IDEAMAGAZIN MAGAZIN Lipanj 2012
Što mislite o cijeloj toj fami oko brzog čitanja? Kakva je tu realna situacija, što se može očekivati od takvih tečajeva? Prof. Drempetić: Ljudima se svašta obećava. Brzo čitanje je odlična vještina koja se može trenirati, no treba biti svjestan da se u nekoliko sati treninga neće dobiti trajna navika brzog čitanja, već kratkoročno ubrzanje. Ako se vježbanje redovito nastavi kroz duži period, moguće je dobiti dva ili tri puta veću brzinu čitanja, ali treba redovitost i upornost. Mnogi ljudi previde međutim da te brzine vrijede za jednostavne tekstove u kojima nema nepoznatih pojmova, a ne stručno ili komplicirano napisano gradivo. Dakle, za jednostavne tekstove je ubrzanje čitanja na 600 do 800 riječi u minuti odličan rezultat, i to je u prosjeku maksimum koji se u prosjeku može očekivati od takvih treninga. Kako gledate na problem kampanjskog učenja, što biste preporučili kampanjcima? Prof. Drempetić: Manje više svi znaju da je kampanjsko učenje jako stresno i neučinkovito. Učiti dva dana po 12 sati je
jako iscrpljujuće, a iako je moguće na brzinu utrpati podatke u glavu, to se znanje jednako tako brzo zaboravlja. Kampanjsko učenje je kao da pokušate pojesti hranu za tjedan dana u jednom danu. Uglavnom je svima zlo poslije toga. Pravi problem u podlozi je neznanje kako se kvalitetno organizirati i kako sebi učenje napraviti zabavnim i uspješnim, jer tek to daje pravu volju za kontinuiranim učenjem. Svatko se može praviti pametan i reći da treba kontinuirano učiti i prestati učiti kampanjski. To ne pomaže, već je potrebno naučiti kako učiti s užitkom i efikasno. Tek kad učenje prestaje biti nešto od čega bježim, odnosno postane nešto čime vladam, što mi je lako, pa i u čemu uživam, ljudi počnu učiti redovito. Mnogima je problem samo gradivo, tj. dosadno im je i ne vidi se svrha znanja određenog gradiva. Kako se motivirati za učenje dosadnog gradiva? Prof. Drempetić: To je ozbiljan problem i mnogima je problem učiti gradivo koje naizgled nema smisla. Najveći problem pri tome krenuti je s učenjem, jer je tu otpor najveći. Objektivno gledajući, svako gradivo >
„Polazište uspjeha su vlastiti odogovori na pitanja kao što su „Tko želim biti?“ „Što mogu najbolje dati ovom svijetu?“ i „Što meni stvarno ima smisla?“ Te odgovore nam nitko ne može servirati, što je ljepota, ali i teškoća cijelog traženja. „ Prof. psih. Adrian Drempetić
16