Page 1

Draga braćo i sestre u redovništvu!

O

vim Vijestima završavamo 45. godište časopisa. Odobrenim Statutom Hrvatske redovničke konferencije (HRK) i novim vodstvom, izabranim na Plenumu u listopadu 2017. godine, nadamo se da započinjemo i nastavljamo pisati ovaj naš zajednički časopis da bismo redovnicama i redovnicima prenijeli informacije s naših zajedničkih događanja, događanja unutar Konferencije i iz pojedinih zajednica - onako kako je to ovaj časopis uvijek nastojao činiti. Tako u ovome broju, između ostaloga, možete čitati o XXXIII. redovničkim danima održanima u pet hrvatskih gradova s temom Odgojno-obrazovno poslanje. Konstitutivna stvarnost redovničke karizme. Druga, veća tema časopisa jest Plenarna skupština Konferencije na kojoj smo nastojali, zajedno s članovima i članicama Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH, promišljati pitanje: Kako zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine? Ovdje dajemo sažetke predavanja koja su nam o tome održali prof. dr. sc. Anđelko Akrap i prof. dr. sc. fra Ivan Šarčević. Reportažu s plenarne skupštine završavamo Izvješćem o radu Konferencije koje je podnio bivši predsjednik HRK, fra Jure Šarčević. Posvetili smo prostor i odobrenju novoga Statuta Konferencije, Statuta kojim nam je, između ostaloga, odobren naziv Hrvatska redovnička konferencija. Časopis donosi reportaže sa svih aktivnosti koje je Konferencija organizirala putem svojih povjerenstava - od Vijećanja redovničkih odgojitelja i odgojiteljica u svibnju

do prosinačkog susreta redovnika i redovnica Zagrebačke nadbiskupije s kardinalom Bozanićem. Predavanja koja smo slušali na Redovničkim danima (u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini) i na Vijećanju redovničkih odgojitelja i odgojiteljica pripremit ćemo za naš časopis Posvećeni život. Ovdje o tim događanjima pišemo sažeto i reportažno. Donosimo još i reportažu s XX. redovničkog dana u Bosni i Hercegovini, zatim predstavljamo sve sestre koje su u 2017. godini položile doživotne zavjete, a od poruka i propovijedi pape Franje ovaj puta donosimo samo Poruku za 55. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2018. Na kraju, u svojevrsnoj kronici redovništva, nastojali smo prikupiti izvješća s događanja koja su obilježila redovnički život u Hrvatskoj - onako kako je to ovaj časopis uvijek nastojao činiti i kako to činimo na našim internetskim stranicama redovnistvo.hr. Nadamo se da ćemo uskoro objaviti i aplikaciju za pametne telefone Hrvatska redovnička konferencija da bi vam sadržaji koje prenosimo na internetskim stranicama i u ovom časopisu bili što dostupniji. Uredništvo


2

VIJESTI • prosinac 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

P

Razumjeti i pratiti kandidate u formaciji prema integriranoj osobnosti

redavanja o toj temi održala je dr. sc. Sanda Smoljo, profesorica psihologije na KBF-u u Sarajevu i Đakovu, na Hrvatskom katoličkom sveučilištu te voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije.

46. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica

Skupina odgojitelja/odgojiteljica koja se iz Zagreba zajedničkim prijevozom uputila prema Lovranu, prvoga je dana vijećanja, 3. svibnja 2017., pohodila Lanišće (Istra), mjesto u kojemu je mučeničku smrt podnio bl. Miroslav Bulešić.

Lovran, 3. - 6. svibnja 2017. Od 3. do 6. svibnja 2017. godine u Domu pastoralnih susreta u Lovranu održano je 46. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica. Tema vijećanja bila je: Razumjeti i pratiti kandidate u formaciji prema integriranoj osobnosti. Vijećanju je nazočilo četrdeset troje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Dr. Smoljo je temu vijećanja obradila kroz razmišljanje o umijeću slušanja nutrine i razvijanju introspekcije, o upoznavanju afektivne pozadine poteškoća kandidata, o razumijevanju seksualnog razvoja i seksualnih slabosti, o otporu i kompenzaciji u formacijskom periodu (izazovima i ovisnostima). Nadalje, o odgoju za zdrave interpersonalne odnose - o razvoju prijateljskih odnosa - te, na posljetku, o kriterijima za razlikovanje zrele, nezrele i patološke osobnosti.


3 Seminar za sestre juniorke

Redovnica u sadašnjem trenutku prema apostolskoj pobudnici pape Franje "Evangelii Gaudium"

vjerena s. Benedikti Kunić, milosrdnici zagrebačke provincije. Tema seminara bila je: �Redovnica Redovnica u sadašnjem trenutku prema apostolskoj pobudnici pape Franje Evangelii Gaudium (Radost Evanđelja)”.

S

Lužnica, 12. i 13. svibnja 2017.

eminar je započeo u poslijepodnevne sate u petak. Nakon smještanja u sobe, molitve i uvodnoga predavanja, zajedništvo se nastavilo u slavlju svete mise i večernje molitve časoslova. Nakon večere, sestre su imale vrijeme za šetnju, odmor, razgovor i druženje.

I ove se godine, 12. i 13. svibnja, u duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici održao seminar za sestre juniorke različitih zajednica i družbi. Seminar, kao što je i običaj, organizira Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica te je ove godine priprema seminara po-

U subotu 13. svibnja, nakon pjevane jutarnje molitve i časoslova, uslijedio je doručak te srednji čas i predavanje o. Zvonka Martića. On je progovorio na vrlo zanimljiv način o ponudama koje suvremeni svijet stavlja pred današnje redovništvo, u kontekstu Papine enciklike. Također se osvrnuo na stanje unutar redovničkih zajednica koje može dovesti do krize identiteta samih redovnika,

Seminar za sestre juniorke


4

VIJESTI • prosinac 2017.

ako ne prihvate promjene koje se događaju u svijetu kojega smo dio, ali uvijek ukorijenjeni u Evanđelju. Da bismo mogli biti autentični svjedoci Riječi, moramo mirisati na Evanđelje i crpiti snagu iz njega kako bi se širila Božja slava, a ne bi se stavljao naglasak na samoostvarenje osobe. Predanje Bogu i bližnjima mora se događati na način kako to Bog od nas očekuje, a ne po principu opravdavanja vlastitih ciljeva. Ljubav je potrebno dokazati i to po uzoru na Utjelovljenu Ljubav koja se dala razapeti na križ. Poslije zajedništva oko stola Riječi i Tijela, nastavili smo slaviti zajedništvo oko stola tjelesne okrjepe i kasnije u veselom druženju, pjesmi, igri, razgovorima u lijepom perivoju oko dvorca. Poslijepodnevno predavanje tematski se nadovezivalo na prijepodnevno, te je o. Zvonko govorio o radu kao važnoj dimenziji redovničkoga života. Naglasio je zdravu ravnotežu molitve, rada i zajedničkoga života te je podijelio svoje razmišljanje i doživljaj današnjih mladih redovnika i redovnica, uputivši svojevrsnu kritiku i upozorivši da se ne smije događati da u obrasce svoga ponašanja mladi preuzimaju loše primjere i reproduciraju ih da bi sebi ili vlastitim projektima osigurali mjesto u zajednici. Naprotiv, potrebno je na koljenima propitivati svoje nakane, preuzimati inicijative, davati se Bogu i bližnjemu za žrtvu. Zadaća je Bogu posvećenih osoba novo stvaranje, a to znači: svojim životom svima pružiti Isusa Krista. Nakon predavanja bila je mogućnost za pitanja, raspravu i osvrte, a nakon zajedničkog fotografiranja i večernje molitve časoslova, seminar je dovršen, a sudionice su se, osvježene ovim susretom, zaputile svojim kućama.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Dodijeljene diplome Novicijatske škole 2016./2017. Zagreb, 18. svibnja 2017. U četvrtak 18. svibnja 2017. završila su predavanja �Novicijatske škole 2016./2017.” Devet sestara koje su pohađale Školu tijekom dvije godine novicijata primilo je diplome.

N

ovakinje Kćeri Milosrđa su kao uvod u ovu malu svečanost otpjevale pjesmu Bl. Djevici Mariji na  lingala  jeziku. Potom je s. M. Jelena Krilić, voditeljica Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica uručila diplome sestrama koje su pohađale predavanja tijekom dvije godine novicijata ili postulature i novicijata. Sestara je bilo devet: jedna novakinja sestara milosrdnica, tri novakinje sestara karmelićanki Božanskoga Srca Isusova, jedna novakinja Družbe Kraljice svijeta, četiri novakinje školskih sestara franjevki. Sestre koje su primile diplome ove specifične škole ujedno se pripremaju i za polaganje prvih zavjeta. S. Jelena im je zaželjela blagoslov i ustrajnost te zahvalila za njihovu prisutnost, zajedništvo i na svemu onome lijepom što su s drugim sestrama dijelile. Osim kvalitetnih predavanja iz teologije, Biblije, duhovnosti, liturgije, morala i drugih predmeta, posebnost Novicijatske škole jest u tome što se sestre iz različitih družbi upoznaju te kroz ovakav zajednički hod jedne druge obogaćuju karizmom i duhovnošću vlastite družbe i osobnoga života.


5 Dodijeljene diplome Novicijatske škole 2016./2017.

Neka Gospodin prati ove svoje službenice da mu ustanu vjerene i budu njegovo svjetlo i njegova sol u svijetu.

Nek svi hvale ime Gospodnje jer jedino je njegovo ime uzvišeno! (Ps 148,13a) Novicijatski izlet u Istru Piše Anamarija Ćuro, novakinja Školskih sestara franjevki Riječi psalma "Nek svi hvale ime Gospodnje jer jedino je njegovo ime uzvišeno!" (Ps 148,13a) slušale smo u katedrali na svetoj misi kojom smo započele tradicionalni izlet Novicijatske škole u organizaciji Povjerenstva HRK za početnu formaciju. Naše odredište bila je Istra, točnije Roč, Hum, Motovun i Poreč, a glavna tema izleta glagoljica, odnosno glagoljični spomenici i natpisi, kojima je unutrašnjost Istre prebogata.

Da Krista nije uvijek lako slijediti, jer traži uvijek novu kreativnost i našu dosjetljivost i ono najvažnije, odanost, pokazuje samo postojanje glagoljičnoga pisma koje je, prema predaji, osmislio sv. Ćiril. Bizantski car je u 9. stoljeću poslao svetu braću Ćirila i Metoda da šire bogoslužje među moravskim Slavenima. Glagoljica se kod Hrvata u Istri i primorskim krajevima trajno zadržala kao crkveno pismo, ali se također koristila u književnosti te u administrativnim i komunalnim poslovima. U Istri, izloženoj stranim utjecajima i vladarima, glagoljica je također čuvala hrvatski i kršćanski indentitet, a u Humu je bila u upotrebi sve do 20. stoljeća.


Naše prvo odredište bio je Roč, mjesto u zelenoj Istri koje svojom prirodnom ljepotom odražava Božju kreativnost i veličinu. U Roč smo ušli kroz malena vrata iza kojih se skrilo veliko bogatstvo glagoljaštva. U mjesnoj crkvi sv. Ante Pustinjaka upisan je čuveni Ročki glagoljaški abecedarij iz 1200. godine. Ova romanička crkva sagrađena je u 11. stoljeću, a obnovljena krajem 15. i početkom 16. stoljeća. Posjetile smo također župnu crkvu sv. Bartola, koja čuva bogatu riznicu srebrnoga liturgijskog posuđa iz 17. stoljeća, orgulje su iz 1907. godine, a zvonik, podignut između 14. i 15. stoljeća, nadograđen je 1676. Osim glagoljice, u crkvi sv. Roka imale smo priliku vidjeti freske iz 14. i 15. stoljeća oslikavane zato da bi neškolovanu puku dočarale najvažnije događaje iz Biblije. Vidjele smo gdje se nalaze Glagoljska akademija i Mala škola glagoljice, koje nude razne radionice glagoljičnog pisma. Na putu prema Humu, najmanjem gradu na svijetu, koji ima svega 26 stanovnika, prošle smo kroz Aleju glagoljaša. Ona označava 11 glagoljaških spomen-ploča posvećenih raznim

ljudima, važnima za prenošenje glagoljičnoga pisma. Jedanaesto spomen obilježje Aleje glagoljaša nalazi se na samim vratima grada Huma. Tu je 12 medaljona koji simboliziraju svaki mjesec u godini i prikazuju što stanovnici rade u određenim mjesecima. Poznato obilježje Huma je imela, od čijih listova se proizvodi poznato alkoholno piće biska. Posjetile smo i crkvu grada Huma posvećenu Marijinu uznesenju. Crkva je svoj sadašnji izgled dobila 1802. Iz Huma smo se uputile prema Motovunu, gradu poznatu po filmskom festivalu koji se svake godine ondje održava. Motovun je također poznat po pripovijetki Veli Jože Vladimira Nazora i po posebnoj deliciji - tartufima: dodavajuću bijele i crne tartufe mještani pripravljaju razne delikatese, poput sira, umaka, čokolada i drugih proizvoda. Imale smo priliku kušati te proizvode u trgovini čija nas je vlasnica ljubazno primila i počastila. U Motovunu smo prošetale gradskim zidinama, vidjele stare rimske ploče iz 1. i 2. stoljeća koje svjedoče o prisutnosti Rimljana u Istri te vidjele župnu crkvu sv.


7 Novicijatski izlet u Istru

Stjepana sa zvonikom iz 13. stoljeća. U Poreču, našem posljednjem odredištu, posjetile smo Eufrazijevu baziliku. Kroz kompleks nas je proveo vlč. Sergije Jelinić. Svojom jednostavnošću i gostoprimstvom objasnio nam je ljepotu ove bazilike i darovao nam knjige o kompleksu Eufrazijeve bazilike. Cio kompleks ove bazilike ostao je gotovo netaknut od Justinijanova doba te je stoga uvršten u UNESCOov popis svjetske baštine. Na ulazu u baziliku, nad velikim željeznim vratima, nalazi se mozaik s likom Isusa Krista i evanđeoski tekst: „Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se!” (Iv 10,9). Ovaj mozaik potječe iz 20. stoljeća, a svima koji ulaze u baziliku daje dojam tajanstvenosti i veličine Božjeg nauma i djelovanja. Već u 2. stoljeću u Poreču je osnovana kršćanska zajednica, a sredinom 3. stoljeća njezin biskup Mavro podnio je mučeničku smrt. Nakon što je car Konstantin dao Crkvi slobodu, u drugoj polovici 4. stoljeća sagrađena je prva bazilika u koju su smješteni posmrtni ostaci biskupa Mavra. U prvoj polovici 5. stoljeća tu je, uz postojeću, sagrađena tzv. predeufrazijevska bazilika. Sredinom 6. stoljeća, zbog trošnosti tih postojećih bazilika, odlučio je biskup Eufrazije sagraditi jednu novu. Tada je nastala Eufrazijeva bazilika, kojoj se i danas divimo. Kompleks se sastoji od atrija, biskupskog dvora, krstionice, mauzoleja, same bazilike i dodatne kapelice. U prostorijama biskupskog dvora nalazi se muzej crkvene umjetnosti naših krajeva kroz više stoljeća. Eufrazijeva bazilika svjedoči o prošlosti i snazi vjere kršćana koji su upravo u njoj nalazili snagu i hrabrost. Nakon Eufrazijeve bazilike kratko smo se prošetale Porečom, a zatim se uputile prema Zagrebu. Dan je bio ispunjen raznim susretima, novim saznanjima i poznanstvima koja su popraćena radosnim izrazima lica. Zajedno smo

zahvalile Bogu molitvom za sva dobročinstva koja nam je udijelio, kao i za sve ljude koje smo susreli i koji su nam omogućili prekrasna iskustva. Uistinu možemo posvjedočiti ono što smo doživjele: zajedništvo i sestrinsku ljubav. Obogaćene ovim danom vratile smo se u svoje zajednice gdje ćemo se truditi živjeti što autentičnijim životom - o kojem svjedoči i naša povijest. U ime kandidatica, postulantica i novakinja zahvaljujem svima koji su nam omogućili da ovaj dan provedemo u radosnom zajedništvu.

Hrvatska redovnička konferencija Povjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica Voditeljica Povjerenstva: s. Tea Barnjak, KBLJ Članovi Povjerenstva: s. Benedikta Kunić, milosrdnica p. Marijan Zubak, misionar Krvi Kristove fra Krunoslav Kocijan, OFM s. Marina Kosina, karmelićanka BSI s. Danijela Anić, ASC


Stručni edukacijski seminar za redovničke pripravnice Zagreb, 3. i 4. lipnja 2017. U subotu i nedjelju, 3. i 4. lipnja 2017., u prostorijama Hrvatske redovničke konferencije u Zagrebu održan je stručni edukacijski seminar za redovničke pripravnice. Na seminaru su se okupile kandidatice, postulantice, sestre novakinje i sestre juniorke iz sedam redovničkih zajednica (Karmelićanke božanskog Srca Isusova, Kćeri Božje ljubavi, Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje, Klanjateljice Krvi Kristove, sestre dominikanke Kongregacije svetih anđela čuvara, sestre Kraljice svijeta, Školske sestre franjevke/Provincija Prečistog Srca Marijina).

T

ema seminara, kojeg je na poziv odgojiteljica vodila dr. sc. Sanda Smoljo, profesorica na više teoloških učilišta u BIH i Hrvatskoj te na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i voditeljica Centra za duhovnu pomoć Vrhbosanske nadbiskupije, bila je: Rast i razvoj prema kršćanskoj

zrelosti: pogled u sebe i svoje odnose. U ime odgojiteljica dr. Sandu je pozdravila i ukratko predstavila s. Tea Barnjak, a okupljenim pripravnicama je poželjela da budu otvorene novim spoznajama i nadahnućima. Voditeljica seminara je tijekom dvodnevnog rada održala više predavanja, animirala radionice i praktične vježbe te bila na raspolaganju za osobna pitanja. Ideja za ovaj seminar nastala je tijekom nedavnog dvodnevnog susreta za redovničke odgojitelje i odgojiteljice održanog u Lovranu, kojeg je također vodila dr. Smoljo, a realizirana je u želji da se osobama koje se nalaze u početnoj formaciji ponude promišljanja, savjeti i znanja iz područja psihologije da bi lakše mogle svoje osobne životne povijesti i sadašnjosti sagledati te da bi mogle kroz formaciju - kao vrijeme pripreme za Bogu posvećeni život - postajati sve cjelovitije osobe koje će svjesno, voljno i slobodno služiti Bogu i Crkvi u okvirima redovničke ustanove kojoj pripadaju. (s. M. Tea Barnjak)


9

Seminar za postulantice, novakinje i juniorke Zagreb, 14. lipnja 2017. U organizaciji Povjerenstva za početni odgoj i formaciju Hrvatske redovničke konferencije, a na poticaj nekolicine odgojiteljica, održan je u srijedu, 14. lipnja 2017. prvi dio seminara za postulantice, novakinje i juniorke na temu �Redovnički zavjeti danas”.

P

rvi dan je o redovničkim zavjetima govorila doc. dr. sc. s. Valerija Kovač, članica Družbe sestara franjevki od Bezgrješne i docentica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S. Valerija je pošla od zapažanja da se danas o posvećenom životu razmišlja iz više polazišnih perspektiva, ali da se ipak nedovoljno izravno govori o redovničkim zavjetima, po kojima se redovnici i redovnice kao takvi najviše prepoznaju. Pojasnila je najprije osnovne pojmove „zavjeti” zavjeti”” i „evanđeoski evanđeoski savjeti” iz perspektive biblijskoga utemeljenja, kristološkoga uzora i crkveno-teološkoga razvoja. Predstavila je zatim različite modele razumijevanja i praktičnoga življenja

redovničkih zavjeta. Potom je, u svjetlu ekleziologije pape Franje, u kojoj je snažan naglasak stavljen na misionarsko i evangelizacijsko djelovanje Crkve („Crkva koja izlazi” na egzistencijalne i duhovne rubove), predstavila pojedinačne zavjete - poslušnost, siromaštvo i čistoću - kao načine ostvarenja poslanja Crkve. Naglasila je da život po zavjetima ne služi samo pojedinačnome redovniku i redovnici i njihovim zajednicama ad intra, nego se ima proširiti u poslanje svjedočenja u današnjemu svijetu i prema današnjemu čovjeku, čuvajući se pri tom od opasnosti pretvaranja redovničkoga života u puki pastoralni i karitativni aktivizam. U završnome dijelu je voditeljica seminara, na temelju ikonografskih, slikarskih prikazivanja od strane različitih umjetnika, predstavila tri lika kao paradigme za pojedini redovnički zavjet: Abrahama kao primjer života iz poslušnosti prema Bogu, Martina iz Toursa kao uzor života po siromaštvu i Mariju Magdalenu kao paradigmu zavjeta čistoće i ljubavi prema Gospodinu. Postulantice, novakinje i juniorke su potom prikazale svoju interpretaciju jednoga od triju likova, povezujući njihov primjer sa životom po redovničkim zavjetima u suvremenom svijetu i životnim okolnostima. (s. Tea Barnjak)


10

VIJESTI • prosinac 2017.

Putevima Drinskih mučenica Hodočašće katoličkih vrtića grada Zagreba i okolice U organizaciji Povjerenstva za predškolski odgoj pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji, pedesetak djelatnica katoličkih vrtića grada Zagreba i okolice, 17. i 18. lipnja 2017. krenulo je putovima Drinskih mučenica, žena i redovnica koje su mučenički završile ovaj život dajući ga u obrani svoga ljudskog i redovničkog dostojanstva.

H

odočašće je vodila s. Danijela Koprek, iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, ravnateljica Dječjeg vrtića svetog Josipa, koja se pobrinula da put bude duhovan, zanimljiv, vedar i u znaku zahvalnosti za svoje zvanje i život kao i zvanje i život Blaženica. Prva odrednica bio je Caritas Vrhbosanske nadbiskupije, gdje se nalazi Dječji vrtić Svete obitelji. Ondje nas je dočekala ravnateljica s. Kata Ostojić s djelatnicima i volonterima. Oni su nas počastili objedom i prigodnim glazbenim programom. Nakon ručka mogli smo razgledati prostore vrtića i kapelu gdje se nalazi oltarna slika blaženih Drinskih mučenica. Zahvalivši za ovo toplo, prijateljsko i nadasve kršćansko gostoprimstvo, krenuli smo dalje. Sljedeća odrednica bilo je Vrelo Bosne koje je sve oduševilo svojom ljepotom, zelenilom, mirom i žuborom vode, gdje je svaka hodočasnica mogla doživjeti Boga - Stvoritelja ljepotâ.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

U poslijepodnevnim satima stigli smo do smještaja, u Katolički školski centar „Sveti Josip” u Sarajevu, gdje nas je ljubazno primila s. Antonija Lučić. Sestra je organizirala razgledavanje Sarajeva pod stručnim vodstvom prof. Marine. Vidjeli smo mnoge znamenitosti Sarajeva kao što su: Vječni plamen, katedrala Srca Isusova, Begova džamija, dvije pravoslavne crkve, Baščaršija, Gradska vijećnica... Navečer smo sudjelovali na sv. misi u crkvi Kraljice Svete Krunice, nakon koje smo imali pobožnost pred oltarom blaženih Drinskih mučenica. Slobodna večer za neke je značila ranije lijeganje, za druge nastavak obilaska Sarajeva, a za treće priliku za pobožnost blaženicama pred njihovim oltarom. Drugi dan hodočašća obilježen je strahopoštovanjem i tugom pred spoznajom kako čovjek može učiniti zlo drugom, nevinom čovjeku. Nakon jutarnje okrepe sestre su se zaputile prema Goraždu, da bi posjetile bivšu vojarnu, sadašnju osnovnu školu, gdje su vidjele prozor s kojeg su sestre skočile. Pet lampiona stavljeno je na prozor. Uz pjesmu i litanije Blaženicama, ostale su u šutnji u kojoj smo mogli zazvati Blaženice, njihov zagovor i zahvaliti im na predanju i ljubavi koju su gajile prema svom pozivu i zavjetu čistoće pokazujući nam svojom smrću kako nas ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove. U otajstvenoj tišini uputili smo se prema spomen obilježju, gdje smo stavili cvijeće i svijeće. Molitvom i pjesmom izrazili smo svoju zahvalu, ali i molitvu dragim mučenicama. S puno neke nutarnje sjete sišli smo do obale Drine, rijeke koja je postala grobnicom za tolike tisuće nevinih ljudi. Pet sestara iz različitih redovničkih zajednica bacilo je pet ruža u rijeku Drinu u spomen tim velikim


11

ženama. Bio je to zaista ganutljiv trenutak i suza je zaiskrila u mnogom oku. Kao nijeme stajale smo na obali i pratile kako vodena struja nosi cvijeće. Koja simbolika. Sve je u nama čeznulo za smirajem, za šutnjom, u kojoj smo željele ponirati u najdublji dio svoga bitka i dati si odgovor o tome kakva je naša vjera, naše predanje i vrjednovanje zvanja. Razmišljanje je prekinula tiha pjesma „Mučenice ljubavi”, koja je ujedno bila i molitva da nas Blaženice nauče kako se život predaje za vrjednote. Krenuli smo u Pale, gdje smo slavili svetu misu u drvenoj kapeli sv. Josipa. Svetu je misu predslavio vlč. Ivo Tomašević. I tu, u kapeli, nalazi se drvorez Blaženica koji je izradio čovjek pravoslavne vjeroispovijesti na drvetu izvađenom iz rijeke Drine. Nakon duhovne, a onda i tjelesne okrepe u prirodi, krenuli smo prema mjestu Kalovita Brda, gdje je tada bio samostan sestara iz kojega su nasilno prognane i krenule na svoj četverodnevni križni put, hodajući po snijegu i cičoj zimi do Goražda, mjesta gdje su položile svoj život za Gospodina. Pod dojmom smo upijale svaku riječ s. Teje Barnjak, koja nas je cijelim putem obogaćivala povijesnim

detaljima o Bosni i životima Blaženica, te okolnostima u kojima su Blaženice živjele i u kojima su ubijene. Krenuli smo prema Hrvatskoj obogaćeni i puni dojmova koji se još uvijek sliježu i prebiru u srcu. Na povratku mnoge su hodočasnice iznijele svoje dojmove potičući jedna drugu na veću pobožnost prema Blaženicama, na češća hodočašća te na širenje pobožnosti i osvješćivanje mladima ljepote i snage života u čistoći. Uz duhovno bogatstvo koje smo primile, dirnute smo predanošću i organizacijom hodočašća sestara Kćeri Božje ljubavi koje su bile kao jedna, posve nam se stavljajući na raspolaganje tijekom oba dana. Ovim im putem od srca zahvaljujemo, kao i s. Katarini Pišković, voditeljici Povjerenstva za predškolski odgoj pri HRK, koja je široka duha predložila hodočašće Drinskim mučenicama. Vratili smo se svojim kućama pod dojmom međusobnog zajedništva i života Blaženica koje nam i danas progovaraju kako je divno za Boga živjeti i umrijeti. (s. Marija Pia Tadijanov)


12

VIJESTI • prosinac 2017.

Priopćenje sa susreta članova HBK s članovima HRK i susreta članova Stalnog vijeća HBK s članicama HRK Zagreb, 19. lipnja 2017. Redoviti godišnji susret biskupa, članova Hrvatske biskupske konferencije, s redovničkim poglavarima, članovima Hrvatske redovničke konferencije, održan je u ponedjeljak 19. lipnja u prostorima Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu.

S

ve nazočne na početku susreta pozdravio je predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, podsjetivši ih na važnija događanja u Crkvi u Hrvatskoj od posljednjeg susreta i na promjene koje su se dogodile s obzirom na članove, bilo u episkopatu, bilo među redovničkim poglavarima. Predsjednik HRK fra Jure Šarčević zahvalio je na pozdravima i izrazio svoju radost zbog susreta i što u bratskom zajedništvu mogu zajednički promišljati o važnim temama „za bolju suradnju i uspješnije apostolsko pastoralno djelovanje sviju nas na dobrobit naroda Božjega koji nam je povjeren”. Obavijestio je biskupe da će se sljedeća plenarna skupština HRK, koja je prošle godine proslavila svoj zlatni jubilej - 50 godina postojanja, održati zajedno sa sestrinskom Konferencijom iz Bosne i Hercegovine u Zagrebu, 18. i 19. listopada ove godine. Jedno od pi-

tanja kojemu će se posvetiti posebna pozornost bit će: „Što učiniti da se zaustavi proces iseljavanja vjernika iz BiH i Hrvatske?” U radnom dijelu susreta prof. dr. Nikola Stanković, DI, predstavio je nazočnima dokument Kongregacije za nauk vjere Iuvenescit Ecclesia, koji govori o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova za život i poslanje Crkve. Istoga dana u poslijepodnevnim satima održano je izvanredno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije. U utorak 20. lipnja održan je susret članova Stalnog vijeća HBK i poglavarica, članica Hrvatske redovničke konferencije.

N

akon uvodnog pozdrava predsjednika HBK i s. Miroslave Bradice, potpredsjednice HRK, prof. s. Valerija Kovač predstavila je nazočnima dokument Kongregacije za nauk vjere Iuvenescit Ecclesia. Uz diskusiju o nekim naglascima iz dokumenta, članovi Stalnog vijeća HBK i poglavarice razmijenili su mišljenja i o aktualnim izazovima u življenju karizmi redovničkih zajednica. (Tiskovni ured HBK)


13 Susret animatora za duhovna zvanja

Mladi, vjera i zrelo razlučivanje poziva Susret animatora za duhovna zvanja Gromiljak, 21. rujna 2017.

U organizaciji Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije od 19. do 21. rujna 2017. u Duhovnom centru sestara služavki Maloga Isusa, Kuća Navještenja, u Gromiljaku (BiH), okupili su se na svoj godišnji susret animatori duhovnih zvanja, predstavnici nadbiskupija i biskupija,

muških i ženskih redovničkih zajednica, te po prvi puta i predstavnici svjetovnih instituta predvođeni predsjednikom toga vijeća, mons. Marinom Barišićem, nadbiskupom metropolitom splitsko-makarskim.

T

ema ovoga susreta bila je „Mladi, vjera i zrelo razlučivanje poziva”. O njoj će razmišljati i biskupi na općoj redovnoj biskupskoj sinodi koju je najavio papa Franjo. Animatore je kroz temu vodila prof. dr. sc. Sanda Smoljo, teologinja, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ona je predstavila psihološke aspekte sazrijevanja mlade osobe u odabiru duhovog zvanja, odlučivanju na život u duhovnom zvanju i u konkretnom okruženju bogoslovije ili redovničke priprave. Istakla je


14

VIJESTI • prosinac 2017.

važnost milosti u duhovnom pozivu, ali na jednak način i ljudsko sazrijevanje osobe u istinskom prihvaćanju volje Božje i vlastitog zvanja, te značajnu ulogu onih koji prate te kompleksne procese. Boraveći u Bosni i Hercegovini, animatori su pružili svjedočanstvo solidarnosti Crkve u Hrvatskoj s Crkvom u Bosni i Hercegovini. U srijedu 20. rujna su se susreli s kardinalom Vinkom Puljićem, vrhbosanskim nadiskupom, s kojim su kratko progovorili o situaciji duhovnih zvanja i životu katolika u Bosni i Hercegovini. Osim ovog radosnog susreta, posjetili su franjevačku zajednicu i bogatu muzejsku zbirku u Fojnici, te svetište sv. Jakova Markijskog u Deževicama. Svetu misu su slavili u župnoj crkvi Gospe Snježne u Deževicama, u kojoj ih je ugostio župnik don Marin Marić sa župljanima, a pjevao je zbor mladih iz Fojnice. U Sarajevu su animatori imali prilike vidjeti Katolički školski centar i samostansku crkvu sestara Kćeri Božje ljubavi, posjetili su Školske sestre franjevke bosansko-hrvatske provincije te Sestre Služavke Malog Isusa u samostanu Egipat, gdje su animatore pozdravila djeca štićenici njihova doma. Radost susreta i učvršćivanja zajedništva biskupijskih i redovničkih animatora te Crkve u Hrvatskoj i Crkve u Bosni i Hercegovini najveća su blagodat koju su sudionici doživjeli. Neka Svevišnji vodi njihov rad za njivu Božju i nagradi obilno sve one koji su ih radosno dočekali i ugostili.   (tekst: s. M. Jasna Crnković; foto: s. Margaret Ružma)

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Hrvatska redovnička konferencija Povjerenstvo za promicanje duhovnih zvanja Voditeljica Povjerenstva: s. Ana Begić, dominikanka Članovi Povjerenstva: o. Antonio - Mario Čirko, karmelićanin don Mladen Delić, salezijanac s. Marija Zrno, milosrdnica fra Mate Bašić, OFM s. Ida Malnar, Službenica Milosrđa


15 XXXIII. redovnički dani

Odgojno-obrazovno poslanje Konstitutivna stvarnost redovničke karizme

XXXIII. redovnički dani XXXIII. redovnički dani u organizaciji Hrvatske redovničke konferencije, Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica, održani su u pet hrvatskih gradova: Rijeci 2. rujna, Dubrovniku 9. rujna, Zagrebu 15. i 16. rujna, Splitu 22. i 23. rujna i u Đakovu 14. listopada 2017. godine. Redovnički dani održani su na temu Odgojno-obrazovno poslanje. Konstitutivna stvarnost redovničke karizme.

N

a Danima su održana sljedeća predavanja: Obrazovanje i evangelizacija, s. Ivana Pavla Novina, OP, Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu; Odgojno-obrazovno djelovanje u ekumenskoj sredini, s. Janja Martina Katović, ASC, v. d. ravnateljice dječjeg vrtića u Glamoču (BiH); Važnosti razvoja socio-emocionalne inteligencije u odgojno-obrazovnom procesu, o. Vinko Mamić, OCD, ravnatelj Prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu; Edukacija i evangelizacija, dr. sc. fra Draženko Tomić, OFM, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Odgoj za medijsku pismenost, prof. dr. sc. Danijel Labaš, Hrvatski studiji - Sveučilište u Zagrebu; Obrazovanje, kineziološka edukacija i religioznost, prof. dr. sc. Ivan Prskalo, dekan Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Obrazovanje, odgoj i vrijednosti u hrvatskom školskom sustavu, prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu.


16

VIJESTI • prosinac 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Redovnički dan u Rijeci

Redovnički dan u Dubrovniku

Redovnički dan u Rijeci održan je u subota, 2. rujna 2017. u dvorani Riječke nadbiskupije u Ulici Ivana Pavla II. br. 1.

Drugi u nizu XXXIII. redovničkih dana održan je u subotu, 9. rujna u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku.

N

a skupu su se okupili redovnici i redovnice koji djeluju na području Riječke nadbiskupije. Nakon molitve održana su dva predavanja: Obrazova-nje i evangelizacija, s. Ivana Pavla Novina, OP, i Odgojno-obrazovno djelovanje u ekumenskoj sredini,  s. Janja Martina Katović, ASC. Nakon rasprave na teme predavanja redovnici i redovnice imali su priliku primiti sakrament pomirenja u crkvi Gospe Lurdske (kapucinski samostan) gdje je slavljeno i euharistijsko slavlje koje je predvodio i propovijedao fr. Anto Gavrić, OP, voditelj Povjerenstva za trajnu redovničku formaciju. Redovnički dan u Rijeci završio je susretom redovnika i redovnica u kapucinskom samostanu.

D

ane su pohodili redovnici i redovnice koji djeluju na području Dubrovačke biskupije, a sve ih je na početku pozdravio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. U prvom dijelu susreta održana su tri predavanja, a potom je slijedilo euharistijsko slavlje u crkvi Male braće te zajedničko druženje u samostanu sv. Klare. Redovnici i redovnice okupljeni na Redovničkom danu imali su priliku poslušati tri predavanja: Obrazovanje i evangelizacija, s. Ivana Pavla Novina, OP; Važnosti razvoja socio-emocionalne inteligencije u odgojnoobrazovnom procesu, o. Vinko Mamić, OCD; Odgojno-obrazovnom djelovanju u ekumenskoj sredini, s. Janja Martina Katović, ASC.


17 XXXIII. redovnički dani Koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je biskup Uzinić koji je skrenuo pozornost redovnicima i redovnicama na to da se, zato što su posvećene osobe, ne smiju smatrati većima od drugih, a opet da trebaju biti svjesni posebnosti Božjeg poziva i poslanja na koje su odgovorili. Progovorio je i o razlici između odgoja i obrazovanja kroz prizmu pročitanog evanđelja o tome kako su farizeji, koji su bili obrazovani, prigovorili da Isusovi učenici ne poštuju subotu jer su subotom trgali klasje i jeli. No, subota je stvorena radi čovjeka i čuvanja njegovog dostojanstva, i tome je Isus poučio farizeje. Biskup je potaknuo okupljene na promišljanje o tome koja je njihova svrha, te dodao kako su oni svi poslani ljudima. Služenje čovjeku mnoge redovničke zajednice ostvaruju upravo kroz odgoj i obrazovanje, ali i na drugim poljima djelovanja. Upozorio je i kako se njihovo poslanje ne smije pretvoriti u zanimanje te kako se ne smije dogoditi da se te dvije stvarnosti zamijene jer ćemo tada, kako je rekao, biti „samo oni koji poučavaju, ali ćemo prestati biti oni koji odgajaju”. Dodao je i kako redovničke zajednice ne smiju biti samodostatne jer one postoje radi čovjeka u ovom vremenu i prostoru. Moderator susreta fr. Nikola Leopold Noso, OP, u ime Hrvatske redovničke konferencije, obavijestio je nazočne o otvaranju studija Teologije posvećenog života u Splitu. Na susretu su sudjelovale redovnice i redovnici iz svih zajednica s područja Dubrovačke biskupije, među kojima i vrhovne poglavarice i članice predsjedništva HRK s. Ružica Barić i s. Katarina Maglica, te provincijalka Kćeri Milosrđa s. Emila Barbarić. Prije mise redovnici i redovnice imali su prigodu za sakrament pomirenja.

Redovnički dani u Zagrebu U Zagrebu su XXXIII. redovnički dani održani u samostanu Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi u petak i subotu 15. i 16. rujna 2017.

N

akon molitve Jutarnje, pozdravljajući više od stotinjak okupljenih redovnica i redovnika, među kojima i nekoliko provincijalki i provincijala, tadašnji voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica HRK fr. Anto Gavrić, OP, objasnio je odabir teme. Rekao je da je ona poziv na propitkivanje osobnih karizmi redovničkih zajednica, a misao vodilja bile su riječi pape Franje iz jednog njegova govora da je „obrazovanje oblik evangelizacije”.


18

VIJESTI • prosinac 2017.

U Zagrebu su održana predavanja: Obrazovanje i evangelizacija, s. Ivana Pavla Novina, OP; Važnost razvoja socio-emocionalne inteligencije u odgojno-obrazovnom procesu, dr. sc. Vinko Mamić, OCD; Edukacija i evangelizacija, dr. sc. fra Draženko Tomić, OFM, i Odgoj za medijsku pismenost, prof. dr. sc. Danijel Labaš. U subotu, drugom danu, održana su još tri predavanja: Obrazovanje, kineziološka edukacija i religioznost, prof. dr. sc. Ivan Prskalo; Odgojno-obrazovno djelovanje u ekumenskoj sredini, s. Janja Martina Katović, ASC; Obrazovanje, odgoj i vrijednosti u hrvatskom školskom sustavu, prof. dr. sc. Damir Boras. Obraćanje predsjednika Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ i gospićko-senjskog biskupa Zdenka Križića

O

kupljenim se redovnicama i redovnicima na početku Redovničkih dana obratio i predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Posebno se usredotočujući na temu skupa, rekao je: „U U središtu pozornosti je s jedne strane odgoj i obrazovanje, a s druge redovnička karizma koja se nikada ne smije izgubiti iz vida. Cilj ovih skupova je svakako trajna formacija redovnika i redovnica u odnosu na poslanje, a još više u odnosu prema samima sebi.”” Biskup je naglasio da se redovnička formacija ne može svesti samo na Redovničke dane ili slične skupove unutar vlastitih redovničkih instituta. „Ovakvi skupovi nam trebaju biti neka mala svjetla ili neki novi poticaji, a ono glavno, kad je u pitanju formacija, ostaje na svakome od nas”, rekao je, te podsjetio: „Govori se o trajnoj, ne povremenoj formaciji.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

To znači da trajna formacija zahtijeva trajan rad na sebi, kao i na zajednici u kojoj se živi. Stoga je cilj ovoga skupa razmišljati o stanju i poslanju redovništva u životu naše Crkve danas. Uvijek je važno zagledati se iznutra, u odnosu na vlastitu karizmu, ali i u odnosu na poslanje, odnosno djelovanje. U tom razmišljanju i promatranju nedvojbeno nam pomaže i glas učiteljstva Crkve, te je nužno posvetiti pozornost uputama koje nam Crkva šalje u pogledu ostvarivanja kvalitetnijeg redovničkog života i poslanja.” To je biskup Križić potkrijepio naglascima dvojice posljednjih papa, a posebno je spomenuo nestabilnost, na koju ukazuje papa Franjo, koja je vidljiva u redovničkom životu danas te zahtijeva ozbiljnu formaciju. Kad je u pitanju nestabilnost „nisu nisu u pitanju samo mladi koji ulaze u samostan, nego i oni koji su u samostanu već podulje. Sve nas to obvezuje da provjerimo svoju trajnu formaciju, čemu trebaju doprinijeti i ovi Redovnički dani. Istina je da će i najkvalitetnija predavanja otići iznad glava ako ne dotaknu srce, ako se ne provjerava vlastiti život u svjetlu onoga što se čuje. Svrha ovih dana nikada nije ponuda gotovih recepata za mnoge poteškoće koje imamo, nego postavljanje nekih pitanja koja onda zahtijevaju osobnu ili zajedničku meditaciju unutar vlastitih instituta i traženje konkretnih odgovora. Neki, nažalost, na predavanja dolaze samo da čuju ono što žele čuti ili u nadi da će neko predavanje potvrditi neke njihove već dobro utvrđene stavove i uvjerenja. Ako nije tako, onda sve drugo ignoriraju. Takvima se ovo samo izgubljeno vrijeme”, rekao je biskup Križić te zaključio: „Imajući u vidu sve ovo, najiskrenije želim da sve vas ovi dani obogate - kako kroz


19 XXXIII. redovnički dani predavanja, tako i kroz bratsko i sestrinsko druženje - i da u njima nađete dodatne poticaje i ohrabrenja da s novim oduševljenjem nastavite svoje služenje Bogu u mjesnoj Crkvi u koju vas je providnost poslala.” Prijepodnevni dio prvog dana XXXIII. redovničkih dana završio je euharistijskim slavlje u 12 sati u crkvi Bezgrješnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi. Slavlje je predvodio predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. U koncelebraciji je bilo više svećenika-redovnika, među kojima i provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa o. Srećko Rimac.

U

vodeći u slavlje blagdana Gospe Žalosne, biskup je rekao: „Majka poznaje boli, žalosti i znamo da ona nikada neće biti ravnodušna prema našim patnjama i našim žalostima. Utječimo se njoj da nas stalno prati na našem putu, da nas ni patnje ni žalosti ne obeshrabre niti da zaustave naš hod prema cilju koji nam je postavljen.” U homiliji je biskup Križić naglasio da blagdan Gospe Žalosne dolazi nakon blagdana Uzvišenja svetoga Križa. Podsjetio je da patnja i bol nisu razlozi slavlja, „no križ je puno više od Isusove tragedije. On je Isusova proslava spasenja.” Ukazujući na Isusove riječi: „Kad budem uzdignut, sve ću privući k sebi”, istaknuo je da Isus o križu govori kao o svom uzdignuću. „Križ je tako postao znak


20

VIJESTI • prosinac 2017.

Isusove proslave, znak s kojim se kršćanin identificira. Isus kaže da onaj tko nije spreman na se uzeti svoj križ, nije njega dostojan”, rekao je te postavio pitanje: „Koliko smo toga svjesni u svojem redovničkom životu?” Međutim, križ i patnja u Marijinu životu ne izazivaju čuđenje jer „kako bi ona kao Isusova majka mogla biti pošteđena onoga što bitno pripada životu njezina Sina? Stoga i blagdan Žalosne Gospe nije žalostan blagdan. Radujemo se što je Marija iznijela svoj križ dokraja, što je ostala Bogu vjerna i puna pouzdanja i onda kada je tama prekrivala sve. Križ joj je pribavio naslov Majke Crkve, duhovne Majke svih kršćana.” Dalje je naglasio da treba prihvatiti činjenicu da je patnja u našem životu dio Božjega plana spasenja i da ona ima značenje u životu svakog čovjeka, bez obzira na to što tu Božju logiku uglavnom ne uspijevamo razumjeti. No, Isusova i Marijina patnja nam poručuju da patnja ne mora biti nikakva Božja kazna ili znak odbačenosti od Boga - često je baš obratno - ali i tada je patnja teško dokučiva. „Zasigurno je i za Mariju patnja bila puna misterija, nejasnoća, nerazumijevanja. I ona je bila samo jedna od nas. Istina je da Bog Mariji kod navještenja nije ništa govorio o patnji, navještaji patnje dolaze kasnije. Vidi se da je Bog savršen pedagog. On osobu priprema za patnju, ali se osoba mora dati formirati. Bog nikada neće dati patnju a da ne da i osnovnu snagu za njezino podnošenje. I Marija je pripremana za svoju bol, ona je pripremana da bude majkom svih Isusovih vjernika, zato joj je bilo nužno iskustvo patnje jer bez toga iskustva nema autentične ljubavi, nema dostatne sposob-

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

nosti razumijevanja patnje drugih. A bez sućuti ne može se biti ni prava majka. Majka se postaje rađanjem djeteta, a dijete se rađa u patnji. Bez patnje nema niti duhovnoga majčinstva”, pojasnio je propovjednik. Ukazujući na riječi sv. Augustina, posvijestio je da je „vjera vjera naš vodič i svjetlo u tami patnje”. To je stavio u kontekst Marije: „Teška patnja nije za Mariju bila samo nesreća. Na vrhuncu svoje patnje i patnje svoga Sina, ona dobiva novo poslanje: postade Majka Crkve. Da nije bila pod križem, to poslanje zasigurno ne bi ni dobila. U tom smislu možemo reći da se u patnji dobivaju najjače poruke.” Zatim je rekao da je u patnji čovjeku važna potreba da nekome izrekle svoju patnju, da ima nekoga tko će ga saslušati. Patnja se mora izreći da bi se moglo s njom živjeti. Zato ljudi patnje imaju potrebe govoriti o svojoj patnji. A povrh toga „važno je znati biti blizak čovjeku patnje. Vidimo, Isus to stavlja u kriterije vrjednovanja i kod Posljednjega suda.” Biskup Križić je podsjetio i da patnja pomaže u izgradnji našega duhovnog bića, čini čovjeka osjetljivijim i osjećajnijim za Boga i za druge. „Patnja možda nameće pitanja koja u drugim okolnostima nećemo sebi nikada postaviti. Tu je prije svega pitanje našeg života kakvoga živimo, patnja je granična situacija za čovjeka, ona ga prisiljava na radikalne odluke koje se u životu ne čine često. Patnja ima moć da dovede čovjeka do direktnog razgovora s Bogom”, rekao je propovjednik, te upozorio: „Ne razgovora o Bogu, nego razgovora s Bogom. Zato se u patnji događa susret s Bogom koliki su otkrili Boga u svojoj patnji, bolesti. To je ljudski nerazjašnjivo, ali istinito i ta činjenica pokazuje koliko se Bog bori za


21 XXXIII. redovnički dani čovjeka, do zadnjega časa njegova života.” Zaključio je homiliju riječima: „Ono što je sigurno: u našoj patnji Bog nas nikad neće ostaviti same. Važno je da se mi u svojim patnjama ne udaljimo od njega.” Završno euharistijsko slavlje XXXIII. redovničkih dana u Zagrebu slavljeno je u crkvi Bezgrješnog začeća BDM u Dubravi. Slavlje je predvodio fr. Anto Gavrić.

U

homiliji je fr. Anto Gavrić govorio o tome da je u ljudskim životima jako prisutna želja da se u nečemu bude prvi, usporedivši to s apostolom Pavlom koji za sebe veli da je prvi u grijehu i da mu je oprošteno. Tko bi se od nas usudio reći da je prvi u grijehu? Pavao se toga stalno prisjeća, ne svoga grijeha nego oprosta koji je primio. Pavao nastavlja da je Isus Krist došao na svijet spasiti ga. To milosrđe smo i mi poslani živjeti tamo gdje jesmo. Bog je nama toliko puta oprostio, pokazao milosrđe. Kristove riječi nas preobražavaju da činimo što Isus od nas traži. „Danas Danas smo govorili o odgoju i evangelizaciji i dobro nam je došla slika iz današnjeg evanđelja, slika o stablu koje donosi dobre plodove. Nije li naše poslanje takvo da odgajamo druge da donose dobre plodove? Ne treba gledati na mane drugih, ne tako da obilježavamo drugačije. Postoji opasnost da toga drugačijega stalno smatramo takvim i da mu onda ne dopuštamo da se podigne na višu razinu. Mi smo poslani. Idemo vršiti poslanje. Ako sam ja redovnik kojemu je Bog pokazao milosrđe, idem iskazati primljeno milosrđe. Idimo k ljudima, prepoznajmo ono što je u nas usađeno i te vrijednosti prenosimo drugima te pozorno i s ljubavlju

okopavajmo stablo da donese plod. Krist nas poziva da ne budemo samo oni koji govore nego da to i činimo. Nakon ovih redovničkih dana, predavanja i iskustava, mislim da svatko od nas može poći kući obogaćen iskustvom, iskustvom koje može prenositi drugima da i oni donose plodove”, poručio je fr. Anto redovnicima i redovnicama.


22

VIJESTI • prosinac 2017.

Redovnički dani u Splitu XXXIII. redovnički dani u Splitu održani su 22. rujna u franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja. Prigodnu riječ uputio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji svake godine nazoči Redovničkim danima u Splitu, obrati se sudionicima s nekoliko riječi te predvodi euharistijsko slavlje.

P

ozdravljajući skup, istaknuo je važnost i aktualnost teme, cjeloživotnog učenja, odgoja i obrazovanje koje je, kako je rekao, uvijek bilo važno. Osobito je podcrtao doprinos redovnika u odgoju i obrazovanju kroz našu povijest, istaknuvši: „Redovnici i redovnice ispisali su najljepše stranice Katoličke Crkve, univerzalne, ali i naše domovinske. Vjerujemo da nisu zaboravili pisati i da imaju još puno nadahnuća i ulja u svjetiljkama”. Istaknuo je „da smo svi odgovorni za odgoj i obrazovanje od obitelji, preko vrtića, škola, fakulteta do onih koji rade u kuhinjama i domovima i daju svjedočanstvo ljudskih i kršćanskih vrje-

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

dnota”. „Pitanje: ‘Mogu li nešto učiniti na polju odgoja i obrazovanja?’ - dobro je pitanje koje nas potiče da sa svojim talentima, sposobnostima, vještinama i različitim karizmama dajemo svoj doprinos odgoju i obrazovanju brojnih naraštaja. Od nas očekuje naše društvo, osobito roditelji i vjernici da će nam škole biti s planom i programom ne ideološkim i razdornim nego utemeljenim na stijeni”, istaknuo je nadbiskup Barišić. Redovničke dane u Splitu otvorio je tadašnji predsjednik Hrvatske redovničke konferencije fra Jure Šarčević koji je naveo misao pape Franje da je obrazovanje oblik evangelizacije. Prvo predavanje Edukacija i evangelizacija održao dr. fra Draženko Tomić, a drugo Obrazovanje, kineziološka edukacija i religioznost prof. dr. Ivan Prskalo. Drugoga dana predavanje Izazovi obrazovanja i evangelizacije održala je s. Ivana Pavla Novina, a predavanje Odgojno-obrazovno djelovanje u ekumenskoj sredini s. Janja Martina Katović. Drugi dan završio je euharistijskim slavljem, nakon prigode za sakrament pomirenja, koje je predslavio fra Jure Šarčević.


23 XXXIII. redovnički dani

XXXIII. redovnički dan i Nadbiskupijski susret osoba posvećenog života Đakovačkoosječke nadbiskupije Susret je održan u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu u subotu 14. listopada.

O

ko 150 redovnica, nekoliko redovnika i članova svjetovnih instituta okupilo se u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, gdje su imali prigodu za sakrament pomirenja. Nakon pozdrava s. Ksenije Majstorović, nadbiskupijske povjerenice za ustanove posvećenoga života, te, u ime domaćina, s. Amalije Kupčerić, provincijalne poglavarice, započela je molitva Trećega časa.

Susret je nastavljen u dvorani Florentini gdje je s. Ivana Pavla Novina održala predavanje Obrazovanje i evangelizacija. Nakon rasprave sudionici su imali prigodu pogledati prezentacije o odgojno-obrazovnom radu družbi Milosrdnih sestara sv. Križa, karmelićanki Božanskog Srca Isusova te sestara služavki Maloga Isusa. Središnji dio susreta bilo je svečano euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi, koje je u koncelebraciji generalnog vikara mons. Ivana Ćurića te svećenikâ-sudionika susreta predvodio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić. U prigodnoj homiliji nadbiskup je tumačio naviješten ulomak Evanđelja i Isusove riječi s križa: „Ženo, evo ti sina”, rekavši da je to drugi puta u Ivanovom evanđeoskom


24

VIJESTI • prosinac 2017.

navještaju da je Isusova majka jedan od glavnih aktera. Prvi put to je bila na početku Isusova javnog djelovanja, na svadbi u Kani Galilejskoj. „Crkva je produbila značenje tih Isusovih riječi: Kada dolazi Isusov čas, a to je čas njegove smrti na križu, tada ponovno do izražaja dolazi osobit odnos između Isusa i njegove zemaljske Majke Marije, od koje se odijelio tijekom svojega javnog djelovanja. Ta fizička veza između Majke i Djeteta, sada - na Kalvariji, neposredno prije Isusove smrti - biva produbljena, obogaćena i proširena za čitavu budućnost i ta veza ostaje dovijeka. Majčinski odnos Marije prema Isusu prerasta u duhovno majčinstvo za sve one za koje je njezin Sin dao svoj život na križu. Ivan pod križem predstavlja sve nas i Isus sve nas povjerava majčinskoj zaštiti i skrbi svoje Majke. Svi mi vjernici, zajedno smo sa sv. Ivanom, dionici njegova - Isusova - sinovstva, njegova braća i sestre, te sinovi i kćeri njegove Majke, povjereni njezinoj ljubavi i njezinoj zaštiti. Isus nas, dakle, zajedno sa sv. Ivanom, stavlja pod njezine skute i svoju nam Majku daruje kao našu Majku i Zaštitnicu”, rekao je među ostalim nadbiskup Đuro. Istaknuo je da se Mariju u Crkvi nasljeduje ne samo radošću uspjeha, nego i proživljavanjem neuspjeha i poniženja, proživljavanjem bolesti, nemoćnim stajanjem pod križem, pa čak i proživljavanjem iskustva bogonapuštenosti i Božje šutnje, odnosno naših „velikih petaka” i „velikih subota”. „Istina je da se ponekad i mi osjećamo poput Marije pod križem. No, poput Marije budimo svjesni toga da je Bog

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

izabrao svakoga od nas i postavio nas baš na naše mjesto. Mogao je izabrati i nekoga drugog umjesto nas. No, baš je nama povjerio ovaj život kojega živimo, ovu zadaću koju izvršavamo, stavio nas u sredinu, u redovničku zajednicu i među sestre i druge ljude s kojima jesmo i dao nam službu koju sad obavljamo, odnosno povjerio nam je poziv kojega živimo. Imao je silno povjerenje baš u nas. Baš je nas s povjerenjem pogledao”, rekao je nadbiskup, zaključivši da će spasenje ovoga svijeta, Crkve i društva doći samo dok ima onih koji su spremni i voljni nasljedovati Mariju: poput nje slušati i poput nje ostvarivati Božji poziv kojega Bog upućuje u konkretnim životnim okolnostima svakome od nas. Nakon misnog slavlja redovnici i redovnice su u dvoranu Florentini završili svoj susret listopadskom pobožnošću u svjetlu fatimskoga jubileja. Pobožnost su pripravile sestre uršulinke.


25 XXXIII. redovnički dani

Obrazovanje i evangelizacija s. Ivana Pavla Novina, OP, Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

G

ovoreći o obrazovanju i evangelizaciji, s. Ivana Pavla je naglasila da su ove obje djelatnosti „za sve nas izazov i poziv na razne načine, jer su obrazovanje i evangelizacija dva procesa okrenuta budućnosti, pa u tom kontekstu trebamo i gledati ovu temu: ne samo na ono što smo dosad primili kroz povijest, nego u svjetlu onoga što i tko možemo postati za one kojima idemo sutra”. Podsjetila je na riječi pape

Franje koje je izrekao na Općoj audijenciji 23. studenoga 2016. da je „obrazovanje poseban oblik evangelizacije”. On je, od apostolske pobudnice „Radost evanđelja” (2013.) pa do danas, u više prilika govorio o važnosti i značenju obrazovanja u suvremenome svijetu i o njegovoj važnosti za odgovor Crkve na potrebe vremena u kojem živimo. Naglasila je da Papa time nije samo spojio dva iznimno popularna termina, već ponovio riječi svojih brojnih prethodnika na Petrovoj stolici, ali i posvećenih muškaraca i žena koji su kroz povijest isticali značenje i ulogu odgojno-obrazovnog poslanja Crkve. „Crkva je, željna odgovoriti na konkretne potrebe čovjeka i njegova vremena kroz povijest, uložila brojne snage u obrazovanje mnogih duša. U intelektualnu, znanstvenu i kulturnu izgradnju čovječanstva. I u izgradnju današnjega svijeta, koji prepoznajemo kao svijet globalizacije, edukacije, znanja i znanosti, tj. komunikacije, odnosno informacije”” naglasila je, te podsjetila da obrazovanje može čovjeka osposobiti za taj dijalog, za susret čovjeka s budućnošću, „ali ne bilo kakvom budućnošću, već s onom u nadi”. ”.. Dakle, na tom tragu, jasno je, da obrazovanje danas nije samo informacija, što mnogi žele dokazati. „Obrazovanje Obrazovanje je informacija i formacija.” Pojašnjavajući moć obrazovanja, ukazala je na odnos obrazovanja i kulture, potom na razumijevanje obrazovanja u suvremenom svijetu u kontekstu društvenopolitičkog uređenja. Dotaknula se i pitanja „što bi obrazovanje zapravo trebalo biti”, te naposljetku zašto se ono nalazi u samoj srži poslanja Crkve. Naglasila je da „biti uključen u obrazovanje znači sudjelovati u socio-političkom polju, jer društvo u kojem


26

VIJESTI • prosinac 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

živimo oblikuje institucije koje ga provode. U tom smislu potrebno je što bolje razumjeti vlastitu ulogu u ostvarenju i razvoju odgojno-obrazovnog procesa”. Predavanje je zaključila riječima: „Evangelizacija i obrazovanje su procesi i možemo ih gledati kao procese izgradnje ili oblikovanja čovjekova lica, odnosno čovjekova lika. Čovjek s obrazom je moralan čovjek; ima li što gore od neimanja obraza, ima li što gore od izgubljena obraza? Obrazovan čovjek je naobražena osoba, čovjek s obrazom. Znanje bez morala je krnje, često i opasno jer vodi k uobražavanju, a uobražen čovjek ne poznaje ni svoje granice, ni granice znanja. Obrazovanje stoga jest poseban oblik evangelizacije, jer je neodvojivo od vrijednosti, od odgoja koji zahtijeva cjelovitost.”

Važnost razvoja socioemocionalne inteligencije u odgojno-obrazovnom procesu dr. sc. Vinko Mamić, OCD, ravnatelj Prve katoličke osnovne škole u gradu Zagrebu

U

uvodu je o. Vinko predstavio razgovor s tzv. „Siri”, virtualnom ‘pomoćnicom’ na Apple uređajima, koja je odgovorila na sva pitanja, osim na ono: „Tko je moj bližnji?”” Zatim je podsjetio na prispodobu o milosrdnom Samarijancu, te naglasio da mi imamo Isusa koji nam daje odgovor na to pitanje.


27 XXXIII. redovnički dani Posvijestio je da je danas u našem sustavu problematično to što mladi rastu u kognitivnoj inteligenciji, IQ - što pokazuju statistike, dok emocionalna i socijalna inteligencija opadaju, a upravo su te dvije najvažnije za život. „Socio-emocionalna inteligencija razvija se kroz odnose; ona se mora razvijati, jer ako se ne razvija neće je biti. Ako opada, a mi ništa ne učinimo, nema pokazatelja da se taj trend može zaustaviti.” U tom kontekstu je spomenuo nasilje u školama, što je velik problem s kojim se susrećemo. Imamo fizičko nasilje prema vršnjacima, nekada i prema učiteljima. Podsjetio je i na verbalno nasilje na koje ne obraćamo dovoljno pozornosti, a jako formira ljude u negativnom smislu riječi, stvara rane koje teško zacjeljuju. Pojasnio je da to ne moraju biti psovke, mogu biti ružne riječi, ali čak ni to, već način na koji je nešto izrečeno. Ukazao je i na problem samoozljeđivanja u školi, što je oblik nasilja prema sebi. Sve su te pojave usko povezane socijalnom inteligencijom i problematikom nerazvijenosti. Naglasio je važnost „procesa formacije koji mi dajemo. Mi pokušavamo djelovati reflektivno i punitivno, umjesto preventivno. Mislimo da ćemo time promijeniti stvar, a zapravo time od lošega stvaramo nešto još gore. Trebamo posvetiti veliku pozornost razvoju socio-emocionalne inteligencije” jer, upozorio je, „današnja današnja elektronska komunikacija uskraćuje djeci i mladima njihov socio-emocionalni razvoj.”

Edukacija i evangelizacija dr. sc. fra Draženko Tomić, OFM, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

F

ra Draženko je govorio da nova evangelizacije zahtijeva od kršćana da nađu sredstva i načine za isticanje važnosti baštine edukacije i znanja koje je očuvano kršćanskom tradicijom. Nova evangelizacija traži sposobnost za ponovno kretanje, nadilaženje vlastitih granica i nadilaženje vidika. Ona je suprotna samodostatnosti i povlačenju u sebe, suprotnost mentalitetu i pastoralnom konceptu koji smatra da je dovoljno raditi onako kako se oduvijek radilo.


28

VIJESTI • prosinac 2017.

Govoreći o evangelizaciji istaknuo je da ona treba biti proces prijateljstva, bez diskriminacije. Evangelizatori bi trebali biti educirani ne samo o načinima nego i izazovima koje pruža evangelizacija. Istaknuo je da postmodernistički svijet zahtijeva da se edukacija i evangelizacija ujedinjuju u istoj viziji i u istoj službi. Naglasio je veliku važnost svjedočanstava pojedinaca koji su živjeli svoju vjeru. U nastavku je govorio o fazama evangelizacije. Ustvrdio je da vjera, utemeljena samo na prijenosu učenja, teško može preživjeti suvremene izazove. Djeca poznaju vjeru, idu na vjeronauk, ali u svakodnevnom životu to kod njih nema značajnu ulogu, ne pristupaju sakramentima. Stoga je važna druga faza evangelizacije, a to znači da ono naučeno treba prenijeti u srce. Pod pritiskom modernoga života naučeno će lako biti uklonjeno, stoga ono treba postati emotivno. Ako je utjelovljenje istina, onda vjera mijenja sve, mijenja način na koji doživljavamo kozmos i način na koji u njemu slažemo činjenice. Tada je sve dio sveopćega Božjeg plana. Vjera tako mijenja način na koji se uči svaki školski predmet, ustvrdio je fra Draženko. Istaknuvši neke promjene koje donosi globalizacija, naglasio je da obrazovanje ima ključnu ulogu za nove generacije - iako još uvijek postoje mjesta na svijetu gdje je otežan pristup osnovnom obrazovanju te je danas u svijetu oko 800 milijuna nepismenih. Pored toga, na Zapadu se primjećuje umor kod učitelja koji su potplaćeni i urušenog digniteta. Uznemirujući je porast nasilja i alkoholizma, a obitelj teško da

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

može aktivno sudjelovati u obrazovanju. Pored toga čini se i da je zamagljen smisao obrazovanja, obrazovanja za vrijednosti. Nadalje, rekao je da od vremena prosvjetiteljstva obrazovanje prestaje biti kršćansko i ono danas to više nije, iako je učilišta izrodila kršćanska ljubav za mudrošću, po riječima sv. Augustina: „Voljeti mudrost znači ljubiti Boga.” Želja za intelektualnim znanjem u osnovi ima želju za upoznavanjem Boga. Katolička pedagoška tradicija drži do formacije cijele osobe. Tehničko i funkcionalno znanje isključuju mudrosti i moral te tako ugrožavaju i samu budućnost čovječanstva. Ustvrdio je da Božji nauk treba prenijeti na nove naraštaje jer je za promjenu naroda snaga obrazovanja uistinu velika. Toga su bili svjesni i misionari pa su osnivali kršćanske škole. Moramo moliti da Gospodin dadne nove institucije za obrazovanje radi evangelizacije. Potrebno je izgraditi škole, obučiti nastavnike i posredovati metodologiju katoličkih škola. Potrebne su nam katoličke škole i kršćanska pedagogija, poticanje cjelovitog humanizma koji u Kristu nalazi svoj model i inspiraciju. U tome je uloga posvećenih osoba ne samo važna nego i nužna jer posvećene osobe donose u svijet obrazovanja svoje radikalno svjedočanstvo, zaključio je fra Draženko.


29 XXXIII. redovnički dani Njih 12,1 % je doživjelo nasilje na Facebooku, a 9,6 % se ponašalo nasilno. Čak i za vrijeme nastave 50 % djece pregledava svoje profile na Facebooku. Potom je predstavio metodu i rezultate istraživanja „Obitelj i mediji”, provedenog na Odsjeku za komunikologiju Hrvatskih studija 2015./2016. godine. Istraživanje pokazuje da je u 80 % hrvatskih kućanstava moguće pristupiti internetu (stolno računalo - 48 %, laptop - 52 %, tablet - 23 %, pametni telefon - 57 % i igraća konzola - 6 %). Otvoren profil na nekoj od društvenih mreža ima 46 % ispitanika. Korištene su ove društvene mreže: Facebook - 45 %, Twitter - 6 %, Instagram - 14 %, neka druga - 4 %. Onih koji su čuli za termin medijska pismenost ili medijski odgoj ima 60 %, a 90 % ispitanika smatra da „je djeci i roditeljima potrebno trajno obrazovanje o tome kako mediji mogu utjecati na razvoj djece”.

Odgoj za medijsku pismenost prof. dr. sc. Danijel Labaš, Hrvatski studiji - Sveučilište u Zagrebu

P

rof. dr. sc. Danijel Labaš, govoreći o današnjem medijskom okruženju, zapitao se o potrebi odgoja i obrazovanja za medijsku pismenost, o mjestu medija u obitelji, školi i društvu. Iznio je podatke da 96 % djece u dobi od 10 do 15 godina koristi mobitel i računalo, dok 85 % njih ima pristup internetu. Gotovo polovica učenika služi se internetom svakodnevno, a njih 32 % nekoliko puta tjedno; 93 % djece u dobi između 11 i 18 godina ima otvoren profil na Facebooku.

Na pitanje tko bi trebao imati najvažniju ulogu u educiranju djece o tome kako mediji mogu utjecati na njih i o tome kako se ispravno koristiti medijima ispitanici su odgovorili: roditelji - 44 %, odgojitelji u vrtiću - 9 %, učitelji/profesori u OŠ i SŠ - 37 %, profesori na fakultetima - 3 %, stručnjaci za medije - 7 %. Potom je prof. Labaš govorio o ljestvici medijske pismenosti koja izražava medijsku pismenost kao latentni konstrukt višega reda koji integrira tri dimenzije medijske pismenosti: sposobnost analize i razumijevanja medijskog sadržaja, tehničke kompetencije/vještine proizvodnje medijskog sadržaja i razumijevanje medijskog utjecaja.


30

VIJESTI • prosinac 2017.

U drugom dijelu predavanja govorio je o tome kakvi su sadržaji putem medija ušli u naše domove i obitelji. Rekao je da posebnu pozornost znanstvenici danas posvećuju odnosu medijskoga virtualnog nasilja i djece/mladih na: televiziji, u animiranim filmovima, elektroničkom svijetu, u glazbi i u videoigrama. Istaknuo je da se programima za koje je vjerojatno da bi mogli ugroziti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, podrazumijevaju se sve vrste programa s prizorima grubog nasilja, seksa, vulgarnih izraza i prizora, prizora zloporabe opijata, duhana te drugih sličnih prizora. Govoreći o glazbi, koja ima važnu ulogu u socijalizaciji djece i adolescenata, iznio je podatak da će prosječni adolescent godišnje vidjeti između 90 i 182 sati glazbenih spotova, a gotovo 20 % glazbenih spotova sadrži nasilne scene. Govoreći o videoigrama prof. Labaš je iznio procjenu da oko 89 % videoigara ima nasilne sadržaje. U akcijskim videoigrama svake minute ubijene su prosječno 2,3 osobe, dok se u tzv. „pucačinama” taj broj penje na čak 23,8 osoba. Motivacija proizlazi iz tri vrste potreba: potreba za postignućem (želja da se dobije moć, osjeti napredak i akumuliraju simboli statusa), potreba za socijalnom vidljivošću (da se formiraju odnosi s vršnjacima, osjećaj „uronjenosti”), potreba da se upoznaju nova iskustva u igri, a ona se doživljavaju kao fascinacija i privremeni bijeg u drugi svijet. Govoreći o tome kako podučavati djecu o medijima naveo je da Len Masterman predlaže četiri osnovna pristupa: nehijerarhijsko podučavanje, dijalog, refleksiju te

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

medijsku aktivnost. Roditelji trebaju biti protagonisti odgoja i medije ne treba demonizirati. Kod ovisnosti o internetu riječ je o psihološkom poremećaju koji se pojavljuje kod osoba koje zbog pretjeranog bavljenja sadržajima svjetske globalne mreže narušavaju svoje tjelesno ili duševno zdravlje, a internet im s vremenom postaje važniji od obitelji, prijatelja i posla. U završnom dijelu predavanja prof. Labaš je govorio o pametnim telefonima koji uništavaju razgovor u obitelji i drugim vezama. Zaključio je da su mediji naši prijatelji i da ih ne želimo samo kritizirati, ali im ne moramo niti robovati.


31 XXXIII. redovnički dani vornije ljudske aktivnosti, ali da pod snažnim utjecajem globalne ekonomije i tržišta rada, obrazovanju prijeti opasnost da ga se svede na čisto tehničke i funkcionalne kompetencije i vještine te da ga se liši njegove konstitutivne dimenzije, a to je odgoj„. Govoreći o kineziologiji istaknuo je da kineziološka edukacija ima najveći utjecaj na cjelokupnu populaciju jer je sveobuhvatna te prati ljudsko biće tijekom cijelog perioda odgoja i obrazovanja. Kineziološka edukacija je temelj uključivanja učenika u sportske te u kineziološko-rekreativne aktivnosti, uz preventivnu ili terapijsku ulogu kinezioterapijskih tretmana. Kineziološka aktivnost ima naglašenu moć stvaranja navike svakodnevnog vježbanja kao trajne usmjerenosti, što je značajan odgojni cilj.

Obrazovanje, kineziološka edukacija i religioznost prof. dr. sc. Ivan Prskalo, dekan Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Z

ahvalivši na pozivu prof. Prskalo je istaknuo da su na Učiteljskom fakultetu najbolje studentice uvijek bile časne sestre koje su svojim zalaganjem i žarom učiteljski poziv podigle na višu razinu. Profesor Prskalo govorio je o vezi odgoja, obrazovanja i religioznosti kao ukupnosti religioznog iskustva, s posebnim osvrtom na kineziološku edukaciju. Istaknuo je da su odgoj i obrazovanje „najsloženije i najodgo-

Istaknuo je da se religioznost kao krepost veže za čovjeka, a počinje se formirati u obitelji, nastavlja uz nastavu vjeronauka te uz ukupan utjecaj koji odgojno-obrazovni sustav ima na dijete. Značajan i atraktivan dio tog sustava je i kineziološka edukacija. Ciljevi kineziološke edukacije nisu u suprotnosti s kršćanskom religioznošću. Odgoj i obrazovanje trebaju pratiti odgojne i obrazovne ciljeve nacije, a nacionalni kurikul mora biti usklađen s narodom kojemu je namijenjen. Stoga odgoj i obrazovanje trebaju pomoći roditeljima u formiranju kreposti religioznosti. Zaključio je riječima: „Kineziološka edukacija je omiljeno i vrlo značajno područje u ljudskom životu tijekom cijelog školovanja. Svojim vrijednostima ne ostvaruje samo jasno proklamirane antropološke, obrazovne i odgojne zadaće već je moguća vrlo čvrsta uporišna točka i u formiranju kreposti religioznosti.”


32

VIJESTI • prosinac 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

vratile u Banju Luku, tamo gdje su trpjele i gdje su manjina, ali uvijek svjedočeći svoju ljubav. Zatim se prisjetila početka svojega rada u glamočkom vrtiću u nemogućim uvjetima. „Svjedok Svjedok sam da su čudni putevi Gospodnji. Vidim da me je Gospodin pripremao, korak po korak”, iznijela je. „Radila sam u Zagrebu u vrtiću sestara dominikanki, gdje sam jako puno naučila. To mi je bio čvrst temelj za rad u Glamoču. Sestre su uvijek prema meni bile velikodušne.”

Odgojno-obrazovno djelovanje u ekumenskoj sredini s. Janja Martina Katović, ASC, v. d. ravnateljica dječjeg vrtića u Glamoču (BiH)

S

estra Janja Martina je u uvodu predstavila grad Glamoč iz kojega dolazi te družbu Klanjateljica Krvi Kristove, karizmu družbe koju sestre utjelovljuju u djelotvornoj ljubavi prema ljudima, istaknuvši da sestre idu putem tolerancije i poštovanja. Sestra je spomenula i strašnu sudbinu koju je hrvatski narod proživio u ratu, a s njima i sestre koje su se nakon rata

Govoreći o vrtiću u Glamoču, sestra Martina je pripovijedala kako je upisom prvoga pravoslavnog djeteta u vrtić morala mijenjati neke stvari. Već za Svetoga Nikolu nastaje prvi problem. „Ostajem iznenađena riječima djetetovih roditelja: ‘Što god da rade druga djeca, neka radi i naše dijete, nemojte ga isključivati ni iz čega.’ Dotad opterećena, doživjela sam veliko olakšanje razboritošću tih roditelja”, posvjedočila je s. Martina. Nakon što se u vrtić počinju upisivati i djeca Bošnjaka, priprema se i dvostruki jelovnik. „U U 18 godina rada nikada nisam imala problema sa Srbima ni s Bošnjacima. Bošnjačko dijete nije krivo za grobove u našim obiteljima. To bošnjačko dijete ja moram primiti kao dijete Božje, ali mogu razumjeti i roditelje koji nisu tako razmišljali”, ustvrdila je sestra, dodajući da su djeca drugih naroda u vrtiću njeni najbolji ambasadori. Sestra je potom govorila o sukobu s političarima na općinskoj razini. Oni odlučuju uskratiti plaće djelatnicima vrtića bez ikakva obrazloženja. Djelatnici su morali krenuti u pravni borbu. Nisu primili ukupno 35 mjesečnih plaća, a sestra 57. Općina vrši pritisak na vrtić želeći da se djeca po-


33 XXXIII. redovnički dani dijele po etničkim skupinama bez donesene konkretne odluke. Otvara se i problem s radnim mjestom ravnatelja vrtića. Sestru kao jedinog kandidata koji zadovoljava sve uvjete natječaja općinska vlast ne želi imenovati ravnateljicom zbog redovničke uniforme. Sestra Martina je posvjedočila da je to bio trenutak kada je poželjela napustiti Glamoč, ali ju je zadržala spoznaja da ne može napustiti djecu u vrtiću, da je Crkva uvijek bila uz narod. „Svjesna toga jesam li imala pravo reći: ‘Ne tiče me se, idem doma’?”, zapitala se s. Martina. Pravna borba je trajala 6,5 godina i nedavno je donesena presuda koja kaže da sestra može raditi u redovničkoj uniformi. „Nisam važna ja, nego redovnice u Bosni i Hercegovini. Sutra bi nekome palo na pamet da to isto učini sestrama u bolnicama i na drugim radnim mjestima. Ekumensko djelovanje, gledano iz perspektive osobe koja živi na etnički čistom području, može zvučati kao nešto daleko, neostvarivo, a možda i nepotrebno, ali mi koji živimo u Bosni i Hercegovini upućeni smo živjeti konkretan ekumenizam”, poručila je s. Martina. Pitajući se što nju, redovnicu, čini osobom koja živi ekumensku stvarnost, odgovorila je: „Da bih živjela ekumensku stvarnost, u tome mi pomaže samo moja vjera, vjera da je Bogu sve znano, vjera da sam odlukom svojih poglavara poslana tamo gdje trebam biti. Bez vjere ne znam kako bih živjela, radila i bila to što jesam. Kada mi je rečeno da idem u Glamoč, pokojna s. Ines (tadašnja vrhovna poglavarica) mi je rekla da ona osjeća da sam ja stvorena za to. A život će pokazati jesam li bila”, zaključila je s. Martina.

Obrazovanje, odgoj i vrijednosti u hrvatskom školskom sustavu prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu

N

ajprije se kratko osvrnuvši na svoju akademsku karijeru, prof. Boras je govorio svojim iskustvima u visokom obrazovanju za vrijeme dok je bio dekan Filozofskog fakulteta te danas kao rektora Zagrebačkoga sveučilišta. Konkretnije je govorio o studentskim prosvjedima i neprimjerenim reakcijama na ugovor s Katoličkim bogoslovnim fakultetom.


34

VIJESTI • prosinac 2017.

Napomenuo je da velika većina sveučilišnih profesora ima njegov stav i razmišljanje te da je velika većina studenata kršćanskih uvjerenja, no da postoje manje skupine koje su glasne, a djeluju iz očitih političkih razloga s nakanom da se napadne hrvatski obrazovni sustav. U pozadini je netolerancija. Prvi je napad doživio kad je rekao da se biblijske vrijednosti trebaju vratiti u obrazovanje. Napadnut je upravo zato što je te vrijednosti nazvao biblijskima. A one prije svega govore o prepoznavanju drugoga i sebe, svoje i njegove zajednice, one su i kršćanske i židovske i islamske. Rektor Boras govorio je i o napadima koje je doživio kada je rekao da bi u osnovnoj školi djeca trebala naučiti ćirilicu. Vjera, koja se ni kod pravoslavaca ni kod muslimana u temeljima ne razlikuje od katoličke, daje snagu jer govori o ljubavi prema bližnjemu, toleranciji. To su vrijednosti koje se moraju temeljiti na ljubavi, ljubavi prema bližnjemu koja se pokazuje u društvenoj odgovornosti. To su vrijednosti koje trebamo njegovati, to izvire u vrtiću, osnovnoj školi. „U U posljednje vrijeme namjerno se sprječava da se o tim vrijednostima govori kao o religijskim vrijednostima. Pošteni ljudi, vidimo to, prihvaćaju te vrijednosti. Naša vjera utemeljuje te vrijednosti. Imamo problem sa skupinom koja je svjesna da promicanje tih vrijednosti jača i u političkom smislu neke stavove koje ne prihvaćaju neki neoliberalni krugovi koji pokušavaju uništiti obitelj”, rekao je rektor Boras, dodajući da su neke skupine procijenile da je upravo obrazovni sustav ono mjesto gdje treba djelovati da se ponište vrijednosti koje su stvorene u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

„Vjera nam daje uvid u vrijednosti i daje nam snage da se borimo za te vrijednosti, a i da prihvaćamo druge. To je ono što moramo zadržati. Vjera znači da će dijete u obitelji dobiti vrijednosti tolerancije, poštivanja, rada, poštene plaće, neprešućivanja činjenica. To je ljubav prema bližnjemu. U političkom smislu danas se Hrvatska dijeli, oslabljujemo, susjedi nas stiskaju jer nismo jedinstveno društvo. Ljubav prema bližnjemu je temeljni zajednički nazivnik i nastojanje da kao društvo budemo jaki, da možemo promicati vrijednosti. U obrazovanju trebamo reći što trebamo, ali ne prešućivati drugoga. Različitosti je moguće pomiriti na temelju zajedničkoga nazivnika. Mi na sveučilištu nastojimo djelovati na taj način”, ustvrdio je rektor Boras.

Hrvatska redovnička konferencija Povjerenstvo za trajnu formaciju redovnika i redovnica Voditelj Povjerenstva: fra Ivo Martinović, TOR Članovi: s. Ksenija Leko, OSU o. Vinko Mamić, OCD s. Stjepanka Stanić, milosrdnica fr. Nikola Leopold Noso, OP


35 XX. redovnički dan u Bosni i Hercegovini

Redovnici i redovnice u službi pomirenja XX. redovnički dan u Bosni i Hercegovini Humac, 9. rujna 2017. U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održan je u subotu 9. rujna u franjevačkom samostanu i župi sv. Ante Padovanskoga na Humcu (Ljubuški) XX. redovnički dan o temi �Redovnici i redovnice u službi pomirenja”.

O

tvarajući skup, na kojem je sudjelovalo 220 redovnika i redovnica, predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra

Miljenko Šteko zaželio je svima dobrodošlicu. Nazočne je u ime biskupa Bosne i Hercegovine pozdravio banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, koji je sve sudionike pozvao na evanđeosku ljubav, nadvladavanje zla i stvaranja dobra - poput svjedoka vjere, dvjestotinjak redovnika i redovnica koji su ubijeni kao žrtve komunističkoga režima u Bosni i Hercegovini te su svojom žrtvom dali veliki doprinos procesu pomirenja. U ime domaćina, sudionike je pozdravio gvardijan fra Dario Dodig izrazivši radost što se ovogodišnji Redovnički dan održava u okrilju njihove franjevačke zajednice. Skup je moderirala s. Zdenka Kozina, provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Provincije Svete obitelji. Prvo predavanje „Redovnici i redovnice u službi pomirenja” (teološki vidik) održao je fra Mijo Džolan, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. U svom predavanju on je istaknuo: „Pomirenje koje kao redovnici i redovnice možemo ponuditi ne nalazimo u sebi niti u nekim intelektualnim spoznajama, već otkrivanjem


36

VIJESTI • prosinac 2017.

milosti Božje koja je u Kristu već djelatna za nas i za svijet, uspostavljajući ono najbitnije, pomirenje: Bog nas sa sobom pomiruje, bezuvjetno, univerzalno, dok još bijasmo grješnici i neprijatelji. ‘A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja’ (2 Kor 5,18-19).” Govoreći o navještaju Kristova mira, predavač je kazao: „Ne treba omalovažavati niti jednu dimenziju mira kao međuljudske, društvene i političke činjenice, ali da bi netko mogao biti nositelj, navjestitelj mira, instrument mira i pomirenja mora se dogoditi obraćenje na osobnoj razini. Staviti svoje iskustva, svoju pripovijest u pripovijest o Isusovu životu, križu, smrti i uskrsnuću te početi živjeti mir iz toga susreta.” Parafrazirajući razmišljanje fra Ante Vučkovića (Putokazi sreće, str. 81-82) o razlici između promjene mišljenja i promjene života i kako se to reflektira na tematsko pitanje, u službi pomirenja, predavač je naglasio: „Presudan je odnos s Bogom. Kad čovjek uđe u odnos s Bogom on ne mijenja tek mišljenje, on mijenja život. Isus tu promjenu života naziva obraćenje. ‘Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko’ (Mt 4,17). Glede poslanja pomirbe, Isus poziva ljude u nov odnos s Bogom, odnos koji daje smjer, obraća te kad je u pitanju mir i pomirenja ne troši se u teorijama o miru i polemikama tko ima pravo. Mir je odnos s osobom Isusa Krista, s Bogom. U kršćanskoj teologiji pomirenje se uglavnom shvaća kao restauracija Božjeg reda. Tako i Augustin opisuje mir kao poredak

stvari u pravom redu i u pravim odnosima. Biti instrument mira na Isusov način znači poći ‘bez kese i torbe’, bez instrumenata moći, već samo s jednim iskustvom: da smo obdareni mirom, odnosom koji nas mijenja i pokreće. To duboko osobno iskustva naći će svoju metodologiju nastupa, sudjelovanja u pomirenju kroz niz postupka ozdravljanja osobe, zajednice, društva.” Predavač je u izlaganju naveo pet teoloških načela mira i pomirenja (prema Robertu Schreiteru): „Bog je autor pomirenja; Pomirenje počinje žrtvom; Bog od žrtve i počinitelja stvara ‘novo stvorenje’; Kršćani smještaju svoje trpljenje u pripovijest o Isusovom trpljenju i smrti; Pomirba se ne može ostvariti dok Bog ne bude sve u svemu.” U zaključku je fra Mijo istaknuo: „Pashalni misterij je za kršćane paradigma za proces pomirenja: to je transformacija koja nas uvodi u posve novo, neočekivano mjesto, koje nikada posve ni ne razumijemo. ‘Svidjelo se Bogu u Njemu nastaniti svu Puninu i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima’ (Kol 1,19-20). Izvor pomirbe je izvan nas, našeg iskustva, naše duševne strukture, stanja psihe, ali mi smo intimno pokrenuti u taj proces.” Drugo predavanje na istu temu (psihološki vidik) održala je doc. dr. Arta Dodaj sa Studija psihologije Filozofskog fakulteta u Mostaru. Pomirenje je definirala kao višedimenzionalan proces koji uključuje promjene na emocionalnoj, kognitivnoj, motivacijskoj i ponašajnoj razini. Prema nalazima literature, istaknula je da se pomirenje sastoji od četiri elementa: istine, pravde, oprosta i mira, a proces pomirenja odvija se


37 49. plenarna skupština HKVRPP-a

kroz četiri faze: fazu razotkrivanja, fazu odluke, radnu fazu i fazu traženja smisla. U fazi razotkrivanja osoba procjenjuje koliko nemogućnost oprosta ima negativan utjecaj na njen svakodnevni život. U fazi odluke osoba odlučuje da će oprostiti. U radnoj fazi zbiva se proces izmjene viđenja samoga sebe i druge strane u konfliktu. U zadnjoj fazi osoba pokušava pronaći dublji smisao kao rezultat situacije kroz koju je prošla. Predavačica je također opisala čimbenike koji utječu na stupanj spremnosti na oprost te kazala da pomirenje nastaje kada su posramljenost i gnjev, koji često vode agresiji ili želji za osvetom, zamijenjene drugačijom emotivnom i kognitivnom osnovnom, poput empatije i želje za udruživanjem. Uz emocije, istaknula je da se jednim od važnih čimbenika nemogućnosti opraštanja mogu smatrati idealni vrijednosni standardi postavljeni od strane osobe i/ili standardi koji se tiču moralnih normi društva. Predavačica smatra da nezadovoljenje tih standarda često dovodi do pojave krivnje (zbog procjene vlastitog neadekvatnog ponašanja) ili stida (zbog procjene neadekvatnosti sebe), što otežava proces opraštanja. Na kraju je navela korake koji mogu pomoći pri opraštanju i pomirenju. Neki od koraka

uključuju sljedeće: „Odreći se osvete, osvijestiti svoje osjećaje, priznati i podijeliti s nekim svoju bol i povrijeđenost, razumjeti i prepoznati smisao povrede te svoju ulogu u procesu opraštanja, procijeniti kakva očekivanja imamo od sebe i od drugih, otvoriti se milosti opraštanja i koristiti opraštanje kao dar koji nam čini dobro.” Slijedila je rasprava, a zatim stanka te prigoda za sakrament pomirenja. Misno slavlje predslavio je biskup Semren u suslavlju tridesetak svećenika. Mons. Semren je također izrekao homiliju. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je i svirao Zbor Školskih sestara franjevki hercegovačke provincije pod ravnanjem s. Bibijane Ćurlin. Potom je o povijesti franjevačkog samostana na Humcu govorio fra Žarko Ilić, a zatim su sudionici pod vodstvom gvardijana samostana razgledavali franjevačku galeriju i muzej. Potom je organiziran prigodni kulturnorekreativni program pod vodstvom fra Marina Karačića. Oko 17 sati, uz prigodne riječi zahvale, skup je zatvorila dopredsjednica KVRPP BiH s. Kata Karadža. (s. Jadranka Obućina)


38

VIJESTI • prosinac 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

U ljubavi nas predodredi za posinstvo Seminar za medicinske sestre redovnice Šibenik, 8. listopada 2017. Seminar za redovnice koje djeluju u zdravstvu i rade kao medicinske sestre održan je od 6. do 8. listopada u Katoličkom školskom centru u Šibeniku. Seminar je organizirala Hrvatska redovnička konferencija, odnosno njeno Povjerenstvo za medicinske sestre članice redovničkih ustanova.

P

od geslom U ljubavi nas predodredi za posinstvo” predvoditelj duhovne obnove generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić redovnicama je govorio o kršćanskom vrijednostima koje su potrebne djelatnicima u zdravstvu. Na seminaru se okupilo pedesetak redovnica iz različitih družbi i zajednica iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Voditeljica Povjerenstva za medicinske sestre redovnice pri HRK Danica Grgić istaknula je kako je cilj seminara okupiti medicinske sestre redovnice koje rade u zdravstvenim i socijalnim ustanovama. Ujedno je to prilika za upoznavanje, razmjenu iskustava i duhovno obogaćenje redovnica. (ika/hrk)

Hrvatska redovnička konferencija Povjerenstvo za medicinske sestre članice redovničkih ustanova Voditeljica Povjerenstva: s. Mirjana Tomašević, sestra Sv. Križa Članovi Povjerenstva: s. Ružica Oršolić, školska sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije s. Josipa Petrović, dominikanka s. Suzana Knjeginić, milosrdnica


39 49. plenarna skupština HKVRPP-a

49. plenarna skupština Hrvatske redovničke konferencije Zagreb, 18. i 19. listopada 2017. Četrdeset deveta plenarna skupština Hrvatske redovničke konferencije održana je 18. i 19. listopada 2017. u samostanu Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi.

U

prvom dijelu Skupštine održan je susret članova Hrvatske redovničke konferencije s članovima i članicama Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Ovo je prvi ovakav susret dviju konferencija, a ideja za njegovo održavanje iznesena je na Plenarnoj skupštini HRK 2016. godine. Plenarnoj skupštini gotovo cijelo vrijeme nazočio je biskup gospićko-senjski i predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života mons. Zdenko Križić.

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giuseppe Pinto pismom je pozdravio sve sudionike plenarne skupštine rekavši: „Hvala vam na ljubaznosti koju sam doživio vašim pozivom na skupštinu koju cijenim. Nažalost, ovaj put neću moći prisustvovati sastanku. Uvjeravam vas u moju molitvu s vama i sudionicima skupštine, molitvu s željom služenja Crkvi. Koristim ovu priliku i da vam potvrdim svoju odanost s poštovanjem”, poručio je apostolski nuncij u svome pozdravu redovničkim poglavarima i poglavaricama. Pismo je na Skupštini pročitao predsjednik konferencije fra Jure Šarčević. Viši redovnički poglavari i poglavarice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine poslušali su dva predavanja na temu „Kako zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine?” te raspravljali o njoj sagledavajući mogućnosti redovništva i Crkve da odgovori na ovaj gorući problem. Predavanja su održali demograf prof. dr. sc. Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. fra Ivan Šarčević s Franjevačke teologije u Sarajevu.


40

VIJESTI • prosinac 2017.

Pozdrav gospićko-senjskog biskupa i predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života mons. Zdenka Križića

P

ozdravljajući predsjednika, članove predsjedništva, časne majke, provincijale, provincijalke i suradnike u ime Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života biskup Zdenko je rekao da ovo plenarno zasjedanje ima bolnu temu iseljavanja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine „jer je to stvarnost koja opterećuje naš narod i u jednoj i u drugoj zemlji s ozbiljnom prijetnjom za budućnost našega naroda. Znamo da Crkva, kao i naše redovništvo, ima jako ograničene mogućnosti da sadržajnije doskoči ovom teškom problemu, ali ako se može učiniti i nešto malo u suprotstavljanju ovoj prijetnji, bio bi ozbiljan grijeh to propustiti. Ovaj je susret također providonosan trenutak za razmišljanje i razmjenu iskustava o životu i djelovanju našeg redovništva u našem narodu i našoj Crkvi u okolnostima kakve jesu. Nisu laka vremena u kojima živimo. Ima puno izazova i nesnalaženja u traženju novih putova u življenju i svjedočenju vlastite karizme. Nakon Drugoga vatikanskog sabora slušamo stalan poziv crkvenog Učiteljstva na obnovu redovničkih instituta iz čega se iščitava poruka da ta obnova, koja je započela prije 50 godina, još nije završena ili da je ostala polovična, da je zastala, da je blokirana zbog nesigurnosti o smjeru kojim treba ići. Razlog tome je, kako navode posljednja dva pape, nekakva nemoć ili zamor redovništva da nastavi put obnove i dođe do veće jasnoće kako živjeti i svjedočiti vlastitu karizmu u ovom vremenu. Istina je da se danas može raditi onaj isti apostolat koji su

Plenum

radili naši utemeljitelji, ali ostaje temeljno pitanje: Imamo li barem približno isti žar i iskustvo Boga kakvo su oni imali? Ovo je bit svega!” - poručio je biskup Križić na početku svoga obraćanja. Papa Benedikt XVI. nam govori, rekao je nadalje biskup, da je kultura sekularizacije duboko ušla u um i srce nemalog broja posvećenih koji smatraju da će se posvjetovljenjem približiti suvremenu svijetu, a posljedica toga su površnost redovničkog života, te prihvaćanje buržujskog i konzumističkog mentaliteta. U jednom govoru (19. veljače 2008.) taj papa veli: „Ne Ne može se ne primijetiti da zadnjih nekoliko desetljeća gotovo svi muški i ženski instituti prolaze tešku krizu, neki duhovni ili karizmatski umor. Ova nas kriza u nekim slučajevima ozbiljno zabrinjava.” I papa Franjo je na toj crti. On ustvrđuje da su toliki postali žrtve svjetovne logike, gdje je na prvom mjestu osobni uspjeh po svaku cijenu, te novac i komotnost. Mnogi trpe od rutine, od umora, od nutarnjih podjela, od borbe za vlašću, od svjetovnog načina upravljanja redovničkih institutima, od autoriteta koji su nametnuli autoritarizam ili su pustili da svatko radi što hoće. I najnoviji dokument Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života s početka ove godine „Za novo vino nove mješine” iznova poziva na nastavak obnove. Dokument želi biti poticaj u ostvarenju dvaju ciljeva za posvećeni život: sačuvati vjernost u viziju i projekte utemeljitelja te njihovu svetost i njihova djela ponuditi na nov način današnjem vremenu. Dokument poziva na obnovu riječima pape Franje: „Ne bojte se mijenjati stvari prema zakonu evanđelja” (Za novo


41 49. plenarna skupština HKVRPP-a

vino nove mješine, 10). „Dok dokument poziva na otvaranje novome i ne niječe da u tom smislu ima hvale vrijednih inicijativa, s druge strane postavlja i važna pitanja, u smislu naslovne metafore koja zahtijeva pažljivo razmišljanje i provjeru: Je li ono što nudimo zbilja uvijek novo i dobro vino ili je to neko razvodnjeno vino? Što se događa u mješinama našega posvećenog života: je li u tim mješinama dobro vrenje koje vodi do zrelosti dobroga vina?”, zapitao se biskup Križić dodajući da se „posebna pozornost usmjerava na više redovničke poglavare, ali svi znamo koliko je to danas teško. Međutim, ne smije se ostati skrštenih ruku s uvjerenjem da se ništa ne da napraviti. Za svetost i vjernost se treba boriti. Može se ono što se može. Nećemo pred Bogom odgovarati što nismo postigli neke velike rezultate, nego što nismo dovoljno poduzimali da bude bolje. Ne smijemo biti pesimisti. Naše redovništvo treba biti ponosno na puno toga što je Bog putem njega učinio i što čini u našoj Crkvi i našem narodu. To se ne smije izgubiti iz vida. Nažalost, možda su svega toga u našoj Crkvi mnogi nedovoljno svjesni i premalo to vrjednuju. Bez obzira na to, moramo biti i u stalnom osluškivanju

što Duh danas govori našem redovništvu, odnosno svakom pojedinom institutu, i što od njega očekuje,” zaključio je otac biskup poželjevši plodan rad plenumu i da redovnicima i redovnicama u razlučivanju i u traženju novih puteva, uz pomoć Duha Svetoga, pomogne i ovo druženje.

Susret Hrvatske redovničke konferencije i Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine Pozdrav predsjednika Hrvatske redovničke konferencije fra Jure Šarčevića

P

ozdravljajući više redovničke poglavare i poglavarice fra Jure je najprije zahvalio biskupu Zdenku pozdravljajući njegovu nazočnost na plenumu kao predsjednika Vijeća HBK-a za UPŽ i DAŽ. Pozdravio je sve poglavare i poglavarice, fra Miljenka Šteku, predsjednika KVRPP BiH i sve poglavare i poglavarice iz Bosne i Hercegovine. Fra Jure je naglasio da je ovo prvi takav zajednički susret HRK i KVRPP BiH,


42

VIJESTI • prosinac 2017.

istaknuvši da se raduje ovome susretu, da ga podržava i nada se da će se započeta praksa i nastaviti. Potom je pozdravio i sestru Damjanu Tramte, kćer Marije Pomoćnice, kao izaslanicu Konferencije redovničkih ustanova Slovenije (KORUS) koja redovito sudjeluje na plenumu HRK-a. Fra Jure je zamolio s. Damjanu da prenese pozdrave Hrvatske redovničke konferencije poglavarima i poglavaricama u Sloveniji i vodstvu KORUS-a. Na kraju pozdrava fra Jure je pozdravio i kratko predstavio predavače koji će govoriti na temu plenuma „Kako Kako zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine?” prof. dr. sc. Anđelka Akrapa s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. fra Ivana Šarčevića s Franjevačke teologije u Sarajevu. Najavljujući temu fra Jure je rekao kako smo svjesni da ne možemo puno učiniti glede iseljavanja koje će imati teške posljedice i za nas, za naše zajednice po pitanju zvanja. Mnoge redovničke zajednice u Hrvatskoj imaju zvanja iz Bosne i Hercegovine, ustvrdio je.

Plenum

Predsjednik je potom pozdravio franjevce Hercegovačke provincije kao domaćine zahvalivši im na otvorenosti vrata i srca. Na kraju svoga obraćanja fra Jure je pročitao pismo kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa, koje je uputio sudionicima i sudionicama skupštine. U pismu se kardinal Bozanić zahvaljuje na obavijesti o održavanju Plenarne skupštine HRK-a i iskazuje veselje što će se skupština u jednom dijelu održati zajedno s KVRPP BiH. „Svima molim snagu i svjetlo Duha Svetoga sa željom da susret i rad skupštine iznjedri nove poticaje za svjedočenje Evanđelja kako bi redovništvo i u ovome našem bremenitom vremenu bilo znak Božje prisutnosti među ljudima. Dok našim redovnicama i redovnicima odajem priznanje za svjedočenje i služenje u Crkvi, na sve sudionike i sudionice Plenarne skupštine zazivam blagoslov Trojedinoga Boga, zagovor Marije Majke Crkve i blaženog Alojzija Stepinca”, ”,, poručio je kardinal Bozanić.


43 49. plenarna skupština HKVRPP-a

Pozdrav predsjednika Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine fra Miljenka Šteke

F

ra Miljenko se zahvalio na pozivu i svemu što HRK čini za KVRPP BiH. Zahvalio se i za materijalnu pomoć.

Potom je kratko predstavio redovničke zajednice u Bosni i Hercegovini navodeći da imaju dvije muške redovničke zajednice koje imaju svog višeg poglavara u BiH (Franjevačka provincija sv. Križa - Bosna Srebrena i Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM) i pet zajednica koje nemaju višeg poglavara u BiH (dominikanci - Hrvatska dominikanska provincija Navještenja BDM, isusovci - Hrvatska pokrajina Družbe Isusove, karmelićani - Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa, salezijanci - Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca, trapisti - Red cistercita strožeg opsluživanja). Ukupan broj redovnika u Bosni i Hercegovini u 2017. godini iznosio je 354. Ženskih redovničkih zajednica koje maju višu poglavaricu u BiH je četiri (Školske sestre

franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, Školske sestre franjevke Krista Kralja - Provincija Svete obitelji, Družba sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog - Provincija Majke Divne, Družba sestara Služavki Malog Isusa - Provincija Bezgrješnog začeća BDM), a zajednica koje nemaju višu poglavaricu u BiH je deset (Kćeri Božje ljubavi - Provincija Božje providnosti, Kćeri Milosrđa Provincija Krista Kralja, Klanjateljice Krvi Kristove - Regija Zagreb, Karmelićanke Božanskog Srca Isusova - Provincija sv. Terezije od Djeteta Isusa, Franjevke Marijine misionarke, Franjevke od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika, Misionarke ljubavi, Marijine sestre, Služavke Malog Isusa - Provincija sv. Josipa - Split, Uršulinke - Hrvatska provincija). Ukupan broj redovnica u Bosni i Hercegovini u 2017. godini iznosio je 504. U Bosni i Hercegovini su još dvije klauzurne zajednice: karmelićanke - Samostan Bezgrješne Kraljice Karmela (Sarajevo - Stup) i klarise - Samostan sv. Klare (Brestovsko). Fra Miljenko je na kraju svoga obraćanja poručio: „Naše mnoge veze dragocjeno su


44

VIJESTI • prosinac 2017.

Plenum

utkane u naše živote. Ja vas molim da ove veze budu u našim redovničkim životima najdragocjenije utkane, da ih ne razvr-

gavamo nego da ih još više pojačavamo.” Obraćanje je završio zahvalom Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u biskupu Križiću.

Iseljavanje iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i kako ga zaustaviti?

tike (prava iz socijalne i zdravstvene politike usmjerena na radništvo). Govoreći o baby boomu, istaknuo je da je on u Hrvatskoj trajao kraće nego u zapadnim kapitalističkim zemljama. To razdoblje obilježila je depopulacija velikih prostora i ubrzano smanjivanje nataliteta, sužavanje prostora razvoja i proizvodnje „viška stanovništva”.

Dr. sc. Anđelko Akrap

P

rofesor Akrap iznio je redovničkim poglavarima i poglavaricama pregled demografskih podataka za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu, uspoređujući ih s podatcima na europskoj i svjetskoj razini. Najprije je dao podatke za Hrvatsku iz druge polovice 20. stoljeća, vremena koje su obilježila dva jaka loma u socijalnim i gospodarskim strukturama. Za razdoblje od 1950-ih do 1970-ih godina važan je stihijski transfer seoskog stanovništva, koji veličinom ima značajke „biblijskog egzodusa”. Zatim je naveo klasni pristup pri provođenju mjera socijalne poli-

Govoreći o propadanju i promjenama političkog i gospodarskog sustava u 1990-ima, naveo je da je tada intenziviran trend ukupne i prostorne depopulacije, da nema dugoročne strategije gospodarskog i u sklopu toga demografskog razvoja, te da se provodi model centraliziranog razvoja. Stanovništvo Hrvatske danas obilježava ubrzano smanjenje ukupnoga broja stanovnika i činjenica da je velik prostor ostao bez stanovništva ili sa starijim stanovništvom. Od 1991. do 2016. veći je broj umrlih nego živorođenih za -223.478 osoba, što ima za


45 49. plenarna skupština HKVRPP-a

posljedicu radikalno smanjenje broja mladih, a povećanje broja starijih (65+). Kretanje broja stanovnika u Hrvatskoj 1991. - 2017. obilježava smanjenje ukupnoga broja stanovnika s 4,5 milijuna na 4,05 milijuna ili za oko 450 tisuća (10 %), potom smanjenje broja mladih (0-14 godina) s 888 tisuća na oko 600 tisuća ili za 288 tisuća (33 %), što je manje za oko 9600 razreda s 30 učenika. Radni kontingent (15-64 godina) smanjen je s oko 3,0 milijuna na 2,6 milijuna ili za 400 tisuća (13 %). Povećan je broj stanovnika u dobi 65 i više godina s oko 584 tisuće na 823 tisuće ili za 239 tisuća (41 %). Profesor je potom predstavio prirodno kretanje broja stanovnika u Hrvatskoj po županijama s zaključkom da danas sve hrvatske županije imaju negativan prirodni prirast. Govoreći o osnovnim demografskim trendovima u Bosni i Hercegovini najprije je naveo broj Hrvata u BiH između 1991. i 2016. godine. Predstavio je podatke po entitetima i nad/biskupijama, koji pokazuju da je u broj Hrvata BiH 1991. godine iznosio 812.256 stanovnika, a 2016. godine 390.241, što čini razliku od -422.015, odnosno -51,95 %. Ukupan broj katoličkih vjernika u Bosni i Hercegovini utvrđen

Godina

Kršteni

Umrli

Priraštaj

Vjernika*

1996.

6.739

5.272

1.467

424.915

1997.

7.127

5.841

1.286

451.385

1998.

6.779

5.956

823

451.208

1999.

6.736

5.892

844

448.186

2000.

6.409

5.831

578

456.058

2001.

5.734

5.655

79

458.110

2002.

5.543

5.565

- 22

463.687

2003.

5.256

5.996

- 740

464.821

2004.

5.184

5.937

- 753

464.694

2005.

5.244

5.896

- 652

462.690

2006.

5.146

5.892

- 746

463.131

2007.

4.915

6.155

- 1.240

459.102

2008.

4.799

6.214

- 1.415

454.921

2009.

4.686

6.075

- 1.389

448.147

2010.

4.726

6.136

- 1.410

443.013

2011.

4.475

6.252

- 1.777

443.084

2012.

4.992

6.420

- 1.428

435.562

2013.

4.327

6.187

- 1.860

432.177

2014.

4.158

4.819

- 661

420.294

2015.

4.061

6.510

- 2.449

405.735

2016.

4.057

6.291

- 2.234

390.241

Tablica br. 1. * Ovim brojevima trebalo bi dodati još maksimalno do 5 % onih katolika Hrvata koji nisu primili svećenika u kuću.

na temelju blagoslova kuća i stanova krajem određene godine prikazan je tablici br. 1. (Izvor podataka su nad/ biskupijski ordinarijati u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru te BK BiH.) Među preduvjetima za demografsku revitalizaciju naglasio je potrebno suglasje poduzetnika, političkih eli-


46

Plenum

VIJESTI • prosinac 2017.

ta i društva u cjelini. Kao ključne mjere za povećanje fertiliteta u Hrvatskoj naveo je: smanjenje rada na određeno vrijeme, bolja stambena politika, bolje usluge za djecu i smanjenje/kompenzaciju troškova podizanja djece. Demografska politika je sastavni dio ukupnog i prostornog razvoja.

Govoreći o projekcijama stanovništva OUN do 2051. i 2100. ilustrirao je (tablica br. 2) podatke po kontinentima i nekim odabranim državama. U 2015. godini na svijetu je bilo 7.349.472.000 stanovnika, 2050. godine 9.725.148.000, a 2100. godine 11.213.317.000. Predviđeno povećanje 2050./2015. bit će 32 %.

Stanovništvo u tisućama 2015.

2050.

2100.

1 186 178

2 477 536

4 386 591

109 %

Nigerija

182 202

398 508

752 247

119 %

Egipat

91 508

151 111

200 802

65 %

4 393 296

5 266 848

4 888 653

20 %

Kina

1 376 049

1 348 056

1 004 392

-2 %

Indija

1 311 051

1 705 333

1 659 786

30 %

Indonezija

257 564

322 237

313 648

25 %

Pakistan

188 925

309 640

364 283

64 %

634 387

784 247

721 224

24 %

Meksiko

127 017

163 754

148 404

29 %

Brazil

207 848

238 270

200 305

15 %

SAD

321 774

388 865

450 385

21 %

738 442

706 793

645 577

-4 %

Rusija

143 457

128 599

117 445

-10 %

Njemačka

80 689

74 513

63 244

-8 %

Velika Britanija

64 716

75 361

82 370

16 %

Francuska

64 395

71 137

75 998

10 %

Hrvatska

4 240

3 554

2 615

-16 %

Srbija

7 100

6 100

BiH

3 810

3 069

1 919

-19 %

Albanija

2 897

2 710

1 755

-6 %

Makedonija

2 078

1 938

1 487

-7 %

Slovenija

2 068

1 942

1 693

-6 %

Crna Gora

626

574

437

-8 %

AFRIKA

AZIJA

SJ. I JUŽ. AMERIKA

EUROPA

Tablica br. 2

Promjena 2050./2015.

-14 %


47 49. plenarna skupština HKVRPP-a

Kako zaustaviti iseljavanje iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske? Dr. sc. fra Ivan Šarčević, OFM

F

ra Ivan je svoje izlaganje započeo riječima: „Jedan od gorućih problema našega svijeta jesu migracije, velike i razne vrste seljenja, od prisilnih do dobrovoljnih. Registrira se također da to postaje primarno političko (i ekonomsko) pitanje više u zemljama koje su pogođene useljavanjem nego u zemljama iz kojih ljudi bježe ili se iseljavaju. Uz pitanja sigurnosti, granicâ i identiteta, na pitanju useljavanja i odnosa prema strancima dobiva se ili gubi vlast, a što u konačnici uzrokuje naglo mijenjanje političkih odnosa i čitavih društvenih poredaka.” Fra Ivan nastavlja kako je i u nas „tema seljenja tema svih tema, vrlo kompleksna i osjetljiva, pogotovo što je riječ o brojčano malom narodu i što su seljenja sve više dobrovoljna i to ona lančana, seljenja čitavih obitelji i mnogih među njima stručnih i

visokoobrazovanih koji nemaju nakanu povratka. Nema sumnje da je za neke ova tema vrlo neuralgična. Neki bi je najradije otklonili, što zbog njezine ozbiljnosti, što zbog težine koju izaziva na njihovoj savjesti. Nekima djeluje besmislena jer je zacijelo zakašnjela. Iseljavanje, pogotovo katolika (Hrvata) iz Bosne i Hercegovine naime traje stoljećima, samo se u pojedinim razdobljima intenzivira, kao u zadnjim desetljećima.” Tim je riječima fra Ivan uveo redovničke poglavare i poglavarice u svoje izlaganje. Ustvrdivši da ovako naslovljena tema ipak zavrjeđuje pažnju redovnika i redovnica kao onih koji su odgovorni za vjernike, za narod, dodao je da su i redovnici „obvezni suočiti se s ovim problemom, a ne da se ‘svojim posvećenjem otuđuju od ljudi ili da su beskorisni u zemaljskoj državi’ (LG 46)”. Treba pokušati naći neke smjernice za vlastito djelovanje, „pogotovo pogotovo što se pitanjima seljenja i useljavanja ne nudi adekvatan teološki odgovor. Štoviše, redovnici, svećenici, teolozi slijede svjetovne odgovore, politiku, pa nerijetko dopuštaju ideološku zlouporabu vjere u pitanjima seljenja, use-


48

VIJESTI • prosinac 2017.

ljavanja i stranaca”, rekao je. Pozvani smo sagledati taj problem iz svjetla vjere, a ne se odmah zaustaviti na krivcima. Trebamo posvijestiti vlastitu odgovornost, u ogledalu Božje riječi, prema onima koji su ostali i prema onima koji su prognani ili su dobrovoljno otišli. Govoreći o iseljavanju kao kompleksnom problemu, koristeći sociološke uvide o migracijama (Jurković, Mesić), kratko je naveo povijesne, političke, demografske i ekonomske uzroke migracija. Istaknuo je i posebnost naših ratnih prilika, utjecaj globalizacije, smanjenje značenja nacionalnih država i buđenje lokalnih identiteta. „U potrazi da u Svetom pismu, Božjoj riječi, nađemo prikladne usporedbe i nadahnuće te model za ponašanje u procesu iseljavanja, nameću nam se razni primjeri.” Gledajući temeljnu poruku Svetoga pisma, ono ponajprije govori o prolaznom, hodočasničkom karakteru čovjeka na zemlji, a zemlja - u cjelini i kao područje određenog naroda iznad svega je uvijek Božja. Naveo je biblijske primjere seljenja: Abrahama, kojega Bog poziva na odlazak iz očinske kuće, izlazak hebrejskoga naroda iz egipatskog sužanjstva, putnički karakter Isusa iz Galileje, apostola Pavla i drugih. „Današnja seljenja više sliče predsužanjskom i sužanjskom razdoblju hebrejskog naroda, te predmojsijevskom vremenu još neformiranog naroda”” pa se čini inspirativan kontekst govora o babilonskom osvajanju Judeje i Jeruzalema, sužanjstvu u Babilonu i, unutar toga, o djelovanju proroka Jeremije (7. i 6. st. pr. Krista). Zato je fra Ivan u nastavku govorio o Jeremijinu pismu izgnanicima u Babilonu - to je odnos prema onima koji

Plenum

su deportirani ili samovoljno otišli - zatim o njegovoj gesti kupovanja njive u zavičaju neposredno prije samog razorenja Jeruzalema te o Jeremijinu ostajanju u domovini i djelovanju među „ostatkom Judeje”.

Jeremija piše poslanicu izgnanicima u Babilonu Govoreći o Jeremijinoj poslanici izgnanicima u Babilonu fra Ivan je ustvrdio da, za razliku od Jeremijinih prijašnjih kritičkih riječi, on u ovom slučaju, posve oslonjen na Božju riječ, izgnanicima upućuje savjete sigurne nade. On im piše Božje riječi: „Gradite kuće i nastanite se, sadite vrtove i uživajte urod njihov! Ženite se i rađajte sinove i kćeri! Množite se da se ne smanjite! Ištite mir zemlji u koju vas izgna, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva i vaš mir!” (Jr 29,5-9). „U ovoj poslanici”, protumačio je fra Ivan, „Jeremija ne govori o krivcima za izgnanstvo, niti je zlurad da bi likovao što su se obistinile njegove riječi upozorenja protiv loše politike, kraljeva i vođa naroda kada su stupali u političke i vojne koalicije sa susjedima, a nisu se oslanjali na Boga. On svojim sunarodnjacima poručuje da se ne prepuste sanjarenju, nostalgiji za zavičajem, nego da se uhvate posla, da rade i grade. Posebno je važno što on traži da se Judejci množe, stvaraju nove obitelji i rađaju djecu kako ne bi nestali, te da se drže zajedno.” Nakon savjeta da prihvate svoje stanje i da se orijentiraju prema životu i izgradnji zemlje u koju su izgnani, da mole za njezin mir, a ne stvaraju paralelno/geto društvo, Bog od izgnanih traži da povjeruju u povratak, nudi im budućnost i nadu. „Izgnanstvo je šansa novoga života. Jeremija je glasnik novoga života jer Bog koji ga šalje


49 49. plenarna skupština HKVRPP-a

da govori jest Bog koji želi novi život, želi novo zajedništvo sa sobom i izvan Hrama, izvan domovine, u svakoj daljini”, zaključio je fra Ivan govor o Jeremijinoj poslanici izgnanicima u Babilonu.

Jeremija kupuje njivu u svom zavičaju Razmišljajući nadalje o ovoj temi, fra Ivan je govorio o 29., a posebno 30.-33. poglavlju Jeremijine knjige, svitku utjehe, koji se smatra središtem i ključem Jeremijine poruke. U tim se poglavljima poručuje da će Bog posve okrenuti udes dvaju plemena jednog naroda, obnovit će i Sjeverno i Južno kraljevstvo, Izrael i Judeju, sabrati raspršene sa svih strana, iz svih zemalja i dovesti ih natrag u domovinu, sklopiti s njima novi i vječni savez, novi savez koji će biti drugačiji i od saveza nakon Izlaska i taj savez neće biti uvjetovan poslušnošću naroda, nego će se temeljiti samo na neizmjernom Božjem milosrđu. Unutar svitka utjehe nalazi se i dodatak u kojemu se izvještava da je kralj Sidkija dao uhititi proroka Jeremiju jer je govorio da će Judeja biti opustošena, a Jeruzalem predan u ruke Nabukodonozorove. Baš u to vrijeme, dok je Jeremija u neizvjesnosti dvorskoga zatvora, dolazi mu stričević Hanamel iz Anatota, Jeremijina rodnog mjesta. Bog šalje Hanamela da Jeremiji ponudi njivu za kupnju. Jeremija u tome vidi Božji zahtjev, sluša ga i kupuje njivu jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: „Još će se u ovoj zemlji kupovati i kuće i njive i vinogradi” (Jr 32, 14b-15). Tako Jeremija, prije druge i katastrofalne deportacije, kupuje njivu i time „pruža proročki znak svome narodu, počevši od

kralja i starješina, svećenika i proroka, pa sve do vlastite obitelji i rodbine. Bez sumnje, proročki je to znak koji zbunjuje jer se Jeremija nalazi u dvostrukoj pogibli, uhapšen je i ne zna za svoju budućnost, a to je bilo takvo vrijeme kada je trebalo čuvati glavu jer je velikoj babilonskoj vojsci tada već bio predan Jeruzalem, samo što nije bio osvojen. Jeremija u svojoj molitvi Bogu izražava vlastito čuđenje što kupuje njivu. Bog mu na to odgovara: ‘Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemoguće!’ (Jr 32,26).” U nastavku molitvenog razgovora Bog preko Jeremije obećava da će posve izmijeniti udes svoga naroda, da će prijeći preko bezuspješnih poziva na obraćenje i da će djelovati s onu stranu suda i kazni. Sabrat će ih iz svih zemalja i vratiti ih natrag. „I oni će biti narod moj, a ja, ja ću biti Bog njihov. I dat ću im srce jedno i put jedan da bi me se bojali u sve dane, na sreću svoju i djece svoje. I sklopit ću s njima Savez vječni, nikada se više neću odvratiti od njih i uvijek ću im činiti dobro; usadit ću im u srce svoj strah da se nikada više ne odmetnu od mene. (...) Da, opet će se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: ‘Ovo je pustinja, bez čovjeka i živinčeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima.’ Njive će se za novac kupovati, pisat će se i pečatiti kupovni ugovori, pozivat će se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šafela, Nageba, jer ću promijeniti udes njihov - riječ je Jahvina” (Jr 32, 38-44). Tako „zatočenik Jeremija, neslobodan a slobodan, slika je cijeloga naroda. Postaje modelom uvažavanja tradicije, uzorom pomirenja s rodbinom i zavičajem nakon


50

VIJESTI • prosinac 2017.

razorenih odnosa, uzorom solidarnosti i modelom djelovanja cijelom narodu. Povrh svega, temeljna je poruka da Jeremijina ludost u ljudskim očima, kupnja njive, kao i uopće njegove riječi i djela, imaju posve suprotno značenje u području vjere. Božji odgovor na progon, seljenje i ostajanje u zavičaju nije tek politički odgovor, nego Bog uvijek ide iznad ljudskih nauma i planova. Ono što je ljudski proturječno i ljudski gledano bezizlazno - polazište je za Boga. On je uvijek slobodan, neuvjetovan ljudskim računima, uvijek je veći, uvijek milosrdniji, nudi neočekivanu budućnost spasenja”, zaključio je fra Ivan. Posebno je poglavlje da su se slala pisma iz izgnanstva da se ušutka Jeremija. Sukob s lažnim prorocima, jedan je od najtežih sukoba u Jeremijinu i uopće proročkom naviještanju.

Jeremija ostaje usred naroda Nakon pada Judeje i razaranja Jeruzalema, Babilonci su dopustili ograničenu samoupravu pod Gadalijem kojeg su sami postavili. Oslobodili su Jeremiju iz zatvora. Gestom oslobađanja potvrdili su Jeremiju u njegovu proroštvu. Dali su mu mogućnost da ide kamo hoće. No Jeremija se otputi u Mispu, kod Gadalija, te osta s njime među narodom. U tjeskobi, nevolji i muci narod predvođen Johananom dolazi k Jeremiji po savjet da li da ostanu ili da idu u Egipat. Jeremija im prenosi Božji naum i riječi: „Ako budete mirno živjeli u zemlji ovoj, podići ću vas i neću vas više razoriti; posadit ću vas, a ne iskorijeniti. (...) Ne bojte se kralja babilonskog od kojega strahujete (...) jer ja sam s vama da vas spasim iz ruku njegovih” (Jr 42,10-11).

Plenum

Nažalost, uslijed namještena ubojstva Gadalija i babilonskih vojnika od strane nekih nezadovoljnih sunarodnaka i u suradnji sa susjednim spletkaroškim amonskim kraljem, Judejci su se uplašili babilonske odmazde i odlučuju se za put u Egipat, zemlju blagostanja, kamo su se nekada uputili Jakovljevi sinovi, ne sluteći da će Egipat postati njihova kuća ropstva. Strah je glavni uzrok njihove nevjerice pa bježe i sve iz domovine silom vode u tuđinu - gdje su se odali idolatriji. Strah od ljudi jači je od snage vjere i predanja u Božje ruke. Prisilili su i Jeremiju da ode s njima u Egipat. Ondje je nestao tako da se ne zna ni za njegov grob. Jeremijine riječi nisu poslušane. No, jesu kasnije, jer Jeremijina poruka nade u povratak čuvana je u židovskom narodu. Jeremija je tako dovršio svoj život, ljudski bezuspješan, ali posve podređen Božjoj riječi i proročkoj službi.

Aktualnost Jeremijinih poruka: pastoralne vizije i smjernice U nastavku je fra Ivan ponudio nekoliko mogućih pastoralnih vizija i smjernica koje mogu aktualizirati, konkretizirati ovu Božju riječ posredovanu putem proroka Jeremije u naš današnji kontekst iseljavanja i ostajanja u zavičaju i zemlji otaca. Želi potaknuti odgovorne u pastoralu na promjenu dušobrižništva i, povrh svega, na onu temeljnu proročku Jeremijinu preokupaciju - na obraćenje i povratak Bogu. Fra Ivan ovako sažima moguće pastoralne vizije i smjernice: 1. Bog je gospodar povijesti pojedinca i obitelji, naroda i narodâ. To je osnovna poruka Jeremijine knjige. Bog je strog u čistoći vjere, u socijalnoj pravdi, ali je i Bog


51 49. plenarna skupština HKVRPP-a

utjehe, budućnosti i nade. Ako se prva generacija i ne vrati, neka buduća će se vratiti u svoju postojbinu, ako se bude slušalo Božju riječ. Jeremija troši život da otkloni sumnju u Božje djelovanje i odvrati ljude od njihovih političkih, religijskih i ratničkih nauma i samovolja. 2. Bog se ne dopušta izjednačiti ni s jednom politikom, ni s jednim režimom i vladarom, ni s jednom nacijom i kulturom. U pastoralnom radu, bilo iseljenih bilo onih koji su ostali, treba naglašavati da se Boga ne smije izjednačavati ni s jednom vladavinom ni vlašću. To istodobno znači da se vjera u Boga ne mjeri prema zemljopisnim granicama, nego se njega svjedoči konkretnim zalaganjem i aktivnim životom u svakoj prilici, u svakoj zemlji, u svakom društvenom i državnom poretku, bio taj poredak naklonjen ili nenaklonjen vjernicima. 3. U otuđujućim uvjetima, u izgnanstvu ili novom prebivalištu, sigurnost vlastitoga dostojanstva dolazi iz vjere u Boga. U vremenu velikih seljenja, miješanja i susretanja ljudi i naroda, u vremenu straha za gubitak etničkog (i religijskog identiteta), vjernik svoje dostojanstvo primarno nalazi u identifikaciji s Bogom koji je „gubitnik” što se tiče povijesti s ljudima, posebno u povijesti s Isusom iz Nazareta, ali i jedini tvorac nove budućnosti. 4. Svi su ljudi jednaki. Rijetko se u kojim okolnostima kao u procesu progona, seljenja i imigracije doživljavaju diskriminacije - sve do nasilja. Mnoge traume nose posebno djeca i stariji (kulturni šok) uslijed osiromašenja, progona - pa i kod jednostavnoga dobrovoljnog preseljenja u novu sredinu. Ono što civilizacija nije naučila, iz

Biblije i iz Isusove prakse, jest ophođenje sa strancima. Koncil kaže da „svaki oblik bilo društvene bilo kulturne diskriminacije u temeljnim pravima osobe zbog spola, rase, jezika ili religije mora se prevladati i ukloniti, jer se protivi Božjem naumu” (GS 29). 5. Mjesna i univerzalna Katolička Crkva, obitelj je narodâ, jezikâ i kulturâ. Kristova Crkva se inkarnira u pojedini narod, jezik i kulturu, ali je istodobno „sazvana iz svih naroda” (LG 7), da „svima i svakome bude vidljivim sakramentom jedinstva”” ljudskoga roda; Crkva „ulazi u povijest ljudi a da ipak istodobno nadilazi vremenâ i granice narodâ” (LG 9). I kao što se Bog, prema objavljenoj riječi, nikada ne identificira s pojedinim narodom, kulturom, pojedinom vlašću; kao što se kraljevstvo Božje ne identificira ni s najboljom teokracijom, a ni s Crkvom, nego mu je Crkva „kvasac”; tako i Crkva - a unutar nje njezini svećenici i duhovnici - čini vezu između različitih ljudi, narodâ i jezikâ. 6. Solidarnost s rizikom, a ne solidarnost iz suviška. Jeremija traži unutarnje zajedništvo naroda s Bogom, posvemašnje pouzdanje i oslanjanje na Boga, a ne jedinstvo u političkom jednoumlju većine i moćnih, niti oslanjanje samo na ljudske planove. Hebrejski je narod podijeljen na sjever i jug, rastrgan je između raznih političkih opcija, duhovnih stremljenja i proroštava. Odnos između različitih regija i dijelova istoga naroda ili veće cjeline - kao što je neka država ili Europska unija - i danas je vrlo aktualno. Agresivnost, sebičnost nije tek oznaka neprijatelja naroda, nego i unutar istoga naroda postoje velike podjele i sukobi, animoziteti i isključivosti. Sjevernom kraljevstvu, Izraelu i Samariji, Samarijancima, usporedivi su da-


52

VIJESTI • prosinac 2017.

nas svi oni unutar hrvatskoga naroda koji se nalaze pred povijesnim nestankom iz svojih zavičaja i domovine - primjerice oni u Boki kotorskoj, Vojvodini, a posebno Bosna i bosanski Hrvati. Često se pokazuje da solidarnost prema njima nije iz istinske nakane pomaganja nego djelovanje iz suviška, za brzo primirivanje savjesti, ne slijedi se put Božje riječi nego lažna politika. Proročka, evanđeoska solidarnost skopčana je s rizikom. Ona nije samo materijalnoga karaktera, nego je pitanje istine i pravde. Zauzimanje po tom pitanju može ugroziti vlastiti društveni status, pribaviti si nesreću i društveno, narodno i religijsko šikaniranje i izolaciju ali je jedini put pravednosti i slušanja Božje riječi. 7. Kritička lojalnost prema vlasti i poglavarima. Od Jeremije se može naučiti kako se slobodno odnositi prema vlastima, političkim i religijskim poglavarima, vođama i svećenicima. Jeremija i kraljeve poziva na obraćenje, svjedoči da nitko nije izuzet od kritike Božje riječi. On se ne bavi političkim izborima, on ne privilegira nijednu politiku, nijednu stranku u narodu, nije mu nakana da on, ili neki njegov favorit, zauzmu vladalački tron ili poziciju religijskoga poglavara, nego u kritičkoj lojalnosti, smatrajući aktualne poglavare poglavarima, traži da oni budu vjerni Božjoj riječi, da se ponašaju po Božjem zakonu, da poštuju socijalnu pravdu, da doista budu vjerodostojni svjedoci vjere u Boga za koju su se odlučili. 8. Suočavanje s lažnim prorocima. Jedno je od najtežih pitanja i danas. Koga, naime, slušati? Kako vjerovati? I Jeremija se sam muči što raditi, ako bogati i opaki uspi-

Plenum

jevaju (usp. Jr 12,1-4; 12,7). Kako u vjeri, zajedno s Jeremijom, u vremenima rata, tjeskobe, rušenja i progon kazati Bogu: „Nado Izraelova, Izbavitelju u vrijeme nesreće” (Jr 14,8)? Postoje neki kriteriji u razlikovanju lažnih od istinskih proroka a što, međutim, nimalo nije lako razlučiti. Povijest je prepuna ušutkivanja i ubijanja prorokâ koji su optuženi da su lažni, a bili su istinski posrednici Božje riječi. 9. Ne umirivati proročku riječ. Sve naše zajednice, manje i veće, institucije, Crkva i narod - svi bismo se trebali čuvati da ne upadnemo u brigu za sebe, nego da budemo otvoreni i susretljivi drugima, sa svim njihovim razlikama. Da budemo doista bratske i sestrinske zajednice, prostori iskrenoga zajedništva, poštivanja pojedinaca, slobode govora i razmjene mišljenja. Čuvati se političke tehnologije vlasti, da se ona ne usidri u zajednicu. I onoga lažnog bavljenja politikom (politikantstvom) - ne iz vjere nego iz pohlepe i poriva za novcem, koristoljubljem i društvenom moći. 10. Biti blizu vjernicima i ostati usred naroda. Jeremijino pismo deportiranima u Babilon snažna je riječ. Slijedimo je u nastojanju da iseljeni i prognani ostanu zajedno, da se okrenu životu, da u novoj zemlji pošteno i neumorno rade, školuju se, stječu imanje, kuće se, žene se i udaju, množe se, da sudjeluju u zajedničkim obredima, molitvama, ali i zajedničkim druženjima. Jeremija je posebno naglasio molitvu za mir u zemlji u kojoj su se našli. Mir je više od odsutnosti rata, to je molitva i napor za blagostanje, za skladan život. To znači: ne živjeti stalno u strabizmu duha, noseći samo probleme domovine - i to one koju iseljeni više nemaju - nego se suočiti s novim izazovima kojima su izloženi


53 49. plenarna skupština HKVRPP-a

kao useljenici u novu zemlju. To je aktivan pristup društvu, vjerskim zajednicama i drugim institucijama u zemlji u kojoj žive. To znači čuvati vlastiti identitet, posebno onaj vjernički (a onda i jezični, nacionalni i kulturni), ali ne u defanzivi, u nekom zastarjelom tradicionalizmu, ili u getoiziranom i fundamentalističkom mentalitetu protivljenja prema zemlji useljenja. A oni koji ostaju na rodnoj grudi, ondje gdje je jedini istinski identitet - ondje ne biti licemjeran, jedno govoriti, a drugo raditi, nego se posve založiti i biti blizu „ostatku”. 11. Ne gasiti nadu povratka. U iseljeništvu, ali i u ostatku naroda u zemlji, prema Jeremijinim riječima i postupcima, nužno je održavati nadu u realnu mogućnost povratka koja nije utemeljena na ljudskim naumima nego na vjeri da je u konačnici Bog gospodar ljudske povijesti i da će Bog vratiti prognane i raseljene, naravno ne bez njihove slobode. Ljudi shvaćaju svoj život u kratkom vremenskom razdoblju, pogotovo u današnjem vremenu silne ubrzanosti - jedino se posvećuju sadašnjem trenutku. Povijest pokazuje da treba misliti dugoročno pa, prema tome, nikada ne gasiti nadu u povratak, kao ni dijeliti lekcije onima koji su bili prisiljeni otići, kao ni onima koji su prisiljeni ostati ili su ostali iz svoje slobode i uvjerenja. 12. Novi savez u novoj ili staroj zemlji. U svemu ovom izgleda da ima puno politike. Kršćanstvo s Isusom Kristom stalno naglašava da vjera nije apolitična, ali je uvijek više od politike, više i od najbolje etike i moralnosti. Vjera je milost i dar, vjera je najveća sloboda odgovora čovjeka pojedinca. U Jeremijinu se proročkom djelovanju očituje i Božja pedagogija, kazna i milost - sve do promjene srca. Kod Jeremije se

nagovještava Novi savez koji neće biti zapisan na kamene ploče, nego u srce, ali tako da to srce bude promijenjeno. Prorok Ezekiel, prorok izgnanstva i progona, ići će još dalje od Jeremije pa će umjesto Tore u srcu govoriti o „novom srcu” i „novom duhu” koji će Bog dati i uliti u svoj narod. Bog će stvoriti „novoga novoga čovjeka”” i od novih ljudi sabrati „nov narod”.

Rasprava o temi susreta

N

akon predavanja provincijali i provincijalke iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine raspravljali su o temi plenuma pokušavajući odgovoriti na ovaj aktualan i velik problem iseljavanja sagledavajući moguće rješenje kroz angažman redovnika i redovnica u tom pogledu. Između ostaloga raspravljano je o opasnosti da se redovničke zajednice, tragajući za odgovorom na pitanje o razlozima iseljavanja, pretvore u socijalne institucije jer redovničkim zajednicama to nije primarna zadaća, iako bi kao Crkva trebali ići korak dalje od propovijedanja, jer se ne možemo samo oslanjati se da će taj problem riješiti netko drugi. Ljudima je, pored propovijedi, potreban i odgoj u vjeri. Utvrđeno je da u Crkvi u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini postoje različite inicijative, ali da ih treba usustaviti. Razgovaralo se o tome kako ljudima koji iseljavaju vratiti povrijeđeno dostojanstvo. Treba im vraćati dostojanstvo i govoriti: „Ako možeš ostani.” Od svih nas se traži žrtva. Ništa što je vrijedno nije bez žrtve, nema ni propovijedi bez žrtve.


54

VIJESTI • prosinac 2017.

Ustanovljeno je da iseljavanje nije samo problem za hrvatski narod, već problem i drugih naroda. Spomenuto je i da Hrvatska itekako pomaže na razne načine u Bosni i Hercegovini i da je to svjetski primjer dobre pomoći. Razgovaralo se i o našoj nemoći u ovom problemu. Ipak, svaka zajednica treba pojedinačno vidjeti svoje mogućnosti i praktično se prestrojiti osluškujući znakove vremena. Raspravljalo se o potrebi da se u političkom kontekstu ojača nacionalni konsenzus pa tako i osjetljivost za ovaj problem.

Misno slavlje prvoga dana plenuma Nakon rasprave slavljena je sveta misa u samostanskoj kapeli. Misu je predslavio biskup Križić u koncelebraciji s višim redovničkim poglavarima. U propovijedi je biskup govorio o sv. Luki evanđelistu kojega nam apostol Pavao predstavlja kao liječnika. „Zasigurno se sv. Luka nagledao ljudske patnje najrazličitijih vrsta i te su patnje svakako ostavile trag u njegovu

Plenum

životu. Učinile ga nježnijim, osjetljivijim i sućutnijim. To se jasno vidi u njegovu prikazu Isusova života i djelovanja. I sam opis Isusove patnje predstavljen je kod sv. Luke s puno više pažnje i osjetljivosti, za razliku od drugih evanđelista. On izbjegava mnoge situacije u kojima se Isusa ponižava, a kod drugih evanđelista ih nalazimo”, započeo je biskup. U Lukinu evanđelju imamo puno događaja gdje je u središtu Isusova ljubav prema najbjednijima, siromašnima, bolesnima, grješnicima i odbačenima. Lukin je Isus model prema kojem se moraju oblikovati autentični kršćani. „Kršćanin je pozvan da u Isusu otkrije svoj uzor i da maksimalno nastoji biti što sličniji Isusu, da ima njegovo lice, još više, njegovo srce, rekao je dalje biskup. Naveo je tri komponente Isusova lika na kojima sv. Luka inzistira i koje mora imati svaki kršćanin, a pogotovo oni koji su odlučili Isusa izbliže slijediti: ljubav, siromaštvo i molitva.


55 49. plenarna skupština HKVRPP-a

Luka predstavlja Isusa koji cijeloga svoga života ostaje vjeran programu kojega je proklamirao na početku svoga javnog djelovanja: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje” (Lk 4,18-19). Kod Luke je sva pozornost usmjerena prema najbjednijima. Isus je u tome dosljedan sve do zadnjeg dana na križu kada moli Oca da oprosti onima koji su ga osudili i razapeli. U zadnjim trenutcima svoga života prašta i obećava raj skrušenom razbojniku. Kod Luke su siromasi proglašeni blaženima bez ikakve daljnje specifikacije. Kod Mateja naglasak je na blaženima „u duhu”. Kod Luke nema toga „u duhu”, nego onako direktno: „Blago vama, siromasi.” On naglašava da je Isus poslan navijestiti radosnu vijest baš takvima, siromašnima. Siromah Lazar i siromašna udovica koja je ubacila u hramsku blagajnu cijeli svoj žitak, izazivaju kod Isusa i sućut i divljenje. Bogatstvo je predstavljeno kao idol koji čovjeka osljepljuje.

Kada Isus šalje učenike zabranjuje im da ponesu bilo kakvu torbu, kesu ili obuću ili bilo što drugo. Poruka je jasna - Isus je dovoljan oslonac. Samo Luka donosi Isusovo pitanje učenicima: „Kada vas poslah bez kese, torbe i obuće, je li vam što nedostajalo?”” Odgovor je učenika: „Ništa, Gospodine.” „I ovdje je poruka jasna”, poručio je biskup, „kada nema dovoljno oslonca na Isusa onda će uvijek nešto nedostajati - od radosti, zadovoljstva do najrazličitijih materijalnih stvari. To, nažalost, možemo vidjeti i u redovničkim zajednicama. Kada nemamo jakog oslonca na Isusa uvlači se nezadovoljstvo, a onda i takve potrebe koje je teško zadovoljiti.” Govoreći o molitvi kod sv. Luke, biskup je rekao da Luka više od svih evanđelista opisuje Isusa u molitvi. Isus uvijek nalazi vremena za molitvu. Luka naglašava da se Isus uvijek molitvom priprema za svoje apostolsko djelovanje. Molitva kod sv. Luke ispunjena je povjerenjem Boga. Tako kod Isusovog krštenja Luka ocrtava da se nebo otvorilo kada je Isus molio. „I to je poruka nama -


56

VIJESTI • prosinac 2017.

molitva ima snagu da otvori nebo i to otvaranje neba nije bilo rezervirano samo za Isusa i njegovu molitvu nego Luka sugerira molitvu svim kršćanima jer to je snaga koja otvara nebo”, poručio je biskup dodajući da kod preobraženja Luka Isus ne ide na goru s namjerom da bude preobražen, kako navode druga dvojica sinoptika, nego da moli, a preobraženje se događa kao odgovor na Isusovu molitvu. „I to je jasna poruka svima - molitva ima snagu promijeniti život. U molitvi, ako je prava, uvijek se događa barem malo preobrazbe.” Govoreći o snazi molitve, biskup je rekao da Luka jedini navodi da je anđeo došao utješiti i ohrabriti Isusa dok je molio u Getsemaniju. „I tu je jasna poruka - Bog ne ostaje nikada indiferentan i šutljiv na vapaj čovjeka u patnji.” Biskup je na kraju zaključio da „ova bitna obilježja Isusova života od nas traže ozbiljan ispit savjesti. S obzirom na Isusovu ljubav, milosrđe, njegovo siromaštvo, njegovu molitvu - to su znaci prepoznatljivosti Isusovih učenika, to su i bitna obilježja svake posvećene osobe. Kada je u krizi neki od ovih elemenata, redovnički život ne može dobro funkcionirati jer redovnici i redovnice bez tih vrijednosti nisu autentični. Nisu istinski Isusovi svjedoci i u njihovu životu se ne može prepoznati autentično Isusovo lice. Molimo stoga ovoga svetog liječnika da nam pomogne svojim zagovorom da nas izliječi svih zaraza koje u nama narušavaju taj izgled autentičnog Isusova učenika.” Na kraju mise predsjednik Konferencije fra Jure Šarčević je zahvalio biskupu Zdenku na predvođenju svete mise i upućenim riječima. Zahvalio je i bratskoj Konferenciji viših

Plenum

redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. „Vjerujem da se isplatilo sudjelovati. Obogaćeni smo razmišljanjem o ovoj važnoj temi. Senzibilizirani smo o ovome važnom pitanju koje dotiče sve nas i tiče se naše budućnosti.” Fra Jure je potom posebno zahvalio predavačima i svim sudionicima ove sjednice.

Nastavak rada plenuma

B

iskup Zdenko je prije nastavka zahvalio na pozivu i mogućnosti da s redovnicima i redovnicama dijeli susrete i traženja rekavši: „Ovo je moje prirodno okruženje.” (...) „Danas smo čuli puno toga. Ponekada možda nedostaju zaključci, no njih je često nemoguće donijeti tako brzo jer ih treba i pripremiti, a za to nam treba vremena. Kada bismo se mogli svi skupa popraviti, to bi bilo korisno ne samo za nas nego i za Crkvu, jer ipak je redovništvo posebna snaga Crkve i glas redovništva treba se čuti. Molit ćemo sada Gospodina da svojim blagoslovom nastavi pratiti rad ove Konferencije, da svakome od vas udijeli dostatno svjetla u iznalaženju najboljih rješenja za vaše zajednice, provincije i institute.” U nastavku je fra Jure Šarčević, sukladno čl. 33. Statuta Hrvatske redovničke konferencije, kao predsjednik podnio godišnje izvješće o radu Konferencije. U raspravi nakon podnesena izvješća protumačene su novopotvrđene izmjene Statuta Konferencije. Pročitano je i pismo u kojemu se Kongregacija za UPŽ i DAŽ osvrće na neke predložene izmjene. Ustanovljeno je da je sve predložene izmjene Statuta Kongregacija usvojila.


57 49. plenarna skupština HKVRPP-a

Raspravljajući o izvješću predsjednika provincijali i provincijalke su odlučili da se ono usvoji uz izmjenu u točki 3. u kojoj se govori o studiju teologije kod otaca isusovaca. Drže da ovako sastavljenu tvrdnju treba ublažiti jer se stječe dojam da kod isusovaca studiraju samo oni koji nisu u stanju studirati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

studija koji, pored akademske naobrazbe, nudi čovječnije i obiteljsko okruženje. Spomenuti su neki slučajevi uspješnoga nastavka studija kod otaca isusovaca nakon što su neki studenti administrativno izgubili prava studiranja na drugim ustanovama. Izrečene su i zahvale ocima isusovcima na trudu oko vođenja ovoga studija.

Izaslanik isusovačkog provincijala p. Anto Mišić izvijestio je da je studij kod otaca isusovaca prije nekoliko mjeseci od Kongregacije dobio odobrenje - novu afilijaciju teološkom studiju Gregoriana u Rimu na pet godina. Izvijestio je također da je Filozofski fakultet DI preimenovan u Fakultet filozofije i religijskih znanosti i od prošle godine je sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, te da je nedavno dobio od Kongregacije odobrenje novoga Statuta fakulteta.

Spomenuta je potreba većeg uključenja redovnika i redovnica u ovaj studij, da redovnici i redovnice uzmu ovaj studij „pod svoje” što može biti doprinos redovnika i redovnica mjesnoj Crkvi. O tome nisu donesene nikakve odluke.

Biskup Zdenko je rekao da su biskupi raspravljali o studiju kod isusovaca, ustvrdivši da je taj studij zbilja potreban. U raspravi je ponovljen stav o potrebi isusovačkog studija, potrebi redovničkih zajednica i Crkve za njime. Istaknuta je i temeljitost ovoga

Potom su predsjednik i članovi vijeća detaljnije izvijestili o nastojanjima da se nađe nova zgrada za Konferenciju konstatirajući da se još nije ništa konkretno pronašlo. Konstatirano je da je bolje kupiti zgradu ili teren za gradnju nego ulaziti u najam. Savjetovano je i to da se kupnjom zgrade ne ide u megalomaniju, da se prije toga postigne jasnoća što se tiče zadovoljavajućeg prostora i njegove cijene. Predsjednik je


58

VIJESTI • prosinac 2017.

dodao da je potreba za adekvatnijim prostorom za rad Konferencije, tajništva i povjerenstava realna, da novi prostori moraju zadovoljiti potrebne uvjete, ali bez ikakve raskošnosti. Predsjednik Konferencije je predložio da se do sljedećeg plenuma (2018.) sredstva i dalje rezerviraju za kupnju nove zgrade Konferencije, rekavši da vjeruje da će do tada novo vodstvo Konferencije sigurno naći neko zadovoljavajuće rješenje koje je stvarno potrebno Konferenciji. Pozvao je i redovničke zajednice da same predlože neki svoj adekvatan prostor za najam ili kupnju, ako ga imaju. Spomenuta je i mogućnost da se o ovoj potrebi Konferencije razgovara i sa Zagrebačkom nadbiskupijom, Gradom Zagrebom i Ministarstvom državne imovine. Predlagano je i da se stupi u kontakt s Ministarstvom državne imovine po tom pitanju, a budući da je proces povratka oduzete imovine Crkvi neefikasan možda ministarstvo u tom smislu može naći neki adekvatan prostor. Spomenuto je i da su redovnici i redovnice zadužili hrvatsku državu i Crkvu te da s pravom možemo očekivati povrat, obeštećenje i naknadu. O tome nije donesena konkretna odluka. Glasovanjem je odlučeno da se do Plenarne skupštine 2018. sredstva i dalje rezerviraju za kupnju zgrade Konferencije i da se nastavi s potragom za novom zgradom.

Plenum

Izbor novog vodstva Konferencije Izbor novog vodstva Konferencije je izvršen nakon molitve i čitanja Pravilnika o izboru predsjednika, potpredsjednika i članova Predsjedništva Konferencije. Za predsjednicu je izabrana s. Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb, a za dopredsjednika fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije.

S

kupština je potom između viših redovničkih poglavara izabrala četiri člana Vijeća. Izabrani su fra Ivo Martinović, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica Kćeri Božje ljubavi,  s. Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije i drugoga dana plenuma  o. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa (nakon što se p. Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove zahvalio plenumu na izboru s molbom da se zbog velike zauzetosti na njegovo mjesto izabere drugi poglavar). Po izboru je s. Ana Marija Antolović izjavila: „Ne bi bilo pošteno reći ne. Sjetila sam se dominikanskog generala Timothyja Radcliffea koji je jedan puta rekao da ga jako smeta kada se u zajednici bira, a braća pođu govoriti da oni nisu za to, da imaju važnijih poslova, da imaju započetih projekata. On tu svoju misao zaključuje ovim pitanjem: ‘Tko sam ja da odlučujem o sebi? Ja sam redovnik koji je položio zavjete i dao svoj život Bogu i zajednici.’ U tom duhu”, rekla je s.


59 49. plenarna skupština HKVRPP-a

Ana Marija, „prihvaćam izbor. Hvala Vam na povjerenju!”

Drugi dan 49. plenarne skupštine

D

rugi dan Skupštine HRK započeo je molitvom i prvim nastupom nove predsjednice Konferencije koja je pozdravila predstavnike medija rekavši da su nam mediji važni i iskazala nadu u buduću dobru suradnju. Sestra se zahvalila na povjerenju riječima: „Uzdam se u Božju pomoć i spremna sam učiti. Oslanjam se na Boga i očekujem suradnju svih vas, a osobito od novoizabranog potpredsjednika i članova Vijeća. Zajedno ćemo se trsiti opravdati vaše povjerenje u služenju dobru svih naših zajednica i redovništva u Hrvatskoj.” Posebno pozdravljajući biskupa Zdenka dodala je: „Volim posvećeni život i osjećam da je naš narod posebno blagoslovljen dugom i bogatom poviješću djelovanja redovničkih zajednica. Dar različitih karizmi naših zajednica i apostolskih služenja svake zajednice veliko je bogatstvo i Božji blagoslov, a ono što osjećam kao velik izazov za sve nas je traženje puteva

zajedničke suradnje i umrežavanja na raznim područjima da bismo mogli lakše odgovoriti na mnoge izazove vremena u kojem živimo i racionalnije iskoristiti potencijale koje imamo u svojim zajednicama. Već je uhodana praksa rada povjerenstava koja potvrđuje bogatstvo i zajedničko zalaganje i vjerujem da će se to i dalje intenzivno nastaviti.” Potom je biskup Zdenko poželio novom vodstvu da njihov rad bude na dobro Crkve i redovništva. Zahvalio se poimenice dosadašnjima vodstvu na svemu što su napravili za redovništvo i za Crkvu. Biskup je potom priopćio novom vodstvu da predsjednica i potpredsjednik svojim izborom automatski postaju predstavnici u Vijeću HBK za posvećeni život te ih zamolio da na sljedećem susretu dogovore prikladne kriterije za izbor predstavnika u Vijeće HBK za posvećeni život. Biskup je još spomenuo susrete redovnika i redovnica s biskupima i Stalnim vijećem HBK, dodajući da ne zna zašto je to tako postavljeno. „Redovnici imaju susret sa svim biskupima, a redovnice samo sa Stalnim


60

VIJESTI • prosinac 2017.

Plenum

vijećem HBK. Čini mi se da su ti susreti presiromašni ili ograničeni jer se svedu samo na predavanja. Mene zanima imaju li redovnici i redovnice i neka druga pitanja koja izviru s terena, a koja bi se mogla postaviti pa i rješavati. Taj susret mi djeluje samo kao dobro da smo se vidjeli. Imate li konkretnih pitanja koje bi se razmatrala? Ta inicijativa treba doći od vas. To stavljam pred vas”, rekao je biskup iznova nudeći svoju pomoć, ako mu se objasni što bi on mogao učiniti.

Zahvalivši dosadašnjem vodstvu Konferencije, sestra je dalje rekla da je povjerenstvo, zahvaljujući zalaganju i radu članova, tijekom protekle godine ispunilo sve predviđene zadatke. Izvješće je završila riječima da su u povjerenstvu „svjesni da u našem radu ima puno prostora i sadržaja do kojih tek treba doći i hrabrije se uhvatiti u koštac s njima te da smo pozvani unaprjeđivati početnu formaciju u svim (muškim i ženskim) redovničkim ustanovama.”

Izvješća povjerenstava

U raspravi je spomenuto da sestre novakinje treba potaknuti da zrelije pristupe sadržajima Novicijatske škole tako da se uvede neka blaža vrsta završnog ispita. Spomenute su koristi ovako organizirane Novicijatske škole u okviru Konferencije - i pored redovničke formacije koje svaka sestra dobiva u svojoj zajednici.

Povjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica

I

zvješće je podnijela voditeljica povjerenstva s. Tea Barnjak, FDC. Sestra Tea je izvijestila o djelatnostima Povjerenstva: Školi za novakinje; seminaru za sestre juniorke; godišnjem susretu kandidatica, postulantica i novakinja; vijećanju redovničkih odgojitelja i odgojiteljica; te o permanentnom usavršavanje odgojitelja organiziranjem Odgojiteljskog dana. Spomenula je i dva stručna susreta za novakinje održana u prostorijama Konferencije.

Spomenut je i Centar za savjetovanje Riječke nadbiskupije i drugi centri za pomoć u redovničkoj formaciji. Voditeljica je istaknula da u povjerenstvu vide potrebu za psihološkim savjetovanjem jer se svaki dan susreću s tom potrebom u susretima sa sestrama.


61 49. plenarna skupština HKVRPP-a

Raspravljano je i o postnovicijatskom permanentnom obrazovanju za sestre. Iznesen je i prijedlog da se u okviru HRK organiziraju pripreme za doživotne zavjete, ali i potreba čuvanja identiteta svake zajednice i izbjegavanje nivelacije. Spomenuto je i da neke zajednice imaju svoje novicijate te da neke zajednice ne mogu sudjelovati u Novicijatskoj školi pri HRK zbog udaljenosti. Razgovaralo se o mogućnosti da se Novicijatska škola organizira i u drugim gradovima. Zaključeno je da će novo vodstvo HRK i povjerenstvo razmotriti takve prijedloge.

Povjerenstvo za predškolski i školski odgoj u ustanovama koje vode redovničke ustanove ili su i njihovu vlasništvu Izvješće je podnijela voditeljica povjerenstva s. Katarina Pišković, karmelićanka BSI. Na početku je napomenula da još nije zaživjelo proširenje rada povjerenstva i na školski odgoj, kao što je bilo propisano zadnjom izmjenom Statuta.

Sestra je izvijestila da je ovo povjerenstvo poveznica između vrtića i ministarstva. Te da je potrebno stalno pratiti zakone, odredbe i pravilnike. Rekla je da se u zadnje vrijeme primjećuje sve više zahtjevnih i osjetljivih roditelja, što utječe na rad u vrtićima. Govoreći o aktivnostima povjerenstva navela je: organizaciju seminara na nacionalnoj razini za sestre odgojiteljice, posjet Ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta i Agenciji za odgoj i obrazovanje, te Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport za Božić i Uskrs, zatim hodočašće katoličkih vrtića Zagrebačke metropolije na Mariju Bistricu, organizaciju hodočašća za djelatnice katoličkih vrtića u Sarajevo, Goražde i Pale, zatim seminar s pravnicom Višnjom Mikuš Krešić, te na kraju zapošljavanje s. Marcele Šereš, dipl. iur., da prati zakonitost rada svakoga vrtića. Govoreći o planovima za budućnost navela je: seminar za sestre odgojiteljice u katoličkim vrtićima na nacionalnoj razini, organiziranje hodočašća katoličkih vrtića na Mariju Bistricu, te izlet odgojitelja u


62

VIJESTI • prosinac 2017.

katoličkim vrtićima. Dodala je da će povjerenstvo i nadalje budno motriti sva zbivanja na državnoj i gradskoj razini i zauzimati se za dobrobit katoličkih vrtića. Sestra je poručila provincijalkama da njihovi ravnatelji vrtića imaju velike odgovornosti. Istaknula je da povjerenstvo djeluje vrlo jedinstveno i da u onome što čini uvijek nastoji ojačati svoju vjeru i redovničko poslanje, probuditi vjeru kod djece, a putem njih i kod njihovih roditelja.

Plenum

samo onih odgojitelja koji su zaposleni na neodređeno. Potom se raspravljalo o školskom odgoju. Izneseno je da u Hrvatskoj postoji 12 škola koje vode redovnici. Vodstvo Konferencije je na kraju obećalo da će Vijeće na svojim susretima imenovati članove koji će u okviru ovoga Povjerenstva biti zaduženi za školski odgoj.

Povjerenstvo za medicinske sestre U raspravi je iznesen prijedlog da se uputi članice redovničkih ustanova prijedlog državi da se vjerski vrtići izuzmu iz privatnih vrtića, jer takva situacija stavlja vjerske vrtiće u nezahvalnu poziciju za roditelje. Istaknuto je da vjerski vrtići nisu privatni vrtići, samo za najbogatije. Vjerski vrtići žele biti vrtići s vjerskim odgojem za one roditelje koji to žele.

Raspravljajući o pitanju formacije odgojitelja u vjerskim vrtićima priopćeno je da se od ove godine pokreće na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu doškolovavanje za odgojiteljice i odgojitelje u vjerskim vrtićima. Iznesen je i problem u vezi toga: prihvaćeno je sufinanciranje

Izvješće povjerenstva podnijela je voditeljica s. Danica Grgić, Marijina sestra. Spomenula je posjete medicinskih sestara bolesnicima u Loboru. Povjerenstvo ove posjete organizira više od 20 godina i oni su velika radost za tamošnje bolesnike. Zatim je spomenula godišnji seminar za medicinske sestre redovnice. Iste aktivnosti povjerenstvo planira održati i u idućoj godini. Sestra je kratko komentirala stanje i promjene u zdravstvenom sustavu danas, urušavanje zdravstvenog sustava, njegove financijske probleme, potom nove bolesti danas kod mladih i opasnosti od zlouporabe


63 49. plenarna skupština HKVRPP-a

liječničke dokumentacije. Sve su to izazovi s kojima se i sestre sve izravnije susreću u svome radu. Rasprava se usmjerila na potrebu duhovne skrbi nad bolesnicima, pored one skrbi koju pruža bolnički kapelan. Sestra Danica je izvijestila da uprave bolnica nisu prepoznale potrebu formiranja timova za duhovnu skrb - onako kako postoje drugi stručni timovi. U raspravi je utvrđeno da s naše strane možemo ponuditi stanovit timski rad, ali da je dušobrižništvo u bolnicama u nadležnosti biskupa. Potom se raspravljalo o sakramentu bolesničkoga pomazanja u bolnicama. Iznesen je prijedlog da se pri Komori medicinskih djelatnika održe radionice o bolesničkom pomazanju u bolnicama. Iskazana je i želja sestara u mirovini da budu duhovna potpora u bolnicama, a za to je potrebno odobrenje. Spomenuto je i da se u rad ovoga povjerenstva trebaju uključiti i sestre koje rade u domovima, ne samo u bolnicama. Istaknuto je i da razgovor s bolesnikom i rodbinom zahtijeva potrebne kompetencije.

Povjerenstvo za promicanje duhovnih zvanja Izvješće je podnijela voditeljica povjerenstva s. Ana Bebić, OP. Ona je predložila užu u suradnju toga povjerenstva s Povjerenstvom za početnu formaciju redovnika i redovnica. Sestra je iznijela problematiku suradnje s nekim biskupijskim povjerenicima za duhovna zvanja glede organizacije Svjetskog molitvenog dana za duhovna zvanja. Rekla je da treba donijeti odluku o nastavku rada kampa za mlade koje organizira ovo povjerenstvo. Izvijestila je i o nakani da časopis povjerenstva „Susret” Susret”” postane nacionalni časopis za promociju duhovnih zvanja. Od drugih aktivnosti spomenula je klanjanje pred Presvetim za mlade i akciju „40 dana za Gospodina”” te nakanu povjerenstva da se na cijelu Hrvatsku proširi mreža redovnika koji rade u pastoralu zvanja. Da se u toj mreži koordiniraju aktivnosti. Istaknuto je da mreža redovnika unutar Konferencije već jest nacionalna razina i da se ne smijemo vezati za pojedine biskupije, a rad povjerenstva je takav da ne mora biti koncentriran u Zagrebu.


64

VIJESTI • prosinac 2017.

Na kraju je raspravljano o susretu mladih redovnika i redovnica koji je održan prije dvije godine, a planirano je da se održava svake druge godine. Utvrđeno je da postoji želja da se takav susret ponovno održi. Plenum je potvrdio svoju želju da se taj susret održi, a vijeće će donijeti konkretnije odluke o načinu.

Povjerenstvo za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost Izvješće je podnijela s. Miroslava Bradica, milosrdnica. Izvijestila je o proslavi 50 godina Konferencije te o monografija izdanoj u toj prigodi. Izvijestila je i o svim tiskanima dokumentima Kongregacije za UPŽ i DAŽ. Prisjetila se proslave zaključenja Godine milosrđa dodavši da „milosrđe ilosrđe predstavlja samu bit Crkve”. Pobrojala je aktivnosti ovoga povjerenstva u proteklom razdoblju spominjući: proslavu Dana posvećenog života na temu „Afirmacija žene u redovništvu” i euharistijskog slavlju u toj prigodi, potom pripremu poruke za Dan posvećenog života, praćenje Redovničkih dana i druge redovite aktivnosti povjerenstva.

Plenum

Izvijestila je o časopisima i internetskim stranicama Konferencije te o društvenim mrežama, spomenuvši dobru suradnju s katoličkim medijima. Naglasila je da smo mi dužni stvarati sadržaje i pokazivati nazočnost redovništva u medijima, a što zahtijeva trud i vrijeme. Na kraju je spomenula i pripremu aplikacije HRK za pametne telefone. Na kraju je sestra Miroslava, kao dosadašnja dopredsjednica, zahvalila na povjerenju i pomoći te poželjela uspješan rad novom vodstvu povjerenstva kao i novoizabranom vodstvu Konferencije.

Povjerenstvo za trajnu formaciju redovnika i redovnica Izvješće o radu povjerenstava iznio je fra Jure Šarčević umjesto voditelja povjerenstva fr. Ante Gavrića. U izvješću je izvijestio o adventskoj i korizmenoj duhovnoj obnovi, zatim proslavi Dana posvećenog života, radu Redovničkog band aida na pripremi pjesme u čast bl. Alojzija Stepinca i pjesme „Hvala ti, japa”.


65 49. plenarna skupština HKVRPP-a

Ističući da su Redovnički dani najvažnija aktivnost ovog povjerenstva, rekao je da treba s njima nastaviti. Potaknuo je na veću suradnju s biskupijskim povjerenicima za duhovna zvanja, da bi se aktivnije uključila i mjesna Crkva. Spomenuo je da treba početak Redovničkih dana staviti u sredinu rujna i unaprijed točno odrediti datume, pazeći na posebnosti u pojedinim gradovima, ali da se datumi kasnije ne mijenjaju. Dodao je i da treba poticati na veće sudjelovanje na Redovničkim danima. Istaknuo je kako je povjerenstvo nastojalo da na Redovničkim danima bude više predavača redovnica. U raspravi se razgovaralo o trajanju Redovničkih dana u pojedinim gradovima. Spomenuto je još da je Vijeće HBK nastojalo potaknuti biskupijske povjerenike za zvanja. Održan je nedavno i jedan njihov skup. To se pitanje može postaviti na sjednici Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ.

Nakon podnesenih izvješća povjerenstava i rasprave pročitano je pismo apostolskog nuncija Plenumu. Plenum je potom prihvatio ispriku p. Dalibora Renića, prvotno izabranog u Vijeće, te je na njegovo mjesto izbran o. Srećko Rimac, OCD, koji je prihvatio izbor. Na kraju je predsjednica zahvalila svima na sudjelovanju, a posebno je u ime svih redovnika i redovnica iznijela zahvalu fra Juri, koji je odradio velik posao u dosadašnjem mandatu u kojemu je bilo puno aktivnosti. Obilježila ga je Godina posvećenog života, Godina milosrđa i 50. obljetnica Konferencije. „Preuzimamo tijelo koje je uhodano. Konferencija već šest godina radi kao jedno tijelo muškog i ženskog redovništva i plodovi se već vide. Vjerujem da ćemo nastaviti tako raditi na dobrobit redovništva i Crkve. Vjerujemo i znamo da će nam fra Jure biti velik oslonac i u budućnosti”, ”, rekla la je predsjednica. Potom je zahvalila i dosadašnjoj dopredsjednici na zauzetosti i ljubavi koju ima za redovništvo. Zahvalila je i svim dosadašnjim članovima Vijeća.


66

VIJESTI • prosinac 2017.

Fra Jure je još zahvalio djelatnicima Tajništva i svim članovima Vijeća. Radili su dobro i djelotvorno, sa zadovoljstvom je radio sa svima njima, rekao je na kraju fra Jure.

Euharistijsko slavlje na kraju 49. plenarne skupštine HRK

E

uharistijsko slavlje na kraju 49. plenarne skupštine HRK predslavio je potpredsjednik fr. Slavko Slišković u koncelebraciji s provincijalima. U propovijedi je poručio redovnicima i redovnicama da se često pozivamo na naše utemeljitelje, one koji su nam prethodili, te da tako možemo postati samo njihovi spomenici. Ali nismo pozvani da budemo spomenici prošlosti nego svjedoci evanđelja u današnje vrijeme, da budemo oni koji će Riječ Božju utjeloviti u današnje vrijeme.

Plenum

Ne da bismo se spasili po djelima Zakona, kako kaže sv. Pavao u današnjem čitanju, nego naprotiv, da budemo svjesni da već jesmo spašeni. To je ona svijest koja od nas može učiniti žive svjedoke evanđelja, da ne budemo relikt prošlosti, spomenik prošlosti, nego da svatko od nas ima budućnost i da redovništvo ima budućnost. „Što možemo drugo od Gospodina tražiti nego kazati s psalmistom: ‘Iz dubine vapijem tebi, Gospodine: Gospodine, usliši glas moj!’ (Ps 130)”, poručio je fr. Slavko redovnicima i redovnicama.


67 Izvješće o radu Hrvatske redovničke konferencije

49. PLENARNA SKUPŠTINA HRVATSKE REDOVNIČKE KONFERENCIJE IZVJEŠĆE O GODIŠNJEM RADU Fra Jure Šarčević predsjednik Zagreb, 18. i 19. listopada 2017.

P

oštovane poglavarice i poglavari, drage sestre i braćo u Kristu!

U skladu s čl. 33. Statuta Hrvatske redovničke konferencije, kao predsjednik podnosim Vam godišnje izvješće o radu Konferencije za proteklu godinu. Na završetku trogodišnjeg mandata djelovanja vodstva Konferencije u ovom sazivu, želim Vas izvijestiti o tome što smo planirali i što smo od toga kroz proteklo razdoblje ostvarili, te jesmo li u svojim angažmanima uspjeli biti u skladu s potrebama Crkve i društva i, prema svom poslanju, odgovoriti brojnim izazovima s kojim smo se susretali na svim razinama crkvenog i društvenog života. Ova pitanja možemo detaljnije sagledati kasnije u raspravama. Prije svega, dužnu zahvalnost želio bih izreći članicama i članovima Vijeća Konferencije koji su odgovorno obavljali povjerenu im službu i tako dali vrijedan doprinos u radu Predsjedništva o kome ovisi i kvaliteta rada naše Konferencije u cjelini. Zahvaljujem voditeljicama i voditeljima kao i članovima

pojedinih povjerenstava, njih šest koji djeluju pri HRK. Oni su glavni izvoditelji svih projekata Konferencije. Zahvaljujem svima vama, članicama i članovima HRK na suradnji i dragocjenoj pomoći, kako neposredno, tako i posredstvom članica i članova vaših zajednica, u realiziranju mnogih zajedničkih nam projekata. Zahvaljujem svim suradnicima na svim razinama. Odmah na početku želio bih izraziti radost što smo od Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života dobili odobrenje promjene naziva Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) u novi naziv HRVATSKA REDOVNIČKA KONFERENCIJA (HRK). Potvrđeno je to dekretom (prot. n. Sp. R 1732/17) kojeg su u Vatikanu 10. lipnja 2017. u ime Kongregacije za UPŽ i DAŽ potpisali pročelnik te kongregacije kardinal João Braz de Aviz i njezin tajnik nadbiskup José Rodriguez Carballo. Podsjećam, odluku o promjeni naziva Konferencije donijeli smo na Plenarnoj skupštini održanoj u Zagrebu 19. listopada 2016. godine, želeći da ova zajednička ustanova hrvatskoga redovništva nosi lakše pamtljivo ime, a da se ne mijenja narav ustanove. U ovom izvještaju, dok se osvrćem na proteklu godinu rada HRK, nemam namjeru zadržavati se na radu svakog pojedinog povjerenstva zato što ćemo sažeta izvješća njihovih voditeljica i voditelja imati prilike čuti kasnije. Govorit ću o sljedećim točkama: 1. Novi i potvrđeni članovi HRK 2. Obljetnice i proslave u pojedinim


68

VIJESTI • prosinac 2017.

redovima i družbama 3. Osvrt na 48. plenarnu skupštinu iz 2016 4. Djelovanje povjerenstava 5. Vijeće HRK 6. Duhovno-obrazovni programi za redovnike/ce 7. Suradnja HRK s mjesnim ordinarijima RH 8. Uključenost u djelovanje udruge RENATE 9. Ekonomsko poslovanje Konferencije 10. Planovi za budućnost 11. Umjesto zaključka.

1. NOVE ČLANICE I ČLANOVI HRK: S. Ksenija Leko provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije

Plenum

U ime HRK svima njima čestitam i radujem se našoj suradnji.

2. OBLJETNICE I PROSLAVE U POJEDINIM REDOVIMA I DRUŽBAMA Proteklu godinu obilježilo je više proslava i jubilarnih slavlja. Nije potrebno sve ih nabrajati jer smo o njima pisali u Vijestima i objavljivali na internetskoj stranici Konferencije. Ipak, zbog posebnog značenja treba spomenuti: 800. obljetnicu utemeljenja dominikanskog reda 80. obljetnica djelovanja Družbe kćerî Božje ljubavi u Postirama 50. obljetnica djelovanja Kćerî Božje ljubavi u varaždinskoj župi sv. Ilije 100. obljetnica smrti blaženoga malog brata Karla (Charlesa de Foucaulda)

Fra Ivo Martinović, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša

10. obljetnica dolaska sestara Kćerî Srca Isusova u Lasinju

P. Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.

25. obljetnica prisutnosti sestara franjevki bosansko-hrvatske provincije u Zagrebu

Ove godine na svojim kapitulima ponovno su izabrane i snagom Statuta HRK potvrđene članice i članovi: Fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda B. Mandića O. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske provincije svetog oca Josipa S. M. Miroslava Bradica, vrhovna poglavarica sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog S. M. Martina Koprivnjak, vrhovna poglavarica sestara Naše Gospe.

80. obljetnica djelovanja sestara Presvetoga Srca Isusova u Slatini 100 godina djelovanja sestara služavki Maloga Isusa u Zagrebu 100 godina djelovanja sestara služavki Maloga Isusa u Omišu 100 godina prisutnosti i djelovanja karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatskoj 50 godina samostana i dječjeg vrtića sv. Franje u Zagrebu Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog Začeća iz


69 Izvješće o radu Hrvatske redovničke konferencije

Dubrovnika 50 godina postojanja Hrvatske redovničke konferencije.

3. OSVRT NA 48. PLENARNU SKUPŠTINU IZ 2016. Četrdeset osma plenarna skupština Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica održana je 19. i 20. listopada 2016. godine u franjevačkom samostanu u Zagrebu, Avenija G. Šuška 2. Pored redovitih plenumskih obveza, podnošenja godišnjih izvješća predsjednika i voditeljâ povjerenstava - dva smo dana raspravljali o zajedničkim pitanjima, te sagledavali izazove koje crkvena i društvena stvarnost u Hrvatskoj stavlja pred redovništvo. Plenumu je cijelo vrijeme bio nazočan i gospićko-senjski biskup, mons. Zdenko Križić, tada novoimenovani predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. Kao i svake godine - plenum je pohodio i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D’Errico. Plenum je započeo misnim slavljem u samostanskoj kapeli. U koncelebraciji s višim redovničkim poglavarima i u zajedništvu s višim redovničkim poglavaricama, misu je predslavio biskup mons. Zdenko Križić. U ime HKVRPP-a, na početku Plenarne skupštine uputio sam riječi dobrodošlice svim višim redovničkim poglavarima i poglavaricama i njihovim izaslanicima, te na poseban način pozdravio novoga predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, biskupa gospićko-senjskog mons. Zdenka Križića. Tom prigodom uputili smo posebnu zahvalu dosadašnjem predsjedniku Vijeća HBK za usta-

nove posvećenog života i družbe apostolskog života, dubrovačkom biskupu mons. Mati Uziniću, koji je tu dužnost zauzeto obnašao pet godina. Skupu se na početku obratio i biskup Zdenko, pozdravljajući predsjednika, dopredsjednicu, članove vijeća i sve provincijale i provincijalke, te druge članove izražavajući volju da „u čemu god bude mogao pomoći, sigurno će biti na raspolaganju”. Sukladno Statutu (čl. 33.), predsjednik Konferencije podnio je godišnje izvješće o radu navodeći najprije nove i potvrđene članove Konferencije; zatim obljetnice i proslave u pojedinim redovima i družbama. U osvrtu na 47. plenarnu skupštinu iz 2015. godine kratko sam izvijestio o djelovanju povjerenstava Konferencije i o radu Vijeća. Od aktivnosti Konferencije osvrnuo sam se posebno na duhovno-obrazovne programe za redovnike i redovnice; suradnju Konferencije s mjesnim ordinarijima; suradnju s Unijom europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica (UCESM); na djelovanje međunarodne redovničke udruge RENATE. Govoreći o planovima za budućnost, naveo sam projekte o kojima treba voditi računa: o izmjeni ili dopuni Statuta, o promjeni naziva HKVRPP-a, o daljnjoj pastoralnoj i duhovnoj skrbi za članice i članove Konferencije (seminari, duhovne obnove…), te o medijskoj promidžbi redovništva. Nakon rasprave o podnesenom izvješću predsjednika prisutni poglavari i poglavarice su se osvrnuli na prijedlog o izmjeni naziva Konferencije, zatim na odnose s biskupima, na što je predsjednik Konferencije podsjetio da je u tijeku revizija dokumenta Mutuae


70

VIJESTI • prosinac 2017.

Relationes te da je Konferencija na upit Kongregacije za UPŽ i DAŽ poslala svoje odgovore na nekoliko pitanja. Izrazio je nadu da će taj dokument pomoći u odnosima između biskupâ, Konferencije i pojedinih poglavara. Svakako, želja je Pape da se taj odnos intenzivira. Rasprava je potom nastavljena o visokom obrazovanju redovnika i redovnica, odnosno o studiju teologije kod otaca isusovaca. Izneseno je da je taj studij spasio puno zvanja. Istaknute su formativne prednosti ovoga posebnog studija te potreba redovničkih zajednica za njim. To je tema o kojoj trebamo razgovarati s Biskupskom konferencijom. Kao predsjednik Konferencije konstatirao sam kako će ovu temu pokušati staviti na dnevni red sljedećeg susreta provincijala s biskupima. Kao i prethodnih godina apostolski nuncij u RH pohodio je našu Plenarnu skupštinu. Na početku susreta apostolski nuncij u RH mons. Alessandro D’Errico zahvalio je predsjedniku Konferencije i sve srdačno pozdravio riječima da mu je uvijek drago da može sudjelovati na plenarnim skupštinama kako bi prenio zahvalnost koju prema redovništvu ima Sveta Stolica za dobro koje čine putem svojih zajednica i za važnu ulogu koju svojim aktivnostima imaju u Crkvi. Pozdravio je nazočnog mons. Zdenka Križića, biskupa gospićko-senjskog i predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života rekavši da je „Hrvatska biskupska konferencija napravila dobru stvar kada je odredila biskupa Križića za nasljednika biskupa Uzinića. Smatram da je takav izbor na tragu želja Svetoga Oca”. Nuncij je spomenuo proslavu 50-te obljet-

Plenum

nice Konferencije i njegovo planirano sudjelovanje na misi u toj prigodi istaknuvši da mu je u srcu stalo da se s redovništvom sjedini u zajedništvu za mnoga dobra koje je Konferencija učinila u Hrvatskoj u ovih 50 godina. Osvrćući se na rad Skupštine, nuncij je rekao da se raduje da poglavari i poglavarice, pored potrebnog pogleda u prošlost na ono što je učinjeno, gledaju i na budućnost razmišljajući zajedno u perspektivi milosrđa i u kontekstu Jubileja milosrđa. Govoreći o milosrđu nuncij je, kao polaznu točku, podsjetio na razmišljanja Svetoga Oca u Misericordiae Vultus, Božje je ime Milosrđe. Govoreći o reviziji dokumenta Mutuae Relationes, nuncij je istaknuo da je to osjetljivo područje o kojemu treba govoriti s delikatnošću srca, to je područje odnosa između različitih grupa unutar Crkve. U tom je kontekstu Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života inicirala novo razmišljanje. Život je takav da mi, koji trebamo biti svjedoci zajedništva, pomirenja i bratstva, često nismo bili dobar primjer, nismo bili milosrdni kao Otac. Kada govorimo o odnosima u Crkvi, moramo spomenuti probleme i napetosti iz prošlosti koji još uvijek stvaraju sumnje i rasprave u obiteljima/skupinama unutar Crkve. Mi kao kršćani možemo dati svoj doprinos povjerenjem. Postoje napetosti u društvu u Hrvatskoj, a mnoge su napetosti i otvorene rane i među državama. To da je Njegovo ime Milosrđe govori da se ne možemo držati samo pravednosti jer je logika Božja na višoj razini, na razini nježnosti, opraštanja, milosrđa - poručio je nuncij.


71 Izvješće o radu Hrvatske redovničke konferencije

Govoreći o Mješovitoj katoličko-pravoslavnoj komisiji koja ispituje okolnosti i vrijeme u kojemu je živio blaženi Alojzije Stepinac, podsjetio je da je osnivanje Komisije bila inicijativa pape Franje. Nuncij se prisjetio, kako reče, brojnih uvreda koje su izrečene za tu inicijativu, ali i susreta s papom Franjom koji rekao da je put kojim treba ići put milosrđa, put koji ne znači zatvoriti se sam u sebe, iako smo možda u pravu. Ne zatvarati se u sebe same, nego izići kao Crkva iz svoje sigurnosti i sheme prema drugima i suočiti se s drugima u svemu što možemo učiniti. I ta gesta milosrđa postaje djelo pažnje prema braći pravoslavcima. To postaje doprinos koji možemo dati u odnosima, doprinos stabilnosti koja nam je potrebna u ovim krajevima - rekao je nuncij. Na pitanje postoji li u Mješovitoj komisiji s pravoslavne strane intencija milosrđa i osjetljivosti, nuncij je odgovorio neka nas ne brine kakvo je mišljenje druge strane, nas treba voditi milosrđe Božje. Naša je dužnost učiniti prvi korak. Prvi je korak da iskreno i u siromaštvu duha jednostavno prezentiramo svoja uvjerenja. To ne vrijedi samo za odnos s pravoslavnima, to vrijedi uvijek za logiku milosrđa. Ne možemo uvijek ostati nepokretni na istom mjestu i s logikom predrasuda. Dodao je da se Mješovita komisija ne bavi svetošću bl. Stepinca, nego povijesnim okolnostima u kojima je on živio. Potom je istaknuo žaljenje što osnutak ove mješovite Komisije nije u dovoljnoj mjeri pozitivno popraćen, jer je riječ o plemenitoj inicijativi i pokušaju da katolička i pravoslavna strana sjednu za isti stol i razjasne neka pitanja koja opterećuju obje Crkve. Papinu odluku o radu ove komisije valja ispravno prenositi. „Vas redovnike i redovnice molim da preno-

site te Papine nakane, nakane koje su ekumenske i milosrdne, te poruke da trebamo izići iz šablona ususret drugome”, zaključio je apostolski nuncij. Na pitanje biskupa Križića kako gleda na život redovnika u Hrvatskoj, nuncij je rekao da je papi Franji potvrdio da se na redovnike u Hrvatskoj može osloniti. Da su oni osjetljivi prema programima Svete Stolice. „Čvrsto sam uvjeren da redovnički život daje veliki doprinos Crkvi u Hrvatskoj”, rekao je nuncij, a osvrnuvši se na brojnost redovnika i redovnica te na njihove aktivnosti dodao da dosada „nije bilo odgovarajućeg vrjednovanja njihova velikog doprinosa”. U nastavku rada Plenarne skupštine 2016., prije podnošenja izvješća povjerenstava, predsjednik Konferencije je sažeto podnio financijsko izvješće koje je sudionicima dano na uvid u radnim mapama. Potom je predstavio plan kupnje nove zgrade za Konferenciju čime bi se riješile teškoće u njezinu funkcioniranju. Kratko je istaknuo sve nedostatke postojeće zgrade u Prilazu Gjure Deželića 75 te aktivnosti koje su poduzete za njenu legalizaciju i uređenje pitanja vlasništva, što je u završnoj fazi. U raspravi se zaključilo da eventualna kupnja ili gradnja nove zgrade sjedišta Konferencije treba biti cjelovito i brzo rješenje. Osobito je pri tome potrebno voditi računa da Konferencija ima prikladnu zgradu u kojoj će biti tajništvo, te prostorije za odvijanje aktivnosti. Rečeno je da zasad nema konkretnih lokacija za buduće sjedište. Zajednice su zamoljene da pomognu u traženju prikladnog rješenja. Razgovaralo se i o novčanim sredstvima koji redovničke zajednice dobivaju iz državnog


72

VIJESTI • prosinac 2017.

proračuna putem HBK. Konstatirano je da treba osigurati novac za kupnju zgrade. Stoga je odlučeno da se druga podjela sredstava zajednicama ne obavlja, nego da se tako dobivena sredstva ostave za kupnju zgrade (24 glasa za to da se sredstva ostave, 9 glasova da se sredstva podijele zajednicama, te 5 suzdržanih glasova - od ukupno 38 sudionika s pravom glasa). U kontekstu govora o budućoj novoj zgradi HRK, predsjednik Šarčević je izrazio mišljenje da bi se trebalo stupiti u kontakt s Vijećem franjevačkih zajednica, te ih obavijestiti o ovoj odluci plenuma i otvorenosti da i u budućoj zgradi Konferencija Vijeće franjevačkih zajednica ima svoj ured. Potom se raspravljalo o prijedlogu promjene naziva Konferencije. U raspravi su predložena tri nova naziva: 1. Hrvatska redovnička konferencija (HRK), 2. Hrvatska redovnička unija (HRU) i 3. Hrvatska unija redovnika (HUR). Glasovanjem za prvi prijedlog novoga naziva (26 glasova za - od 38 s pravom glasa) usvojeno je da se, uz druge izmjene Statuta, Kongregaciji za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života predloži i izmjena naziva Konferencije u Hrvatska redovnička konferencija (HRK). Budući je ovaj prijedlog naziva usvojen većinom glasova, o drugim se prijedlozima nije ni glasovalo. Glede raznih aktivnosti korisnih za redovništvo, predsjednik Konferencije je zamolio poglavare/ice da ne očekuju da se sve organizira iz Zagreba, iz sjedišta Konferencije, nego da se slobodno regionalno organiziraju, a Konferencija će vrijedne projekte uvijek podržati i financijski poduprijeti. Potom je o. Srećko Rimac, OCD, izvijestio plenum da su karmelićani, kao nositelji, pri-

Plenum

hvatili prijedlog Konferencije da se studij Teologija posvećenog života, osim u Zagrebu, organizira i u Splitu i da će studij u Splitu početi sljedeće 2017. godine. Uskoro će se definirati sve pojedinosti studija koji će se, u trajanju od dvije godine, naizmjence održavati u Zagrebu i u Splitu. Ustanovljeno je da nema dovoljno kandidata da bi se studij mogao organizirati paralelno i u Zagrebu i u Splitu. Raspravljajući o seminarima za redovnice, podsjetio sam na prijedlog da se seminar organizira i u drugim mjestima, a ne samo na Krku. Druge lokacije će se konkretno odrediti u komunikaciji sa sestrama kada se bude organizirao pojedini seminar. Predsjednik je izrazio svoje mišljenje da se zajednice i same mogu zauzeti u pronalasku lokacije i predavača, te da će dobiti potporu Konferencije. Duhovni centar Karmel sv. Ilije u Zidinama na Buškom jezeru naveden je kao dobra lokacija za ovakve susrete. Rasprava je nastavljena o suradnji Konferencije i njenih povjerenstava s biskupijskim povjerenicima za redovnike i redovnice. Spomenuti su konkretni primjeri dobre suradnje i suradnje koju bi trebalo unaprijediti. Potom se, prema Statutu, pristupilo usvajanju izvješćâ. Glasovanjem je usvojeno godišnje izvješće predsjednika s 35 odobravajućih glasova i 1 suzdržanim - od 36 sudionika s pravom glasa. Istim takvim odnosom glasova usvojeno je i financijsko izvješće. Godišnja izvješća povjerenstava HRK Izvješće Povjerenstva za predškolski odgoj je podnijela s. Katarina Pišković, karmelićanka BSI, voditeljica povjerenstva. Navela je djelatnosti na koje je bio usmjeren rad


73 Izvješće o radu Hrvatske redovničke konferencije

povjerenstva: organiziran je stručni skup na nacionalnoj razini za sestre odgojiteljice, zatim hodočašće katoličkih vrtića Zagrebačke metropolije u hrvatsko nacionalno marijansko svetište Mariju Bistricu, hodočašće za djelatnice katoličkih vrtića u Zaljev svetaca, Boku Kotorsku, te seminar za ravnateljice katoličkih dječjih vrtića. Izvješće Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica podnijela je s. Jelena Krilić, Kćeri Milosrđa, voditeljica povjerenstva. Navela je zadaće povjerenstva: organizacija Škole za novakinje; organizacija seminara za sestre juniorke; organizacija godišnjeg susreta kandidatica, postulantica i novakinja; organizacija dvodnevnog seminara za odgojitelje i odgojiteljice pod imenom Vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica; te permanentno usavršavanje odgojitelja i odgojiteljica putem organizacije Dana za odgojitelje i odgojiteljice tijekom godine. Izvješće Povjerenstva za trajnu redovničku formaciju podnio je fr. Ante Gavrić, OP, voditelj povjerenstva. Od djelatnosti povjerenstva spomenuo je adventsku i korizmenu duhovnu obnovu za redovnike i redovnice, potom je izvijestio o aktivnostima povjerenstva u povodu završetka Godine posvećenog života, spomenuvši svečanu akademiju u povodu njezina završetka 26. siječnja 2016. godine. Tom su prigodom predstavljeni radovi i dodijeljene vrijedne nagrade pobjednicima natječaja za književnost, likovnu umjetnost i fotografiju koji su organizirani tijekom Godine posvećenoga života. Predstavljen je i najširi izbor odabranih radova u zborniku književnih i likovnih ostvarenja Radost u zajedništvu te fotokatalogu Ljepote pogleda koji je HKVRPP izdala u zajedništvu s Glasom Koncila. Promovirana je i prva pjesma i vi-

deospot Anđel Gospodnji se moli Redovničkoga sastava Laus, osnovanoga 2015. godine pri HKVRPP-u. Na blagdan Svijećnice u zagrebačkoj katedrali održano je završno slavlje Godine posvećenog života i ujedno Dan posvećenog života. Izvješćujući o Redovničkom band aidu (RBA) i Redovničkom sastavu Laus istaknuo je zahvalnost svim zajednicama čiji su članovi sudjelovali u njemu. RBA je u protekle dvije godine svojim djelovanjem obogatio našu javnost, crkvenu i društvenu. To je jedan od načina nove evangelizacije koja traži nove načine naviještanja i približavanja, nove načine prisutnosti. Treba i dalje podržavati njegov rad te poticati zajednice da na razini naše redovničke Konferencije imamo kvalitetan, reprezentativan zbor. Nakon toga voditelj je istaknuo da su Redovnički dani u Godini posvećenoga života prvi puta održani u pet gradova: u Dubrovniku, Rijeci, Splitu, Đakovu i Zagrebu. U Splitu i Zagrebu trajali po dva dana, a u drugim gradovima po jedan dan s po dva predavanja. Vijeće HKVRPP-a je odlučilo da se, kao rezultat Godine posvećenoga života, Redovnički dani nastave održati u pet gradova. A to je ujedno i bila molba sudionika. Ove godine dani su održani na temu „Kultura milosrđa”. Na kraju svog izvješća fr. Ante je plenumu iznio prijedlog da se nastavi s Redovničkim danima u Dubrovniku, Rijeci, Splitu, Zagrebu i Đakovu. Da se odrede termini za svaki grad i da se ustale i ne mijenjaju. Završio je s prijedlogom da se imenuju novi članovi u povjerenstvo. Nakon izvješća plenum je definirao termine Redovničkih dana u 2017. godini.


74

VIJESTI • prosinac 2017.

Plenum je potvrdio da fr. Ante ostane na čelu ovoga povjerenstva, te da Konferencija financira izlet Redovničkog band aida i sastava Laus. Izvješće Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja podnijela je s. Ana Begić, OP, voditeljica povjerenstva. U izvješću je s. Ana navela što je povjerenstvo ostvarilo tijekom ove i protekle godine. Navela je Nacionalni susret mladih redovnika i redovnica, zatim Svjetski molitveni dan za duhovna zvanja koji se poklopio s dolaskom tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Hrvatsku pa je susret u dogovoru sa povjerenikom Zagrebačke nadbiskupije za duhovna zvanja održan na Nedjelju Dobroga Pastira (17. travnja 2016.). U lipnju 2016. povjerenstvo je organiziralo euharistijsko klanjanje za mlade pod geslom: „Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda” (2 Kor 3, 17). Govoreći o časopisu Susret kojeg povjerenstvo priprema, s. Ana je istaknula da je on namijenjen mladima. Susret u svakom broju donosi intervju s biskupima, ali su središnji dio svjedočanstva redovnika i redovnica. Takav sadržaj, uz druge zanimljive materijale, pokazao se uspješnim i časopis ima pozitivne reakcije. Izvješće Povjerenstva za medicinske sestre članice redovničkih ustanova podnijela je s. Mirjana Tomašević, milosrdna sestra Svetoga Križa, tajnica Povjerenstva. Navela je ostvarene projekte: božićni i uskrsni pohod Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Lobor-gradu, zajedno s Hrvatskom udrugom medicinskih sestara (HUMS); obilježavanje Međunarodnog dana bolesnika na blagdan Gospe Lurdske u suradnji sa HUMS-om i Liječničkim zborom; seminar za redovnice-

Plenum

medicinske sestre održan od 7. do 9. listopada na temu milosrđa. Izvješće Povjerenstva za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost podnijela je dopredsjednica Konferencije s. Miroslava Bradica, suvoditeljica povjerenstva. Izvijestila je da je povjerenstvo i u ovoj godini nastavilo djelovati na projektima koje možemo nazvati tradicionalnim. Značajna posebnost koja je obilježila djelatnost povjerenstva u ovoj godini bila je Godina posvećenog života te 50. obljetnica Konferencije. Sestra Miroslava je navela svečanost završetka Godine posvećenog života proslavljen na blagdan Svijećnice 2. veljače 2016. godine, na Dan posvećenoga života, u svim našim nadbiskupijama i biskupijama, dok je Konferencija organizirala svečanu akademiju. U povodu Dana posvećenog života HKVRPP je 2. veljače priredio konferenciju za novinare. U središnjem dijelu konferencije predstavljena je Isusovačka služba za izbjeglice. Euharistijsko slavlje u prigodi proslave blagdana Svijećnice i Dana posvećenog života te zaključenja Godine posvećenog života u zagrebačkoj je katedrali 2. veljače predvodio je kardinal Josip Bozanić. Istaknula je da Konferencija izvrsno surađuje s Informativnom katoličkom agencijom, Glasom Koncila te Društvom hrvatskih katoličkih novinara. Hrvatski katolički radio, Radio Marija, Radio MIR Međugorje otvoreni su za prenošenje obavijesti, najava, informacija, sadržaja povezanih uz događanja HKVRPP. Mir i dobro - emisija Religijskog programa HRT-a redovito donosi najvažnija događanja vezana uz redovništvo i HKVRPP. Od samoga početka Godine posvećenog živo-


75 Izvješće o radu Hrvatske redovničke konferencije

ta HKVRPP je slušala intervencije pape Franje, prefekta i tajnika Kongregacije za UPŽ i DAŽ u svemu što su govorili. Prevedeni su i tiskani (u Vijestima i kao zasebne knjižice) svi dokumenti, okružnice, smjernice pisma i homilije koje su papa Franjo i Kongregacija donijeli uz Godinu posvećenog života. U biblioteci Dokumenti Tajništvo je pripremilo za tisak i tiskalo: Apostolsko pismo svetog oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenog života; okružnice: Radujte se!; Istražujte; Kontemplirajte; Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi, te apostolsku konstituciju Vultum dei quaerere. Dopredsjednica je potom izvijestila o časopisima Konferencije: Posvećenom životu, Vijestima i Susretu te o monografiji Zlatni jubilej naše konferencije, rekavši da je to vrlo vrijedno djelo u kojem je sažeto 50 godina djelovanja Konferencije. Potom je sažeto izvijestila o internetskim i Facebook stranicama Konferencije. Podnošenjem izvješća svih povjerenstava i molitvom Večernje završen je prvi dan 48. plenarne skupštine HKVRPP-a. Drugi dan Plenuma započeo je Jutarnjom molitvom, potom raspravom o članstvu u vijeću Konferencije, odnosno o mandatu člana vijeća koji je prestao biti viši redovnički poglavar ili poglavarica. U raspravi je sudjelovao i biskup Zdenko Križić dajući svoj doprinos. Glasovanjem je jednoglasno usvojen prijedlog da se čl. 25 izmijeni tako da glasi: „Prestanu li predsjednik, potpredsjednik ili član vijeća biti višim poglavarom u svojoj redovničkoj ustanovi prestaje im i mandat u vijeću.” Ustanovljeno je i da dosadašnji čl. 25.

nije bio u skladu s pravom. U daljnjoj raspravi odlučeno je da se radi jasnoće u Statutu, čl. 8.b, na kraju doda: „A on nema pasivno pravo glasa.” Potom se raspravljalo i o drugim člancima Statuta, no nisu usvojeni konkretni prijedlozi za njihovu izmjenu. U raspravi je potvrđena potreba čuvanja veze redovništva u Hrvatskoj sa Svetom Stolicom, odnosno apostolskim nuncijem. Potom se glasovalo i odlučeno da Konferencija za svoje potrebe, odnosno za potrebe ajništva kupi neki skroman osobni automobil. Sljedeća tema rasprave je bila ekonomsko poslovanje zajednica. Istaknuto je da su Smjernice za upravljanje dobrima u ustanovama posvećenog života i družbama apostolskog života dobar putokaz za gospodarenje u redovničkim zajednicama, gospodarenje kojemu je cilj da se poboljša zajedništvo, a ne da se dijeli. Netransparentno poslovanje u zajednicama je čest uzrok razdora. Utvrđeno je da postoji potreba da se na razini Konferencije organizira informiranje za ekonome i provincijale i provincijalke provincija jer same zajednice imaju prilično nejasnoća o načinu rada u financijskom poslovanju. Odlučeno je da se takav susret organizira na proljeće 2017. godine. Istaknuto je da djelovanje zajednica u ekonomskom poslovanju treba biti usklađeno sa stavovima Biskupske konferencije o tom pitanju. Predsjednik Konferencije je istaknuo duhovnu razinu ekonomskog poslovanja redovničkih zajednica naglasivši da „svrha našeg ekonomskog poslovanja nije profit, nego postizanje zajedništva. Naš učinak se ne mjeri profitom već bratstvom.”


76

VIJESTI • prosinac 2017.

U nastavku rasprave dotaknuto je više konkretnijih ekonomskih tema. Razmjenjivana su iskustva o oporukama članova i članica zajednica, o iskustvima s raspolaganjem smještajnim kapacitetima zajednica. Ustanovljeno je da postoji prilično zakonskih nejasnoća, te da se same državne vlasti i komercijalna poduzeća često različito postavljaju prema redovničkim zajednicama kao pravnim osobama. Raspravljano je mogućnosti iskorištavanja sredstava iz fondova Europske unije te o mogućnostima

Plenum

Nakon verifikacije svih zaključaka plenuma predsjednik Konferencije je pozvao sve provincijale i provincijalke na akademiju Zlatni jubilej naše Konferencije na kojoj će predavači predstaviti povijest Konferencije i njene perspektive. Na akademiji će se predstaviti i monografija Zlatni jubilej naše Konferencije, a potom će se slaviti sveta misa zahvalnica koju će predvoditi apostolski nuncij, a propovijedat će biskup Ivica Petanjak. Na kraju je određeno je da se sljedeće skupština održi 18. i 19. listopada 2017. godine u franjevačkom samostanu u Dubravi.

maciju u ekonomiji, te da u to treba ulagati.

Četrdeset osma plenarna skupština HKVRPP-a završena je predsjednikovom zahvalom biskupu Zdenku, svim ocima i sestrama sudionicima, voditeljima i članovima povjerenstava, tajništvu, te suradnicima. Biskup Zdenko je na kraju blagoslovio plenum zahvalivši svim poglavarima i poglavaricama.

Odlučeno je, nadalje, da Konferencija po-

4. DJELOVANJE POVJERENSTAVA

kuša pronaći osobu koja je stručna i u gra-

Kao što sam napomenuo na početku, izvješća o djelovanju povjerenstava podnijet će nam voditeljice i voditelji svakog pojedinog. Podsjetit ću samo da u skladu sa Statutom pri HRK djeluju sljedeća mješovita povjerenstva:

sufinancirane energetske obnove samostana. Naglašeno je da treba pokušati postići sintezu između kanonskoga prava i obveza prema državnim zakonima. Istaknuto je i da redovnici i redovnice nemaju adekvatnu for-

đanskom i u kanonskom pravu te da se ona angažira kao vanjski suradnik Konferencije. Zbog činjenice da sve više katoličkih škola vode redovničke zajednice, raspravljano je o osnivanju novoga povjerenstva za školstvo pri Konferenciji. Glasovanjem je usvojeno da se postojeće Povjerenstvo za predškolski odgoj u ustanovama koje vode redovničke ustanove preimenuje u Povjerenstvo za predškolski i školski odgoj u ustanovama koje vode redov-

Povjerenstvo za predškolski odgoj - voditeljica s. Katarina Pišković, karmelićanka BSI Povjerenstvo za početnu formaciju redovnica i redovnika - voditeljica s. Tea Barnjak iz Družbe Kćeri Božje ljubavi

ničke ustanove te da se ono dopuni novim

Povjerenstvo za trajni redovnički odgoj voditelj o. Anto Gavrić, dominikanac

članovima.

Povjerenstvo za promicanje redovničkih


77 Izvješće o radu Hrvatske redovničke konferencije

zvanja - voditeljica s. Ana Begić, dominikanka Povjerenstvo za medicinske sestre voditeljica s. Danica Grgić, Marijina sestra Povjerenstvo za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost voditelji fra Jure Šarčević i s. Miroslava Bradica. I kroz prošlo jednogodišnje razdoblje, povjerenstva su ostvarivala predviđeni plan i program koji je obuhvatio Svetu godinu milosrđa i sva događanja organizirana na razini HRK. Na prošlogodišnjem plenumu uočili smo da neka povjerenstva djeluju u nepotpunom sastavu. Isto tako da je kod nekih drugih trebalo imenovati voditelja. Ono što se moglo, riješili smo odmah na plenumu, a ostalo tijekom godine. Kakva je situacija sada vidjet će se nakon što voditelji/ce podnesu svoja izvješća o djelovanju svakog pojedinog povjerenstva.

5. STALNO VIJEĆE HKVRPP-a Vijeće Konferencije djelovalo je u skladu sa Statutom, vodeći, dakako, računa i o odlukama donesenim na prošlogodišnjem plenumu. Tromjesečni sastanci Vijeća redovito su održavani. Nastojali smo pratiti događanja u Crkvi i društvu, a napose potrebe našeg redovništva, zajednički promišljajući kako adekvatno odgovoriti na konkretne potrebe našega „ovdje” i „sada”. Više inicijativa je ostvareno, neke odluke i planove nismo uspjeli dokraja ostvariti, a neke projekte ćemo i na ovom Plenumu predložiti i zajedno o njima odlučivati.

Vijeće HRK je nakon Plenarne skupštine 2016. apsolutnom većinom glasova donijelo odluku da se umjesto dosadašnjeg člana vijeća fr. Ante Gavrića, kojemu je prestala služba višeg poglavara u njegovoj redovničkoj zajednici, a time i članstvo u Konferenciji i vijeću, za člana vijeća HKVRPP-a imenuje fr. Slavko Slišković, OP, dominikanski provincijal. Vijeće Konferencije protekle je godine, između ostaloga, obavljalo sljedeće: Pratilo rad povjerenstava Čestitalo na postignutim uspjesima biskupa, poglavara i poglavarica Sudjelovalo na susretu viših redovničkih poglavarica, članica HKVRPP, s članovima Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije Sudjelovalo na susretu biskupa, članova Hrvatske biskupske konferencije, s višim redovničkim poglavarima, članovima HKVRPP, koji imaju sjedište na području HBK Surađivalo s Unijom europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica (UCESM) Pratilo rad i uključivalo se u djelovanje europske udruge RENATE (Redovnice umrežene za borbu protiv trgovine ljudima i iskorištavanja). Ovdje je svakako potrebno spomenuti još nekoliko značajnih događanja koja su ostvarena u organizaciji Konferencije: Adventska duhovna obnova za redovnice grada Zagreba u organizaciji Povjerenstva za trajnu redovničku formaciju pri HKVRPP održana je na Treću nedjelja došašća, 18. prosinca 2016. u crkvi sv. Franje na Kaptolu


78

VIJESTI • prosinac 2017.

9. Voditeljica obnove bila je dr. sc. s. Stjepanka Stanić iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. U franjevačkom samostanu u Zagrebu u Dubravi, 9. veljače 2017. godine, održan je 1. skup redovničkih ekonomi i ekonoma. Podsjećam, odluka o održavanju ovakvog skupa donesena je na Plenarnoj skupštini Konferencije u listopadu 2016. Dana 16. ožujka u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu održan je tradicionalni korizmeni susret zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića s redovnicama grada Zagreba. U organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, 2. travnja 2017. u bazilici Srca Isusova u Zagrebu održana je korizmena duhovna obnova za redovnice koju je vodio  predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života gospićko-senjski biskup Zdenko Križić koji je predvodio i euharistijsko slavlje nakon obnove. U koncelebraciji su bili predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, OFMCap i dr. Redovnički band aid (RBA), zbor Hrvatske redovničke konferencije (HRK), nastao u Godini posvećenoga života i poznat po redovničkoj himni Hvala redovnika, u subotu 1. travnja 2017. pošao je na izlet u Graz i na hodočašće u Grazu obližnji Maria Trost. Bilo je to zahvalno hodočašće na koje je Hrvatska redovnička konferencija uputila svoje pjevače kao znak zahvale za glazbeno praćenje sadržaja u Godini posvećenoga života, kao i za sve glazbene nastupe koji su uslijedili.

Plenum

6. DUHOVNO-OBRAZOVNI PROGRAMI ZA REDOVNIKE I REDOVNICE Vrijedno je spomenuti sljedeće: Na temu Animiranje redovničke zajednice pod vodstvom o. Jakova Mamića, OCD, održana su do sada tri seminara u tri različita termina: jedan za članice HKVRPP i dva za kućne poglavarice i sestre. Četvrti termin seminara na istu temu održati će se krajem listopada. Studij Teologija posvećenog života, kojim se želi ponuditi stručna formacija iz tematike posvećenoga života pod biblijsko-teološkim, povijesno-kulturalnim, psiho-sociološkim i pravnim aspektima nastavlja s radom. Nove članove Konferencije želim informirati da je ideja o osnutku ovog studija potekla od strane Konferencije, koja je njegovu organizaciju i vodstvo povjerila ocima karmelićanima. Studij je ponuđen svim zainteresiranim redovnicama i redovnicima, članovima svjetovnih instituta i drugih oblika posvećenoga života. Cjelovit program studija Teologija posvećenog života ostvaruje se putem vikend predavanja jedanput mjesečno tijekom dviju akademskih godina (ukupno 14 vikenda). Jedan nastavni vikend sadržava 12 školskih sati. Na prethodnoj plenarnoj skupštini pokazalo se zanimanje za mogućnost organizacije istoga studija i u Splitu. Nakon što su svi uvjeti za to ispunjeni, studij TPŽ-a je ove ak. god. 2017/2018. započeo s radom i u gradu Splitu.


79 Izvješće o radu Hrvatske redovničke konferencije

7. SURADNJA HRK S MJESNIM ORDINARIJIMA RH Suradnja s mjesnim ordinarijima RH bilo je vrlo bogata. Izdvojio bih: Redoviti godišnji susret biskupa, članova HBK, s redovničkim poglavarima, članovima HRK, održan je 19. lipnja u prostorima HBK u Zagrebu. U radnom dijelu susreta prof. dr. Nikola Stanković, DI, predstavio je nazočnima dokument Kongregacije za nauk vjere Iuvenescit Ecclesia, koji govori o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova za život i poslanje Crkve. Susret članova Stalnog vijeća HBK i poglavarica, članica HRK održan je 20. lipnja na kojem je prof. dr. sc. s. Valerija Kovač predstavila nazočnima dokument Kongregacije za nauk vjere Iuvenescit Ecclesia. Događaje i slavlja koja je organizirala HRK pratili su i u njima sudjelovali nadležni biskupi (Dan posvećenog život, Redovnički dani, razni susreti…); Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na tradicionalnom božićnom čestitanju susreo se u utorak, 20. prosinca 2016. u Nadbiskupskom dvoru s časnim sestrama, vrhovnim, provincijalnim i kućnim poglavaricama ustanova posvećenog života, družbi apostolskog života i svjetovnih ustanova na području Zagrebačke nadbiskupije.

8. UKLJUČENOST U DJELOVANJE UDRUGE RENATE Kroz proteklu godinu pratili smo i, prema svojim mogućnostima, uključivali se u djelovanje udruge RENATE. Želim spomenuti dva važna događaja u kojima su aktivno sudjelovale i predstavnice našega redovništva.

Od 6. do 12. studenoga 2016. članice udruge RENATE okupile su se iz 27 zemalja u Rimu na svoj Drugi europski skup. Tema skupa bila je: „Prestanak trgovine ljudima započinje s nama”. ”.. Iz Hrvatske su sudjelovale s. Stanka Oršolić, sestra Naše Gospe i s. Viktorija Šimić, sestra sv. Križa. U Ravensteinu, u Nizozemskoj, od 19. do 25. ožujka 2017. održan je seminar o „Migraciji i trgovini ljudima” na kojem je sudjelovala s. Viktorija Šimić iz Hrvatske provincije milosrdnih sestara sv. Križa, koja već godinama zastupa hrvatsko redovništvo u ovoj udruzi.

9. EKONOMSKO POSLOVANJE Kao što vam je poznato, novčana sredstva za HRK dobivaju se iz više izvora: iz državnoga proračuna putem HBK i mjesečne stanarine VFZ-a (Vijeća franjevačkih zajednica) te od prodaje časopisa i druge literature. Projekata Konferencije ima prilično, što zahtijeva i veće troškove. Financijsko godišnje izvješće svima vam je priloženo se u radnim mapama. Kako sam već napomenuo, odlukom 48. plenuma, a radi prikupljanja novca za kupnju novoga objekta Konferencije, nije obavljena proljetna raspodjela sredstava redovničkim zajednicama. Iako smo uložili dosta napora u protekloj godini, nismo uspjeli naći odgovarajuću zgradu za sjedište, odnosno za Tajništvo naše HRK. Dobili smo ponude za kupnju ili najam prostora na nekoliko lokacija (blizu Dominikanskog samostana u Kontakovoj, na početku Bukovačke ulice, na Knežiji, na Kaptolu - hotel Mihael), ali nam nijedna nije odgovarala. Najpovoljnija nam je bila ponuda najma na Kaptolu


80

VIJESTI • prosinac 2017.

(bivši prebendarski dom). Zbog nejasne financijske situacije nismo se odlučili za nju. Ovih dana trebali bismo stupiti u kontakt s upravom Znanstveno-učilišnog kampusa na Borongaju. Oni imaju dovoljno prostora za iznajmljivanje, a potrebna im je i crkva/kapela koja bi mogla služiti i potrebama učilišta. Postoji dobra autobusna veza sa svim dijelovima grada Zagreba. Vidjet ćemo. Očekivali smo da će zgrada Konferencije u Prilazu Gjure Deželića 75 u 2017. biti upisana kao vlasništvo Konferencije, za što su ostvareni svi preduvjeti, no, nažalost, to se još uvijek nije dogodilo. Mi smo glede toga poduzeli smo sve što je bilo moguće. Predbilježili smo pravo vlasništva i zgrada nam je neotuđiva, ali zemljišnim knjigama moramo dostaviti još dodatnu dokumentaciju do koje ne možemo doći dok sud u Opatiji ne donese rješenje o nasljedniku pok. S. Pavlovića koji nam je prodao tu zgradu. Iako smo u više navrata požurivali sud u Opatiji da donese rješenje, to se dosad još nije dogodilo. Nakon donošenja tog rješenja upis vlasništva nad zgradom bio bi formalnost koja bi se brzo riješila s nasljednicima pok. S. Pavlovića koji su nam obvezni dati potreban dokument. Nadamo se da će ovaj problem biti uskoro riješen. Nadalje, prema odluci prošlogodišnjeg plenuma, za potrebe tajništva kupljen je osobni automobil Renault Clio.

10. PLANOVI ZA BUDUĆNOST Navodim sljedeće projekte o kojima treba voditi računa: Daljnja pastoralna i duhovna skrb za članice i članove Konferencije: seminari, duhovne obnove…

Plenum

Daljnja medijska promidžba redovništva Realizacija predviđenih aktivnosti i projekata Novo sjedište HRK Prijedlozi ovoga Plenuma Kako odgovoriti na konformizam i posvjetovnjačenje redovnika.

11. UMJESTO ZAKLJUČKA Za sve što je dobro učinjeno, kroz proteklu godinu, kao i kroz protekle tri godine mandata Predsjedništva Konferencije u ovom sazivu, zahvaljujem dobrom Bogu Ocu našemu, čije smo milosrđe imali priliku iskusiti u Godini milosrđa; zahvaljujem članovima Vijeća, voditeljima povjerenstava, djelatnicima Tajništva i svima vama, poglavarice i poglavari. Posebnu zahvalu ovdje izričem tajnici naše HRK s. Ireni Olujević, koja predano i precizno vodi Tajništvo Konferencije. Dostupna je u svakom času, kako za vrijeme radnoga vremena, tako i izvan njega. Zahvaljujem također gosp. Marinku Nikoliću, koji daje velik doprinos radu naše Konferencije. Odlukom plenuma iz 2016. s njim je sklopljen ugovor o stalnom zaposlenju. Svjedočanstvo zajedništva, molitva i rad svih članova HRK, kao i suradnja sa svim sastavnicama Crkve u našem narodu, neka se i dalje njeguju i usavršavaju da bismo bili prepoznatljivi kao svjedoci Božje prisutnosti u ovome svijetu. U Zagrebu 18. listopada 2017. Fra Jure Šarčević predsjednik HRK


81 Dekret odobrenja naziva i Statuta Hrvatske redovničke konferencije

KONGREGACIJA ZA USTANOVE POSVEĆENOG ŽIVOTA I DRUŽBE APOSTOLSKOG ŽIVOTA Ur. br. Sp. R. 1732/17

DEKRET Dekretom od 12. veljače 2011. godine ova je Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života odobrila Statut Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica na trogodišnje razdoblje. Na redovitoj skupštini iste Konferencije, održanoj u listopadu 2016. godine, izglasana je promjena naziva iste Konferencije kao i promjena nekih članaka Statuta. Pismom od 11. prosinca 2016. godine predsjednik Konferencije zatražio je od ovog dikasterija odobrenje onoga što je odlučeno na skupštini. Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, nakon što je pomno razmotrila predstavljenu dokumentaciju i izložene razloge, držeći ći da novi naziv nee donosi nikakvu promjenu što se tiče naravi te Konferencije, ODOBRAVA novi naziv Hrvatska redovnička konferencija - HRK, ODOBRAVA k tome novi Statut s odnosnim opažanjima, sastavljenim na talijanskom jeziku, prema primjerku koji se čuva u Arhivu ovog dikasterija, i priznaje da su u skladu s uredbama kanonskoga prava. Neovisno o svemu što nije u skladu s ovim. Iz Vatikana 10. lipnja 2017. Pročelnik kardinal João Braz de Aviz Nadbiskup tajnik José Rodriguez Carballo


82

VIJESTI • prosinac 2017.

Tajnik Konfregacija za UPŽ i DAŽ, nadbiskup José Rodriguez Carballo u svome pismu (Ur. br. Sp. R. 1731/17) od 10. lipnja 2017. osvrnuo se na dostavljeni zapisnik 48. plenarne skupštine Konferencije održane u Zagrebu 18. i 19. listopada 2016. Iz pisma smo izdvojili: (...) S radošću ističemo duboko zajedništvo koje vas povezuje, ne samo jedne s drugima, kao redovnike i redovnice, već također s mjesnom Crkvom u zemlji. (...) Tema crkvenog zajedništva ubraja se među najdublje i najvažnije teme u ovom času: u svijetu kojeg razdiru duboke podjele i sukobi koji nikako da se smire i okončaju, dok ljudi nastoje podizati zidove i prepreke, koje dijele narode i države, Crkva svim silama nastoji svjedočiti Evanđelje mira, bratstva, zajedništva s Bogom i među ljudima, koji su svi Božja djeca i braća među sobom. I u svjetlu svega toga ova Kongregacija već duže vrijeme govori o zajedništvu i suradnji, koji moraju karakterizirati odnose između svijeta posvećenog života i mjesne Crkve. Kao što Vam je dobro poznato, u tijeku je revizija dokumenta Mutuae relationes za koji se nadamo da će biti daljnja pomoć različitim sastavnicama Božjeg naroda za sve dublji i iskreniji međusoban dijalog. (...) Trebate prepoznati vrijednost načela supsdijarnosti koje predviđa da viša razina ne čini ono što može niža, niti da se niža postavlja na mjesto više, već sve treba činiti u uzajamnom razumijevanju i poštivanju različitih i odvojenih djelokruga. Bilo bi lijepo, na primjer, da se neke inicijative ne provode samo u Zagrebu, već da se svaka biskupija potrudi oko

onoga što se može učiniti in loco, ne čekajući uvijek da netko s vrha intervenira i pobrine se za to. Tu se misli, na primjer, na Dan posvećenog života (koji je zgodno slaviti u vlastitoj mjesnoj Crkvi), duhovne obnove, susrete sudjelovanja i bratstva, predavanja vezana uz trajnu izgradnju i dr. Želimo se zadržati i na temi pastorala zvanja u kojoj također izlazi na vidjelo snažna želja za suradnjom s mjesnom Crkvom. Polazeći od stava da postoji samo jedan kršćanski poziv, onaj na svetost, i da različita i pojedina zvanja čine isto toliko putova za postizanje jedinog cilja punine u Kristu, trud i zalaganje u pastoralu zvanja mora biti usmjeren isključivo k jačanju i pomaganju svih zvanja da postignu jedini cilj, a to je svetost. Svaki oblik podjele ili, još gore, ljubomore i uzajamnog isključivanja, protivan je Očevu naumu koji poziva sve ljude na puno zajedništvo sa sobom u Kristu po Duhu. Neka se, po mogućnosti, sve čini u zajedništvu i nastoji se postići puno zajedništvo u jedinstvu karizmî i nadahnućâ... Na kraju, želimo Vam čestitati na odluci da se Susret mladih redovnika i redovnica, koji će se ove godine održati u mjesecu studenom, održava svake druge godine. Kako smo u Rimu imali priliku doživjeti izvanrednu pozitivnost Svjetskog susreta mladih redovnika i redovnica, ne možemo ne poželjeti da isti uspjeh doživite i Vi, za ljudski, duhovni i karizmatski rast Vaših mladih kandidata i kandidatkinja. (...) Veoma rado koristim ovu prigodu da Vam uputim srdačan pozdrav i da uputim lijep pozdrav svim posvećenim muškarcima i ženama u Hrvatskoj koje od srca blagoslivljam.


83 Studij Teologije posvećenog života

fotografija: S. Burilović

Studij Teologije posvećenog

života

U karmelićanskom samostanu na Vidovcu u Splitu započeo novi dvogodišnji ciklus studija Teologije posvećenog života Split, 20. listopada 2017.

T

reći dvogodišnji ciklus studija Teologije posvećenog života započeo je u petak, 20. listopada 2017. u karmelićanskom samostanu na Vidovcu u Splitu. Na studij se prijavilo 57 polaznika, od toga 15 vjernika laika. Svoju podršku studiju i polaznicima došao je izraziti i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je uputio prigodnu riječ. Naglasio je da za njih ovaj događaj sigurno osobno mnogo znači, ali da on ima važnost i za njihove zajednice i Crkvu općenito. „Dok vas gledam u klupama, uočavam da klupe pomlade čovjeka, ali ne klupe same po sebi nego vaša želja za znanjem”, kazao je nadbiskup.

Osvrnuo se i na temu simpozija KBF-a u Splitu „Vjera i sport u susretu” istaknuvši da se „mnogi mnogi ljudi bave sportom i žele biti mladi, ali ne pomlađuje sport nego ljubav”. U tom je svjetlu govorio o ljubavi prema pozivu, koja se očituje i u želji za permanentnim obrazovanjem kako bismo kao kršćani mogli na što razumljiviji način današnjem čovjeku dati obrazloženje nade koja je u nama. „Poziv treba upoznati da bi ga se voljelo i treba ga voljeti da bi ga se upoznalo. Potrebno je upoznati izvor svoje karizme i živjeti evanđelje u evanđeoskim savjetima, otkriti novu dimenziju liturgije i apostolat u novom svjetlu, biti svjestan današnjih izazova”, naglasio je nadbiskup Barišić. Budući da se studij, nakon dva dvogodišnja ciklusa u Zagrebu, po prvi put izvodi u Splitu, nadbiskup je istaknuo da „ovdje danas počinje nešto povijesno”. Riječ zahvale nadbiskupu na podršci uputio je predstojnik Studija karmelićanin o. Jure Zečević. Teologija posvećenog života (TPŽ) je studij za osobne potrebe u smislu cjeloživotnog obrazovanja i formacije, prvenstveno osoba koje pripadaju različitim oblicima posvećenog života, ali ga može pohađati i stanovit broj vjernika laika, uko-


84

VIJESTI • prosinac 2017.

fotografija: TPZ

liko su za to u konkretnoj situaciji ispunjeni organizacijski i drugi uvjeti. Glavna svrha studija jest da osobama posvećenoga života u našoj Crkvi i društvu omogući produbljenje, osmišljenje i osvježenje vlastitoga Bogu posvećenog života i duhovnosti uz pomoć prikladnih nastavnih predmeta, seminara i vježbi, polazeći od teorijsko-znanstvene i praktično-provedbene razine, naglasio je predstojnik Zečević. TPŽ je ustanovljen 2013. godine na poticaj i uz potporu Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, a osnivač i organizator studija je Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa. U prva dva nastavna ciklusa, održana u Zagrebu, bila su upisana ukupno 92 polaznika. Nastava se odvija jedan vikend mjesečno (petak i subota) tijekom dviju akademskih godina, ukupno 14 vikenda.

Dana studija i promocije diplomanata Sustavnog studija duhovnosti i studija

Teologije posvećenog života Zagreb, 16. prosinca 2017. U velikoj dvorani karmelićanskog samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu 16. prosinca održana je svečanost prigodom Dana studija i promocije diplomanata Sustavnog studija duhovnosti (SSD) i studija Teologije posvećenog života (TPŽ).

P

risutne su na početku pozdravili predstojnici studija TPŽ-a dr. Jure Zečević i SSD-a dr. Franjo Podgo-

relec.


85 Studij Teologije posvećenog života

Dr. Zečević u pozdravnom je govoru podsjetio da je studij TPŽ-a ustanovljen godine 2013. na poticaj i uz potporu tadašnje Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, sadašnje Hrvatske redovničke konferencije, koja je Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. oca Josipa povjerila da osnuje i organizira studij Teologije posvećenog života te je pozvao prisutne da srdačnim pljeskom pozdrave u dvorani prisutnu predsjednicu Hrvatske redovničke konferencije s. Anu Mariju Antolović. Glavna svrha TPŽ-a, naglasio je dr. Zečević, jest da - kao jedan od oblika cjeloživotne formacije - redovnicama, redovnicima i drugim osobama posvećenog života omogući produbljenje i osvježenje vlastite duhovne dimenzije. Izvijestio je da su tijekom prvih dvaju nastavnih ciklusa, održanih u Zagrebu, studij upisala ukupno 92 polaznika, dok je u trećem ciklusu, koji je ove godine započeo u Splitu, studij upisalo 58 polaznika. Citirao je riječi splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića koji je na početku studija u Splitu izrazio svoje uvjerenje da studij TPŽ-a mnogo znači i za polaznike osobno, ali i za njihove zajednice i Crkvu općenito. Na kraju govora predstojnik TPŽ-a informirao je nazočne da će na toj promociji diplome primiti 13 diplomanata TPŽ-a i 7 diplomanata SSD-a. Diplomantima i nagrađenim studentima te njihovoj rodbini je čestitao, a profesorima, uzvanicima, gostima i svim prisutnima zahvalio na dolasku i poželio im da se osjećaju lijepo, ugodno, posvećeno i oduhovljeno. U svojstvu predstojnika SSD-a dr. Franjo Podgorelec pridružio se pozdravima dr. Zečevića i naglasio da broj zainteresiranih osoba za studij na SSD-u ne jenjava ni na-

kon 11 godina od osnutka te da je to pokazatelj koliko su ljudi željni i potrebni duhovne formacije i koliko su dobrodošli formativni studiji te vrste. Uslijedio je potom prikaz dokumenta Kongregacije za nauk vjere „Iuvenescit Ecclesia”, o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova, koji je prisutnima iznio dr. Petar Janjić, OCD. Predavač je istaknuo da je odnos između hijerarhijskih i karizmatskih darova u Crkvi vrlo aktualan te da obje dimenzije trebaju biti komplementarno prisutne u Crkvi kao rezultat djelovanja istoga Duha. Predstavio je glavnu strukturu dokumenta koji nosi nadnevak 15. svibnja 2016. te istaknuo njegova glavna tematska težišta: istobitnost hijerarhijskih i karizmatskih darova; obveza da se „institucionalnu institucionalnu Crkvu”” ne suprotstavlja „Crkvi Duha”, nego da se između njih gradi sklad i komplementarnost; posluh pastirima, poštivanje kriterija za razlučivanje autentičnih karizmi; pravno priznanje; sagledavanje karizmi u perspektivi odnosa opće i mjesnih Crkvi, uzimanje Blažene Djevice Marije za uzor u tom pogledu. Nakon predavanja uslijedilo je svečano slovo ravnatelja SSD-a i TPŽ-a, provincijala Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa o. Srećko Rimca. U ime Hrvatske karmelske provincije, kao i u ime Papinskog instituta „Teresianum” iz Rima, u čijem sastavu se nalazi SSD, pozdravio je sve prisutne, osobito studentice i studente SSD-a i TPŽ-a koji su uspješno završili studij i kojima će svečano biti uručene diplome. Pozdravio je i ostale studentice i studente, profesore i predstojnike obaju studija te njihovu tajnicu Snježanu Foršek, OCDS, zahvalivši im


86

VIJESTI • prosinac 2017.

svima na angažiranom i predanom radu, bez kojega tih studija ne bi bilo. Izrazio je uvjerenje da interdisciplinarni pristup tih dvaju karmelskih studija duhovnosti, koji je primjereno otvoren i drugim znanostima i drugim religijama, može pomoći studentima da se orijentiraju i lakše prepoznaju kvalitetne duhovne putove koji će ih dovesti do Istine i zajedništva s Bogom.

umjetničkih djela u životu i molitvi svete Terezije od Isusa”” koji je izradila pod mentorskim vodstvom dr. Darija Tokića. Pohvalu za najbolji završni rad na TPŽ-u dobila je također đer i s. Božica Britvec za rad „Formativni i edukativni potencijal bajki za duhovno i moralno profiliranje osobe” koji je izradila pod mentorskim vodstvom dr. Zečevića.

U najsvečanijem dijelu programa ravnatelj je potom uručio diplome i pohvale studentima. Pohvalu za najbolji ostvareni uspjeh na SSD-u dobila je Višnja Mesarić, a na TPŽ-u Ana Kolić. Pohvale za najbolji diplomski rad na SSD-u dobila je Carol Mirna Herak-Kramberger za rad „Sakralna i duhovna baština grkokatolika u Žumberku” koji je izradila pod mentorskim vodstvom prof. dr. Jure Zečevića. Pohvalu za najbolji završni rad na TPŽ-u dobila je Spomenka Jurić za rad „Sveta Terezija od Isusa i vizualna umjetnost. Prilog poznavanju značenja vizualnih

Glazbeni dio programa animirala je vokalno-instrumentalna skupina „Domeniche” iz Svete Nedelje, Strmca i okolice te studentski zbor na čelu s voditeljicom Jasnom Kubica. Program je vodila studentica Danijela Blažević, a za tehničku podršku, prezentaciju i ozvučenje skrbio je karmelićanski bogoslov br. Marko Maglić. (TPZ)

fotografija: TPZ


87 Prvi edukacijski seminar za odgojitelje

Održan prvi edukacijski seminar za odgojitelje Lovran, 3. - 5. studenoga 2017. Prvi edukacijski seminar za odgojitelje s temom �Formacija kandidata prema smjernicama novog Ratio Fundamentalis Instutionis Sacerdotalis” održan je od 3. do 5. studenoga 2017. u Domu pastoralnih susreta u Lovranu.

S

eminar su organizirali Centar za savjetovanje Riječke nadbiskupije i Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije. Na susretu su se okupila 43 odgojitelja iz redovničkih zajednica i nadbiskupijskih odgojnih ustanova. U subotu 5. studenog misu je predslavio riječki nadbiskup Ivan Devčić koji je tom prigodom istaknuo da su izazovi našega vremena veliki, da su kandidati i kandidatice „djeca svoga vremena”, stoga je razborito i nužno u radu s njima koristiti sve psihološke, pedagoške, sociološke i druge odgojne znanosti. Voditelji seminara bili su: dr. Sanda D. Smoljo (teologinja, psihologinja i psihoterapeutkinja), voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i vlč. Đuliano Trdić (liječnik, psiholog), voditelj Centra za

savjetovanje Riječke nadbiskupije. Na seminaru je kao predavač sudjelovala i dr. Ljiljana Moro, neuropsihijatrica i supspecijalistica psihoterapije, koja je iz perspektive psihijatrijske struke i bogatog profesionalnog iskustva održala predavanje o temi: Latentni i manifestni indikatori -psihopatologija. U okviru svog predavanja dr. Moro je posebno obradila četiri psihopatološka stanja (shizofrenija, bipolarni poremećaj, paranoja i parafilija) koja novi Ratio Fundamentalis indicira kao zapreku za pripuštanje u proces formacije svećeničkih kandidata (usp. RF, br. 191). Kroz trodnevnu edukaciju upriličena su i ova predavanja: Zrela i nezrela struktura kandidata, Parafilije s naglaskom na strukturalnu i nestrukturalnu homoseksualnost, Kompenzacije afektivnih poteškoća, Od kompenzacije prema integraciji. Uz prigodna predavanja odgojitelji su sudjelovali u radionici, u interaktivnim diskusijama, te su također imali priliku i za individualne razgovore i za supervizijsko savjetovanje. U okviru evaluacije seminara razgovaralo se i o budućim projektima koje dva centra - riječki i vrhbosanski - planiraju realizirati zajedno radi pomoći odgojiteljima u usavršavanju njihovih odgojnih kompetencija u radu s kandidatima za svećenički i redovnički poziv. (kta)


88

VIJESTI • prosinac 2017.

Radno vijeće RENATE Malta, 5. - 11. studenoga 2017. Od 5. do 11. studenoga 2017. na Malti je održan redovni godišnji susret članova Radnoga vijeća Udruge RENATE - Redovništvo Europe umreženo u suzbijanju trgovine ljudima i iskorištavanja.

N

a susretu su bili predstavnici 20 europskih zemalja, odnosno 21 zemlje, računamo li i Bosnu i Hercegovinu koja se prvi put uključila putem s. Viktorije Šimić. Ona je, osim Hrvatske, predstavljala i Bosnu i Hercegovinu, a u nadi da će se uskoro naći ći predstavnik/predik/predstavnica među redovništvom BiH. Susret se odvijao u Mosti, nedaleko Valette, glavnoga grada Malte, u Kući za duhovne vježbe Družbe Isusove.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Na početku susreta nazočnima se obratio nadbiskup Malte mons. C. J. Scicluna te je, među ostalim, upozorio na povezanost trgovine ljudima i pornografije. U ime Redovničke konferencije Malte govorio je pater R. Francalanza, augustinac, istaknuvši odgovor redovništva Malte na poziv Pape Franje da otvorimo vrata migrantima. Tako je npr. jedna redovnička zajednica u svoju kuću formacije, u kojoj trenutno nema kandidata, primila nekoliko izbjegličkih obitelji, a slično je učinilo i nekoliko drugih redovničkih zajednica - otvorivši dijelove svojih samostana obiteljima i pojedincima koji su zbog raznih razloga ostali bez krova nad glavom. Mons. A. Vella, predsjednik Biskupijske komisije za emigrante i izbjeglice, govorio je općenito o Crkvi na Malti koja je još sredinom 20. stoljeća, među prvima, prepoznala potrebe migranata i uvijek bila tu za ljude u potrebi te - uz pomoć velikoga broja dobročinitelja - pomogla tisućama izbjeglica. „Dokle god postoji i jedna žrtva, trebamo se zauzimati da joj se pruži adekvat-


89 Redovništvo Europe umreženo u suzbijanju trgovine ljudima i iskorištavanja

na pomoć”, rekao je mons. Vella. Ministar unutarnjih poslova i nacionalne sigurnosti, dr. M. Farrugia, koji je u parlamentu već 25 godina, posebno je u svom govoru istaknuo zajednički rad države i Crkve na Malti u pomoći potrebnima: „Puno radimo, ali to još nije dovoljno”, upozorio je, spomenuvši dvije i pol tisuće ljudi koji su izgubili život prelazeći preko Sredozemnog mora, te mnoge migrante koje se iskorištava nakon što prežive put, prolazeći kroz sve moguće neizvjesnosti, teškoće i opasnosti toga puta. Osim tema vezanih za unutarnju strukturu Udruge RENATE, ističem izvješća pojedinih europskih zemalja o uključenosti Crkve u rad protiv trgovine ljudima. Npr. bilo mi je iznenađenje izvješće redovnice iz Portugala o većem broju ljudi upravo iz Hrvatske, koji tamo žive u vrlo lošim uvjetima i koje se radno iskorištava posljednjih nekoliko godina. Djelomično su na tjednom radnom susretu bili i predstavnici dobročinitelja Udruge

RENATE, koji su nam predstavili svoj rad te izrazili spremnost i dalje podupirati rad redovništva Europe u borbi protiv trgovine ljudima. U planu Hrvatske redovničke konferencije je tiskanje letka o Udruzi RENATE na hrvatskom jeziku, što će, vjerujem, pomoći našem redovništvu da bolje upozna tu udrugu te se više zauzme u radu na suzbijanju trgovine ljudima. Isto tako RENATE planira na kontinentalnoj razini organizirati Kuću molitve za prestanak trgovine ljudima i za žrtve, gdje se na poseban način računa na uključenost kontemplativnih redova. Neka nas Gospodin nadahnjuje i vodi u zauzimanju za zarobljene, iskorištavane, obespravljene. (s. Viktorija, sestra sv. Križa)


90

VIJESTI • prosinac 2017.

Susret novoga i bivšega predsjedništva Hrvatske redovničke konferencije Zagreb, 13. studenoga 2017. Novoizabrana predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović i novoizabrani dopredsjednik fr. Slavko Slišković susreli su se 13. studenoga 2017. u sjedištu HRK, u Prilazu Gjure Deželića 75, s dosadašnjim predsjednikom fra Jurom Šarčevićem i dopredsjednicom s. Miroslavom Bradicom, čije su službe trajale od 21. listopada 2014. do 18. listopada 2017. godine.

S

usret je organiziran zato da bi dosadašnje vodstvo Konferencije podijelilo iskustva i preporuke s novim vodstvom. Za vrijeme susreta izvršena je i primopredaja. Susretu su nazočili i djelatnici Konferencije.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Nakon kratke molitve novoizabrana predsjednica HRK s. Ana Marija pozdravila je dosadašnje vodstvo iskazavši nadu da će i u budućnosti surađivati s Konferencijom. Potom se obratio fra Jure Šarčević rekavši da su oni u Predsjedništvu i u Vijeću HRK njegovali zajednički rad te odluke donosili zajedno. Spomenuo je posebne izazove koji su bili pred Konferencijom za njegova mandata: Godinu posvećenog života, Godinu milosrđa, 50. obljetnicu Konferencije te druga izvanredna događanja. Novom vodstvu je u radu preporučio zajedništvo. Naglasio je važnost rada povjerenstava. Spomenuo je radnje poduzete u traženju adekvatne nove zgrade za Konferenciju naglasivši važnost da se u tome donese dobra odluka. Poručio je da se njeguju dobri odnosi s biskupima i apostolskim nuncijem. U tom smislu je podsjetio na reviziju dokumenta Mutuae Relationes. Izrazio je nadu da će taj dokument pomoći u odnosima između biskupâ, Konferencije i pojedinih poglavara. Svakako, želja je Pape da se taj odnos intenzivira. U nastavku su još razgovarali o projektima Konferencije i skorim aktivnostima.


91 Dođite i vidite. Pastoral zvanja i posvećeni život. Horizonti i nade

Dođite i vidite. Pastoral zvanja i posvećeni život. Horizonti i nade Međunarodni kongres animatora za duhovna zvanja Rim, od 1. do 3. prosinca 2017. Članovi Povjerenstva za pastoral zvanja pri HRK-u (s. Ana Begić, s. Marija Zrno, s. Ida Malnar i o. Antonio Mario Čirko) sudjeli su na međunarodnom kongresu u Rimu pod nazivom �Dođite i vidite. Pastoral zvanja i posvećeni život. Horizonti i nade”.

O

vo je jedan od susreta kao priprema za sinodu biskupa koja će se održati 2018. godine o temi: „Mladi, vjera i razlučivanje poziva”.  Osim članova Povjerenstva iz Hrvatske je skupu prisustvo-

valo još desetak hrvatskih redovnica, a sveukupno je bilo oko 800 sudionika. Kongres je održan od 1. do 3. prosinca na Ateneo Pontificio Regina apostolorum, a osmišljen je kao slijed kroz tri koraka. Prvi korak je usmjerenje kroz iznošenje glavne teme, drugi korak je iznošenje različitih osobnih iskustava promotora za zvanja iz cijelog svijeta, a treći korak su prijedlozi za pomoć onima koji se bave pastoralom zvanja. Kongres je želio s nadom pogledati na stvarnost mladih i otkriti nove horizonte pred kojima se nalaze. Do izražaja je došla potreba zajedničkog hoda s mladima kako bi im se pomoglo otkriti radost evanđelja i zajedno s njima tražiti lice Božje. Kroz tri dana koja su bila ispunjena bogatim predavanjima, svjedočanstvima i navještajima nade, promotori za zvanja su obogatili vlastite dubine i usmjerili svoje poglede k važnoj zadaći koju imaju u Crkvi i svojim zajednicama.


92

VIJESTI • prosinac 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

fotografija: M. Belošević

Hrabro naprijed s Kristom Molitveni susret za duhovna zvanja Zagreb, 11. prosinca 2017. Povjerenstvo za pastoral duhovnih zvanja Hrvatske redovničke konferencije priredilo je u ponedjeljak 11. prosinca 2017. u crkvi sv. Franje u Zagrebu molitveni susret za duhovna zvanja pod geslom �Hrabro naprijed s Kristom!”

S

usret je započeo euharistijskim slavljem kojega je predvodio član povjerenstva don Mladen Delić, SDB, a u koncelebraciji su bila još dvojica članova o. Antonio-Mario Čirko,, OCD, i fra Mate Bašić, OFM, te fra Venancije Mihaljević. Misi je nazočio veći broj redovnica i redovničkih

pripravnica različitih zajednica predvođenih predsjednicom Hrvatske redovničke konferencije s. Anom Marijom Antolović, ASC, a pjevanje su animirali franjevački bogoslovi s Kaptola. Na početku je don Delić rekao: „Došli smo u ovaj Božji dom ponajprije slaviti Boga, no znamo li ga doista slaviti? Jesmo li svoja srca pripremili da bismo ga slavili ponajprije zato što imamo besplatan Božji dar koji nismo ničim zaslužili, a to je vjera? A redovnici i redovnice počašćeni su još jednim većim darom - pozvani su da ga slijede u posvećenom životu. Nismo ni svjesni što nam je time Bog dao: on, Bog Svemogući, koji je stvorio nebo i zemlju, koji je sazdao ovaj svijet, toliko se spustio i približio čovjeku te ga pozvao, tražeći od njega da mu se stavi na raspolaganje, da cijeloga svoga zemaljskog života služi, radi za kraljevstvo nebesko. Koji je to dar: Bog dolazi grješnomu čovjeku ususret, poziva ga jer treba njegovu pomoć za širenje svoje ljubavi u ovome svijetu!” U osvrtu na misno evanđelje propovjednik je naglasio prekrasan primjer koji nam Cr-


93 Molitveni susret za duhovna zvanja

fotografija: M. Belošević

kva u ovom biblijskom odlomku pokazuje: kako ljudi, prijatelji, pred Isusa donose uzetoga čovjeka, svoga prijatelja. Tomu čovjeku treba tjelesno ozdravljenje, no ta je njegova tjelesna nemoć pokrenula lavinu ljudi da se angažiraju oko njega. I oni to čine u zajedništvu. U tom je kontekstu don Delić podsjetio da je zajedništvo temelj redovničkoga života: „Zajedno živjeti, a naši utemeljitelji bi rekli i - zajedno raditi! To je temelj našega redovništva, ali i temelj Crkve - biti zajedno!” Nastavio je pitanjem: „Što je to prijateljstvo? - Prijateljstvo zahtijeva žrtvu. Često jedni druge nazivamo prijateljima, no pravo je prijateljstvo najveće bogatstvo koje možete posjedovati, kaže Sveto pismo. Ali prijateljstvo je žrtva, ogromna žrtva. Ovi su prijatelji učinili za svoga uzetoga prijatelja ono najdragocjenije što su mogli, a to je: odnijeli da su ga pred Gospodina koji zna da mu treba ozdravljenje. No, on ga puno dublje promatra. I što najprije poduzima? Spašava mu dušu, oslobađa ga od grijeha, a tek ga nakon toga i fizički oslobađa i daje mu da može normalno hodati”, rekao je propovjednik,

te upitao: „Ima li danas takvih ljudi koji su uzeti, kojima je potrebna pomoć? Jesu li uzeti samo oni koji ne mogu tjelesno hodati ili ima ‘uzetih’ i među onima koji su izgubljeni u ovome svijetu? Zar nisu ‘uzeti’ oni koji nisu susreli Gospodina, zar nisu ‘uzeti’ oni koji su nemirni u svojim srcima jer Boga u njihovim srcima nema, zar nisu ‘uzeti’ oni koji se udaljavaju od Isusa? Jesmo li možda i sami ‘uzeti’? Jesmo li susreli Gospodina u svome životu, jesmo li se potrudili živjeti onako kako nas Isus uči? Možda smo i sami ‘uzeti’. Možda ne baš kao ovaj iz Svetoga pisma, ali ako budemo iskreni i uputimo se u dubinu svoga srca, vidjet ćemo da smo često bili ‘uzeti’, da smo bili nemoćni, da smo bili daleko od Gospodina u svojim tjeskobama i mukama, da smo se pouzdavali samo u svoje snage, a ne u Gospodina koji je Gospodar moga i tvoga života. Prijatelji su nosili uzetoga na nosiljci zato što su vjerovali u Isusa, oni su imali iskustvo živoga Boga, vjerovali su da Isus može pomoći njihovu prijatelju. Oni su za svaku cijenu željeli da njihov uzeti prijatelj ozdravi jer su znali da je Isus najveći liječnik, a on ozdravlja najprije


94

VIJESTI • prosinac 2017.

dušu, srce - oslobađa grijeha. Dopustimo da i mi jedni druge ponesemo Isusu, dopustimo da nas naši prijatelji ponesu kada nama ponestane snage i duboke vjere u Gospodina. Povucimo se ovih svetih dana u tišinu svoga srca pa promatrajmo oko sebe: prepoznajmo one koji su ‘uzeti’, koje bismo mi trebali, barem kroz ovo vrijeme došašća, ponijeti do Gospodina da ih ozdravi. Pokušajmo prepoznati njihovu ‘uzetost’ i potaknuti ih da odu pred Gospodina da ih on oslobodi od onoga najvažnijeg tereta, a to je grijeh, da im srce očisti kako bi bili slobodni ljudi i u slobodi srca mogli slaviti svoga Gospodina”, rekao je na kraju homilije don Delić. Nakon mise klanjanje pred Presvetim predvodio je o. Antonio-Mario Čirko, a potom je kraću katehezu održao fra Mate Bašić. Naglasio je da se duhovni poziv u svijetu u kojem živimo smatra nečim nadnaravnim, čak možda i nenaravnim, neprirodnim. „U jednu ruku jest riječ o nadnaravnom pozivu, no nije neprirodan. To je nešto sasvim normalno, ono što čini čovjeka, vjernika: poziv na koji se odazivamo Bogu radi služenja drugima. Vidimo u Bibliji da je poziv uvijek usmjeren na nešto nepoznato. Abrahamu Bog dolazi i kaže: ‘Iziđi iz zemlje očinske!’ Pogledajmo primjer Blažene Djevice Marije. Anđeo joj prvo kaže: ‘Ne boj se!’ i doda: ‘Našla si milost kod Boga.’ Kada joj zatim kaže: ‘Začet ćeš i roditi sina’ - Marija postavlja jednostavno pitanje: ‘Kako će to biti?’ U ovome svatko od nas može prepoznati samoga sebe. U trenutku kada smo osjetili u sebi poziv zapitali smo se: ‘Kako? Ja - takav, nikakav, grješan, slab - kako ja mogu ići tim putem? Pa tko sam ja?’ I onda nam Bog daje poruku: ‘Nisi ti dostojan toga, nitko nije dostojan toga, ali ja te sada činim dostoj-

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

nim’”, posvijestio je fra Bašić. Rekao je da on osobno nikada ne može biti potpuno, sto posto siguran u to je li ga Bog zvao: „No, ja u to vjerujem. Živeći svakoga vakoga dana svoj poziv doživljavam razne zgode i primjere. Onaj tko se doista odazvao na Božji poziv može u svemu osluškivati njegovu riječ i biti onaj koji se u otkrivanju Božjega poziva uvijek oslanja na planove drugih. Poziv je, dakle, biti ovdje poradi drugih. Nije poziv da se netko od nas ostvari ovdje, već da se ostvari u drugome.” Svoje svjedočanstvo poziva s prisutnima je podijelio i fra Marko Ćosić, bogoslov druge godine teologije. On je naglasio važnost obiteljskoga ozračja u kojem je odrastao. Na kraju je fra Bašić rekao: „Molitva za duhovna zvanja nije samo molitva, već je potrebno stvoriti okruženje u kojem je moguće osluhnuti duhovno zvanje. Na to su pozvani svi - i oni koji su očevi i majke, braća i sestre.” Sve je pozvao na molitvu jer je ona zajedništvo Crkve. „Hvala Hvala svima koji molite za duhovna zvanja, koji molite za nas koji smo se odazvali Božjem pozivu, da nas Gospodin uzdrži da budemo otvorena Božja riječ i da tako svi zajedno možemo sudjelovati u širenju Kraljevstva Božjega na zemlji”, završio je. (ika/M. Belošević)


95 Adventska duhovna obnova za redovnice i redovnike u Zagrebu

fotografija: M. Belošević

Drugi - dar ili oprost? Adventska duhovna obnova za redovnice i redovnike u Zagrebu Zagreb, 17. prosinca 2017. U organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju Hrvatske redovničke konferencije u nedjelju 17. prosinca u crkvi sv. Franje u Zagrebu održana je adventska duhovna obnova za redovnice i redovnike u Zagrebu.

S

usret je započeo pjevanom Večernjom koju je predvodio provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević i sestre milosrdnice. Prigodni nagovor s temom „DRUGI - dar ili opasnost?”” održala je predavačica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu

članica Družbe Presvetog Srca Isusova dr. sc. s. Silvana Fužinato. „Došašće je vrijeme kada malo zastanemo i kada se trebamo propitati tko smo, gdje smo i kamo idemo. Razmišljat ćemo o temeljnoj značajki čajki ne samo redovničkog,, nego čovjekova života uopće. Riječ iječ je o tomu da je čovjek biće odnosa, biće dijaloga. Stoga ćemo govoriti o bratstvu ili sestrinstvu ili još bolje rečeno - o drugome”, rekla je uvodno s. Fužinato. U prvom dijelu osvrnula se na biblijski izvještaj o Postanku, tj. na stvaranje čovjeka kojega je Bog, kao lončar, oblikovao od praha zemaljskoga i udahnuo u njega dah života. „Čovjek je stvoren, Bog ga smješta u Edenski vrt. A onda nailazimo na tužnu tvrdnju koju izgovara sam Bog. U prvom izvještaju o stvaranju sve je divno i Bog svaki dan govori da ‘bijaše dobro’, zadnji dan kaže da ‘bijaše veoma dobro’. No, ubrzo nakon toga nailazimo na tvrdnju: ‘Nije dobro!’ Bog sam konstatira da nije dobro da čovjek bude sam. Bog odlučuje riješiti problem i kaže: ‘Načinit ću mu pomoć kao što je on.’ Što


96

VIJESTI • prosinac 2017.

znači ta pomoć koju Bog odlučuje stvoriti da čovjeka izbavi iz samoće? Taj se izraz u Svetom pismu pojavljuje pedesetak puta i svaki puta označava smrtnu opasnost u kojoj Bog treba intervenirati da spasi pojedinca ili narod”, rekla je predavačica. Pojasnila je: „Biti sam u svojoj samoći za čovjeka je isto što i umrijeti”. Bog stvara životinje, dovodi ih pred čovjeka i on im daje imena, no niti jedna nije prikladna da mu bude pomoć te Bog konstatira: „Čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.” Životinje su stvorene rene od praha zemaljskoga, kao i čovjek, ali da bi bili pomoć jedno drugome nije dovoljno biti stvoren od iste tvari, ustvrdila je. „Bog tada odluči stvoriti ženu i stvara je u dva čina. Ovdje više nemamo sliku Boga kao lončara, već sliku Boga kao anesteziologa i kirurga. On prvo spušta na Adama dubok san, riječ je o odsutnosti svijesti, te uzima dio Adama i od tog dijela stvara ženu.” U tom je kontekstu naglasila da se „čovjek u potpunosti može ostvariti kao čovjek samo u odnosu s drugim koji stoji ispred njega, koji ga gleda oči u oči, u čijem licu može prepoznati svoje lice i s kojim može ući u dijalog. To je način da Adam pobijedi smrtnu situaciju samoće. Bog dovodi ženu pred Adama, a smisao je tih riječi: dovesti je isto što i darovati.” Kao odgovor na pitanje: „Što se događa u čovjeku i s čovjekom kad drugoga ne prihvati kao dar?” ukazala je na biblijski izvještaj o Kainu i Abelu. Pri rođenju Kaina navodi se da je Eva stekla „čovjeka od Gospodina”, a za rođenje Abela nije zapisano „rodi se drugi sin”, već Kainov brat. „U cijelom izvještaju imenica brat pojavljuje se sedam puta, ali nikada u odnosu prema Kainu. Za njega se nikada ne kaže da je bio brat, imenica brat

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

upotrebljava se uvijek za Abela. Što nam to govori? Da se kao braća ili sestre ne rađamo, nego braćom i sestrama postajemo!” Nadalje je podsjetila da ništa ne znamo o njihovu djetinjstvu, a biblijski pisac donosi prizor iz njihova života kada prinose dar Bogu: Kain kao zemljoradnik, a Abel kao pastir. „Ne znamo kako su živjeli, no znamo da se može živjeti kao braća a nikada se ne susresti. Moguće je živjeti svaki dan u istoj kući, u istom samostanu, a da se drugomu ne uputi niti riječ. Budući da ova dvojica braće ne komuniciraju, mora intervenirati onaj komu se ta situacija ne sviđa, a to je Bog. Tako, dok jednoga dana oni prinose darove, Bog reagira tako da pogleda Abelovu žrtvu, a Kainovu ne. Biblijski pisac navodi Kainovu reakciju: ‘Jako se razljuti i namrgodi se lice njegovo.’ Sve se to događa u ekstremnoj tišini. Kain se ni jednom riječju ne obraća svome bratu niti Bogu. Možda u Božjem činu vidimo nepravdu, ali on je tu izuzetno pravedan. Prvo prema Abelu jer ga je konačno vidio, njega koji je dotad bio beznačajan. Ali pravedan je i prema Kainu jer ga nastoji osloboditi iz onog posebnoga, privilegiranoga, pa i zarobljavajućeg odnosa koji je imao sa svojom majkom. Bog to čini da bi Kain pogledao svoga brata. To je nakana Božjega pogleda, da Kain prihvati Abela, da vidi da ima brata i da uđe u bratski odnos s njime.” Nastavila je da Bog ne ostaje na tome već s Kainom uspostavlja dijalog. „Ne da bi ga osudio, izrekao moralni sud, već da ga potakne da se otvori i da izrekne ono što ga iznutra izjeda. I Bog ga pita: ‘Zašto si ljut i zašto je palo lice tvoje?’ No, on ne odgovara.” S. Fužinato je pojasnila, da Bog mu želi ukazati na to da prihvati svoju granicu,


97 Adventska duhovna obnova za redovnice i redovnike u Zagrebu

da prihvati da mu ne pripada sve i da mu niti ne može sve pripadati jer onaj kome sve pripada, koji sve zna, to je Bog. Također to je poticaj da uđe u dijalog s bratom. „Bog ga poziva na dijalog, na izlazak iz samoga sebe i na polazak ususret njemu, a onda i drugome. No, Kain ne progovara, on šuti. Ova šutnja nam progovara da istinski problem nije Abel, nego Kain i njegov odnos sa samim sobom i s Bogom, tj. njegovo shvaćanje Božje ljubavi. Nakon Božjega poziva na dijalog, u kojem Kain nije odgovorio niti na jedno postavljeno pitanje, autor nastavlja izvještaj izrazom: ‘I reče Kain.’ No, on se ne obraća Bogu, nego Abelu bratu svome. Ali što mu govori: ništa! U hebrejskom tekstu nema riječi: ‘Hajdemo u polje, izađimo van, siđimo u dolinu.’ To smo dodali u prijevodima da popunimo prazninu koja postoji u hrebrejskom tekstu”, rekla je s. Fužinato, te nastavila: „Nije to biblijski pisac zaboravio, već je to ostalo prazno da bismo mi dali odgovor. Biblijski pisac nam poručuje da su ovdje izostale riječi, a odsutnost riječi rađa smrt!” U tom je vidu ukazala na Adama i Evu. Adam je bio u samoći, što znači da može umrijeti, ali može i uspostaviti dijalog te se ostvariti kao osoba - i to jedino s drugom osobom. Kain, dakle, nije ništa učinio riječju već djelom: umjesto da govori, on ubija. „Vrijeme adventa - u kojem se svatko od nas intenzivno i ozbiljno priprema za Isusovo utjelovljenje u osobnom srcu i životu i za ponovno uspostavljanje dijaloga s Bogom koji nas je toliko ljubio da je postao jedan od nas - prigoda je i za obnovu međuljudskih bratskih i sestrinskih odnosa u kojima često ne utjelovljujemo Boga. Ne utjelovljujemo uvijek niti Adama niti Evu, nego se više puta

među nama događa situacija Kaina i Abela, situacija u kojoj drugoga ne prihvaćamo kao dar - u odnosu s kojim se možemo ostvariti kao osobe, braća ili sestre - nego kao opasnost koju moramo ukloniti, isključiti iz svoje sredine. Budući da ne možemo fizički to učiniti, jer smo primorani živjeti zajedno, tu ćemo osobu iščupati, ‘ubiti’ u vlastitom srcu. U ponovnom rođenju drugoga, brata ili sestre, u nama - pa i u ponovnom rođenju samih sebe kao dar, kao brata i sestre drugomu, u dubokoj istini da smo i sami u odnosu prema drugima i samima sebi i Kain i Abel - nužno je prihvatiti i utjeloviti neke značajke”, ”,, rekla je s. Fužinato, te navela nekoliko etapa koje mogu pomoći u ponovnoj uspostavi, zacjeljenju ili poboljšanju međuljudskih odnosa ne samo unutar zajednice, nego i izvan nje u svakom odnosu „ja-ti”. Na prvom mjestu je važno prihvaćanje istine o samome sebi i o drugomu. „Ja sam biće koje je smrtno, grješno, koje je jadno, ali sam i biće koje u sebi nosi dah božanskoga života. Nemamo poteškoća kada to treba primijeniti na same sebe, ali ih imamo kada to treba primijeniti na drugoga, jer smo u odnosu prema drugomu kritičniji. Kada pogriješim, sebi lako kažem: ‘Pa čovjek sam’, a kad se to dogodi drugome teže mi je reći: ‘I moja susestra je čovjek, i moj subrat je čovjek. I on može pogriješiti.’ Treba mu tada pomoći da se digne, a ne ga još više zgnječiti u njegovoj ljudskosti. Dakle, moram prihvatiti da sam ja čovjek, da nosim dah božanskoga, ali još više trebam biti toga svjestan u odnosu onoga koji je ispred mene.” Zatim je naglasila prihvaćanje misterija drugoga. „Adam nije bio svjestan stvaranja žene, niti je ona njegova zato što je on stvoren prije nje. Drugi će za nas zauvijek ostati miste-


98

VIJESTI • prosinac 2017.

rij. To trebamo prihvatiti i poštivati.” Na to se nadovezuje različitost. „Ženu Bog stvara drugačije, za razliku od Adama i životinja ne stvara je od praha zemaljskog, nju stvara od dijela Adamova tijela. I premda žena jest poput Adama i premda je postala od njegovih kostiju, meso od njegova mesa - ona nije ista. Nužno je da smo različiti. I Kain i Abel su bili različiti. I to je ono što nas čini braćom i sestrama. Različitost drugoga dovodi u pitanje našu sigurnost, našu jasnoću i zato različitost uvijek nastojimo umanjiti ili negirati ili skroz uništiti - ili asimilirati drugoga. Čovjek je u napasti da drugoga, različitoga od sebe, podredi samome sebi, da njime dominira ili pak da ga ugradi u samoga sebe. Umjesto da ga prepozna kao drugoga, različitoga od sebe. Da bismo stvorili ‘mi’ potrebno je ‘ja’ i ‘ti’. Kada ‘ja’ ostaje ja i kada ‘ti’ ostaje ti - tada nema ‘mi’. Stvoriti ‘mi’ mogu ‘ja’ i ‘ti’ koji ne nestaju, nego se prihvaćaju onakvi kakvi jesu. I ‘ja’ i ‘ti’ koji će stajati jedno ispred drugoga, ali bez dominiranja, bez straha, bez podređenosti - u međusobnom prihvaćanju.” Podsjetila je da „u Svetom pismu biti braća i sestre ne znači biti iste krvi. Braća i sestre u Bibliji uvijek, kao i u povijesti svakog čovjeka, znači različitost, znači drugotnost. Ako to ne prihvatimo, uvijek će doći do problema tipa KainAbel jer ne možemo svi isto misliti, nismo svi iste naravi, iste konstitucije, nemamo svi iste darove i, ako prihvatimo tu različitost, neće biti problem što naša riječ nije uvijek zadnja.” Istaknula je i odgovornost. „Adam je bio odgovoran za vrt i za ženu, a Kain za svoga brata. Iz osobnog iskustva znamo da ne postoji autentičan odnos bez odgovornosti. Možda je najljepša definicija ljubavi ‘biti

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

odgovoran za drugoga’, jer ako istinski ljubimo brata ili sestru onda smo za njega/nju i odgovorni u punom smislu riječi. ‘Gdje je brat tvoj, gdje je sestra tvoja?’ - pitanje je koje će nam Bog sigurno postaviti kada dođemo do njega licem u lice.” Ukazala je i na opasnost šutnje, jer ljubomora i zavist, osim namrgođenoga lica, rađaju i šutnju, prekid dijaloga, jer „drugi, samim time što postoji ugrožava moj život te zato biva ignoriran u potpunosti, kao da ne postoji, nije dostojan mojega pogleda, moje riječi, moje pozornosti. Uskratiti drugome riječ znači ubiti ga. Značenje imena Abel (dah, dim, para, ispraznost, ništavost) govori nam da je on mogao živjeti samo ako je bio prepoznat i prihvaćen kao brat. Da bi čovjek doista bio čovjek i da bi živio puninu života nije dovoljno da bude donesen na ovaj svijet, potrebno je da bude prihvaćen kao brat i sestra u zajednici braće i sestara. U trenutku rođenja svi smo bili Abel, a rasti i razvijati se možemo samo ako smo prihvaćeni kao braća i sestre u zajednici: u obitelji, u bračnoj, samostanskoj, crkvenoj ili kojoj drugoj zajednici. U njoj možemo razvijati svoju različitost, svoju individualnost - dakako u dijalogu s drugima i poštujući misterij drugoga. Stoga je pitanje: ‘Gdje je brat tvoj?’ poziv na odgovornost. Koji brat? Pa onaj koji je sada tu ispred mene, onaj koji mi je sada darovan. Lako je ljubiti braću i sestre s kojima se ne živi. Puno uno je teže ljubiti one s kojima se susrećemo svaki dan.” „Stoga, neka ovo vrijeme adventa pobudi ponovno rađanje Boga u nama, ali neka napose i prije svega to bude vrijeme u kojemu ćemo se jedni prema drugima iznova roditi kao braća i sestre u punom smislu. Dok u našim zajednicama bude ijedan Abel, Isuso-


99 Adventska duhovna obnova za redovnice i redovnike u Zagrebu

fotografija: M. Belošević

vo stvarno i autentično rođenje neće se dogoditi”, zaključila je s. Fužinato. Riječ zahvale na kraju je uputila predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović, ASC. Ona je zahvalila i fra Juri Šarčeviću, OFMCap, i svima koji su u proteklom razdoblju vodili Konferenciju. Posebnu pak zahvalu za organiziranje ove duhovne obnove izrekla je donedavnom predsjedniku Povjerenstva za trajnu formaciju fr. Anti Gavriću, OP. Nakon nagovora bila je prigoda za sakrament pomirenja. (ika/M. Belošević)


100

VIJESTI • prosinac 2017.

Božićni susret redovnica Zagrebačke nadbiskupije s kardinalom Bozanićem Zagreb, 20. prosinca 2017.

Uredi sadržaj

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Prigodna riječ s. Ane Marije Antolović, predsjednice Hrvatske redovničke konferencije Uzoriti gospodine Kardinale!

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić susreo se u srijedu 20. prosinca 2017. u Nadbiskupskom dvoru s časnim sestrama, vrhovnim, provincijalnim i kućnim poglavaricama ustanova posvećenog života, družbi apostolskog života i svjetovnih ustanova na području Zagrebačke nadbiskupije.

Na početku ovog našega tradicionalnog božićnog čestitanja želim u ime svih redovnica izraziti radost i zahvalnost Bogu zbog poboljšanja Vašega zdravstvenog stanja. Molile smo za Vas i molimo da Vas Gospodin prati svojim blagoslovom i udijeli Vam potrebnu snagu za Vašu važnu i zahtjevnu službu u našoj Zagrebačkoj crkvi.

U

U ime svih redovnica grada Zagreba želim Vam zahvaliti i čestitati za 20 godina nadbiskupske službe na čelu Zagrebačke nadbiskupije. Jako puno velikih i važnih događaja obilježilo je ta dva desetljeća naše mjesne Crkve, a među njima je sigurno najvažniji događaj sazivanje, priprema i održavanje II. sinode Zagrebačke nadbiskupije.

ime svih redovnica grada Zagreba prigodnu riječ uputila je s. Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica klanjateljica Krvi Kristove i predsjednica Hrvatske redovničke konferencije, koja je na početku izrazila radost i zahvalnost Bogu zbog poboljšanja kardinalova zdravstvenog stanja. „Molile smo za Vas i molimo da Vas Gospodin prati svojim blagoslovom i udijeli Vam potrebnu snagu za Vašu važnu i zahtjevnu službu u našoj zagrebačkoj Crkvi” - kazala je s. Antolović. Čestitala je kardinalu 20. obljetnicu njegove nadbiskupske službe, ističući da su mnogi veliki događaji obilježili protekla dva desetljeća, među kojima valja izdvojiti sazivanje, pripremu i održavanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. U svom je prigodnom obraćanju kardinal Bozanić rekao da je „Božić blagdan Božje dobrote, navještaj da je Bog dobar te da toga trebamo biti stalno svjesni i od toga neprestano polaziti. Jer ako polazimo od toga, onda je i drukčiji naš odnos prema sebi samima i prema drugima”.

Tema Sinode, Hodimo u novosti života, odjekuje u našoj stvarnosti kao jak poziv i poticaj na obnovu i traženje novih putova i načina za svjedočenje i naviještanje Radosne vijesti u svijetu u kojem živimo. Novost u kojoj trebamo hoditi i koju smo pozvani naviještati i živjeti kao kršćani, a na poseban način kao posvećene osobe, uvijek je nova, iako je u ljudskim kategorijama mjerenja stara više od 2000 godina. Božji odgovor na ljudsko traženje i vapaj za ljubavlju koja daje smisao životu, njegovo je približavanje čovjeku: utjelovljenjem Sina. Priprema za slavljenje Božića uvijek je povlašteno vrijeme za razmatranje nemjerljive dubine i ljepote Božje ljubavi prema čovjeku.


101 Božićni susret redovnica Zagrebačke nadbiskupije s kardinalom

Da bi nam pokazao koliko nas ljubi, postaje jedan od nas! Bog ulazi u ljudsku stvarnost i postaje suputnik svakom čovjeku pokazujući nam put kojim i mi trebamo ići. Hoditi u novosti života znači otkrivati znakove Božje prisutnosti u svijetu u kome živimo. To znači imati otvoreno srce za ljude oko sebe i dijeliti svakodnevicu sa suvremenicima željnima mira i pravde! U tom hodu pozvani smo ne zaustavljati se na površini i traženju ljudske pravde, nego riječima, a osobito životom, svjedočiti duh blaženstava.

šljanja, molitve i planiranja te traženja odgovara i suradnje na svim razinama. Neka nas u svim nastojanjima prati zagovor sv. Josipa, zaštitnik našega naroda, čiju godinu posebno slavimo, a njegov primjer samozatajnog služenja Božjem planu spasenja svima nam je trajan izvor nadahnuća.

Uzoriti, želim posvjedočiti da većina naših redovničkih zajednica živi među narodom i s narodom. Sestre svake družbe nastoje otkrivati načine kako odgovarati na potrebe ljudi, a pritom posebnu pozornost posvećuju služenju najpotrebnijima i onima koji su na rubu. Stvarnost u kojoj živimo stavlja pred nas sve više izazova. Osjećamo da kao crkvena zajednica trebamo više zajedničkog razmi-

Dok Vas molimo da blagoslovite naše zajednice, još jednom, u ime svih redovnica koje djeluju u Zagrebačkoj nadbiskupiji, želim Vam čestit Božić i blagoslovljenu novu godinu.

Molimo i zagovor blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, vjernoga svjedoka ljubavi prema Bogu i svom hrvatskom narodu, da bismo poput njega nesebično vršili svoje poslanje i hrabro odgovarali na znakove vremena.

s. Ana Marija Antolović, predsjednica HRK (TU Zagrebačke nadbiskupije/HRK)


102

VIJESTI • prosinac 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Doživotni zavjeti redovnica u 2017. u Hrvatskoj SLUŽBENICE MILOSRĐA Provincija sv. Ćirila i Metoda

s. Veronika Nikolić

s. Ivana Gelo Župa sv. Lovre mučenika, Stobreč, Splitsko-makarska nadbiskupija (rođena u Livnu) Doživotne zavjete položila 30. rujna 2017. u Splitu.

Župa sv. Ivana Krstitelj, Ždralovi, Bjelovarsko-križevačka biskupija (rođena u Vitini) Doživotne zavjete položila 30. rujna 2017. u Splitu. KARMELIĆANKE BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA Hrvatska provincija karmelićanki Božanskog Srca Isusova

s. Ksenija Franjo Župa B. D. Marije, Podravska Moslavina, Požeška biskupija (rođena u Zagrebu) Doživotne zavjete položila 30. rujna 2017. u Splitu.

s. Marija Gabrijela od Navještenja Florina Kolgjeraj Župa Uznesenje BDM Zym, Kosovo,


103 Doživotni zavjeti redovnica u 2017.

Skopsko-prizrenska biskupija Doživotne zavjete položila 2. srpnja 2017. u Hrvatskom Leskovcu.

s. Ana Marija od Isusa - Ana Mandarić

s. Marijana Šušić od Kristova Križa Marijana Šušić Župa sv. Nikole, Islam Latinski, Zadarska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 2. srpnja 2017. u Hrvatskom Leskovcu.

s. Iva od Sv. obitelji - Iva Sakić Župa Sv. obitelji, Zagreb, Zagrebačka nadbiskupija Doživotne zavjete položila 2. srpnja 2017. u Hrvatskom Leskovcu.

Župa sv. Jakova, Imotski, Splitsko-makarska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 2. srpnja 2017. u Hrvatskom Leskovcu. KĆERI MILOSRĐA TREĆEGA SAMOSTANSKOGA REDA SV. FRANJE Provincija Krista Kralja

s. M. Darija Lukić Župa sv. Franje Asiškoga, Šikara, Vrhbosanska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 6. kolovoza 2017. u Blatu na Korčuli.


104

VIJESTI • prosinac 2017.

MILOSRDNE SESTRE SV. KRIŽA

s. Elfrida Abazi Župa sv. Petra i Pavla, Đakovica, Kosovo, Apostolska administratura u Kosovu Doživotne zavjete položila 20. svibnja 2017. u Baru. RED BOSONOGIH KARMELIĆANKI

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

KĆERI BOŽJE LJUBAVI Provincija Božje providnosti

s. M. Mihaela (Ivana) Purgar Župa sv. Josipa, Banfica, Varaždin, Varaždinska biskupija (rođena u Čakovcu) Doživotne zavjete položila 5. kolovoza 2017. u Granešini, Zagreb. KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE Provincija Zagreb

s. M. Ana od Srca Isusova (Ana Vuco Karmel - Marija Bistrica Župa Srca Isusova, Palmotićeva, Zagreb, Nadbiskupija zagrebačka Doživotne zavjete položila 21. listopada 2017. u Mariji Bistrici.

s. Laura Cukar Župa Uznesenja BDM, Belafuža, Zadar, Zadarska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 20.  kolovoza 2017. u Olibu.


105 Doživotni zavjeti redovnica u 2017.

KLARISE

DRUŽBA SESTARA MILOSRDNICA SV. VINKA PAULSKOG, Provincija Bezgrješnog Začeća BDM - Zagreb

s. M. Magdalena od Predragocjene Krvi (Ljubica Brkić) Sestre klarise - Split Župa BDM, Bežlja, Teslić, Vrhbosanska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 16. srpnja 2017. u Splitu.

s. Marija Zrno - Tajana Župa sv. Ante Padovanskog, Bugojno, Vrhbosanska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 15. kolovoza 2017. u Zagrebu. DRUŽBA SESTARA SLUŽAVKI MALOG ISUSA, Provincija Presvetog Srca Isusova i Marijina

s. Marija Klara od Presvetog Oltarskog Sakramenta (Marina Pleša) Sestre klarise - Zagreb Župa Pohoda B. D. Marije, Garešnica, Bjelovarsko-križevačka biskupija Doživotne zavjete položila 17. travnja 2017. u Zagrebu.

s. M. Marta Vunak Župa sv. Vida, Pitomača, Varaždinska biskupija (rođena u Virovitici) Doživotne zavjete položila 14. kolovoza 2017. u Zagrebu.


106

VIJESTI • prosinac 2017.

ŠKOLSKE SESTRE FRANJEVKE KRISTA KRALJA, Provincija Presvetog Srca Isusova

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Doživotne zavjete položila 19. veljače 2017. u Brezovici.

s. Dragica Karlić

s. Marija Jelena od Milosrdne Ljubavi (Jelena Filipović)

Župa sv. Ane, Domaljevac, Vrhbosanska nadbiskupija (rođena u Bosanskom Šamcu) Doživotne zavjete položila 16. rujna 2017. u Splitu.

Župa Presvetog Trojstva, Sarajevo, Vrhbosanska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 8. svibnja 2017. u Brezovici.

RED BOSONOGIH SESTARA BLAŽENE DJEVICE MARIJE OD GORE KARMELA

s. Ana Marija od Presvetog Srca Isusova (Ana-Marija Flegar) s. Marija Regina od Presvete Euharistije (Ankica Popić) Župa Plehan, Derventa, Vrhbosanska nadbiskupija

Župa sv. Nikole biskupa, Pazin, Porečka i Pulska biskupija Doživotne zavjete položila 7. lipnja 2017. u Brezovici.


107 Poruka pape Franje za 55. svjetski dan molitve za duhovna zvanja

Poruka pape Franje za 55. svjetski dan molitve za duhovna zvanja [22. travnja 2018.]

Slušati, razlučivati, živjeti Gospodinov poziv

D

raga braćo i sestre,

u listopadu iduće godine održat će se 15. opća redovita skupština Biskupske sinode koja će biti posvećena mladima, osobito odnosu između mladih, vjere i zvanja. Bit će to prilika da dublje razmišljamo o tome da je u središtu našega života poziv na radost koji nam Bog upućuje i da je to „Božji Božji plan za muškarce i žene svakog doba”” (Biskupska sinoda, XV. opća redovita skupština, Mladi, vjera i razlučivanje zvanja, Uvod). Ta blagovijest iznova snažno odjekuje na Pedeset i peti svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Nismo plod slučajnosti i ljudski život nije niz nepovezanih događaja; naprotiv, naš život i prisutnost na ovom svijetu plod su Božjega poziva! I u ovim našim nemirnim vremenima, otajstvo utjelovljenja podsjeća nas da nam Bog neprestano dolazi ususret. On je Bog s nama, koji kroči često prašnjavim putovima našega života. On poznaje našu tjeskobnu čežnju za ljubavlju i srećom i poziva nas na radost. U različitosti i specifičnosti svakoga poziva, osobnog i crkvenog, postoji potreba slušanja, razlučivanja i življenja ove Riječi koja nas poziva odozgor i, dok nam

omogućava oploditi naše talente, čini nas ujedno oruđima spasenja u svijetu i upravlja naše korake prema punini sreće. Ta tri aspekta - slušanje, razlučivanje i život - bila su prisutna i na početku Isusova poslanja, koji je, nakon danâ molitve i borbe u pustinji, posjetio svoju sinagogu u Nazaretu i ondje slušao Božju riječ, raspoznao sadržaj misije koju mu je povjerio Otac i proglasio da je došao to ostvariti „danas” (usp. Lk 4, 16-21). Slušati Gospodinov poziv - treba to odmah reći nije tako jasan kao neka od onih stvari koje možemo čuti, vidjeti ili dotaknuti u našem svakodnevnom iskustvu. Bog dolazi tiho i diskretno, ne nameće se našoj slobodi. Tako se može dogoditi da ga uguše mnoge brige i podražaji koji nam ispunjavaju um i srce. Moramo, stoga, biti ljudi duha pripravna na duboko slušanje njegove Riječi i života, posvetiti pažnju također pojedinostima svojega svakodnevnog života, naučiti tumačiti događaje očima vjere i ostati otvoreni iznenađenjima Duha. Nećemo moći otkriti poseban i osobni poziv koji nam je Bog namijenio u svojoj namisli ako ostanemo zatvoreni u sebe same, u svoje navike i apatiju onih koji uzalud protrate svoj život u uskom krugu vlastitog „ja”, gubeći priliku da sanjaju velike stvari i da postanu protagonisti one jedinstvene i originalne povijesti koju Bog želi ispisati s nama. Isus je također bio pozvan i poslan. Zato je imao potrebu sabrati se u tišini, slušao je i čitao Božju riječ u sinagogi i, svjetlošću i snagom Duha Svetoga, otkrio je njezino puno značenje koje se odnosi na njegovu


108

VIJESTI • prosinac 2017.

osobu i povijest izraelskoga naroda. Danas to slušanje postaje sve teže u društvu punom buke, preplavljenom obiljem podražaja i informacija koje nas svakodnevno obasipaju sa svih strana. Vanjska buka koja ponekad prevladava u našim gradovima i četvrtima često je praćena našom unutarnjom rastresenošću i zbunjenošću koji nam ne dopuštaju da se zaustavimo i uživamo u ljepoti kontemplacije, da u miru razmišljamo o svemu onome što nam se događa u životu i, uzdajući se u brižan Božji plan ljubavi prema nama, obavimo plodonosno razlučivanje. No, kao što znamo, Božje kraljevstvo dolazi tiho i nenametljivo (usp. Lk 17, 21). Moguće nam je uočiti njegove klice tek kada, poput proroka Ilije, znamo ući u dubine svoje duše i dopustimo joj da se otvori nezamjetljivom šapatu laganog i blagog Božjeg lahora (usp. 1 Kr 19, 11-13). Razlučivati Kada Isus u nazaretskoj sinagogi čita odlomak iz proroka Izaije, on razaznaje sadržaj misije zbog koje je poslan i predstavlja je onima koji su čekali Mesiju: „Duh Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje” (Lk 4, 18-19). Jednako tako svaki od nas može otkriti svoj vlastiti poziv jedino duhovnim razlučivanjem. To je „proces kojim osoba, u dijalogu s Gospodinom i osluškujući glas Duha, donosi temeljne odluke, počevši od opredjeljenja za pojedini životni stalež” (Biskupska sinoda, XV. opća redovita

Papa Franjo i redovništvo

skupština, Mladi, vjera i razlučivanje zvanja, II, 2). Time na poseban način otkrivamo da kršćanski poziv uvijek ima proročku dimenziju. Sveto pismo nam govori da je Bog narodu slao proroke u situacijama velike materijalne neizvjesnosti i duhovne i moralne krize, da bi u njegovo ime uputili poruku obraćenja, nade i utjehe. Poput vjetra koji uskovitla prašinu, prorok remeti lažan spokoj savjesti onih koji su zaboravili Gospodinovu riječ, promatra događaje u svjetlu Božjeg obećanja i pomaže narodu otkriti znakove svitanja usred tamnih sjena povijesti. I danas imamo veliku potrebu za razlučivanjem i proroštvom. Moramo se othrvati napastima ideologije i fatalizma i otkriti, u odnosu s Gospodinom, mjestâ, oruđâ i situacije kroz koje nas on poziva. Svaki bi kršćanin trebao znati razviti sposobnost „nutarnjeg čitanja” života i shvatiti gdje i na što ga Gospodin zove da bi nastavio njegovo poslanje. Živjeti Konačno, Isus naviješta novost sadašnjega časa koja će ispuniti zanosom srca mnogih i otvrdnuti srca drugih. Došla je punina vremena i on je Mesija čiji je dolazak najavio Izaija, pomazan zato da oslobodi zatočene, vrati vid slijepima i naviješta milosrdnu ljubav Boga prema svakom stvorenju. Upravo „danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima” (Lk 4, 21), kaže Isus. Radost evanđelja, koja nas otvara susretu s Bogom i braćom, ne trpi našu sporost ni lijenost. Neće nam dotaknuti srce ako budemo i dalje pogledavali kroz prozor


109 Poruka pape Franje za 55. svjetski dan molitve za duhovna zvanja

pod izgovorom da čekamo pravo vrijeme i ako upravo danas ne preuzmemo na sebe rizik donošenja odluke. Pozvani smo danas! Kršćanska misija je za sadašnji čas! Svaki od nas je pozvan - bilo na laički život u braku, bilo na svećenički život u zaređenoj službi ili pak na život posebnog posvećenja - da bi, ovdje i sada, postao Gospodinovim svjedokom. Ovo „danas” koje je proglasio Isus jamči nam da Bog nastavlja „silaziti” da spasi našu ljudsku obitelj i da nas učini dionicima svoga poslanja. Gospodin nastavlja pozivati ljude na život s njim i da ga slijede u odnosu posebne blizine, da služe njemu samom. Lijepo je - i velika je to milost - biti potpuno i zauvijek posvećen Bogu i služenju braći. Gospodin i dalje poziva da ga slijedimo. Ne smijemo čekati da budemo savršeni da bismo odgovorili svojim velikodušnim „da”, niti se bojati svojih ograničenja i svojih grijeha. Moramo naprotiv otvoriti svoja srca Gospodinovu glasu. Moramo slušati taj glas, prepoznati svoje osobno poslanje u Crkvi i svijetu i, naposljetku, živjeti ga u današnjem času koji nam Bog daje. Neka nas Presveta Marija, mlada djevojka s periferije, koja je slušala, prihvatila i živjela Božju Riječ koja je tijelom postala, čuva i trajno prati na našem putu. Iz Vatikana, Prva nedjelja došašća 3. prosinca 2017.

Franjo


REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Časopis Vijesti Hrvatske redovničke konferencije od svoga početka prije 45 godina redovito donosi pregled događanja u redovničkim zajednicama. Pregled je to događanja koja smatramo bitnima za pohraniti u svojevrsnu kroniku redovništva u Hrvatskoj.


111 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Klarisa s. M. Klara Pleša položila vječne zavjete 17. travnja 2017.

U samostanskoj crkvi sestara klarisa u Mikulićima u Zagrebu na Uskrsni ponedjeljak pod svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, svečane zavjete položila je s. M. Klara Pleša. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika, među kojima i provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević koji je izrekao dobrodošlicu kardinalu, te pozdravio i čestitao sestrama klarisama na ovom svečanom činu. „Ono što će danas učiniti s. Klara ljudima ovoga svijeta može se učiniti ludost, i tako to izgleda kad se gleda iz perspektive ovoga svijeta. Ali u Božjim očima ovo je istinska mudrost, predanje svog života Bogu na bilo koji način doprinosi tomu da se slava Božja proširi, što je i smisao našega života“. Na početku euharistijskog slavlja kardinal Bozanić je prisutnim vjernicima čestitao Uskrs, te podsjetio „da Isus nije uskrsnuo ni mi danas ne bismo bili ovdje. Stoga smo mi ovdje okupljeni zbog toga što je Isus uskrsnuo, što je on živ i sada među nama: to je naša vjera“. U prvom dijelu homilije kardinal se osvrnuo na misno evanđelje, te je ukazao na pokret vazmenoga jutra kada na Isusov grob odlaze žene i apostoli Petar i Ivan. No, u tom kako je zapisao evanđelist susrećemo i laž. Naime, oni koji su se Isusa htjeli riješiti, mislili su da je zadnje da ga osude i ubiju, ali po Njegovu uskrsnuću našli su se u problemu, i ne preostaje im ništa drugo osim laži. „Traže one koji će lagati da bi sačuvali svoju poziciju, ali ni to nema dugi vijek, jer Uskrs se ne može zaustaviti on traje, i to u Galileji“. Pojasnio je, kako Galileja označava naš svakodnevni život u kojem susrećemo Onoga koji je uskr-

snuo, koji je živ, koji dolazi k nama. „To je taj novi vazmeni početak za ljudski rod: Bog dolazi na poseban način i On svoje okuplja, i evo dara: najveći dar je Crkva“. Podsjetio je, kako s Bogom dolazimo u posebnu vezu po svetom krštenju i zato vazmena noć i krštenje idu zajedno, jer „On koji je uskrsnuo, koji je umro, po krštenju i nas priključuje svome umiranju, umiranju grijehu da bismo uskrsli kao novi ljudi. To je ono što se događa u Crkvi po krštenju, po svetoj ispovijedi: dizanje od zla. Zahvaljujući Uskrsu imamo euharistiju na kojoj se redovito okupljamo, jer je tu On živ i prisutan pod prilikama kruha i vina“. Kardinal je posvijestio kako Bog dolazi čovjeku,poziva ga, tako je svako duhovno zvanje u Crkvi za nas znak jednog posebnog odnosa Boga i čovjeka. „S. Klara je to doživjela, osjetila, i zato se odazvala. Mi se radujemo ovakvim odlukama, jer tu osjećamo da nije prisutan samo čovjek, već da je po čovjeku Bog onaj koji govori“ dodao je kardinal Bozanić. Nadalje je pojasnio, kako je svako duhovno zvanje jedna nova povijest odnosa čovjeka i Boga, jer „što bi neke motiviralo da napuste sve i da izaberu ovaj način života, da On nije tu prisutan i živ? Iako s ljudske strane izgleda da se gubi, odriče svijeta, života u njemu, s druge strane je to svjedočanstvo dobivanja: ulazi se u posebno zajedništvo s Njim, s Bogom i samo to je razlog duhovnog odabira kakvo danas slavimo. On koji je živ sposoban je privući sebi, a čovjek koji ga prihvati mijenja život“. Na pitanje „što nama govori redovništvo, redovnice, osobito kontemplativne“, kardinal je dao odgovor „one su živi znak vertikalne dimenzije, živi znak posvete Božje, one na osobiti način govore o vječnom životu, i zato su itekako potrebne za čitavu Crkvu, jer one drže tu ‘vezu’, mole, zagovaraju za nas. One su naše, a u isto vrijeme posebno Božje među nama“. 


112

VIJESTI • prosinac 2017.

Vraćajući se na misno evanđelje, kardinal je rekao „svi mi živimo u Galileji, u svijetu i svi smo pozvani svjedočiti Njega u svijetu u kojem živimo. Molimo redovnice da nam pomognu zajedno izvršiti tu misiju. Radujmo se Uskrsu i danas smo ga doživjeli, i zahvalimo Bogu za taj dar i molimo ga da nas podrži u toj radosti“. Svečane zavjete pred kardinalom Bozanić, s. M. Klara od Presvetog Oltarskog Sakramenta položila je u ruke majke opatice Marije Tarzicije, te obećala da će u sve vrijeme svoga života živjeti u čistoći, bez vlasništva, u poslušnosti i u klauzuri po Pravilu Siromašnih sestara sv. Klare koje je potvrdio papa Inocent IV. i po Konstitucijama Reda koje je potvrdila Sveta Stolica. U znak predavanja Bogu, kardinal Bozanić je blagoslovio i predao zavjetovanoj sestri prsten. Nakon popričesne molitve, riječ zahvale uputio je fra Blažević, OFMConv. Bogu je zahvalio na daru poziva s. Klare, a sestrama klarisama zahvalio je na njihovoj prisutnosti na području župe sv. Antuna Padovanskoga, te na njihovoj molitvi za župu, Zagrebačku nadbiskupiju, Hrvatsku i cijeli svijet. Zahvalio je i vjernicima koji se ovdje okupljaju na slavljima u sjeni ovoga samostana, te istaknuo kako je rezultat molitve sestara vidljiv i po jednom svećeničkom i redovničkom zvanju fra Filipa Pušića, OFMConv. koji potječe iz ove zajednice. Fra Blažević kardinalu Bozaniću zahvalio „što je svojom prisutnošću uveličao vazmeno vrijeme, a svojom riječju učvrstio nas u vjeri, u Božju prisutnost: da je Bog živ, da je među nama i da među nama djeluje“. Prije blagoslova kardinal Bozanić je podsjetio, kako je stalno potrebno Bogu zahvaljivati. „Uistinu imamo razloga, i to je naš poseban poziv“. Naglasio je, kako za to imamo sasvim konkretnih razloga. Naime, kroz Veliki tjedan naše župe, kao i prvostolnica

bile su pune vjernika, a primijećeno je da se povećava broj. „To je znak naše potrebe za Bogom. Radujemo se Bogu koji privlači i svim vjernicima koji se odazivlju“. Osvrnuo se i na odziv u duhovna zvanja. Istaknuo je kako je primjetno u nekim zajednicama manjak zvanja, ali Bog neprestano iznenađuje. „Možda tamo gdje očekujemo nešto zastane, moguće i našom krivnjom, ali Bog s druge strane djeluje, tako da možemo biti zahvalni što se u ovom vremenu po svijetu, u Europi neprestano povećava broj onih koji ulaze u kontemplativne, rekli bismo strože, zatvorene zajednice. Nije li to jedan poseban Božji znak u našem vremenu? Bog je zahtjevan, očekuje onaj Abrahamov odgovor: potrebno mu je potpuno povjerovati i tako kada ne vidimo kamo to vodi, ali znamo da smo na Božjoj strani. Zahvalimo Bogu na to. Zahvalimo i za ovo slavlje s. Klare. Radujemo se zajednici koja iznutra pokazuje određene znakove koji daju razlog za našu radost. Radujemo se i franjevcima: među njima diljem svijeta, a i kod nas se očituje želja na originalniji način slijediti sv. Franju. I to je znak našeg vremena. Bog iznenađuje i Bog je uvijek nov i Bog nam uvijek otvara novosti i u zajedničkom životu i u životu Crkve, ali i u životu pojedinca. Zato je potrebno da svatko od nas bude otvoren za to Božje djelovanje u našem životu. Budimo hrabri prihvatiti Božju novost“ poručio je na kraju kardinal Bozanić. Uz mnoštvo vjernika koji se redovno okupljaju na euharistijskim slavljima u samostanskoj crkvi sestara klarisa, euharistijskom slavlju nazočila je i rodbina s. M. Klare, kao i vjernici župe sv. Jeronima iz koje potječe. Euharistijsko slavlje pjevanjem su uveličali franjevački bogoslovi s Kaptola i iz Dubrave. (ika/mb)


113 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Uzvratni posjet katoličkih redovnica i redovnika pravoslavnim monahinjama i monasima u Trebinju

monahinjama za uspomenu darovao monografiju dubrovačke katedrale, a zauzvrat je, uz ostalo, dobio štolu i križ.

17. travnja 2017.

Dubrovački hodočasnici posjetili su i muški manastir Tvrdoš koji je posvećen Uznesenju Presvete Bogorodice, a kako je izgrađen na stijeni onda nosi ime Tvrdoš. Nalazi se četiri kilometra zapadno od Trebinja, potječe iz srednjeg vijeka, premda u narodnoj predaji stoji da su ga osnovali car Konstantin i njegova majka Jelena. Pamti dugu povijest građenja, rušenja i ponovnog građenja i obnavljanja. U sklopu prekrasno uređenog okolnog prostora nalazi se i vinski podrumi koje su redovnici i redovnice obišli.

Na Uskrsni ponedjeljak, 17. travnja, sedamdesetak redovnica i redovnika koju djeluju na području Dubrovačke biskupije uputili su se u posjet monasima i monahinjama Srpske pravoslavne Crkve koji žive na širem području Trebinja. S redovnicima i redovnicama išao je dubrovački biskup Mate Uzinić, a u Trebinju ih je dočekao vladika Grigorije Durić, episkop zahumsko-hercegovački i primorski, koji je bio domaćin susreta te je cijeli dan proveo s gostima, pokazujući im znamenitosti svoje eparhije na tom području i upoznajući ih s poviješću i sadašnjošću toga kraja. Bio je to uzvratni posjet redovništva nakon prvog susreta koji je bio održan u Dubrovniku u siječnju 2016. godine. Redovnici i redovnice prvo su posjetili manastir Svetih apostola Petra i Pavla nadomak Čičeva, mjesta na četvrtom kilometru jugozapadno od Trebinja. Tu ih je srdačno dočekala igumanija s. Pavla Ćuzulan s drugim monahinjama te ostali pravoslavni svećenici. Gostima iz Dubrovnika pokazali su crkvu podignutu 1906. godine na temeljima crkve iz 4. stoljeća, a u sklopu manastira nalazi se i druga manja crkva obnovljena 2007. godine, dograđena uz postojeću baziliku ispod koje se nalazi i stara krstionica. Manastir je dugo stoljeća bio bez monaštva, a krajem proteklog stoljeća počeo se vraćati ovakav način života u manastir. Prema predanju sačuvanom u narodu u tom je manastiru boravio sv. Pavao, a nedaleko se nalazi i Pavlova pećina. Biskup Uzinić zahvalio je episkopu Grigoriju na pozivu i majci igumaniji na gostoprimstvu, te napomenuo kako za sv. Pavla postoji tradicija da je bio i na Mljetu. Slijedio je zajednički doručak i druženje, a izmijenjeni su i prigodni darovi. Biskup je

Euharistijsko slavlje u katoličkoj katedrali Rođenja Blažene Djevice Marije predvodio je biskup Uzinić, a na slavlju su bili i pravoslavni monasi i monahinje te vladika Grigorije. Dobrodošlicu svima poželio je župnik i biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju don Ivo Šutalo. U homiliji biskup Uzinić skrenuo je pozornost kako postoje oni koji su ostali kod Kristova groba, pa su Krista susreli i povjerovali u uskrsnuće kao i oni koji su prazan grob zbog materijalnih i drugih interesa protumačili na svoj način. Obraćajući se osobama posvećenog života, u kontekstu krize redovništva, postavio im je od prije poznato pitanje: Zašto smo mi ostali? te ih potaknuo na promišljanje odgovora. Otkrivanje pravih razloga zbog kojih su ostali u redovništvu ili monaštvu povezano je i s time da onda mogu zaista biti to što jesu. A potom, bez obzira na međusobne razlike te zahvaljujući temeljnoj sličnosti koja ih sve povezuje a to je vjera u uskrsnuće Isusa Krista, posvjedočiti Krista svima.  U dvorani Centra za filozofiju i teologiju u Trebinju održana su dva predavanja, a moderator je bio predsjednik Centra o. Vladan Perišić koji je pozdravio sve nazočne.


114

VIJESTI • prosinac 2017.

Predavači s. Katarina Maglica, vrhovna glavarica sestara dominikanski Kongregacije Svetih anđela čuvara iz Korčule i otac Vukašin Milićević, asistent na Grupi za sistematsko bogoslovlje Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, govorili su o temi „Misija Crkve u XXI. stoljeću”. Dubrovačke redovnike i redovnice na objedu u eparhijskom domu ugostio je vladika Grigorije koji je, poželjevši im još jednom dobrodošlicu, rekao kako je u tom domu uvijek bilo katolika, ali nikada toliko.  Za uspomenu na susret vladika je biskupu darovao posebno napravljen križ, a biskup je, uz veliko uskrsno jaje, episkopu darovao posudu iz ljekarne samostana Male braće koja ove godine slavi 700. obljetnicu i sol iz Stona.  Slijedio je obilazak sabornog hrama posvećenog Preobraženju Gospodnjem koji je izgrađen u periodu od 1888. do 1908. godine, te Muzeja Hercegovine koji ove godine proslavlja 65. obljetnicu.  Susret je završio posjetom Hercegovačkoj Gračanici odnosno crkvi Blagovještenja koja predstavlja treću po redu repliku manastira Gračanica na Kosovu. Crkva se nalazi na brdu u istočnom dijelu Trebinja, koje je kroz povijest predstavljalo mjesto hodočašća i mira i s kojega se pruža prekrasan pogled na cijeli grad.  Nakon Uskrsa, koji su ove godine pravoslavni i katolici slavili na isti datum, pravoslavne crkve odzvanjale su uskrsnim pjesmama katolika i pravoslavnih, blagoslove su dijelili i episkop i biskup, a čestitke Uskrsa ili Vaskrsa su se izmjenjivale.  Opušteno ozračje ispunjeno otvorenom i spontanom komunikacijom s ciljem boljeg međusobnog upoznavanja i u duhu ljubavi i prihvaćanja bilo je tijekom cijelog dana

vidljivo na licima redovnica i redovnika kao i monaha i monahinja. Kao da smo išli u posjet još jednoj redovničkoj zajednici koju slabije poznajemo, posvjedočile su redovnice. Kako su nam samo prekrasan doček napravili, oduševljeni su bili redovnici. A svi su se složili da je ovo bio povijesni susret i svi odreda su bili oduševljeni. Na jednodnevnom izletu bili su i pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije fra Stanko Dodig kao i delegat za ekumenizam i međureligijski dijalog don Ivica Pervan. A među pravoslavnim svećenicima bili su i dubrovački paroh o. Stevan Kovačević i đakon Miroslav Bošković. (ika) Redovni kapitul Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša 21. travnja 2017.

U samostanu na zagrebačkom Ksaveru, 21. travnja završen je redovni kapitul Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. Kapitulom je predsjedao generalni ministar fra Nicholas Polichnowski iz Rima, sudjelovali su novi provincijal fra Ivo Martinović, članovi dosadašnje i nove provincijske uprave te petnaest izabranih članova kapitula, među kojima su bila i šestorica mlađih redovnika. Na početku kapitula 18. travnja slavila se euharistija kojoj je predsjedao dosadašnji provincijal fra Niko Barun. Nakon zaziva Duha Svetoga prigodno izlaganje, nagovor na temu „Krizni pokazatelji u zajednicama posvećenog života u nas - izazov premišljanju formacije, prisutnosti i evangelizacije” održao je karmelićanin dr. Jakov Mamić. Zatim je bilo euharistijsko klanjanje za vrijeme kojega je svoje razmatranje iznio generalni ministar. Na kraju prijepodneva fra Nicholas Polichnowski je, prema Obredniku Reda, uveo u službu novog provincijala fra Ivu Martinovića, novog vikara fra Ivana Paponju i nove provincijske


115 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

vijećnike fra Zvonimira Brusača, fra Petra Grubišića, fra Branka Lovrića i fra Ivana Širokog, a fra Ivo Martinović se prigodnim riječima obratio nazočnoj braći na početku svoje službe. Prigodom uvođenja u službu nove uprave sve je članove kapitula posjetio i pozdravio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U nastavku rada, prvog dana, Generalni ministar je iznio izvješće o svome kanonskom pohodu Provinciji u siječnju ove godine. Zatim je izvješće o životu i stanju Provincije 2013. - 2017. g. iznio dosadašnji provincijal fra Niko Barun. Slijedila su drugoga dana izvješća, za isto razdoblje, provincijskoga ekonoma i provincijskih koordinatora za zvanja, početnu formaciju, trajnu formaciju i kulturnu baštinu te izvješća nacionalnih asistenata Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži. Na temelju prijekapitulskih samostanskih sastanaka i bratskih susreta u tri regije (Zagrebačkoj, Kvarnerskoj i Zadarsko-splitskoj), održanih prošle jeseni, i na temelju rada i iskustva dosadašnje provincijske uprave priređen je „Prijedlog tema za raspravu na Provincijskom kapitulu 2017. g.”, kao polazište za rad kapitula. Izabravši trećega dana teme za raspravu na ovom kapitulu članovi kapitula su se podijelili u pet radnih skupina: Briga za zvanja, Početni odgoj, Trajna formacija i redovnička duhovnost, Apostolat i pastoralni rad, Ekonomija-građenje-kulturna baština. Rasprave o izabranim temama te o prijedlozima za odluke i preporuke kapitula nastavljene su i tijekom poslijepodneva. Četvrtog dana prijepodne, nakon završne rasprave, kapitul je usvojio četrnaest odluka koje nova uprava treba ostvariti tijekom sljedeće četiri godine te osam preporuka, smjernica za daljnji život i djelovanje Provincije. Odluke se, između ostalog, odnose na brigu

za nova zvanja, na poboljšanje medijske dostupnosti i prisutnosti Provincije, na trajnu formaciju mlađe braće i na neka aktualna ekonomska pitanja. U preporukama kapitula se između ostalog govori o početnom redovničkom odgoju i o pristupu pastoralnome radu u župama u sadašnjim, smanjenim mogućnostima Provincije. (ika) Provincijski kapitul Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda 23. travnja 2017.

Euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Ilija Vrdoljak, predsjednik Kapitula i provincijalni ministar, završilo je 21. travnja slavlje 40. provincijskoga kapitula Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Kući susreta Tabor u Samoboru. Na Kapitulu, koji je održan na temu „Naša Provincija danas: stanje i perspektive”, braća kapitularci promišljali su o dosadašnjoj i budućoj slici Provincije te donijeli zaključke o bratskom životu, evangelizaciji i pastoralnom djelovanju, formaciji i studijima , kao i o ekonomiji, sakralnoj umjetnosti i građevinskim poslovima. Na Kapitulu su izabrani novi definitori fra Daniel Patafta, fra Tomislav Faletar, fra Ratko Radišić, fra Franjo Glasnović, fra Bernard Barbarić i fra Robert Perišić. (ika) Varaždin, domaćin susreta europskih provincijalki uršulinki Rimske unije 4. svibnja 2017.

U duhovnom centru „Dom sv. Anđele” uršulinskog samostana u Varaždinu od 2. do 5. svibnja održava se regionalni susret europskih provincijalki Rimske unije. U Varaždin je stiglo deset provincijalnih glavarica iz devet europskih zemalja. Češku predstavlja s. Marie-Anna Linhartova, Englesku s. Kathleen Colmer, Francusku s. Brigitte Brunet,


116

VIJESTI • prosinac 2017.

Italiju s. Angela Poggi, Nizozemsku s. Angelique van Laarhoven, Poljsku s. Benigna Kania, Slovačku s. Samuela Harmačkova, Sloveniju s. Zorica Blagotinšek, a Hrvatsku s. Jasna Lučić te s. Ksenija Leko. U četvrtak 4. svibnja nakon što su sudjelovale na misi u varaždinskoj katedrali koju je predvodio preč. Mario Kopjar u koncelebraciji s preč. Damirom Bobovcem, provincijalke Rimske unije susrele su se s varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom. Još kratko vrijeme aktualna provincijalna glavarica hrvatske provincije s. Jasna Lučić, budući da u subotu 6. svibnja službu od nje preuzima s. Ksenija Leko, zahvalila je biskupu Mrzljaku što ih je primio, a posebnu zahvalu uputila je što Varaždinska biskupija podržava Dječji vrtić „Sveta Uršula” u Varaždinu, kao i Katoličku osnovnu školu „Sveta Uršula”. Biskup Mrzljak posebno se obradovao susretu s provincijalkama, rekavši kako su upravo u Varaždin prije više od 300 godina iz Slovačke stigle prve uršulinke u Hrvatsku. Biskup je svoje gošće upoznao s poviješću i aktualnim stanjem Varaždinske biskupije, nakon čega su razmijenjeni prigodni darovi.  „Zahvaljujem uršulinkama u Varaždinu koje su osnovale dječji vrtić i katoličku osnovnu školu, tek četvrtu školu tog tipa u Hrvatskoj. Varaždinska biskupija četvrta je po veličini u Hrvatskoj, odmah iza Zagreba, Splita i Đakova. Na području biskupije živi oko 380.000 ljudi podijeljenih u 105 župa. Možemo se pohvaliti velikim brojem svećenika, najvećim u Hrvatskoj, premda su posljednje dvije godine bile ‘sušne’. No, evo već ove jeseni očekuje nas ređenje petorice novih đakona. Osim toga, svećenici Varaždinske biskupije služe i u inozemstvu, po dvojica su u Njemačkoj i Švedskoj, trojica u Kanadi, a jedan je u Italiji, dok smo u Hrvatskoj posudili svećenike Dubrovniku, Šibeniku i Sisku”, rekao je biskup Mrzljak. 

Provincijalke su željele saznati nešto više o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, suzaštitniku Varaždinske biskupije, pa ih je biskup Mrzljak veoma obradovao crticom iz povijesti iz svog osobnog života, rekavši kako je blaženi Alojzije bio brat njegove bake te ujedno njegov krizmani kum. Svake godine sve europske provincijalne glavarice susretnu se dva puta, jednom u Rimu i jednom u nekom drugom gradu gdje djeluju uršulinke. Tako je ove godine domaćin bio Varaždin, a tijekom četiri dana provincijalne glavarice sudjeluju u brojnim radionicama i molitvenim susretima, a pronašle su i vremena za razgledavanje kulturno-povijesnih ljepota varaždinskog kraja poput dvorca Trakošćan i ostalih. (ika) Svećeničko ređenje salezijanca don Danijela Dragičevića 6. svibnja 2017.

Na blagdan svetog Dominika Savija, u subotu 6. svibnja u župi Marije Pomoćnice na splitskom Kmanu održano je svećeničko ređenje salezijanca don Danijela Dragičevića. Za svećenika je zaređen po rukama botorskog biskupa mons. Ilije Janjića. To je ujedno i prvo ređenje u toj župi od njenog osnivanja 1968. godine. Na ređenju je koncelebrirao provincijal Hrvatske Salezijanske Provincije sv. Ivana Bosca, don Pejo Orkić, zajedno sa savjetnikom za odgoj i obrazovanje don Mladenom Delićem, žepačkim župnikom vlč. Predragom Stojčevićem i još tridesetak salezijanskih đakona i svećenika, uključujući i neke od don Danijelovih odgojitelja iz Italije.  Na početku mise je don Mirko Barbarić, ravnatelj splitske salezijanske zajednice, pozdravio sve prisutne,  ponajviše novoređenika don Danijela Dragičevića i njegove roditelje Nevenka i Svjetlanu te braću i rodbinu. Misi je prisustvovalo mnoštvo mladih


117 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

sa raznih strana Hrvatske i Bosne i Hercegovine te dosta velik broj članova Salezijanske obitelji, posebice salezijanaca suradnika. Jedan od najljepših trenutaka ređenja bila je osobna molitva za ređenika, kada se snažno osjetio duh Salezijanske obitelj, koja moli za svoga brata i pastira.

ovaj događaj. Čitajući zavjetni obrazac na albanskom jeziku i polažući ga u ruke provincijalne poglavarice, zavjetovanica je potvrdila svoju spremnost služenja Gospodinu i njegovoj Crkvi do kraja života, u redovničkoj zajednici Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa.

Riječi koje je mons. Janjić izrekao u svojoj homiliji bile su snažne i ohrabrujuće, blage i poučne. Pozvao je don Danijela da bude svećenik po srcu Isusovu i Marijinu, da se otvorena duha hrani Riječju, jer ta Riječ je ona kojom on treba hraniti puk i u toj Riječi svaki svećenik ima moć rušiti i istrebljivati zlo, moć graditi i obnavljati Božji narod. Jeremija se nije osjećao sposobnim za poslanje koje mu je Gospodin namijenio, ali kako kaže i don Danijelovo geslo „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“ (Iv, 15,16), a „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas“ (Rim 8,31). Tim je riječima, ne samo don Danijela, nego i sve prisutne potakao da razmisle o vrijednosti i ljepoti Božjeg poziva, obvezi da ga salezijanci svjedoče mladima, te o važnosti bezkompromisnog svjedočenja istine u današnjem društvu. (M. Zovak)

U prigodnoj homiliji nadbiskup Gjonlleshaj istaknuo je vrijednost molitve na putu predanja Bogu, bez koje svaki kršćanski život postaje prazan i suši se, te je potaknuo slavljenicu i sve nazočne na njegovanje molitvenoga života, kao i zauzetoga rada, koji upravo po molitvi postaje plodan. Mons. Zef Gashi izrekao je potom kratku homiliju na albanskom jeziku, progovorivši o djelovanju Milosrdnih sestara sv. Križa među crnogorskim narodom već 70 godina, s kraćim prekidom, što je od početka osobno pratio i podupirao, te o važnosti svih redovničkih zajednica na ovom području, zajednica koje djeluju u različitim institucijama služeći bližnjima.

Doživotni zavjeti s. Elfride Abazi u Baru 20. svibnja 2017.

Za vrijeme svečane sv. mise 20. svibnja 2017. u 11 sati u katedrali u Baru s. Elfrida Abazi, Milosrdna sestara sv. Križa položila je doživotne zavjete. Misu je predvodio mons. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup barski, uz sudjelovanje mons. Zefa Gashija, nadbiskupa u miru, te desetak svećenika iz Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije, Okupljeni vjernici, rodbina, uzvanici i sestre, pristigle iz Hrvatske i iz Regije Kosovo, na čelu s provincijalnom poglavaricom, s. Amalijom Kupčerić, i regionalnom poglavaricom, s. Franciskom Molnar, podržale su svojom molitvom i svojim sudjelovanjem

Slavlje sv. mise i obred zavjetovanja tumačio je don Simo Ljuljić, župnik Župe Stari Bar i nadbiskupov kancelar. Slavlje je uzveličao domaći župski zbor, pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević, orguljašice iz Đakova, te dirigentice gđe Nadežde Milić. Nakon svete Pričesti, koju je slavljenici podijelio sam nadbiskup Gjonlleshaj, grupa pjevača, sastavljena od slavljeničine rodbine, otpjevala je, okružujući slavljenicu, pjesmu Anima Christi, uz orguljsku pratnju. Potom je s. Amalija Kupčerić, provincijalna poglavarica, izrekla riječi zahvale predvoditeljima misnoga slavlja i svima koji su na različite načine doprinijeli da se slavlje zavjeta ostvari. Čestitajući na osobit način slavljenici, s. Elfridi, u ime Hrvatske provincije i Regije Kosovo, zaželjela joj je da vjerno ustraje na sada doživotno odabranom putu. Slavlje sv. mise završilo je pjevanjem himne Družbe:


118

VIJESTI • prosinac 2017.

Pjevaj Bogu zavjet svet, a zatim su svi nazočni bili sudionici svečano pripravljenoga objeda i radosnoga druženja. Ovo slavlje ostat će dugo u sjećanju nama sestrama, kao i vjernicima kojima je ono bilo jedinstveno u povijesti njihove Župe. Podsjetilo nas je na dugogodišnju prisutnost i djelovanje sestara u ovom hrabrom i plemenitom narodu. (s. F. Tomas) Dr. o. Dalibor Renić novi provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove 27. svibnja 2017.

General Družbe Isusove o. Arturo Sosa imenovao je u subotu 27. svibnja o. Dalibora Renić za novoga provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. O. Dalibor Renić rođen je 18. travnja 1977. godine u Travniku (Bosna i Hercegovina). Kao vanjski đak završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. U Družbu Isusovu stupio je 20. rujna 1996. godine u Splitu gdje je položio i prve redovničke zavjete 22. rujna 1998. Studij filozofije završio je kod isusovaca na Jordanovcu u Zagrebu, a studij teologije na PU Gregorijani u Rimu. Za svećenika je zaređen 18. lipnja 2005. godine u Zagrebu. Licencijat iz filozofije postigao je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu godine 2006. Godine 2010. doktorirao je u Dublinu na Milltown Institutu (National University of Ireland) s temom „Etički elementi u epistemičkoj normativnosti: Lonergan i epistemologija intelektualnih vrlina” (Ethical Elements Normatisvity: Lonergan and Virtue Epistemology). Profesor je na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti (FFRZ) Sveučilišta u Zagrebu, na Jordanovcu, gdje je i prodekan od 2014. godine. Ujedno je odgojitelj i poglavar zajednice mladih isusovaca u kući formacije „P. Ante Gabrić” na Fratrovcu u Zagrebu. O. Renić će svoju službu preuzeti

na blagdan svetoga Ignacija Lojolskoga, utemeljitelja Družbe Isusove, 31. srpnja. (ika) Slavlje prvih zavjeta u Đakovu 3. lipnja 2017.

Uoči blagdana Duhova, u subotu 3. lipnja 2017., pod svečanim euharistijskim slavljem u 10 sati, koje je uz dvadesetak svećenika predvodio mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki u miru, položilo je pet sestara svoje prve zavjete: s. Elizabeta Koščak (župa Uznesenja BDM - Močile, Koprivnica); s. Kristina Lovreković (župa Duha Svetoga, Požega); s. Marija Sonja Kaurin (župa BDM Gospe Lurdske - Zvijerci, Bjelovar); s. Rita Ljevar (župa sv. Katarine Al., Gaj) i s. Josipa Pavla Jakić (župa sv. Nikole biskupa, Sikirevci - Jaruge). Nadbiskup je u svojoj homiliji, nadahnutoj Ivanovim evanđeljem, u kojem Isus povjerava Petru njegovo poslanje, ispitujući najprije njegovu ljubav, potaknuo sestre na rast u istinskoj i nesebičnoj ljubavi. Ona je temelj na kojem trebaju graditi svoje poslanje. Ali ne samo ljubav, nego i vjera, i pouzdanje u Učiteljevu riječ učinila je da je ribolov učenika bio čudesno plodan. Nakon homilije, u crkvi ispunjenoj gostima: rodbinom, uzvanicima, vjernicima iz župa iz kojih sestre potječu, slavljenice su pred Provincijalnom poglavaricom i pred nazočnim sestrama, upalivši svoje svijeće na uskrsnoj svijeći, izrekle svoje predanje Bogu. Potpisale su na oltaru svoj zavjetni obrazac i predale ga u ruke prov. poglavarici, s. M. Amaliji Kupčerić. Uslijedila je molitva vjernika, koju su zavjetovanice pripremile za ovu prigodu, a nakon toga prinijele su prikazne darove. Tijek misnoga slavlja i obreda zavjetovanja tumačio je vlč. Zdenko Ilić, rektor samostanske crkve, a zbor sestara i kandidatica, pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević, uzveličao je slavlje svojim pjevanjem.


119 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Nakon zahvalne pjesme Tebe Boga hvalimo i završnoga blagoslova radosno je odjeknula himna Družbe Pjevaj Bogu zavjet svet, kojom je nazočna zajednica sestara izrekla svoju hvalu Bogu za dar novih članica. (s. F. Tomas) Hodočašće putovima mučenica vjere 3. lipnja 2017.

Regionalna uprava Klanjateljica Krvi Kristove pozvala je u subotu, 3. lipnja svoje članice, kao i suradnike Družbe na hodočašće putovima mučenica vjere, dviju sestara ove Družbe s. Josipe Nevistić (1907. - 1946.) i s. Eulalije Kulier (1910. - 1947.). Na ovaj spomen čin uputilo se 55 sestara iz zajednica u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Australiji (Sydney), te više od 150 suradnika. Prva postaja hodočašća bila je Pleternica. Hodočasnike je dočekao župnik župe sv. Nikole biskupa i rektor Svetišta Gospe od Suza preč. Antun Ćorković koji je kratko podsjetio je na početak pobožnosti Gospi od Suza u Siracusi, a potom ih upoznao s poviješću pleterničkog svetišta, te im predstavio današnji život s posebnim naglaskom na devetnicu Gospi od Suza od 23. do 31. kolovoza. Preč. Ćorković predvodio je i koncelebrirao euharistijsko slavlje. Pitati se možemo što smo sa sobom ponijeli, što bismo trebali ovdje predati, i s čime bi odavde trebali otići, rekao je na početku homilije, te nastavio: „Svi smo mi rođeni od majke, i svi znamo što znači imati mamu. Imati mamu znači imati dom, imati kamo doći. I zato smo blagoslovljeni koju smo ovdje na zemlji našli dobru i plemenitu majku, isto tako i dobrog i požrtvovanog oca. Lijepa je ljubav očeva, ali je pust i prazan dom bez srca majke. Mi ovdje ne gubimo vrijeme, mi nismo siročad, mi ovdje imamo majku, i zato želimo na poseban način pogledati sebe u odnosu

i prema majci i prema ocu, i prema svojoj obitelji, i prema svojoj zajednici pitajući se imamo li mi srca. Srce ima svatko, ali dali imamo ljudsko srce to je pitanje za svakoga od nas. A srce majčinsko, očevo i srce naše podari nam Bog, i zato je najveći dar koji je Bog mogao učiniti nama ljudima imati oca i majku, to je dobro i plemenito, jer je i sam je htio imati ovdje roditelje, i zato bi to danas trebala biti svetinja.“ Nadalje je posvijestio, kako svatko od nas ima svoju muku, svoju ranu, svoju bol, a pogotovo kad osjećamo da nas srce i duša boli. „Kako čovjek ide? Idemo onome tko nas voli, a ako nas itko voli, to je mama. Ako tako mati može, što onda Marija može? Idemo joj danas pružiti ruku, ali prvenstveno joj pružimo svoje srce, iz njega dajmo svu nevolju, svu bol, svu tugu, sve svoje dronjke, sav mrak, sve naše prevare, sve izdaje, sve boli. Želimo sve to maknuti, pružiti ruke Mariji, a ona će nas uzeti za ruku i povesti svome Sinu, Isusu Kristu jedinom liječniku, Spasitelju i Otkupitelju čovječanstva i svakog čovjeka. Ne boj se, da ćete te odbiti. Ne boj se da nisi zavrijedio ti si ljubljeno, odabrano dijete Božje, i Bog ne želi tvoju smrt, ali mi umiremo kad se prepuštamo tami, zlu, ogovaranju, svim nevoljama i zlobama koje činimo. Sve to ostavimo, dajmo sve to Isusu, neka nam vrati ljudsko srce.“ Na kraju homilije ohrabrio je hodočasnike riječima: „Vi toliki koji ste ovdje, kad krenete vi ste navjestitelji, vi ste svjedoci, i kad progovorite s radošću činite čudo. Kao što je Bog trebao Mariju, tamo treba mene i tebe. Nemojmo se izmicati, okrenuti leđa, nego se vratimo Bogu svome i domu svome.“ Nakon popričesne molitve, predvoditelju slavlja i koncelebrantima zahvalila je regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove s. Ana Marija Antolović. „Danas nas smo se na poseban način okupili oko Majke Marije i u spomen na naše sestre mučenice. Okupi-


120

VIJESTI • prosinac 2017.

la nas je ovdje vjera u Isusa Krista uskrsloga, prvog mučenika, mučenika ljubavi, koji je iz ljubavi prema svakome od nas prolio svu svoju krv, i zato ni jedna krv prolivena iz ljubavi nije izgubljena. Kršćani su uvijek govorili da je krv mučenika sjeme novih kršćana. Mi to vjerujemo i zato danas želimo počastiti žrtvu naših sestara. Mi znamo da je ovaj kraj, kao i drugi krajevi Hrvatske i BiH natopljeni krvlju mučenika za koje možda nitko ne zna. Danas želimo Bogu zahvaliti za njih i osjetiti u sebi i poziv i obvezu da ih nasljedujemo radikalnim življenjem evanđelja i svjedočenjem ljubavi. Želimo danas moliti zajedno i zahvaljivati Bogu što nas je okupio moliti za naše obitelji i potrebe našeg naroda, za sve ono što nam je srcu. Zato nas je okupila vjera i ljubav prema Krvi Kristovoj, što je najveći znak Božje ljubavi koja se do kraja pokazala. Želimo da nas pomalo čini dostojnima, da i mi znamo život darivati na način na koji nas Bog poziva u našem staležu.“ Euharistijsko slavlje uveličao je župni zbor župe sv. Ane iz Bjelovara pod ravnanjem s. Virginije Kolić uz pratnju s. Anite Ferketin. Po završetku mise, povorka predvođena sestrama uputila se na mjesno groblje, gdje je pokopala s. Eulalija. Preč. Ćorković je na njezinu grobu posvijestio teško vrijeme nakon Drugoga svjetskog rata za svakog kršćanina i vjernika, pogotovo za Božje službenike bilo svećenike, redovnike, biskupe, redovnice. „Ono te je doba prstom uprlo i odmah te je mrak odnio, bez suda i bez osude, jer je sotona bio u službi, a i danas je. Samo je žalosno da postoje ljudi koji mu se daju upregnuti i njemu služiti.“ Naglasio je kako čovjek u snazi i vjere i križa dolazi do uskrsnuća. Tako je i sestra proživila svoju muku, razapinjanje, poniženje. „Mislili su: zatrpat ćemo je u Orljavu i pijesak i neće se više znati za nju. No, ona živi u

uspomenama onih s kojima je živjela, koje je podučavala u pjevanju i koje je podučava u vjeronauku za Prvu pričest. Zato joj želimo zahvaliti i moliti. Nismo ljudi koji tražimo osvetu, jer se mi kršćani jedino možemo osvećivati ljubavlju i opraštanjem i moliti Boga da krv mučenika bude sjeme novih zvanja.“ Nakon osobne pobožnosti i okrepe, hodočasnici su se uputili na groblje u Djedinu Rijeku gdje se nalazi grob s. Josipe Nevistić te i tu položili cvijeće i lampione. S. Augustina Barišić je nad grobom rekla: „Ovdje smo da bi posvijestili posljednje trenutke koje je proživljavala s. Josipa, trenutke koji su urodili plodom zvanja, plodom radosti i plodom ljubavi. I ovaj dan je dar ljubavi nama darovan upravo po mučeništvu ove naše sestre. Ovo vrijeme nikad se više neće vratiti, zato zahvalimo dobrom Ocu za život ove naše sestre mučenice.“ (ika) Susret isusovačkih novaka iz istočne Europe 6. lipnja 2017.

Susret isusovačkih novaka iz istočne Europe, točnije iz novicijata: Split (Hrvatska), Gdynia (Poljska) i Ružomberok (Slovačka, zajednički novicijat za slovačke i češke novake) upriličen je u utorak, 6. lipnja. Euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s isusovačkim odgojiteljima. Riječ pozdrava prije početka misnoga slavlja izrekao je p. Stipo Balatinac, superior splitske rezidencije i magistar novaka. „Ovo je naš uobičajeni godišnji susret, a u rotiranju je došao red na Split. Tako je doputovalo 15 novaka iz poljskog grada Gdyinia-e / Gdinje/ na čelu s magistrom p. Piotrom Szymanskim. Iz zajedničkog novicijata češke i slovačke provincije u Ružomberoku,


121 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

zbog bolesti, došlo je samo tri novaka i dva poglavara: Magister p. Jan Adamik i socij, p. Ondrej Gabriš. Uz njih tu je još i sedam naših hrvatskih novaka, zajedno sa mnom, njihovim magistrom. Drago mi je da naši gosti, mogu ne samo vidjeti najstariju katedralu na svijetu, nego u njoj slaviti svoga Gospodina na najbolji način, a to je svetom misom. U ovom susretu želimo se duhovno obogatiti i tjelesno odmoriti, osobito u već dobro zagrijanom našem plavom Jadranu”, kazao je p. Stipo te se obratio nadbiskupu: „Vjerujemo da će Vaša prisutnost i riječi iz Dujmove tradicije biti poticaj nama redovnicima i svećenicima na duhovnom putu i izgrađivanju univerzalne Crvke kojoj svi pripadamo.” Uvodeći u euharistijsko slavlje nadbiskup Barišić je kazao kako je splitska prvostolnica najstarija katedrala na svijetu te da je ona simboličan ključ čitanja duge i teške povijesti na ovim prostorima. U tom je svjetlu podsjetio na riječi pape Ivana Pavla II. koje je 1998. godine izgovorio u katedrali kazavši: „Ovdje povijest nije šutjela.” Svoju je propovijed nadbiskup započeo govorom o Tobijinoj knjizi: „Tobija je pravedni patnik. Oslijepio je, ali unatoč tome ostao je vjeran Bogu. Razmišljao je: ‘Ako sam oslijepio, a ne znam zašto, Bog zna i on vidi cijeli život. Jedno je sigurno: Bog nas ljubi!’” U surječju odnosa Tobita i njegove supruge Ane koji je bio obilježen nedovoljnim razumijevanjem i povjerenjem, nadbiskup je kazao da smo danas u našim međusobnim odnosima u napasti pogrješno razumjeti ili podcijeniti pravednost, ali i moralizirati poput Tobije koji nije cijenio rad svoje žene, a Ana nije razumjela stavove svoga muža. Čini se, nastavio je nadbiskup, da sugovornici u Evanđelju, Isus i farizeji, bolje razumiju jedni druge. Farizeji „poštuju i cijene” Isusa. Kažu mu: „Učitelju, znamo da si pošten čovjek, da se nikoga ne bojiš, jer ti ljudsko mišlje-

nje ništa ne znači, i da pravo učiš o Božjem putu.” Međutim, njihova namjera, koja nije iskrena, nije spriječila Isusa da im odgovori na način koji je i više nego dobronamjeran i dobar. On im pruža sveobuhvatniji i dublji odgovor od onoga kojeg su tražili. Oni su ga htjeli uhvatiti i zatvoriti, a Isus je htio produbiti i proširiti njihove horizonte i poglede. Naši međuljudski odnosi održavaju se u reakcijama Tobije, njegove žene Ane i farizeja, kazao je nadbiskup te nastavio: „Ali, Isus svojim primjerom, njih želi učiniti više ljudima ili, bolje rečeno, želi ih evangelizirati, učiniti kreativnijima i potpunijima. Naravno, možemo se prepoznati u sve tri vrste reakcija i ponašanja, ali nikad se ne trebamo bojati pitati našega Gospodina i Učitelja. On će nam uvijek dati ispravan odgovor, dat će nam i više od onog što smo pitali. Ovo je istina i može se primijeniti na sve nas, a pogotovo na Isusove učenike koji su nam poznati i kao Isusovci.” (ika) Provincijalni kapitul Hrvatske karmelske provincije svetog oca Josipa 6. lipnja 2017.

Provincijalni kapitul Hrvatske karmelske provincije svetog oca Josipa, koji je zasjedao u Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru (BiH) od 5. do 9. lipnja 2017. izabrao je novu provincijalnu upravu i poglavare pojedinih zajednica. O. Srećko Rimac izabran je za provincijala, o. Petar Janjić za prvog savjetnika, o. Zvonko Martić za drugog, o. Vinko Mamić za trećeg  i    o. Jure Zečević  četvrtog savjetnika. Prior u Somboru je  o. Bernardin Viszmeg, prior u Remetama o. Stjepan Vidak, prior u Splitu o. Zlatko Pletikosić, prior u Krku o. Dominik Magdalenić, prior na Buškom jezeru o. Zvonko Martić, prior u Sofiji o. Joan Hadziev i prior u Rimu o. Dario Tokić.


122

VIJESTI • prosinac 2017.

Također su izabrani za Generalni kapitul u slijedećem trogodištu provincijalov pratitelj o. Dario Tokić, i njegov zamjenik: o. Franjo Podgorelec. (o. D. Tokić) Svečani zavjeti s. Ane Marije od Presvetog Srca Isusova 7. lipnja 2017.

„Ovo je veliki dan u tvom životu. Želimo Bogu zahvaliti kojemu ćeš se prikazati po trima zavjetima. Tu je sve što jesi i što imaš. To Bogu predaj za Crkvu,” rekao je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u homiliji u srijedu 7. lipnja u Karmelu u Brezovici, na svečanom misnom slavlju koje je predvodio, kao i Obred doživotnog zavjetovanja s. Ane Marije od Presvetog Srca Isusova, Flegar. Uz njega je bilo oko 20 koncelebranata: kanonika, župnika, svećenika, redovnika i bogoslova karmelićanina. Tu su bili i roditelji, sestra i šogor, kao i rodbina, prijatelji i dobročinitelji slavljenice i Karmela. Don Stjepan Bolkovac, SDB, pozdravio je biskupa i nazočne te ih upoznao s kratkim životopisom s. Ane Marije. Na riječi pozdrava biskup Križić je srdačno uzvratio i zaželio da svečano zavjetovanje s. Ane Marije bude na duhovni rast i blagoslov Crkve, te znak Božje prisutnosti. U homiliji, koja je bila nadahnuta riječima Ivanova evanđelja u dvorani Posljednje Večere, predvoditelj slavlja govorio je „o Isusovoj ljubavi prema nama i o našem odgovoru na tu ljubav”. Štoviše, o radikalnom i vjernom kršćanskom i redovničkom pozivu koji se temelji na ljubavi, a koje nema bez žrtve. „Draga s. Ana Marija, Bog te pozvao na ovakav stil života kojega mnogi ne razumiju i koji je pomalo čudan. Taj poziv razumije samo onaj tko ima iskustvo Boga. Bog ti ništa ne oduzima, već ti samo daje. Mi nismo izabrali Boga, već smo izabrani od njega: ‘Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah

vas...’,. Kad Isus nekoga zove, ponavljaju se kao refren riječi: ‘Isus vidi, opazi, pozva! Isusov poziv nije slučajnost. On nikoga nije slučajno pozvao, već ga je prije vidio. Dopusti da te Isus trajno gleda, da njegov pogled bude nad tobom i da ostaneš u njegovoj ljubavi”, istaknuo je biskup Križić. Potom je protumačio što znači ostati u Isusovoj ljubavi, to će reći, ostati vjeran Bogu bilo u samostanu, bilo u obitelji, tražeći dnevno volju Božju i lomeći svoju. Za takvu radikalnost potrebna je trajna duhovna borba i budnost, bez popuštanja, jer mlaki i površni duhovni život više škodi zajednici nego li koristi. Isus ne traži nešto od našeg života, već sve. Nema svetosti bez mučeništva, biskupove su misli. No, s druge strane, takav život vjernosti i predanja Bogu rađa duhovnom radošću o kojoj govori papa Franjo u svojim enciklikama „Radost Evanđelja” i „Radost ljubavi,” ustvrdio je biskup Križić i pozvao slavljenicu i nazočne da žive svoj poziv radosno i da ne dopuste da im životne teškoće uguše radost. Isto tako pozvao je vjernike na prijateljstvo s Bogom: „Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam”, u kojem Isus ništa ne traži za sebe, već sve za nas. A prijateljstvo s Isusom je ideal karmelićanke, koja gleda Isusa, i On nju, te joj daje što ga moli. Poziv karmelićanke je: biti molitveno zauzet za Crkvu i svijet, rekao je biskup i zaželio s. Ani Mariji da je Isus na novom redovničkom početku ispuni svojom milošću, kako bi živjela, rasla, cvjetala i donosila plodove koje Crkva očekuje od nje. Svoje prijateljstvo s Gospodinom potvrdila je slavljenica polaganjem svečanih doživotnih zavjeta u ruke č. majke s. Ilijane Terezije Cvetnić, nakon homilije, nakon očitovane spremnosti na život molitve, služenja i vjernosti po svetim zavjetima i nakon što je vlč. Martin Krizmanić otpjevao Litanije Svih


123 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

svetih. Redovnice su pratile misno i obredno slavlje svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a Obred zavjetovanja završio je primanjem posvećene crne koprene i pridruživanjem Redu s. Ane Marije.

godnu molitvu vjernika priredila je s. Meri Gotovac te je zajedno sa s. Ritom Ljevar izrekla pred Gospodinom u ime zajednice. (ika)

S. Ana Marija rođena je 1986. godine u dobroj katoličkoj obitelji. Živjela je i završila osnovnu i srednju školu u Pazinu, u Istri, a studij PMF-a, Matematički odjel, upisala je u Zagrebu i 2010. godine diplomirala. U Stepinčev Karmel u Brezovicu ušla je 2011. godine, te nakon postulature, dvije godine novicijata i tri godine privremenih zavjeta, položila je 7. lipnja 2017. godine svoje svečane doživotne zavjete. (ika)

8. lipnja 2017.

Otvorenje Jubilarne godine Milosrdnih sestara sv. Križa 7. lipnja 2017.

U samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu 7. lipnja otvorena je Jubilarna godina, na spomen 150. obljetnice dolaska sestara iz Kuće matice, iz Švicarske, u Đakovo. Svečanu misu u crkvi Presvetoga Srca Isusova predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić uz nekoliko svećenika, đakona i bogoslova, okupljenu zajednicu iz Đakova te okolnih mjesta (Donjeg Miholjca, Osijeka, Vinkovaca, Trnave i Bogoslovnog sjemeništa). Euharistijsko slavlje animirao je samostanski zbor pod ravnanjem s. Svjetlane Paljušević. Toga dana u samostanskoj crkvi upriličeno je cjelodnevno klanjanje u znak zahvalnosti Gospodinu za sve godine prisutnosti sestara na hrvatskom tlu. U tom duhu izrekao je i nadbiskup Hranić svoju homiliju te istaknuo doprinos redovnica u odgoju djece i mladih te pozvao sestre da ostanu vjerne prvotnom žaru ljubavi, koja sve pokreće i vodi, kako bi bile danas kao i nekad otvorene potrebama vremena u ostvarivanju svoga poslanja. Pri-

Provincijska kongregacija franjevaca trećoredaca U Zagrebu je od 6. do 8. lipnja pod predsjedanjem delegata generalnog ministra, provincijala fra Ive Martinovića, održan drugi dio provincijske kongregacije franjevaca trećoredaca. U radu su s provincijalom sudjelovali i svi članovi novoga provincijskog vijeća. Svrha je provincijske kongregacije, prema Ustanovama Reda, rasporediti provincijske službe i dužnosti za novo razdoblje od četiri godine te ponovno razmotriti zaključke provincijskoga kapitula „imajući na umu njihovo provođenje u život”. Stoga je na kongregaciji učinjen detaljni osvrt na odluke i preporuke provincijskoga kapitula 2017. g. te su razmotrene okolnosti i dane prve smjernice za njihovo ostvarivanje. U nastavku su određena braća za dužnosti učitelja bogoslova (zavjetovanika), učitelja novaka, učitelja postulanata i promicatelja novih zvanja te za dužnost povjerenika za prisutnost Provincije u sredstvima društvenoga priopćivanja. Zatim su izabrani gvardijani samostana, samostanski vikari, ekonomi i vijećnici te određena braća za službe župnika i župnih vikara u župama koje su povjerene Provinciji. Primopredaja dužnosti treba se izvršiti do 20. kolovoza ove godine. U drugom se dijelu govorilo o pitanjima koja spadaju u redoviti rad i nadležnosti nove provincijske uprave. Podnesena su izvješća iz odgojnih ustanova, na prvo je redovničko zavjetovanje pripušten Anto Lukenda koji završava novicijat u Krku, podneseno je detaljno izvješće o Domu za starije i nemoćne osobe „Kuća sv. Franje” u Odri,


124

VIJESTI • prosinac 2017.

ustanovi u vlasništvu Provincije, dane smjernice za daljnje djelovanje doma te razmotreno još nekoliko aktualnih zadaća. (ika) Redovni XVIII. provincijalni kapitul Hrvatske kapucinske provincije 8. lipnja 2017.

U kapucinskome samostanu Svetog Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu u Dubravi s radom je 5. lipnja započeo redovni XVIII. provincijalni kapitul Hrvatske kapucinske provincije. Kapitulom predsjeda generalni vikar kapucinskog Reda fra Štefan Kožuh, a članovi kapitula su sva trajno zavjetovana braća te Provincije. Nakon isteka trogodišnjeg mandata uprave Provincije koju je predvodio fra Jure Šarčević, na Kapitulu će se raspravljati o pitanjima vezanim uz život i djelovanje Provincije, a nakon toga će se birati provincijalni ministar i provincijski savjetnici. Prvoga dana kapitula svečano misno slavlje u crkvi sv. Leopolda predslavio je fra Štefan Kožuh koji je u propovijedi potaknuo okupljene kapucine i sve vjernike iz te kapucinske župe da se otvore djelovanju Duha Svetoga i, kao Majka Marija, prihvate i slijede Božju volju i Božje planove u svojim životima. Na misi je pjevao župni zbor Anslemo Canjuga. (ika) U četvrtak, 8. lipnja 2017., u samostanu svetog Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu u Dubravi nova uprava Provincije. Za provincijalnog ministra ponovno je izabran fra Jure Šarčević a za provincijalnog vikara fra Goran Rukavina, kao i u dosadašnjem mandatu. Za provincijalne savjetnike izabrani su: fra Anto Barišić, fra Branko Lipša i fra Mijo Šarčević. (ika)

Trojica hrvatskih salezijanca zaređena za đakone 10. lipnja 2017.

Salezijanci Mario Bobić, Mate Kujundžić i Josip Petrčiću subotu 10. lipnja zaređeni su za đakone u Torinu, u bazilici Marije Pomoćnice kršćana. Torinski nadbiskup Cesare Nosiglia zaredio je sedamnaest salezijanaca za đakone iz Italije, Slovačke, Indije Nigerije i Hrvatske. Iz Hrvatske su na ređenju prisustvovali don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, don Tihomir Šutalo, ekonom Hrvatske salezijanske provincije, vlč. Vjekoslav Meštrić, i župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije (Zagreb, Stenjevec), matične župe đakona Josipa Petrčića, a prisutni su bili i obitelji i rodbina trojice hrvatskih đakona. Kardinal Bozanić predvodio slavlje Antunova na Svetom Duhu 13. lipnja 2017.

Središnje euharistijsko slavlje u prigodi proslave blagdana sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u Zagrebu u utorak 13. lipnja predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji bili su provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, provincijalni ministar Slovenske provincije sv. Josipa franjevaca konventualaca fra Milan Kos, gvardijan Svetoduškog samostana fra Tomislav Glavnik, domaći župnik fra Martin Jaković, svećenici Gornjogradskoga dekanata, kao i župnici susjednih župa. Uvodeći u slavlje, kardinal Bozanić istaknuo je sv. Antuna kao svetca koji okuplja narod, koji vodi do Boga. Danas pred nama svijetli sveti Antun Padovanski kao svetac u kojem se Bog koji je izvor i graditelj svake svetosti proslavio


125 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

svojim djelima. Milost je Božja mogla kod Antuna izgraditi tako velikog svetca, jer je Antun bio otvoren Božjoj milosti i jer je usko s njom surađivao. I nas Bog zove da surađujemo s njegovom milošću koju nam neprestano daje, rekao je kardinal Bozanić na početku homilije. Podsjećajući na životni put od rodnog Lisabona, ulaska u kolegij kanonika augustinijanaca u Lisabonu, potom odlaska u Coimbru, kardinal je posebno naglasio kako je odlučan trenutak u svečevu životu bio onaj kad su u Coimbru bili dovezeni zemaljski ostaci petorice franjevaca koji su umrli mučeničkom smrću u Maroku gdje su bili pošli tamošnjem stanovništvu naviještati Isusovu Radosnu vijest. „Zadivljen njihovim primjerom Fernando ih je odlučio nasljedovati. Ostavio je mir i sigurnost samostana i zavodljivost znanstvenoga rada te poželio postati članom novonastalog franjevačkog reda kako bi se kao franjevac misionar posvetio propovijedanju. Pristupio je franjevcima u Coimbri, te je uzeo ime Antun. Bio je spreman život okruniti mučeništvom, pa se brodom uputio u Maroko. No, putovi providnosti doveli su njegovu životnu lađu na Siciliju.” Spomenuo je i susret sa sv. Franjom, te kako je iznenada zabljesnuo iz svoje skrovitosti u Forliju tijekom jednog svećeničkog ređenja gdje je zamijenio propovjednika. „Tu ga je dobri Bog u svom nedokučivom naumu postavio na svijećnjak. Od tada je počeo svijetliti i privlačiti svojom karizmom.” Kardinal je ukazao i na razmišljanje koje je o mjestu i ulozi svetaca u Crkvi i svijetu zapisao sam sv. Antun: „U ovoj tamnoj dolini svetci blistaju kao zvijezde na nebeskom svodu. Svetci su zaista zvijezde i Krist ih drži pod pečatom svoje providnosti da se ne pojave kada sami zažele, već da budu spremni na trenutak koji je On predodredio. I kada čuju da u njihovu srcu odzvanja glas Njegove zapovijedi onda s tajnovitih područja

kontemplacije prelaze na djela koja Krist od njih zahtijeva”. Kao da govori o sebi, dodao je kardinal. Posvijestio je kako sv. Antun nije naviještao svoju poruku, „ono što se njemu sviđalo, nego Riječ Božju, Riječ koju je slušao i poslušao s ljubavlju. On je Božju Riječ prihvatio i dopustio da ona mijenja njegov život, kako bi i sam postao živa Božja Riječ. Shvatio je da je Božja Riječ istinska mudrost. On se prepustio toj Riječi koja mu je otvarala put do čovjeka, jer čovjek koji živi zajedništvo s Bogom, u miru je sa sobom i blizak je braći i sestrama s kojima se susreće. U Antunovu životu prepoznajemo neodoljiv poziv služitelja Božje Riječi. Njegova učenost i svetost bili su sredstvo te Riječi na putu do čovjeka, do čovjeka koga je pripremao za prihvaćanje Božjeg milosrđa. U osvrtu na drugo misno čitanje kardinal je podsjetio kako nas sv. Pavao potiče da istinujemo u ljubavi. „Živjeti po Istini i živjeti u ljubavi, to je kršćanski poziv. Sv. Pavao u ovom dijelu poslanice koji smo čuli govori ne samo o jedanaestorici, nego govori o Crkvi kao cjelini. Crkva kao cjelina sa svim svojim članovima poslana je, ali i osposobljena da u svijetu naviješta i živi Isusovo evanđelje. I Crkva zagrebačka na svojoj Drugoj sinodi promišlja i pita se kako bolje živjeti i naviještati Isusovu radosnu vijest, što bismo trebali činiti da se bolje vidi Božja prisutnost među nama i u svijetu.” Kardinal je naglasio kako „u Crkvi nemaju svi istu službu, niti svi na isti način djeluju. Ali svi djeluju kao cjelina, kao jedno tijelo koje treba rasti, razvijati se do punine, do zrelosti. Tijelo Crkve treba se tako jačati da može odoljeti svim kušnjama, svim napastima, svim zavaravanjima. Crkva na poseban način mora u sebi jačati jedinstvo i cjelovitost vjere da bi mogla naviještati Isusovo evanđelje”, jer „Radosna vijest je uvijek prijedlog i poziv. Ona poziva čovjeka da se otvori Bogu, da se onaj koji je obećao biti Božji pa se izne-


126

VIJESTI • prosinac 2017.

vjerio, povrati Bogu. Crkva uvijek poziva na obraćenje, na kajanje, na pokoru, da bismo kao osobe, kao obitelji, kao nadbiskupijska zajednica, kao narod hrvatski iznova zasjali onim sjajem, onim svjetlom o kojem Isus govori: ‘Vi ste svjetlost svijeta’”.

ravnanjem prof. Katarine Rončević uz orguljsku pratnju Milana Hibšera, mag. art. (ika)

Propovjednik je podsjetio kako je Svetac svega svijeta po svom životu i djelovanju svima nama uzor kako nasljedovati Krista Gospodina. „On je bio čovjek goruće žudnje za Bogom, pa je i duše osvajao za Boga. Događala su se i čudesna obraćenja, ali je najveće čudo, čudo Božjeg milosrđa: zavađeni su se mirili, ispravljale su se nepravde, gasila se mržnja i mir je silazio u duše i među ljude. To i mi danas molimo jedni za druge. Sveti Antun nas uči i primjerom pokazuje kako kršćanski živjeti, kako staviti Riječ Božju u središte svoga života, kako živjeti po Evanđelju i kako drugima naviještati i svjedočiti Evanđelje”. Neka nam današnji blagdan i Svetac svega svijeta kojega danas slavimo pomogne da u osobnom životu i životu naših obitelji više uzimamo Bibliju u ruke, da pojedinačno i zajedno, a posebno u obiteljima čitamo Evanđelje, da Riječ Božju razmatramo i živimo. Molimo zagovor sv. Antuna u svakidašnjem životu svakoga od nas, osobito u životu kršćanskih obitelji. Molimo njegov zagovor da u svim iskušenjima života osjetimo Božju, očinsku ruku, rekao je na kraju homilije kardinal Bozanić.

13. lipnja 2017.

Nakon popričesne molitve, riječ zahvale predvoditelju slavlja izrekao je župnik fra Martin Jaković. Prije blagoslova, kardinal Bozanić je rekao kako „u životu postoji nešto što se ne preskače. To su oslonci, to je ono što nas prati. Vjerujem, da je za mnoge od vas to i zavjet sv. Antunu. Zato se k njemu dolazi, osobito na njegov blagdan. Mi smo danas u radosti slavili ovo slavlje i ispunili se milošću koju nam je vjerujem, isprosio sv. Antun”. Euharistijsko slavlje uveličao mješoviti župni zbor „Tomislav Talan” pod

Generalni izborni kapitul Družbe sestara Naše Gospe Devetnaesti Generalni izborni kapitul Družbe sestara Naše Gospe koja ima svoje sjedište u Zagrebu, Primorska 20, održan je od subote 10. lipnja do utorka 13. lipnja u samostanu u Zagrebu, Bukovačka 316. Na Kapitulu je u utorak 13. lipnja izabrana Vrhovna uprava Družbe. S. M. Martina Koprivnjak, vrhovna glavarica, izabrana je na treći uzastopni mandat uz dopuštenje Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, s. M. Nada Šestak je vrhovna zamjenica i I. savjetnica, s. M. Edith Budin je II. vrhovna savjetnica, s. M. Vianea Pezer je III. vrhovna savjetnica i tajnica, s. M. Jasminka Ereiz je IV. vrhovna savjetnica a s. M. Zrinka Šestak je vrhovna ekonoma. Na Kapitulu je predstavljeno stanje Družbe i zajednica, razmotrene su konkretne mogućnosti i novi izazovi za djelovanje sestara. Donesene su preporuke i odluke za iduće četverogodište. Družba ima 55 sestara i prisutna je Hrvatskoj na osam mjesta i u jednom samostanu u Subotici u Srbiji. Sestre su aktivne na području odgoja u širem smislu, kao i u župnom pastoralu. (ika) Deseta obljetnica dolaska kćeri Srca Isusova u Lasinji 23. lipnja 2017.

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na blagdan Srca Isusova, u petak 23. lipnja, svečano misno slavlje u samostanskoj kapeli sestara kćeri Srca Isusova u Lasinji, a povo-


127 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

dom desete obljetnice dolaska sestara u Lasinju. U koncelebraciji bili su mons. Franjo Ćuk, domaći župnik preč. Stjepan Bradica, fra Bogdan Cvetković i duhovnik sestara vlč. Stjepan Račić koji je na početku i pozdravio okupljene. Na početku homilije biskup je čestitao sestrama obljetnicu i, kako je istaknuo, „10 godina boravka i molitve ovdje za našu Biskupiju i za našu Domovinu Hrvatsku”. Biskup je podsjetio i kako je to bilo u lipnju 2007. godine, kada se na taj način i ostvarila želja blaženog Alojzija Stepinca koji je već za vrijeme II. svjetskog rata zaželio da upravo kćeri Srca Isusova dođu u Hrvatsku moliti za svećenike. „Naime, vaša je posebna misija služiti svojim molitvama pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u neprestanom klanjanju moleći na prvom mjestu za svećenike mjesne Crkve, tj. biskupije i čitave zemlje u kojoj živite. To je bila prije 10 godina Zagrebačka nadbiskupija a od 2010. to je naša Sisačka biskupija. I danas, na vaš blagdan - na svetkovinu Srca Isusova - prilika je da vam ja kao mjesni biskup kažem veliko hvala, da vas ohrabrim u vašem toliko potrebnom zauzimanju za duhovna zvanja u našem hrvatskom narodu i u našoj Sisačkoj biskupiji. Mi vas trebamo, drage bijele sestre, vi ste svojom nazočnošću i molitvom bogatstvo naše Crkve. Neka je blagoslovljen i vaš budući boravak i vaše djelovanje među nama, za nas i s nama. Neka vaše molitve pospješe i kanonizaciju blaženog Alojzija Stepinca! Neka vaše molitve i žrtve utvrde naše svećenike da s još više žara i ljubavi istroše svoje sile za Kraljevstvo Nebesko! Neka vaše molitve isprose kod Gospodina mnogo odaziva u duhovni poziv: da se što više mladića odazove na Kristov poziv i pođu putem svećeništva i redovništva; da se što više djevojaka odazove Kristu i krenu putem redovničkog života; da ustraju kandidati i kandidatice, sjemeništarci i bogoslovi, da bude dobrih i

svetih svećenika u našem narodu, u našoj biskupiji”, poručio je biskup. Govoreći o pročitanom Evanđelju po Mateju (Mt 11, 25-30) biskup je rekao kako se u njemu od svega što Gospodin učenicima stavlja u nasljedovanje spominje samo jedno: Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca. „Ne traži Gospodin ni veliko znanje, ne traži ni silnu snagu i trajnu djelatnost. On traži samo jedno - da se učimo nasljedovati njegovo srce, tj. njegovu nutrinu. A on je u sebi, u svom srcu: krotak i ponizan. Kao da čujemo tu Isusovo blaženstvo: ‘Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju!’ te: ‘tko god se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen’. Isusove su također riječi: ‘Vi znate da vladari ovoga svijeta gospoduju i svoje podanike drže u pokornosti. Među vama ne smije biti tako. Naprotiv, tko među vama želi biti najveći, neka bude najmanji, i onaj tko želi biti prvi, neka svima bude sluga’. Sve je u ovome: nasljedovati Gospodina! A srce njegovo nije srce u smislu naših današnjih prikazivanja sladunjavog srca koje je tako iskrivljeni znak ljubavi koja ne boli, koja samo uživa, koja samo traži slast i vlastito ispunjenje. Ne! Gospodinovo je srce - srčika svega, središte nutrine. On nije ‘srcedrapateljiv’ Bog, on je naprotiv katkad i opor, on je srčani borac, ali sa velikom zauzetošću on hoda s nama na našem životnom putu da bi nas brižno pratio i vodio. Riječ ‘srce’ može se dovesti u vezu i s riječju ‘srdačnost’, ali prvenstveno treba to povezivati s riječju „srčanost”, što označuje: hrabrost, upornost, neustrašivost”, ustvrdio je biskup.  Biskup je podsjetio i na utemeljiteljice Družbe kćeri Srca Isusova, bl. s. Mariju od Isusa, spomenuvši jednu od njenih poruka svojim sestrama, ali i svim kršćanima: Trčite Bogu koji vam širi ruke i otvara vam svoje Srce. Zaboravite sve, gledajte samo Njega. Da bismo se tako, bez straha mogli predati u


128

VIJESTI • prosinac 2017.

ruke Isusu, koji nam širi ruke dočekuje nas otvorena Srca, potrebna je hrabrost. Da bi se sve zaboravilo i gledalo samo njega, potrebna je srčanost i spremnost na rizik. Predanje je uvijek rizik, ali Bogu se uvijek isplati vjerovati i sve njemu predati. Sveti Bonaventura u svojem razmišljanju za današnji blagdan kao da svoje misli upućuje vama, drage sestre, pa ću i ja završiti ovo razmatranje s njegovim riječima i porukama: ‘Ustani dakle, prijateljice Kristova, i budi poput golubice u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnima; ondje poput vrapca koji nalazi sebi kuću bdij bez prestanka; ondje usta svoja primakni da s radošću crpiš vodu iz izvora Spasenja. On je naime izvor… Živom željom trči k tom izvoru života i svjetlosti, ti Bogu odana dušo, pa iz dna svoga srca njemu zavapi: ‘O neizrecivi uresu velikoga Boga i najčišći sjaju vječnoga svjetla, života što svaki život oživljuješ, svjetlosti što svako svjetlo svjetlošću napajaš te činiš da mnogobrojna svjetla trajno blistaju pred prijestoljem tvoga božanstva sve od prvog praskozorja’. Amen”, zaključio je biskup. Uz župljane samostansku kapelu su u potpunosti ispunili i brojni hodočasnici te članovi Počasne straže Presvetog Srca Isusova, a slavlje je animirao Mješoviti zbor župe Lasinja. (ika) Đakonsko ređenje u Rimu 24. lipnja 2017.

Salezijanska Družba postala je bogatija za jedanaest novozaređenih đakona, među njima je i jedan Hrvat. Na svetkovinu Rođenja svetog Ivana Krstitelja, u bazilici Svetog srca Isusova u Rimu, don Ivan Karol Širić primio je red đakonata polaganjem ruku monsinjora Maura Marije Morfina, biskupa Alghero - Bose (Sardinija). Biskup je poručio novim đakonima da se u strahu uvijek uzdaju u Isusa, a ne u svoje

snage te da ponizno žive sjedinjenje s Bogom i tako svjedoče ljudima Kristovu ljubav. Novi đakoni dolaze s četiri kontinenta te iz osam zemalja. (Z. Tomaš) 100 godina djelovanja služavki Maloga Isusa u Zagrebu 1. srpnja 2017.

Svečana akademija u prigodi proslave 100. obljetnice dolaska služavki Maloga Isusa u Zagreb održana je u subotu 1. srpnja u prepunoj dvorani „Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, a potom je slavljeno svečano zahvalno euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici. Misu je  predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U pozdravnoj riječ provincijalna glavarica Zagrebačke provincije Presvetog Srca Isusova i Marijina s. M. Petra Marjanović rekla je kako je prije stotinu godina i danas poslanje sestara uvijek isto: „Služiti Isusovoj najmanjoj braći. Zato sada želimo dati hvalu, slavu i čast Bogu za primljene darove i milosti, sjećajući se i naših pokojnih sestara koje su nam utrle put u jednostavnosti, malenosti i služenju. Naše je poslanje u Sarajevu započelo u srcu našeg utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera kad je vidio mnoštvo djece bez roditelja, zapuštene i prepuštene ulici. Po Božjem nadahnuću osnovao je Družbu, osnovao je sirotište za nezbrinutu djecu i oduševio nas za služenje Isusovoj braći i sestrama. Božja providnost na poziv utemeljiteljevog prijatelja dr. Antuna Bauera, zagrebačkog nadbiskupa dovela nas je 1917. godine u Zagreb, gdje smo u Maksimiru otvorile sirotište ‘Antunovac’. Maksimir smo 60-tih godina protekloga stoljeća morale napustiti, a u novim samostanima ‘Betlehem’ na Kraljevcu i ‘Antunovac’ u Novoj vesi živimo danas.” 


129 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Pozdravljajući i čestitajući redovnicama u ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško rekao je: „Ne kažem da vam Zagrebačka nadbiskupija zahvaljuje, jer i vi ste Zagrebačka nadbiskupija, nego vam kažem da je Zagrebačka nadbiskupija zahvalna što ste njezin dio i zajedno se s vama raduje ovoj obljetnici.” Potom se osvrnuo na svaku od četiri riječi njihova imena: Sestre služavke Maloga Isusa. To su četiri riječi koje mogu biti i životni i pastoralni program, i ispit savjesti nama u Crkvi, ali jednako tako u suvremenome društvu. Svaka riječ ohrabruje, potiče i propituje. No, kako to u kršćanstvu biva - da se stvarnost čita u svjetlu završetka, i ovdje predlažem obratan smjer. Najprije, dakle, Isus, ime Spasiteljevo, ime Boga koji je središte našega života. Cijela je objava usmjerena na spasenje svijeta, na vraćanje radosti. To nas u Crkvi upućuje na središte, ali i naše društvo na važnost povezanosti s Bogom. Prva je riječ Božja Riječ, ‘Bog koji spasava’ i zato uvijek i u svemu treba početi od susreta s Bogom.  Zatim malenost. Jedino poniznost može iščitavati otajstvo ljudskoga života u Božjemu planu; poniznost koja vidi vlastitu stvorenost, ograničenost i veličinu pozvanosti, poput Marije koja veliča Boga što pogleda njezinu neznatnost. Ni Crkvu ni društvo ne može u radost voditi umišljenost i ljudska uznositost, nego samo malenost. U susretu s Bogom se susreće vlastitost razmatrajući dolazak Boga na svijet u malenosti. Treća je riječ ‘služavke’, služiteljice. Ona se odnosi na stvarnost koju nam Bog povjerava, odnosi se na bližnje i na prepoznavanje potreba drugih. Četvrta riječ govori o sestrinstvu. Ona je u dodiru s prvom riječju, jer u Isusu smo braća i sestre. Vaša prisutnost u raznim životnim sredinama upućuje na Boga i daje do znanja da živite blizinu čovjeka koja je

u Bogu bliža od svih zemaljskih povezanosti, posvijestio je biskup Šaško te nastavio: „Kada vas ljudi susreću idu od karike koja započinje sestrinstvom, prepoznatljivom blizinom Crkve koja je dar svijetu: prepoznaju vas kao sestre, redovnice, zatim vas susreću u služenju, da bi u malenosti otkrili i susreli Krista. I tako stotine i tisuću vas; i tako stotinu godina utisnute u srce Zagreba, u naša srca zajedno s Isusovom malenošću. Bogu hvala za vas. Vama hvala za nas.” Tijekom akademije prikazan je dokumentarni film „Povijesni hod služenja” čiji su autori Danijel i Martina Crnek. Bila je to prilika upoznati se s poviješću Družbe koju je 1890. godine osnovao sarajevski nadbiskup Josip Stadler, slijedi hod sestara od njihova dolaska u Zagreb 10. srpnja 1917. godine na poziv zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera koji je na nadbiskupskom dobru u Maksimiru dao preurediti gospodarsku zgradu za žensko sirotište. Kasnijih godina sestre su preuzele i nova polja djelovanja na području Zagreba i okolice. Posebno je u filmu istaknuta povezanost redovnica i bl. Alojzija Stepinca, na čiji su poticaj sestre 1938. godine došle u Krašić te otvorile domaćinsku školu za djevojke. Kad su pak nakon Drugoga svjetskog rata ostale bez zgrade, povukle su se u župni dvor te nastavile djelovanje u župi o čijem je katehiziranju u filmu svjedočio i varaždinski biskup Josip Mrzljak, a onda dočekale i dolazak kardinala Stepinca 1951. godine te uz njega bile do njegove smrti. Dat je i osvrt na njihovo djelovanje u Zagrebu, gdje su morale napustiti svoj prvi samostan u Maksimiru te nastaviti djelovanje na Novoj vesi, no vrijeme i okolnosti su se mijenjale, ali služavke Maloga Isusa su uvijek imale isti cilj pomoći djeci i nemoćnima, uz puno ljubavi i dobrote što čine i danas nakon sto godina djelovanja u Zagrebu. 


130

VIJESTI • prosinac 2017.

Na film se nadovezala i scensko-glazbena igra „100 godina ljubavi” za koju je tekst napisao Željko Pavičić, a glazbu Matija Antolić, dok redateljstvo potpisuju Krešimir Dolenčić i Robert Bošković. Uz minimalističku scenu na kojoj je dominirao Mali Isus priču o ljubavi i dobroti ispričali su Ivan Glovatzky, Alenka Katanec-Makaj, Josip Mrzljak, s. Nikoleta, s. Kustina, s. Monika, s. Jelena i s. Ana.  Tijekom programa sestrama su svoju posebnu čestitku uputili i Prijatelji Maloga Isusa, predajući vrhovnoj glavarici s. M. Radoslavi Radek potvrdu upisa svih sestara Družbe u Sve sestre u krug vječnih misa Misionara Krvi Kristove, što je bilo vrlo znakovito jer se sestarska proslava održavala na blagdan Krvi Kristove.  U glazbenom dijelu programa sudjelovao je sestarski zbor koji je pod ravnanjem s. M. Tihane Strancarić i uz klavirsku pratnju s. M. Mirte Lišnić izveo dvije skladbe „Evo služavke Gospodnje” (glazba Šime Marović), te „Tvoje stope” (tekst i glazba s. M. Tihana Strancarić). Program su obogatila i djeca. Združeni zbor djece župa Retkovec, Stenjevec i sv. Ivana Krstitelja izveo je pjesmu „Imaj Srce”, a djeca iz Dječjeg vrtića „Cvjetnjak” iz Samobora „Isus u jutro, Isus u podne”. „Odu radosti” izveo je kvintet u sastavu violine Martina Filipan, Marija Župančić-Horvat, viola Danijel Rušec, violončelo Iva Mihalj i clavinova Josipa Bartovčak. Program je vodila Tanja Popec.  Svečano zahvalno euharistijsko slavlje u prigodi proslave 100 godina djelovanja služavki Maloga Isusa u Zagrebu u subotu 1. srpnja u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Uvodeći u slavlje, biskup Šaško je rekao: „Zahvaljujemo Gospodinu za Družbu i za svaku sestru koja je svojim služenjem uprisutnila Božju dobrostivost. Žarko molimo

Gospodina da ohrabri srca onih koje poziva, da se odazovu i da se ne umore svjedočiti ljubav njegova Srca, u čiju čast slavimo ovu euharistiju.” Osvrnuvši se na misno evanđelje, biskup je u homiliji rekao: „Odlomak je započeo zbunjenošću Ivana Krstitelja, zatim se nastavio teškim pravorijekom koje Isus izriče naraštaju Korozaina i Betsaide; otvorio je put neuspjehu i razočaranju. Međutim Isus se raduje i blagoslivlja Oca. Čuli smo jednu od rijetkih Isusovih molitava koje su nam sačuvane. I vrijedno je - osim molitve ‘Oče naš’ - i iz ovih molitava učiti moliti. Ponajprije zato, jer Isus ističe malene. Kako je to podudarno s otajstvom Božje malenosti i današnjega spomena sestara koje se nadahnjuju na Isusovoj malenosti. Isus kaže da je Otac svoje otajstvo objavio malenima, misleći na ponizne, na one koji prihvaćaju njegovu Riječ. Jer: Što je malenost i poniznost? To je poznavanje sebe; znati tko sam u odnosu prema drugima, svijetu i Bogu”. Posvijestio je kako se u toj poniznosti ponajprije vidi Isus. „Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Ponizan čovjek poznaje svoje granice; zna da ovisi o drugima, kao što Isus zna da ovisi o svome Ocu. Spoznati Boga, to jest živjeti u njegovoj ljubavi može se samo u malenosti. Sestre služavke Maloga Isusa to svjedoče i ostaju odjek Isusova poziva, naročito odbačenima, onima koji se smatraju nedostojnima, koji misle da su svima suvišni”, rekao je biskup. Nadalje je istaknuo kako postoji način življenja koji pokazuje da se nešto radi, jer se mora raditi; da se nešto poštuje, jer se mora poštovati i obdržava pravila, samo zbog toga jer su nametnuta. Ali, nastavio je: „Naše bi vjerničke zajednice bile jadne i otužne, vrijedne sažaljenja, ako bismo bili u njima samo zato jer to moramo. Takvo slavlje i nije slavlje. Iz njega je prognana radost, iskrenost i oduševljenje. Osim toga, to nije ni kršćan-


131 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

stvo, jer nema slobode, jer nema duše niti duha. Isusovo nas Srce vraća na ono, u ono što jesmo, u poniznost i slobodu, da bismo bili radosni. Jer, vjera je privlačnost, baš kao i ljubav. Ono što istinski vrijedi nalazi se u iskrenome odgovoru na Isusovo pitanje: Ljubiš li me? Dok gledamo raširene Isusove ruke i njegov poziv u radost uskrsnuća čujemo izazovno pitanje: Imamo li hrabrosti za Crkvu po Isusovu Srcu? Zato sve što radimo trebamo provjeriti tim kriterijem: je li to što činimo, oko čega se trudimo zato da bi se širila radost i Božja privlačnost, da bismo Boga donosili drugima.” „Danas ovdje slušamo šapat sestara, živih i pokojnih, koje su donijele svoje odazive Gospodinu i ugradile u Zagreb i u našu nadbiskupiju, počevši od sirotišta. Da, velika su djela zaživjela, ako su počela od malenosti. I nema većega djela od prignutosti nad slabost čovjeka, nad njegovu napuštenost. Treba se pokloniti Bogu u sestrama koje su započele od najmanjih koji su ostali bez roditelja. To se djelo nastavilo uvijek u brizi za prihvaćanje, za gostoljubivost, za služenje, odgajanje, poučavanje, hranjenje, njegovanje. Ljudi često odlaze vidjeti remek-djela isključivo u galerije, muzeje, koncertne dvorane, a najveće je tu među nama ljudima: remek-djela na bolesničkim krevetima, u napuštenosti i siromaštvu, u skrbi za gladne i beskućnike; u brizi za djecu i za njihovo odrastanje; u poučenosti kako voljeti Boga, bližnje, svoju obitelj, domovinu”, rekao je biskup, te izrekao hvalu sestrama: „Za svaku takvu prisutnost za koju svijet još nije napravio dovoljno veliku dvoranu, ni okvire, ni spomen-knjige. Ona stane u kruh i vino koje prinosimo na oltaru.” Biskup Šaško se u nastavku posebno usredotočio na razdoblje kada su sestre u Krašiću, gotovo jedno desetljeće bile blizu, skrbile se za zatočenoga nadbiskupa Alojzija Stepinca do njegova rođenja za nebo. Podsjetio je

kako to nije bila samo neposredna pomoć u kući. „Bilo je to puno više u složenosti tadašnjih odnosa, omogućujući da se na razne načine - a ljubav je maštovita - moglo doći do nadbiskupa, da je do svijeta dopirala njegova riječ i svjedočenje, da je osjetio utjehu i potporu svojih vjernika. Kakvo je to remekdjelo samo jednoga desetljeća! A koliko je nezapisanih i neopisanih djela koja su ostala u Božjemu Srcu. Odakle sestrama snaga? Iz istoga izvora iz kojega Crkva živi i danas. Iz Božjega poziva koji i danas upućuje, dok se pitamo o budućnosti redovništva, o nijansama karizma, o svojim mogućnostima. Unoseći svoja mjerila i razloge, osjetit ćemo tjeskobu i strah; jaram će biti pretežak. Zato je važno ući u spomen i osjetiti oslonjenost na Boga. Zato ne trebamo učiniti puno: samo doći i u pouzdanju uzeti, odjenuti Božju ljubav koja izvana djeluje nepodnošljivo, opterećujuće, ali prihvaćena - oslobađa i odmara. Lijepo je da smo došli ovamo, svatko sa svojom zahvalom i sa svojim teretom. Ponekad se čini da je tereta previše. Ali, tu smo, sa svojim čežnjama i ljubavlju, u Božjemu Srcu. A ono je snažnije od bilo kojega tereta. A povijest sestara nas uči da, s pouzdanjem u Boga, treba krenuti s nekim ‘sirotištem’ u koje nas on poziva i na kojemu malenost čini velika djela”, rekao je biskup. Kao prinosni dar, na oltar je prinesena svijeća, cvijeće, novčani dar za potrebne, košara proizvoda, kruh, te hostije, vino i voda, a u molitvi vjernika sestre, kandidatice i Prijatelji Maloga Isusa molili su za milost i Božju pomoć nastavka karizme utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera te za njegovu skorašnju beatifikaciju. Molilo se i za svećenike, obitelji. Nakon popričesne molitve zahvalu za zajedništvo u molitvi izrekla vrhovna glavarica Radek. „Zahvalnim srcem uzdizali smo svoju hvalu i slavu Ocu nebeskomu za 100-ljetnu povijest koju je naša redovnička


132

VIJESTI • prosinac 2017.

zajednica svojim služenjem ispisala u Zagrebačkoj nadbiskupiji i u ovom nama dragom gradu Zagrebu. Gospodin nas je svojom providnošću i posredstvom Božjih ugodnika zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera i sluge Božjega - prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera i utemeljitelja naše Družbe, pozvao i poslao u ovaj grad kako bi dječjim srcima, ostalim bez roditeljske skrbi, pružile pravu majčinsku utjehu. Upravo u ovom prvotnom poslanju utkano je stoljetno poslanje sestara služavki Maloga Isusa. Ono je trajno nadahnuće svakoj sestri, ma gdje god ju Providnost slala posluživati Isusovu najmanju braću. Zahvalne smo prije svega Gospodinu, za sve dobro koje smo primale iz njegovih očinskih ruku i koje smo dijelile sa svima koje je povjeravao našoj brizi i ljubavi. Zahvalne smo svima koji su nam dobrotom i velikodušnošću svoga srca na bilo koji način pomogli i još danas nam pomažu u vršenju našeg poslanja u ovoj mjesnoj Crkvi, i u svim drugim mjestima diljem naše Domovine i izvan njezinih granica. Osamdeseta obljetnica djelovanja sestara Presvetog Srca Isusova u Slatini 2. srpnja 2017.

Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 2. srpnja misno slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa u Slatini prigodom proslave 80. obljetnice djelovanja sestara Presvetog Srca Isusova u tome gradu. Dobrodošlicu mu je uputio župnik Dragan Hrgić zajedno s mladima koji su mu uručili darove. U ime sestara Družbe Presvetog Srca Isusova biskupa je pozdravila časna majka Nives Stubičar, izrazivši radost što se odazvao njihovu pozivu da predvodi zahvalno euharistijsko slavlje u Slatini. U znak zahvalnosti darovala mu je misnicu i dvije svijeće: jednu s njegovim biskupskim grbom, a drugu s grbom njihove družbe,

rekavši da mu sestre tim skromnim darovima žele čestitati tri jubileja: 45. obljetnicu svećeništva, 20. obljetnicu biskupstva i 20. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije. Zahvalila je Bogu što je kroz to vrijeme podržavao i pratio sestre u njihovu djelovanju, a onda i mnogim generacijama Slatinčana koji su s ljubavlju i posebnom naklonošću primali sestre, pomagali im, s njima dijelili dobro i zlo i s njima zajedno molili. Riječ zahvalnosti uputila je svim župnicima i kapelanima slatinske župe, osobito sadašnjem župniku Draganu Hrgiću, koji su surađivali sa sestrama i s njima se zajedno suočavali s raznim izazovima u pastoralnom radu. Biskup je u uvodnoj riječi rekao da je došao radovati se sa Slatinčanima i s njihovim redovnicama u povodu 80. obljetnice njihova djelovanja u Slatini. Rekao je: „Da u ovom slavlju ne želimo u prvom redu govoriti o godinama, nego o dragocjenoj baštini prisutnosti sestara Družbe Presvetog Srca Isusova i evanđelju koje su po nadahnuću svoje Majke utemeljiteljice, službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić nastojale u Slatini svjedočiti u služenju čovjeku, osobito najmanjem”. Čestitao je sestrama na svemu dobru koje su tijekom 80 godina učinile u Slatini. Podsjetio je da se taj dan u susjednoj župi Nova Bukovica održava slavlje mlade mise, i pozvao nazočne da u zahvalnost Bogu za služenje sestara ovdje u Slatini pridruže i zahvalnost za mladog svećenika Ivana Ereiza koji prinosi Bogu svoju prvu misnu žrtvu. Istaknuo je kako su sestre dvadeset godina od svoga osamdesetogodišnjeg djelovanja u Slatini ugradile u Požešku biskupiju te ustvrdio da bi bez njihove karizme ova mlada mjesna Crkva bila siromašnija. Izrazio je radost što su sestre u mogućnosti i nadalje ostati u Slatini, pozvavši nazočne na molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja.  U homiliji biskup se zanimao kako su sestre doputovale iz Rijeke u Slatinu, jesu li po-


133 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

malo umorne od puta i kako podnose ljetnu vrućinu, izrazivši uvjerenje da im unatoč svemu ne nedostaje pozornosti duha za Boga i njegovu naviještenu riječ. Spomenuo je da je protekloga petka predstavljena knjiga o sestarskih osamdeset godina u Slatini, da su u njoj nabrojeni podaci koji se nazivaju povijesnima, ali da „iza svega toga postoji jedna pozadina koju ne znamo opisati, ne uspijevamo do kraja dohvatiti, ustvrdivši da nam naviještena Božja riječ pomaže otkriti joj otajstvene dimenzije u koje se po ovom slavlju želimo uključiti”. Potom je biskup na primjeru utemeljiteljice sestara Družbe Presvetog Srca Isusova predstavio kako je Bog „u pozadini naših ljudskih sudbina i životnih zbivanja”. Jedna riječka djevojka, rekao je, odlučila je osnovati Družbu sestara Presvetog Srca Isusova, nakon što je uronjena u Božji svijet promišljala o sebi, o svojoj budućnosti i o životu ljudi na ovim našim prostorima po Božjim mjerilima, o kojima Isus govori u pročitanom evanđeoskom ulomku. Pojašnjavajući ta mjerila, biskup je rekao „da nas je Isus želio upozoriti na opasnost da naša ljubav, ta najveća moć našega duha - ukoliko nije poslagana u ljestvicu na čijem je prvom mjestu Bog, a onda iza njega otac, majka, sin ili kćer - bude usmjerena na ono što je sebično, kratkoročno i kratkovidno”. Ako stavimo oca ili majku prije Boga, nećemo dovoljno dobro ljubiti ni oca ni majku, urušit će se Božji sustav, u kojem nas je smislila i u život pozvala Božja ljubav. Rekao je da „danas na poseban način želimo zahvaliti službenici Božjoj Majci Mariji Krucifiksi Kozulić što je imala srce pozorno za ono što je Bog o nama objavio u Isusu Kristu, i što je bila na svoj način prorok, jer je stavila Boga na prvo mjesto, razmišljala o sebi i svijetu Božjim mislima, donosila zaključke u svjetlu Božjega Duha”. Rekao je da je „tako u njoj bilo živo ono što je u krštenju postala, kako u

drugom misnom čitanju poučava sv. Pavao: dionikom Isusova proročkog, svećeničkog i kraljevskog poslanja”. Protumačio je kako je ona u toj osjetljivosti za Boga utemeljila sestarsku zajednicu koja je istom proročkom osjetljivošću započela služiti čovjeku, te u različitim povijesnim - nerijetko teškim okolnostima služila čovjeku i Božjoj ljubavi kojom je u Isusu Kristu slomio i samu smrt te nam darovao puninu života. Zaključio je biskup kako u djelu Majke Marije Krucifikse Kozulić „prepoznajemo Boga na djelu koji usred povijesti naše ljudske nemoći izvodi svoju povijest spasenja i daje smisao našem postojanju”. Biskup je istaknuo kako je služenje sestara službenice Božje Marije Krucifikse ugrađeno u požešku mjesnu Crkvu, „u kojoj živimo i ostvarujemo svoju pripadnost jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi, što ćemo o 20. obljetnici njezina utemeljenja na poseban način očitovati Trećim biskupijskim euharistijskim kongresom”. Rekao je da se iz navedenih razloga raduje sestarskom sudjelovanju u tom događaju. Na kraju misnog slavlja biskup je rekao „da nam je uvijek lijepo s našim slatinskim sestrama, a osobito danas kad su okupljene u velikom broju na čelu sa časnom majkom Nives koja je porijeklom iz ovih krajeva, i koja je više od deset godina služila u Slatini”. Još jednom je sestrama čestitao njihov jubilej, a nazočni su njegovu čestitku popratili gromoglasnim pljeskom. Biskup je dodao i svoju zahvalnost na lijepim riječima koje su mu na početku slavlja uputili župnik i časna majka, kao i na darovima koje su mu uručili. Pozvao je sestre na slavlje Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa, idućega 24. rujna u Požegi. Zahvalio je svim slatinskim svećenicima koji su kroz minulih 80 godina surađivali sa sestrama: od Julija Bürgera, Stjepana Mičevića i Franje Udovičića, koji su preminuli, preko Vladimira Škrinjarića do sadašnjeg župnika Dragana Hrgića. Kad


134

VIJESTI • prosinac 2017.

jedni druge prihvaćamo, podupiremo, jedni drugima se radujemo i surađujemo onda je u tome sigurno prisutan Božji blagoslov, rekao je biskup i nad sestarsku zajednicu te sve vjernike obiju slatinskih župa zazvao Božji blagoslov. (ika) Proslavljen Dan Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja 5. srpnja 2017.

U franjevačkom samostanu sv. Frane u Imotskom u srijedu 5. srpnja 2017. proslavljen je Dan Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, odnosno susret fratara Provincije. Taj se susret redovito održava na Visovcu, a ove je godine održan u Imotskom povodom proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Osmanlija. Na susretu se okupilo 85 fratara. Program je počeo okupljanjem braće kod samostana, nakon čega je u crkvi sv. Frane uslijedilo pokorničko bogoslužje koje je predvodio mjesni gvardijan fra Kristian Stipanović. U 10:45 počela je procesija kao uvod u misno slavlje koje je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman. Pjevanje na misi animirao je zbor bogoslova i novaka. U prigodnoj propovijedi provincijal je rekao da je ovogodišnji Dan Provincije dio slavlja Imotskog i Imotske krajine. Stari su Imoćani prije 300 godina zasluge za oslobođenja svoga kraja pripisali Blaženoj Djevici Mariji, koju od tada pod nazivom Gospa od Anđela štuju kao svoju zaštitnicu. Želimo i mi, kao fratri koji stoljećima djeluju na ovom prostoru, zahvaliti Bogu za dar slobode i sve milosti koje je po Gospinu zagovoru dao vjernicima Imotske krajine. Zahvalni smo Bogu za svu našu braću koja su u prijašnjim, često teškim i izazovnim vremenima, djelovala u imotskom samostanskom okružju. Provincijal je zatim povezao Dan Provincije s liturgijskim slavljem slavenskih aposto-

la Ćirila i Metoda, odnosno evanđeoskim ulomkom u kojem Isus šalje 72 učenika da propovijedaju Evanđelje. Potaknuo je prisutnu braću da hrabro prihvate Božje poslanje u svom životu te da mole Gospodina da u našem vremenu, koje je također puno izazova i teškoća, poput fratara u prijašnjim stoljećima narodu donose radost, utjehu i snagu Evanđelja. Uslijedilo je predstavljanje monografije Provincije „Gospodin vam dao mir“, o kojoj su ukratko govorili fra Luka Tomašević i fra Anđelko Domazet. Nakon toga braći se obratio provincijal fra Joško te ih izvijestio o stanju u zajednici. (franjevci-split.hr) Oblačenje i zavjetovanje na Visovcu 8. srpnja 2017.

Euharistijsko slavlje te obrede primanja i zavjetovanja novaka i postulanata Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita, održane u subotu 8. srpnja na Visovcu, predvodio je provincijal fra Joško Kodžoman u koncelebraciji s vikarom Provincije fra Antom Udovičićem, ravnateljem i prefektom Sjemeništa fra Ivanom Udovičićem, meštrom novaka fra Jurom Šimunovićem, domagistrom postulanata fra Zoranom Kutlešom, magistrom bogoslova fra Ivicom Jurićem, visovačkim gvardijanom fra Božom Duvnjakom te još dvadesetak svećenika. U slavlju su sudjelovali franjevački bogoslovi, roditelji i prijatelji postulanata i novaka. U svojoj provincijal Kodžoman naglasio je kako rijeka Krka, na kojoj se Visovac nalazi, donosi svježinu i život svugdje gdje prolazi i svugdje gdje prođe niču nove mladice, pa je tako i ova Provincija danas dobila nove mladice, zbog čega su svi radosni. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u odgoju mladića riječima: „Dobar ste posao obavili!” U novicijat na Visovcu ušli su: Stipe Buljan (Sinj), Tony Barać (Vrgorac), Josip Jurić


135 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Šolto (Sinj-Glavice), Zvonimir Papković (Split), Domagoj Plavčić (Šibenik-Meterize) i Šimun Suton (Kočerin).

Piškorevci; s. Animire Adanić, MarkušBreg; s. Marije Goreti Jovanovac, Gradište i s. Johanne Paal, Hegne, Njemačka.

Nakon obreda primanja, slijedio je obred zavjetovanja za trojicu novaka koji su na Visovcu proveli godinu dana novicijata te su spremni na obvezivanje i vršenje triju zavjeta: čistoće, poslušnosti i siromaštva. To su: fra Davor Landikušić (Neorić), fra Ivan Novaković (Broćanac - Prugovo) i fra Marko Pudar (Kaštel Sućurac). Novozavjetovana braća nakon ovog slavlja idu na neko vrijeme kući te će se poslije rasporediti u neko od provincijskih svetišta i do daljnjeg se pridružiti bogoslovima u klerikatu o. fra Ante Antića u Splitu.

Svečanu misu u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova predvodio je đakovačkoosječki nadbiskup Đuro Hranić u koncelebraciji dvadesetak svećenika, među kojima je bio i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije don Petar Palić, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mr. Ivan Ćurić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa o. Srećko Rimac te brojni župnici župa iz kojih sestre jubilarke potječu kao i rodbina i poznanici.

Cjelokupno slavlje na Visovcu uveličao je Zbor franjevačkih bogoslova iz Splita pod ravnanjem fra Frane Bosnića, a na samom kraju gvardijan visovačkog samostana fra Božo Duvnjak čestitao je novacima i zavjetovanicima te zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremi ovoga slavlja. Slavlje je nastavljeno u visovačkom samostanu. (ika) Slavlje zlatnih zavjeta 19 jubilarki 8. srpnja 2017.

Na završetku duhovnih vježbi koje je vodio o. Zdravko Knežević, DI, u subotu 8. srpnja Družba milosrdnih sestara sv. Križa proslavila je zlatni jubilej svojih 19 sestara: s. Silvije Ördög, Beketinci; s. Anele Juzbašić, Županja; s. Alberte Šimić, Slavonski Šamac, Kruševica; s. Adrijane Kramar, Jarmina; s. Gabine Kopić, Oštra Luka; s. Jovite Kobaš, Oštra Luka; s. Leone Brkić, Oštra Luka; s. Tabite Ivanković, Sveti Križ Začretje; s. M. Doloroze Greganić, Marijanci; s. Stanojke Holovka, Vukovar; s. Karoline Pitinac, Đakovačka Satnica; s. Klarise Rimac, Podgrađe, Nijemci; s. Rozalije Rimac, Podgrađe, Nijemci; s. Veritas Labaš, Lobor; s. Elze Nović, Marinci, Nuštar; s. Tomasine Ivanković;

U homiliji nadbiskup Hranić poruku evanđeoskog teksta vješto je prenio na sestre jubilarke. Dok su se apostoli koji su pošli za Isusom pitali: „Što će dobiti za to jer su sve ostavili”, nadbiskup je to pitanje stavio u usta jubilarkama i rekao da se i one sigurno pitaju što će dobiti za sve ove godine života za Njega i s Njime? Nastavljajući dalje homiliju, istaknuo je kako je sloboda koja biva darovana onima koji su radi Gospodina sve ostavili najveći dar i nagrada za njihovu spremnost slijediti Ga bezuvjetno. Tko živi s Isusom nužno teži suobličiti se s Njime, a on je Isus Raspeti i Uskrsli. Pozvani smo biti svjedoci toga Isusa do kraja života i to ne samo Raspetoga nego iznad svega Uskrsloga.   U crkvi ispunjenoj brojnim gostima, sestre jubilarke obnovile su svoje jubilarne zavjete s upaljenim svijećama kao simbolom svoje doživotne vjernosti Gospodinu s kojim koračaju već 50 godina. Svečanosti slavlja pridonio je samostanski zbor pod ravnanjem s. Svjetlane Paljušević, koji je na kraju mise uz svečani Te Deum predvodio i pjevanje Himne Družbe Pjevaj Bogu zavjet svet, u što su se jubilarke i cijela zajednica svesrdno uključile. Slavlje se nastavilo na Ljetnoj terasi Centra Amadea. (ika)


136

VIJESTI • prosinac 2017.

Blagdan blažene Marije Petković svečano proslavljen u Blatu 9. srpnja 2017.

Na blagdan blažene Marije Propetoga Isusa Petković, 9. srpnja, u blaženičenu svetištu u Blatu prvo euharistijsko slavlje predvodio je don Jonatan Gusmerotti, svećenik iz Argentine. U propovijedi naglasio je kako mi svojim umom ne možemo spoznati Boga, ali je važno da ga ljubimo. Iz te ljubavi rađa se naša okrenutost prema dobru. Tako je živjela i bl. Marija Propetoga. Iz usmjerenost na Boga i njezine ljubavi prema Bogu mogla je činiti djela milosrđa. Sljedeće jutarnje slavlje predvodio je don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole u Čilipima, u koncelebraciji s don Vladom Markićem, župnikom župe sv. Roka u Lumbardi, o. Antom Jerončićem, SVD, misionarom na Karibima, i fra Veselkom Grubišićem, OFM, gvardijanom u Dubrovniku. U propovijedi don Josip je istaknuo: “Naša je blažena Marija Propetoga cijelim bićem ljubila Oca nebeskoga. Napisala je 41 hvalu i zaziv nebeskom Ocu. Ona je zaista vjerovala da štogod Oca nebeskoga zaištemo u ime Isusovo da će nam to i uslišiti. Ovdje se možemo i trebamo upitati koliko volimo i poštujemo zemaljskog oca? Koliko ga poznajemo, koliko smo mu zahvalni i kakvo povjerenje imamo u njega?” Istaknuo je i važnost Biblije preko koje upoznajemo Nebeskog Oca. Na završetku euharistijskog slavlja hodočasnici su mogli častiti relikvije bl. Marije Propetoga. Na tom slavlju uz brojne hodočasnike sudjelovala je veća skupina medicinskih sestara i liječnika iz Omiša, te jedan autobus djelatnika Caritasa iz Dubrovnika. U svečanom poslijepodnevnom programu na plokati ispred župne crkve Svih svetih izveden je “Blatski tanac” i viteška igra “Kumpanjija”. Zatim je iz svetišta krenula procesija s relikvijarom blažene Marije Pro-

petog Isusa Petković koji je nosio biskup Željezna Egidije Živković, a nazočan je bio i dubrovački biskup Mate Uzinić. Procesiju su predvodili bratimi bratovština sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova i Svih svetih sa svojim procesionalnim raspelima i barjacima. U procesiji su sudjelovale i članice Franjevačkoga svjetovnog reda, puhački orkestri Narodne glazbe i Hrvatske glazbene udruge “Sv. Vincenca”, djeca iz vrtića “Marija Petković”, dječji župni zbor “Stope”, pjevački zbor župe Svih svetih, kumpanjoli i tancarice u tradicionalnim blatskim nošnjama, dominikanke iz Korčule, sestre iz Družbe kćeri milosrđa, ministranti, svećenici te veliko mnoštvo vjernika. Barjak s likom blaženice nosio je Marko Bačić Posinak. Po dolasku procesije na plokatu ispred župne crkve Svih svetih, započelo je svečano euharistijsko slavlje uz koncelebraciju šestorice svećenika. U propovijedi mons. Živković istaknuo je, između ostaloga: “Kao veliki poštovatelj časnih sestara, redovnica, želim s vama danas zajedno analizirati svijetli primjer današnjice djevojke - žene iz Blata, časne sestre kao majke časnih sestara i siromašnih te blaženice kao uzora i ponosa Crkve u Hrvata i Katoličke Crkve uopće. Danas želim s vama promišljati o tri najznačajnija simbola današnjice, koja su najvažnija današnjem svijetu, a koja nisu popularna i rado prihvaćena od današnjega svijeta zbog svoga tereta i obveza kako prema Bogu tako i prema čovjeku. Kada sam godine 2003. bio u Dubrovniku na proglašenju vaše blaženice, čuo sam kako je papa Ivan Pavao II. tražio od nas da za svoj život uvijek uzmemo nešto iz života i djela Marije Propetog Isusa. Prije dvije godine dok sam slavio u Blatu 50. jubilej tri bračna para iz ove vaše župe, među kojima su bili i roditelji pastoralnoga asistenta naše Željezanske biskupije Ive Šeparovića, zapazio sam kroz osobnu molitvu neke poseb-


137 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

nosti kapele, kamenoga groba, fotografija bolesne djece i mladih te ispisanih molitava na papirima natopljenim suzama kojima je grob bio prekriven, danas sam došao na grob blaženice i ja staviti svoju molitvu, te želim zajedno s vama promišljati o vašoj, tj. našoj blaženici.” Želim promišljati o Mariji Petković kao majci; o propetome križu čije je ime uzela Marija Propetog Isusa i hoću s vama podijeliti patnju, ljudsko siromaštvo s Marijom, majkom siromašnih iz Blata i cijeloga svijeta. Ne zna se što je teže i bolnije. Križ - Propeti - majka pod križem, a oko križa siromaštvo ljudskoga duha i ljudske bijede koje razapinje i majku i sina, kazao je biskup Živković. Promišljanje je počeo hvalospjevom „Veliča” koji je bio preludij Isusova života i života Marije Propetoga. „Veliča duša moja Gospodina, što pogleda na neznatnost službenice svoje. Uzvisi neznatne i siromašne, a ponizi i rasprši oholice umišljene.” Život i jedne i druge Marije bio je prožet veličanjem Boga, uzvisivanjem neznatnih i siromašnih, a poniženjem oholih te slavljenjem milosrdnoga i svesilnoga Boga koja učini velika djela po Mariji. Prekrasno je čuti riječi: Odsad će me evo svi naraštaji zvati blaženom. To su bile proročke riječi skromne Marije Petković. Blaćane je pozvao da budu svjesni Božjega dara s neba - blaženice za sve naraštaje i pokoljenja, zagovornicu u nebu te mu se znaju radovati. Najumornija, ali i najsvetija bića ovoga svijeta su majke. Na zemlji imamo tjelesne majke, ali i duhovne majke, koje vode brigu kako za djecu, tako i za starije. To su naše časne sestre koje svoju ženstvenost u ime Boga iskreno majčinski daruju svakome čovjeku kao što je to radila i utemeljiteljica sestara franjevki Marija Propetog Isusa Petković na pet kontinenata. Neizmjerna je vrijednost majke Marije Propetoga, koja je sebe i svoj cijeli život darivala ljudima širom svijeta. „Kao majka darivala se malenima radeći kao

misionarka po cijelome svijetu gdje upravo sada žive i rade njezine sestre. Majko ništa ti nije bilo teško. Kao djevojčica si hodala po uskim i starim baleganim babinskim putevima i blatskim starim kućama i konobama. Uz pucketanje zimske vatre prebirala si krunicu s uplakanim majkama i zabrinutim obiteljima. Hodala si po prašnjavim i kamenim putevima naše domovine tako što si obraćala i putnika i seljaka i ribara na put prema Bogu. Sakupljala si dicu bez roditelja u teškim vremenima rata i neimaštine. Druge si hranila, a ti si i sama bila gladna. To je bilo odricanje i davanje za drugoga. Bog je kroz tebe imao oko za siromahe. Bila si uistinu prava duhovna majka. Život te razapinjao i nije te mazio. Bila si propeta na križu svojih i redovničkih boli i kušnji, ali ti si znala za kim ćeš poći. Znala si kome ćeš posvetiti svoj život. Znala si čitati znakove ovoga vremena. Propeti Krist te je vodio, jer si mu duboko vjerovala da je On put, istina i život. Ti si mu dala svoju ruku, a On ti je dao svoju snagu. On ti je ulijevao nadu za bolje sutra. On te je razapinjao, ali i skidao sa tvoga križa. Ti si primjer svima nama gdje čovjek mora stati, gdje se mora odmoriti, kome svoj život darovati i koga slijediti. Propeti je naša snaga i smisao. Zato idite braćo za Kristom ako se želite odmoriti. On i vas danas zove: Dođite k meni, pođite za mnom svi vi jer ste izmoreni i opterećeni. Ne lažite me da nemate tereta i križa, da nemate problema i da niste umorni. Uzmite jaram moj na se i s križem me slijedite, jer sam krotka i ponizna srca”, rekao je biskup. Kao poruku blaženice svima nama istaknuo je: Ona nas poziva na svoj grob da tamo duboko promislimo o svojim umorima i teretima. Poziva nas danas sve. Dođite k meni. Da, dođite baš k meni. Moj grob je mjesto odmora. Živite i umrite s Bogom i s križem Propetoga Isusa u ruci kao vaša blaženica. Marijo Propetog Isusa, molim te učini nas sve dobrim majkama, solidarnim ljudima za siromašne


138

VIJESTI • prosinac 2017.

duše i strpljivim u životu dok nas razapinju naši životni križevi. Ti budi uzor svima nama, a posebno budi duša Blatu i našim časnim sestrama. Isprosi nam nova duhovna i redovnička zvanja, posebno tvojim kćerima milosrđa i zagovaraj kod Boga, tebi tako drago domaće Blato, domaću biskupiju dubrovačku i tvoju domovinu Hrvatsku, zaključio je biskup Živković. (ika) Šibenske benediktinke proslavile svetkovinu sv. Benedikta 11. srpnja 2017.

Šibenske benediktinke proslavile su svetkovinu utemeljitelja benediktinskog reda svetog Benedikta u utorak 11. srpnja u samostanskoj crkvi sv. Luce. Misno slavlje u koncelebraciji s više svećenika predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. U homiliji je vjernicima približio život svetog Benedikta. Istaknuo je kako svečev životopis nudi poticaje za razmišljanje. „Kad tome dodamo Benediktovo geslo ‘moli i radi’, koje je pokrenulo, odgajalo i kultiviralo cijelu Europu kroz više stoljeća srednjeg vijeka, pa sve do danas ili kad bi razmatrali utjecaj sv. Benedikta na razvoj bogoslužja, liturgije - opet možemo slobodno reći sve do danas, onda vidimo koliko se Gospodin proslavio u svome sluzi svetom Benediktu. On je doista bio i ostao - što mu ime znači: blagoslov, blagoslovljen”, rekao je biskup Rogić. Istaknuo je kako je sveti Benedikt u redu onih koji su vječno spasenje stavili u prvi plan svoga života i sve drugo tome podredili, sve drugo bilo je manje važno, zapravo nevažno. On je bio u redu onih koji su shvatili Isusovu riječ iz evanđelja: onesposobiše sebe za redoviti život svijeta radi Kraljevstva nebeskog. Ostavio je obiteljski život radi Kraljevstva nebeskog i učinio taj put mogućim, ostvarivim za tolike kroz povijest koji su slijedili njegov primjer. Na tolike je pre-

nio svoju oduševljenost za Božje kraljevstvo, rekao je šibenski biskup. Homiliju je zaključio molitvom da Benediktov primjer zasja i u naše vrijeme, da oduševi mlade i da im snage da se othrvaju navalama svijeta za Gospodina i radi Gospodina. „Daj da nasljedujemo tvoje kreposti ustrajne molitve i poniznosti pred Bogom u svakodnevnom radu. Da i nas pokreće tvoj ‘moli i radi’, a bogoslužje u skladu i dostojanstvu trajno uzdiže naš duh Gospodinu”, molio je biskup Rogić. (ika) Doživotni zavjeti klarise s. Magdalene od Predragocijenjene Krvi 16. srpnja 2017.

Klarisa s. Magdalena od Predragocijenjene Krvi (Ljubica Brkić) svečane doživotne zavjete položila je u nedjelju 16. srpnja u samostanu klarisa u Splitu, u tijeku misnoga slavlja koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji desetak svećenika. Na početku je nazočne pozdravio duhovnik klarisa fra Josip Lucić, naglasivši važnost zavjeta čistoće, poslušnosti i siromaštva kojima se na poseban način posvećuje Gospodinu. U propovijedi nadbiskup Barišić govorio je o snazi Božje i krhkosti ljudske riječi. „Ljudska riječ je vrlo važna, ona nas otvara prema drugima i bez nje bi naš život bio gluh i nemoguć. Ali ta ista riječ danas je postala besadržajna i umnožena tako da govorimo o poplavi i šumi riječi koje ništa ne znače. Postali smo ovisnici i zarobljenici riječi”, naglasio je nadbiskup Barišić, podsjetivši koliko se riječ od izuma tiska do interneta ubrzala i razmnožila, a opet izgubila na važnosti, značenju i sadržaju. Ustvrdio je kako zbog manjka vremena, strpljivosti i tišine više ne meditiramo Riječ. Međutim, Gospodin ima povjerenja u ljudsku riječ te želi uspostaviti s nama komunikaciju i zajedništvo. Želi se


139 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

uriječiti, odnosno utjeloviti. Protumačivši evanđeoski tekst koji govori o sijaču i sjemenu, nadbiskup je kazao kako je važno na kakvo tlo našega srca pada Gospodinova riječ. Istaknuo je da se svatko od nas može prepoznati u jednome, ali možda i u svakome drugome terenu. „Koliko slušamo Riječ Božju? Ne primamo je, ne živimo po njoj, nemamo vremena, ne sačuvamo je pa uvene. Žbunje, trnje, korov su naše brige, interesi, profiti, zavodljivosti, ovisnosti, materijalno… To sve Božju riječ udaljuje i ne da joj da padne na plodno tlo našega srca. I onda ona ne donese plod”, kazao je nadbiskup te dodao: „Obrađen i njegovan vrt donosi plod i za druge. Isus nas je htio ovom prispodobom upozoriti koliku pažnju posvećujemo onome najvažnijemu u našem životu: Bogu i Njegovoj riječi.” Govoreći o važnosti toga samostana za duhovno-kulturnu i društvenu zbilju Crkve, grada i domovine, kazao je: „Ovaj samostan klarisa plodno je tlo koje donosi plod ne samo za ovu zajednicu nego za cijeli naš grad, društvo i Crvku. Vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta. U vašim srcima Riječ Božja ima svoj dom i snagu koju svjedočite svima, a osobito osamljenima, bolesnima i opterećenima.”  Sestra M. Magdalena od Predragocijenjene Krvi (Ljubica Brkić) rođena je 7. ožujka 1969. godine u Tesliću (Vrhbosanska nadbiskupija). Potječe iz župe Bežlja, gdje je provela djetinjstvo i mladost u brojnoj katoličkoj obitelji (ima 3 brata i 2 sestre). U samostan sv. Klare u Splitu ušla je 2. srpnja 2011. i nakon šest godina formacije položila doživotne zavjete. To je najstariji ženski redovnički samostan u Splitu, koji na čelu s opaticom s. Dolores Mandić slavi 709 godina postojanja. U samostanu danas ima dvadeset i tri sestre, od toga u 3 novakinje i 2 aspirantice. Klarise, redovnice koje žive u

klauzuri, u Splitu su otvorile samostan godine 1308. i od tada su se održale sve do sada. Njihov današnji samostan podignut je godine 1883., a prije toga živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri. Uz samostan je 1884. podignuta i crkva koja je posvećena sv. Klari. Naslovnik crkve do godine 1983. bila je sv. Ana, a te je godine crkva posvećena i proglašena crkvom sv. Klare. (ika) Biskup Uzinić predvodio slavlje u Karmelu u Mariji Bistrici 16. srpnja 2017.

Dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je 16. srpnja svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu Gospe Karmelske u samostanskoj crkvi sestara karmelićanki u Mariji Bistrici. S njim su suslavili domaći redoviti misnik vlč. Antun Motočić i don Franjo Pranjić, salezijanac, a posluživala su dvojica bogoslova. Brojnim okupljenim vjernicima, štovateljima Gospe škapularske, i sestrama karmelićankama biskup Uzinić je u homiliji govorio o značenju kontemplativnog posvećenog života i o Blaženoj Djevici Mariji, uzoru potpunog predanja i prihvaćanja Božje volje. Pojasnio je da u slici oblačića, koji nakon suše očekuje i vidi prorok Ilija, karmelska duhovnost prepoznaje Mariju, a u velikoj i jakoj kiši, koja pada iz tog oblaka, Isusa Krista koji nas je spasio i po kojem smo postali sinovi i kćeri u Bogu. Biskup se zadržao na pogledu koji je sposoban uočiti taj oblačić iz kojeg se može dogoditi velika kiša spasenja. Naglasio je, osvrćući se na apostolsku konstituciju pape Franje Vultum dei quaerere o ženskom kontemplativnom životu, da to treba biti ustrajan pogled, pogled koji ne odustaje dokle god ne vidi, pogled srca koji je moguće steći samo kontemplacijom. Poručio je sestrama da pokušaju biti poput Ilije koji zna da će se taj oblak pojaviti i koji


140

VIJESTI • prosinac 2017.

potiče druge da ustraju u gledanju i da tako budu svjetlo u hodu čovječanstva. „Možda se vaše djelovanje nama vani čini beznačajnim, malenim kao ovaj maleni oblak, ali upravo u tom vašem djelovanju vidim ono što omogućuje i Crkvi i čovječanstvu da može opstati, živjeti”, rekao je biskup Uzinić. Zatim je pogled usmjerio na Mariju koja pomaže svima, i sestrama i vjernicima, svojim majčinskim primjerom koji valja nasljedovati. Stojeći sa svakim od nas pod Križem „Marija nas osobito uči svoju volju prilagoditi Božjoj volji i to ne samo kad se to čini lijepo, zanimljivo, u trenutku kad se otvorila Životu, kad joj je ponuđeno biti Majka Božja, nego i u trenutku kad se toga, biti Majka Božja, treba, na neki način, osloboditi, kad i to treba staviti na raspolaganje Gospodinu”, rekao je biskup Uzinić. Pronalazeći u tom Marijinu stavu poruku za sve, rekao je da ne treba misliti da se nešto posjeduje, da je nešto naše, čak i pripadnost jednoj kontemplativnoj zajednici, nego je potrebno znati se toga osloboditi i darovati Gospodinu i tek tada je moguće u potpunosti živjeti s Gospodinom i u potpunosti nasljedovati Mariju u onom što i sv. Terezija Avilska, obnoviteljica Karmelskoga reda, savjetuje u duhovnom životu kao najvažnije: ljubavi jednih prema drugima, nenavezanosti na sve stvoreno i poniznosti. Svatko je od nas pozvan svoj život učiniti malenim oblakom koji, premda se čini beznačajnim, može pozitivno djelovati na okolinu u kojoj živi, poručio je biskup. Spomenuo je na kraju i bl. Alojzija Stepinca koji je želio imati Karmel u svojoj nadbiskupiji i u Hrvatskoj uviđajući značenje kontemplativnog načina života. „Možda je i njegovo ponovno poniženje koje se događa zapravo jedan od načina na koji se i on mora pretvoriti u taj mali oblačak da bi se onda po tome što će se nakon toga dogoditi mogla izliti kiša milosti, koju je on po svom zagovoru sposoban donijeti na vaš Karmel i

na ovu nadbiskupiju i na čitav naš narod”, zaključio je propovjednik. Nakon mise sestre su se zadržale s biskupom Uzinićem u srdačnom razgovoru. Svetkovini je prethodila trodnevna priprava. Započela je svetkovinom zaštitnice samostana Majke Božje Bistričke, 13. srpnja. Svečanu misu toga dana predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, koji je u homiliji povezao liturgijske tekstove obiju svetkovina. Mladomisnik Zagrebačke nadbiskupije vlč. Željko Nestić misu je predvodio 14. srpnja, a govorio je o paradoksu kao životnom kontekstu kršćanstva i o milosti koja po krštenju, po Riječi i Kruhu, osposobljava za postojanost u nasljedovanju Krista i na odgovor na sve zahtjeve toga nasljedovanja. Toga su dana i članovi općinskog vijeća Marije Bistrice u Karmelu proslavili Dan Općine euharistijskim slavljem koje je predvodio župnik i rektor Svetišta vlč. Domagoj Matošević i zajedno sa sestrama molili za sve stanovnike Marije Bistrice. Mladomisnik karmelićanin o. Vedran Pavlić je 15. srpnja, na spomendan sv. Bonaventure, naučitelja Crkve, predvodeći misno slavlje u propovijedi pronašao zajednički nazivnik za sv. Bonaventuru, liturgijska čitanja i Gospin škapular, a to je pobožnost koja izvire iz srca, to je ljubav koja se izlijeva u blagoslov koji je i on kao mladomisnik velikodušno svima udijelio. (ika) Nova vrhovna uprava Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja 20. srpnja 2017.

U sklopu XV. redovitoga vrhovnog kapitula, koji je slavljen u Asizu - Santa Maria degli Angeli od 3. do 20. srpnja o temi „Ljubav nas Kristova obuzima” (2 Kor 5,14), izabrana je 18. srpnja nova Vrhovna uprava Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja za sljedeće šestogodište.


141 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

S. M. Klara Šimunović ponovno je izabrana za vrhovnu predstojnicu Družbe. Vrhovna zamjenica je s. M. Vida Tomažič, a vrhovne savjetnice su s. M. Lidija Glavaš, s. M. Gregoria Susnik i s. M. Jimene Alviani. (ika) S. Adriana Galić primila misijski križ 29. srpnja 2017.

Tijekom svečanog euharistijskog slavlja 29. srpnja u samostanu Svete obitelji u Mostaru s. Adriana Galić, školska sestra franjevka Provincije Svete obitelji u Hercegovini primila je misijski križ kao znak misijskog poslanja i službe koju će uskoro započeti u DR Kongo. Euharistijsko slavlje s obredom blagoslova i dodjele misijskoga križa predvodio je mjesni biskup Ratko Perić u zajedništvu s mons. Lukom Tunjićem, nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini, don Ivanom Štironjom, prethodnim nacionalnim ravnateljem PMD u BiH, don Perom Miličevićem, biskupijskim ravnateljem PMD te župnicima župe sv. Petra i Pavla u Mostaru fra Božom Milićem i župe Presvetog Srca Isusova u Potocima don Josipom Galićem, rođakom s. Adriane. Prije početka misnoga slavlja provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina u jedinstvenoj prigodi blagoslova i primanja misijskoga križa uputila je riječi pozdrava predsjedatelju slavlja i suslaviteljima. Posebne izraze dobrodošlice uputila je sestrama Splitske provincije: s. Andrei Nazlić, provincijskoj predstojnici, te s. Eriki Dadić i s. Mislavi Prkić, sestrama misionarkama, kojima će se s. Adriana pridružiti u misijama nadbiskupije Bukawu u DR Kongo, kao i svim sestrama, obitelji i rodbini s. Adriane. Na kraju se obratila s. Adriani s posebnim izrazima zahvalnosti Bogu, koji je posijao klicu misijskoga poziva, i radosti zbog ostvarenja njezine želje da pođe i u druge krajeve koji

trebaju svjetlo Evanđelja. „Primit ćeš danas iz biskupovih ruku ‘misijski križ’. U njemu se doista prepoznaje ljubav kojom ćeš pobijediti sve kušnje, koja zavrjeđuje cijelost jednoga ljudskoga bića. Neka Te svojom ljubavlju nadahnjuje i hrani u trenutcima umora, teškoća udaljenosti i svih drugih prepreka. Ostvaruj svoj poziv ulažući svoje ljudske i duhovne talente u dužnosti koje Ti budu povjerene. Uvijek iznova osluškuj Isusov poziv da Ga slijediš i uči od Njega da oni koji vide Tvoja djela proslave Oca nebeskoga. Kadšto tu uopće nisu potrebne riječi. Budeš li radosna u svom blagovjesničkom služenju, ljudi će na Tebi vidjeti sve što je potrebno: Kristovo lice, Kristove ruke, zapravo Kristovo srce koje im Te šalje”, zaključila je s. Zdenka, obećajući joj sestrinsku blizinu i molitvu. Izražavajući radost što može predvoditi misno slavlje biskup je u uvodu istaknuo kako je misijsko zvanje s. Adriane dvostruko zvanje: i redovničko i misijsko. I jedno i drugo zvanje su milost i veliki Božji dar. Nakon navještaja Božje Riječi tumačio je odlomak Evanđelja o Isusovu posjetu kući prijatelja Lazara i njegovih sestara Marte i Marije. Ističući ljepotu odnosa Isusa i njegovih prijatelja, ljepotu božanskog prijateljstva i ljubavi, o spomenu sv. Marte, izdvojio je dvije poruke. Prva je: Ne čini ništa po svojoj volji pa makar se činilo da to činiš za Isusa, da njemu ugodiš! Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem, brinula je kako što bolje ugostiti Isusa, odgovorila je u ljubavi, ali nije se pitala što bi Isus htio, kako bi on htio da ga počasti. Pitanje svima nama: Je li to što činimo upravo ono što Isus od nas toga trenutka očekuje, što bi mu se svidjel? I druga poruka: Nemamo pravo Isusu prigovarati! Marta se sprijateljila s Isusom do te mjere da je smatrala da Isusu može prigovoriti: Gospodine, zar ne mariš… Reci joj dakle… Ali, Isus joj odgovara: Marija je izabrala bolji


142

VIJESTI • prosinac 2017.

dio, Marija je osluhnula ono što Gospodin u tome trenutku želi, traži… Zaručnica sve čini da otkrije želju i volju svoga Zaručnika i da mu ugodi, udovolji! Trajno nam je raditi na usklađivanju svoje volje s Isusovom kao što je i Isus svoju volju usklađivao s voljom Oca nebeskoga. Nakon homilije uslijedila je blagoslovna molitva nad s. Adrianom te blagoslov misijskoga križa koji joj je biskup predao kao znak Kristove ljubavi i poslanja da i sama propovijeda Krista raspetoga, Božju snagu i Božju mudrost. Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratila s. Andrea Nazlić, izražavajući s. Adriani dobrodošlicu u DR Kongo gdje sestre Splitske provincije imaju svoje podružnice i djeluju preko četrdeset godina i kojima će se s. Adriana pridružiti sredinom kolovoza ove godine. (ika) Polaganje doživotnih zavjeta i proslava redovničkih jubileja kćeri Božje ljubavi 5. kolovoza 2017.

U subotu, 5. kolovoza 2017., na blagdan Majke Divne, u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini, s. M. Mihaela Purgar je položila doživotne zavjete, dvije sestre su proslavile 25. jubilej redovničkih zavjeta, deset sestara je proslavilo 50 godina vjernog služenja Gospodinu po zvjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, a s. Andrea Mikičić je proslavila 60. jubilej. Euharistijsko slavlje je predslavio mons. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački u miru. Koncelebrirali su vlč. Ivica Horvat, župnik župe Svih svetih (Beletinec, Varaždinska biskupija) i domaći župnik vlč. Josip Balog. S. M. Mihaela Purgar rodom iz župe Svih svetih iz Beletinca (Varaždinska biskupija) je nakon pet godina juniroata pred s. Gor-

danom Igrec, provincijalnom glavaricom izrekla svoj doživotni „DA“ Gospodinu u Družbi Kćeri Božje ljubavi. Srebni jubilej zavjeta proslavile su s. Katarina Maroš i s. M. Blanka Lučić. Zlatni jubilej zavjeta proslavile su: s. M. Zdravka Ravlić, s. M. Savija Lukač,s. M. Branimira Prcela, s. M. Bogumila Blaži, s. M. Iva Novaković, s. M. Miroljuba Anđelić, s. M. Većeslava Radošević, s. M. Dragojla Tokić, s. M. Zvonimira Nikolić i s. M. Melita Kolar. Proslavi 50. jubijela nisu nazočile s. M. Ana Pavić i s. M. Ladislava Kamber. Slavlju doživotnih zavjeta i proslavi jubileja nazočilo je 50-ak sestara iz različitih dijelova Provincije te rodbina i prijatelji naših slavljenica. Nakon euharistijskog slavlja proslava je nastavljena za obiteljskim stolom u dvorani Duhovnog centra. Istoga dana na jutarnjoj svetoj misi u samostanskoj kapeli Svetog Josipa u Granešini, pred Provincijalnom glavaricom, tri sestre juniorke obnovile su svoje zavjete. (KBLJ) Proslava jubileja i polaganje doživotnih zavjeta u Družbi Kćeri Milosrđa 6. kolovoza 2017.

U Blatu na Korčuli na blagdan Preobraženja Gospodnjega, 6. kolovoza, proslavljena je 50. obljetnica zavjeta redovnica, a s. Darija Lukić položila je doživotne zavjete u Družbi Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje, Družbe koju je osnovala hrvatska blaženica Marija Propetog Isusa Petković. Nekoliko redovnica obnovilo je privremene zavjete. Proslava blagdana započela je u dvorani redovnica u nazočnosti sviju svečarica, njihovih obitelji i prijatelja. S. M. Darija Lukić uputila je pozdravni govor i zahvalu, a potom u ime redovnica koje slave pedesetu


143 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

obljetnicu zavjeta riječ je uputila s. M. Fatima Kršlović. Provincijalna predstojnica s. M. Emila Barbarić također je uputila pozdravnu riječ, zahvalu i poticaj svim redovnicama, a nakon nje obratila se i vrhovna predstojnica Družbe M. Cristina Orsillo zahvaljujući Gospodinu na milosti doživotnih zavjeta s. Darije, vjernosti sestara koje slave pedeset godina zavjeta kao i onih sestara koje obnavljaju svoje zavjete, potičući sestre na još veće predanje Gospodinu. Svečanom procesijom do župne crkve Svih svetih započela je svečana euharistija. Pozdravnu riječ uputio je župnik župe Svih svetih don Željko Kovačević. Euharistijsko slavlje predvodio je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk, u koncelebraciji sa svećenicima: don Stjepanom Vrdoljakom, o. Zlatkom Žuvelom (OCD), fra Domagojem Volarevićem (OFM), fra Daliborom Stjepanovićem (OFM), vlč. Tomislavom Lasićem, fra Markom Malovićem (OFM), don Božom Baničevićem i don Goranom Lovakom. Nakon poticajnih riječi u propovijedi s. Darija Lukić položila je svoje doživotne zavjete u Družbi Kćeri Milosrđa u ruke vrhovne predstojnice s. M. Cristine Orsillo, a svjedokinje su bile s. M. Emila Barbarić i s. M. Irena Bajan. Svoje predanje Gospodinu u zavjetima obnovile su s. M. Marija Oreb, s. M. Anamarija Vuković, s. M. Zrinka Vuković, s. M. Danijela Bago i s. M. Kristina Injić, a svoju vjernost kroz pedeset godina ponovno su potvrdile zlatne jubilarke s. M. Biserka Bogdanić, s. M. Blažimira Ćorić, s. M. Damirka Duvnjak, s. M. Hinka Gelo, s. M. Fatima Kršlović, s. M. Laurencija Malović, s. M. Snježana Pilić, s. M. Emercijana Ružić, s. M. Vladislava Terzić, s. M. Teodora Vilić, s. M. Zita Vuletić i s. M. Ruth Aranda. Nakon euharistijskog slavlja redovnice, biskup, svećenici i Božji narod zaputili su se u svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković kako bi okupljeni oko njezinih zemnih ostataka još jednom zahvalili Gospodinu za sve

milosti i zamolili njezin zagovor kod Gospodina. Slavlje se nastavilo za obiteljskim stolom u samostanu sestara. Samoj svečanosti prethodile su duhovne vježbe koje je vodio o. Stjepan Vidak (OCD), uvodeći sestre u govoru o veličini i značenju zavjeta koje čine veliki dio redovničkoga života. Svaki pojedini zavjet prati i određena krepost, tako zavjet poslušnosti prati krepost poniznost, zavjet čistoće krepost ne navezanosti i odricanja te zavjet čistoće prati bratsko sestrinska ljubav. (ika) Biskup Rogić slavio sa šibenskim dominikankama 8. kolovoza 2017.

Šibenski biskup Tomislav Rogić na blagdan sv. Dominika, 8. kolovoza, predvodio je misno slavlje u šibenskom ženskom dominikanskom samostanu Gospe od Ružarija. U koncelebraciji su bila trinaestorica svećenika i umirovljeni biskup Ante Ivas. Uz četiri dominikanke koje djeluju u samostanu na slavlju su bila djeca i odgojiteljice Dječjeg vrtića Blažena Hozana koji djeluje pri dominikanskom samostanu. Biskup Rogić naglasio je kako je Dominikova najveća želja bila je naviještati ljubav i istinu, Božju Riječ koja je postala tijelo. „Dominikanski je red stoga pozvan evangelizirati one koji ne poznaju Krista, kao i ponovno evangelizirati one koji su napustili istinsku vjeru. Taj nas veliki svetac podsjeća da u srcu Crkve treba uvijek gorjeti misionarski žar koji neprestano potiče na donošenje prvoga navještaja evanđelja i na novu evangelizaciju„, poručio je biskup Rogić. Govoreći o darovima i karizmama koje je sveti Dominik imao, istaknuo je dar razlikovanja duhova, spoznaju prave istine i hrabro svjedočenje otkrivene istine. „Nama je, poput svetog Dominika, ustrajno svjedočiti da se može živjeti drukčije nego što svijet


144

VIJESTI • prosinac 2017.

živi. Da se može imati drukčije ciljeve, želje, radosti i zanose od onih kakvima je svijet sklon. Možda puno puta nismo ni svjesni da propovijedamo upravo našim načinom života. I ako naša zauzetost oko dobra i međusobno zajedništvo u vjeri, bratskoj ljubavi bude još očitije, i mi ćemo ispuniti našu ulogu za ovo naše vrijeme„, poručio je, između ostaloga, biskup Rogić. (ika) U Dubrovniku svečano proslavljen sv. Dominik 8. kolovoza 2017.

U klaustru dominikanskog samostana u Dubrovniku u utorak 8. kolovoza svečano je proslavljena svetkovina utemeljitelja Reda propovjednika sv. Dominika. Kao i uvijek na proslavi su sudjelovali franjevci koje su ispred crkve Sv. Dominika dočekali i pozdravili dominikanci predvođeni fr. Matijasom Farkašem, priorom dominikanskog samostana.

kako temeljna snaga kršćanskog života nije u svećeniku koji propovijeda, nego u poruci. „U toj istini je snaga Isusovih učenika”, napomenuo je. Objasnio je kako je jedna od najvažnijih činjenica kod Isusovih poslanika ta da su oni ti koji donose ljudima Božju riječ, i da moraju zbog toga biti mirotvorci. „Taj mir, Isusov mir je kreativni mir. Mir koji stvara nove odnose među ljudima, koji vraća radost u srce. Mir u dušu”, rekao je i dodao kako se sv. Dominik posvetio navješćivanju Isusove istine, ne one ljudske nego one Isusove koja oslobađa čovjeka i vraća ljude u Isusov mir. „Današnje evanđelje govori da smo svi pozvani biti Isusovi poslanici. Mirotvorci. Radnici u Isusovoj velikoj žetvi. Nisu evanđelja Isusova poruka upućena samo nekima, nego svima, počevši od biskupa, svećenika do prolaznika, svi su pozvani propovijedati Isusovo evanđelje. Isusovu riječ. Kroz obični pozdrav Hvaljen Isus i Marija. I svi smo odgovorni kako ta poruka uspijeva u našem nimalo laganom svijetu”, poručio je propovjednik. 

Redovnici su se zajednički uputili prema klaustru gdje su otpjevali antifonu dočeka braće. Uslijedilo je svečano misno slavlje koje po tradiciji na blagdan sv. Dominika predvode franjevci, a koje je ove godine predvodio fra Ivo Kramar, predstojnik fra- Na kraju misnog slavlja okupljene je ponjevačkog samostana Sv. Vlaha u Pridvorju. zdravio prior Farkaš koji je ujedno zahvaNa početku propovijedi, uz čestitke domi- lio predstojniku Kramaru što je pristao nikancima za proslavu njihovog utemelji- predvoditi ovu proslavu, ali i vlč. Donaldu telja, predstojnik Kramar rekao je kako je Markoviću, župniku župe Presvetog Srca sv. Dominik uvijek govorio s Bogom, ali i o Isusova Pećine u Bosni i Hercegovini, što je Bogu, te „da nas riječi sv. Dominika uvijek predvodio trodnevnicu od subote 5. kolovraćaju na temeljnu odrednicu odnosa Boga voza do ponedjeljka 7. kolovoza.  i čovjeka, istinu”. Na temelju evanđelja po Luki u kojem Isus šalje 72 navještenika da Prigodom proslave svetkovine bila je izlonavješćuju poruku o Božjem kraljevstvu po žena relikvija prsta sv. Dominika kojoj su cijelom svijetu, propovjednik je rekao kako vjernici na kraju mise mogli izraziti čašćese evanđeosko i kršćansko navještenje ne nje.  odnosi samo na uži krug učenika već i na svećenike, duhovne osobe i na sve one koji Proslavu svetkovine pjesmom su animirali se smatraju Isusovim učenicima. Dodao je i članovi „VIG Veritas”. (ika)


145 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Svetkovina sv. Klare proslavljen u Mikulićima 11. kolovoza 2017.

Svetkovina sv. Klare Asiške svečano je proslavljena u samostanskoj crkvi sestara klarisa u Mikulićima u petak, 11. kolovoza. Euharistijsko slavlje u koncelebraciji desetak svećenika članova raznih franjevačkih zajednica predvodio je župni vikar u župi sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu fra Josip Ivanović, OFMConv. Misi su nazočili mnogobrojni vjernici pristigli iz cijeloga Zagreba, kao i redovnice više redovničkih zajednica. U homiliji je propovjednik naglasio kako je upravo sv. Klara odgovarajući na Kristov zov ljubavi utjelovila zaručnicu koja je dopustila zaručniku „da joj govori, da joj ljubavi iskaze, da je zaruči sebi zauvijek. Dopustila je da ispuni glinenu posudu njezina srca blagom svojega milosrđa kako bi i ona bila kadra milosrdno djelovati: darivati srce potrebnima. Svoju odluku u djelo stavlja u Porcijunkuli gdje započinje njezin novi životni hod, još više sjedinjen s Gospodinom.” Ona „nije nepromišljeno djelovala; nije bilo važno što će se i kako dogoditi; nije joj bilo važno što će drugi govoriti. Važno je što Gospodin zbori: lagano, nježno, poput blagog lahora. Tako jednostavno, a snažno”, rekao je propovjednik te podsjetio kako se Klara živeći prema evanđeoskim savjetima siromaštva i čistoće, poslušnosti i klauzure uspjela sjediniti u potpunom sjedinjenu sa svojim Zaručnikom Kristom uz crkvicu sv. Damjana. „Ona je postala molitvena strana Crkve koja se obnavlja iznutra, te je uz Franju u potpunost zaživjela poziv njemu upućen o Crkvi koja se ruši.” Na pitanje „što Klara poručuje nama”, propovjednik je rekao „ona se danas obraća suprugama i majkama sa željom, parafrazirajući ženidbeni blagoslov, da znaju nasljedovati svete žene što iz Pisma pohvale ka-

zuju; obraća se supruzima i očevima da se njihovo srce uzdaje u srce supruga i da ih ljube kao što je Krist ljubio Crkvu; obraća se redovnicama i redovnicima sa željom da svoje posvećenje kojim su se Kristu predali doista žive u molitvi i djelovanju. Ova iznimna svetica srednjega vijeka ima toliko toga reći nama, modernim ljudima; ona progovara suvremenim medijskim sredstvima da ne prodaju laž za istinu, da ne podržavaju što se protivi Božjemu zakonu i čovjeku, a potiče ih da štite pogled od svega što može rastaviti od ljubavi Kristove”. Posvijestio je, kako smo svi pozvani na hvalu Gospodinu, a to se ostvaruje u našim životima, u našem trajnom ostajanju u njemu, a konkretno u našim odlukama i dobru djelovanju. „To nam omogućuje boravak u pustinji. Pobjeći u pustinju može značiti bijeg od svijeta, bijeg od sebe, ali istovremeno može značiti susret sa sobom, prepoznavanje lošega u životu i nadahnuće za popravkom. Tako pustinja postaje plodna zemlja koja donosi obilat rod. Klara je za sebe i sestre izabrala trajan boravak u plodnoj pustinji. Tako crkvica sv. Damjana nije postala sigurno utočište u bijegu od svijeta, nego plodna pustinja Božjega djelovanja i mjesto skrovitoga poslanja i života u molitvi.” U tom je kontekstu propovjednik naglasio, kako i „sestre klarise usprkos svojim slabostima koje su izrekle prije pet godine u ‘Mea culpa’ u tijeku Godine sv. Klare, pomažu u obnovi Crkve svojim donošenjem naših obitelji redovničkih zajednica, naše nadbiskupije, domovine i cijeloga svijeta pred lice Gospodnje”.   Na kraju mise, prisutni su izmolili molitve za dobivanje oprosta, te odali počast relikvijama sv. Klare. Pjevanjem je slavlje uveličao zbor sv. Klare i sestre klarise. (ika)


146

VIJESTI • prosinac 2017.

Splitske klarise svečano proslavile blagdan sv. Klare 11. kolovoza 2017.

Blagdan sv. Klare, majke i utemeljiteljice sestara klarisa, svečano je proslavljen u petak, 11. kolovoza u samostanskoj crkvi klarisa u Splitu. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s nekoliko svećenika. Na početku slavlja nadbiskup je pozdravio braću svećenike, sestre klarise i sve vjernike i štovatelje asiške svetice i franjevačke duhovnosti naglasivši kako je samostan klarisa veliko bogatstvo za Crkvu i grad Split kroz tolika stoljeća njegova postojanja. Okupljenim vjernicima obratio se i samostanski kapelan fra Josip Lucić koji je u svoje, i u ime sestara klarisa, zahvalio nadbiskupu na njegovoj prisutnosti, propovjednicima koji su predvodili devetnicu i vjernicima koji su se u velikom broju radosni okupljali u čast sv. Klare. Posebnu zahvalu uputio je sestrama klarisama koje pjevanjem svaku proslavu čine još svečanijom i bogatijom. Podsjetio je na posebne pobožnosti sestara klarisa Presvetom Srcu Isusovu, Presvetom Oltarskom sakramentu i dr. istaknuvši da je “euharistijski Bog bio sav Klarin život”.  U prigodnoj homiliji mons. Barišić je govorio o povijesti svetaca kao najvažnijoj povijesti za ljudsku povijest, ali i budućnost. Premda se svetkovina sv. Klare slavi u kolovozu, njezina se svetost časti svaki dan i na svakom mjestu jer onaj tko je ušao u svetost i tko je povezan s Isusom Kristom nije ograničen vremenom ni prostorom. „Sv. Klara je bila razumljivi prijevod Riječi Božje. O njoj je često razmišljala i meditirala. Znala je da onaj tko želi upoznati Gospodina mora otkriti Njegovu volju za svoj život te da samo ljubav proniče u samu srž. Sv. Ivan je rekao: ‘Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.’ To vrijedi i u obiteljskom okružju i

u samostanskoj zajednici. Ljubav osvjetljava vrline i strpljivo podnosi mane drugoga”, naglasio je nadbiskup te dodao: “Stoga sv. Klara nije velika jer gradila svoj život u askezi ili što je svojim naporom i trudom postigla nešto važno, nego jer je u kontemplaciji živjela potpuno predanje Božjoj milosrdnoj ljubavi.” Sv. Klara nas poziva da u svojoj svakodnevnici, unatoč poteškoćama, obvezama i vlastitim ograničenjima, tražimo i upoznajemo Boga te živimo jedni za druge jer ne možemo biti kršćani i Kristovi bez zajednice, bez bližnjega. „Poput Krista koji nije želio biti nam izvanjski gospodar koji će nam zapovijedati nego unutarnja životna limfa od koje ćemo živjeti, tako i mi trebamo drugima davati život a ne ga umanjivati. To se čini svakim gestom pažnje, dobrote, darivanja i praštanja. Dublje spoznajemo Boga kada otvorimo srce i darujemo dio sebe za bližnjega. Pravi primjer u tome mogu nam biti i naše sestre klarise”, kazao je splitskomakarski nadbiskup. Govoreći o samostanu klarisa u Splitu naglasio je da od njihove molitve živi čitav grad i da nikada nećemo spoznati sve milosti koje su po njima prisutne u Crkvi i društvu. Samostan klarisa najstariji je ženski redovnički samostan u Splitu, koji na čelu s opaticom s. Dolores Mandić slavi 709 godina postojanja. U njemu danas ima dvadeset i tri sestre, od toga u 3 novakinje i 2 aspirantice. Klarise, redovnice koje žive u klauzuri, u Splitu su otvorile samostan godine 1308. i od tada su se održale sve do sada. Njihov današnji samostan podignut je godine 1883., a prije toga živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri. Uz samostan je 1884. podignuta i crkva koja je posvećena sv. Klari. Naslovnik crkve do godine 1983. bila je sv. Ana, a te je godine crkva posvećena i proglašena crkvom sv. Klare. (ika)


147 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Blagdan sv. Maksimilijana Kolbea proslavljen u Zagrebu 14. kolovoza 2017.

Blagdan sv. Maksimilijana Kolbea svečano je 14. kolovoza proslavljen u istoimenoj zagrebačkoj župi na Bijeniku. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski u koncelebraciji s provincijalnim ministrom Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josipom Blaževićem, te tajnikom provincije fra Nikolom Šantekom, OFMConv., mons. Zvonimirom Sekeljem, župnikom župe sv. Antuna Padovanskoga i dekanom Gornjogradskoga dekanata fra Martinom Jakovićem, OFMConv., župnim vikarom župe sv. Antuna fra Josipom Ivanovićem, OFMConv. i domaćim župnikom fra Michaelom Pavićem, OFMConv. Uvodeći u slavlje biskup Gorski vjernicima je čestitao blagdan župe te naglasio kako pred „sobom imamo svetca i zaštitnika koji nije negdje u dalekoj prošlosti, nego je suvremenik našega doba koji je kroz nezamislivu patnju, predavši svoj život za drugoga poslužio da nam bude uzor i zagovornik”. U tom je duhu vjernike pozvao da preispitaju svoju savjest kako da velikodušno daruju svoj život, svoje sposobnosti, svoje vrijeme, svoju vjeru bližnjima oko sebe. Osvrćući se na riječi iz misnoga evanđelja „nitko nema veće ljubavi od ove, nego kad život daje za svoje prijatelje, a vi ste prijatelji moji”, biskup je naglasio kako je to Isus izgovorio neposredno pred početak svoje muke, te je u prvom redu mislio na sebe. „Prije svega želio je apostolima objasniti razlog svoje smrti, a to je ljubav. Mislio je na sebe, jer je on položio život za svoje prijatelj tj. za nas, za one koji vrše njegove zapovjedi”. U tom je kontekstu biskup prisutne pozvao na promišljanje tri područja života koji su nam darovani, posredovani, a naša je odgovornost da vidimo što ćemo s tim darom života učiniti.

Prvi dar je duhovne naravi koji nam je Isus zaslužio na križu, a to je neizmjerni plod njegova predavanja. „Zato mi možemo svaki puta u ispovijedi primiti oproštenje, nadati se nebu”. Podsjetio je kako je taj dar duhovni, dar milosti nismo primili rođenjem, već krštenjem da od sebe milošću Božjom učinimo nešto novo i lijepo. „Stoga je ovo evanđelje poziv na promišljanje što smo učinili s tom klicom, je li ono gorušično sjeme u nama izraslo u stablo i donijelo plod. Ne zaboravimo: Isus nam reče ‘niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i postavio i rod donosite’. Htio je da živimo tu sa svojim obiteljima, u ovom našem gradu Zagrebu, u ovoj župi ovdje, u domovini Hrvatskoj, postavio nas je da idemo i donosimo rod. A koji je rod? Jesmo li prenijeli dar ljubavi, nadu, da se unatoč svim problema koje imamo uvijek nadamo i uvijek iz početka počinjemo s Gospodinom i s bližnjim?” Drugo se pitanje veže za naš biološki život. Ne radi se o tome da se život položi odjednom. „Polaganje života, ugradnja svog života da bi drugi živio ponekad ne traje danima, tjednima, godinama, nego cijeli životni vijek. Nesebično darivanje vlastitoga života je obitelj, rađanje, a upravo na tom području prepoznajemo možda i uzroke demografske krize danas u Hrvatskoj. Mnogi će naći razne načine da se ne daje život. No, ako ne postoji unutarnja svijest da ono što smo primili kao dar da smo to dužni posredovati i umnažati bližnjemu, nikakve izvanjske sile i okolnosti neće promijeniti sebično stanje duha”.   Treće područje davanja života je društveno, rekao je biskup Gorski, te podsjetio kako se veliko polaganje života događalo u Domovinskom ratu. „Naši branitelji polagali su svoje živote za dobro bližnjih, za dobro obitelji, za dobro domovine, darovali su najveći dar i iskazali najveću ljubav. Kako brzo zaboravljamo taj izraz ljubavi za svoju domo-


148

VIJESTI • prosinac 2017.

vinu, za svoje sugrađane. To nam se čini kao da je normalno, i da zbog toga ne moramo biti zahvalni. No, ipak to polaganje života obvezuje nas na izgradnju domovine prava, jasnih moralnih načela, kršćanske i ljudske solidarnosti, jednakih mogućnosti za sve”. Kriza - društvena, moralna, gospodarska nije uzrokovana samo nekakvim izvanjskim čimbenikom koji dolazi sa strane, već je to znak da smo prezreli tuđu muku. Da nam ništa ne znače životi drugih, jer je sve na prodaju što je cijena života. Doista trebamo postati svjesni da živimo zato jer je netko za nas već dao život, položio svoje dane i svoje godine. Nije sebičnost zadržati samo materijalna dobra, sebičnost je zadržati svoj život, potrošiti ga samo za sebe, jer mi se ostvarujemo kao ljudi. Samo u odnosu na drugoga, na Boga i na čovjeka. I ljudski život vrijedi samo onoliko koliko je potrošen za čovjeka, za Boga, naglasio je biskup, te vjernike potaknuo na razmišljanje pitanjima „postoji li osoba za koju sa spreman dati život, postoji li ta vrjednota samo ono za što se može umrijeti bez gorčine vrijedno je svakog napora, svake žrtve vrijedno je života”. Danas slavimo sv. Maksimilijana redovnika, franjevca, svećenika velikog štovatelja Majke Božje, zauzetog propovjednika koji je izgarao za spasenje duša, milosrdan otac siromasima. Dao je svoj život na svakom području, jer što god je činio, činio je svom dušom, predajući se do kraja povjerenom mu poslu, bez zadrške, bez toga da nešto za sebe zadrži, predajući se Bogu i bližnjemu. Neka nas on koji se nesebično darovao, potakne na nesebično darivanje i biološko i duhovno, zaključio je biskup Gorski. Nakon popričesne molitve riječ zahvale svima koji su se ugradili u slavlje patrona župe uputio je župnik Pavić. Biskup Gorski naglasio je pak da iako je ta župa mala, slavlje je veliko, te u tom kontekstu posebnu zahvalu izrekao u ime Zagrebačke nadbisku-

pije franjevcima konventualcima za sve što čine za dobro vjernika u ovoj župi. Biskup je zahvalu za rad u župi izrekao i o. Paviću koji odlazi na novu dužnost. Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor. (ika) Jubilarna slavlja sestara Družbe Presvetog Srca Isusova 14. kolovoza 2017.

Trinaest sestara Družbe Presvetog Srca Isusova proslavilo je u ponedjeljak 14. kolovoza svoje redovničke jubileje. Dijamantni redovnički jubilej (60. obljetnicu redovničkih zavjeta) obilježile su s. Ana Vračić i s. Dominika Brulc. Zlatni redovnički jubilej (50. obljetnicu redovničkih zavjeta) proslavile su: s. Agata Raguž, s. Apolonija Krezo, s. Bernardina Maslać, s. Đurđenka Meštrić, s. Felicita Špehar, s. Gema Mrkonja, s. Marina Tadić-Šutra, s. Robertina Medven, s. Svjetlana Badrov, s. Valentina Marinović i s. Zvonimira Marojević. Tim povodom riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić predvodio je svečano misno slavlje u crkvi Blažene Djevice Marije Karmelske na Donjoj Drenovi u zajedništvu s mnogobrojnim svećenicima Riječke metropolije iz župa u kojima sestre Družbe Presvetog Srca Isusova djeluju, te u zajedništvu s mons. Guidom Assmanom iz Neussa, njemačkog grada u kojima je djelovalo pet jubilarki. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Omišlja koji također vodi jedna od zlatnih jubilarki. Slavljenje redovničkih zavjeta i svećeničkih ređenja uvijek je povod za razmišljanje o otajstvu poziva što ga Bog upućuje čovjeku, rekao je nadbiskup Devčić u propovijedi. U traženju suradnika za spasenje svega stvorenoga nebeski Otac pozvao je i svoga jedinorođenoga Sina Isusa Krista. „U svjetlu starozavjetnih proročkih poziva te Marijina


149 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

i Josipova poziva, zatim Isusova poziva apostolima i prvim učenicima, moramo gledati i sve pozive u povijesti Crkve. Kako smo rekli, već je stvaranje Božji poziv. A Crkva shvaća i krštenje kao novo stvaranje ili rođenje na novi život u Kristu, dakle kao poziv na život koji se sastoji u nasljedovanju Isusa i u participaciji u njegovu otkupiteljskom djelu. U tom smislu svi su ljudi pozvani biti suradnicima Božjega stvaralačkog i spasiteljskog djela.” U nastavku je kazao kako se taj poziv osobito odnosi na kršćane. Bog u Crkvi budi redovnička i svećenička zvanja i radi toga kako bi svi kršteni i svi ostali ljudi imali primjer i pomoć za življenje svaki svoga specifičnoga poziva. Svako životno stanje i zvanje znači određen Božji poziv na suradništvo s njime, na uključivanje u njegovo djelo spasenja svijeta i dovršenja svega stvorenoga. Duhovna zvanja u Crkvi trajan su znak Božje zauzetosti za spasenje i promaknuće svakog čovjeka. U tom smislu može se reći da je svaki duhovni poziv Božje ljubavno pismo čovjeku i svemu stvorenome, kojim Bog potvrđuje da nikad ne odustaje od čovjeka i svoga stvorenja. U tom svjetlu trebate, drage sestre, gledati i svoj poziv. Bog vam ga nije dao samo radi vas, za vašu privatnu upotrebu, nego radi Crkve koja je sakrament njegova spasenja u svijetu, poručio je nadbiskupa Devčić. Dodao je da Bog nikad ne šalje samo križeve, jer uvijek s njima daje i svoju milost, kako bismo ih mogli prihvatiti i nositi. „Dok danas razmišljate o svom proteklom životu koji je obilježilo vaše prihvaćanje Božjega poziva, dakako da se sjećate trenutaka kada vam se činilo da dodirujete zvijezde, da vam je nebo na dlanu. Ali ne možete se ne sjetiti i onih drugih trenutaka, kada ste bile žalosne poput Marije i Josipa zbog ‘izgubljenog Isusa’, kada ste poput proroka Jeremije zdvajale i predbacivale Bogu što vas je pozvao, štoviše, zaveo. Niti možete zabo-

raviti časove kada ste bile u svome Getsemaniju, moleći zajedno s Isusom nebeskog Oca da otkloni od vas čašu patnje i muke, a on vam je, slično kao i Pavlu, također velikom patniku zbog Božjeg poziva, svaki put odgovarao: ‘Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje’”. Također, sestrama je poručio da imaju razloga pohvaliti se svojim slabostima i da to čine iz duboke poniznosti i svijesti jer bez Boga i Božje pomoći ništa ne bi bio i ništa ne bi postigao čime bi se mogao pohvaliti. „Drage jubilarke, ako dobro i pogotovo ponizno promotrite svoj život, i vi ćete uočiti da ste više primile nego dale, štoviše, da je sve što jeste, što ste postigle i što vam se događalo protiv vaše volje, u konačnici ipak dar koji vam je Gospodin strpljivo godinama davao na razne načine, a ponajviše preko vaših sestara i ljudi kojima ste služile. Zato danas i uvijek neka u vašim srcima bude mjesta samo za ‘hvala’ i ‘oprosti’, a nipošto za hvastanje i nadimanje. Ako u tom svjetlu pogledate svoj život, vidjet ćete da su i brojna trpljenja Božji dar jer vas je Bog njima jačao u ustrajnosti i pouzdanju u njega i u konačno spasenje, koje daje onima koji ustraju do kraja.” Na kraju mise čestitao je jubilarkama te potaknuo na molitvu za nova redovnička zvanja. (ika) Proslavljen zlatni jubilej s. M. Natanaele od Malog Isusa 19. kolovoza 2017.

Zajednica sestra u Karmelu u Mariji Bistrici svečanim je euharistijskim slavljem 19. kolovoza obilježila pedesetu obljetnicu života po zavjetima s. Marije Natanaele od Maloga Isusa (Ane Šiljeg). Slavljenica je obnovila zavjete pred svojom zajednicom sestara, okupljenim svećenicima, braćom, sestrama, rodbinom i prijateljima.


150

VIJESTI • prosinac 2017.

Predvoditelj euharistijskog slavlja salezijanac don Mladen Delić u propovijedi govorio je o neprotumačivim dubinama Božje ljubavi usmjerene na čovjeka u otajstvu poziva po kojem se Bog služi slabim i grješnim ljudima da bi nastavio svoje djelo ljubavi. Osvrćući se na evanđeoski ulomak o mudrim i ludim djevicama, koji je za euharistijsko slavlje odabrala s. M. Natanaela, snažnim je riječima progovorio i o ljudskom odazivu na Božji poziv. Protumačio je da on treba biti u potpunom predanju, radosnom služenju Gospodinu u ljubavi. Služeći skuplja se dragocjeno ulje „koje daje svjetlost i koje će nam pomoći da nas Zaručnik primi među izabrane” jer „beskorisne su osobe koje ne svijetle”, a „najveća je katastrofa života biti lud i izgubiti vječnost”, rekao je propovjednik, i objasnio da se ta ludost u redovničkom životu očituje u mlakosti, polovičnosti i obdržavanju pravila bez srca. Naglasio je kako nije jednostavno živjeti pedeset godina redovničke zavjete te da to nosi sa sobom veliko odricanje, ali da ga čovjek radosno prihvaća jer iza tog odricanja dobiva ono što nigdje ne može kupiti ili nabaviti. Istaknuo je kako je danas osobito teško živjeti to odricanje jer ovo vrijeme ne razumije nastojanja oko poslušnosti, siromaštva i čistoće, ali slavljenje i zahvaljivanje Gospodinu, koje je i konačni cilj našeg života, daje motivaciju za to. Danas smo ovdje da slavimo Boga i da mu zahvalimo za svaki život kao i za ovu sestru „koja se pedeset godina trudila biti vjerna Gospodinu”, a onda se, zaključujući propovijed, obratio slavljenici: „Draga sestro Natanaela, Bog Vas ljubi i ja vjerujem da ste Vi to osjetili stotinu puta u svom životu. Nikad Vas Bog neće ostaviti.” Potkrijepio je to prizorom, koji je nedavno vidio, kako se otac saginje do svog posrnulog, već odraslog, djeteta i nosi ga u naručju. Na kraju euharistijskog slavlja don Mladen je zahvalio s. M. Natanaeli za njenu blizinu svećenicima i za molitve kojima ona i sestre

pomažu salezijanske novake, koje im on, kao njihov odgojitelj, rado preporučuje. Čestitke braće karmelićana s. Natanaeli prenio je o. Stjepan Vidak, prior zajednice u Remetama. Don Mladen Margeta, bivši župnik u Vidu, rodnom mjestu slavljenice, pročitao je i uručio s. Natanaeli povelju s blagoslovom pape Franje. On je okupljenima otkrio da je baš prije 50 godina ušao u sjemenište i već se onda povezao s dvjema rođenim sestrama s. Natanaele, služavkama Malog Isusa. Župnike okolnih mjesta predstavljao je vlč. Stjepan Halužan iz župe Mače, a uvodno i završno slovo izrekao je redoviti misnik u bistričkom Karmelu vlč. Antun Motočić. Vlč. Motočić istaknuo je kako je prigodom prvih zavjeta s. Natanaele dana slava Bogu, pa zatim opet prigodom svečanih zavjeta, a onda opet i prigodom ove obljetnice, što znači da je sav jedan redovnički život slava Bogu. Slavlju je nazočilo i nekoliko služavki Malog Isusa, predstavnici karmelskog svjetovnog reda i s. Božica Alojzija od Svetog Lica (Britvec)iz Karmela Brezovica. (ika) Služavke Maloga Isusa svečano proslavile 50. obljetnicu dolaska u Pučišća 20. kolovoza 2017.

Uvodnom procesijom od župnoga dvora do crkve Sv. Jeronima i središnjim euharistijskim slavljem koje je u Pučišćima na otoku Braču u nedjelju 20. kolovoza predvodio papinski nuncij u Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović služavke Maloga Isusa svečano su proslavile 50. obljetnicu dolaska u tu župu Bračkoga dekanata. Služavke Maloga Isusa u Pučišća su došle 3. rujna 1967. godine nastojanjem tadašnjega župnika Petra Eterovića. Uz nadbiskupa Pučišćanina Eterovića koncelebrirali su domaći župnik Pave Gospodnetić, nekadašnji župnik Tonči Kusanović i nekoliko svećenika. Brojni vjernici sudjelovali su u proslavi te značajne obljetnice


151 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

za život tamošnje župe nakon što je protekle godine proslavljena 450. obljetnica osamostaljenja župne zajednice. Osim redovnica iz pučiškoga samostana na misnome slavlju sudjelovale su i pristigle služavke Maloga Isusa predvođene poglavaricom splitske provincije Sv. Josipa M. Ane Marie Radan. „Svaka sveta misa zahvala je Gospodinu na velikom daru Isusa Krista, našega Otkupitelja i Spasitelja. Veliku zahvalu Gospodinu danas upućujemo na 50 godina djelovanja služavki Malog Isusa u našoj župi”, rekao je nadbiskup Eterović uvodeći Božji puk u liturgijsko slavlje. „‘Ženo, velika je vjera tvoja’. Ovu riječ Isusa Krista možemo primijeniti na naše služavke Maloga Isusa. Samo iz vjere one su redovnice, samo iz vjere odgovorile su na Kristov poziv i odlučile živjeti u zajednici u Bogu posvećenome životu kroz poslušnost, siromaštvo i čistoću. Bez vjere ovakav stil život nemoguće je zamisliti i bio bi nemoguć”, rekao je nadbiskup na početku homilije koju je usredotočio na zlatni jubilej pučiških redovnica. „Danas zahvaljujemo ne sestrama koje su izabrale takav poziv, nego u prvome redu trojedinome Bogu koji ih je pozvao i koji im je dao dar vjere da ga nasljeduju u redovničkome životu. Ne radi se, pritom, o humanitarnoj zajednici nego o vjerskoj zajednici, o djevojkama koje svojim životom svjedoče vjeru u Isusa Krista, uskrsloga Gospodina prisutnoga ovdje među nama”, istaknuo je mons. Eterović. Primijetivši na misnome slavlju pristigle redovnice, nadbiskup je potaknuo vjerni narod na zahvaljivanje Bogu na njihovu životu i poslanju u zajednicama kojima pripadaju. Govoreći o njihovu pozivu i poslanju podsjetio je da su redovnice bitno povezane uz liturgijska slavlja, ali, dodao je, ne samo sa slavljima blagdana, nego i s nedjeljnom misom te svakodnevnim službama koje su bitna odrednica njihova poslanja. „U ovoj 50. obljetnici moramo zahvaliti Gospodinu na

tolikim darovima u životu redovnica, na njihovu radu u katehezi, u vjeronauku, u radu s mladima, za pomaganje župniku, ali i cijeloj župnoj zajednici. Treba zahvaliti Gospodinu na njihovoj svakodnevnoj molitvi za župu, za svećenike, a od srca im zahvaljujemo za njihova redovnička zvanja. Bile su na visini zadatka, često nevidljive, ali uvijek spremne odgovoriti na mnoge izazove”, istaknuo je nadbiskup. Podsjetio je kako su redovnicama poseban izazov bile bile tri mlade mise, zatim biskupsko slavlje u čijoj su organizaciji sudjelovale. Istaknuo je, nadalje, da su župu sv. Jeronima posjetili visoki crkveni dostojanstvenici, poput tadašnjega državnoga tajnika kardinala Angela Sodana, zatim blagopokojni kardinal Franjo Kuharić te sadašnji kardinal Josip Bozanić. U svim tih događanjima služavke Maloga Isusa dale su svoj nemjerljiv doprinos životu župe, ustvrdio je nadbiskup. „Molimo Gospodina da udijeli redovničkih zvanja našim službenicama Maloga Isusa. Vi sestre, nastavite svoje djelovanje istim zanosom, istom ljubavlju kao i u najljepšim godinama vašega odgovora Isusu Kristu na redovnički poziv. Potrebne su nam redovničke zajednice u ovome sekulariziranome svijetu koji se brine samo za materijalno”, poručio je nuncij Eterović. Pjevanje je predvodio mješoviti crkveni zbor Sv. Jeronima. Pripjevni psalam pjevao je Dječji zbor, dok je evanđeoski ulomak navijestio vlč. Jure Martinić. (ika) Izabrano Vrhovno vijeće Družbe sestara milosrdnica 23. kolovoza 2017.

Dana 23. kolovoza 2017. godine, na XVII. redovitom Generalnom kapitulu Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga Zagreb u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici izabrano je Vrhov-


152

VIJESTI • prosinac 2017.

no vijeće Družbe. Za vrhovnu poglavaricu izabrana je s. Miroslava Bradica. Za članice Vijeća izabrane su: s. M. Jelena Ikić, I. savjetnica i zamjenica; s. M. Stjepanka Pavić, II. savjetnica; s. M. Karolina Zebić, III. savjetnica; s. M. Blanka Jeličić, IV. savjetnica. (milosrdnice) Zlatni jubileji školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije 27. kolovoza 2017.

Zlatne jubileje - 50 godina zavjeta proslavilo je u nedjelju 27. kolovoza u župi Gospe od Anđela u Turiću u Bosanskoj Posavini jedanaest redovnica školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije. Euharistijsko slavlje predvodio je domaći župnik fra Pero Baotić u suslavlju s domaćim sinovima; fra Nikolom Bošnjakom i vlč. Ilijom Krištićem, čije su tri tete redovnice te družbe. „Upravo danas kada naših jedanaest sestara zahvaljuju Bogu na svom redovničkom životu i ustrajnosti, pozvani smo svi stalno se pitati tko je nama Isus. Je li on baš Učitelj, Spasitelj, Bog? Ako jest, zašto tako često ne slušamo što nas on uči, zašto tako često ne idemo njegovim putem, a želimo se spasiti, zašto tako često ne poštujemo i dovoljno ne sudjelujemo u svetinjama koje nam je on ostavio? Ovo sveto evanđelje neka nam bude poticaj na naš vlastiti ispit savjesti i buduće koračanje za Isusom u Njegovoj slavi”, istaknuo je u propovijedi župnik Baotić. Zahvaljujemo za ljubav i vjeru iz koje ste živjele tragajući za onim bitnim. Zahvaljujemo što ste svoj „Da” izrekle ne samo 23. kolovoza 1968., nego iz dana u dan malim koracima potvrđivale i živjele svoje predanje, često puta oporoj svakodnevnici života”, rekla je slavljenicama s. Lidija Jurušić, zamjenica provincijalke. Ona je u samosta-

nu sestara u toj župi predvodila i duhovnu obnovu uoči slavlja. Posebnu pozornost privuklo je pet redovnica iz obitelji Tikvić, koja je imala desetero djece. Među njima je bila slavljenica Karmela Tikvić. (ika) Dan Družbe služavki Maloga Isusa 29. kolovoza 2017.

Dan Družbe služavki Maloga Isusa okupio je subotu 26. kolovoza u Slavonskom Brodu, rodnom gradu utemeljitelja te Družbe sluge Božjega Josipa Stadlera, stotinjak redovnica iz sve tri provincije; Splitske, Sarajevske i Zagrebačke, napose ovogodišnjih slavljenica redovničkoga zavjetovanja i jubileja; 23 koje obilježavaju 50 godina i tri koje obilježavaju 25 godina redovničkih zavjeta. Susret, koji je za služavke Maloga Isusa bio hodočašće na ‘Stadlerove izvore’ započeo je molitvenomeditativnim programom na kojem se promišljalo o krepostima koje su resile njihova utemeljitelja: o njegovoj djelotvornoj ljubavi, ustrajnoj nadi, poniznosti, vedrom duhu, zahvalnom srcu, čvrstoj molitvi i djetinjem pouzdanju u Boga. Pozdravnu riječ uputio je na početku mise župnik Ivan Lenić te posebno čestitao jubilarkama. Svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera posvećenoj Gospi Brze Pomoći, uz domaćeg župnika i dekana Lenića te petoricu domaćih svećenika predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. U homiliji je naglasio kako slaveći dan svoje družbe sestre ispovijedaju da je svaki čovjek Božja ideja i zamisao, neponovljiv, originalan, važan i dragocjen u Božjim očima te da u osobnoj povijesti njihova utemeljitelja Josipa Stadlera prepoznajemo kako Bog unaprijed pripravlja svaku pojedinu osobu za njezinu službu. „Zbog svoga osobnog iskustva Stadler je imao poseban osjećaj za siročad, starije i ne-


153 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

moćne te je zato osnivao sirotišta i ubožišta, a uporište i sigurnost tražio u molitvi i predanju Bogu”, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić. Zahvalio je sestrama što su i one nastavile djelovanje svoga utemeljitelja te služe Malome Isusu u najpotrebnijima. Svjestan da se redovnički zavjeti ne mogu služiti bez potpune uronjenosti u Bogu i predanja Njemu, ohrabrio je redovnice i na kraju im zahvalio: „Hvala vam, drage sestre, što prihvaćanjem redovničkih zavjeta i svojim redovničkim životom unosite novu logiku u ovaj svijet te predstavljate alternativu svijetu moći, uspjeha, glamura, užitka, estrade, šminke, dizajna, maske, bježanja od sebe. Zahtjevnošću svoga redovničkog života u poniznosti, skromnosti i poslušnosti predstavljate doista zdravu alternativu svijetu u kojemu se gleda i traži vlastita komotnost, predstavljate zdravu spasenjsku alternativu. Hrabrim odabirom redovničkih zavjeta, svojim redovničkim samodarivanjem bližnjima, služenjem i žrtvom bez traženja uzvrata, spremnost izdržati i trpjeti poput Maloga Isusa, koji se s neba spušta malome čovjeku da mu potvrdi njegovu vrijednost i dostojanstvo, i otkrivajući i prepoznavajući iza lica svakoga čovjeka Maloga Isusa, koji je potreban ljudske ljubavi, vi, drage sestre, unosite u ovaj svijet novo svjetlo, novu nadu, podižete duh i snagu osobito malenih, jednostavnih ljudi. Svojim stilom života izgonite zloduh egoizma, sebičnosti, samodostatnosti”, zaključio je nadbiskup Hranić. Za tu prigodu nosio je biskupski štap koji je u svoje vrijeme nadbiskup Stadler darovao biskupu Josipu Jurju Strossmayeru. Znakoviti su bili i prinosni darovi koje su na oltar prinosile služavke Maloga Isusa; tisuću malih i tisuću velikih hostija, dar Sarajevske provincije; deset litara misnog vina, dar Splitske provincije, deset litara ulja za svijeće na oltaru, dar Zagrebačke provincije, bijela haljina i svijeće za krštenje, dar Vrhovne

uprave družbe, buket bijelih ruža i velika svijeća za Gospin oltar, dar ovogodišnjih redovnica jubilarki te novčani dar za školovanje djece u jednoj višečlanoj obitelji župe Gospe brze Pomoći, dar redovnica cijele družbe. Tijekom mise redovnice su zajedno obnovile svoje redovničke zavjete. Nakon molitve za Stadlerovo proglašenje blaženim i svetim vrhovna glavarica družbe s. Radoslava Radek otvorila je na kraju mise „Stadlerovu godinu” za sljedeću godinu - 175 godina njegova rođenja, 150 godina svećeničkoga ređenja, te 100 godina od smrti. Zahvalila je nadbiskupu Hraniću na ohrabrujućim i poticajnim riječima, župniku Leniću na otvorenosti, suradnji i gostoljubivosti te ostalim nazočnim svećenicima, redovnicama i vjernicima na zajedništvu u tom velikom slavlju.  Redovnice su u popodnevnim satima pohodile spomen obilježje sluge Božjeg na Stadlerovu trgu, u blizini mjesta njegove rodne kuće, franjevačku crkvu Presvetog Trojstva u koju je Stadler također rado odlazio. Pohodile su i grobove njegovih roditelja kao i pokojnih sestara na brodskom groblju. (ika) U Zagrebu proslavljen blagdan sv. Majke Terezije 5. rujna 2017.

U samostanu misionarki Ljubavi u Zagrebu u utorak 5. rujna proslavljen je blagdan sv. Majke Terezije. Bila je to ujedno dvadeseta obljetnica svetičine smrti te prva od kanonizacije. Svečano euharistijsko slavlje u koncelebraciji s više svećenika predvodio je umirovljeni zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić. U homiliji je biskup Pozaić podsjetio da je prije godinu dana papa Franjo uvrstio Majku Tereziju u vijenac svetih bisera Katoličke Crkve. „Ta opće poznata skromna, ponizna, sićušna žena dobila je najveću počast, uzdi-


154

VIJESTI • prosinac 2017.

gnuta je na čast oltara cijele Crkve Katoličke kao uzor i pomoćnica i zagovornica svih koji se Bogu obraćaju u svojim potrebama i nevoljama tjelesnim i duhovnim. Bila je to dugo očekivana i rado prihvaćena radosna vijest diljem svijeta, posebno onih kojima se Majka Terezija posvetila, za koje je darovala sav svoj život i rad u Isusovoj ljubavi, a to su bijedni, siromašni, napušteni, prezreni, odbačeni, ali ljubljeni kao djeca Božja, stvoreni na sliku Božju”. Podsjetio je kako je na putu za Indiju Majka Terezija prošla kroz Zagreb. Kasnije se u njega i u Hrvatsku vraćala zajedno s o. Antom Gabrićem, te „nam darovala buket živih ruža, svojih sestara koje su se najprije nastanile u Branjugovoj ulici, a zatim ovdje u Jukićevoj”. Majka Terezija je postala vječito svjedočanstvo Božje blizine najsiromašnijima među siromasima, rekao je propovjednik te upozorio „gdje nema ljubavi i tamo je siromaštvo, tamo je napuštenost, tamo je bijeda, glad. Tu je bila Majka Terezija sol koja je davala okus životu i svjetlo osmjeha za mnoge u tami, napuštenosti i odbačenosti. U svakom je vidjela lice Krista, tako je u gladnome hranila i pojila Krista, gologa zaodijevala i posjećivala kao Isusa, djelatnom ljubavlju prema braći i sestrama stavljala je svoj život u službu Isusove ljubavi braći i sestrama. Majka Terezija postala je apostolat kulture života od začeća do smrti, ističući da su nerođeni najslabiji, najmanji i najranjiviji. U njima kao i onima koji umiru pokraj puta vidjela je njihovo Bogom dano dostojanstvo, i podigla svoj glas pred moćnicima ovoga svijeta”.  Nadalje je biskup podsjetio kako misionarke Ljubavi na svom sariju iznad srca imaju mali križ. „U tom križu sadržana je sva tajna razapete ljubavi”, rekao je te posvijestio kako „križ ima dvije osnovne crte: okomitu božansku, i vodoravnu ljudsku. Kad raširimo ruke vidimo da smo stvoreni, da živimo i djelujemo u znaku svetoga križa. Crta ljud-

skoga i božanskoga kad se spajaju upravo su u visini čovjekova srca koje je sjedište ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Tu je smisao poruke ‘nosite ljubav kud god idete tako da svatko tko k vama dođe sretniji ode’”. Dodao je kako je Majka Terezija živo osjećala Isusov poziv da s trajnim smiješkom prigrli križ te je doživjela neočekivanu istinu života „ako ljubite sve do boli, tada više nema boli, ostaje samo ljubav”. Uputio je i na ures i na dva svojstva i vrline Majke Terezije: svetica i majka, te to potkrijepio riječima iz homilije koju je za vrijeme mise kanonizacije izrekao papa Franjo „Razmišljam kako će nam biti malo teško zvati je sveta Terezija. Njezina nam je svetost tako blizu, tako nježna i plodonosna, tako da ćemo je i dalje spontano zvati ‘Majka Terezija’”. Biskup je pojasnio kako možda ni jedan drugi naslov ne ocrtava sveticu, kao ovaj ‘majka’. „Riječ majka govori o nježnosti, zaštiti i odgoju, o plodnosti života iz koje su se rodile dvije velike obitelji. Prva, ona duhovna obitelj kad se iz šačice prvih suradnica iz 1949. rodila današnja zajednica s otprilike pet tisuća sestara misionarki Ljubavi. Druga je obitelj najsiromašnijih među siromasima u Indiji i diljem svijeta i u Zagrebu i svuda gdje je rasadište Božje ljubavi i milosrđa za potrebite”. Propovjednik je spomenuo kako je Papa u prigodi kanonizacije naročito istaknuo značenje i vrijednost suradnika, volontera „među koje se i mi ovdje okupljeni, svatko na svoj način može i treba ubrojiti i to po našim molitvama i sličnim djelima milosrđa i ljubavi pomažući sestrama Majke Terezije”. Homiliju je biskup Pozaić zaključio riječima koje je papa Franjo prije molitve Anđeo Gospodnji uputio misionarkama Ljubavi, a koje vrijede i za sve suradnike „neka vaša utemeljiteljica uvijek bdije nad vašim hodom i izmoli vam vjernost Bogu, Crkvi i siromasima”.  U molitvi vjernika zahvalilo se Bogu za dar


155 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Majke Terezije i na njezinom divnom primjeru potpunog predanja Isusu. Molilo se i za misionarke Ljubavi, za dobročinitelje, za siromahe, za obitelji da prihvaćaju život kao Božji dar. Molitva je upućena i za sve da se zalažu za dostojanstvo ljudskoga života od začeća do prirodne smrti, a posebno za mlade da budu otvoreni duhovnom zvanju. Nakon popričesne molitve riječ zahvale predvoditelju slavlja, te svima okupljenima uputila je predstojnica sestarske zajednice u Zagrebu s. Marija Korbe te nazočne pozvala „molite za nas, da Božje djelo koje je po svetoj Majci Tereziji posijano u svijetu, da to sjeme - djelo ljubavi raste i donosi mnogo lijepih plodova”.  Prije blagoslova biskup Pozaić prenio je svima, a posebno sestrama pozdrave, molitve i čestitke zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. (ika) Prvi redovnički zavjeti hrvatskih kapucina 6. rujna 2017.

U subotu, 6. rujna, crkva sv. Antuna opata u mjestu Corte di Costa Volpino (Lovere, Italija) bila je premala da primi sve vjernike koji su se sabrali na svečanost polaganja prvih redovničkih zavjeta u Interprovincijalnom novicijatu u Loverama. Pod svetom misom u 16,00 sati koju je predvodio provincijal hrvatskih kapucina, fra Jure Šarčević, šestorica mladića javno su izrekla svoje prve redovničke zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti u Redu manje braće kapucina. Uz provincijala fra Juru, koncelebrirala su i još dvojica talijanskih provincijala fra Reberto Genuin iz provincije Venecija i fra Sergio Pesenti iz provincije Milano te drugih 50-ak svećenika. Nakon homilije fra Jure Šarčevića uslijedio je sam obred polaganja zavjeta. Fra Jure je primio zavjete trojice hrvatskih

kandidata - fra Josipa Ćibarića iz Zagreba, fra Tedeja Fabića iz Kotoribe te fra Maria Urbana iz Strizivojne, dok je provincijal fra Roberto primio zavjete trojice kandidata iz Provincije Venecija. (J. Šimić) Prvi zavjeti i ulazak u novicijat petnaest salezijanskih novaka 8. rujna 2017.

U petak, 8. rujna, u crkvi Presvetog Trojstva u Genzanu, naselju nekoliko kilometara udaljenom od Rima, petnaest salezijanskih novaka pred Gospodinom i pred provincijalom centralne Italije dalo je svoje privremene i prve zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva. Skupinu od petnaest mladića činili su Portugalci, Španjolci, Talijani i pet naših Hrvata: Tomislav Puškarić, Ivan Dvoraček, Frano Bešlić, Josip Soldo i Ante Bulat. Pod geslom “ostaviše sve i pođoše za njim” (Lk 5,11) ova skupina mladića svjesno i slobodno je odlučila darovati svoj život slijedeći Boga na Don Boscov način, radeći neumorno na spasenju duša, osobito mladih. Kako novicijat ne bi ostao prazan, večer prije, jedanaest drugih mladića od kojih šestero Hrvata postali su novaci. Ovim radosnim događajima prisustvovao je don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije uz prisutnost drugih svećenika salezijanaca iz Hrvatske. (L. Grgatović) Prvi zavjeti dvojice hrvatskih kapucina 9. rujna 2017.

U subotu, 9. rujna, u gradu Tortoni (Italija) osam kapucinskih novaka pred Gospodinom, pred članovima svojih obitrlji i prijateljima te rovincijalima iz raznih kapucinskih provincija izreklo je javno svoje privremene, tj. prve zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva u Kapucinskom redu.


156

VIJESTI • prosinac 2017.

Skupinu od osam mladića činili su Talijani, Slovenci, i dva Hrvata: fra Mario Berišić i fra Marin Berišić, obojica rodom iz Zagreba i porijeklom janjevci. Ovom  radosnom događaju prisustvovao je provincijal fra Jure Šarčević te nekoliko druge braće kapucina iz Hrvatske. Krajem mjeseca rujna fra Mario i fra Marin odlaze u Milano na studij filozofije. (J. Šimić)

vrijeme dugogodišnjeg diktatorskog režima Envera Hoxhe u njemu su uglavnom bili zatvoreni i mučeni sestre, svećenici i bogoslovi. Neki od njih nalaze se među 38 nedavno proglašenih blaženika. Zahvaljujući njihovoj vjernosti i svjedočenju albanska Crkva, koja je dugo vremena bila potpuno izolirana i u kojoj su vjera i vjernici bili izloženi najtežim progonima, ponovno je gorući plamen vjere i slobode.

Kćeri Božje ljubavi - četvrt stoljeća plodnog djelovanja u Albaniji

U popodnevnim satima nakon sv. mise u katedrali započela je proslava svečanom akademijom. Među gostima je bila i vrhovna glavarica iz Rima s. Maria Dulce Adams, s. Danica Sanader, vrhovna savjetnica, s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica sa sjedištem u Zagrebu te s. Emanuela Cermak, provincijalna glavarica iz Austrije u pratnji s. Digne Blochberger, provincijalne ekonome i s. Nicolina Hendges, bivša vrhovna glavarica, te druge brojne sestre pristigle iz svih dijelova Provincije: iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, s Kosova, Švicarske, Austrije i Amerike.

9. rujna 2017.

Udhetimi vazhdon - Putovanje se nastavlja, moto je obilježavanja 25. obljetnice dolaska sestara Kćeri Božje ljubavi u Albaniju. U organizaciji Provincijalne uprave 7. rujna 2017. četrdesetak sestara iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine uputilo se autobusom na zahvalno hodočašće u Albaniju kako bi sa sestrama koje tamo djeluju proslavile srebrni jubilej osnutka prve zajednice u Lacu te plodnog djelovanja kroz 25 godina u toj zemlji. Hodočašće je vodila s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica. Putujući kroz Boku Kotorsku hodočasnice su se divile prirodnim i kulturnim ljepotama zaljeva. Nakon posjeta katedrali sv. Tripuna iz devetoga stoljeća dočekao ih je mons. Ilija Janjić, mjesni biskup. S njim su slavile svetu misu u crkvi svete Marije, koja je prepoznatljiva po neraspadnutom tijelu bl. Ozane Kotorske. U kasne sate sestre su stigle u Skadar gdje su ih ljubazno i radosno dočekale njihove susestre. Sljedeći dan, na blagdan Male Gospe, sestre su razgledale povijesne znamenitosti grada. Katedrala iz 1858. godine jedna je od najvećih na Balkanu. Na samom ulazu u Skadar nalazi se svetište Majke Božje od Savjeta. Sestre se najviše dojmio posjet zloglasnom zatvoru, koji je nekada bio samostan otaca franjevaca, a nalazi se u centru grada. Za

Svečanoj akademiji nazočio je mons. Angelo Massafra, franjevac, skadarski nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije kao i velik broj svećenika, redovnika i redovnica različitih družbi iz Albanije i Kosova. A vjerni puk je svojom prisutnošću pokazao koliko poštuje i cijeni Družbu i rad sestara Kćeri Božje ljubavi kroz ovih 25 godina. Riječ pozdrava uputio je najprije nadbiskup mons. Massafra prisjećajući se početaka rada sestara u Lacu. Potom je s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica, među ostalim rekla: „Prije 25 godina posijano je sjeme Božje ljubavi u albansko tlo. I upravo iz tog krvlju natopljenoga tla ponosne albanske zemlje, to sjeme je izraslo novim duhovnim zvanjima i procvjetalo s 22 Kćeri Božje ljubavi koje danas, uz druge sestre, djeluju u šest zajednica širom Albanije… Bila je to avantura


157 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

prožeta osjećajem dubokog misijskog žara i nepokolebivog pouzdanja u Božju providnost, utjelovljujući geslo Družbe ‘Sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu’… Zahvaljujem svim sestrama koje su u ovih 25 godina svojim radom, žrtvom i molitvom doprinosile širenju Božjega kraljevstva i karizme naše Družbe u Albaniji, kao i onima koje i danas vjerno i požrtvovno rade u 6 redovničkih kuća i dva Nacionalna svetišta.“ Monografiju “Srebrni jubilej, 25. obljetnica rada sestara Kćeri Božje ljubavi u Albaniji 1992. - 2017.” predstavila je s. Vida Ademi, provincijalna savjetnica.” „Danas smo sretne što imamo ovu Monografiju u rukama i s puno radosti vam ju predstavljam. Ne zato da bismo rekle: ‘Gledajte što smo učinile’, nego da pokažemo kako Bog čini velika djela po malim i jednostavnim ljudima.“ Rad sestara ostat će tako trajno zapisan u Monografiji, koja iscrpno opisuje djelovanje sestara. To je pisani trag o nazočnosti sestara u Albaniji. Monografija od 109 stranica svojevrsni je hvalospjev Božjoj Providnosti za misionarsku gorljivost na prostorima Albanije, kada se to činilo gotovo nemogućim. Bogata je sadržajem na temelju građe koju sestre posjeduju. Pisana je na albanskom jeziku. Subotu 9. rujna hodočasnice su provele u Lacu, u prvoj redovničkoj zajednici Kćeri Božje ljubavi u Albaniji posvećenoj službenici Božjoj Majci Franziski Lechner. Zahvalno euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Mihovila predvodio je tiranski nadbiskup mons. George Frendo, OP u zajedništvu s dvadeset svećenika. U uvodu u misno slavlje čestitao je sestrama Jubilej i zahvalio za rad kroz 25 godina u njegovoj nadbiskupiji. U nadahnutoj propovijedi nadbiskup je protumačio što znači ime Kćeri Božje ljubavi te po čemu bi trebale biti prepoznatljive. Po uzoru na Utemeljiteljicu i življenu karizmu sestre su se u ovome razdoblju zalagale za siromahe, posebno djevojke koje dolaze sa sela u grad,

za odgoj djece i spašavanje duša. Na misi je nazočilo oko 80 sestara Kćeri Božje ljubavi kao i sestre različitih družbi. Misno slavlje pjesmom su uveličale sestre pod ravnanjem s. Luize Milani, koja je bila među prvim pozvanima iz Albanije. Na kraju mise prisutnima se obratila s. Sniježna Stjepandić, provincijalna glavarica u vrijeme otvaranja te misijske postaje, predstavljajući prve četiri misionarke: s. Jeronimu Juroš, s. Svjetlanu Rezo, s. Nikolinu Gegić i s. Francisku Kola. Osvrnula se na četvrt stoljeća plodnog djelovanja, koje je bilo obilježeno molitvom i brigom cijele Družbe. Podsjetila je na početke rada sestara i zahvalila Bogu što je po sestrama albanskom narodu i na ovaj način doneseno svjetlo Evanđelja. Zahvalila je svima koji su uložili veliki duhovni, umni i fizički trud, znanje i ljubav u osnivanju ove zajednice. Posebno je zahvalila onim skromnim, anonimnim dobročiniteljima, kojih su imena ostala nepoznata. Zatim je riječ ohrabrenja uputila vrhovna glavarica, zahvalivši sestrama što su u ljudima učinile plodno tlo za prihvaćanje Božje riječi. Poželjela im je da idu dalje s blagoslovom Onoga radi kojega su došle u Albaniju. Kruna svega bila su djeca iz vrtića koja su izvela program prikazavši u njemu dolazak prvih sestara u Albaniju. Proslavi Jubileja prethodila je devetomjesečna duhovna priprava koju su sestre organizirale u svojim zajednicama u Skadru. Preispitivale su prijeđeni put, ono što je učinjeno, kako je učinjeno, što bi trebalo i što bi se moglo dalje činiti. Kroz četvrt stoljeća Albanija je napredovala i razvila se u modernu i slobodnu zemlju, slobodnog i živog vjerskog života. U procesu rasta, duhovnog i materijalnog, Kćeri Božje ljubavi su bile vrijedne suradnice. Božji narod ih je prepoznao i u ovoj prigodi pokazao svoju zahvalnost i poštivanje. (S. Stjepandić)


158

VIJESTI • prosinac 2017.

Početak navicijata hrvatskih kapucina 14. rujna 2017.

Na blagdan uzvišenja sv. Križa, 14. rujna, u talijanskom gradu Tortoni, službeno je započela godina novicijata za četrnaest mladića među kojima su i četvorica iz Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Mandića. Svečanu koncelebriranu misu u 11,30 sati predvodio je fra Claudio Passavanti, provincijalni vikar iz Piemonta. Nakon nadahnute propovijedi uslijedio je obred blagoslova i oblačenja habita franjevaca kapucina koji po svome kroju i izgledu ima upravo formu križa. Habit iz ruku magistra novaka fra Uga Secondina iz Hrvatske provincije primili su: fra Marko Nedić iz Tolise (BiH), fra Dario Tolić iz Zagreba, fra Marijan Katičić iz Nove Gradiške i fra Mislav Šebečić iz Zagreba. Nakon misnog slavlja uslijedilo je čestitanje novim novacima te je druženje unastavljeno u velikoj blagovaonici samostana u Tortoni.  Ovom velikom i radosnom događaju iz hrvatske, kao izaslanik provincijala, prisustvovao je fra Juro Šimić zajedno s trojicom budućih postulanata u Lendinari: Mišo Biskup iz Dubrovnika, Ivan Horvat iz Zadra te Danijel Pavlić iz Sarajeva. (J. Šimić) Zavjetovanje novaka isusovaca u Splitu 16. rujna 2017.

U subotu, 16. rujna u novicijatu Družbe Isusove održani su zavjeti trojica novaka druge godine: Zlatko Brauchler (16. 8. 1991., Ludwigshafen am Rhein, Njemačka), Dino Stanić (24. 5 1992., Rijeka) i Matej Zdravčević (11. 1. 1992., Frankfurt am Mein, Čepin). Oni su položili svoje prve zavjete za vrijeme mise u crkvi Presvetog Srca Isusova na Manušu u Splitu, koju je predvodio p. Dalibor Renić, provincijal HPDI.

Sam obred zavjeta uslijedio je nakon pričesti predvoditelja, koji je pred svakim zavjetovanikom držao Presveto Tijelo i Krv Kristovu, a dok je ovaj klečao i izgovarao riječi svoga obećanja. Zatim je zavjetovanik svoj pisani iskaz stavio na oltar i pričestio se. Nakon mise o. Provincijal je stavio svoj potpis na dokumente i time je obred zavjeta bio ispunjen. Ovom svečanom opredjeljenju za život u siromaštvu, čistoći i poslušnosti u koncelebraciji su se pridružili p. Stipo Balatinac, magister novaka, p. Radojko Karaman, socij, p. Ante Tustonjić, bivši provincijal koji je primio novake, kućni patri Smiljan Millićević i Franjo Pšeničnjak, župnik novaka Zlatka iz Njemačke vlč. Bernhard Braun i don Ivan Urlić, vicerektor bogoslovije u Splitu. Na misi također su sudjelovali i roditelji novaka i najuža rodbina i prijatelji. Nakon položenih zavjeta novaci će posjetiti svoje rodne krajeve, obitelj i prijatelje, a s početkom akademske godine započet će studij filozofije u Zagrebu, na isusovačkom učilištu na Jordanovcu. (ika)


159 Sv. Leopold Bogdan Mandić

Tijelo svetog Leopolda Mandića u Zadru 14. rujna 2017.

Tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je ispred crkve Gospe od Zdravlja u Zadru u četvrtak 14. rujna u 14.20 sati, dočekano zvonima te crkve, crkvenim pjesmama i pljeskom nazočnog puka. Zadar je prva postaja šestodnevnog boravka svečevog tijela u Hrvatskoj gdje je sv. Leopold djelovao od 1897. do 1900. g. U pratnji tijela sv. Leopolda među pristiglima u Zadar bili su i fra Jure Šarćević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, hrvatski, slovenski i talijanski kapucini te svećenici Leopoldove rodne Kotorske biskupije. Na početku obreda, sarkofag sa svečevim tijelom okadio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, te je odmah na početku obreda uputio nagovor. Sarkofag je položen na veliki odar crvene boje rubno ukrašen bijelim cvijećem, te je tako i unesen u crkvu. Ispred crkve bili su i članovi Odreda Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809. g. iz Hrvatske, u kojem su u nošnji tog odreda, s njegovim stijegom i hrvatskom zastavom, bili članovi iz Zagreba, Rijeke, Pule, Zadra, Splita i Trogira. Oni su izrazili počast i otpust svetcu podizanjem i otpuštanjem tih dviju zastava, te su nakon što je tijelo uneseno u crkvu Gospe od Zdravlja, bili ispred odra svečevog tijela. Članovi Bokeljske mornarice bit će i na ispraćaju svečevog tijela u Rijeci. Više puta u vremenu iščekivanja dolaska svečevog tijela svečano su se oglasila zvona te crkve. U vremenu čekanja relikvije mr. don Dario Tičić, član Organizacijskog odbora za doček svečevog tijela, u svetištu Gospe od Zdravlja izricao je prigodne misli i aktualizirao duhovnu poruku za naše vrijeme po uzoru na život sv. Leopolda te se molila krunica. U crkvi se tijekom obreda zahvalilo za dolazak svečevog tijela, molilo se za potrebe

Crkve, svijeta i hrvatskog naroda, te snagu u nasljedovanju uzornog života sveca koji je puno zadužio svoj narod i domovinu, rekao je Tičić. Nakon što je tijelo uneseno u crkvu, među prvima koji su iskazali štovanje svetcu, bili su učenici Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar sa svojim profesorima te se osobito molilo za mlade. U svemu sudjeluju i zadarski sjemeništarci, a pjevanje su predvodili članovi Katedralnog zbora sv. Stošije pod ravnanjem Žana Morovića. Nakon završetka obreda, hrvatski kapucini ljudima u crkvi bili su na raspolaganju za ispovijed. “Sveti Leopolde, dobro došao na našu obalu života. Podrži nas usprkos protivnim vjetrovima na uzburkanom moru hrvatskog tla u vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima”, poručio je generalni vikar i kancelar Zadarske nadbiskupije mons. Josip Lenkić u nagovoru kojeg je u četvrtak 14. rujna održao za vrijeme liturgijskog obreda kojeg je predvodio pri dočeku tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića ispred crkve Gospe od Zdravlja, koja je ujedno svetište Leopolda Bogdana Mandića za Zadarsku nadbiskupiju. „Danas s ponosom i radošću u srcu, na pragu ovog drevnog svetišta, dočekujemo svetca koji je njime upravljao, tri godine u njemu živio i svećeničku službu vršio. Ovo je milosni i radosni susret s velikim duhovnim sinom našeg hrvatskog naroda i našim zadarskim sugrađaninom. Sv. Leopold ponovno se vraća u svoj Zadar, u svoju crkvu, pred lik Gospe od Zdravlja. Neka po zagovoru svetog Leopolda, boravak njegovog svetog tijela bude milosno i blagoslovljeno vrijeme za grad Zadar i Zadarsku nadbiskupiju, osobito za naš duhovni rast i osobni susret s milosrdnim Ocem. Njegov dolazak i boravak neka drevnoj zadarskoj Crkvi u svemu bude milostan”, poručio je mons. Lenkić, istaknuvši „da nas prisutnost Leopoldovog tijela potiče


160

VIJESTI • prosinac 2017.

na snažnije življenje kršćanske vjere, na trajno obraćenje, prihvaćanje milosti svete ispovijedi i na ljubav prema bližnjima”.

je za rodnu grudu, za njegov hrvatski narod, za Crkvu, za drugu stranu Jadrana”, rekao je don Josip.

„Sveti Leopold je snagom otajstvene Božje prisutnosti ponovno među svojim narodom; ne da bismo mi gledali njega, nego da bismo po njemu vidjeli i susreli Boga. Kako je i sam rekao: ‘Zahvalimo Bogu i zamolimo Ga za oproštenje, jer se udostojao dozvoliti da naša ništatnost dođe u dodir s blagom Njegove milosti’. Na sve to poticala ga je velika ljubav koju je gajio prema Gospodinu i sveta euharistija iz koje je crpio najveće bogatstvo i snagu za svoje djelovanje. Kroz tako krhkog i siromašnog redovnika očitovala se Božja snaga. On je bio jasni svjedok ljubavi Očeve i darivatelj Božjeg milosrđa kroz sakrament pomirenja. Zaboravljao je na sebe, da bi čovjeku pokazivao Očevu milosrdnu ljubav i upućivao ga na nju”, rekao je mons. Lenkić.

Ispred Mariji posvećene crkve, don Josip je istaknuo riječi iz njenog hvalospjeva ‘Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne’, u kojem ona hvali Gospodina za sve što je učinio u njenom životu i što će učiniti u životima svih svetaca. „Svetost nekog Božjeg ugodnika primjer je nama kako mi danas trebamo živjeti vjeru i protkati je u svoj svakodnevni život: osobni i obiteljski, profesionalni i narodni. Biti svet nije nešto nedohvatno, rezervirano samo za neke, nego poziv svakome. Neka Gospodin po zagovoru svetog Leopolda blagoslovi sva naša dobra nastojanja i privede nas svetosti života. Sveti Leopolde, zagovaraj nas da vidimo Božje milosrđe, da mu pristupamo i da živimo u Njegovoj milosti. Sveti Leopolde, moli za nas, za naše obitelji, hrvatski narod i dragu nam domovinu Hrvatsku”, zaključio je mons. Lenkić u prigodnom nagovoru.

Istaknuo je da je sv. Leopold dio nepreglednog mnoštva svetaca koji su proslavili Boga živeći skromnim životom protkanim služenjem Bogu i bližnjemu. „Takvim životom živio je i svetac koji je ponos našeg naroda koji nas danas okuplja. Velik, u malom slabašnom i krhkom tijelu. Velik duhom i srcem, velik svetošću, a to je jedina prava veličina. Maleni, neznatni redovnik kojeg je Bog uzvisio i stavio ga kao uzor svetosti. Svima nama srcu dragi kapucin: sv. Leopold Bogdan Mandić, apostol ispovijedaonice i kršćanskog jedinstva, duhovnik i tješitelj ljudskih srdaca. Mnogima je pokazao stazu života, puninu radosti lica Božjega. I sam sv. Leopold kaže: ‘Nijedan čovjek nije toliko od blata da u njemu nema zrnce zlata’. Tihi i povučeni franjevac kapucin, koji je sav svoj redovnički život proživio u tuđini, a srce mu je neprestano jecalo i čeznulo za domovinom”, rekao je predvoditelj obreda, podsjećajući na svečeve riječi: ‘Krv nije voda. Ne izdaje se vlastita krv’, ‘Moje je srce s druge strane mora’. “Zaista, njegovo srce kucalo

„U punom smislu riječi, Leopold je uspio umrežiti zdravo i jednostavno prihvaćanje i razumijevanje s otajstvenom dimenzijom sakramenta ozdravljenja”, rekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi svečanog koncelebriranog slavlja koje je predvodio u četvrtak 14. rujna u katedrali sv. Stošije u Zadru, na dan pohoda tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zadar. U zajedništvu više od stotinu svećenika iz više zemalja, bili su i fra Flaviano Giovanni Gusella, rektor svetišta sv. Leopolda Mandića u Padovi i fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića. „Svetci nam pomažu odupirati se zavođenjima ovoga svijeta i liječiti zadobivene rane”, rekao je nadbiskup, istaknuvši da „kad častimo zemne ostatke svetaca, častimo one koje je Bog obdario osobitim milostima i darovima. Časteći njih, mi častimo Darovatelja svih darova. Dok smo okupljeni oko zemnih


161 Sv. Leopold Bogdan Mandić

ostataka sv. Leopolda, mi dižemo hvalu Bogu svemogućemu i Isusu Kristu raspetome koji nas je svojom mukom i smrću spasio i otkupio” rekao je mons. Puljić. Uvodno je Bogu zahvalio što je na veliku svetkovinu Uzvišenja Svetog Križa u zadarskoj sredini u katedrali dragi sv. Leopold. “On upire prstom prema raspetom Gospodinu. Ne može dignuti ruku, ali upućuje nas na njega i diže ruku kako je dizao u ispovjedaonici, kad su ljudi dolazili moliti blagoslov, odrješenje i pomoć. I mi smo došli raspetom Gospodinu moliti blagoslov i pomoć. Grješni smo i slabi. Isto kako su penitenti dolazili Leopoldu, i mi Raspetome zajedno s Leopoldom koji je u tome bio ekspert. Dolazimo Isusu reći ‘Slabi smo, grješni, nemoćni. Pomozi nam, Gospodine’” potaknuo je mons. Puljić, u zahvalnosti svima koji su učinili da sv. Leopold bude među nama. Poželjevši da nam sv. Leopold pomogne u hrvanju s opasnim i zavodljivim ideologijama i životnim teškoćama, nadbiskup je rekao da se „sv. Leopold nije zaustavio nad tom činjenicom niti digao ruke za predaju. Neumorno je dizao ruke da blagoslovi, ohrabri i učvrsti ljude da se ne boje. Vjerovao je u sakramentalnu milost koja pomaže u jačanju i učvršćenju ljudskog duha, da ne podlegne pred zavođenjima i kolonizacijom. Poticao je i usmjeravao ljude neka rade na sebi, obraćaju se i popravljaju” rekao je nadbiskup, podsjetivši na misao Junga kako su se, paralelno s padom religioznog života, neuroze vidljivo umnožile, kao zakon spojenih posuda. Jung je smatrao da su religije kao ljekoviti sustavi bili velika pomoć ljudima u liječenju duševnih patnja. Pomažu čovjeku osloboditi se neurednih osjećaja krivnje, straha, srdžbe, bijesa, ljubomore, zavisti i neprijateljstva, od svih ideoloških zarobljavanja. „Vjera nam pomaže da budemo slobodni, odvažni. Hrabri, da se ne bojimo nikoga, samo Boga. Uz milosti sakramenta ispovijedi, koju Gospo-

din obilno dijeli svima koji se kaju i ispovijedaju, valja uočiti i osjećaj zaštićenosti i sigurnosti koju nam Crkva vjerom i sakramentima pruža. Naime, u zajedništvu s drugima osjećamo se povezanima. I računamo na njihovu pomoć, razumijevanje i potporu. A to stvara osjećaj pomilovanosti, sigurnosti i svijesti da smo nošeni valovima milosti. I ništa nas ne može slomiti jer putujemo valovima milosti” rekao je zadarski nadbiskup, naglasivši: „Nošen tim valovima milosti, sv. Leopold je proveo zadnjih četrdeset godina svog života u Padovi ispovijedajući vjernike. Svi su se osjećali pomilovanima kad bi došli njemu na ispovijed. S osobitim darom mudrosti i savjeta imao je prikladnu riječ za svakoga. A njegova zlatna ruka pola stoljeća je blagoslivljala i odriješivala. Kako je lijepo imati prijatelja zlatne ruke koji razumije i pomaže svojim djelima i savjetima. A Leopolda su tražili radnici i studenti, profesori i intelektualci, vojnici i časnici, časne sestre i redovnici, svećenici i biskupi. Neka nam pomogne usvajati vrline ljubavi i strpljivosti, blagosti i dobrote, krotkosti i poniznosti, milosrđa i zahvalnosti, koje sv. Pavao nabraja kao nužnu prtljagu za svakog kršćanina” poželio je nadbiskup. Sveti Leopold je dobro shvatio metodologiju preobrazbe i obraćenja pa je cijelog života po sakramentu svete ispovijedi pomagao ljudima da svuku starog i obuku čovjeka, rekao je mons. Puljić. „Isto tako, znao je kako kreposti i vrline ‘ne padaju s neba’, već se za njih valja izboriti. A pred brojnim životnim teškoćama i duševnim patnjama znao je svakome uputiti riječ ohrabrenja kako se othrvati brojnim zavođenjima kojima je čovjek u životu izložen. Svetci nam pomažu upravo u tome, svojim primjerom - kako se othrvati. I kako liječiti rane” naglasio je mons. Puljić. „Leopold je bio svjestan slabosti ljudskog duha i njegove podložnosti zavođenjima svih vrsta. Jer bio je svjestan, i povijest nam poka-


162

VIJESTI • prosinac 2017.

zuje, da su zavodnici u prošlosti i danas imali jako puno uspjeha. Strašno puno uspjeha. I upropastili su brojne duše. Treba biti budan, otporan i boriti se” potaknuo je nadbiskup, podsjetivši na sv. Ivana Pavla II. koji je Leopolda proglasio svetim, kako se neumorno obraćao svima i poticao „da ne podlegnu naučavanju iskrivljenih antropologija koje su cvjetale nakon Francuske revolucije i danas cvjetaju. Njihove posljedice još uvijek osjećamo” upozorio je mons. Puljić. To su pozitivizam, „koji je podigao kumire ekonomije i tehnologije i tako pomogao da se čovjek otuđi i izobliči”. Zatim, liberalizam je „uklonio Boga iz javnog života, a na njegovo mjesto postavio kumire zlatnog teleta progresa i uživanja” te marksistički kolektivizam. Oni su „vladali ljudskim duhom i kulturom u zadnja tri stoljeća te je društvo zapalo u krizu kakvoj nije bilo premca u povijesti čovječanstva” upozorio je mons.Puljić. Uz te ideologije u razvoju od 18. do 20. st., “u naše vrijeme, potiho ali aktivno, širi se rodna teorija. Taj svjetonazor nameće novo tumačenje čovjeka koji nije spojiv s normalnim ljudskim poimanjem, a pogotovo ne s kršćanskom antropologijom. Ona ne prihvaća činjenicu da se ljudsko biće rađa kao muško i žensko, već tvrde da su njihove razlike društvena konstrukcija. Mi smo postali ovo što jesmo, jer nas je društvo oko nas, učinilo takvima. To je društveni konstrukt, to nije trajno. Tko to može vjerovati? Ali polaze od te činjenice” upozorio je mons. Puljić, poručivši: “Čini se kako trenutno jedino Katolička Crkva otvoreno i jasno upozorava na opasnosti te nove ideologije koju ona sa sobom nosi”.  Istaknuo je poticaj velikog stručnjaka za rodnu teoriju, Tony Anatrelle, koji je francuski specijalist socijalne psihijatrije i savjetnik Papinskog vijeća za obitelj, a upozorava: ‘Ne bojte se boriti protiv rodne ideologije koja je najveća kušnja u ovom stoljeću. Budite

proročka manjina, koja će učiniti vlastitima riječi sv. Ivana Pavla II. koji je rekao kako treba ‘stalno ukazivati na zablude te nove antropološke hereze’. “Čini se da zaista idemo prema tome da budemo manjina. Nekidan u europskom parlamentu kod izglasavanja Istanbulske konvencije, ostala je manjina koja nije digla ruku, ali je većina pobijedila. Idemo prema stanju gdje ćemo biti manjina. Ali i kad smo manjina, ne trebamo se bojati reći istinu. I proročki djelovati i reći ‘To nije dobro, to je opako, zavodljivo’” potaknuo je nadbiskup. “Kad govorimo o herezama, misao mi ide na prva stoljeća, 4. st. nakon oslobođenja, kad je Crkva dobila slobodu. Onda su se javile hereze unutar Crkve. I Bog je vodio Crkvu. Nije se dao. Nije dao da Crkva nastrada. Jer progonitelji su htjeli uzeti tijelo Crkve, uništiti je. Zbrisati je, kao što je Pavao bio naumio kad je krenuo da uništi tu sektu, kako je govorio. A heretici koji su se javljali unutar Crkve, oni su joj htjeli dignuti dušu. Jer su nijekali Presveto Trojstvo i Isusovo božanstvo. Čini mi se da idemo u nekom tijeku prema takvim herezama s kojima se treba suočiti i hrabro se boriti” upozorio je i ohrabrio mons. Puljić. Rodna ideologija sve više osvaja jer se nameće putem medija, obrazovnih programa i pravnih propisa izglasavanjem zakona, rekao je nadbiskup, podsjećajući da se to prije četiri godine pokušalo učiniti i u Hrvatskoj preko zdravstvenog odgoja u školama. Istanbulska konvencija usvojena u europskom parlamentu većinom glasova, želi zaštititi žene i obitelji od nasilja. Nitko ne bi bio protiv takve konvencije, kad u njoj ne bi bili stavovi i termini rodne ideologije koju kršćanin ne može prihvatiti. Ta ideologija, rekao je umirovljeni papa Benedikt XVI., ‘vrši atentat na oblike obitelji koju čine otac, majka i djeca’. Papa Franjo ju je za vrijeme susreta mladih u Poljskoj 2017. g. nazvao


163 Sv. Leopold Bogdan Mandić

ideološkom kolonizacijom. Zabrinjava činjenica da su stranke koje se nadahnjuju kršćanskim nazorom, u imenu ili stavu, digli ruku za tu konvenciju. Među njima su i predstavnici iz naše zemlje” upozorio je mons. Puljić, čestitavši svim parlamentarcima koji su imali hrabrosti oduprijeti se toj suvremenoj kolonizaciji i slovačkom parlamentu koji je nije ratificirao.   Nadbiskup je poželio da sv. Leopold moli za nas, da blagoslovi Zadarsku nadbiskupiju i Zadar u kojem je boravio tri godine te cijeli hrvatski narod kojem je s ponosom pripadao. Pjevanje je predvodio Katedralni zbor pod vodstvom ravnatelja Žana Morovića i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića. Uz dugu svečanu zvonjavu katedralnih zvona sv. Stošije, svečevo tijelo napustilo je Zadar u petak 15. rujna u 7.20 sati, nakon molitve Jutarnje i klanjanja pred Presvetim, koje je u katedrali predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Na Trgu sv. Stošije u završnom obredu ispratili su ga mnogi vjernici, nadbiskup Puljić, svećenici i redovništvo. U velikoj zahvalnosti svima koji su doprinijeli organizaciji svečevog pohoda, mons. Puljić je rekao da svoj doživljaj sabire u tri osobine koje su krasile sv. Leopolda, a i nama trebaju biti uzor u življenju. To su poniznost, posluh i pomoć, koje je na savršeni način oživotvorio sv. Leopold Mandić, duhovni velikan hrvatskog naroda. (ika) Tijelo svetog Leopolda u Herceg Novom 15. rujna 2017.

Sarkofag s relikvijama tijela sv. Leopolda u Herceg Novi u petak 15. rujna u popodnevnim satima donijeli su volonteri Croce Verde, u pratnji delegacije iz Padove, upravitelja svetišta sv. Leopolda Mandića u Padovi, fra Flaviano Giovanni Gusella i provincijala Hrvatske kapucinske provincije

fra Jure Šarčevića. Tijelo su u Parku Boka dočekali mjesni kotorski biskup mons. Ilija Janjić, skadarski nadbiskup mons. Angelo Massafra, srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, te drugi svećenici, redovnici i redovnice, sjemeništarci, bogoslovi, domaći vjernici i hodočasnici iz susjednih zemalja. Uz pratnju crkvenih zvona, svečanu ulaznu procesiju predvodila je Bokeljska mornarica. Uslijedila je liturgija dočeka koju je predvodio mons. Ilija Janjić. Leopoldova ljubav prema braći ljudima bila je veća od njegovih osobnih želja i ciljeva pa čak i od one da se vrati među svoj narod. Istaknuo je to mons. Janjić u kratkoj homiliji dodajući kako bismo i mi poput njega trebali nastojati razabrati što je važno za ostvarenje većeg dobra. „Sveti Leopold znao je zalutalog vratiti na pravi put, pomoći da se pomiri s Bogom i bratom čovjekom. Najveći će plodovi ovog dolaska biti naš iskreni povratak Bogu” rekao je mons. Janjić. Privremeno napuštajući svoje počivalište u Padovi, Leopold je napustio 99 sigurnih ovaca kako bi posjetio onu jednu, ‘preko mora’, rekao je kotorski biskup. „Došao je potaknuti nas da se vratimo u okrilje milosrdnog Boga, da nas osnaži u srcima i da osjetimo mir, zajedništvo i svijest o zajedničkom življenju vjere” zaključio je mons. Janjić. (ika) Tijelo svetog Leopolda cijeli je petak 15. rujna ostalo izloženo na štovanje u Parku Boka u Herceg Novom. Vjernici katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti nisu prestajali pristizati kroz cijelu večer. Program je svoj vrhunac imao u svečanoj molitvi Večernje i bdjenju. Prigodni nagovor u molitvi Večernje uputio je rektor svetišta sv. Leopolda B. Mandića u Padovi, fra Flaviano Giovanni Gusella.


164

VIJESTI • prosinac 2017.

Spomenuvši Leopoldovu želju da se, pošto svrši zvanje u Padovi, njegove siromašne kosti odnesu među njegov narod za dobrobit onih duša, pojasnio je to kao njegov prinos kao žrtve za jedinstvo svih Isusovih učenika, napose između Istočne Pravoslavne i Rimske Katoličke braće.

Govorilo se i o sakramentu ispovijedi o kojoj je Leopold rekao: „Kad u svom srcu budete imali Isusa Otkupitelja, otvorite mu svoju tako duboko ogorčenu dušu. Nema sumnje da ćete čuti božansku riječ, a zatim će vam njegova božanska providnost izaći u susret i za vas se pobrinuti„.

Živio je taj prinos iz dana u dan, najprije u Padovi, a onda sa željom da svoje siromašne kosti preda narodu kojeg je smatrao svojim i za kojega je živio, rekao je fra Gusella.

Posljednja je tema bilo jedinstvo kršćana, a kojem je sv. Leopold posvetio život i djelovanje. „Zavjetujem se i zakletvom potvrđujem da ću svoj život uložiti za spasenje svoga naroda.„

Njegova prisutnost ovdje u Hrvatskoj i Herceg Novom ovih dana je svjedočanstvo jedne veze ljubavi koja nikada nije prekinuta, tijekom čitava njegova života i koja se nastavlja dalje i zauvijek u Bogu, naglasio je. Dodao je kako njegova prisutnost i danas, u relikvijama, predaje ideale na koje nas poziva da ih živimo. To je prije svega Blago Božjeg milosrđa - lice Boga koji se raduje kad oprašta, ne ponižavajući one koji mu se vraćaju skršena srca, Boga koji nam je već oprostio, pojasnio je. A njegova gorljiva želja za jedinstvom svih kršćana, u jednom ovčinjaku s jednim pastirom, predstavlja ekumensku ljubav - ‘strast u koje je uložio sav svoj život’, rekao je rektor padovanskog svetišta. 

Na kraju bdjenja odjeknula je Leopoldova poruka: „Nemojte sumnjati. Bog vas zove na velika djela. Od vas traži veliku širinu srca. Od vas traži da neprestano smjerate na djela kojima se savršenije služi. Naš žar za Božju stvar, koja nam je povjerena, mora biti potpun.„ Nakon dva milosna dana prisutnosti svetog Leopolda u Herceg Novom tijelo je ispraćeno prema Dubrovniku završnim euharistijskim slavljem i obredom koje je predslavio kotorski biskup mons. Ilija Janjić.

Osjećaji radosti, žalosti i zahvalnosti izmiješali su se pri odlasku svetca iz njegova rodnog grada, primijetio je to kotorski biskup u svojoj homiliji naglašavajući kako su svi priNetko je to definirao kao svetu opsjednutost sutni zapravo svjedoci ostvarenja sna sv. Leza jedinstvo, a ona je sigurno dar Božji, dar opolda da se vrati među svoj narod. Njegov odozgo, ali i plod našeg nastojanja i naše život osvajao je srca vjernika koji su živjeli u velikodušne suradnje, naglasio je dodajući njegovoj blizini, osvaja srca brojnih koji mu kako sveti Leopold je i od nas traži da buse danas utječu, a osvojio je i srce pape Frademo strpljivi i ustrajni graditelji jedinstva. nje koji ga je proglasio jednim od zaštitnika Nakon molitve Večernje uslijedilo je bdjenje Jubileja milosrđa. „Svetost privlači i svetost u kojem su okupljeni razmatrali tekstove iz nadahnjuje„ dodao je kotorski biskup. Život Evanđelja, neke od Leopodovih riječi i moli- svetaca je pak skrovit, dapače sveti Leopold li na nakane nadahnute svečevim porukama.  je rekao, kako ga je citirao mons. Janjić: „SaBile su to poruke o Blaženoj Djevici Mariji krijmo sve, čak i ono što može izgledati kao koja je ‘svojim suzama ili bolje svojom boli Božji dar, da se od toga ne bi napravila trgodala svoj moralni doprinos pomirenja Boga vina. Bogu jedinomu čast i slava! Kad bi bilo i čovjeka’ i koju ‘trebamo da posreduje kod moguće, mi bismo trebali proći zemljom posvojeg Sina, kneza mira’. put sjene koja ne ostavlja za sobom traga.”


165 Sv. Leopold Bogdan Mandić

„Kako je govorio tako je živio. On, obdaren tolikim Božjim darovima, skrivao je sebe da bi dao prostora drugima„ istaknuo je biskup Janjić. I baš u vremenu u kojem je istaknuta sebičnost, bahatost, u vremenu u kojem se zaboravlja rasti u duhovnosti, a materijalno bogatstvo ne doprinosi sreći, kada oskudijevamo u razumijevanju, pomirenu, strpljenju, poniznosti i ljubavi, rekao je biskup, Bog nam daje prisutnost relikvija sv. Leopolda. „Kad bismo ga samo u tome znali nasljedovati! Kada bismo znali više vjerovati Bogu nego nama, kada bismo poput Leopolda najprije tražili Božje kraljevstvo, koliko bi naš život bio blagoslovljeniji, bogatiji i sretniji„ rekao je mons. Janjić. Okupljenima je na kraju poželio da ‘tragovi svetosti’ koji su se po Leopoldovoj prisutnosti urezali u njih i ostanu u njima. „Ne samo da ostanu u neizbrisivom sjećanju, nego da nam to pomogne da naučimo otkrivati Lice Milosrdnog Oca, da težimo živjeti zauzimajući se za zajedništvo i jedinstvo, u našim domovima i u našim crkvama, u ovom gradu i svim gradovima svijeta„ zaključio je biskup. Na kraju mise okupljenima se obratio rektor Svetišta sv. Leopolda B. Mandića u Padovi, fra Flaviano Giovanni Gusella potičući ih da širom otvorena srca prihvate sve milosti koje su ovih dana po zagovoru sv. Leopolda primili. Darovi žele biti prihvaćeni kako bi mogli donijeti ploda za nas i za sve koje ćemo susretati, dodao je. Poziv na susret s Božjim milosrđem koje jedino može darovati istinski i potpuni život u dijalogu i ekumenizmu odjeknuo je iz Parka Boke sa središnjeg euharistijskog slavlja kojeg je u prisutnosti relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u subotu 16. rujna predslavio mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit.

U koncelebraciji su bili i barski nadbiskup, Rok Đonlešaj, mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, srijemski biskup Đuro Gašparović i mjesni kotorski biskup Ilija Janjić. Prisutna je bila i delegacija koja je tijelo dopratila iz Padove: fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije i predsjednik Hrvatske redovničke konferencije, rektor Svetišta sv. Leopolda Mandića u Padovi, fra Flaviano Giovanni Gusella i gvardijan padovanskog kapucinskog samostana fra Marco Putin. U ime mitropolita crnogorsko-prigorskog Amfilohija Radovića prisutan je bio protojerej-stavrofor Đorđe Orović te izaslanici beogradskog nadbiskupa i skopskog biskupa. Na početku je okupljene pozdravio kotorski biskup pozivajući sve da u ovim svečanim danima bude prisutno zajedništvo u slavljenju Boga koji je divan u svetima svojim.   U svojoj se homiliji mons. Barišić osvrnuo na život svetog Leopolda koji je, koliko god skrovit i sakriven bio, odjekivao snažnim porukama i poticajima za sve koji su s njim danas živjeli, a danas još više. Primijenio je na svetca riječi pjesnika Ivana Mažuranića: ‘’Nije visok tko na visu stoji, niti je velik tko se malen rodi, a kad padne, golem grob mu treba.’’ Podsjetio je i kako mnogo govori silno mnoštvo koje je došlo na njegov sprovod te na kanonizaciju u Rimu.  Sveti Leopold po zavičaju i rodu pripada svima nama, a kao svetac Božji pripada i svim narodima i svim vremenima, rekao je mons. Barišić. U svojoj je ispovjedaonici bio produžena ruka Lica milosrđa Božjega, s preko sakramenta svete ispovijedi s drugima je dijelio osobno iskustvo radosti i pomirenja.  Sveti Leopold je uistinu bio prijatelj ranjene i patničke, periferne i grješne ljudskosti, ali istovremeno i ogledalo Božjeg milosrđa. Bio je pažljiv da ne povrijedi svojim riječima i


166

VIJESTI • prosinac 2017.

gestama pokornike koji su pristupali sakramentu pomirenja. Jer već time što je netko kleknuo i pristupio ispovijedi, ponizio se. U svim grješnicima naš je svetac pred sobom vidio osobe za koje je Krist dao život, istaknuo je mons. Barišić. Radost pomirenja u Leopoldovoj ispovjedaonici nije ostajala u njoj niti samo u srcu pokornika već je zahvaćala obiteljske, bračne i društvene odnose, naglasio je splitskomakarski nadbiskup. „Do neba je dopirala jer Nebo se raduje obraćenju samo i jednog grješnika. Radost oproštenja mijenja osobe, odnose i humanizira društvo. (…) Bez otvorenosti ovoj ljubavi ne možemo biti sretni i zadovoljni, ne možemo biti braća drugima ako sami ne živimo sinovstvo Oca Nebeskoga„ rekao je. Psihijatri mogu pomoći, ali ne mogu reći ‘Ja ti opraštam’, rekao je. Nije dovoljno prihvatiti sebe i misliti pozitivno. Ne možemo podići sebe hvatajući se za kosu, niti možemo preskočiti svoju sjenu. Potrebno je da nas netko drugi prihvati. Onaj koji može reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi.’ Braćo i sestre nemojte misliti da je nemoguć naš povratak i pomirenje. Svi se možemo prepoznati u bijegu rasipnog sina, ali i sve nas čekaju raširene ruke i milosrdni zagrljaj Oca Nebeskoga, poručio je mons. Barišić. Spomenuo i koliko je svetog Leopolda boljela rana razdijeljenosti Kistove Crkve i podijele između Istoka i Zapada. „Doista, svatko od nas danas jest jedna rastrganost i podijeljenost u sebi, i Istok i Zapad. Nije li iz ovog Leopoldovog pogleda na naš život potrebno svakom od nas doživjeti najprije u sebi, po sakramentu pomirenja, ‘’ekumenizam’’, cjelovitost identiteta i osobnost kako bismo mogli biti pažljivi i otvoreni, dijaloški i ekumenski raspoloženi prema drugima i različitima?„ upitao je okupljene. Na kraju je rekao kako Leopoldova prisutnost u Herceg Novom i danas progovara.

„Za vaš bračni, obiteljski i društveni život nužno je potrebno iskustvo radosti milosrđa Božjega. Samo s Bogom možemo humanizirati društvo i svijet. Samo s Bogom možemo biti braća i sestre jer nam je zajednički Bog Otac. Neka i vaši grijesi budu mjesto susreta s Božjim milosrđem. Neka sakrament ispovijedi bude način po kojem ćemo iz stare grješnosti prijeći u novi život„ rekao je nadbiskup Barišić. Homiliju je zaključio molitvom: „Sveti Leopolde, pomozi nam da još dublje otkrijemo darovano nam spasenje u Isusu Kristu, Licu Božjeg milosrđa. Neka nas Njegovo milosrđe preporodi i učini ljudima, kršćanima, koji znaju pitati i darivati oproštenje. Veleposlaniče Božjega milosrđa, i naš ambasadore, nitko nas toliko široko i trajno ne predstavlja na zemlji kao ti. Štoviše naš predstavniče i zagovorniče na nebesima, Tebe molimo da nam pomogneš otkriti i iskusiti snagu Božjeg milosrđa koje je jedino sposobno darovati nam istinski i potpuni život u dijalogu i ekumenizmu, miru i zajedništvu, radosti i ljubavi. Sveti Leopolde, moli za rodni Herceg Novi, za Zaljev svetaca, za kršćane Istoka i Zapada, za sve nas i za čitav svijet.„ Nakon mise i završnog blagoslova, tijelo je u procesiji ispraćeno do crkve sv. Jeronima u kojoj je sv. Leopold kršten, a potom je nastavilo put prema Dubrovniku. Tijelo svetog Leopolda Mandića u Dubrovniku 16. rujna 2017.

Po povratku iz rodnog Herceg Novog prva postaja zaustavljanja relikvije tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića bio je Dubrovnik gdje je kombi vozilo sa sarkofagom stiglo u subotu, 16. rujna u večernjim satima. Od naselja Hladnica sarkofag je u svečanoj procesiji oko krenuo prema Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa u Gospinom polju


167 Sv. Leopold Bogdan Mandić

gdje se okupilo mnoštvo štovatelja. U procesiji su u pratnji sarkofaga bili talijanski kapucini među kojima i fra Flaviano Giovanni Gusella, rektor Svetišta sv. Leopolda Mandića u Padovi, članovi Croce Verdea koji cijelim hodočasničkim putem prate relikviju, zatim u ime Dubrovačke biskupije mons. Toma Lučić, rektor crkve sv. Vlaha, potom gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, župan Dubrovačko-neretvanske županije kojoj je sv. Leopold zaštitnik Nikola Dobroslavić, članovi Bratovštine sv. Vlaha, Dubrovački trombunjeri, gradski bratimi, redovnici, redovnice, vjernici. Zvonila su zvona Gospe od Milosrđa, čula se pjesma zbora i vjernika koji su čekali pred svetištem ili su usput stajali pozdravljajući tako svečevo tijelo dok je prolazilo Liechtensteinovim putem. Pozdravljali su neraspadnutu relikviju svečeva tijela pokazujući na taj način ne, kako se katolike često krivo razumije i pogrješno u javnosti interpretira, štovanje mrtvoga tijela i fenomena njegove neraspadnutosti 75 godina nakon smrti, nego ljubav prema svetcu čije je to tijelo i za kojeg vjernici vjeruju da je on i sada živ i da je u zajedništvu svetih s Bogom. Svečani doček relikvije neraspadnutog tijela sv. Leopolda bio je ispred crkve Gospe od Milosrđa, a uvodni obred s kađenjem tijela i molitvom predvodio je fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije. Zbor svetišta pod vodstvom s. Celestine Jelčić otpjevao je prvu strofu iz himne sv. Leopoldu „Tebi slavu pjevamo”, a nakon toga volonteri „Croce Verdea” unijeli su sarkofag sa svečevim tijelom na okićeni odar u crkvi Gospe od Milosrđa. Pjesma je nastavljena te je uslijedila liturgija dočeka u crkvi tijekom koje je predvoditelj provincijal Šarčević pozdravio sve okupljene, a nazočni su bili i kotorski biskup mons. Ilija Janjić i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

U prigodnoj homiliji provincijal Šarčević istaknuo je kako je Isus Krist lice Očeva milosrđa, na što je cijeli svijet podsjetila Godina milosrđa koju je bio proglasio papa Franjo, a čiji je sv. Leopold bio jedan od zaštitnika. Dodao je i kako nam je Bog u ovo naše vrijeme poslao „našeg sunarodnjaka i našeg zaštitnika” sv. Leopolda da nebrojenim dušama „olakša breme života i oduševi ih za vječne ideale i učvrsti ih u dobru”, kako je Stepinac govorio. „Stoga se mi večeras radujemo. Radujemo se što upravo ove godine slavimo i 151. obljetnicu Leopoldova rođenja. Zato ove večeri i ovih dana želimo ‘promatrati otajstvo milosrđa’ jer je ono izvor radosti, vedrine i mira. Milosrđe Božje je izvor našeg spasenja”, istaknuo je provincijal te nastavio kako je ova večer i kako su ovi dani dok je svečeva relikvija s nama posebni trenutci u kojma smo pozvani još snažnije svoj pogled svrnuti na milosrđe kako bi i sami postajali milosrdniji. Rijeka milosrđa i nakon svečeve smrti nastavlja teći jer svoju snagu crpi na nepresušnom izvoru Isusu Kristu. Provincijal Šarčević je podsjetio i na neke trenutke iz života sv. Leopolda te zaključio kako je svetac ljudima pokazivao lice očinskog i majčinskog Boga koji se raduje svojoj djeci koja se vraćaju skrušena srca jer je on onaj koji prvi ljubi. Po završetku liturgije dočeka u crkvi je počeo mimohod vjernika koji su ulazili na glavna vrata crkve, obilazili u molitvi oko sarkofaga te dodirom iskazivali svoju ljubav i molbe svetcu za zagovor. Uz sarkofag je postavljena počasna straža koja će se izmjenjivati, a čine je predstavnici redovnika i redovnica, župa, mladih, raznih crkvenih zajednica, civilnih udruga i institucija. Rijeke hodočasnika gotovo cijelu noć su se slijevale u Gospino polje, u Svetište Gospe od Milosrđa u Dubrovnik kako bi počastili relikviju neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića, hrvatskog svetca čiji po-


168

VIJESTI • prosinac 2017.

smrtni ostaci drugi put borave u Hrvatskoj i koji su u Dubrovnik došli nakon pohoda njegovom rodnom Herceg Novom. Tiha i topla noć pomogla je tome da hodočasnici mogu u meditaciji ostati u prostoru svetišta i dulje vremena moliti, a noćno bdjenje je predvodio mladi kapucin iz Varaždina fra Mijo Šarčević. On je s moliteljima podijelio i svoja iskustva milosti koje je primio po sv. Leopoldu kao i sve ono što mu je on na njegovom svećeničkom putu značio i znači, te je predvodio molitve. Prvu ranu jutarnju nedjeljnu misu u svetištu također je predvodio fra Mijo Šarčević koji je u propovijedi kazao kako nitko ne može ljubiti apsolutnom ljubavlju kojom Bog ljubi. Podsjetio je i kako sv. Leopoldu njegovi poglavari nisu uslišali molitvu da ode u svoju domovinu, ali on je taj križ s ljubavlju prihvatio i nosio. Sv. Leopold nas upozorava da bez žrtve i bez križa se ne možemo zvati kršćanima. Kada se čovjek u životu najmanje nada, Bog daje svoje milosti. Nije lako živjeti ovaj život, ali se ne smije ni odustajati od njega. Sv. Leopold je govorio: sve će biti dobro. „Latimo se svoga križa, po tom lijeku svi ćemo živjeti i umrijeti”, kazao je propovjednik. Štovatelji sv. Leopolda i dalje dolaze u svetište, zaustavljaju se pred sarkofagom u kojem se nalazi svečevo tijelo, iznose pred Bogom molitve svoga srca, zaufano mole svetca da ih kod Boga zagovara u njihovim potrebama ili mu zahvaljuju na već uslišanim molitvama. (ika) Jutarnju misu u nedjelju, 17. rujna u Svetištu Gospe od Milosrđa, u kojem već dvanaest sati boravi relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića, predvodio je župnik župe sv. Mihajla u Lapadu don Robert Ćibarić. S njim je koncelebriralo više svećenika, a liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi.

U propovijedi je župnik Ćibarić potaknuo okupljene vjernike na promšljanje o tome koliko su oni sami na tragu evanđeoske svetosti koju je sv. Leopolda živio te ih ohrabrio da se na to odvaže jer i oni mogu biti sveti i ‘veliki’ poput sv. Leopolda. Put je, ma koliko zahtjevan bio, zapravo vrlo jednostavan, a to pokazuju i nedjeljna čitanja koja pozivaju „da otvorimo svoje srce istinskom oprostu koji nam Bog daruje„. Bog ne stavlja granicu oprostu, i zato govoriti kako smo spremni oprostiti, ali ne i zaboraviti, što se često čuje u narodu, nije na liniji evanđelja. „Jedino mjerilo našeg života je življenje evanđelja„, kazao je župnik Ćibarić i dodao da to znači biti u ljubavi, dobroti i milosrđu prema svima, pa i onima koji nas ne vole. Tu kao put i pomoć imamo molitvu. Naveo je i primjere iz života sv. Leopolda koji pokazuju kako je on nailazio na ruganja i podcjenjivanja, ali je blagim i milim pogledom svakoga susretao. „I danas ima onih koji nam se rugaju zbog naše kršćanske vjere, čini im se iracionalna iako je i te kako životna, ali i njima treba posvjedočiti evanđelje blago i s ljubavlju, poput sv. Leopolda„, zaključio je propovjednik i pozvao vjernike da u svom životu budu milosrdni i da uvijek opraštaju. Misno slavlje u 9 sati u nedjelju, 17. rujna u Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa u Dubrovniku predvodio je fra Marinko Šakota, župnik župe sv. Jakova iz Međugorja. Na misi je pjevao zbor mladih pod vodstvom Željane Lučić. U propovijedi je međugorski župnik izdvojio nekoliko izjava sv. Leopolda te na temelju njih potaknuo okupljene da se u njima dogodi stvarna preobrazba i da jače žive svoj kršćanski život. Jedna od tih rečenica je „Budi strog prema sebi, a širok prema drugima„. Propovjednik je primijetio kako se često događa obrnuto odnosno da smo milosrdni prema sebi i sebe opravdavamo u svim situacijama, a za druge nikad ne na-


169 Sv. Leopold Bogdan Mandić

lazimo opravdanja. „Sv. Leopold nas poziva raditi na svom srcu, upoznati sebe„, kazao je. Preporučio je vjernicima da izaberu put odricanja, posta i zahvalnosti, pa će onda vidjeti kako im puno toga što imaju zapravo ne treba, da puno mogu darivati drugima, a kroz takav način života mogu otkrivati dublje i bolje svoju Vjernici i dalje u velikom broju pristižu u Gospino polje privučeni događajem dolaska relikvija sv. Leopolda u Dubrovnik, što je povijesni događaj, ali i noseći s povjerenjem njemu svoje muke i probleme, svoje zahvale. Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodio je u nedjelju, 17. rujna svečano koncelebrirano misno slavlje u Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa u Gospinom polju u Dubrovniku dok je u crkvi bila izložena relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića. S dubrovačkim biskupom u koncelebraciji je bio i biskup kotorski mons. Ilija Janjić, provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević, upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe od Milosrđa fra Stanko Dodig, talijanski kapucini te još dvadesetak svećenika. U propovijedi je biskup podsjetio da danas franjevačke zajednice slave blagdan Rana sv. Franje, odnosno spomen na događaj koji se na današnji dan 1224. dogodio na brdu La Verna kad se sv. Franjo na svome tijelu primio vidljive biljege Isusovog raspeća, stigme. „Mi u Dubrovniku, nakon Zadra, Herceg Novog, a prije Splita i Rijeke, imamo blagoslov susresti se u ovom Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa, sa svetcem našeg roda, duhovnim sinom sv. Franje Asiškoga u Redu Male Braće Kapucina, sv. Leopoldom Mandićem.„ Biskup je dalje primijetio da sv. Leopold nije poput sv. Franje imao stigme, znakove Isusovog raspeća, „ali je zato sav postao živi znak, ‘stigma’, Isusove neizmjerne ljubavi

i milosrđa.„ To je činio vršeći službu ispovjednika po deset i više sati dnevno kroz gotovo četrdeset godina, što je svima poznato. „I upravo je to što je on bio znak, ‘stigma’, samog Isusa Krista i njegove ljubavi prema nama, ono što nas privlači njegovim relikvijama, kojima ne častimo njegovu smrt, mi nismo nekrofili, nego njegov svetački život, odnosno njegov način biti u svijetu znak ili ‘stigma’ Isusa Krista, koji nas poziva da budemo živi znakovi, ‘stigme’, njegove prisutnosti u svijetu i vremenu u kojemu živimo. „ To vjernici mogu biti na puno načina, a sv. Leopold pokazuje svojim primjerom „da nije važno ni što činimo, ni gdje činimo on je želio ići na Istok i raditi za jedinstvo kršćana, ali mu nije bilo dano - nego da je važno da ono što činimo bude usklađeno u s Božjom voljom, odnosno da ono što činimo, činimo onako kako bi to sam Isus Krist činio. Evo, to je bio sv. Leopold! Onaj koji je činio ono što bi Isus Krist na njegovom mjestu činio!” Osobito je to vidljivo kad je riječ o njegovoj službi ispovjednika, nastavio je biskup, kad su mu prigovarali da je bio previše blag u ispovijedi on je pokazivao na Isusa Krista i govorio: „A On dakle, On je došao umrijeti za duše, i bude li mi Gospodin prigovarao zbog prevelike velikodušnosti moglo bi mu se reći: Blagoslovljeni Gospodaru, ovaj loš primjer ste mi Vi dali, umirući na križu za duše potaknuti Vašom božanskom ljubavlju.„ Spomenuvši poruku liturgijskih čitanja 24. nedjelje kroz godinu koja poziva na opraštanje koje nema granice, biskup Uzinić je istaknuo kako je sam Krist na križu molio oproštenje za druge „jer ne znaju što čine„, u Očenašu to uči, a i u današnjem Evanđelju govori Petru, a i svima nama, kako treba uvijek opraštati.   „Tema opraštanja jedna je od najvažnijih tema kršćanstva, ali zbog neopraštanja koje


170

VIJESTI • prosinac 2017.

nas razdire postala je i jednom od glavnih tema našeg hrvatskog društva. Zato bi bilo dobro da svi, a osobito mi kršćani koji činimo preko 90 % stanovnika hrvatskog društva, učinimo svojim pitanja koja je u današnjem prvom čitanju postavio mudri Sirah: „Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe?„ I da nakon toga shvatimo da opraštanje nema alternativu, želimo li dobro sebi samima, svojim obiteljima, hrvatskom društvu i Crkvi kojoj pripadamo. Opraštanje ne smije biti iznimka. Ono mora postati pravilo„, kazao je biskup te naveo jedan komentar ispod njegove nedjeljne propovijedi koju redovito objavljuje na mrežnim stranicama Dubrovačke biskupije i dijeli potom na društvenim mrežama, a u kojem komentator kaže kako neće nikada oprostiti itd. „Kako tužno! I destruktivno! Ne toliko za one kojima nismo oprostili, nego za nas koji ne opraštamo„, rekao je biskup Uzinić i pozvao: „Nemojmo to sebi činiti. Neopraštanje je luksuz koji sebi ne smijemo dozvoliti, jer oni koji ne opraštaju nemaju budućnost. Ono nije kazna za onoga kome nisam oprostio. Ono je kazna za mene koji nisam oprostio. Nije to zato što to Bog želi. Ne! Neće te Bog strpati u tamnicu dok ne vratiš dug! To ti sam sebi činiš zatvarajući se u tamnicu neopraštanja„. A to pokazuje i primjer komentatora. Svjedoči to primjer koji sam naveo, rekao je biskup Uzinić. Propovijed je zaključio riječima: „Primjer opraštanja nam je dao Bog, koji nam je u Isusu Kristu sve oprostio. Njemu bismo trebali sličiti. Oprostimo! Budimo u svojoj obitelji, svom mjestu, svojoj župnoj zajednici, ovom našem hrvatskom društvu, njegove ‘stigme’, znak njegovog milosrđa i opraštanja, kojemu je, svjestan da je Bog i lijek i liječnik, sv. Le-

opold neumorno služio, a svojim svetačkim primjerom i dalje to nastavlja činiti.„ Liturgijsko pjevanje predvodili su združeni zborovi svetišta te župa u Lapadu i na Boninovu, kojim je ravnala Jelena Lončarić dok je za orguljama bila s. s. Celestina Jelčić. Vjernici liturgijske zajednice Svetišta kao i predstavnici raznih crkvenih ustanova čitali su čitanja i predmolili zazive Molitve vjernika. Upravitelj Svetišta fra Stanko Dodig na kraju je, uz zahvale svim sudionicima, dodao: „Neka nam ovi svečarski dani u susretu sa sv. Leopoldom budu milosni, radosni i blagoslovljeni„. Sa suzama u očima ispratili su dubrovački vjernici i hodočasnici u nedjelju, 17. rujna relikviju tijela sv. Leopolda Mandića. Obred ispraćaja predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je, nakon molitve, zahvalio u ime Dubrovačke biskupije i svih koji su se ovdje u crkvi imali prigode susresti s relikvijom sv. Leopolda svim organizatorima i onima koji su omogućili ovu jedinstvenu svečanost. „Neka nas ovaj susret sa sv. Leopoldom, s njegovim životom potakne da i mi s ljubavlju prilazimo drugima i da ih s ljubavlju susrećemo. Kako ovo što smo ovih dana doživjeli ne bi bilo nešto što je bilo i prošlo nego neka bude nešto što će nas poticati da kvalitetnije kršćanski živimo„. Potom je skupina mladih iz Blata s Korčule odsvirala jednu pjesmu, a relikviju svečeva tijela volonteri Croce Verdea su iznijeli iz crkve. Mnoštvo vjernika čekalo je i ispred crkve i do posljednjeg trenutka pratilo stavljanje tijela u kombi i odlazak prema Splitu. Bilo je pljeska, suza radosnica i pjesme, a osmijeh nije silazio s lica brojnih vjernika. Zvona Gospe od Milosrđa su zvonila a kolona s neraspadnutim tijelom sv. Leopolda napustila je Dubrovnik. Ispraćaju su također nazočili talijanski kapucini s rektorom Svetišta sv. Leopolda iz


171 Sv. Leopold Bogdan Mandić

Padove, fra Stanko Dodig, upravitelj svetišta Gospe od Milosrđa, don Ivica Pervan, kancelar Dubrovačke biskupije, ali i predstavnici lokalne vlasti sa suradnicima. Vjernici, svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi, sjemeništarci i kandidatice prošli su protekle noći i ovog dana u mimohodu pored relikvije sv. Leopolda, moleći iz dubine duše, iznoseći u tišini svoje zahvale i molbe. Također veći broj svećenika tijekom boravka relikvije tijela bilo je na raspolaganju za ispovijedi kojoj u pristupili brojni vjernici. Tijekom dana u Svetištu su bile četiri mise, a od samog dolaska relikvije tijela sv. Leopolda pa sve do odlaska vjernici nisu prestajali dolaziti izraziti štovanje. Organizatori su izrazili zadovoljstvo velikim odazivom vjernika ali i samom organizacijom koja je prošla u najboljem redu. Dobroj organizaciji su pridonijeli Dubrovački vatrogasci, djelatnici PU Dubrovačko-neretvanske i OB Dubrovnik uz brojne volontere kao i volontere Crvenog Križa Dubrovnik. (ika) Tijelo svetog Leopolda Mandića u Splitu 17. rujna 2017.

„Danas je povijesni i radosni događaj koji nadilazi sva naša razmišljanja i naše riječi. Radostan za sve nas, za naš grad Split i Splitsko-makarsku nadbiskupiju. Sveti Leopold Bogdan Mandić je s nama. Prisutan ne samo po svome tijelu, nego je još prisutniji svojim duhom”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći misno slavlje u nedjelju, 17. rujna u svetištu Gospe od Pojišana u Splitu dok je u crkvi bila izložena relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića. Vozilo sa sarkofagom zaustavilo se prvo kod samostana klarisa kako bi klarise pozdravile svoga omiljenoga svetca, a potom je u procesiji nastavio put prema svetištu Gospe od Pojišana gdje se okupilo više tisuća svečevih

štovatelja. U procesiji su u pratnji sarkofaga bili talijanski kapucini među kojima i fra Flaviano Giovanni Gusella, rektor Svetišta sv. Leopolda Mandića u Padovi, članovi Croce Verdea koji cijelim hodočasničkim putem prate relikviju, zatim nadbiskup Marin Barišić, provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, generalni vikar mons. Miroslav Vidović, župnik fra Miljenko Vrabec i još tridesetak svećenika, potom splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, redovnici i redovnice, bogoslovi i sjemeništarci, brojni vjernici. Zvonila su zvona Gospe od Pojišana, čula se pjesma zbora i vjernika koji su čekali pred svetištem ili su usput stajali pozdravljajući tako svečevo tijelo dok je prolazilo Zvonimirovom ulicom. Pozdravljali su neraspadnutu relikviju svečeva tijela pokazujući na taj način ne štovanje mrtvoga tijela i fenomena njegove neraspadnutosti 75 godina nakon smrti, nego ljubav prema svetcu čije je to tijelo i za kojeg vjernici vjeruju da je i sada živ, da je u zajedništvu svetih s Bogom. Korijeni svetog Leopolda potječu iz Bosne. Pred Turcima su njegovi predci pobjegli u Dalmaciju, u Poljica, u Zakučac pokraj Omiša. Iz Zakučca njegov pradjed Nikola Mandić došao je u Herceg Novi. „Malena rasta, ali velika i bogata duha, male sjene, a velikog svjetla, koje je otvaralo i stvaralo prostor za druge. Njegovo se štovanje poslije smrti proširilo svugdje, posebno u Hrvatskoj. Osobito je promicatelj njegovog štovanja bio blaženi Alojzije Stepinac. Ovog prijatelja Boga i ljudi, papa Pavao VI. proglasio je blaženim 1976., nazvavši ga ‘pretečom duhovnog ekumenizma Istoka i Zapada.’ A papa Ivan Pavao II. 1983. proglasio ga je svetcem cijele Katoličke crkve, nazvavši ga ‘uzorom ispovjednika i herojskim


172

VIJESTI • prosinac 2017.

službenikom sakramenta pomirenja i pokore’, primijetivši da nikada nije vidio toliko svijeta na trgu svetoga Petra za kanonizaciju nekog svetca”, istaknuo je nadbiskup Barišić u svojoj propovijedi. Sveti Leopold, po zavičaju i rodu pripada svima nama, a kao svetac Božji pripada i svim narodima i svim vremenima, nastavio je nadbiskup. „Ispovjedaonica je bila mjesto njegova posvećenja, njegov oltar sebedarja Bogu i bližnjima. Budući da je bio neugledan, niskog rasta, a imao je i manu govora, htjeli su ga „skriti” u ispovjedaonicu. Ipak, on je od svoga služenja kao „apostol uha i srca”, od malog, skrivenog prostora izgradio katedralu duha gdje je mnoštvo doživjelo radost pomirenja s Bogom, bližnjima i samim sobom. Bio je produžena ruka Lica milosrđa Božjega prema braći i sestrama koja su se udaljila od Boga i čovjeka.” U vezi s tim nadbiskup je naglasio kako je grješan i ranjen čovjek najpotrebniji Božjega milosrđa, susreta s Isusom Kristom koji oprašta grijehe te da ne postoji dug koji nadilazi Božje milosrđe. Sveti Leopold, koji se nikada nije umorio tražeći i dijeleći oproštenje u ime Božje, poziva nas da se ni mi nikada ne umorimo u traženju i darivanju oproštenja. „Svaki vrijednosni sustav koji u sebi nema dimenziju opraštanja i pomirenja ima pogrješan odgoj koji u sebi ne nosi klicu života”, upozorio je te dodao: „Leopold je bio prijatelj ranjene i patničke, periferne i grješne ljudskosti, ali istovremeno i ogledalo Božjeg ljubavi. U svojoj malenoj ispovjedaonici toliko se suobličio Isusu Kristu, da su ga njegovi pokornici, baš kao i Krista njegovi suvremenici, skoro optuživali zbog velikodušnosti.” Nadbiskup Barišić je istaknuo kako se sveti Leopold i sam često ispovijedao te je iz te svijesti da mu je oprošteno postao produženom rukom Božjeg milosrđa. „Radost pomirenja u Leopoldovoj ispovjedaonici nije ostala skrivena u malom prostoru

sobe, niti samo u srcu osobe, već je zahvaćala obiteljske, bračne i društvene odnose. Do neba je dopirala, jer Nebo se raduje obraćenju samo i jednog grješnika. Radost oproštenja mijenja osobe, odnose i humanizira društvo. Jer ako nam je Gospodin oprostio i mi smo pozvani biti produžena ruka pomirenja prema drugima. Doista, otpuštenje grijeha je čudo Božje milosrdne ljubavi i zalog svakog oblika zajedništva: vjerničkog i prijateljskog, bračnog i obiteljskog. Bez otvorenosti ovoj Ljubavi, ne možemo biti sretni i zadovoljni, ne možemo živjeti u zajedništvu i biti braća i sestre drugima u našoj sredini. Svetog je Leopolda boljela rana razdijeljenosti Kristove Crkve i podjele između Istoka i Zapada.” U tom je svjetlu nadbiskup naglasio da je previše podjela u društvu i u narodu pa i u samom braku, koje su rezultat podijeljenosti u sebi i odijeljenosti od drugih. Na kraju propovijedi nadbiskup je još jednom pozvao na sakrament pomirenja sve one koji su se „udaljili od Boga, od svoje Crkve, već godinama od sakramenta pomirenja, od svoje obitelji, od svog bračnog druga, od svoje djece… ma od sebe samih! Sveti Leopold večeras i nas susreće i poziva na obraćenje i novost život. A Otac nebeski je strpljiv. Čeka nas! Zna da ćemo doći i potražiti ga.” Po završetku misnoga slavlja nazočnima se obratio fra Flaviano Giovanni Gusella, rektor Svetišta sv. Leopolda Mandića u Padovi. Budući da je već petnaest godina rektor Svetišta u Padovi svjedokom je vjere i ljubavi brojnih hrvatskih hodočasnika prema sv. Leopolodu Bogdanu Mandiću. Podsjetio je na Leopoldovu čežnju za povratkom u njegovu Hrvatsku i njegov dalmatinski karakter. Zahvalio je svima na tolikoj ljubavi koju iskazuju sv. Leopolodu, a riječ zahvale uputio je i provincijal Šarčević koji će predvoditi jutarnje misno slavlje oproštaja od relikvije tijela sv. Leopolda.


173 Sv. Leopold Bogdan Mandić

Nakon mise relikviju je obišla i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda GrabarKitarović. (ika) Tijelo svetog Leopolda Mandića u Rijeci 18. rujna 2017.

Zvona crkava u gradu Rijeci u ponedjeljak 18. rujna u 16 sati zazvonila su u čast sv. Leopolda Bogdana Mandića čije neraspadnuto tijelo je stiglo u kapucinsku crkvu Gospe Lurdske na Žabici. Tijelo je u Rijeku iz Splita stiglo u pratnji provincijala fra Roberta Tadiella, rektora Svetišta u Padovi fra Giovannia Gusella Flaviana, gvardijana u Padovi fra Marca Putina, kancelara Biskupske kurije u Padovi don Luciana Barela, volontera „Croce Verde”, kao i svećenika Kotorske biskupije i Kotoribe. Obred dočeka predvodio je riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić u zajedništvu s provincijalom Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jurom Šarčevićem, krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, gospićko-senjskim biskupom Zdenkom Križićem, gospićko-senjskim biskupom u miru Milom Bogovićem, porečkim i pulskim biskupom u miru mons. Ivanom Milovanom te mnogobrojnim svećenicima i redovnicima. Dolazak relikvije neraspadnutog tijela sv. Leopolda Plesom sv. Tripuna najavili su članovi Bokeljske mornarice koji su u kapucinskoj crkvi bili i prvi čuvari tijela. U prigodnoj homiliji fra Jure Šarčević je istaknuo da se Bog poslužio Leopoldovim malim tijelom, bio je visok samo 1.35 cm, kako bi izveo tolika dobra ovome svijetu. To čini i u današnje vrijeme, a tome svjedoče vjernici koji se utječu sv. Leopoldu. Ono što ga je učinilo velikim jest i činjenica da je svakodnevno bio povezan s Bogom. Dnevno je služio dvije mise, a njegov način ispovjedanja bio je svetački, kazao

je između ostaloga fra Jure. Tijelo sv. Leopolda bit će izloženo do utorka 19. rujna kada se vraća u Padovu, a do tada će kapucinska crkva biti cijelo vrijeme otvorena. Ispred sarkofaga će se izmjenjivati straža koju čine članovi različitih molitvenih zajednica i udruga, a ispovijed će biti moguća cijelo vrijeme u kripti crkve (donja crkva). Također, organiziran je program bdjenja. Misno slavlje u 19 sati predvodi riječki nadbiskup Ivan Devčić, a večernju misu za mlade u 23 sata povjerenik za mlade Riječke nadbiskupije vlč. Marko Šarić. Program sa satnicom bdenja može se pročitati na službenoj mrežnoj stranici Riječke nadbiskupije. (ika) Naš se svetac vraća u Rijeku gdje je za života boravio kratko, samo mjesec dana, ovdje u kapucinskom samostanu, gdje se je nadao ostati duže vremena kao ispovjednik za hrvatske vjernike, rekao je riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić predvodeći svečano euharistijsko slavlje u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske u ponedjeljak 18. rujna povodom dolaska relikvije neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića.  Dodao je kako je ovaj svetac cijeli život želio biti misionar u svom narodu i posebno se posvetiti ekumenskom apostolatu među pravoslavcima u svom zavičaju. Tome svjedoče riječi koje je uputio jednom svom subratu kojemu je kazao kako želi, nakon što dovrši svoje poslanje u Padovi - ‘ponijeti svoje krhke kosti među svoj narod za dobro onih duša’. Govorio je da se u Padovi osjeća kao ptica u kavezu, te da je njegovo srce ‘uvijek tamo preko mora’. Ono što mu se nije ostvarilo za vrijeme njegova zemaljskog života, ostvaruje se sada ovim pohodom njegova neraspadnutog tijela onamo kamo je za života dušom i tijelom želio doći i ostati. Želju da nam za života prenese spasonosne poruke i pobude ostvaruje mu se na ovaj način nakon smrti,


174

VIJESTI • prosinac 2017.

rekao je nadbiskup. Sv. Leopold je bio svetac koji je u tišini, daleko od javnosti, u ispovjedaonici privodio grješnike na obraćenje i na put spasenja. Bio je neobično ponizan i blagog karaktera i ponašanja, iako je po temperamentu bio kao pravi Dalmatinac   živahne i vatrena naravi. „Da bi svladao i pokorio tu svoju narav i osobnost, čitav se život borio sa samim sobom tako da nije nikada reagirao i na najteže izazove neprimjerenim reakcijama bilo riječju ili gestom. (…) Sv. Leopold svjedoči da se svi možemo promijeniti ako ustrajno radimo na sebi i ako se svladavamo.” Bio je uzoran i na posebni način njegovao je poslušnost, što ga je stajalo velikih odricanja i samoprijegora. Isto tako bio je uzoran u odgovornom izvršenju svih zadaća što su mu ih poglavari povjeravali, a to se tijekom njegova cijelog života ponajviše očitovalo u ispovjedničkoj službi. Ta je njegova krijepost svjetlila u ispovjedaonici gdje je primao  svakog pokornika s onakvom ljubavlju i radošću s kakvom je onaj otac iz evanđeoske prispodobe dočekao i u svoj dom primio svog raskajanog i izgubljenog sina. Nije to puka retorika, to je svjedočanstvo tisuća njegovih pokornika, kazao je propovjednik. Osim toga, bio je posebno nježan prema bolesnima i umirućima kada bi ga njihova rodbina pozvala da ih posjeti, a posjedovao je i proročku karizmu za velike i za male događaje. Iz života sv. Leopolda možemo naučiti o svetosti i ljepoti Sakramenta pomirenja, po kojem zadobivamo, ako ga primimo sa živom vjerom, mir i prijateljstvo s Bogom, sa samim sobom i s bližnjim. „Sv. Leopold bio je apostol tog sakramenta, pa nas poziva sve, i svećenike i vjernike, da se redovito i dostojno ispovijedamo. Poziva nas neprestano na obraćenje, jer smo svi slabi, nestalni i grješni, a pravog obraćenja nema bez Sakramenta pomirenja, tj. sv. ispovijedi.”

Druga krepost na koju nas poziva je milosrđe, odnosno blagost i razumijevanje u prosuđivanju drugoga kada pogriješi, rekao je nadbiskup. „Nama svećenicima sv. Leopold poručuje da ljubimo i cijenimo ovaj sakrament, koji nas kao njegove poslužitelje stavlja u neposredni dodir s Božjom istinom, pravdom i milosrđem. Stoga nas sv. Leopold bodri svojim primjerom da budemo uvijek na raspolaganje vjernicima za primanje tog sakramenta, da imamo strpljenja i razboritosti, da budemo pravedni i milosrdni u njegovu posluživanju.” Vjernicima sv. Leopold govori da opravdano očekujemo razumijevanje, savjet, milosrđe i odrješenje od ispovjednika, ali i razboriti ukor i čvrsti poticaj na iskreno kajanje i na ustrajan napredak u duhovnom životu. Nadbiskup je podsjetio na Leopoldov nacionalni identitet kojega nikada nije izdao zbog čega je završio u zatočeništvu. „Svoje domoljublje i rodoljublje živio je na kršćanski način, bez isključivosti prema drugima. Upravo zato je u svjetlu svoje vjere prihvaćao i ljubio  druge narode, posebno one na Balkanu koji su druge vjeroispovijesti. Zbog toga je želio ekumenski djelovati na jedinstvu Crkva u svom zavičaju. Njegovo je domoljublje bilo prožeto kršćanskim univerzalizmom, što se razlikuje od poganskog rasističkog i osvajačkog domoljublja. Ta Leopoldova poruka i primjer neobično su važni i danas na ovim našim prostorima.” Zaključujući propovijed podsjetio je na još jednog riječkog kapucina čiji proces proglašenja blaženim je u tijeku - slugu Božjega fra Anti Tomičića, koji je bio veliki štovatelj sv. Leopolda. Vjernike je potaknuo na okrenutost jednih prema drugima, ne leđima, nego licem u lice. Leopoldova ljubav, dobrota i boravak među nama neka nam bude poticaj za naš novi, bolji početak, rekao je nadbiskup.


175 Sv. Leopold Bogdan Mandić

Na kraju mise prigodne riječi uputili su provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević, gvardijan kapucinskog samostana u Rijeci fra Eugen Pavlek te rektor Svetišta u Padovi fra Giovanni Gusella Flaviana. (ika) Već više od 20 godina propovijedam o sv. Leopoldu i ipak sam mislio što reći danas, u ovoj jedinstvenoj prilici kada je sv. Leopold među nama, rekao je krčki biskup Ivica Petanjak predvodeći u utorak 19. rujna u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske u Rijeci svečano euharistijsko slavlje povodu dolaska relikvije neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Rijeku. „Kad se sjetim nepreglednog mnoštva vjernika koji ga po našim gradovima dolazili vidjeti, čini mi se da danas možemo govoriti samo o pogledu, očima i želji da vidimo sv. Leopolda i da on vidi nas. Imamo žarku želju da vidimo i budemo viđeni - da nas vidi netko tko će nas gledati s ljubavlju i svojim pogledom zagrliti. U čijem ćemo pogledu vidjeti da smo dobrodošli i žarko čekani.” Biskup je dodao kako nam u ovom otuđenom svijetu treba pogled dobrote i milosrđa. Takav pogled je imao Isus i on je podizao na noge.  Podsjetio je na Godinu milosrđa i želju pape Franje da tijela sv. Leopolda i sv. p. Pia budu izložena u Bazilici sv. Petra u Vatikanu. Tom prilikom napravljena je stručna analiza, odnosno rekognicija tijela sv. Leopolda pri čemu je utvrđeno da je tijelo ostalo neraspadnuto, osobito oči i šarenice oka. „Ako je dobri Bog htio sačuvati tijelo sv. Leopolda kao poseban znak i u tom tijelu na posebni način sačuvati šarenice njegovih očiju, tada one danas imaju posebno značenje. Preko njegovih očiju želimo se susresti s njim i osjećati da nas na poseban način gleda i želi da preko tih očiju upoznamo veličinu i dubinu njegova srca.”

Vjerujemo da je na ispovjedi svakoga tko mu je došao, gledao onako kako nas gleda Isus Krist, rekao je biskup Petanjak. „Kad idemo na ispovijed, svjesni smo da se tamo ne idemo hvaliti. Idemo spuštenog pogleda i pognute glave, jer sebe gledamo očima svoje grješnosti. Na taj pogled često utječu oni koji s nama žive. Mnogi nam pomažu da se uputimo na pravi put, ali postoje oni koji nam nameću komplekse krivnje svoje zloće i svoga oka.” No, postoje pogledi koji nas liječe i koji nas osuđuju, kazao je propovjednik. Podsjetio je na Leopoldove riječi da ni u jednom čovjeku nema toliko blata da nema trun zlata. Leopold je u svakom čovjeku tražio taj trun zlata. To je božanski pogled i tako nas gleda sam Otac nebeski. Zato vjerujem da smo ovdje jer osjećamo da iz ovoga čovjeka zrači Božja dobrota i blizina, rekao je biskup Petanjak. Zaključujući propovijed potaknuo je vjernike da sebi obećaju da će se svim svojim silama truditi od Leopolda rastati drugačiji nego kada su došli u kapucinsku crkvu. „Imamo li hrabrosti obećati da će u našem životu od danas biti drugačije. Nemojmo se prenagliti i brzo dati zavjet, ali nemojmo biti ni kukavice i bojati se napraviti iskorak u svom životu. Zagledajmo se u svoje srce i donesimo odluku za život u budućnosti.”  Na kraju mise krčki biskup pomolio se uz tijelo sv. Leopolda, a prigodnu riječ uputio je rektor Svetišta u Padovi fra Giovanni Gusella Flaviana. Uz krčkog biskupa, suslavili su krčki biskup u miru mons. Ivan Milovan, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević, gvardijan kapucinskog samostana u Rijeci fra Eugen Pavlek, rektor Svetišta u Padovi fra Giovanni Gusella Flaviana te mnogobrojni svećenici. Uz mnogobrojne hodočasnike Riječke nadbiskupije i Krčke biskupije, sv. Leopoldu du hodočastili i mališani nekih riječkih osnovnih škola. 


176

VIJESTI • prosinac 2017.

Zatim je emotivni obred ispraćaja hrvatskog svetca pred njegov povratak u svetište u Padovi predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić koji je za sv. Leopolda Bogdana Mandića kazao da je bio svećenik milosrđa i divan primjer poniznosti. Sudjelovali su krčki biskup mons. dr. Ivica Petanjak, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević, provincijal Slovenske kapucinske provincije fra Vlado Kolenko, rektora Svetišta u Padovi fra Giovannia Gusella Flaviana, gvardijan kapucinskog samostana u Rijeci fra Eugen Pavlek te mnogobrojni svećenici. Svoje molitve, prošnje i srca donijeli su deseci tisuća hodočasnika koji pristizali u kapucinsku crkvu od ponedjeljka 18. rujna do utorka 19. rujna. Ovaj kapucin, koji je bio visok samo 135 centimetara, bio je veliki svetac čija je prisutnost u gradu Rijeci svima donijela milosne trenutke. O tome svjedoče i riječi riječkog nadbiskupa na ispraćaju sv. Leopolda, da je bio veliki svetac, svećenik milosrđa i divan primjer poniznosti. Svjedočili smo prekrasnom duhovnom, vjerničkom doživljaju tijekom kojega smo se mogli uvjeriti da naš narod cijeni istinske veličine - veličine duha. Sv. Leopold je bio fizički malen, ali je bio velik duhom i to osjećaju oni i koji ne vjeruju i koji to znaju cijeniti. Radosni smo što je njegovo sveto tijelo bilo ovdje, tijelo koje mu je služilo da toliko dobra čini, tolike druge sluša, da im pomaže naći odgovore, posebno naći mir savjesti u ispovjedaonici, poručio je riječki nadbiskup. Također, svjedočili smo velikoj odanosti našega naroda Crkvi, posebno onima koji autentično žive evanđelje - a takav je bio sv. Leopold. Život ovoga svetca podsjeća nas da smo svi pozvani na svetost. Nadbiskup je potaknuo vjernike na molitvu da nam Gospodin za uzore podari veličina poput sv. Leopolda.  Prigodnu riječ uputio je krčki biskup Ivica Petanjak. Podsjetio je da Leopold nikada nije

išao na odmor govoreći da će u nebu odmarati. Tako ni sada među hrvatski narod nije došao kao turist, nego dati sebe. „Je li ikada itko mogao povjerovati da će Gospodin Bog sedamdeset i pet godina nakon Leopoldove smrti, a sedamdeset i pet godina je jedan ljudski vijek, uslišiti njegovu molitvu izrečenu za života: ‘Kad umrem odnesite moje bijedne kosti s onu stranu Jadrana za dobro duša mog naroda.’ Hvala ti nebeski Oče koji uslišavaš molitve svojih svetih slugu i ispunjavaš njihove molitve kad ti prosudiš da je došao pogodni čas.” U nastavku je kazao kako je Leopold došao pohoditi nas, vidjeti i čuti naše molitve. „Hvala ti što nikada nisi prestao misliti na svoj narod. Hvala što govoriš i propovijedaš iz vječnosti kao nikada u svom ovozemaljskom životu. Obećaj da ćeš i dalje moliti za svoj narod i da će tvoje uho slušati naše molitve… (…) A koncu, prije nego se rastanemo, pogledaj i na one koji upravljaju ovim narodom i ovom zemljom. Neka budu ovoj zemlji majka, a ne maćeha. Sve što nije Božje i evanđeosko neka bude daleko od njih i od svih nas.” Dirljiv oproštaj od sv. Leopolda potaknuo je rektora Svetišta u Padovi fra Giovannia Gusella Flaviana da pozove vjernike na hodočašće u Padovu. Nakon Obreda ispraćaja i završnog blagoslova, tijelo je u procesiji ispraćeno iz crkve Gospe Lurdske do vozila u kojemu je potom u pratnji delegacije krenulo prema Padovi. (ika)


177 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Dan Riječke Majke 29. rujna 2017.

U petak 29. rujna euharistijskim slavljem u vrtu Družbe sestara Presvetog Srca Isusova na Pomeriju obilježen je Dan službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić. Riječka Majka preminula je 29. rujna 1922. i ova godina je u znaku 95. obljetnice njezina blažena preminuća. Misu je predvodio požeški biskup mons. dr. Antun Škvorčević. Prigodnu riječ na početku je uputila vrhovna glavarica sestara Presvetog Srca Isusova u Rijeci č. M. Nives Stubičar. Utemeljiteljicu Družbe istaknula je kao uzor sestrama koje nastavljaju njezino poslanje, ali i svim vjernicima. U njoj možemo prepoznati primjer kako se unatoč mnogim poteškoćama svetost može postići. Njeno prepuštanje Božjoj volji uzor nam je da i mi sav svoj život povjerimo Očinskim rukama koje su otvorene za nas. Njena izreka: „Rado ostavljam zemlju jer sam ispunila svoje poslanje!“, nama je poticaj za vjerno vršenje našeg poslanja, rekla je č. M. Stubičar. Biskup Škvorčević je u propovijedi istaknuo da smo stvoreni kao slobodna bića i ta sloboda je neuhvatljivo stanje našega duha, no s druge strane smo i vrlo ranjivi. Zbog toga zlo trpimo kao prihvatljivo stanje i ne vidimo da je Isus započeo pokret pobjede nad zlom i smrću. Potrebno je gledati i u dubini svoga bića vidjeti da oni koji povjeruju u Isusa, vjerom će dobiti božanski vid. Zato je potrebno zapitati se kojim pogledom gledamo: sebičnim ili pogledom duha tj. cjelovitim pogledom našega bića, rekao je biskup.  Marija Krucifiksa u mladosti je shvatila da ne vidi dobro i na koljenima u svojoj obitelji postala ona koja je progledala pogledom Isusove objave. Shvatila je da će svoj život sjediniti s Isusovim križom samo ako bude gledala pogledom vjere. Propovjednik je na kraju istaknuo da nam Riječka Majka poru-

čuje da se ne odreknemo Božjeg nauma o nama. Na kraju mise sestre su požeškom biskupu darovale reljef službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić, rad kiparice Linde Milić Kršnjavi. (H. Anušić) Monaško posvećenje koludrice s. Marije Klare 29. rujna 2017.

U samostanskoj crkvi benediktinki u Rabu na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela, u petak, 29. rujna proslavljena je misa s obredom posvećenja koludrice s. Marije Klare Jasminke Suvalj, OSB, izvijestio je portal Rab danas. Euharistijsko slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak u koncelebracijis s domaćim svećenicima vlč. Petrom Kordićem, vlč. Franom Brozićem, vlč. Marinom Hrenrihom, vlč. Krunoslavom Borasom, fra Tomislavom Ćurićem, OFM, fra Ivanom Gavranom, OFM i mons. Mladenom Mrakovčićem. U koncelebraciji su bili i biskupov tajnik vlč. Saša Ilijić i biskupski ekonom vlč. Anton Depikolozvane, benediktinac iz Ćokovca ceremonijal o. Damjan Kružičević, OSB don Mario Čagalj iz Splita, kao i fra Đuro Vuradin, OFMConv. iz Pule koji je bio župnik župe u kojoj je s. Marija Klara živjela. Svečanosti su nazočile i kćeri slavljenice Slađana i Branka, te sestra Palma i brat Slavko. Slađana je sudjelovala i u liturgiji pročitavši prvo čitanje. U prigodnoj propovijedi biskup Ivica Petanjak je naglasio „u Svetom Pismu je zapisan život svakoga od nas. Ono otkriva ono što je već u meni, moje poslanje, moj identitet, ono što trebam živjeti i po čemu se trebam ostvariti.” U tom je kontekstu, obraćajući se s. Mariji Klari rekao: „Vjerujem da Vam je Riječ Božja i život s ovim sestrama pomogao da bolje spoznate sebe, da otkrijete svoje


178

VIJESTI • prosinac 2017.

poslanje i smisao svog života, da pronađete svoje ime, svoj identitet, da shvatite što je najvažnija stvar u životu. Da u samostanu možete samo ostati i opstati ako vam je na prvom mjestu Isus Krist. Isto tako nikada nitko od nas ne može stati i reći gotovo je. Bog nam toliko puta otkriva poziv unutar poziva, ono nešto po čemu se razlikujemo, po čemu možemo biti jedinstveni u svijetu. Neka ovo monaško posvećenje bude novo krštenje, novi početak, novi čovjek, nova osoba. A iz novoga se očekuje da bude bolje. Sestri Klari želimo dobar nastavak i dobar početak.” Sam Obred posvećenja započeo je predstavljanjem posvećenice biskupu sa strane opatice samostana Časne Majke Marine Škunca, OSB. Klečeći je zatim posvećenica pred Opaticom izrekla svoju molbu i nakanu za monaškim posvećenjem, a biskup ju je pozvao da svoju nakanu potvrdi Poveljom. Nakon što je s. Marija Klara pročitala Povelju, obje su je za oltarom potpisale. Iz ruku biskupa Petanjka primila je znakove zavjetovanja: prsten kao znak neraskidivih zaruka s Isusom Kristom, kukulu kao znak oblačenja u novog čovjeka, te časoslov iz kojeg će u ime Crkve svakodnevno moliti za dobro cijeloga svijeta. S. Marija Klara (Jasminka Suvalj) rođena je 1958. u Zenici, a veći dio života provela je sa svojom obitelji u Puli. Kratko su živjeli i u Slovačkoj, ali zdravlje kćeri bilo je razlogom povratka u Pulu gdje je radila kao njegovateljica u staračkome domu. Njezin je prioritet uvijek bilo pomagati drugima. Sedam godina nakon suprugove smrti, osjetila je poziv od Gospodina i odlučila se u potpunosti posveti Bogu kao redovnica, u molitvi i povučenosti od svijeta. U benediktinski samostan Sv. Andrije ušla je 1. prosinca 2012. godine, gdje uz zajedničke dužnosti obavlja i vanjske poslove za svoju zajednicu. Za svoj redovnički moto uzela je citat iz Biblije „Ta vidješe oči

moje spasenje tvoje” (Lk 2,30). (ika) Tri Anćele položile doživotne zavjete, jedna prve zavjete a pet sestra proslavilo zlatni jubilej 30. rujna 2017.

Tri sestre Službenice Milosrđa (Anćele) položile su doživotne redovničke zavjete, jedna prve zavjete, a pet sestara proslavilo je zlatni jubilej - 50 godina redovništva u subotu, 30. rujna u samostanskoj crkvi Bezgrješne Djevice Marije u Splitu. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s jedanaest svećenika iz različitih hrvatskih (nad)biskupija. Proslavi su nazočile brojne Anćele iz Hrvatske i iz Italije te rodbina i prijatelji. Prije početka euharistijskoga slavlja riječ pozdrava uputila je provincijalna poglavarica Službenica Milosrđa s. Mariangela Galić. Zahvalila je svima što su došli zajedno s Anćelama slaviti veliki dan za njihovu redovničku zajednicu, kazavši: „Slavimo Gospodina zbog izabranja, upućenog poziva te odgovora naših sestara.” Poželjela im je da ih na njihovom redovničkom putu prati primjer i zagovor utemeljiteljice sv. Marije Krucifikse. Zahvalila je roditeljima i obitelji sestara što su svoje kćeri velikodušno darovali Bogu i redovničkoj zajednici te ih zamolila da im i dalje budu blizu podrškom i molitvom. Pozdravima se pridružio i nadbiskup Barišić istaknuvši da redovnice zavjete Gospodinu vrše pred svim pukom Njegovim, među sestrama i pred Crkvom Božjom. „Zahvalimo Gospodinu za milosti koje nam je udijelio 50-godišnjim služenjem sestara koje slave svoj zlatni jubilej, podržimo molitvom one koje polažu doživotne zavjete i ohrabrimo sestru koja polaže svoje prve zavjete”, kazao je nadbiskup na početku misnoga slavlja. U svojoj je propovijedi govorio o Božjem pozivu i izabranju, o njegovoj ljubavi i našem


179 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

odgovoru. U surječju biblijskih čitanja koja su sestre izabrale za taj dan istaknuo je da Gospodin poziva i želi nas vidjeti pred svojim licem, a mi mu poput Mojsija trebamo odgovoriti sa strahopoštovanjem. „Mojsije izuva svoju obuću, svoju sigurnost udaljuje od sebe i ogoljuje se pred Gospodinom. Prilazi mu sa strahopoštovanjem i povjerenjem. I Gospodin se ogolio kada je postao čovjekom, postao u svemu nama sličan osim u grijehu. To je ljubav koja se daje potpuno, ne ostaje na distanci nego nam dolazi blizu. On nije sila, snaga, anonimnost nego osobna ljubav. On je Bog praotaca naših: Abrahama, Izaka i Jakova”, naglasio je mons. Barišić. Budući da svaki čovjek želi radostan, sretan i ostvaren život a često biva nezadovoljan i opterećen različitim poteškoćama i promašenim izborima nadbiskup je naglasio kako „Božja ljubav ima sposobnost ispuniti sve prostore našega srca. To srce na Božjem tragu gleda sebe, svoj život i život bližnjega očima i srcem Božjim. Ono vidi čovjeka u potrebi. Ono je spremno na sebedarje i žrtvovati sebe za druge. Ono je sposobno ljubiti jer žrtvovati sebe radi drugoga najveće je iskustvo ljubavi. Kada smo učinili nešto dobro za drugoga, osjetili smo neizrecivu radost. To je božanska ljubav koja je prisutna tamo gdje se samoprijegorno dajemo.” Zahvalio je sestrama Anćelama na svjedočkom i požrtvovnom životu koji zna što je ljubav i dostojanstvo onoga koji ih je pozvao. Nakon homilije uslijedio je obred obnove zavjeta, a potom i polaganje doživotnih zavjeta. Pet sestara zahvalile su Bogu za 50 godina zavjeta: s. Gracija, s. Aurelija, s. Albina, s. Patricija i s. Rafaela. Prve zavjete položila je s. Katarina, a doživotne zavjete po rukama generalne poglavarice M. Gabrielle položile su tri sestre: s. Ivana, s. Ksenija i s. Veronika. Nakon prostracije za vrijeme koje se mole litanije, uslijedio je obred zavjetovanja te sve-

čani blagoslov ili posvećenje zavjetovanica. Nadbiskup je potom zavjetovanim redovnicama predao znak zavjetovanja: križ, a generalna poglavarica stavila im je na glavu vjenčić. Na kraju je misnoga slavlja nadbiskup čestitao redovnicama na zavjetima poželjevši im da ono što je Bog u njima započeo, sretno i dovrši. (ika) Svečani zavjeti dvojice kapucina 7. listopada 2017.

Na blagdan Kraljice sv. Krunice, 7. listopada, dvojica kapucina fra Ivan Perić i fra Tadej Fabić položili su svečane (doživotne) zavjete u Redu Manje braće kapucina. Misno slavlje sa zavjetovanjem u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu-Dubrava uz koju se nalazi i provincijalat Hrvatske kapucinske provincije, predvodio je kapucinski provincijal fra Jure Šarčević. U koncelebraciji su bili i provincijal slovenskih kapucina fra Vlado Kolenko, odgojitelj bogoslova fra Stjepan Bergovec, te više svećenika među kojima i talijanski kapucini koji su sudjelovali u formaciji zavjetovanika. U prigodnoj propovijedi provincijal Šarčević istaknuo je simboliku što se zavjetovanje događa na blagdan Kraljice sv. Krunice te podsjetio da je cijeli Franjevački red, kao i njegov utemeljitelj sv. Franjo, izuzetno privržen i posebno štuje Presvetu Bogorodicu. Prije nego što je u svoje ruke primio svečane zavjete fra Ivana Perića i fra Tadeja Fabića, provincijal je okupljenima protumačio što u konkretnom redovničkom životu, te u skladu s kapucinskim konstitucijama znače zavjeti poslušnosti, siromaštva i čistoće. Na kraju mise pročitana je i čestitka krčkoga biskupa Ivice Petanjka. Izražavajući radost zbog zavjetovanja svoje subraće, biskup Petanjak podsjetio je na riječi dr. Tomislava Šagi Bunića, OFMCap koji je svečane zavjete nazvao novim krštenjem. Fra Ivanu i fra Ta-


180

VIJESTI • prosinac 2017.

deju također je ukazao na važnost bratskoga života u franjevačkome redu i prinos koji redovnici, franjevci-kapucini daju Crkvi i svijetu. Mladi ste, a karakteristika mladih jest da su radikalni. Neka vaša radikalnost bude oplemenjena vašom vjerom. Sve što činite, činite iz vjere i s vjerom u Gospodina koji sve vodi. Neka vaši pogledi ne budu skučeni, jer prostor u kojem vjera djeluje jest beskonačan. Otkrite ljepotu u predanju svoga života Gospodinu, a ona će se konkretizirati u ljubavi prema braći i bližnjima, prema ljudima kojima ćete biti poslani, istaknuo je biskup Petanjak u čestitki, te zavjetovanike potaknuo da budu otvorena srca i prate vjernike u njihovim traženjima i žalostima. Upozorivši da je sv. Franjo je napravio revoluciju u odnosima, biskup je posvjedočio da redovnici moraju biti svjedoci da je moguće - lijepo zajedno živjeti, ne kao otoci, nego kao braća. Oni koji nas promatraju razumjet će kakvi smo i bez riječi. Ljudi su umorni od riječi, oni žele vidjeti, osjetiti, susretati osobe koje su zajedno u Isusu Kristu, koji si pomažu, koji se vole! Taj naš redovnički put i rast se ne ostvaruje na brzinu. Svako ima svoj ritam hoda. Moramo naučiti poštivati druge i ne osuđivati ih, jer samo onaj koji je svoj život predao u službu braće, uložit će još veći trud da se stavi u službu braći, usprkos problemima i poteškoćama, zaključio je čestitku svojoj redovničkoj subraći krčki biskup. Misnome slavlju nazočili su uz obitelj i prijatelje zavjetovanika i kapucinski i franjevački bogoslovi iz Hrvatske, Slovenije i Italije, a pjevanjem ga je pratio župni zbor Anselmo Canjuga. (ika)

Hodočašće splitskih redovnica crkvama i samostanima Trogira i Čiova 7. listopada 2017.

Redovnice Splita i okolice, njih 50, predvođene svojim biskupskim delegatom fra Petrom Lubinom, išle su na blagdan Gospe od Krunice na svoj godišnji izlet koji je ujedno bio i hodočašće. Ovog puta glavno odredište bilo je staro svetište Gospe od Prizidnice kraj Slatina na otoku Čiovu, koje su na strmoj padini pri moru „sazidali” svećenici koji su se s područja Poljičke Republike ondje sklonili pred Osmanlijama i živjeli kao pustinjaci. Prva postaja izleta bila je Gospa kraj mora, stara crkvica iz 11. st., podignuta na spomen pobjede Trogirana nad Splićanima, a u kojoj je mladu misu slavio vesprimski biskup i hrvatski ban Trogiranin Petar Berislavić, poginuo g. 1520. u obrani od Osmanlija. Druga postaja bio je stari dominikanski samostan Sv. Križa s crkvom u Arbaniji, u kojoj se časti staro raspelo o kojem je sačuvan zapis iz g. 1600. da je krvarilo. Treća postaja bila je župna crkva Uznesenja Marijina u Slatinama u kojoj se, na bočnom oltaru, čuva stara ikona Gospe od Prizidnica, a nakon toga svetište Gospe od Prizidnice s kopijom stare Gospine slike i pustinjačkim kućama. Ondje su slavili misu, malo predahnuli, spustili se k moru, okrijepili se i razgledali okoliš. Popodnevno sunčano vrijeme iskoristili su za šetnju Trogirom, a onda sa stručnim vodičem i zahvaljujući župniku don Vinku Sanaderu, razgledali trogirsku katedralu i njezine znamenitosti s riznicom, gradsku ložu, kapelu Sv. Sebastijana i crkvu Sv. Barbare. Pogledali su i rodne kuće biskupa Berislavića i bl. Augustina Kažotića, a onda dominikansku crkvu koje se iznutra obnavlja. Posjetom trogirskim benediktinkama, njihovoj vrijednoj muzejskom zbirci i samostanskoj crkvi sv. Nikole završili su svoj hodočasnički izlet. (ika)


181 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Svetkovina sv. Franje Asiškog proslavljena u samostanskoj crkvi Sv. Frane u Zadru 8. listopada 2017.

Svetkovina sv. Franje Asiškoga svečano je proslavljen u crkvi sv. Franje u Zadru u srijedu 4. listopada, pri samostanu koji je osnovan još za Franjina života i najstariji je hrvatski franjevački samostan. Svečano večernje misno slavlje u zajedništvu s deset svećenika pred brojnim pukom predvodio je fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Sv. Franjo je 1212. g. došao na obale Hrvatske, a gotovo je sigurno da je to bio Zadar, rekao je provincijal Bilokapić. „Franjinim dolaskom, zemlja i narod Hrvata su silno blagoslovljeni. Ne samo što je njujorški časopis The Times sv. Franju proglasio čovjekom tisućljeća, nego je sv. Franjo najveći dobrotvor Crkve u Hrvata: politički, gospodarski kulturno”, rekao je fra Andrija, upitavši što bi i gdje bi bila Crkva s drugu stranu brda, gdje su bili Turci, da nije bilo sv. Franje. „Što bi bilo u tim krajevima s Crkvom, evanđeljem, vjerom, kulturom? Bi li tu uopće bila kršćanska kultura? Franjo je po svojoj braći tu živio, širio evanđelje, blagoslivljao ljude. Zato je Hrvatska blagoslovljena, a Crkva u Hrvata je najfranjevačkija Crkva u svijetu”, rekao je fra Andrija, poželjevši da se Franjin blagoslov i znak Tau „upišu u naše srce, da znamo živjeti sa Svetom trojicom kao Božja djeca, braća i sestre, da znamo biti ujarmljeni s Isusom i nositi svoj križ”. U propovijedi je fra Andrija tumačio značenje jarma, blagoslova i znaka Tau, tragom Isusove riječi upućene svakome: ‘Dođite k meni izmoreni i opterećeni, uzmite jaram moj na sebe.’ „Jaram je čudesna biblijska slika. Obično su ujarmljena dva vola, nose tu napravu iza na vratu i zajedno vuku teret. Ako je vol jači, on ima kraći dio jarma, a onaj

slabiji, manje snage, ima duži dio jarma. Tu sliku Isus uzima da izrekne nas i sebe. On se ujarmio u našu ljudsku nemoć. On je uzeo naše čovještvo i želi da se mi damo ujarmiti u njega, s njim”, rekao je fra Andrija, istaknuvši poruku govora o jarmu: „Tamo dvije životinje vuku teret, a ovdje naš teret, naš križ, vučemo mi i Isus. On sa svojom božanskom snagom, mi s malo ljudske volje. Ujarmimo se u Isusa Krista. Kad smo ujarmljeni, nitko nam ništa ne može jer sve mogu u onome koji me jača. Onda mogu pobijediti zlo”, poručio je fra Andrija, dodavši da time čovjek, poput sv. Franje, bude oslobođen; oslobođen evanđeljem, Isusom, oslobođen u patnji, boli, nemoći, za dobro, mir. „Čovjek ujarmljen u Isusa ulazi u Božju svemoć. Postajemo s Isusom svemoćni na Božji način i pobjeđujemo smrt. Isus vapije ‘Dođite k meni svi opterećeni i ja ću vas odmoriti’. Isus i njegov duh su ‘Da’ koji možemo disati. Bez toga ‘Da’ mi se gušimo. Možemo imati zraka i hrane koliko hoćemo, pića i užitaka, ali nama nestaje životni dah i životna radost”, upozorio je predvoditelj slavlja. Podsjetivši da je sv. Franjo tri puta u životu učio hodati, dva puta je bio ranjavan, fra Andrija je rekao da je pronašao Isusa i dopustio mu, pristao na Isusovu molitvu da se ujarmi se s njim. „I biva oslobođen i nosi svijetu blagoslov. Bog po sv. Franji blagoslivlja svijet”, rekao je fra Andrija. Protumačio je i blagoslov kojeg je Franjo, koji nije bio svećenik, napisao Bratu Leonu, svećeniku: ‘Neka te Gospodin blagoslovi i neka te čuva. Neka te licem obasja,milostiv neka ti bude. Neka pogled svoj na tebe svrati i mir ti podari’. „Biti blagoslovljen znači vidjeti Božje lice. Znači biti obogaćen snagom Isusa. Središte našeg života je Krist. On je osovina. Kad je čovjek bez središta, počne škripati. Ako svijet škripi, klapa, ako je nered, to je znak da nismo centrirani, nismo usredišteni u Isusu”, upozorio je fra Andrija. Sv. Franjo Brata


182

VIJESTI • prosinac 2017.

Leona želi prepustiti Bogu i na njega riječju zazvati Božje božanstvo. U svakom zazivu tog blagoslova u središtu je ‘Neka te Gospodin’. „To je bogatstvo i ljepota. Jer mi živimo odnos ja-ti ili ja-On-ti. Ako kažem ‘Blagoslovio te Gospodin’, kroz tebe ide Gospodin. Neka te licem svojim obasja. Isus Filipu kaže ‘Tko je vidio mene, vidio je i Oca’. To je novost Novog zavjeta. To je nečuveno, da se u čovjeku Isusu iz Nazareta, pojavio Bog s nama. Da smo u njemu obasjani samim Bogom, božanskim licem. Bit je upoznati to lice. Zato sv. Franjo želi da njegova braća i svaki čovjek budu blagoslovljeni Božjim licem”, rekao je propovjednik, istaknuvši da je Bog trojedin. „Bog je ljubav, Bog je u sebi odnos. On želi stupiti u zajedništvo. Želi sebe, svoju trojedinost i ljubav prenijeti na čovjeka. To je taj blagoslov, to je to lice. Bog je kadar ljubiti i osposobiti čovjeka da ljubi. Ljubav je najuzvišeniji način postojanja. Tko iskreno ljubi, počinje već sada postojati kao Bog. Čovjek sebe prepoznaje upravo u ljubljenosti. Svi to čeznemo”, istaknuo je fra Andrija, rekavši da to ne može tek tako ići s porukama ‘Misli o sebi dobro, ljubi sebe, njeguj pozitivne misli’. „Tek kad u drugom licu vidiš svoju ljubljenost, kad vidiš da si vrijedan nekome, onda možeš radosno živjeti, jer čezneš upravo to. Pred Isusom, u njegovom licu, mi otkrivamo svoju ljubljenost. Zato je Bog i izvor i cilj našeg postojanja. Sv. Franjo želi sve staviti pod ljepotu Očeva i Sinovljeva lica koja je njihova ljubav, Duh Sveti”, rekao je provincijal Bilokapić. Tumačeći Tau koji je utisnut na pergameni na kojoj je Franjo zapisao blagoslov Bratu Leonu, fra Andrija je rekao da su znakom Tau u Bibliji obilježeni ljudi koji trpe zbog gnusoba. Ti su ljudi spašeni, piše u Knjizi Ezekiela. U Knjizi Otkrivenja piše, s tim znakom križa su opečaćeni spašenici. „To je znak našeg spasenja. S Tau se obilježava

čovjek koji trpi zbog zla u svijetu. Ta patnja dolazi iz Božjeg srca. Otac nebeski nije ravnodušan hoće li nas netko povrijediti ili darovati lijepim i pomoći. Naš Bog nije bešćutan Bog. On je svoju bol pokazao u Isusovom licu, u Kristu. Mnogi zaziru da Bog ne može trpjeti. To je Bog filozofa i kojekakvih ideologija, to nije Bog Isusa Krista. Bog Isusa ne može biti bešćutan i trpi zbog zla u svijetu”, istaknuo je fra Andrija, rekavši da zato čovjek želi Ocu ublažiti bol, tako da bude bolji. „To je shvatio sv. Franjo. On je prorok koji nam poručuje što Bog hoće. Objavljuje nam Boga i kaže da pristanemo biti obilježeni znakom Tau. Ljudi obilježeni s Tau ulaze u bol. Evanđelje nije poruka koja će nas osloboditi patnje, nego ćemo imati još dublju patnju zbog zla oko nas. Ali ćemo je nositi s Isusom, jer smo s njime ujarmljeni. Tu dolazimo do mira. Biti miran znači biti zdrav i sretan u zajedništvu s onim koji nas je blagoslovio”, poručio je provincijal Bilokapić. (ika) Međunarodni simpozij o sv. Nikoli Taveliću 20. listopada 2017.

U gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku 20. listopada započeo je četvrti Međunarodni znanstveni skup „Franjevački velikani” o sv. Nikoli Taveliću. Organizatori skupa su Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studium Biblicum franciscanum - custodia di Terra Santa, Grad Šibenik, Šibenska biskupija, samostan sv. Frane u Šibeniku, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca i Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda. Okupljene je pozdravio fra Ivan Bradarić, gvardijan šibenskog samostana sv. Frane i rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića.


183 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Šibenski biskup Tomislav Rogić u pozdravu je istaknuo kako sudionici imaju privilegiju hraniti se na baštini svetca koji je niknuo iz našeg područja i kako će otkrivanje njegova djelovanja i konteksta u kojem je živio ojačati njihovu vjeru. Poželio je da primjer vjere sv. Nikole i danas krijepi vjernike u ovim novim okolnostima i pouči ih kako danas svjedočili vjeru u Isusa Krista. U ime Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obratio se prof. dr. Ivan Karlić, pročelnik katedre za dogmatsku teologiju. Pozdravio je okupljene u ime dekana Marija Cifraka i primijetio kako se ovaj znanstveni skup „Franjevački velikani„ prvi puta odvija izvan Zagreba i prvi puta se govori o hrvatskom velikanu. Podijelio je duboko uvjerenje da će proučavanja okupljenih znanstvenika uistinu pridonijeti boljem prisjećanju na prvoga hrvatskog službeno kanoniziranog svetca kako bismo oživjeli ono slavlje oko kanonizacije koje se događalo sedamdesetih godina 20. st. Provincijal fra Josip Blažević pozdravio je sudionike u ime Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i iznio nekoliko aktualnih društvenih činjenica jer se simpozij o sv. Nikoli Taveliću odvija u sjeni terorističkih napada islamističkih ekstremista na području Europe koju oni smatraju ateističkim zapadom. Njihove napade prati povik Alahu akbar - Velik je Bog. Netko će se danas zapitati nije li i sv. Nikola bio kršćanski ekstremist koji je govorio u Božje ime. Premda je djelovanje sv. Nikole nepravedno potisnuto u zaborav, njegova je poruka je aktualnija danas nego u njegovo vrijeme. Sv. Nikola je nastavio niz kršćanskih misionara mučenika kojima je smrt sestra koja zatvara vrata ovozemnosti, a otvara salone vječnosti. Svetci umiru iz ljubavi praštajući, a ne proklinjući i povlačeći druge u smrt, s molitvom na usnama a ne s psovkom. Oni umiru samo iz ljubavi za Ljubav jer je ona

punina života. Predsjednik organizacijskog odbora simpozija dr. Danijel Patafta obratio je okupljenima u ime Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Naglasio je da njegova provincija od početka ovih simpozija aktivno sudjeluje u organizaciji i da se nakon tri franjevačka velikana danas proučava jedan naš Hrvat. Kao svetac Katoličke Crkve sv. Nikola nadilazi granice hrvatskog naroda i povezuje nas sa zapadnom uljudbom kojoj se vraćamo. Sv. Nikola nam pokazuje ideal ranog kršćanstva da se kroz svetu smrt ide Kristu i koji možemo pokazati zapadnom svijetu u ovo vrijeme postmoderne i rastakanja ideala. Izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i ravnatelj Ureda komisije za odnose s vjerskim zajednicama Vlade RH Šime Jerčić pozdravio je sve okupljene i posebno članove samostana sv. Frane. Jedan od domaćina simpozija jest i grad Šibenik u čije je ime govorio gradonačelnik dr. Željko Burić. Sudionicima je posvijestio kako su došli rasvijetliti jedan dio povijesti najstarijega hrvatskog grada u kojem se nalazi i nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića. Grad Šibenik u vrijeme sv. Nikole bilježi svoje najsvijetlije trenutke jer iz „castruma„ postaje „civitas„ proglašenjem biskupije i komunalnog statuta grada. Zahvalio je gvardijanu fra Ivanu Bradariću i samostanu sv. Frane koji svojim zalaganjem potiču na otkriće ovog svetca. Pročitano je pismo pozdrava koje je uputio kardinal Josip Bozanić nadbiskup metropolit zagrebački, koji je izrazio radost što će se simpozij održava u Šibeniku, gdje se sam sv. Nikola rodio, stekao temelje vjere u Isusa Krista i prigrlio Pravilo sv. Franje. U pismo je poručio: „Sveti Nikola Tavelić jedan je od likova naše teške, ali i slavne povijesti u kojoj je hrvatski narod, čuvajući vjeru, rađao svet-


184

VIJESTI • prosinac 2017.

ce i mučenike. Brojni su franjevci, posebno u Bosni, od davnina imali važnu ulogu u hrvatskom vjerskom i nacionalnom biću, ne samo u vrijeme turskih zuluma nego i kasnijih tlačiteljskih ideologija„, a na kraju pisma zazvao je i Božji blagoslov. Šibenski biskup Tomislav Rogić u petak 20. listopada predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Nikole Tavelića, šibenskom samostanu svetog Frane. Euharistiju je slavio u sklopu Velike devetnice sv. Nikoli Taveliću i prigodom znanstvenog skupa Franjevački velikani koji je ove godine posvećene sv. Nikoli Taveliću. Uz biskupa koncelebrirali su i svećenici sudionici znanstvenog skupa i gvardijan samostana sv. Frane fra Ivan Bradarić. Biskup Tomislav Rogić u homiliji naglasio je kako snaga vjere u sv. Nikoli Taveliću bila je jača i veća od brige za zemaljski život. Htio se posve Bogu predati, jedino Bogu služiti, htio je osvojiti vječni život. Potom je kazao kako je sv. Nikola imao vječnost kao jedini cilj koji osmišljava sva njegova nastojanja da živi vjeru u Krista uskrslog Spasitelja, da tu vjeru posvjedoči i drugima navijesti. Ne snagom mača, vlasti ili bilo koje prisile, nego snagom svjedočanstva koje je spremno za to žrtvovati se do kraja. Do Nikoline snage vjere ne dolazi se u jednom skoku, u jednom dahu, nego se raste, dozrijeva. Ako i nas bude nosila vjera, pouzdanje u Gospodina, ako i nama bude vječnost cilj koji osmišljava život, sigurno ćemo moći prevladati prepreke, ostati dosljedni i vjerodostojniji Evanđelju, i na koncu naći sa svetim Nikolom Tavelićem u kući Oca nebeskog, poručio je u homiliji šibenski biskup. (ika)

Svetkovina Gašpara del Bufala u Prozorju 21. listopada 2017.

U Centru pomirenja Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju kod Dugog Sela, drugoj Misijskoj kući Družbe misionara Krvi Kristove, koja je u izgradnji, u subotu 21. listopada svečano je obilježena svetkovina sv. Gašpara del Bufala, utemeljitelja Družbe, njezinog nebeskog zaštitnika i zaštitnika članova Zajednica Krvi Kristove koje vode misionari. Program je počeo jednosatnim klanjanjem pred Presvetim, koje je vodio brat Ivan Raljušić, bogoslov. Svečanu euharistiju slavio je varaždinski biskup Josip Mrzljak. Riječi dobrodošlice uputio mu je o. Ilija Grgić, provincijalni delegat Hrvatske delegature Družbe misionara Krvi Kristove, istaknuvši kako je biskup Mrzljak tu „domaći”, jer je nekada bio u službi u Sesvetskom Kraljevcu. Zahvalio mu je što je omogućio „dolazak ludbreškog čuda” u Prozorje 1. i 2. srpnja, za blagdan Predragocjene Krvi Isusove. Relikvija Predragocjene Krvi Isusove okupljenima je omogućila još snažnije i dublje ulaženje u otajstvo euharistije. U homiliji biskup Mrzljak podsjetio je kako je Crkva u svojoj, više od 2000 godina dugoj povijesti, pred vjernike stavljala i na oltarima isticala slike i kipove svetaca i blaženika. „To su, najprije, apostoli, zatim Isusova Majka, pa mučenici vjere iz prvih stoljeća, a onda i mnogi drugi, nama više ili manje poznati svetci. Često se pitamo tko su oni i jesu li oni posebni ljudi? Oni su živjeli, kao i mi, ali su na poseban način prepoznali bit kršćanske vjere. Oni su se odazvali Isusovu pozivu i pošli njegovim putom. Pokazuju nam put kojim i mi trebamo ići, a to je put svetosti, koji je za svakoga čovjeka. Svi smo pozvani ići tim putom”, istaknuo je biskup Mrzljak. „Sveti Gašpar del Bufalo”, nastavio je bisk-


185 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

up, „umro je prije 180 godina. Osnovao je Družbu misionara Krvi Kristove. On je u svom životu prepoznao vrijednost Isusove Krvi, prolivene za čovjeka, za nas. Poziva i nas prepoznati tu vrijednost i svjedočiti je”, rekao je. Biskup Mrzljak istaknuo je kako euharistija povezuje sve svetce. Ona je bila snaga i središte njihovog života. Euharistija je izvor i vrhunac kršćanskog života svakog svetca. Važno je čuti i Božju Riječ koju su svetci svjedočili svojim životom. Sveti Gašpar shvatio je Isusove riječi: „Što god činite jednom od moje najmanje braće - meni činite”, pa je u svakom čovjeku gledao sliku Božju. Isticao je kako nam je svaki čovjek brat i svaki je vrijedan našeg poštovanja. I mi to trebamo prepoznati u „najmanjima”, potrebnima naše pomoći u njihovim bolestima, teškoćama i raznim nevoljama. Oko takvih se trudio sv. Gašpar. On je svjedočio da štovanje Predragocjene Krvi Kristove nije samo neka pobožnost, nego istinsko štovanje Presvete Krvi koje trebamo pokazivati djelotvorno. Pri kraju misnog slavlja o. Ilija Grgić zahvalio je biskupu na dolasku i slavljenju euharistije. Predao mu je plaketu s likom sv. Gašpara, izrađenu u povodu proslave svetkovine Predragocjene Krvi 1. i 2. srpnja. Na poljskom jeziku pozdravio je provincijala Poljske provincije misionara Krvi Kristove Wojciecha Czernatowicza, zatim viceprovincijala Franciszka Grzywe te o. Ignacija Jakubiaka. Zahvalio je na pomoći svećenicima Dugoselskoga dekanata i svećenicima Vugrovečkosesvetskoga dekanata, pa župniku iz Šestina Robertu Šreteru, potom vlč. Zoranu Gložiniću iz Ivanca te svim svećenicima.  Pozdravio je i nazočne redovnice iz više družbi, a posebno klanjateljice Krvi Kristove, među njima s. Ana Mariju Antolović, regionalnu poglavaricu, koja je nekoliko dana prije izabrana na odgovornu funkciju predsjednice Hrvatske redovničke konferencije.

Predao joj je plaketu s likom utemeljitelja Družbe misionara. Toplim riječima zahvalio je svim dobročiniteljima koji su u Misijsku kuću u Prozorju ugradili dio sebe žrtvom, materijalno i molitvom. O. Ilija zahvalio je na dolasku i sudjelovanju u svečanosti članovima zajednica Krvi Kristove iz Dugog Sela i Zagreba, Knina, Šibenika, Rijeke, Ivanca, Ludbrega, Lepoglave i drugih mjesta, od Splita do Slavonskog Broda. Biskup Mrzljak na sve okupljene zazvao je Božji blagoslov, a blagoslovio ih je i relikvijom sv. Gašpara del Bufala, pred kojom su vjernici zatim ostali u molitvi. (ika) Sestre franjevke od Bezgrješne proslavile Dan Družbe u Gospićko-senjskoj biskupiji 17. studenoga 2017.

U petak 17. studenoga 2017. navršilo se 338 godina otkako je službenica Božja majka Klara Žižiću crkvi sv. Lovre obukla redovničko odijelo i položila redovničke zavjete ustanovivši Družbu sestara franjevki od Bezgrješne. Dan poslije, 18. studenoga, njezine su sestre obukle slojevitu odjeću i uputile se u snijegom prošaranu Liku obilježiti taj važni datum i proslaviti Dan Družbe. Prvo odredište bilo je Svetište hrvatskih mučenika na Udbini. Sestre su u razgovoru ugodnom sa župnikom Josipom Šimatovićem upoznale povijesnu, društvenu i vjersku stvarnost Udbine. S. Zdravka Gverić, vrhovna poglavarica, zahvalila je župniku na gostoprimstvu i raspoloživosti da „u ozračju molitve, razmišljanja, zahvalnosti i zajedničkog druženja na nov način otkriju i dožive poruku Udbine”. Po imenu se prisjetila svih sestara Družbe koje potječu s prostora ove biskupije. Središte dana bili su pobožnost križnog puta i euharistijsko slavlje. Župnik Šimatović izrazio je radost što se ovaj susret događa upravo


186

VIJESTI • prosinac 2017.

na Dan sjećanja na žrtve Vukovara, na „ovoj svetoj zemlji više puta preoranoj tenkovima, nego plugovima; natopljenoj više krvlju, nego kišom”. Svoju homiliju izrekao je kao zahvalnost za slobodu - slobodu djece Božje i slobodu Domovine. Naglasio je kako je ta sloboda nastala „iz krika majki: iz krika Majke Marije, krika majki Krbavskog polja, krika majki Vukovara i Škabrnje, krika majki drinskih mučenica i Miroslava Bulešića, krika tolikih majki nepoznatih žrtava tijekom cijele hrvatske povijesti”. Izrazio je svoju vjeru da se svi ti krikovi pred Isusom spajaju u jedan i da po njemu Isus izlijeva milosti na nas. Zaželio je da iste milosti izlije i na sestre kako bi „pod ovim habitom rasle u svetosti i sjale svijetu onako kako je to činila i službenica Božja majka Klara”. Ujedinjene s cijelom Hrvatskom u molitvi za žrtve Vukovara, sestre su položile vijenac i zapalile svijeće pred Križem svim hrvatskim mučenicima. Popodnevni dio dana bio je namijenjen posjetu gradu Gospiću i gospićko-senjskim biskupima mons. Zdenku Križiću i mons. Mili Bogoviću. Božjom providnošću i pažnjom šibenskih biskupa, sestre su - kao iznenađenje dana - uz biskupe domaćine u Gospiću dočekali i šibenski biskupi mons. Tomislav Rogić i mons. Ante Ivas. U pozdravnim govorima i vrhovna poglavarica s. Zdravka i biskupi Križić i Bogović obnovili su sjećanja na međusobne veze Gospićko-senjske biskupije i Družbe šibenskih franjevki, osobito na djelovanje sestara u Gospićko-senjskoj biskupiji i zaželjeli da se povijest ponovi. Biskup Križić zahvalio je sestrama što su posjetile Svetište hrvatskih mučenika. „Mučenici su ti koji posvećuju zemlju. Oni neka mjesta čine svetima. Tamo gdje ima mučenika - tamo je Crkva živa. Kršćanstvo je usko vezano uz mučeništvo. Još od Betlehema i Isusovog rođenja. No, mučeništvo ne mora

biti uvijek krvlju. Ono može biti i mučeništvo ljubavlju, ali je nešto bez čega ni kršćanstvo ni Crkva ni jedna redovnička zajednica ne mogu”, rekao je i zaželio sestrama da ni u njihovoj Družbi ne uzmanjka tog mučeništva ljubavi. (ika) Otvorena jubilarna 150. godina utemeljenja družbe Kćeri Božje ljubavi 21. studenoga 2017.

U sarajevskoj crkvi Kraljice Svete Krunice, euharistijskim slavljem, 21. studenoga na spomendan Prikazanja Djevice Marije proslavljena je 149. obljetnica utemeljenja Družbe Kćeri Božje ljubavi te svečano otvorena jubilarna 150. godina. Ovo je ujedno bila prigoda obilježiti i prvi radni dan sarajevskog Katoličkog školskog centra Sv. Josip koji je s radom počeo prije 24 godine. Misu, u neobaroknom Vancaševu zdanju na Banjskom brijegu, predvodio je biskup mostarko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić u koncelebraciji s 11 svećenika. Na misnom slavlju je, uz brojne vjernike, sudjelovao i veliki broj učenika, redovnica i djelatnika KŠC-a. Na početku, sve je nazočne pozdravio i uveo u misno slavlje, vlč. Ljubo Zelenika, vjeroučitelj i odgojitelj u KŠC-ovu internatu. U prigodnoj homiliji biskup Perić osvrnuo se na životni put službenice Božje, s. Franziske Lechner, utemeljiteljice KBLJ kao i na samo djelovanje Družbe od osnutka do dana današnjeg. „Časna utemeljiteljica s. Franziska Lechner nadjenula je ime svom čudesnom čedu - Kćeri Božje ljubavi i cijelu Družbu povjerila Božjoj providnosti, poput biblijskoga vjernika koji je rekao ‘Bog proviđa’. Karizma, dar - ‘ne shvaćaju toga svi nego oni samo kojima je dano’”, podsjetio je mons. Perić na Isusove riječi.


187 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

„Svojevoljno djevičanstvo iz motiva Kraljevstva Nebeskoga Isus uopće ne obrazlaže. On jednostavno veli ‘tko može shvatiti neka shvati’. Kada počneš to nekome tumačiti izgubit ćeš se i izgubit ćeš taj dar - presjajan i predragocjen dar. Dar radi služenja Crkvi i radi posluživanja ljubavi Božje svijetu. Umjesto da postaneš fizička majka pet kćeri, daje ti se privilegij da postaneš duhovna majka pet stotina kćeri - stostruko više, i to s progonstvima i da svaku možeš i zaposliti”, istaknuo je biskup Perić između ostalog. „Otvaramo ovu jubilarnu godinu u Sarajevu poklikom ‘srca gore’. Hvalu dajemo Gospodinu Bogu našemu - zahvalimo mu za sve milosti od utemeljenja i zamolimo Presveto Trojstvo da nikada ne ponestane u sestra: u srcu ljubavi, u glavi mudrosti, u tijelu potrebna zdravlja, da žive, rade i rastu, i brojnim svjedočenjem na slavu Božju, na čast Crkve i na dobro Družbe i svega puka u ovoj zemlji”, poručio je na kraju biskup Perić. Misno slavlje, skladnim pjevanjem i sviranjem animirale su sestre KBLJ, a kod oltara su asistirali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. U utorak, 21. studenog 2017., u Provincijalno kući družbe Kćeri Božje ljubavi u Novoj vesi u Zagrebu svečano je proslavljen Dan Družbe i otvorena je Jubilarna godina povodom 150. obljetnice osnutka Družbe. Tom je prigodom euharistijsko slavlje predslavio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački koji je u ovom slavlju bio delegat zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.  U prigodnoj homiliji biskup je naglasio kako je Jubilarna godina milosno vrijeme u kojem osobito treba razvijati zahvalno srce. Osvrnuo se i na temeljne elemente naše duhovnosti razmatrajući simboliku našega amblema iz kojega je iščitavao smisao i zadaću naše boguposvećenosti. 

Svetu misu uz biskupa suslavili su prečasni Branko Picek, prebendar i fra Zdravko Lazić, OFM, gvardijan kaptolskog samostana, a sudjelovale su sestre, postulantice, kandidatice i djevojke Doma Gospe Lurdske. Nakon svete mise zajedništvo je nastavljeno u samostanu gdje je s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica, zahvalila mons. Šašku na upućenoj riječi i prisutnosti te mu u ime sestara Kćeri Božje ljubavi poželjela dobrodošlicu u zajednicu. Zamolila ga je da  pozdrave i molitve sestara prenese zagrebačkom nadbiskupu. (T. Barnjak) Služavke Maloga Isusa proslavile 50. obljetnicu dolaska u Jesenice 25. studenoga 2017.

Služavke Malog Isusa proslavile su u drevnoj poljičkoj župi sv. Roka u Jesenicama 25. studenoga 50. obljetnicu dolaska i djelovanja samostana Zvijezda mora. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije prof. dr. don Nediljko Ante Ančić, u koncelebraciji sa župnikom don Tomislavom Bašićem i osmoricom svećenika, od kojih su neki rodom iz Jesenica, a neki su djelovali kao župnici u Jesenicama. Misi je nazočila provincijska glavarica s. Anemarie Radan, više sestara i kandidatice, osobito sestara koje su djelovale u Jesenicama. Župni mješoviti zbor pod vodstvom Slave Tomaša animirao je euharistijsko slavlje. Don Nediljko Ante Ančić je na početku homilije naveo ulomak iz Lukina evanđelja o tome tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom. Gospodin je izabrao put ljubavi i služenja za spasenje svijeta. Isus Krist nije došao da bude služen nego da služi iz ljubavi i život svoj položi za sve nas. U svjetlu ovog evanđeoskog teksta don Ante je nastavio: „Drage služavke Malog Isusa, kada je prije 127 godina sluga Božji prvi vrhbosanski nadbiskup


188

VIJESTI • prosinac 2017.

dr. Josip Stadler osnovao Družbu imao je na srcu i na pameti upravo ove Kristove riječi kako se služi i liječi ljubavlju i dobrotom. Bilo je to 24. listopada 1890. godine, na dan kad se po starom liturgijskom kalendaru slavio blagdan arkanđela Rafaela. Dan utemeljenja Družbe nije izabran slučajno na blagdan sv. Rafaela, jer ime Rafael znači Božji lijek. Vaš početak, vaš blagdan utemeljenja Družbe, treba vas trajno podsjećati na temeljnu značajku vašega poslanja da budete poput arkanđela Rafaela lijek najpotrebnijima”. Istaknuo je da su se služavke Malog Isusa, uz molitveni život, po karizmi svoje Družbe, posvetile služenju Bogu i ljudima, osobito onima koji su u životnim nevoljama i u njima gledaju i susreću samog Malog Isusa. „Iz života te redovničke duhovnosti mogla je izrasti i vaša djelotvorna prisutnost među ljudima ovdje u župi, plodan i blagoslovljen rad, pastoralno i odgojno djelovanje, vaše redovničko svjedočenje”, zaključio je don Ante. Podsjetio je da je kroz proteklih pedeset godina 39 redovnica, dulje ili kraće vrijeme, živjelo i radilo u samostanu Zvijezda mora, te su „ljubav i požrtvovnost, pouzdanje i svoje svjedočenje, utkale u pastoralni rad i duhovni napredak župe”. Zaželio je redovnicama ustrajnost u daljnjem svjedočenju za Boga u ovom mjestu, milost novih svećeničkih i redovničkih zvanja, a pokojnim sestrama ove župe da Gospodin udijeli vječnu radost u nebu.

župljanima župe Jesenice što su od prvog dana prihvatili sestre kao svoje, i uvijek im bili odani i na pomoć. Zahvalila je s. Maneti Mijoč koja je za ovu prigodu napisala knjižicu Sestre Služavke Malog Isusa u Jesenicama (1967. - 2017.), potkrijepljenu arhivskim izvorima i slikama svih važnijih trenutaka života i djelovanja kroz pedeset godina u Jesenicama. Napomenula je da su u knjižici uvršteni kratki podaci o životu prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjeg Josipa Stadlera. Stadler se za života susreo s nekoliko djevojaka rodom iz okolice Omiša koje su došle u njegovu Družbu, a dok je bio živ u Družbu sestara služavki Malog Isusa došle su tri sestre iz Omiškog i Poljičkog dekanata, a od te tri Ivanica s. Ksaverija Vuković bila je rodom iz Jesenica, koja je u Družbu primljena 22. listopada 1904. godine. U Družbi sestara služavki Malog Isusa do sada je (od 1902. do 2017.), pokojnih i živućih, dvadeset osam (28) sestara koje su rodom s omiškog područja, devet sestara iz Omiškog i devetnaest sestara iz Poljičkog dekanata. Danas u Družbi u Provinciji sv. Josipa u Splitu žive četiri sestre iz župa Omiškog i pet sestara iz župa Poljičkog dekanata. Deset sestara služavki Malog Isusa rođeno je u Jesenicama. Umrle su, ali su utkale dubok i svijetao trag uzornoga redovničkog života u Crkvi, u Družbi i u svome jeseničkom kraju, a kratke biografske podatke o njima s. Maneta je donijela u knjižici.

Poslije pričesti župnik Bašić pročitao je čestitku vrhovne glavarice s. Radoslave Radek. Nazočnima se obratila provincijska glavarica s. Anemarie Radan. Zahvalila je pastoralnom vikaru don Anti na predvođenju euharistijskog slavlja, svećenicima na suradnji i potpori. Na osobiti način zahvalila je župniku Bašiću na višestrukoj pomoći i organiziranju ovog slavlja, u zajedništvu sa sestrama iz samostana u Krilu s predstojnicom s. Amabilis Vukman. Izrazila je zahvalnost

Šezdesetih godina proteklog stoljeća, u pokoncilsko vrijeme, otvaraju se redovnicama nova polja djelovanja, osobito u župnom apostolatu. Splitski biskup Frane Franić zauzimao se da većina župa u Nadbiskupiji dobije redovnice koje će primjerom života i vlastitom karizmom pridonositi rastu i učvršćivanju vjere. Tako su se ostvarile obostrane želje, nadbiskupa Franića, župnika Jesenica don Ante Škobalja i vrhovne glavarice Družbe sestara služavki Malog Isusa s. Maristele


189 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Goić, da sestre služavke Malog Isusa dođu u župu Jesenice. Dopuštenjem Ordinarijata godine 1966. započelo se s gradnjom samostana za sestre služavke Malog Isusa. Nadbiskup Franić zapisuje da je mjesto na kojem se počeo graditi samostan za sestre služavke Malog Isusa “bilo važno zbog toga što je župska crkva za ovaj dio vjernika na Krilu bila dosta udaljena, pa se računalo s tim da u ovom samostanu prizemno bude prostor za javnu kapelu koja bi bila i na uporabu časnim sestrama i vjernicima, dok se sagradi nova crkva na Krilu”. Blagoslov samostana Zvijezda mora s javnom kapelom obavio je nadbiskup mons. Frane Franić 12. ožujka 1967. godine. Prve sestre u samostanu na Krilu bile su s. Bartolomeja Zemunik, s. Rosanda Jurković i s. Rudolfina Vučić. Kroz dvanaest prvih godina sestre su šivale i plele za potrebe mještana. Na molbe roditelja koji su morale ići na posao, od 1976. do 1994. godine, sestre su u samostanu radile s djecom do šest godina, jer u mjestu nije bilo jaslica i vrtića. Prema svojim mogućnostima posjećuju bolesne i osamljene starce i starice u mjestu. Sestre su dolaskom u župu preuzele sviranje i vođenje crkvenog pjevanja s djecom i odraslima, rad u katehizaciji preko župnog vjeronauka, a nakon demokratskih promjena poduku vjeronauka i u Osnovnoj školi, spremanje i kićenje crkve, uređenje crkvenog ruha, pečenje hostija, animiranje liturgijskih slavlja, osobito kod slavlja sakramenata prve pričesti i potvrde te župnih svečanosti, prema potrebi su i brižne domaćice župnicima i njihovim kapelanima. Od 1995. godine, uz suglasnost župnika, vode članove Društva Prijatelja Malog Isusa. Sestre iz samostana u Jesenicama su pojedinih godina pastoralno pomagale i u župi Dugi Rat i u župi Mejaši u Splitu. Župnik je zahvalio na plodnom pedesetogodišnjem životu i radu, zaželio daljnju plodnu suradnju, Bogu na slavu i na duhovno

dobro ljudi u ovom mjestu. Poslije misnog slavlja na trgu ispred crkve mladi članovi kulturno-umjetničkog društva iz Dugog rata izveli su prigodni program, sviranjem i kolom. Vanjski suradnici sestara članovi društva Prijatelji Malog Isusa dijelili su knjižicu Sestre Služavke Malog Isusa u Jesenicama (1967. - 2017.) i svoje rukotvorine, u koje su oblikovali izreke i misli sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera. Slijedilo je otvaranje prigodne izložbe fotografija iz života i djelovanja sestara kroz pedeset godina, u dvorani Blagajne uz crkvu, koju je pripremio Vlado Zemunik. (ika) 80 godina nazočnosti franjevaca u Ogulinu 26. studenoga 2017.

U Ogulinu je u samostanu „Sv. Franje Asiškog” franjevaca trećoredaca glagoljaša u kapeli Krista kralja svečano 26. studenoga proslavljen nebeski patron kapele i zaštitnik samostana koji je bio u znaku velike proslave, 80 godina nazočnosti franjevaca u Ogulinu. Misno slavlje predslavio je provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivo Martinović u suslavlju gvardijana i župnika župe bl. A. Stepinca fra Petra Grubišića, župnika Ogulina Josipa Štefančića te više svećenika ogulinskog dekanata i subraće franjevaca. Glazbom je misu animirao mješoviti zbor uz orguljsku pratnju maestra Josipa Magdića i gitarsku pratnju dr. Tihomira Beline. Provincijal se na početku mise sjetio najznačajnijih trenutaka proteklih 80 godina djelovanja franjevaca u gradu podno Kleka. „Naš dolazak u Ogulin bio je 1937. godine na molbu tadašnjeg župnika, prečasnog Dragutina Kukalja, a prvi fratri koji su došli u rujnu 1937. bili su o. Josip Dujmović - prvi gvardijan i o. Pavao Badurina. Iste godine, 14. listopada, blago-


190

VIJESTI • prosinac 2017.

slovljeni su samostan i prva kapelica - uz glavni ulaz, u sobi s lijeve strane, na uglu kuće. Blagoslov je obavio župnik Dragutin Kukalj. Kapelica je posvećena Kristu Kralju. Gospodarska zgrada je kasnije preuređena u novu, sadašnju kapelu koja je blagoslovljena 19. rujna 1938; blagoslovio ju je senjskomodruški biskup dr. Viktor Burić. Od tada do danas ova je kapela bila mjesto na kojem su fratri i vjernici molili i slavili Gospodina”, rekao je provincijal. U tom razdoblju dogodila su se dva rata - Drugi svjetski rat i Domovinski rat, mnoge poplave, bolesti i razne druge poteškoće. Ovdje su fratri živjeli svoju redovničku karizmu kao pokornici, skromno, jednostavno i oskudno, ali uvijek predano i iskreno služeći Gospodinu, mjesnoj Crkvi i narodu. Od 1940. fratri vode Đački konvikt, pedesetih godina samostan preuzima brigu za posluživanja župe Tounj i Kamenicu. Ovdje je 8. prosinca 1941. godine osnovano i do danas djeluje bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda. Osim što je župnik Kukalj povjerio fratrima brigu oko Katoličke mladeži, Katoličke akcije, križara i druge aktivnosti, fratri su pomagali u mnogim župama, a posebno u: Oštarijama, Josipdolu, Plaškom, Saborskom, Gospiću, Vrbovskom, Ravnoj Gori i Delnicama. U vrijeme Domovinskog rata bili su na raspolaganju izbjeglicama i prognanicima na Bjelolasici. Djelovali su i u mnogim drugim mjestima Ličko-senjske i Karlovačke županije i Gospićko-senjske biskupije. Fratri trećoredci su vodili i bili duhovnici sljedećih društava: Hrvatska katolička žena, Djevojačkog društvo, Počasna straža Srca Isusova. Bili su bolnički kapelani i duhovnici u bolnici, ispovjednici i duhovnici sestara milosrdnica, vjeroučitelji u školama i vojni kapelani. (ika)

Blagoslov temelja nove provincijalne kuće Marijinih sestara čudotvorne medaljice 2. prosinca 2017.

Svečanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Osijeku 2. prosinca proslavljen je početak gradnje nove provincijalne kuće Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice. Predvoditelj slavlja đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić nakon mise blagoslovio je temelje buduće provincijalne kuće na zemljištu (uz župnu crkvu i Svetište sv. Leopolda B. Mandića) koje je redovnicama Hrvatske provincije DMS darovala Đakovačko-osječka nadbiskupija. Nakon ulazne procesije riječi dobrodošlice uputio je župnik Ivica Rebić, rekavši: “Neka bude novo vrijeme, neka budu novi znakovi, neka bude bolji svijet, neka vaša prisutnost u našoj župnoj zajednici bude vrijeme ispunjeno svjedočanstvom i zauzetošću za svekoliki napredak Družbe i dobrobit naše župne zajednice”. Redovnicama će nova adresa biti u “Leopoldovoj” župi, umjesto u dvorcu Pejačević u Strossmayerovoj ulici. Potaknut bogatom poviješću prisustva i vidljivoga djelovanja Marijinih sestara u Osijeku, nadbiskup Hranić je u propovijedi podsjetio na dolazak redovnica u Osijek kao Bolničkih sestara iz Graza 1881. godine, zajedno sa kćerima kršćanske ljubavi, zatim je kroz niz događaja spomenuo useljenje u dvorac Pejačević prije 80 godina i nedaće što su snalazile redovnice. “U ponedjeljak na blagdan BDM Čudotvorne medaljice, kad Vaša redovnička zajednica Marijinih sestara slavi svoju zaštitnicu, u vašoj smo kapeli spominjali da je 27. studenoga 1830. godine BDM poručila sv. Katarini Laboure: ‘Daj napraviti medalju s prizorom, koji vidiš; sve osobe koje je budu nosile, primit će velike milosti.’ A na medaljici je bilo sa-


191 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

brano čitavo marijansko otajstvo, a posebno otajstvo Bezgrješnog Začeća BDM. S jedne strane medalje je oko lika Vlažene Djevice Marije stajao natpis:’O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo’. Na poleđini je bilo početno slovo Marijina imena M, s križem što govori o povezanosti Marije s njezinim raspetim Sinom Isusom Kristom. Na medaljici su zato i dva Srca: Isusovo okrunjeno trnjem i Marijino probodeno mačem boli, te 12 zvijezda o kojima govori Knjiga Otkrivenja kao kruni oko Marijine glave. Crkva je na temelju sadržaja te medaljice, koju vi drage sestre nosite na svojim prsima, ukazanja Katarini Laboure prepoznala kao pripravu na proglašenje dogme o Bezgrješnom začeću BDM... U tu crkvenu tradiciju vjere bile su uronjene, kako vidimo, i iz nje su izrasle Vaše starije sestre kćeri kršćanske ljubavi. Kćeri kršćanske ljubavi su se bavile bolesnicima, ali su bile usmjerene samo na rad u bolnicama i drugim sličnim ustanovama jer kao klauzurne redovnice nisu smjele odlaziti u privatne kuće i tamo njegovati bolesnike koji su umirali bez ičije pomoći. S. Leopoldina Brandis uočila je da su bolesnici koji boluju i umiru po obiteljima u stvari u težoj situaciji jer su to ljudi koji nemaju novaca kako bi platili bolnicu, a nemaju niti adekvatne medicinske njege u svojim kućama. Zato je Majka Leopoldina Brandis odabrala djevojke motivirane za liječenje bolesnika po obiteljima, duhovno ih odgojila, omogućila im praksu u bolnici i potom ih je slala njegovati bolesnike po njihovim kućama, a 16. srpnja 1878. u Ljubljani je dala posebnu odjeću prvim trima djevojkama, stavila ih je pod zaštitu nebeske Majke Marije od Čudotvorne Medaljice i poslala ih k siromašnim bolesnicima u obitelji. Te su se sestre zvale bolničke sestre. Tako su i bolničke sestre dalje rasle, zajedno s kćerima kršćanske ljubavi, u toj istoj marijanskoj duhovnosti i pobožnosti prema BDM do 15. ožujka 1926. kad su

se potpuno osamostalile i postale ‘Marijine sestre čudotvorne medaljice’, a i dalje kao Marijine sestre. U Osijek ste došle još kao bolničke sestre iz Graza 1881. godine, zajedno s kćerima kršćanske ljubavi. Božja je providnost Vašu povijest usko povezala s kćerima kršćanske ljubavi i ovdje u Osijeku. Kad ste došle, preuzele ste djevojačko sirotište. Poslije prvog svjetskog rata, nakon raspada Austrougarske monarhije i rađanja nove države na ovim prostorima kćeri kršćanske ljubavi su se vratile u Graz, a umjesto njih Austrijanki došle su kćeri kršćanske ljubavi iz Ljubljane - iste sestre, samo Slovenke. Mi smo ih Osječani zvali sestre usmiljenke, ili vinkovke jer im se samostan zvao Dom sv. Vinka. Zajedno ste sa usmiljenkama preuzele dječje sirotište, koje je bilo u zgradi današnjeg Nadbiskupskog vikarijata u Strossmayerovoj ulici. Posjećivale ste i bolesnike u gradu, ispunjavajući vašu karizmu besplatnog služenja i danju i noću”, rekao je Hranić te uz zahvalu redovnicama a što su prihvatile doći na područje župe sv. Leopolda B. Mandića, podržao i blagoslovio sestre, zemljište, napravljene projekte, izvoditelje radova i Osijek koji 2. prosinca proslavlja svoj dan Grada. “Sutra ulazimo u novu liturgijsku godinu i na osobit način prema Kristovu dolasku molimo ga da se po vašoj prisutnosti, koja nastoji biti komadić neba na zemlji svojim životom i svjedočanstvima, ostvaruje blagoslov ovdje na zemlji, u ovoj župi i Osijeku”, rekao je nadbiskup. Nazočne je pozdravila i svima zahvalila provincijalna poglavarica Hrvatske provincije DMSČM s. Kaja Ljubas, rekavši: “U vremenu kada mnoge obitelji napuštaju dragu nam Slavoniju i domovinu, mi Marijine sestre ostajemo na ovim prostorima sa svojom središnjom upravom. Kada je 2001. godine iz našeg dvorca iselio Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dvorac se počeo urušavati i vidljivo propadati u gotovo svim dijelovima. Budući da, unatoč


192

VIJESTI • prosinac 2017.

dugogodišnjim pokušajima nismo nikada bile dovoljno probitačne i utjecajne te nismo iznašli financijska sredstva za obnovu dvorca kojeg su naše sestre od svoje ušteđevine kupile 1937. godine, Provincijalna i Vrhovna uprava Družbe odlučila je o prodaji dvorca, a novac od prodaje dvorca da uloži u izgradnju novog samostana, odnosno Provincijalne kuće koja će biti prikladnija i zadovoljiti potrebe sestara u Provinciji i Družbi. Nakon osamdesetgodišnjeg posjedovanja dvorca i djelovanja u središtu Osijeka po Božjem nadahnuću selimo se u prigradsko naselje vjerujući da Bog ima svoj plan s nama. Trenutačno nam je najvažnije da novo zdanje bude središte Božje prisutnosti, prostor u kojemu će prebivati živi Bog, Bog čiju Riječ ćemo slušati i u djelo provoditi”. Ljubas je zahvalila nadbiskupu za razumijevanje, svekoliku potporu u poteškoćama kroz koje je Družba prolazila i pomoć u pronalaženju najbolje mogućeg rješenja, a zahvalila je i župniku Rebiću sa župljanima angažiranim u pripravi slavlja te svima koji su pridonijeli proslavi. “S dubokim poštovanjem i zahvalnošću svima vama koji ste se odazvali, odvojili vrijeme da budete dionici ovoga slavlja, preporučujemo u vaše molitve naše arhitekte, inženjere i djelatnike ovog gradilišta da budu savjesni, odgovorni, pošteni i korektni u svome poslu. Bog neka vas sve blagoslovi, a draga Gospa čudotvorna čuva i štiti”, zaključila je s. Kaja. Na kraju mise povelju (stavljenu u temelje nove kuće skupa sa čudotvornom medaljicom) potpisali su: nadbiskup Hranić, s. Irma Makše, vrhovna voditeljica Družbe Marijinih sestara, župnik župe sv. L. B. Mandića vlč. Rebić i provincijalna poglavarica Hrvatske provincije DMSČM s. Ljubas. U povelji stoji: “Preuzvišeni gospodin Đuro, nadbiskup đakovačko-osječki 2. prosinca 2017. blagoslovio je gradilište i kamen temeljac nove Provincijalne kuće Mari-

jinih sestara čudotvorne medaljice. Projekt je izradila tvrtka Respect-ing iz Osijeka, a izvođač radova je tvrtka Težište-projekt iz Ivanovca. S hvalom svemogućem Bogu i dubokim pouzdanjem u zagovor i ljubav Blažene Djevice Marije, okupljene Marijine sestre, svećenici, redovnici, redovnice i Božji narod sjediniše svoje molitve da bude blagoslovljeno i plodno djelovanje Marijinih sestara koje je majka Brandis nadahnuta Duhom Svetim ustanovila, da služe Crkvi Božjoj napose u svojoj bolesnoj i trpećoj braći. Bog neka započeto djelo blagoslovi, a BDM od čudotvorne medaljice svojom moćnom zaštitom prati”. Na misnom slavlju posebno su pozdravljeni: Darko Ojvan, direktor tvrtke „Respect-ing” i glavni projektant, Marko Milas, direktor tvrtke „Težište” i glavni izvođač radova, Ivana Rajković, direktoru tvrtke „Medikol”, Martina Koprivnjak, provincijalna poglavarica Družbe sestara Naše Gospe, dožupan osječko-baranjski Petar Lagator te redovnice osječkih družba i vjernici. Na misi su koncelebrirali fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda B. Madića, dekani osječkih Zapadnog i Istočnog dekanata mons. Adam Bernatović i preč. Ivan Jurić, gvardijan kapucinskog samostana Sv. Jakova fra Anto Pervan, duhovnik Zajednice Cenacolo don Ivan Filipović, aljmaški župnik i upravitelj svetišta Gospe od utočišta preč. Ante Markić, župnik župe Uzvišenja sv. Križa vlč. Ivica Martić i tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga, dok je poslužitelj slavlja bio Ivan Kunčević, đakon u konkatedralnoj župi sv. Petra i Pavla. Zbor aljmaške župe i redovnice DMSČM animirale su slavlje pjevanjem uz ravnanje s. Franciske Dgjonaj i orguljsku pratnju s. Dominike Jozić. (ika)


193 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Novo vodstvo provincije Majke Dobroga Savjeta Družbe sestara milosrdnica 11. prosinca 2017.

U provincijalnoj kući Majke Dobroga Savjeta Družbe sestara milosrdnica u Rijeci časna majka Miroslava Bradica, vrhovna poglavarica Družbe, proglasila je novo vodstvo Provincije Majke Dobroga Savjeta za sljedeće tri godine. Za provincijalnu poglavaricu imenovana je s. Ana Marija Rakocija. Članice Vijeća su: s. M. Lidija Turković, prva savjetnica i zamjenica Provincijalne poglavarice, s. Veronika Popić, druga savjetnica, s. Marina Škopljanac Mačina, treća savjetnica i s. Janjka Mazić, četvrta savjetnica. Splitske Anćele proslavile blagdan svoje utemeljiteljice 15. prosinca 2017.

Sestre Službenice Milosrđa proslavile su u petak, 15. prosinaca, blagdan svoje utemeljiteljice sv. Marije Crucifikse di Rosa. Euharistijsko slavlje u samostanu Anćela u ĆirilMetodovoj ulici u Splitu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u zajedništvu s sedam svećenika. Na početku mise nadbiskup je pozdravio sestre Anćele kako one u samostanu tako i diljem domovine, na čelu s njihovom provincijalkom s. Mariangelom Galić, te im čestitao blagdan njihove utemeljiteljice. „U radosti se raspoložimo da budemo što dostojniji sudionici Gospodinova i naša slavlja u koji je tako duboko ušla Crucifiksa di Rosa. Živjela je euharistiju - otajstvo spasenja i u njoj nalazila trajno nadahnuće”, kazao je nadbiskup uvodeći u misno slavlje. Blagdan sv. Marije Crucifikse uvijek je u došašću te nam je time i „osvježenje”” u pripravi za susret s Gospodinom koji nas poslije povijesnog dolaska nije napustio nego je uvijek Emanuel - Bog s nama, prisutan kako u otajstvu tako i u svakom čovjeku.

Nadbiskup Barišić u homiliji je govorio o Božjem osobnom pozivu čovjeku i o čovjekovu odgovoru. „Isus reče svojim učenicima: 'Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.' Gospodin poziva učenike da ga slijede iznutra, srcem ne samo izvanjski. Treba uzeti svoj križ, koji u krajnjoj logici znači i svoj život dati. Prihvatiti i nositi svoj križ mjera je ljubavi prema Gospodinu. Nije ga lako nositi jer je svakodnevni križ ponekad pretežak”, kazao je nadbiskup. Istaknuo je kako se treba odreći sebe, svojih zahtjeva i savjeta te poslušati i čuti Gospodina što nam ima reći. „Sveta Marija Crucifiksa (od Raspeća) svoj je život potpuno dala Gospodinu. Gledala je pozorno i uočavala ljudske potrebe i nije zaobilazila potrebne nego je odgovorno prema njima postupala”, kazao je nadbiskup te dodao: „Možemo reći da je u svom životu ostvarivala riječ Božju: 'Kidati okove nepravedne, razvezat spone jarmene, puštat na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola…'” U nastavku propovjedi nadbiskup je kazao da je življenje na takav način omogućilo sv. Mariji Crucifiksi da živi i približi drugima Božju ljubav. Bez iskustva ljubljenosti i prihvaćenosti od najveće ljubavi - našega Boga ostajemo daleko, izvana, ne razumijemo Gospodina, nedostaje nam snage i svjetla koje će nas uvesti u otajstvo Božje. Sv. Marija Crucifiksa osjećala se ljubljeno od Boga i ona je druge iskreno ljubila. Iz iskustva da je Bog bio onaj koji je prvi ljubio nju i dao svoj život za ovaj svijet i ona je mogla dati svoj život za drugoga, zaključio je nadbiskup. Na kraju misnog slavlja nadbiskup je zahvalio sestrama na proročkom svjedočenju Božjeg milosrđa i ljubavi, te im zaželio da ih i dalje u njihovu radu prati Božji blagoslov i zagovor sv. Marije Crucifikse, njihove utemeljiteljice. (ika)


194

VIJESTI • prosinac 2017.

Adventska duhovna obnova za redovnice u Požegi 16. prosinca 2017.

U organizaciji Povjerenstva za redovnice u Požegi je 16. prosinca održana adventska duhovna obnova za Bogu posvećene osobe koje djeluju na području Požeške biskupije. Voditelj je bio Drago Tukara, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Osječkog sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera. Program je počeo molitvom Trećeg časa u Dvorani Bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma. Potom je biskup Antun Škvorčević pozdravio okupljene redovnice i zahvalio je svakoj pojedinoj i svima zajedno za ono što redovito i svakodnevno u svojim redovničkim zajednicama na području Požeške biskupije nastoje činiti kao osobe budna duha. Posebnu zahvalnost iskazao im je za njihov doprinos Trećem biskupijskom euharistijskom kongresu prigodom dvadesete obljetnice utemeljenja Požeške biskupije, napose za njihove molitve i brižnost kojom su pratile Kongres i kojom se na njemu sudjelovale. Rekavši kako je vrijedno ono što u vrijeme došašća sestre u svojim zajednicama nastoje adventski razmišljati i razmatrati o sebi i svome poslanju, istaknuo je važnost i njihova zajedničkog adventskog susreta na biskupijskoj razini, kroz koji se podsjećaju da su onoliko pripadaju općoj Crkvi, koliko su ugrađene u mjesnu požešku Crkvu. Kazao je da je advent vrijeme u kojem treba imati dobre uši kako bismo u mnoštvu glasova oko nas mogli čuti Božji glas, poput Ivana Krstitelja u pustinji. Međutim, pojasnio je biskup, glas dopire samo do ljudskih ušiju, a riječ do srca. Glas je u službi riječi, koja posreduje smisao te je u tom pogledu Ivan Krstitelj glas u službi vječne Očeve Riječi, u Isusu iz Nazareta tijelom postala te nam svojom mukom i smrću darovala besmrt-

nost. Ivan kao glas i Isus ako riječ donose svjetlo odozgor, krijepe našu ljudsku nemoć, i dižu nas na Božju razinu kojoj pripadamo. Na taj način postajemo „izdanak Gospodnji na diku i na slavu”, „na ponos i ures zemlje”, kako kaže prorok Izaija u kratkom čitanju Trećeg časa. Biskup je sestre pozvao da, usred procesa koji hrvatsku zemlju čine ružnom, one budu njezin ures i ljepota te radost i dika Božja. Zahvalio je prof. Tukari za njegov dolazak i spremnost kojom je preuzeo vođenje duhovne obnove, te njemu i redovnicama zaželio sretan Božić. Dr. Tukara održao je razmatranje „Kliči i raduj se, kćeri sionska, jer evo, dolazim” (Zah 2, 14) - Redovnica u adventskom iščekivanju Krista zaručnika. Istaknuo je da su kršćani u adventu poput putnika u noći koji traga za svjetlom i kliče od radosti kad ga pronađe, ili poput bližnjega u nevolji koji kuca na nečija vrata i kliče od radost kad mu ih netko otvori. Na primjerima iz života Blažene Djevice Marije poručio je sestrama da će njihovo čekanje dolaska Krista zaručnika biti radosno događanje ako njihova radost bude proizlazila iz zagrljaja i susreta s drugima, iz osjećaja obiteljske i narodne pripadnosti, te iz služenja drugima. U drugom dijelu, govoreći o božićnoj radosti kao o jedinstvenoj radosti za kojom čovjek čezne po svojoj naravi, voditelj je ustvrdio da je radost Božića ključ za novu evangelizaciju. Po završetku duhovnog nagovora redovnice su se uputile u obližnju crkvu sv. Lovre na pokorničko bogoslužje s prigodom za osobnu ispovijed. Susret duhovne obnove završen je euharistijskim klanjanjem koje je predvodio fra Milan Krišto, biskupijski povjerenik za redovnice i gvardijan franjevačkog samostana u Požegi. (ika)


195 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Adventska duhovna obnova redovnica grada Splita i okolice 17. prosinca 2017.

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić održao je u nedjelju, 17. prosinca u crkvi Gospe od zdravlja u Splitu adventsku duhovnu obnovu za redovnice grada Splita i okolice. Na duhovnoj obnovi sudjelovalo je oko 150 redovnica iz četiri provincije i 17 zajednica u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji te njihov nadbiskupijski delegat fra Petar Lubina, koji je tom prigodom izgovorio prigodno uvodno slovo. „Za najdraži kršćanski blagdan Božić želimo se kao dio mjesne Crkve sabrati i zajednički pripraviti, duhovno se malo obnoviti. Crkva je, naime, uvijek potrebna obnove. To od nje zahtjeva samo vrijeme u kojem živi, jer ni danas toliko toga nije lako shvatiti”, kazao je fra Petar te nastavio: „Blagdanom Božića slavimo Boga, koji nas je ljubio do te mjere da je i sam u vremenu postao jedan od nas, rodio se kao maleno dijete u obitelji i time posvetio naše čovještvo i ljudsku obitelj. Danas smo svjedoci da su temelji te osnovne stanice ljudskog društva uzdrmani. Obitelj je izvrgnuta brojnim kušnjama i izazovima.” Govoreći o izazovima s kojima se obitelj susreće fra Petar je upozorio na rodnu ideologiju, rastave braka, sve manja otvorenost životu što rezultira i manjim brojem duhovnih zvanja. „Svi smo mi rođeni u obiteljima, s njima se susrećemo i s njima radimo, a naša Nadbiskupija u godini je obitelji. I naše redovničke zajednice svojevrsne su obitelji i dio velike Božje obitelji Crkve”, naglasio je delegat za redovnice pozvavši ih da zažive, u njemu se pronađu kako bi ga uspješno drugima navješćivali. Pozdravivši sve nazočne redovnice, ali i one koje nisu mogle doći nadbiskup Barišić im je zahvalio na duhovnom majčinstvu te im u tom svjetlu čestitao „Materice”. „Vi ste du-

hovne majke i znate što se u obitelji događa kad nema majke: hladno je i prazno. Majka unosi toplinu i središte je svih odnosa. Što bi naša Crkva bila bez žene, bez sestre, bez majke?” - upitao je nadbiskup. U svom duhovnom nagovoru stavio je naglasak na vrijeme priprave za Gospodinov dolazak, naglasivši da se advent svake godine želi produžiti i ranije započeti, komercijalizira se i gubi onaj središnji smisao priprave za susret s Malim Isusom. „Advent počinje prije adventa, a to čine nažalost trgovački centri. Međutim, mi bismo trebali biti oni koji će produžiti advent u smislu svakodnevne priprave za susret s Gospodinom i radosnog iščekivanja njegova drugoga dolaska”, kazao je nadbiskup. Podcrtao je na poseban način radost kršćana, radosno iščekivanje i radost susreta naglasivši da se radost ne može kupiti, nego da se ona živi. „Evanđelje je Radosna vijest. Marija je radosno nosila Isusa u svojoj utrobi 9 mjeseci, a Crkva ga nosi i rađa sve do konačnog susreta. Stoga itekako imamo razloga za radost. Zadaća ovoga adventa neka nam bude razbuditi i probuditi u nama radost koja spava”, istaknuo je nadbiskup Barišić. Nadbiskup se u govoru osvrnuo na lik Ivana Krstitelja koji je narodu koji je hrlio slušati ga uputio jasan poziv da pripravi put za prihvaćanje Gospodina i ispravi krive putove vlastitog života putem obraćenja srca. Međutim, Krstitelj se ne ograničava samo na propovijedanje pokore i obraćenja, već, priznajući Isusa kao „Jaganjca Božjeg” koji je došao odnijeti grijeh svijeta, ponizno usmjeruje k Kristu, Božjem Mesiji te se povlači u drugi plan da bi Krist mogao rasti, biti slušan i nasljedovan. U tom je svjetlu nadbiskup istaknuo da mi vrlo često drukčije postupamo od Krstitelja, imponira nam da nas drugi vide većima nego što jesmo i obuzeti smo svojom ulogom i svojim službama. Pozvao je redovnice da se nadahnjuju na životnom svjedočanstvu Ivana Krstitelja koji je bio


196

VIJESTI • prosinac 2017.

svjetiljka, glas, riječ odnosno pravi svjedok Isusa Krista te je posvjedočio krvlju svoju vjernost Božjim zapovijedima, ne povlačeći se i ne uzmičući, izvršivši do kraja svoje poslanje. Na kraju govora nadbiskup je zahvalio redovnicama na zauzetom i samoprijegornom radu u navještenju Božje riječi i svjedočenju Krista, na znakovima dobrote i plemenitosti kojima grle i hrabre one najpotrebnije. Na poseban način uputio je pozdrav onim redovnicama koje su zbog bolesti bile spriječene doći poželjevši im strpljenja i što skorije ozdravljenje. Čestitajući im Kristovo rođenje, nadbiskup je redovnice ohrabrio da ostanu ponosne na svoj poziv, karizmu, poslanje i zajednice koje su oaze molitve i zagovora. „S radošću iščitavamo i proučavamo Vaš proglas o Godini majčinstva, koji nas potiče na intenzivno razmišljanje o našim obiteljima, a nadasve o ulozi majke u obitelji. Divimo se Vašoj brizi za rast Crkve, domovine i svetosti obitelji koja je temelj društva i sve naše opstojnosti, a nažalost danas se te vrijednosti gaze i uništavaju a nameću se i uzdižu neka ponašanja strana normalno čovjeku”, kazale su sestre Kraljice svijeta upućujući božićnu čestitku nadbiskupu Barišiću u ime svih redovničkih zajednica. „Nastojat ćemo sve svoje pastoralno djelovanje, naš rad usmjeriti na povratak molitve i zajedništva u naše obitelji, na važnost žene-majke da daruje život, na odgovornost roditeljskog poslanja. Marija Majka Gospodinova i Majka Crkve uzor je vjernicima posebno u njoj svaka majka vidi uzor majčinstva i nalazi ohrabrenje za svoj odnos prema Bogu i obitelji, Crkvi i društvu”, kazale su te nadbiskupu uručile i prigodni dar. Zahvalivši na čestitkama, molitvama i daru nadbiskup je na sve redovnice zazvao Božji blagoslov. (ika)

Imenovan novi provincijal Hrvatske salezijanske provincije 19. prosinca 2017.

Vrhovni poglavar salezijanske Družbe, don Ángel Fernández Artime, uz suglasnost Vrhovnog vijeća 19. prosinca 2017. godine imenovao je don Tihomira Šutala novim provincijalom Hrvatske salezijanske provincije za šestogodište od 2018. do 2024. Don Tihomir službu provincijala preuzet će od don Pejo Orkića krajem svibnja 2018. godine. Don Tihomir Šutalo rođen je 3. siječnja 1967. godine u Stocu u Bosni i Hercegovini od oca Stjepana Šutala i majke pok. Kate r. Goluža. Nakon završene osnovne škole u Zagrebu, 1981. ulazi u Salezijansko sjemenište u Rijeci. Prve redovničke zavjete polaže 14. 08. 1984. godine a srednju školu završava u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci 1986. godine. Studij teologije pohađa na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1987. do 1994. godine gdje stječe titulu diplomiranog teologa. Tijekom studija obavlja dvije godine pedagoške prakse u Zagrebu na Knežiji i u Rimu. Doživotne zavjete položio je u Zagrebu 15. 08. 1991. godine. Za đakona je zaređen 9.10.1994. po molitvi i rukama mons. Giulia Einaudia, Apostolskog Nuncija u Hrvatskoj a za svećenika 25. 06. 1995. po molitvi i rukama uzoritog gospodina Franje kard. Kuharića. Na provincijalnoj razini vršio je različite službe. Članom provincijalnog vijeća bio je od 2003. do 2012. godine. Povjerenikom za formaciju bio je od 2003. do 2006., za društveno priopćavanje do 2006. do 2007., za Salezijansku obitelj od 2007. do 2009 a za salezijance suradnike od 2009. do 2011. godine. Od 2015. do danas vrši službu provincijalnog ekonoma. (ika)

Vijesti HRK, br. 2., 2017.  
Vijesti HRK, br. 2., 2017.  
Advertisement