godina. Ishodište ove istraživačke djelatnosti je iznošenje mnoštva akumuliranih informacija stečenih na temelju zvučnih zapisa pjesama, obavljenih razgovora i zapisanih opservacija o izvođenju gangi, izrađenih muzičkih i tekstualnih transkripcija te strukturalnih muzičkih analiza. U okviru etnografskog prikazivanja gange, koji se odnosi na društveno, strukturalno i estetsko tumačenje, kao imperativ se nameće 21


iznošenje povijesnog aspekta, jer kako George E. Marcus ističe u svom radu „Contemporary Problems of Ethnography in the Modern World System“ – „etnografije su uvijek bile pisane u kontekstu historijskih promjena“ (1986: 165). U postojećim radovima o gangama informacije historijske prirode najčešće su izložene u vezi s tumačenjem vremenskog i teritorijalnog porijekla tog žanra. S obzirom na nedostatak ranih pisanih informacija o gangama i o tradicionalnoj narodnoj muzici uopće, istraživači su u situaciji da rekonstruiraju historiju u dijalogu s pripadnicima seoskog društva. I sama sam se našla u položaju da utvrđujem historičnost gange, uzimajući u razmatranje njezine različite pojavne i morfološke komponente te informacije dobivene u narodu, sve ih povezujući s relevantnim procesima u društvu kojem pripada. Historičnost uvijek navodi na prošlost, u ovom slučaju na pojavnost i tretman gange kao tradicijske ili izvorne, starinske, arhaične, pa čak i iskonske pjesme, ovisno od načina i svrhe prikazivanja ovog muzičkog žanra među autorima. Međutim, sve komponente jednog društvenog ili kulturnog fenomena ne prolaze kroz iste procese, te se trebaju posebno sagledavati i tumačiti, u slučaju gange, na primjer, njezino muzičko i poetsko porijeklo moraju se promatrati zasebno. Uz historijski pristup u kojemu se ističe potreba tumačenja hipoteza ili odgovora o razdoblju i lokalitetu nastanka gange, neminovno se nadovezuje i etimološko tumačenje riječi ganga. O tome se diskutiralo u većini objavljenih radova o njima. U mnogim radovima naglašeni su subjektivni pristupi tumačenjima gangi autora koji su po rođenju povezani s područjem izvođenja ovog žanra, pa je često bilo neophodno preispitati njihove stavove. Pritom su opet saznanja etnografske prirode stečena na terenu, ali i historiografska preispitivanja relevantne građe bili ključni u vrednovanju objavljenih informacija i stavova, koje iznosim u zasebnim poglavljima ove knjige. I komparativni analitički postupci, tj. usporedbe specifičnih muzičkih elemenata gangi i tehnike njihova izvođenja s ostalim postojećim tradicijskim muzičkim oblicima, kao i s pjevanjima u drugim obližnjim društvima i kulturama donekle su doprinijeli historijskim tumačenjima šire kulturne povezanosti gange. Objektivno pisanje o nematerijalnoj seoskoj narodnoj kulturi, osobito o muzici, prilično je teška dužnost, s obzirom na to da se radi o oblicima usmeno prenošenog seoskog duhovnog izražavanja, koji se ne 22


mogu vidjeti niti opipati, i koji su u svakoj izvedbi izloženi izvjesnim promjenama. Sami interpretatori pružaju dosta šture i spoznajno ograničene podatke o oblicima svoje nematerijalne kulture, ako se ne inzistira na „dubinskom“ obrazlaganju onoga što izvode, što im je u njihovoj kulturi namijenjeno, te što i kako to doživljavaju. Osim toga, sve donedavno, oblici tradicijske kulture ignorirali su se u intelektualnim krugovima, ili su se tumačili nedovoljno precizno da bismo mogli objektivno pratiti historijski tijek i dinamiku njihova razvoja. Istraživači su u svakom trenutku u opasnosti da usvoje i iznesu upitne informacije, koje ih mogu voditi do pogrešnih zaključaka. Načini tumačenja uvelike ovise od stručnosti i moralne svijesti samih autora objavljenih tekstova o gangama, koji svojim pisanjem i djelovanjem osvjetljavaju nepoznanice, ali ponekad mogu navesti i na pogrešan put interpretiranja. To je na ovim prostorima osobito opasno kada se radi o političkoj instrumentalizaciji nekog „naivnog“ oblika nematerijalne kulture, kao što je to ganga, pjesma lirske prirode, koja po svom izvornom značenju i funkciji ima cilj zabaviti i razonoditi te svojim zvukom spajati ljude, a ne ih dijeliti ih. Kulturalna antropologija upućuje istraživače na „samoreflektirajuću“ kontrolu osobnog razumijevanja i interpretiranja onoga što proučavaju, stojeći uvijek u dijalogu s kazivačima iz kulture, u cilju što objektivnijeg tumačenja odabranog predmeta istraživanja. Moj cilj je u ovoj knjizi predočiti i proces stjecanja spoznaja u komunikaciji s predstavnicima markirane kulture i prezentirati ga u obliku etnografskog skripta u kojem obrazlažem ne samo što sam pronašla nego i kako sam došla do spoznaja. Pritom izlažem i vlastite probleme povezane sa stjecanjem saznanja o gangama, kao i procese otklanjanja spoznajnih barijera vezanih za kulturu seoskog društva. Proučavanju gangi pristupila sam najprije na uskom području sjeverne Hercegovine, da bih uskoro utvrdila i obuhvatila čitav teritorij na kojemu se ganga pjevala, postupno šireći krug terenskog kretanja. U naslovu disertacije sam sva područja rasprostiranja gangi objedinila pod jedinstveno ime bivše države Jugoslavije, da bih ih zatim u tekstualnom sadržaju geografski preciznije locirala na užu Dinarsku zonu. Navedeni teritorij rasprostiranja pjevanja gangi relativno je prostran. Obuhvaća područje gdje se stanovništvo od starina bavilo seminomadskim stočarenjem, s karakterističnim ljetnim kretanjima iz nižih suhih 23


predjela prema planinskim pašnjacima. Te cikličke sezonske migracije u ustaljenim smjerovima kretanja i specifičan ritam produktivnog ekonomskog djelovanja, koji su se donekle razlikovali u odnosu na druga okolna područja, postali su ambijentalno okruženje pjevanja gangi. U međuvremenu, krajem 19. stoljeća, mnogi planištari, tj. seminomadski stočari, zamijenili su stočarsko zanimanje zemljoradnjom, osobito u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, ili su našli trajno zaposlenje u obližnjim gradskim sredinama. Usprkos promjenama ekonomskog temelja života, oni su ostali posvećeni pjevanju i dubokom doživljavanju gangi, jer je to bila čvrsta poveznica s njihovom prošlošću i identitetom. U ranije naznačenim regijama u razdoblju mojih istraživanja gangi 1970-ih, mnogi elementi tradicionalne seoske kulture već su bili ugroženi zbog intenzivnih društvenih i ekonomskih promjena, osobito zbog procesa industrijalizacije te prisilnog ili dobrovoljnog iseljavanja seoskog stanovništva u gradove i odlaska na rad u zapadnoeuropske zemlje. Međutim, oblici tradicijskog, tj. starinskog pjevanja, sviranja i plesanja održavali su se i dalje u živoj praksi ili samo u sjećanju seoskih izvođača. Odolijevali su i prethodnim promjenama državnih sustava, opirali se političkim pritiscima za njihovim napuštanjem i obrazovnom i medijskom procesu nametanja zapadne i popularne kulture. U tom razdoblju, neki oblici seoske muzičke prakse imali su moć prodiranja u susjedna seoska područja, pa čak i u urbane sredine, iako su tamo nailazili na odbojan odnos. Pritom prvenstveno mislim na gange i na oblike bećarca, tj. na bas pjevanja. Gange su se uglavnom izvodile spontano u originalnim prigodama i ambijentima. Ako bi bile uvrštene u programe festivala i smotri folklora, onda bi se uvijek radilo o sebi svojstvenim izvedbama koje su oblikovali i kontrolirali sami izvođači, ne dopuštajući „intervencije stručnjaka.“ Osim toga, gange se nikad nisu pjevale u aranžiranom ili prekomponiranom obliku. Još u vrijeme mog proučavanja, gange su se u svojim seoskim sredinama prikazivale kao najčešći i najpopularniji žanr narodnog pjevanja, jer su među pjevačima i aktivnim slušateljima pobuđivale duboke emocije, prvenstveno osjećaje pripadnosti i zajedništva – regionalno-ambijentalnog, generacijskog i rodnog. Među onim slušateljima koji nisu imali, ili još uvijek nemaju, sposobnost iskušavanja 24


ovoga, gange se doživljavaju kao „nekultivirano,“ „primitivno“ ili „divlje“ pjevanje, ili čak kao „vikanje“ i „zavijanje“ (asocirano na zavijanje vukova) i, općenito, kao „nemuzički zvuk,“ osobito kada je riječ o silovitom izvođenju muške gange. U tom slučaju, naglašene muzičke odlike gangi, koje su najcjenjenije na njihovu teritoriju, doživljavaju se kao najodbojniji elementi zvuka među pripadnicima gradskih sredina, tj. među sljedbenicima zapadne muzičke kulture. Kritičari gangi navode i da je to neorganizirani zvuk kojim pjevači iskazuju da nisu sposobni pjevati „čisto“ u „normalnom,“ tj. u zapadnom tonskom sistemu. Sredinom 20. stoljeća pojavili su se radovi nekolicine etnomuzikologa iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i inozemstva u kojima su iznesene spoznaje o gangama/rerama u smislu muzičkih odlika. Premda se u njihovim radovima zapažaju izvjesna neslaganja u tumačenjima porijekla gangi i etimološkog značenja naziva, kao i strukturalnih odlika, ovi su mi radovi poslužili kao pisana polazišta u istraživanju i interpretiranju vlastitih saznanja, stečenih tijekom terenskih istraživanja. Kratka definicija gange ili rere, kako se u Sinjskoj krajini naziva gotovo istovjetan žanr pjevanja, zasniva se na odlikama koje su zajedničke u svim selima Dinarske zone, bez obzira na etničko-konfesionalnu pripadnost stanovništva. Ona se svodi na sljedeće: gange karakterizira izvođenje u malim grupama od triju, četiriju ili pet pjevača iste rodne pripadnosti. U njima su uvijek sadržane dvije kratke sekcije. Prvu izvodi samo jedan pjevač, kao vodeći glas, koji iznosi često improvizirani tekst pjesme, dok se u drugoj sekciji pridružuju prateći glasovi, izgovarajući po značenju neutralne vokale a, e, o, ɘ, pri čemu kreiraju višeglasno, tj. polifono sazvučje. U tim polifonim pjesmama, sazdanim na rimovanom deseteračkom dvostihu, kao poetskoj cjelini, dominira interval velike sekunde, koji se u svom kulturnom okruženju doživljava kao skladno, tj. konsonantno sazvučje. U drugom, grupnom dijelu pjevanja gangi, ispred osnovnih tonova na navedenim vokalima izvode se kratki ukrasni tonovi u vidu artikuliranih predudara. Upravo ovi kratki ukrasni tonovi glavna su odlika stila pjevanja gange, jer nisu zastupljeni u drugim oblicima tradicionalnog polifonog seoskog pjevanja na naznačenom području, dok po ostalim navedenim elementima dijeli zajedničke odlike s oblicima starije muzičke prakse Dinarske zone. 25


*

*

*

Cilj mog proučavanja nije bio samo analizirati gange kao muzičke oblike koji postoje sami po sebi. Gange su društveni produkt i smatrala sam neophodnim postići razumijevanje njihovih specifičnih muzičkih struktura u odnosu na društvo i, općenito, kulturu njihovih izvođača. U svojim radovima, pa i u ovoj knjizi, gange tumačim kao soničnu refleksiju ustroja malih seoskih zajednica i njihovih kulturnih iskustava i vrijednosti. Prethodno sam nastojala utvrditi stvaralačke muzičke sustave i načine operiranja zakonitosti unutar tih sustava koji kreativno odražavaju društvo iz kojeg potječu. Nakon što sam ustanovila da predstavnici ove seoske kulture nemaju problema s razumijevanjem zvuka i značenja vlastite muzike, težila sam sama shvatiti u čemu je bit naglašene vrijednosti ove muzike i te spoznaje objektivno prenijeti pripadnicima urbanog društva i šire, u druge dijelove svijeta. Istraživanja su me navela na potvrdu stava mog mentora Johna Blackinga da „esencijalne razlike u muzici jednog društva i drugog mogu biti društvene, a ne muzičke“ (1973: 102), te da se „neki ili svi procesi korišteni u društvu za organiziranje ljudskih odnosa koriste i pri organiziranju muzičkih zvukova“ (1973: 102). Stoga sam tumačenju gange pristupila sagledavajući je prvenstveno kao produkt društvenih procesa, uvažavajući stavove društvenih zajednica o ovom muzičkom žanru, kao i o drugim muzičkim oblicima istog i obližnjeg seoskog područja. Iz tog razloga nije bilo dovoljno istraživati i isticati samo mišljenja izvođača, nego je trebalo upoznavati i uvažavati i stavove slušatelja među kojima se gange izvode, jer su one uvijek nekome upućene. Naime, svi članovi seoske zajednice veoma dobro razumiju sadržaj i značenje svoje muzike i svi su sposobni vrednovati kvalitetu njihovih gangi, čak i ako ih sami nikada ne pjevaju. Ti aktivni slušatelji prepoznaju i cijene različite nijanse u interpretiranju stila ganga pjevanja i mogu detektirati lokalni identitet izvođača po njihovu zvuku, tj. načinu pjevanja, čak i ako ih čuju s veće prostorne udaljenosti. Njihove percepcije zvučnog sadržaja, estetskih vrijednosti i spoznaje o značenjima pjesama gotovo su jednako senzitivne kao i kod pjevača. Doživljajno jedinstvo gange navelo me je na pretpostavku da se tu radi o duboko ukorijenjenoj vrsti tradicionalnog vokalnog izražavanja, 26


koje se ovdje njegovalo i prije nego što je došlo do etničkog raslojavanja. Naime, gange iskazuju zajedničke ekspresije u malim seoskim egalitarnim zajednicama, u kojima su svi članovi dijelili manje ili više iste okolnosti življenja i kulturu, bez obzira na etničko-konfesionalnu pripadnost. Iz tog razloga, pristupila sam tumačenju gange kao značajnog zvučnog odraza tradicionalnog sociokulturnog zajedništva u užem području Dinarske zone. Svi analitički postupci u ovoj knjizi, bilo da se odnose na tumačenje društva i kulture u okruženju gangi, ili na njihove muzičke strukture, međusobno su isprepleteni, jer tako egzistiraju i zastupljene komponente gangi u njihovu manifestiranju. Ukratko, u ovoj knjizi gange su predmet razmatranja iz raznih uglova, sagledavanja iznutra i izvana, te prezentiranja njihovih vrijednosti iz muzičkih i nemuzičkih aspekata. U prilog potpunijeg razumijevanja ponuđenog tumačenja gangi i njihova slušnog doživljavanja, u ovoj knjizi prilažem i zvučne primjere gangi iz 1970-ih, koje sam predstavila u disertaciji i na temelju kojih sam izvela strukturalne analize. Nažalost, tijekom ratnog razdoblja nestale su, kako sam već navela, neke vrpce sa snimljenim gangama, te ovaj zvučni prilog ostaje nepotpun. Usprkos tome, smatram da je vrijedno objaviti sačuvane snimke, od kojih su neke slabije tehničke kvalitete, jer osim zvučnog upotpunjavanja spoznaja o gangama mogu poslužiti i kao povijesni dokumenti o zvuku gangi u određenom vremenu na pojedinim lokalitetima, među zastupljenim seoskim zajednicama, od kojih su neke zbog rata nestale.

27


Iz recenzija Na bazi iznimno opsežnog etnografskog istraživanja, interdisciplinarnog pristupa temi i osobnih iskustava u važnim periodima kulturne historije socijalističke Jugoslavije, a i poslije toga, autorica živopisno i teorijski uvjerljivo tumači gangu, ne samo kao oblik umjetničkog izraza nego, možda još važnije, kao proizvod društvenih odnosa. Knjiga nudi detaljne analize repertoara gange, strukturalne i stilske odlike pjevanja, kao i date joj uloge u društvu. Kroz vizuru antropoloških i muzikoloških studija autorica konzistentno tumači muzičke pojave kroz širi društveni kontekst; specifično argumentira sinhroničan odnos između muzičke strukture i društvene organizacije. Znanstveni doprinos ovog djela je mnogostruk. Ovo je prva opsežna studija na temu gange koja obuhvata šire područje Dinarske zone, dakle slijedi prekograničnu rasprostranjenost pjevanja i ne limitira se na poseban etnos. Teorijski pristup je originalan i inovativan, čak i danas, nakon četrdeset godina od pojave disertacije, koja se u ovoj knjizi pojavljuje u prerađenom izdanju. Kroz perspektive „reflektivne etnomuzikologije“ autorica upečatljivo iznosi vlastito iskustvo „spoznaje“ gange i kulture koja ju je proizvela, nadasve kroz bliski kontakt sa brojnim kazivačima i nosiocima ove jedinstvene pjevačke tradicije koja često izaziva odbojnost i nerazumijevanje kod šire javnosti. Zbog svoje pedagoške vrijednosti, knjiga je od posebne koristi studentima muzike, etnologije i srodnih humanističkih disciplina. Prijemčiv stil naracije čini štivo interesantnim za šire čitateljstvo, uključujući pobornike muzičkog folklora. doc. dr. Ljerka Vidić Rasmussen, Tennessee State University, Nashville Tennessee, USA

Autoričina disertacija o gangi, pisana na engleskom i obranjena 1977. na The Queen’s University of Belfast, nije bila dostupna u domaćoj sredini, pa je objava njezine znatno proširene i ažurirane verzije u vidu ove monografije itekako dobrodošla. Kulturnoantropološko sagledavanje gange u kulturi i kao kulture bilo je u doba nastanka disertacije novinom u tadašnjoj jugoslavenskoj etnomuzikologiji, a relevantno je i danas. S druge strane, autoričin analitički fokus usmjeren je, ništa manje, i na glazbenostilske odlike gange, te se ova monografija u cjelini može označiti uzornom. Osim stručnjaka u etnografskim i drugim humanističkim disciplinama te baštinika i poklonika gange, privući će, vjerujem, i širi krug čitatelja zainteresiranih za umjetnost dinarskoga područja. prof. dr. Naila Ceribašić, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb 286


Ankica Petrović diplomirala je na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu

1968. godine iz područja teoretskih predmeta i 1973. iz područja etnomuzikologije. Doktorirala je na The Queen’s University of Belfast godine 1977. Postdoktorski studij izvela je na The Hebrew University of Yerusalem 1986/87, pri čemu je proučavala religijsko pjevanje balkanskih Sefarda. U razdoblju od 1979. do 1992. djelovala je kao profesor na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Od 1993, kao gostujući profesor, predavala je kolegije iz područja etnomuzikologije na američkim sveučilištima: The University of California Berkeley, Duke University, The University of California Santa Cruz i The University of Washington. Pedagošku karijeru završila je na The University of California Los Angeles, u naslovnom zvanju redovitog profesora. Njezina područja istraživanja odnose se na seosku muziku Dinarske zone, staroslavensko obredno pjevanje u Boki kotorskoj, muslimansku muzičku tradiciju u Bosni i Hercegovini, sefardsko religijsko pjevanje na Balkanu, liturgijsko pjevanje Armenske patrijaršije u Jeruzalemu, rodne studije u muzici itd. Izlagala je i objavljivala znanstvene i stručne radove na navedene teme širom svijeta. Njezini stručni radovi zastupljeni su u vodećim svjetskim muzičkim enciklopedijama i znanstvenim časopisima. Autorica je više etnografskih filmova.

287


CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 398.8(497.6) 784.4(497.6) 930.85(497.6) PETROVIĆ, Ankica Umjetnost pjevanja gange : kulturna tradicija Dinarske zone / Ankica Petrović ; [notograf Darko Rubčić]. - Livno : Franjevački muzej i galerija Gorica ; Zagreb : Synopsis ; Sarajevo : Synopsis, 2018. - 287 str. : ilustr., note ; 24 cm + [1] CD-ROM O autorici: str. 287. - Bibliografija: str. 265-272. - Registri. ISBN 978-9926-8173-1-2 (Franjevački muzej i galerija Gorica) ISBN 978-9958-01-060-6 (Synopsis, Sarajevo) ISBN 978-953-7968-54-0 (Synopsis, Zagreb) COBISS.BH-ID 25107462

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000987741. Tisak dovršen u lipnju 2018.


Millions discover their favorite reads on issuu every month.

Give your content the digital home it deserves. Get it to any device in seconds.