Issuu on Google+

I N T E G R A L

Brodolomci vremena

Brodolomci vremena

1

FOREST + GILLON

Brodolomci vremena su jedan od monumenata suvremene znanstvene fantastike. Ta je spaceopera toliko slojevita i iznad svog vremena da je i dan-danas ostala nenadmašena u bilo kojoj dimenziji prostora i vremena.

prvi Integral svezak sadrži epizode: EPIZODA 1 • USPAVANA ZVIJEZDA EPIZODA 2 • KRIVUDAVA SMRT ISBN 978-953-264-???-?

EPIZODA 3 • LABIRINTI EPIZODA 4 • PROŽDRLJIVI UNIVERZUM EPIZODA 5 • NJEŽNA OBMANA

J.C. FOREST + PAUL GILLON


J.C. FOREST + PAUL GILLON

1

BV_1_1-6.indd 1

13.4.2011 20:57:19


Brodolomci vremena INTEGRAL KNJIGA 1 Scenarij: Jean-Claude Forest & Paul Gillon Crtež: Paul Gillon Obojao: Hubert LES NAUFRAGES DU TEMPS 1 / L'Étoile Endormie ∂ Editions Glenat 1974 by Forest & Gillon --2 / La Mort Sinueuse ∂ Editions Glenat 1975 by Forest & Gillon --3 / Labyrinthes ∂ Editions Glenat 1976 by Forest & Gillon --4 / L'Univers Cannibale ∂ Editions Glenat 1976 by Forest & Gillon --5 / Tendre Chimère ∂ Editions Glenat 1977 by Gillon ∂ Editions Glenat 2008. All Rights Reserved. www.glenat.com ∂ za hrvatsko izdanje Bookglobe d.o.o., Zagreb, Svibanj 2011. Nakladnik • Bookglobe d.o.o., Horvatovac 100, Zagreb www.bookglobe-comics.hr • www.stomugromova.com Urednik • Nebojša Radić Prijevod • Vlatko Ćesić Lektura • Iva Sieber Oblikovanje • Tomislav Smolčić - Tally Upis teksta • Graferkon d.o.o. Tisak • AKD Cip zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 730449 ISBN 978-953-264-154-7 2

BV_1_1-6.indd 2

13.4.2011 20:57:24


J.C. FOREST + PAUL GILLON

USPAVANA ZVIJEZDA

3

BV_1_1-6.indd 3

13.4.2011 20:57:24


EPIZODA 1 • USPAVANA ZVIJEZDA

BV_1_1-6.indd 4

13.4.2011 20:57:28


Kraj dvadesetog stoljeća. Velika pošast prijeti zemlji... Čovječanstvo je u opasnosti. Boji se nazatka, više nego smrti. Da bi očuvali vrstu, šalju čovjeka i ženu u svemir. Njihove svemirske sonde će putovati eliptičnom putanjom do rubova Sunčevog sustava, a zatim se vraćati prema zemlji svakih 126 godina.

Duboko u umjetnom snu, zaštićeni od starenja, mogu se nadati da će poživjeti do nekog trenutka kad će majka Zemlja opet postati utočište njima i njihovoj djeci...

Mara, jeste li zadovoljni? Ovaj put nismo propustili sastanak!

Dirnuta sam i sretna, zapovjedniče. Moj djed mi je neprestano pričao o tome kako je magnetska oluja u prošlom stoljeću spriječila pristup toj sondi.

Ali hoće li ljudi iz budućnosti znati prihvatiti preživjele iz prošlosti?

Ljudi dvadesetog stoljeća su ga obvezali da preživi... I nakon tisuću godina održao je riječ. Z ašto smo ga budili?

Živ je! Živ je! Nakon svih tih godina! Nevjerojatno!

7

BV_1_1__5_28.indd 7

12.4.2011 16:48:55


Putniče, dobrodošao u 2990. godinu! Kao što vidiš, ljudska vrsta nije potpuno izumrla. To je zasluga ljudi dvadesetog stoljeća... Zahvalni smo im, njihova je znanost bila veličanstvena!

Jajoliki kristal, u kojem si spavao više od tisuću godina, uspio te zaštititi od svih opasnosti iz svemira, a solarne stanice, koje su te opskrbljivale energijom nužnom za preživljavanje nisu zakazale!... Uopće nam te nije bilo teško probuditi iz sna...

Volio bih vam postaviti nekoliko pitanja. Zašto ste toliko dugo čekali da biste me pokupili? Zar nas je nadvladala velika pošast?

Ali, za mene postoji nešto još važnije. Jedna mlada žena me pratila u svemiru... Što je s njom?

Je li njezina sonda pronađena? Znam da se magnetska spojnica, kojom je bila vezana za moju, prekinula... Recite mi ako ta mlada žena nije preživjela.

Odgovorite mi... Zašto šutite?

Christopher, ne čuju vas više... Objasnit ću vam... „Velika pošast“, kako je vi zovete, ponovo se vratila.

8

BV_1_1__5_28.indd 8

12.4.2011 16:49:00


Velika pošast! Tijekom tisuću godina niste ništa smislili da je obuzdate? Ništa, Chris! Poštedjela je već nekoliko naraštaja, ali sada se vraća, razornija no ikad...

... A šačica ljudi koji su još preostali na ovom planetu spremaju ga se napustiti.

Baš me briga za pošast! Rođen sam prije tisuću godina i sve mi je ovdje nepoznato... Kad biste mi mogli odgovoriti na jedino pitanje koje me muči...

Gdje idemo?

Gdje se nalazi mlada žena koja vas je pratila u svemiru? Chris, ne mogu vam sve objašnjavati, vrijeme nam curi... Pošast je nad gradom...

Iskreno, nemam pojma! Nitko to ne zna... Nema sumnje da je živa negdje u Sunčevom sustavu, ali izgubili smo njezin trag... Pazite, uzbuna!

Pošast?

Pošast, ili nešto drugo... Oh, Chris! Nismo vas trebali buditi. Ovaj svijet je nepodnošljiv!

9

BV_1_1__5_28.indd 9

12.4.2011 16:49:10


... Atmosfera našeg planeta im jako pogoduje za razvitak.

Već preko šest stotina godina smo upoznati s velikom pošasti, ali nam je ta pojava još uvijek nedokučiva! Radi se o sjemenkama... Točnije, o sporama koje dolaze iz svemira i koje su potpuno otporne na najekstremnije temperature...

Zahvaljujući njoj mogu lebdjeti u zraku...

Ne morate mi dalje objašnjavati, već u XX stoljeću smo znali posljedice.

Da... Stotine tisuća spora lebde oko Zemlje, a kad sazrijevaju, rasprsnu se.

Jedna kugla će se uskoro rasprsnuti, a vjetar nosi i druge... Moramo napustiti grad...

Izgleda da je ovo vozilo napušteno... Radi se o starom i teško upravljivom stroju, ali mu je kupola neprobojna.

Ako pronađemo neki zaklon, tamo bismo mogli ostati blokirani satima... Moramo se pokušati probiti do svemirske baze.

Rekli ste mi da je udaljena više od deset kilometara... Trebamo vozilo.

10

BV_1_1__5_28.indd 10

12.4.2011 16:49:19


Pazite, ovaj tip je došao u dodir sa sporama, mogao bi nas zaraziti.

Ne želim umrijeti. Nemojte me napuštati... Kukavice! Vi ste u službi vlade... Prepoznajem vas po odori!

Zastrašujuće! Nije nas dotakao, ali se zalijepio kao hobotnica...

Zar ga nikako ne možemo spasiti? Zašto vas je okrivio da ste ga napustili?

Liječit će ga, kao i sve koji stradaju od pošasti, ali njegova optužba je utemeljena...

Požurite! Zaboravite Zemlju i napustite je bez žaljenja.

Naš grad je jedan od posljednjih koji su još naseljeni i ima nekoliko tisuća stanovnika... U svakoj svemirskoj letjelici ima mjesta za samo stotinjak putnika... A ima ih samo tri...

Mara, lako ću zaboraviti ovaj planet jer mi je stran, ali neću zaboraviti ženu, koja je kao i ja, ovdje rođena prije tisuću godina... Je li još uopće živa?

... A ovaj nesretnik, čak i ako se izvuče, neće biti među odabranima!

Chris, odgovor nije ovdje, nego negdje u svemiru.

11

BV_1_1__5_28.indd 11

12.4.2011 16:49:30


Preživio sam tisuću godina u svemiru! Spavao sam u jajolikom kristalu, a temperatura oko mene se spuštala blizu apsolutne nule, ili se podizala kao u kotlu, ali sam ipak preživio! Zašto ne bi i ona? Zašto ne i ta mlada žena?

Zvala se Valerija. Izabrani smo između 10.000 dragovoljaca. Nisam s njom uspio popričati duže od pola sata, ali mi je to bilo posljednje žensko lice koje sam mogao vidjeti u XX. stoljeću... Mislim da je bila lijepa.

Ne možemo poreći da je još uvijek živa, ali bismo godinama tražili njezinu sondu, dok nas pošast i druge opasnosti prisiljavaju da što prije napustimo Sunčev sustav.

Hoćemo li morati putovati godinama bez pristajanja da bismo napustili Sunčev sustav?

Razumijem, Chris!

Taj asteroid ima 100 kilometara u promjeru. Tamo smo postavili promatračku postaju... Tehničari koji tamo žive odvojeni od svijeta su previše važni da bismo ih mogli napustiti.

Napuštate tu mladu ženu, kao što ste već napustili tisuće ljudi na Zemlji.

Ne možete to shvatiti... Pojam ćudoređa se izmijenio... Pretrpjeli smo okolnosti kakve ne biste mogli čak ni zamisliti...

Da se ne biste prestrašili, za početak ću vam odgovoriti na drugo pitanje: Da, nekoliko ćemo puta pristati, a prva je postaja ona blijeda jabuka, koju upravo gledate!

Čudno. Nisu nam odgovorili na radio pozive.

Zapovjedniče, brinem se. Svjetionici su pogašeni, a cijela je postaja u mraku...

12

BV_1_1__5_28.indd 12

12.4.2011 16:49:40


Postaja je pusta. To je neobjašnjivo, ali nemamo vremena za dublje analize...

Ništa, zapovjedniče! Nisu ostavili nikakav spis, niti poruku.

Pogledajte! Jedna letjelica na platformi je spremna za uzlet. Lagana je i potpuno automatizirana... Jedan čovjek može s njom upravljati.

Na što ciljate?

Ali, zar nije naređeno da se vratimo u letjelicu?

Chris, slijedite me!

Chris, poželjela sam učiniti nešto ludo... Ne znam smeta li vam, ali me zagrlite... Zagrlite me jer je i za ludosti ponekad potrebna hrabrost!

Ne brinite se... Unutrašnjost postaje je pravi labirint. Tražit će nas sat, ili dva, ali će ipak na kraju zaključiti da nismo nezamjenjivi.

Nisam ništa zaboravila, a naročito ne ono najbitnije. Ne smijete napustiti Sunčev sustav, inače možete zaboraviti svaku nadu da ćete pronaći mladu ženu, bez koje ne možete živjeti...

Poslije njihovog odlaska, vratit ćemo se u letjelicu... Pomoću nje ćemo dospjeti do Marsa, ili nekog od Jupiterovih naseljenih satelita...

Mara, zašto to činite? Zar ste zaboravili pošast i ogromne razdaljine, koje moramo prijeći?

13

BV_1_1__5_28.indd 13

12.4.2011 16:49:46


Chris! Pogledajte ove komade metala... Miču se... Cijela gomila lebdi prema nama!

Mara, pričinja vam se! Osim ako se radi o još jednoj bestežinskoj pojavi!

Ova čudovišta dolaze s udaljenih planeta Stria i Altarante!

Živući metal! Grozna stvar... Mislio sam da ne postoji u Sunčevom sustavu! Kako je mogla dospjeti na postaju?

Mara, očito je da asteroid nije tako pust kao što ste mislili! Odakle ova druga životinja?

14

BV_1_1__5_28.indd 14

12.4.2011 16:49:51


O kome, ili o čemu pričate?

Doktore Otomoro! Mislila sam da ste mrtvi! Zašto niste odgovarali na radio pozive?

Mara, štošta vam moram objasniti. Nekolicina nas preživjelih smo skriveni u ovom tunelu... Nisam očekivao da će vas Trasijanci pustiti u postaju.

Trasijanci su ih uveli u postaju. Srećom, naši domaći simioti im se mogu učinkovito suprotstaviti.

To je neka vrsta biomagnetizma koja spaja različite elemente bića od metala, istovremeno udahnjujući životnu snagu cjelini... Simioti, potaknuti strahom, ili bijesom, emitiraju energiju koja razbija tu pojavu.

Moramo uništiti to skladište! Doktore Otomoro, vi imate svemirski brod. Sigurna sam da je upotrebljiv. Njime ćemo napustiti postaju i otisnuti se do Venere...

Ima li puno takvih čudovišta na asteroidu?

I sam se pitam. Postaju je zauzeo neprijatelj, koji se nikad ne pokazuje!

Njegovo ime i porijeklo je Altarantsko. Dobili smo dojavu iz druge postaje.

A ova metalna čudovišta?

Zapravo nema. No, pogledajte ove kapsule. One služe kao spremišta za tisuće sličnih čudovišta... Pretpostavlja se da je riječ o zalihama... Gotovo sa sigurnošću se može reći da su Trasijanci posijali više ovakvih skladišta po Sunčevom sustavu... Njihova su nas otkrića uvjerila da kane osvojiti Veneru, Mars i Zemlju... Metalopodi bi im poslužili kao ratni strojevi!

Unatoč pošasti, postoje brojne ljudske zajednice diljem Sunčevog sustava. Moramo ih što prije javiti o opasnosti koja im Prijeti...

15

BV_1_1__5_28.indd 15

12.4.2011 16:50:00


Mara, zašto niste učinili kao svi ostali i napustili Sunčev sustav? Vi ste dio povlaštene elite. Dobili ste priliku da živite u miroljubivom svijetu, daleko od pošasti!

Doktore Otomoro, odgovor je jednostavan: Volim tog tipa... Zove se Christopher... Poznajete dobro „Onoga koji spava među zvijezdama“... Ta legenda je obilježila ne samo našu mladost, nego i mladost naših otaca i djedova.

Kako li su ga samo pokupili? Dobro... Ipak, ne vidim razlog...

Prisjetite se da na polasku nije bio sam u svemiru. Pratila ga je mlada žena, čija se kapsula odvojila krajem prošlog stoljeća... No, Christopher je uvjeren da je njegova pratilja još uvijek živa, negdje između Merkura i Jupitera... Zbog toga ne želi napustiti Sunčev sustav!

Logika nam govori da je pretrpjela udar ovećeg kometa i da je skrenula prema Veneri... Velika je vjerojatnost da kapsula trenutačno kruži oko tog planeta!

Vi ne želite iz istog razloga? Napominjem vam da smo prije manje od godine dana uočili jajoliku kapsulu...

Naravno, nije bila Chrisova... Možete li izračunati njezinu putanju?

Doktore, približavamo se svemirskoj postaji Junon 7... Njihovi tehničari bi nam mogli pružiti dodatne obavijesti.

Svemir je tih kao i smrt, a ljudi s Junona 7 nam više ne mogu ništa reći.

16

BV_1_1__5_28.indd 16

12.4.2011 16:50:06


Mara, upravo sam se toga bojao. Trasijanci sustavno napadaju svemirske postaje i izbacuju ljude iz njih u bezdan...

Opazio sam doktora Baringtona, jednog od najvećih specijalista svemirske medicine! Njegov laboratorij u postaji je jedina grobnica koju mu možemo priskrbiti...

Grozno! Ne smijemo dopustiti da njihova tijela vječno lebde oko postaje!

Učinite to brzo, jer su Trasijanci u velikoj prednosti! Kako ćemo obavijestiti Veneru i Zemlju o njihovoj invaziji?...

Smirite se. Unatoč tome što su nam radio odašiljači slabi, uskoro ćemo im moći poslati poruku.

Chris, budite strpljivi... Dnevnik postaje Junon ništa ne govori o kapsuli vaše prijateljice, ali Otomoro smatra da su izgledi jedan prema deset da kruži oko Venere... Sigurna sam da je vaša pratilja još uvijek živa.

Mara, Venera je još daleko! Ovom putovanju nema kraja... Oh! Zašto mi ta žena toliko opsjeda misli?...

Venera . Vječiti oganj. Devet desetina planeta čini ocean šiban vjetrovima od sumpora i metana. Ipak, u polarnim predjelima, čudom se stvorio mjehur usred nepristupačnog oceana, stvarajući tako zonu pogodnu za disanje. Ljudi su iskoristili taj divni hir paklene prirode, stvarajući tamo značajne zajednice. Budući da tlo nema uvjeta za život, organizirali su život na vodi, u plutajućim gradovima.

Slijetanje će biti otežano... Dobili smo radio obavijest da se većina gradova otrgnula sa sidrišta. Snažna oluja ih nosi prema sjeveru...

17

BV_1_1__5_28.indd 17

12.4.2011 16:50:16


U uskom području Venere, pogodnom za život, jedan plutajući grad je u nevolji... Oluja ga nosi prema predjelima gdje pušu smrtonosni vjetrovi.

Stigli ste u lošem trenutku! nikad nas nije zadesilo ovakvo nevrijeme!

mislila sam da nećemo uspjeti sletjeti Po ovakvom vjetru.

Mara, na Veneri su oluje potpuno uobičajene... Prostor za slijetanje je osmišljen za najgore vremenske neprilike...

Gubernatore, ne donosimo vam baš lijepe vijesti!

Znam, Trasijanci... Već smo obaviješteni... Uhvatili smo vaše poruke i proslijedili ih Marsu i Zemlji. Trasijanci, pošast... Kad bi se barem te nevolje uništile međusobno!

Pođimo u zaklon... Struje nas nose prema sjeveru i bojim se da će nas provesti kroz oblake gorućeg metana.

18

BV_1_1__5_28.indd 18

12.4.2011 16:50:26


Kakva je ono obala? Struje nas upravo tamo nose!

Upravo prolazimo kraj stjenovite uzvisine. Dajemo sve od sebe da usidrimo grad... Ne uspijemo li, naredit ću evakuaciju podmorjem. More je mirnije u velikim dubinama.

Crveni kontinent! Grad je izgubljen. Nećemo uspjeti pobjeći, prije nego što se nasučemo!

Dugom putovanju je došao kraj. Nasukavši se na hridi, grad se pretvorio u običnu olupinu koju brodolomci nastoje što prije napustiti.

Chris, znam o čemu razmišljate... Nadate se da biste na Veneri mogli pronaći kapsulu u kojoj spava vaša prijateljica... Ovo nevrijeme, kao ni trenutačne okolnosti, ne idu na ruku vašoj potrazi...

U pravu ste, Mara. Ipak, nisam ravnodušan na sudbinu ovih ljudi! Mislim da možemo djelovati u obostranom interesu. Jedan odred bi trebao pokušati proboj do najbliže vojne baze. Javljam se dobrovoljno!

Idem i ja, Chris. Ne pokušavajte me razuvjeriti!

19

BV_1_1__5_28.indd 19

12.4.2011 16:50:36


U zoru, bljeskovi munja osvjetljavaju pustoš... Maleni odred započinje proboj. Usprkos Marinoj pratnji, Chris je usamljen u ovom stranom i neprijateljskom okolišu. Ipak, nije izgubio nadu... Je li zaista rođen prije tisuću godina? Ni sam više nije siguran.

Prijatelji, nismo vam u stanju ustupiti nikakvo vozilo. Imamo malo hrane i oružja... Ne vratite li se za četiri dana, oformit ćemo novi odred! Ako ćemo vjerovati zemljovidu, bližimo se bazi Anatase 3, ali uništeni most i oštećeni put mi ne ulijevaju nadu...

Zaboga! Kakav je ono stroj?

Trasijanska letjelica!

Dragi prijatelji, neprijatelj nas je opet pretekao. Bojim se da ne možemo očekivati nikakvu zaštitu od Anastase 3.

20

BV_1_1__5_28.indd 20

12.4.2011 16:50:46


Bojnik Lisdal iz baze Anastase 3! Oprostite, ali ne biste trebali privlačiti pažnju Trasijanaca i njihovih malenih drugova... Zato budite pažljivi i dođite u zaklon s nama popiti kavu!

Hej, vi tamo! Hoćete li još dugo izvoditi vratolomije?

Tko ste vi?

Ma nemojte! Kako? Nemam pojma imaju li Trasijanci šiljate uši, ili oči navrh nosa, ali znam da njihova metalna čudovišta čine stvar nemogućom...

Bojniče, plutajući grad se nasukao na istočnoj obali! Tamo su žene i djeca... Možete li im priteći u pomoć?

Simioti ih mogu onemogućiti!

Stari moj, poslušajte me. Anastase 3 je napadnut prošlog tjedna, a cijeli odred je pobijen... Stojim tu pred vama samo zato što sam sa svojim ljudima bio u ophodnji...

Simioti? Te pitome životinje?

Trebalo bi zauzeti bazu!

Istina je, časna riječ! Metalopodi se povlače! Naprijed, gospodo. Uništite prve!

Pretpostavimo da je tako. Nagledao sam se toliko toga da ću povjerovati i u Djeda Mraza. Imamo jedan starp s antigravitacijskim diskovima. Raskrče li vaši simioti put, tako da se uspijemo dovoljno približiti, ja i moji ljudi ćemo pokušati ući u bazu...

Idem s vama... Otomoro će ostati na tlu, da bi nam štitio odstupnicu.

21

BV_1_1__5_28.indd 21

12.4.2011 16:50:56


Nema odbora za doček!

Pomaknite svjetiljku udesno!

valerija!

O kome govorite?

Stari moj, ako vam nisu sve daske na broju, bilo bi vam bolje da se vratite.

Oprostite... Za trenutak mi se učinilo da sam opazio lice žene, rođene prije više od tisuću godina...

Ne možete to razumjeti... Uostalom, to je samo simbol na prsima robota... No ipak, slično st je nevjerojatna!

22

BV_1_1__5_28.indd 22

12.4.2011 16:51:06


BRODOLOMCI VREMENA - #1 INTEGRAL