logistika pnici prve grupe zapravo reduciraju logističke funkcije planranja, upravljanja i kontrole na specifične menadžmentske funkcije, dok druga grupa proširuje logističke upravljačke zadaće na sve menadžmentske funkcije (plus organizaciju, opskrbu informacijama i vođenje kadrova). U odnosu na logističke ciljeve vidi se da kod uskog tumačenja objekata težište leži na operativnoj dimenziji cilja (efikasnost). Prema tome, kod razumijevanja logistike orijentiranog na sustav tokova dominiraju upravo strategijski ciljevi.
3.2.2. Logičko-deduktivni pristup Najnovije se postavke utvrđuju osamdesetih godina diskusijama o odnosima između dolazeće logistike i već institucionalizirane ekonomike prometa kao i srodnih disciplina24. H. Diedrich otvara provokativna pitanja. (a) da li se sa zrelošću logistike prestigla ekonomika prometa kao samostalna disciplina, i (b) da li bi bilo korisno da se umjesto nje spoje logistika i ekonomika prometa u jednu disciplinu. U nalazu svoga obrazloženja opredjeljuje se on jasno za nastavak postojanja ekonomike prometa kao samostalne discipline, jer postoji skupina takvih poduzeća koja treba imati svoju ekonomiku25. G. B. Ihde rezimira stanje logistike iz kontroverzno navedenih diskusija između visokoškolskih nastavnika srodnih disciplina, kao što su: Upravljanje materijalima, Ispitivanje privrednog poslovanja i Informatika.26 Oba navedena autora dolaze u rezultatu do sličnih reprezentativnih defincija logistike, pri čemu je logistika vodeća koncepcija koja se označava promatranjem vrijednosnoga lanca, kojim se prelaze granice poduzeća. J. Weber razvija jedan raster za razvrstavanje i klasifikaciju postojećih i novodolazećih stručnih područja poduzeća. Te-
24 25
26 27
28 29 30
melj za ovaj raster je strukturiranje sustava poduzeća u tri sustavne razine: (a) razina izvršavanja, (b) razina upravljanja, (c) razina meta – upravljanja. Ovaj autor logistiku svrstava u upravljačku znanost s težištem na meta-upravljačkim zadaćama27. Zaključno se iz logičko-deduktivnih stavova izvodi: Pod logistikom se smatra posebna upravljačka koncepcija koja se orjentira na tokove objekata. Primjenom ove koncepcije treba utjecati na provođenje načela toka u izvršnom sustavu poduzeća28.
3.2.3. Moguće definiranje poslovne logistike Usporedbom empirijsko-induktivnih i logičko-deduktivnih objašnjenja predmeta poslovne logistike29 može se zaključivati o podudaranju i razilaženju pojedinih stavova. Opće je prihvaćeno da se logistika generalno bavi tokovima objekata i, uglavnom, upravljanjem s njima. Pri tome su skoro svi stavovi pokazali da raste značenje interorganizacijske u odnosu na intraorganizacijsku perspektivu. Interorganizacijska perspektiva logistike neposredno je povezana s pojavom SCM-a. Pojedine postavke objašnjenja logistike različito uzimaju u obzir njezine ciljeve, iako ciljevi načelno nisu sporni. Razlike se vide u sljedećem: (1) u svrstavanju logistike u zgradu posebnih ekonomika poduzeća: treba odlučiti da li je ona učenje o funkcijama (upravljanje i izvršavanje pojedinih funkcija: transporta, manipulacije i skladišta) ili je to upravljačka znanost (paradigma upravljanja orjentirana na tokove objekata); (2) u shvaćanju logističkih objekata: da li su to samo dobra, informacije i lju-
di ili se objekti proširuju i na tokove novca i financija; (3) u shvaćanju razina tokova objekata: ograničavanje tokova na izvršni sustav poduzeća nasuprot proširenju tokova objekata u upravljačkom sustavu; (4) u shvaćanju upravljanja tokova objekata: ograničavanje na izabrane upravljačke funkcije kao što su: planiranje, upravljanje i kontrola, ili proširenje i na druge funkcije menadžmenta, tj. i na organizaciju, opskrbu informacijama i vođenje kadrova. Slaganja i razlike treba spojiti i izvršiti sintezu i temeljem toga dati novu definiciju logistike.
3.2.4. Shvaćanje predmeta izučavanja poslovne logistike Već smo istakli da se predmet s kojim se bavi poslovna logistika može analizirati: (a) s obzirom na promjene u poduzeću i u njegovu okružju (orjentirano na praksu), i (b) s obzirom na nove probleme koji još nisu otkriveni u postojećim disciplinama gospodarskih znanosti. U nastavku ukratko ćemo ih objasniti30. 3.2.4.1. Promatranje, orijentirano na praksu Impulsi za razvoj spoznaje o logistici proizlazili su i proizlaze od bitnih, logistički relevantnih promjena u okolini poduzeća. Od aktualnih i budućih izazova treba izabrati one koji najbolje reprezentiraju razvoj. Oni trebaju dati uvjerljivi odgovor na otvorena pitanja. Za rješenja neslaganja potrebna je naročito anticipacija budućih područja djelovanja prakse poduzeća za koja logistika pokazuje afinitet, jer se buduće značenje logistike tako može dokazati. Za nalaženje područja za koja logistika pokazuje afinitete i koja dobivaju sve jasnije konture bitne su sljedeće pojave:
U skupinu autora koji zastupaju ovaj pristup spadaju: Diedrich, Ihde, Riebel, Weber . Vidjeti: Göpfert, 2006., str. 49. Diedrich, H.: Entwicklung und Stand der Verkehrsbtriebslehre, in: Zeitschrift für Betriebswirtschaft (ZfB), 56 Jg, 1986., Heft 1, S. 51 – 88, prema: Göpfert, 2006., str. 49. Ihde, G. B.: Stand und Entwicklung der Logistik, in. Die Betriebswirtschaft (DBW), 47. Jg., 1987., Heft 6, str. 703 – 716, prema: Göpfert, 2006., str. 49. Weber, J.. Zur Bildung und Strukturierung spezieller Betriebswirtschaftslehren. Ein Beitrag zur Standortbestimmung und weiteren Entwicklung, in: Die Betriebswirtschaft (DBW), 56 Jg., 1996., prema: Göpfert, 2006., str. 49. Göpfert, 2006., str. 50. Göpfert, 2006, str. 51 i slj. Prema: Göpfert, 2006., str. 52 – 60.
18
Suvremena trgovina 6(41)