Ratni vihor u Gospiću i okolici (1991-1994)

ipak Miću Vejnovića iz Urija i zeta Mile Gagule iz Čukovca. Zato smo se odlučili na put, pa što bude. Krenuli smo u nedjelju ujutro 27. listopada.

Pješačili smo cijeli dan i noć raznim puteljcima i sutradan smo oko 20 sati stigli u Perušić. Da su nas slučajno stigli četnici... Čuli smo i to da su četnici bili kod Marka Sertića, bivšeg mežnara koji živi odmah u susjedstvu crkve. Od Marka su tražili da im dade rakije i pršuta. Kad su popili i pojeli, na odlasku jedan četnik reče Marku: ‘Sad ću te zaklati’.

A drugi reče: ‘Ne sada. Još ćemo mi k njemu doći popiti i pojesti’. U Podlapači još ima oko 147 naših ljudi.”

U razgovoru prisutni su me zapitali hoću li krstiti dijete koje je s njima preživjelo na tom putu. Dakako da sam pristao. Otac Luka mi reče da mu je to treće dijete i da ne zna kako će mu ime dati i tko će kumovati.

U šali stariji Luka Alar reče da mu dade ime - ustaša. Svi se smiju, a ja predložim: “Neka mu ime bude Viktor-Drago. Mi ćemo pobijediti i bit će nam drag uvijek, jer nas je jedan više”. Rekoh da ću im i četvrtom djetetu kumovati. Opet smijeh.

Zakazali smo krštenje sutradan, 30. listopada, u 10 sati u karlobaškoj kapucinskoj crkvi.

Divoselo. Naši su uspjeli zarobiti 12 četnika i osvojiti još jedan dio toga sela, četničkog uporišta. Bogu hvala, prošlo je bez naših žrtava.

To mi radosno rekoše sudionici. Četnici ne prestaju svakodnevno tući po našim položajima. Naši se nastoje pridržavati mirovnog sporazuma.

Uzvrate žestoko tek kada su jako napadnuti. Jedino tako je moguće zadržati i očuvati naše položaje. Valjda će Mirovna konferencija u Haagu zakazana za 5. studenoga donijeti nešto konkretnije i osigurati već toliko žuđeni mir.

Hotel “Zagreb” u Karlobagu. Izbjegli Lovinčani. Sada se može reći da je okončana lovinačka drama. Još koncem travnja pa sve do sada Lovinac je pod jakom četničkom okupacijom. Tko može opisati ovu višemjesečnu agoniju? Možda je lovinački fratar što i zapisao, ali mala je vjerojatnost da je mogao što sa sobom ponijeti pri bijegu prije nešto više od mjesec dana. No, i fratar i toliki drugi bit će svjedoci četničkih zločina, a to će svjedočiti i naši gardisti koji su morali s narodom napustiti Lovinac. Zato će biti dobro da zapišem barem dio izjava naše starčadi koji su kao posljednji uspjeli izaći iz srbočetničkog pakla.

Danas sam zatekao u karlobaškom hotelu jedan dio izbjegle skupine.

Drugi su već premješteni u druga mjesta. Ovi također očekuju da će biti premješteni u Rijeku ili svojoj rodbini.

54