Naše kapi br.21

NAŠE KAPI

SREDNJA ŠKOLA CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ZAGREB, ZAGORSKA 14

br. 21 Školska godina: 2018./2019. i 2019./2020.

SADRŽAJ: RIJEČ RAVNATELJICE

INTERVJU TAMARA ŠTIMAC, PEDAGOG 4 SLUŽBA PRAĆENJA TIJEKA SOCIJALIZACIJE I ZAPOŠLJAVANJA

O ŠKOLI NAKON ŠKOLOVANJA 8 STRUČNA PRAKSA

FAKULTATIVNI PREDMET DOMAĆINSTVO

NOVI REHABILITACIJSKI PROGRAM-TERAPIJA POKRETOM I PLESOM

PRODUŽENI STRUČNI POSTUPAK

POSEBAN PROGRAM ZA STJECANJE KOMPETENCIJA U AKTIVNOSTIMA SVAKODNEVNOG ŽIVOTA I RADA UZ INDIVIDUALIZIRANE POSTUPKE

IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI 18 ŠKOLSKA KNJIŽNICA

NAJLJEPŠI KUTAK

NAŠI GOSTI

SUDJELOVALI SMO

NAŠI USPJESI

ŠKOLSKI PROJEKTI 44 SURADNJA

ŠKOLSKI IZLETI

POSJETILI SMO

OBILJEŽILI SMO

RADOVI UČENIKA

NASTAVA NA DALJINU

ZAVRŠNI RADOVI

NAŠE KAPI

Školski list Srednje škole – Centar za odgoj i obrazovanje Broj 21, svibanj 2020. NAKLADNIK: Srednja škola – Centar za odgoj i obrazovanje, Zagreb ZA NAKLADNIKA: mr.sc. Đana Baftiri, prof., ravnateljica NOVINARSKA SEKCIJA: Valentina, Antonija, Manuela i Petar ČASOPIS PRIPREMILE I UREDILE: Dinka E. Siječić, prof., Jadranka Bižić, prof., Željka Vidović, dipl.bibl., Tamara Berić-Blažić, prof., Ines Mrkoci, mag.ing.techn.graph. ADRESA: Zagreb, Zagorska 14, TEL: 01/36 43 437, E-MAIL: info@ss.czoio.hr, WEB: www.ss-czoio.hr

Dragi učenici, pred vama se nalazi novi broj časopisa „Naše kapi“. Časopis izlazi 21 godinu zahvaljujući našem dugogodišnjem ravnatelju Darku Klobučaru, koji je bio inicijator i koji je časopisu nadjenuo ime. Također, želim zahvaliti profesorici Jadranki Bižić koja je uključena od prvih brojeva u uredništvo časopisa. Iz godine u godinu napredujemo, stalno se događa pozitivno i lijepo. Dragi učenici, vi ste nam najveći poticaj da još predanije stvaramo bolje uvjete za vaše školovanje. Ustrajno i dosljedno se zalažemo za uređenje škole prema zahtjevima mladih. Zadnje dvije godine uredili smo informatičku učionicu, renovirali stubište, počeli izmjenu dotrajale stolarije, toaleta i izmijenili namještaj u brojnim uredima i učionicama. Uz pomoć Gradskog ureda za obrazovanje, Vijeća gradskih četvrti Trešnjevka-sjever, Ministarstva znanosti i obrazovanja, gospođe Mirjane Mikulec i neizmjernu pomoć vrijednih ruku našeg domara Stjepana Puha, škola postaje sve ljepša i ugodnija za boravak. Veseli nas da smo zahvaljujući sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja uredili senzornu sobu u kojoj ćete se moći opustiti i stjecati neobična i lijepa senzorna iskustva. Prošla školska godina ostat će zabilježena po uvođenju novog automatskog školskog zvona. Umjesto prodornog zvuka starog zvona sada slušamo ugodnu melodiju. Naša škola se sve više osuvremenjuje primjenom informatičke tehnologije. Već dvije školske godine koristimo e-dnevnik koji nam uvelike olakšava rad. U školi se neprekidno prate suvremene tehnologije te smo bogatiji za informatičku učionicu i brojne tablete. U rad smo uveli i pametne kocke koje će vam učenje učiniti lakšim i zabavnijim. U školi su uvedeni novi rehabilitacijski programi: play attention i terapija pokretom kojima nastojimo još više zadovoljiti vaše potrebe usvajanja novih znanja, vještina i sposobnosti. Od iduće školske godine kreće i senzorna terapija koja će vam uz logopedsku terapiju i kineziterapiju još više pomoći u odrastanju i sazrijevanju. Želimo da vam naša škola i dalje vraća nadu i osmijeh! Ona je topli dom, mjesto predivnih susreta i iskustava, sreće i osmijeha. Kao što i je moto škole: „Škola koja vraća osmijeh!“. Izrazito smo ponosni na vaše uspjehe na natjecanjima, nastupima, izložbama i svim događanjima na kojima predstavljate našu školu. Svaki vaš uspjeh je i naš uspjeh koji nas potiče da se još više trudimo i da vam još više pružimo! Kako časopis izlazi prigodom proslave šezdeset godina našeg rada svim učenicima i djelatnicima škole želim sretan 60. rođendan škole! Ravnateljica: mr.sc. Đana Baftiri, prof. 3

Naše kapi br. 21

INTERVJU

TAMARA ŠTIMAC, pedagog Koliko dugo radite u našoj školi? U školi radim od 1995., znači skoro punih 25 godina. To ovako zvuči jako puno.

Prije nego što ste postali pedagog bili ste profesorica u našoj školi. Koje ste predmete predavali? Prije nego što sam počela raditi kao pedagoginja bila sam profesorica. Predavala sam matematiku, politiku i gospodarstvo, jedno vrijeme etiku i kulturu. Dugo sam godina vodila i dramsku skupinu. To je bio zanimljiv i dinamičan dio posla.

Koji predmet Vam je bio najdraži? Svaki od tih predmeta bio je zanimljiv. Nekad mi je draža bila matematika, nekad politika i gospodarstvo. Ovisno o tome koji su se sadržaji obrađivali.

Jeste li bili strogi? Mislim da nisam previše. Uvijek sam pokušavala naći zajednički jezik s učenicima tako da svi budemo zadovoljni. Najbolje je bilo kad smo se mogli dogovoriti. Puno je jednostavnije raditi kad svi znamo što se od nas očekuje.

Da možete, biste li što promijenili iz razdoblja kada ste predavali u školi? Ne bih ništa mijenjala, ni za čim ne žalim. Svako razdoblje nosi svoje zanimljivosti, svoje probleme i prednosti. Onda se radilo na jedan način danas na drugi i to je normalno. Ne bi bilo dobro da je stalno isto.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan? Moj radni dan gotovo nikad nije isti. Jedno se isplanira, a onda se dogodi puno izvanrednih situacija. Često u istom danu obavim razgovore s nekoliko učenika, roditelja, dogovaram se s nastavnicima, organiziram različite aktivnosti u školi. Nikad nije dosadno, to je sigurno.

Postoji li u školi nešto što Vam se ne sviđa i što biste promijenili? Da je u mojoj moći ja bih učenicima napravila novu sportsku dvoranu.

Čemu bi se profesori trebali više posvetiti, obrazovanju ili odgoju učenika? Obrazovanje i odgoj su podjednako važni iako se odgoj ponekad zaboravlja pa su svi više usmjereni na ono što učenici moraju naučiti i znati u školi. Učenici s kojima radim su u dobi kad još uvijek moramo svi zajedno raditi na odgoju jer puno je novih situacija koje prati odrastanje i u kojima se treba znati ponašati. Mi odrasli tu sigurno možemo pomoći usmjeravanjem.

Što ste po horoskopu? Po horoskopu sam djevica. Nisam opterećena horoskopom i ne znam puno o tome, ali sigurno imam neke karakteristike tog znaka. Tako mi kažu. 4

Naše kapi br. 21

Čime se bavite u slobodno vrijeme? Nije mi problem ispuniti slobodno vrijeme. Nikad mi nije dosadno. Volim čitati, svaki dan čitam bar malo. Mogu dugo i brzo hodati. Ponekad brzo prohodam i 10 kilometara dnevno. Vježbanje je važno, otiđem nekad na trening juda u grupu za odrasle. Zabavno mi je, treniram i dobro se zabavim. Volim plesti i šiti iako to u zadnje vrijeme puno manje radim.

Kakvu muziku slušate? Trenutno uglavnom slušam glazbu koja se vrti na radiju. Ako me pitate za glazbeni ukus onda sam najviše sklona rocku i pop glazbi.

Koje Vam je najdraže jelo, knjiga, film? Volim sve vrste tjestenine i mogla bih je jesti svakodnevno. Knjige su nešto bez čega ne mogu i stalno ih čitam. Teško mi je reći koja mi je najdraža ili najbolja. Volim stil pisanja naše spisateljice Julijane Matanović i kod kuće imam gotovo sve njene knjige, neke čitam ispočetka. Sve ovo što vrijedi za knjige, vrijedi i za filmove. Ima ih jako puno. Jedan od boljih mi je Schindlerova lista, film o spašavanju Židova za vrijeme 2. svjetskoga rata.

Gdje biste željeli putovati? Jako volim putovati. Voljela bih otputovati u Japan. Zanima me taj dio svijeta, kultura i način života drugačiji od našeg. Ne bih se bunila ni da me netko odvede u Rusiju, taj dio mi se isto čini interesantan za putovanje.

Koji je Vaš moto? Iza kiše uvijek dolazi sunce ili kad se jedna vrata zatvore druga se otvore. Na sve uvijek gledam pozitivno i s optimizmom.

Što biste poručili čitateljima za kraj? Čitateljima bih poručila da se, bez obzira koliko imaju godina, stalno trude naučiti nešto novo. Učite nove vještine, poslove, jezike…Imajte želje i snove. Osjećat ćete se bolje, zadovoljnije, korisnije, sretnije. I nemojte se bojati neuspjeha. Neuspjeh je prilika da nešto napravimo mudrije i bolje. 5

Naše kapi br. 21

SLUŽBA PRAĆENJA TIJEKA SOCIJALIZACIJE I ZAPOŠLJAVANJA Dragi učenici, služba praćenja u Školi poznata vam je od početka prvog razreda, kada smo se zajedno družili na radionicama na kojima smo se pripremali za polaženje stručne prakse. Ponovo se više družimo u trećem razredu kada se približavate završetku školovanja i polako pripremate za jedno novo razdoblje u svom životu, svijet odraslih i svijet rada. Ovaj prelaz iz školskih klupa u svijet odraslih često je težak i mnogima od vas bit će potrebna pomoć, podrška, savjet ili samo razgovor ohrabrenja kako biste se što lakše i bolje prilagodili novim zahtjevima i ulogama koje vas čekaju. U ovom dijelu jednu od važnih postaja čini Služba praćenja kojoj se možete javiti kad god naiđete na neku prepreku. Služba praćenja rado će vam pomoći oko pisanja životopisa i molbe za posao, pretraživanja natječaja za poslove koji bi vas mogli zanimati i pomoći vam oko pripreme za razgovor s poslodavcem. Kad počnete raditi, prilagodba na radno mjesto i nove ljude također zna biti teška. Mogu se javiti neki problemi koje ne znate riješiti i koji vas brinu. Slobodno se i tada javite Službi praćenja u Školi. Porazgovarat ćemo, vidjeti što vas brine i zajedno pronaći moguće rješenje. Svaki problem je lakše riješiti kada se podijeli s nekim! Onaj tko neće odmah tražiti posao, može se javiti Službi praćenja kako bismo pronašli neku aktivnost ili tečaj koji biste mogli pohađati. Postoji veliki broj različitih aktivnosti, pogotovo u Zagrebu, gdje se možete uključiti i aktivno provesti slobodno vrijeme. Budite uporni, marljivi i pozitivni. Družite se s ljudima, razgovarajte, informirajte se. Tražite savjet i pomoć od ljudi kojima vjerujete i koji vas poznaju. Javite nam se, Škola vam je poznata, svi vas poznajemo i želimo da uspijete i da budete sretne, uspješne i zadovoljne odrasle osobe.

INTERVJU S KREŠOM VUKOVIĆEM Za Božić nas je posjetio i sudjelovao u humanitarnoj akciji „Jedan poklon za jedan osmijeh“ naš bivši učenik Krešo Vuković, zajedno sa zaposlenicima tvrtke AKD u kojoj radi. Iskoristili smo priliku da mu postavimo nekoliko pitanja.

Zašto si se uključio u humanitarnu akciju? Kada sam vidio da je to moja srednja škola, da se radi o klincima koji nemaju roditelje, koji su po domovima, koji nemaju ni za slatkiše, odlučio sam se uključiti u akciju s tim da i ja dođem na Božićnu priredbu. Znam koliko klince veseli kada dobiju poklon.

Koje godine si završio školu i u kojem zanimanju? Završio sam 2007. godine za pomoćnog autolimara. 6

Naše kapi br. 21

Jesi li kad radio u struci? Jesam, prošle godine u ovlaštenom KIA servisu, nekih 6 mjeseci.

Je li ti to bilo prvo zaposlenje? Ne, prvo sam radio kao prelac u tekstilnoj industriji, 7 godina, 7 mjeseci i 7 dana.

Koliko imaš radnog staža? Imam skoro 13 godina.

Ti si se zaposlio odmah nakon školovanja, što je po tvom mišljenju važno za uspjeh u životu nakon završetka školovanja? Za početak pronaći neki posao koji čovjek voli, imati pozitivan stav, ići i težiti za nečim što vas u principu zanima. Mene autolimarija nije previše zanimala pa sam išao tražiti nešto u čemu se vidim. To je danas lako moguće, postoje velike mogućnosti prekvalifikacije, razni tečajevi. Treba slijediti svoj cilj.

Kada si se upisivao u našu školu, je li to bio tvoj prvi izbor? Bio je to prvi izbor za mene, u stvari i nisam imao previše izbora. Završio sam Osnovnu školu „Nad lipom” pa su me poslali ovdje. Zapravo, jako mi je drago da sam završio ovdje. Imao sam problema s učenjem i da sam otišao u redovnu školu bilo bi pitanje kako bi me prihvatili ostali učenici, profesori, okolina. Možda bi me jednostavno to i uništilo. Ne mora biti, ali bio bi to teži put u svakom slučaju.

Primjećuješ li razlike u izgledu škole onda i danas? Vidi se itekako drastična promjena i to jako pozitivna. Vidim da ste preuredili hodnike, podove i stubište. Na mjestu nekadašnje knjigovežnice danas je praktikum za kuhare. Stvarno fenomenalno. Kako je to bilo prije sada stvarno super izgleda. Što se tiče same škole izgleda puno pozitivnije. Tople boje pozitivno utječu na raspoloženje.

Kad si ti bio učenik bilo je puno više učenika, sada ih je upola manje. Što misliš je li ljepše bilo tada ili danas? U moje vrijeme nije bilo tako puno mobitela i mi smo se puno više družili i razgovarali.

Koja su ti sjećanja na školovanje ostala najdraža? Sjećanja na profesoricu Čulo i profesora Lukačevića jer oni su bili dosta uz mene. Kad mi je bilo teško, zbog drugih klinaca, oni su mi bili podrška. Izvukli su najbolje iz mene i od mene napravili čovjeka.

Koji osjećaji ti se javljaju kad se danas kao odrastao čovjek sjetiš srednje škole? Sjećam se nekih svojih nepodopština. Onda nisam imao ni brige ni pameti.

Što bi danas, nakon 13 godina staža, kada imaš svoju obitelj, poručio učenicima naše škole? Poručio bih im da bez obzira na sve vjeruju u sebe, da probaju čim više pozitivno razmišljati koliko god bilo teško. Imali su sigurno teških trenutaka, ali bit će još toga jer znam jako dobro kako je to. Sve to sam prošao i sam. Trebaju samo raditi na sebi i razmišljati o sebi, više učiti i boriti se za sebe, jer ako se neće sami boriti ništa se neće ni promijeniti. Trebaju razmišljati pozitivno i samo ići naprijed. 7

Naše kapi br. 21

O školi nakon školovanja Svi nastavnici, stručni suradnici, roditelji i odgajatelji priželjkuju da nakon završetka škole njihova djeca nađu svoje mjesto u društvu. Naravno, i učenici maštaju o tome kako će se zaposliti u nekom dobrom poduzeću, osnovati obitelj…. Mnogi su uspjeli. Evo njihovih dojmova o školovanju, sadašnjem životu i poslu koji rade. Evo što su napisali i savjetovali sadašnjim učenicima i roditeljima: Pozdrav profesorice, još malo pa će druga godina otkako radim u firmi TPZ. Razlika između odlaska na praksu i na posao je prvenstveno u tome što na poslu moram biti puno odgovorniji jer imam zaduženja koja moram ispuniti kako bih dobio plaću. Šef se prema meni odnosi kao i prema ostalim zaposlenicima firme, što svakako podrazumijeva ozbiljniji odnos i suradnju. Na poslu mi se sviđa to što radim ono za što sam se i školovao. Stekao sam mnoga iskustva u području autolakirerskih poslova. Za to sam se zanimanje opredijelio jer volim sve vrste vozila i sviđa mi se kada postignem da izgledaju vrhunski. Moja je preporuka za sve učenike koji će ove ško lske godine završiti školu da se potrude dati sve od sebe jer kada date sve od sebe, onda možete steći više iskustva i lakše se zaposliti u željenom zani manju. Da biste se zaposlili, morate biti marljivi i vrijedni jer ćete onda imati veliku šansu za stalno zapošljavanje. Stariji majstori cijenit će vaš trud i zalaganje i sigurno će vas nagraditi boljim radnim uvjetima i pozicijama.

Denis Šebrek

Naša Marina S obzirom na to da smo roditelji djevojke koja je s odličnim uspjehom završila Srednju školu CZOO u Zagorskoj 14, imamo potrebu podijeliti svoja iskustva. Nakon tri godine školovanja za zanimanje pomoćnog galanterista, Marina se zaposlila, uz veliku podršku i pomoć stručnoga tima škole. Svi smo bili jako sretni i uzbuđeni, budući da se susrećemo s nečim potpu no novim. Marina je jako zadovoljna, osjeća se važno i odraslo, a mi smo jako sretni što se sve tako lijepo završilo. Školski je tim cijelo vrijeme bio uz nas i na tome im veliko hvala. Marinini šefovi, odnosno ljudi koji su odlučili zapošljavati djecu s poteškoćama, zaista su dragi i dobri poslodavci.

Marina Martinac

Nadamo se da će Marina kroz ovaj novi životni izazov naučiti mnogo korisnih stvari koje će joj pomoći u da ljnjem životu. Posao kojim se bavi prilagođen je njezi nim mogućnostima. Obavlja poslove pomoćnoga admi nistratora i radi sve ono što joj poslodavac zada i što smatra poslom koji Marina može bez problema odraditi.

Naše kapi br. 21

Mi bismo kao roditelji voljeli da naša kćer stasa u samostalnu osobu koja može biti koristan član društva i da pritom bude zdrava i sretna. Svim roditeljima želimo savjetovati da svojoj djeci budu podrška, bez obzira na poteškoće na koje svakodnevno nailaze. Također ih želimo potaknuti da ulože puno truda, volje i ljubavi kako bi svoju djecu usmjerili u njihovom daljnjem životu. Roditelji su, na kraju krajeva, najveći uzor svojoj djeci. Na kraju želimo zahvaliti svim divnim ljudima u školi koji svoj posao rade vrlo profesionalno i svim srcem. Imali smo sreću biti dijelom Vašeg tima. Zahvalni roditelji Martinac

Da bi se naši učenici imali prilike zaposliti moraju postojati poslodavci, ljudi koji su spremni riskirati i pružiti im šansu. Razgovarali smo s jednim od poslodavaca, gospodinom Damirom Posenjakom koji je zaposlio četvero učenika naše škole. Čime se bavi Vaša firma? Tvrtka D.N.T. STIRO-GRUPA d.o.o. osnovana je 2015. godine. Osnovna je djelatnost tvrtke prikupljanje, zbrinjavanje i recikliranje otpadnoga stiropora (EPS-a). Potaknuti višegodišnjim radnim iskustvom uprave i osoblja u poslovima vezanim uz razne tehnologije stiropora i vrste polime ra u zemljama Europske unije, odlučili smo svoje znanje prenijeti na područje Republike Hrvatske. U vrlo kratkom periodu našu kvalitetu i stručnost prepoznale su mnogobrojne tvrtke koje su nam po vjerile zbrinjavanje otpadnog stiropora (EPS-a). Reciklirani i prerađeni stiropor (EPS), koji se nakon obrade više ne tretira kao otpad, prodajemo na tržištu Europske unije udjelom od 85 %, dok se 15 % istoga proda na području Republike Hrvatske. Prikupljanje otpadnog stiropora (EPS-a) obavljamo na području cijele Republike Hrvatske i susjednih zemalja u svim granama industrije, prehrane, građevinarstva, autoindustrije itd., a zbrinjavanje i recikliranje odvija se u našem reciklažnom proizvo dnom pogonu u Zagrebu. Vi zapošljavate četvero naših bivših učenika. Jeste li zadovoljni njihovim pristupom radu? U našem je poduzeću zaposleno četvero Vaših bivših učenika i izuzetno smo zadovoljni njihovim dosadašnjim radom i odgovornim pristupom poslu. Smatramo da ćemo ih svojim budućim afirmativnim pristupom i raznim poticajima dodatno potaknuti kako bi postizali još bolje rezultate.

Kruno Bajza, bivši učenik

Smatrate li da su naši bivši učenici, nakon završetka naše Škole, spremni na zahtjeve tržišta rada? Koji su najveći izazovi, na čemu treba dodatno raditi, koje vještine dodatno razvijati? Kao i u svakom poslu, početak rada je izuzetno težak i stresan, ali uz ispravan pristup i strpljenje nas poslodavaca može se napraviti puno pomaka u radu Vaših bivših učenika. Potrebno ih je upoznati s očekivanjima i poticati ih na ispunjavanje zahtjeva radne sredine. Isto tako, važno ih je usmjeravati kako bi se što lakše prilagodili poslu koji svakodnevno obavljaju. Najvećim izazovom za poslodavca smatram veliku razinu strpljenja koju je potrebno imati. Stoga bih kao poslodavac želio savjetovati da se u školi što ranije počne poticati djecu na stjecanje radnih navika. Sukladno tome, smatram da bi bilo izuzetno korisno da se djeca tijekom školovanja upoznaju s raznim uvjetima rada, u sklopu praktične nastave. 9

Naše kapi br. 21

STRUČNA PRAKSA

POMOĆNI KONOBAR

Praktikum je opremljen te svečano otvoren 18.5.2018. godine za učenike koji se školuju za zanimanje pomoćni konobar, pomoćni kuhar i slastičar. Praktikum je osvijetljen prirodnim svjetlom zbog velike staklene stijenke kojom je ograđen prema školskom dvorištu. Opremljeni smo s profesionalnom opremom i strojevima za rad. Učenicima se omogućila odlična i vjerodostojna slika kuhinje i konobarske pripremnice koja ih očekuje u budućem zanimanju. Sav konobarski inventar, kojim se učenici uvježbavaju pripremajući se za zanimanje, je kao u skupim restoranima. U školi radim kao strukovni nastavnik posluživanja od prošle školske godine s velikim entuzijazmom upravo iz ljubavi prema djeci i obilja sitnog konobarskog inventara kojim nema prepreka u mnogim vježbama. Moj posao strukovnog učitelja je sasvim drugačiji od ugostiteljske uslužne djelatnosti kojom sam se prijašnjih 18 godina bavila. Iskustvo posluživanja svih profila gostiju sam zamijenila „uslužnim“ i pažljivim prijenosom znanja mladim ljudima u na jtežem periodu njihova života - pubertetu. U srednjoj strukovnoj školi su mladi ljudi često prestrašeni onim što se od njih očekuje u skorijoj budućnosti. S istim poštovanjem kojim sam se obraćala gostima u ugostiteljskim objektima ranijih godina sada pristupam učenicima. Ljubav i poštovanje je onaj neizostavni element u radu sa ljudima. Naši učenici su vrlo iskreni i otvorene duše dolaze u školu i u praktikum, ali nekima je teško shvatiti brzinu obavljanja zadataka koju trebamo konstantno povećavati jer je dvadeset i prvo stoljeće period brzih usluga i očekivanja koja će ih dočekati u poslu. Moja današnja poprilično teška uloga u njihovom školovanju je prenijeti im što je više moguće, jasniju sliku vanjskog poslovnog svijeta. U tom području je moja uloga ne prestrašiti ih već ih ohrabriti iako će biti i stresa i napora. Moj zadatak nije lak, od mladih i zbunjenih učenika iz često njima neprimjerenih osnovnoškolskih okruženja trebam im pomoći da izrastu u šarmantne, uredne, mlade radnike koji se osmjehnu i onda kada nije lako podnositi čak pokoju kritiku gosta. Nadam se da će učenici iz ovog lijepog i osvijetljenog praktikuma izaći dovoljno izgrađeni i čvrsti za dugi radni vijek koji je ispred njih. Ponosna sam kad na hodniku ili blagovaoni čujem kako primjenjuju lekcije iz komunikacije i vježbaju šarm dajući komplimente jedni drugima. To mi je najveća potvrda da je vrijedilo govoriti im i poučavati ih. Katarina Boršić, instruktorica praktične nastave 10

Naše kapi br. 21

JA SAM SE UPISAO ZA ZANIMANJE POMOĆNI KONOBAR. SADA IDEM U 2E RAZRED. U ŠKOLI MI SE SVIĐA, A NA PRAKSI MI JE BOLJE. NA NASTAVI MI SE NE DA PISATI, A NA PRAKSI VOLIM RADITI. NAJVIŠE VOLIM PRATI POSUĐE, ORMARE, POVRŠINE I FRIŽIDER. NAJDRAŽI MI JE STROJ LEDOMAT JER PRAVI LED. VOLIM SLUŠATI KOCKICE KAKO PADAJU PA OTVARAM VRATA I GLEDAM UNUTRA. TREBA MI LED ZA PIĆA KAD DOĐU GOSTI DA IH MOGU POSLUŽITI. I PERILICA MI SE SVIĐA. POMAŽE BRZO OPRATI SUĐE NAKON ČEGA GA JA POSUŠIM. POSUŠIVANJE SUĐA ZOVE SE POLIRANJE. I TO SAM NAUČIO. APARAT ZA KAVU MI JE OMILJENI. NAUČIO SAM SVE SKUHATI: NESKAFE VANILIJA, ČOKOLADA, AJRIŠ, LJEŠNJAK, KAVU, KAVU S TOPLIM MLIJEKOM, KAVU SA HLADNIM MLIJEKOM, KAVU SA ŠLAGOM I SLADOLEDOM. PRAKTIKUM MI JE LIJEP I LIJEPE SU MI MOJE NAGRADE: PA BOJANKE, NARAVNO! DOĐITE NA ČAJ, JER I TO ZNAM SKUHATI. NAJBOLJA LEKCIJA ŠTO SMO UČILI MI JE O PIVAMA, O ČAJEVIMA, O VINIMA . JA SAM KONOBAR. UREDAN SAM, DOBAR, LJUBAZAN, LIJEP, PAMETAN, ZGODAN, PAŽLJIV. BRZO DONESEM KAVU. TAKAV SAM JA. BENJAMIN, 2.r

JA SAM LAURA I U OVOJ ŠKOLI UPISANA SAM U ZANIMANJE KONOBAR. VIŠE MI SE SVIĐA NA PRAKSI NEGO U ŠKOLI ZATO ŠTO TAMO RADIMO KAO PRAVI KONOBARI. VOLIM RADITI KAVE, ČAJEVE, KAKAO. VOLIM SLUŠATI O TOME KAKO SE RAZGOVARA I PONAŠA PREMA LJUDIMA. VOLIM SLAGATI STOLOVE, RADITI KOKTELE. LJEPŠE MI JE U SREDNJOJ NEGO U OSNOVNOJ. U PRAKTIKUMU MI SE SVIĐA TO ŠTO JE JAKO LIJEPO UREĐEN, A MI GA LIJEPO ČISTIMO I POLIRAMO DA UVIJEK BUDE LIJEP I SJAJAN. NAJKORISNIJA JE LEKCIJA KOJU SMO UČILI HIGIJENSKI MINIMUM I BONTON. NAUČILI SMO DIJELITI KOMPLIMENTE I KOMUNICIRATI S GOSTIMA ŠTO NAM KORISTI NA HODNICIMA, U KAFIĆU I SVAKODNEVNOM ŽIVOTU. LAURA, 1.r

Naše kapi br. 21

ZOVEM SE MATEO JA SAM SE UPISAO ZA KONOBARA I IDEM NA PRAKSU U ŠKOLI. SLJEDEĆE GODINE IDEM NA PRAKSU IZVAN ŠKOLE . U PRAKTIKUMU MI JE LIJEPO JER JE DOBRO I JER NEMA PUNO POSLA, A PROFESORICA IZ PRAKSE NIJE STROGA. UVIJEK ME POHVALI. NA PRAKSI SAM NAUČIO KUHATI KAVU, NAPUNITI SOLJENKE, OD UBRUSA NAPRAVITI LEPEZU, SLOŽITI STOL, NADSTOLNJAK, TANJURE, VILICE, NOŽEVE, ŽLICE I ČAŠE. NAUČIO SAM REZATI LIMUN I SKUHATI ČAJ . ONAJ TJEDAN KADA SAM U ŠKOLI, UJUTRO DOĐEMO U PRAKTIKUM VIDJETI PROFU I DRUGE KONOBARE IZ 2. r, BENJAMINA I ARSENA.

Naše kapi br. 21

FAKULTATIVNI PREDMET DOMAĆINSTVO

Predmet domaćinstvo je, koliko se sjećam iz vremena mog školovanja, oduvijek učenicima bio omiljen predmet na kojem su stjecali određene vještine potrebne za svakodnevni život. Upravo stoga se danas vraća u škole, osobito na radost roditelja i nastavnika, a sada možemo reći i na radost naših učenika. DOMAĆINSTVO se prvi puta kao fakultativni predmet u našoj školi nudi pri upisu u prvi razred u šk. god. 2017/18. Ovaj fakultativni predmet samoinicijativno odabiru učenici koji pokazuju interes za domaćinstvo ili na poticaj roditelja kako bi savladali neke vještine i aktivnije preuzimali zaduženja u vlastitom domu. Programom rada domaćinstva ponudili smo učenicima poznate i zanimljive sadržaje počevši od pojmova dom, domovina, domaćinstvo, stanovanje, upoznavanje svih prostorija u stanu/kući, kućnog reda i privatnosti koja treba poštivati u suživotu sa susjedima, zatim su ovdje teme higijena, zdravlje, odijevanje, komunikacija, ekologija, briga o bilju i kućnim ljubimcima, blagdanski i obiteljski običaji i naravno prigodne teme uz svakodnevno i blagdansko uređenje doma.

Pojedine nastavne sadržaje je potrebno teorijski opisati, ali svakako bismo mogli reći da je domaćinstvo više praktični nastavni predmet na čijem svakom satu se provode i praktični radovi. Primjerice, vježba održavanja urednosti i čistoće učionice se ponavlja svakog sata. Prema nastavnom planu i programu planiraju se i provode vježbe glačanja i slaganja odjeće, sortiranja i spremanja odjeće u ormar, šivanja. Također se uvježbava dnevno i blagdansko serviranje stola, izrađuju se prigodni blagdanski ukrasi, uporabni predmeti. Upoznajemo se s malim popravcima, pripremom toplih i hladnih napitaka i pripremom jednostavnih jela (palačinki, vafli, fritula, toplih sendviča, carskog drobljenca, medenjaka, božićnih keksića…). Svakodnevno se potvrđuje da se učenici na satovima domaćinstva prema svojim afinitetima s osobitim veseljem uključuju u radno proizvodne aktivnosti. Najviše ih raduje kada izradimo nešto lijepo što mogu ponijeti kući i pokazati roditeljima. Osobito vole svojoj obitelji prezentirati neku naučenu vještinu. To je ujedno i naša najveća radost jer se pokazuje smisao i primjenjivost naučenog u svakodnevnom životu.

Naše kapi br. 21

NOVI REHABILITACIJSKI PROGRAM TERAPIJA POKRETOM I PLESOM Za novi program rehabilitacije ne treba znati plesati, ne treba glazba, treba samo volja za kretanjem.

Terapija mi je pomogla za bolju motoriku i zdravlje. Poboljšala mi je vještine i motivira me za rad. N. 3. razred

Voditeljica: Senka Poljak

Kroz pokret bolje upoznajemo sebe, a i druge. Dođite i uvjerite se!

Meni je terapija pokretom stvarno pomogla da steknem samopouzdanje. Preporučujem terapiju svima kojima treba samopouzdanje. Očekujem i nadam se da će mi terapija još više pomoći. P.P. 3. razred Na terapiji pokretom mi je jako lijepo. Pomaže mi da iz sebe izbacim negativnu energiju. Počela sam voljeti sebe i nekim stvarima znam reći NE. L.A. 3. razred Na terapiji mi se sviđa jer mi pomaže da budem bolje, da se bolje osjećam. Kad sam na primjer tužna ili kad sam ljuta, na terapiji se uvijek osjećam bolje jer znam da se tamo mogu opustiti i reći profesorici što je bilo. Drago mi je što idem na terapiju i preporučila bih je svima. N.R. 3. razred

Pomogla mi je u rješavanju problema. Lakše se nosim s posljedicama koje imam. Uvijek se osjećam puno bolje. V.P. 3. razred

Prošle godine sam krenula na terapiju putem pokreta. Jednom sam bila jako ljuta i radili smo neke pokrete od kojih sam se puno bolje osjećala. Profesorica je jako draga i zabavna. Lijepo je i fora na terapiji i svima preporučujem da se upišu jer je stvarno zabavna i pomaže nam. L.P. 3. razred 14

Naše kapi br. 21

PRODUŽENI STRUČNI POSTUPAK PSP je program koji se odvija prije ili nakon redovite nastave. Učenici koji ga polaze ovdje izvršavaju sve svoje školske obveze, pišu domaće zadaće, ponavljaju gradivo, pripremaju se za ispite. Nakon toga, ostatak slobodnog vremena provode na zabavan, opuštajući i kreativan način. Kod nas vam se svašta radi! Crtamo, bojamo, pjevamo, pričamo, izrađujemo ukrasne i uporabne predmete, osmišljavamo i izrađujemo plakate, igramo društvene igre ili pogledamo neki film. Lijepo vrijeme iskoristimo za aktivnosti na zraku, šetnju do obližnjeg parka ili sportskog igrališta, a ponekad se odigra i nogometna utakmica. Što god radili, činimo to u ugodnoj atmosferi. „Na PSP-u se družim s prijateljima. To mi je najbolje. Ako ne bih išao na PSP sada bih bio doma sam i gledao u mobitel. Bilo bi mi dosadno.“ Učenik L.L.

„Volim ići na PSP. Najbolje mi je kad si zapjevamo.“ „Trudim se biti dobar, raditi zadatke i sve baš kako treba. Kad sam jako dobar učiteljica mi za nagradu da bojanku s likovima iz mog omiljenog crtića!“ Učenik B.K.

Učenik A.M.

„Ja volim PSP zato što tu mogu puno toga naučiti, a usput se i zabaviti. Radimo plakate, gledamo TV, slušamo i pjevamo pjesme, a ponekad čak i pečemo palačinke. Kaširamo kuglice i jaja, izrađujemo svakakve ukrase, a usput se družimo.“ Učenica K.K.

„Obožavam PSP! Uvijek prvo riješim zadaću i najčešće to sve znam sama napraviti. Nekad me drugi učenici pitaju za pomoć oko njihovih zadaća. Jako volim pomagati i osjećam se lijepo kada to mogu činiti. Imam puno strpljenja, ako treba i deset puta ću drugom učeniku objasniti neki zadatak jer je važno da sam dođe do rješenja.“ Učenica K.K. 15

Naše kapi br. 21

POSEBAN PROGRAM ZA STJECANJE KOMPETENCIJA U AKTIVNOSTIMA SVAKODNEVNOG ŽIVOTA I RADA UZ INDIVIDUALIZIRANE POSTUPKE Ove školske godine nastava za učenike u posebnim programima za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada uz individualizirane postupke organizirana je u tri odgojno-obrazovne skupine s mogućnosti korištenja usluga PSP-a. Za dvije odgojno-obrazovne skupine nastava je organizirana od 8 sati ujutro dok treća skupine s radom počinje u 9:50. U PSP korisnici dolaze u razdoblju od 12:20 do 15:30 sati. U sve tri odgojno-obrazovne skupine ukupno je 13 učenika, a u uspješnom svladavanju predviđenih sadržaja uz razrednice pomažu im i dvije asistentice. Kako u odgojno-obrazovnim skupinama prevladava gotovo obiteljsko ozračje, našim je učenicima naročito teško bilo prihvatiti ostanak kod kuće. No, i to smo nadoknađivali čestim pozivima, SMS-ovima i virtualnim susretima. Svi se jako veselimo ponovnom susretu na našem tavanu u dragoj nam Zagorskoj! Obzirom da slika govori više od 1000 riječi što mi sve radimo predstavit ćemo malim kolažem!

ROĐENDANI

ŠETNJA GRADOM 16

Naše kapi br. 21

MUZIKOTERAPIJA

NAŠI RADOVI

ŠIBE ZA SV. NIKOLU

NOVOGODIŠNJI UKRASI

ZABAVA

KAZALIŠTE

PRIREDBE

PRODAJNE IZLOŽBE

PROJEKTI

ŠKOLA NA DALJINU 17

Naše kapi br. 21

IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI KARITATIVNA SKUPINA „Prije sam mislila da osobe u staračkom domu samo trebaju mir i tišinu, a kada smo ih posjetili iznenadila sam se koliko je situacija drugačija. Ti stariji ljudi su jako željeli pričati s nama. Neke je više razveselilo druženje nego pokloni koje smo donijeli. Voljela bih da ih češće idemo posjetiti.“ Marija, 2.r

„Ja bih htjela da skupljamo pomoć za jednu siromašnu obitelj koja ima šestero male djece. Bilo bi super kada bi ta djeca mogla dolaziti kod nas u školu, u naš razred. Mi bi se igrali s njima i čuvali ih tako da njihovi roditelji imaju vremena tražiti posao i zaraditi.“ Anđelka, RO

NOVINARSKA DRUZINA Svidjelo mi se što smo se sastajali i kao grupa smišljali pitanja za intervjue profesora i učenika. Na tim smo sastancima uvijek pričali o različitim temama koje su nas zanimale. (Antonija) Za novinarsku sam se odlučila zato što me zanimalo što to novinari rade, kako dolaze do informacija, kako nastane članak o nekoj slavnoj osobi i općenito, kako nastaju novine. U dosadašnjem radu mi se svidjelo kako smo pratili aktivnosti u školi, odlazili na različita mjesta i o tome pisali. Posebno mi se svidio naš posjet Pravobraniteljici osoba s invaliditetom. (Manuela) 18

Naše kapi br. 21

MLADI VRTLARI

Mladi vrtlari su jedna od najmlađih grupa u našoj školi. Članovi grupe su učenici koji se školuju za pomoćne vrtlare i pomoćne cvjećare, ali rado joj se pridružuju i ostali učenici Centra kao i nastavnici. Posebnost našeg rada je što se prilagođavamo vremenskim uvjetima. Zimi njegujemo sobno bilje, a ljeti uređujemo školsko dvorište koje je poprilično veliko stoga nam svaka pomoć uvijek dobro dođe.

ŠKOLSKI ZBOR

„Ja bih najviše volio da svaki dan imamo zbor!“ Mihael, 3.r „Kada pjevam u zboru glas mi nekako drugačije zvuči, nekako bolje.“ Viktorija, 1.r „Zabavno mi je što se skupimo iz različitih razreda pa pjevamo i družimo se. Svi su nekako veseli. Najdraže su mi božićne pjesme.“ Benjamin, 2.r 19

Naše kapi br. 21

PLANINARSKA SEKCIJA Ne odustajemo od planinarenja! Svake godine priključe nam se novi planinari pa zajednički osvajamo staze Zagrebačke gore. Planinarimo subotom. Tako smo u listopadu 2018. na Sljemenu uživali u druženju, prirodi, šetnji i lijepom vremenu. I u studenom 2018. planinarska skupina bila je na planinarenju. Sastali smo se na Črnomercu, odakle smo auto busom išli do Jablanovca, a zatim smo planinarili do Kamenih svata. U ožujku 2019. planinarili smo po Medvednici. Dio puta prešli smo auto busom, a zatim planinarili preko Čino vničke livade do tornja, odakle smo se spustili do planinarskog doma Runolist. Tu smo se odmorili i okrijepili sendvičima i sokovima te u poslijepodnevnim satima spustili do tunela.

Ove školske godine, kao i svih prethodnih tijekom kojih smo provodili slobo dnu aktivnost planinarenje, planirali smo provesti 4 planinarske ture od kojih su dvije već provedene. Za prvi planinarski izlet 26.listopada 2019., izabrana je nešto kraća i jednostavnija planinarska tura od Gornjeg Stenjevca do planina rskog doma Glavica, gdje su učenici mogli uživati u igri na strmim obroncima Me dvednice ili u domaćim specijalitetima već spomenutog planinarskog doma. Dana, 23. studenog 2019. planinarska skupina škole bila je na drugoj ovogodišnjoj planinarskoj turi. Na vrh Zagrebačke gore uputili smo se autobusom s Mihalje vca, a naš konačni cilj bio je planinarski dom Puntijarka, koji je širem krugu lju di poznat kao najposjećeniji planinarski dom na Sljemenu, između ostalog i zbog domaće atmosfere i ukusnih domaćih kolača. Uživali smo u prekra snoj prirodi, pogledu s Vidi kovca na Hrvatsko Zagorje, dobrom društvu, a odigrali smo i nogometnu utakmicu u kojoj su dečki imali samo malo više sreće od djevojči ca. Nakon okrepe u PD Pun tijarka pješice smo se preko Dolja spustili do naše po četne točke tj. Mihaljevca. Nadali smo se da će se dola skom proljeća i ljepšeg vre mena nastaviti naša skitnja Medvednicom i njezinim plani narskim stazama, ali zbog na stale situacije s corona viru som naši planovi će se malo prolongirati. 20

Naše kapi br. 21

PRVA POMOC Učenici naše škole već dugi niz godina sudjeluju u programima obuke pružanja prve pomoći u suradnji s Crvenim križem grada Zagreba. Osnovni dio obuke održava se u našoj školi, za skupine od 15 do 20 učenika, pri čemu se oni kroz predavanja pripremaju za napredni tečaj obuke koji se svake školske godine organizira u Domu Crvenog križa u Novom Vinodolskom. Organizator tečaja u Novom Vinodolskom je Crveni križ grada Zagreba, a na tečaju sudjeluje po 12 učenika iz svake srednje škole koja je uključena u ovaj program. Nakon obuke u Novom Vinodo lskom, učenici su učili i uvježbavali teorijska i praktična znanja usvojena u sklopu osnovnog i naprednog tečaja u pružanju prve pomoći. S kakvim su uspjehom savladali navedene sadržaje, učenici su imali priliku pokazati na natjecanju u pružanju prve pomoći koje se u organizaciji Hrvatskog Crvenog križa održalo 9. ožujka 2019. godine u Osnovnoj školi Julija Klovića u Zagrebu. Moramo se pohvaliti vrlo dobrim rezultatima svih ovih godina. Naime, često smo bili bolji i uspješniji od učenika mnogih redovnih srednjih škola koje su sudjelovale na navedenom natjecanju. Naročito smo bili uspješni u praktičnom dijelu. Tako smo i prošle godine na općinskom natjecanju pokazali zavidno znanje u konkurenciji 14 srednjih škola s područja Trešnjevke i Črnomerca.

VIDEO SEKCIJA Moja slobodna aktivnost bila je video sekcija. Odabrao sam je zbog toga što me zanimala izrada videa i kratkih filmova. Želio sam se malo bolje upoznati s programima za uređivanje video zapisa. Motivacija je dolazila tijekom sekcije. U ove tri godine postigao sam dosta toga. Naučio sam koristiti dobre programe za izradu video materijala. U životu bih se želio baviti informatikom. Bilo bi dobro da se u škole uvede informatika kako bi učenici, kojima će računalo trebati u životu, mogli naučiti osnove. Sljedećim generacijama bih definitivno preporučio video sekciju jer je zanimljiva i opušta, barem mene. Najviše mi se sviđa kad dođe vrijeme za uređivanje videa. Tada padaju ideje pa ih treba pametno izabrati. Otiđite, isprobajte, nećete ništa izgubiti. Mihael, 3.r

Naše kapi br. 21 V

SPORTSKA DRUZINA Učenici naše škole ove su se godine natjecali u organizaciji čak triju sportskih saveza. Većinu natjecanja organizirali su Centri i škole u suradnji sa Specijalnom olimpijadom Hrvatske. Državno prvenstvo u Poreču organizirao je Hrvatski školski sportski savez, a na Državnom prvenstvu u atletici nastupili smo kao članovi AKOSI AGRAMA, koji se natječe pod okriljem Paraolimpijskog saveza.

MEMORIJALNI FLOORBALL TURNIR Specijalna olimpijada Hrvatske i Društvo specijalnih sportova Luč, 29.rujna 2018. organizirali su već tradicionalni memorijalni floorball turnir u spomen na Josepha Thomasa Rukavinu. Ove godine rezultati na turniru bodovani su kao na Prvenstvu Hrvatske u floorballu. Ekipa naše škole natjecala se u skupini sa Centrom za odgoj i obrazovanje Tuškanac i Društvom specijalnih sportova Luč, te je nakon dvije neizvjesne utakmice zauzela drugo mjesto. Pohvale organizatorima i svim sudionicima turnira. PRVENSTVO HRVATSKE U PLIVANJU 2018. U razdoblju od 23. do 24. listopada 2018. u Tuheljskim Toplicama je održano prvenstvo Hrvatske u plivanju. Naše dvije predstavnice bile su odlične: Marina iz 3.L osvojila je zlatnu medalju na 25 metara slobodno, a Monika iz 2.B osvojila je srebrnu medalju na 25 metara prsno. ZDRUŽENI MALONOGOMETNI TURNIR - ZAPREŠIĆ 2018. U gradskoj dvorani na stadionu NK Intera u Zaprešiću, 20. studenog 2018. godine, održan je već tradicionalni malonogometni turnir u združenom nogometu pod nazivom Ban Josip Jelačić. Na turniru je nastupila i nogometna ekipa naše škole, koja je u najjačoj jakosnoj skupini postigla dvije uvjerljive pobjede i time zasluženo osvojila prvo mjesto. Zahvala organizatoru, Društvu specijalnih sportova Luč - Zaprešić i svim sudionicima na fer i korektnom sportskom natjecanju. PRVENSTVO HRVATSKE U STOLNOM TENISU - KOPRIVNICA 2018. 4. prosinca 2018. u dvorani gimnazije „Fran Galović“ u Koprivnici održano je Prvenstvo Hrvatske u stolnom tenisu. U iznimno jakoj konkurenciji Marko J. osvojio je srebrnu medalju, Eduard T. osvojio je brončanu medalju, a Darko R. bio je četvrti. 22

Naše kapi br. 21

PRVENSTVO HRVATSKE U ALPSKOM SKIJANJU U veljači 2019. i 2020. na Sljemenu je održano Prvenstvo Hrvatske u alpskom skijanju za osobe s IT. Natjecanje je organiziralo Športsko društvo Specijalni sportovi Luč pod pokroviteljstvom Specijalne olimpijade Hrvatske, u suradnji sa Zagrebačkim skijaškim savezom. Našu su školu predstavljala dva učenika. Prošle godine Roko je osvojio zlato, a Ante srebro. Ove godine zamijenili su mjesta. Bravo dečki! DRŽAVNO PRVENSTVO ŠKOLSKIH SPORTSKIH DRUŠTAVA Od 20. do 22. ožujka 2019. učenici naše škole sudjelovali su na Državnom prvenstvu škol skih sportskih društava Republike Hrvatske za osobe s intelektualnim teškoćama za školsku godinu 2018./19. koje se održalo u Poreču. Na ovom velikom natjecanju sudjelovale su 62 ekipe. Sveukupno 387 natjecatelja natjecalo se u četiri sporta. Našu su školu predstavljali: Marina M., Kristijan Ć., Marko K., Maja V., Dominik G., Martin Š., Matija M. i Arijan J. Svi su postigli zapažene rezultate, a posebno su se istaknuli Matija M., koji je osvojio drugo mjesto u trčanju na 400 metara i treće mjesto u skoku u dalj te Marina M. koja je osvojila dvije zlatne medalje u plivanju, leđno i kraul. 4. MEĐUNARODNI MITING U ZDRUŽENOJ ATLETICI - PULA 2019. 8. i 9. travnja 2019. učenici Karlo R., Petar R., Sandra B. i Tea P. sudjelovali su na 4. Međunarodnom mitingu u združenoj atletici koji se održao u Puli. Učenica Sandra B. osvojila je zlato u utrci na 200 metara, a Tea P. srebro u utrci na 100 metara. PRVENSTVO HRVATSKE U BOWLINGU 16. i 17. travnja 2019. učenice naše škole sudjelovale su na Prvenstvu Hrvatske u bowlingu za osobe s intelektualnim teškoćama u organizaciji Športskog društva Specijalni športovi „Luč“, pod pokroviteljstvom Specijalne olimpijade Hrvatske. Behara i Tea osvojile su zlatne medalje, Adrijana i Sandra srebrne, a Martina i Silvana završile su natjecanje na petom mjestu. OTVORENO PRVENSTVO HRVATSKE U ATLETICI ZA OSOBE S INVALIDITETOM 19. svibnja 2019. učenici naše škole sudjelovali su na Otvorenom prvenstvu Hrvatske u atletici za osobe s invaliditetom koje se održalo u Splitu. Natjecali su se za AKOSI AGRAM i AK Samobor 207. i svi su postigli odlične rezultate. MATP 2019. 24. svibnja 2019. u Kostreni je održan 9. Državni susret MATP-a (Motoractivity training program). Naši predstavnici Ana, Zdravko, Petar, Luka i Dario natjecali su se u sportskim poligonima s elementima sportova kroz koje su prezentirali vještine ruku, vještine nogu i vještine kretanja. Prepuni dojmova s ovog lijepog natjecanja kući smo se vratili sa zlatnim medaljama. 23

Naše kapi br. 21

ŽENSKI NOGOMETNI TURNIR – TILBURG - NIZOZEMSKA 2019. Od 24. do 27.05.2019. u Tilburgu (Nizozemska) održan je Europski ženski nogometni turnir na kojem su sudjelovale naše učenice Valentina, Patricija, Jozefina i Tea kao članice hrvatske reprezentacije uz još dva Centra, Zajezdu i Čakovec. Uz odličnu igru djevojke su se istaknule i lijepim sportskim ponašanjem te su osvojile treće mjesto. PRVENSTVO HRVATSKE U MALOM NOGOMETU 2019. 29.05.2019. godine u Zaprešiću je održano Prvenstvo Hrvatske u malom nogometu pod pokroviteljstvom Specijalne olimpijade Hrvatske. Na taj način Specijalna olimpijada Hrvat ske već tradicionalno obilježava i Europski nogometni tjedan koji se obilježava na sportskim terenima diljem Europe. Na natjecanju je nastupila i ekipa naše škole te je, igrajući u najjačoj jakosnoj skupini, osvojila drugo mjesto nakon dvije izuzetno zanimljive i izjednačene utakmice. Čestitke organizatoru i svim sudionicima turnira na lijepom sportskom druženju. 5. MEĐUNARODNI TURNIR U NOGOMETU 2019. Centar za odgoj i obrazovanje - Velika Gorica u suradnji sa Specijalnom olimpijadom Hrvat ske, priredio je na svojim sportskim terenima prekrasan sportski dan svim sudionicima 5. Međunarodnog turnira u nogometu, Velika Gorica 2019. Turnir na kojem je nastupila i ekipa naše škole održan je 4. lipnja 2019. godine u prijepodnevnim satima. Igrali smo u drugoj skupini te smo zauzeli treće mjesto u konkurenciji SKOO Pula, UZOSIO Golubica-Vukovar i gostiju iz Dobrne-Slovenija.

UCENICKA ZADRUGA “DAR-MAR“ U rad naše zadruge aktivno se uključila ugostiteljska sekcija koja je imala svoju prvu prezentaciju u listopadu povodom Dana kruha, svojom prvom „kroštulijadom“. Kao i svake godine, održali smo dvije radionice za roditelje i volontere uoči Božića i Uskrsa te jednu u suradnji s INA klubom volontera. Ideja za proizvode nikada ne nedostaje. Kako mnogo vremena posvećujemo recikliranju, prošle smo godine prepoznati i uključeni u izradu bora od recikliranog materijala, u sklopu EU projekta GrEAT. Za izradu smo upotrijebili stare ljestve, paletu i grane, a u izradi ukrasa koristili smo stare CD-ove i plastične čepove. Ovaj prekrasan bor izložili smo u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, u Preradovićevoj 5. Naši učenici snimili su sami proces izrade bora i izradili video u sklopu proje 24

Naše kapi br. 21

kta GrEAT. Reciklirani bor postao je pravi hit pa su održane još dvije izložbe koje su nam otvorile nove mogućnosti za suradnju. Mnoga događanja u školi popratile su izložbe zadrugarskih proizvoda, a uz mnogobrojne već tradicionalne izložbe izvan škole i sura dnju s DM-om i volonterima, prošle smo godine prvi put sudjelovali na adventu u Mariji Bistrici. Sudjelovali smo i u dvjema smotrama. Na početku školske godine, u rujnu, na 30. smotri učeničkih zadruga RH u Vinkovcima, izložbom ‘Poziv na čaj’ i na 17. smotri učeničkih zadruga Grada Zagreba s izložbom ‘Svakog dana zdrava hrana’ gdje smo predstavili naš vlastiti dodatak zdravoj prehrani. Tom smo izložbom ujedno predstavili ugostiteljsku sekciju. I ove smo školske godine bili marljivi. Svoje proizvode izlagali smo i prodavali u Domu za starije i nemoćne sveti Josip, kao i svake godine družili smo se sa srdačnim djelatnicima Instituta Ruđer Bošković. Ponovo smo bili u Mariji Bistrici na adventu i u Agenciji za struko vno obrazovanje odraslih. Svuda su naši proizvodi dočekani s radošću i divljenjem. Posebno smo ponosni na naš „RECIBOR“ koji je za vrijeme adventa smješten u „Reciklažnoj šumi“ na Trgu Ante Starčevića. Osvojio je poglede i brojne „lajkove“ i u konkurenciji šesnaest osnovnih i srednjih škola pobijedio. Prvom nagradom osvojili smo besplatne ulaznice za NP Plitvička jezera. Veselimo se izletu i našem daljnjem radu u zadruzi. Zašto volim učeničku zadrugu? Katarina 2.r : „ Počela sam ići na učeničku zadrugu zato što me jako zanimalo što se sve tamo radi. Kad sam prvi put došla jako mi se svidjelo što se tamo radi. Uvijek nešto novo, lijepo i korisno. U zadruzi sam opuštena jer je lijepa atmosfera i zbog toga jako volim ići tamo. Volim ići i na radionice na kojima mi srednjoškolci učimo učenike iz osnovne škole izrađivati ukrasne predmete. Tako i mi još više naučimo.“ Antonio 3.r : „Volim ići na prodajne izložbe učeničke zadruge zato što me to usrećuje. Sretan sam što tamo prodajemo naše knjigoveške proizvode, ali i sve ostale proizvode izrađene u učeničkoj zadruzi. Na prodajnim izložbama vježbamo i matematiku jer moramo izračunati koliko kupac mora platiti i koliko novaca mu moramo vratiti.“ Arijan 2.r : „ U zadruzi mi je lijepo jer tamo svašta izrađujemo i dobro se zabavljamo. Osim što volim izrađivati proizvode, jako volim ići na prodajne izložbe. Od zarađenog novca kupit ćemo novi materijal i ići na izlet na kraju godine.“

Dario 2.r : „ U zadruzi mi je lijepo, svašta radim, ugodno se osjećam. Izradio sam patuljka i sovu i to sam poklonio svojoj mami.“

Naše kapi br. 21 V

DRAMSKA I PLESNA DRUZINA Nakon osam godina odvažili smo se i prijavili na takmičenje na smotru LIDRANO. Iako smo i prije osam godina nastupili s vrlo kvalitetnom predstavom i odličnim glumcem, osjećali smo se autsajderima. Ostali natjecatelji nisu bili prijateljski raspoloženi prema nama, a ni neki članovi žirija nisu nam bili nakloni. Ipak smo nastupili u „Vidri“ što nam je i bio cilj. Željeli smo osjetiti kako je nastupiti na pravim kazališnim daskama i to smo ostvarili. Prošle godine nastao je igrokaz „F“ koji govori o različitim problemima i nerazumijevanju s kojima se učenici s „F“ dijagnozama susreću u vlastitoj obitelji, među svojim vršnjacima, nastavnicima. Prošavši gradsku razinu natjecanja čekala nas je županijska razina koja se odvijala u kazalištu „Vidra“. Unatoč tehničkim problemima, dramska družina je sve odlično odradila. Nakon gromoglasnog aplauza i povika odobravanja svi smo se osjećali ushićeno i sretno. Prilikom okruglog stola, uz nekoliko korisnih savjeta, komentari žirija bili su pozitivni. Svi članovi žirija su izjavili da o problematici koju smo iznijeli nisu imali nikakvih saznanja te da su im igrokaz i video pomogli u sagledavanju naših problema. Jedan od članova žirija izjavio je da je gledajući predstavu vjerovao svakoj učenici-glumici. To je veliki kompliment za naše mlade glumice. Katarina, Romana, Helena, Marta i Monika naučile su i prezentirale ozbiljan i zahtijevan tekst. Sve su djevojke bile odlične, ali Moniki možemo zahvaliti da smo uopće nastupili u „Vidri“, jer je u pet dana naučila ulogu i zamijenila učenicu koja je odustala. Kao voditeljica dramske družine vrlo sam ponosna na moje „F“ djevojke. Ohrabreni prošlogodišnjim uspjehom, prijavili smo se i ove godine i ponovno prošli na županijsku razinu. Ovogodišnja predstava „Tih je zeko ispod granja“ govori o djevojci koja je zbog loših uvjeta u obitelji smještena u dom, razdvojena od malog brata, i koja, za razliku od većine djece u domu, ostaje u njemu preko vikenda. Naše učenice ponovo nastupaju uz bok vrlo talentiranih mladih glumaca zagrebačkih gim nazija. Slušaju savjete i kritike žirija i pokušavaju predstavu učiniti što boljom i uspješnijom. Promatraju kako glume ostale dramske grupe, komentiraju i uviđaju što je odlično, a što manje dobro kod drugih, uspoređuju se s ostalima. Postoji li bolja integracija i uključenost u društvo? Želja nam je što češće izlaziti iz prostora naše škole i našim predstavama upoznavati i upozoravati društvo na mnogobrojne probleme koje naši učenici od djetinjstva nose na svojim mladim, nejakim leđima.

WORLDSKILLS 26

DAN OTVORENIH VRATA

DANI SCENSKE IGRE S DOMOM ZA STARIJE OSOBE TREŠNJEVKA

Naše kapi br. 21

DAN ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE ZEMLJE DOBRODOŠLICA UČENICIMA PRVIH RAZREDA

Zašto volim dramsku Prije upisa u ovu školu malo sam glumila i u osnovnoj. U dramsku družinu ušla sam slučaj no. Profesorica je došla u razred, podijelila tekst i počeli smo čitati. Odmah sam shvatila da mi se, zapravo, gluma jako sviđa. Ono što mi se najviše sviđa su probe i pripremanje predstava.

DAN ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE ZEMLJE

Tijekom prvog nastupa u školi osjećala sam tremu i uznemirenost. Ipak sam prevladala strah od brojne publike i time se najviše ponosim. Pose bno uzbudljivo i zabavno bilo je kad smo nastupili na smotri LIDRANO.

KARAOKE I MAŠKARE

U dramskoj družini najviše mi se sviđa druženje, smijeh, upoznavanje novih prijatelja i puno zabave.

BOŽIĆNA PRIREDBA

Helena 2.r

EKO PETAKKONFERENCIJA GREAT BOŽIĆNA PRIREDBA

DAN

FESTIVAL JEDNAKIH MOGUĆNOSTI

LE ŠKO

INKAZ

DAN DAROVITIH

Naše kapi br. 21

ŠKOLSKA KNJIŽNICA Kroz rad školske knjižnice ostvaruju se mnoge zanimljive suradnje i obrazovni sadržaji. Neki su usmjereni na učenje, a neki na osobni razvoj. Najvažnije učenje je iskustveno učenje jer jedino ono što doživimo osobno ostaje nam u trajnom sjećanju i za trajnu korist. Rušimo tabue i pokazujemo da svaki učenik ima pravo na svoje mjesto u društvu. Kroz projekt „Upoznajmo neobične sportove“ ostvarili smo suradnju s ronilačkim klubom „Geronimo“. Instruktorica Sandra upoznala je učenike s ronilačkom opremom i s učenicima zaronila ispod površine vode. Sa štićenicima Doma za starije osobe Trešnjev ka i njihovim socijalnim radnicama Goranom i Sunčicom uživamo u druženju kroz mnoge projekte na obostrano zadovoljstvo. Naša suradnja pokazuje koliko je važno druženje raličitih generacija jer samo tako možemo cijeniti jedni druge i razvijati međusobno poštovanje. Povodom Europskog tjedna novca gošće iz Hrvatskog instituta za financijsku edukaciju (HIFE) održale su radionice o financijskoj pismenosti za maturante. Naučili su razliku između potreba i želja, kako rasporediti ku ćni budžet i kako štediti kako bi u budućnosti mogli pametno raspolagati svojim novcem. Osobna uključenost u humanitarni rad razvija svijest učenika o oso bnom bogatstvu (pitka voda, topli krevet, hrana svakog dana, mobitel, odjeća, cipele…) i koliko je malo potrebno da pomognemo drugome. To malo od svakoga od nas, kad udružimo snage bude puno za one kome je pomoć potrebna. No, nakon što pomognemo drugome, doživimo osobno zadovoljstvo koje nam pokazuje da je pomaganje drugome jedini pravi put kako treba živjeti. Na fotografiji je učenica koja izrađuje kvadratić od vune za projekt Knit-a-square. Uz ove zanimljivosti u školi smo: izrađivali majice za plesnu družinu

posjetili Interliber

igrali društvene igre obilježili Dan planeta Zemlje

obilježili Dan sigurnijeg interneta

imali radionicu likovne terapije

i još mnogo toga.

Naše kapi br. 21

NAJLJEPŠI KUTAK Donacijom gospođe Mirjane Mikulec uređen je dio hodnika u prostor za odmor i boravak učenika. Dio prostora naše, više od 120 godina stare zgrade škole, gospođa Mirjana i njezin tim dotjerali su i oplemenili pretvorivši ga u oazu. Učenici i nasta vnici oduševljeni su prostorom koji je sada funkcionalan, moderan i naprosto mami da se u njemu boravi. Učenicima je sada toliko lijepo da koji puta zaborave otići na nastavu. Prilikom uređivanja prostora doživjeli smo veliko uzbuđenje. Za sve nas to je bila velika avantura. Zahvaljujući gospođi Mirjani Mikulec učenici u novouređenom prostoru s veseljem provode školske odmore, igraju društvene igre, druže se, sklapaju nova prijateljstva.

Naš boravak u školi postao je ljepši i uzbudljiviji!

Zahvaljujemo gospođi Mirjani Mikulec i cijelom timu na velikoj profesionalnosti tijekom izvođenja radova. Gospođi Mikulec želimo puno uspjeha u daljnjem radu. Uređenje prostora smo imali prilike vidjeti 12. travnja u emisiji InDizajn s Mirjanom Mikulec. 29

Naše kapi br. 21

NAŠI GOSTI INTERVJU S MILOM MRVALJEM U našoj smo školi ugostili gospodina Milu Mrvalja, predsjednika hrvatske humanitarne udruge „Fajter“ koja pomaže beskućnicima. Udruga okuplja oko 200 volontera koji se, osim prikupljanjem pomoći za beskućnike, bave vođenjem kreativnih radionica, izradom prezentacija te uređivanjem časopisa „Ulični fajteri”. Gospodin Mrvalj ispričao nam je svoju tužnu životnu priču sa sretnim završetkom i pritom odgovarao na pitanja naših učenika. Koliko ste imali godina kada ste postali beskućnik? Imao sam pedeset godina kada sam postao beskućnik. Završio sam Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Imao sam likovnu galeriju, ali sam podigao hipotekarni kredit. Galerija mi je bankrotirala, uzeli su mi stan i tako sam postao beskućnik. Gdje ste spavali? Po ruševinama. Jeste li često bili gladni? Puno puta i gladan, i žedan, i razočaran. Nekad ne jedeš po čitav dan, nekad si bolestan. Svi se mi s vremena na vrijeme razbolimo, a u tom trenutku nemaš doktora. Moraš naći snagu unutar sebe. Samo se uzdaš u Boga. Kako rješavate zdravstvenu zaštitu (zubara, liječnika, operaciju)? Nikako. Kad nemaš osobnu, nemaš ni zdravstveno osiguranje. Nemaš ništa. Jedino ako slomiš ruku ili nogu, mora doći do hitne intervencije, ali nemaš pravo na liječenje, lijekove, terapiju. Jeste li morali ponekad prositi? Ja nisam nikada. Sakupljao sam boce, imao sam svoje dostojanstvo. Međutim, ne osuđujem ljude koji to rade. Oni misle da je tako lakše i bolje. Naučio sam da u životu nikada ne treba tražiti krivca i stoga ne osuđujem ljude zbog njihovih postupaka. Jesu li ponekad bili nasilni prema Vama? Bilo je nasilnih, uvijek i svugdje ima nasilnih, ali ja živim zbog divnih ljudi. Uvijek treba živjeti zbog onih dobrih. Kako ste preživljavali? Smanjiš sve svoje životne potrebe na minimum. Sakupljate opuške, ako pušite. Nevjerojatno je kako se čovjek može snaći kad mora. Koji je najveći problem beskućnika? Najveći problem beskućnicima predstavlja osobna iskaznica. Veliki broj beskućnika nije iz Zagreba, nego iz ruralnih sredina, a po hrvatskim zakonima osobnu iskaznicu možete izvaditi samo u mjestu gdje ste imali zadnje prebivalište. Osoba koja nema osobnu iskaznicu ne može nikome dati punomoć da joj izvadi osobnu, već to mora osobno odraditi. Novca za put nema, a često se mora putovati i po nekoliko puta. Koje su najveće predrasude prema beskućnicima? Da su neradnici, da su sami krivi za svoju sudbinu i da su pijanice. Kod većine njih veliki je problem depresija. Oni padaju u teška depresivna stanja i onda se u svom tom razočaranju odaju alkoholu, zato što su u tom stanju slabi i labilni. Alkoholizam nije uzrok, već posljedica. Preko 90 % beskućnika imalo je dom, kuću, obitelj, posao. Ti ljudi nisu neradnici i većina ih ima 15 do 20 godina radnog staža. Obično beskućnikom postaju ljudi u pedesetim i šezdesetim godinama života, kada ostanu bez posla. Dok mlađi ljudi lako nađu posao, starije ljude nitko ne želi na tržištu rada i oni najčešće u 30

Naše kapi br. 21

roku od 2 godine postaju beskućnici. To je ta kritična populacija od 50/60 godina.Ja sam u sebi nalazio snage za oprost, zato sam i uspio. Nisam upoznao beskućnicu uz koju je ostao muž, niti beskućnika uz kojeg je ostala žena. Treba imati snagu unutar sebe, moć unutar sebe. Na koji je način najbolje pristupiti beskućniku, a da se on ne osjeća loše ? Ponuditi mu koju kunu ili...? Mnogi misle da će beskućnik kupiti alkohol ako mu daju koju kunu! A što ako je gladan? Što ako je zakasnio u pučku kuhinju, ako je bolestan, ako mora platiti prenoćište? Nije sve uvijek za alkohol! Dajte mu kunu - dvije, ne sto - dvjesto i ne razmišljajte gdje će je potrošiti. Nisi ništa siromašniji, a možeš biti samo bogatiji unutar sebe. Jer to je snaga, tada osjetiš koliko si jak, koliko si moćan. Kad sam sakupljao boce, znao sam sakupiti njih 50-ak, što je oko 25 kuna. Uvijek sam odvojio koju kunu da dam drugima. To je snaga. Tjera li vas policija s ulica? Kada je neki kongres, dolazi neka delegacija ili neka sportska manifestacija, onda čiste sve s ulica. U to je vrijeme najbo lje izbjegavati policiju. Veliki problem predstavlja i brojna populacija mladih ljudi koji su odabrali takav način života. Oni nisu beskućnici, već su narkomani, bave se kriminalom i prostitucijom jer im svaki dan treba novac za drogu. Što vas je zapravo spasilo od beskućništva? Optimizam. Mnogi beskućnici misle da je to kraj, ne žele se trgnuti i psihički padnu. Ja se nisam pomirio s tim, nisam htio završiti kao beskućnik i neprestano sam tražio izlaz. Mnogi beskućnici traže opravdanje, traže krivca. Krive banku, krive Boga, đavola, državu, vladu, sve im je krivo. Ja nisam tražio ni krivca ni opravdanje, samo sam tražio izlaz. Koliko danas u Zagrebu ima beskućnika? Oko dvije tisuće. Ali to su oni koji nemaju osobne iskaznice, niti bilo kakve druge dokumente. Ne postoji nikakav registar beskućnika jer oni nemaju dokumente i samim time i ne postoje. Zagreb ima prenoćišta za beskućnike. Koliki su im kapa citeti i tko ima pravo na prenoćište? Zagreb ima prenoćište u Kosnici kapaciteta 135 kreveta i u Jukićevoj 35 na sveukupno 2000 beskućnika u gradu. Važno je naglasiti da pravo na prenoćište imaju samo oni koji imaju osobne. Čitava Hrvatska ima samo 450 kreveta namijenjenih beskućnicima. Po kojem kriteriju netko dobije pravo da spava u prenoćištu? Nema kriterija, osim što moraju imati osobnu. Većinom su to stari i bolesni ljudi koje primaju redom dok se kapaciteti ne popune. Kada su minusi, zimi u Kosnici imaju kontejnere u kojima svi mogu prenoćiti. Međutim, veliki broj beskućnika ima MR, imali su neke dugove i protiv njih su pokrenuti kazneni postupci. Većinu njih zbog psihičkih problema ne odvedu u zatvor, nego na psihijatriju, odakle se vrate u još gorem stanju. Bitno je istaknuti da beskućnici koji spavaju u prenoćištu nemaju pravo na socijalnu pomoć. Zato oni radije spavaju po ruševinama, kako bi imali koju kunu u džepu. Što vama znači kuća/dom? To je nešto predivno, ali ne kao objekt, kao zidovi. Za mene je dom obitelj, žena, djeca. Ja sada imam jednu sobicu u kojoj živim sam, ali imam jednu drugu veliku obitelj. To je moja udruga koja ima oko 200 volontera. Što rade vaši volonteri? Od uređivanja časopisa, kreativnih radionica, sakupljanja humanitarne pomoći, prezentacija. Imamo zaista puno posla. Sretan sam kad vidim koliko ima mladih ljudi koji su spremni odvojiti svoje slobodno vrijeme kako bi sate i sate provodili s beskućnicima. Moja udruga je skup divnih ljudi. Vjerujte da nema bogatijeg čovjeka u Zagrebu od mene. Ja ne skupljam novac, već skupljam zagrljaje, poljupce. Naši donatori nisu bogati ljudi, to su radnici, umirovljenici... Ima li nešto što biste promijenili u svom životu da možete vratiti vrijeme? Promijenio bih samo godine. Volio bih da mi je trideset godina. 31

Naše kapi br. 21

SUDJELOVALI SMO SMOTRAUČENIKA UČENIKA SSTEŠKOĆAMA SMOTRA TEŠKOĆAMA

S ciljem popularizacije strukovnog obrazovanja kao i strukovnih vještina od 26. – 28. ožujka 2019. održano je Državno natjecanje strukovnih škola – Worldskills Croatia 2019., a u sklopu projekta Promocija učeničkih kompetencija i strukovnog obrazovanja kroz strukovna natjecanja i smotre. Natjecanje se održalo u 6 paviljona Zagrebačkog velesajma. Upravo u sklopu ovog natjecanja održala se i Smotra za učenike s teškoćama, a naša škola je bila domaćin ove smotre. Smotra je imala za cilj promovirati vještine i kreativnost učenika kao i škola koje obrazuju djecu u TES programima te povezivanje s gospodarstvom u cilju budućeg zaposlenja učenika. Na smotri je sudjelovalo 14 škola /zajedno sa školom domaćinom/.Ove godine Smotra se održala po novim pravilima. Zadatak za smotru je bio: „ Izradimo NOVO – upotrijebimo STARO- čuvajmo BAŠTINU„. Potrebno je bilo izraditi ukrasni i/ili uporabni predmet koristeći neki već korišteni materijal (ili ostatke materijala) i tako predmetu dati novu vrijednost. Gotov uradak je trebalo izložiti na Smotri, a prema mogućnostima učenici su i demonstrirali izradu predmeta. Uz uradak na zadanu temu, izložen je i plakat sa prikazom izrade rada. Prosudbeno povjerenstvo je izabralo tri najbolja rada i prezentacije učenika vodeći brigu o tome koliko je učenički rad u skladu sa temom. Našu školu na Smotri su predstavljali učenici Matija i Antun pod vodstvom mentora prof. Petre Grgurić Međimorec te osvojili odlično 2. mjesto. ČESTITAMO! Za osvojena prva tri mjesta učenici su dobili medalje i pohvalnice, a mentori priznanja. S obzirom da su učenici osim izlaganja gotovog proizvoda na zadanu temu, morali i demonstrirati dio ili cijelu izradu proizvoda, nije im osiguran adekvatan prostor. Imali smo čast da naš izložbeni prostor posjeti i predsjednica Republike Hrvatske gosp. Kolinda Grabar Kitarović. Obzirom na postignute rezultate predstavljamo Vam naše nagrađene učenike i njihovu mentoricu Petru Međimorec Grgurić, prof. defektolog savjetnik Na koji način ste birali učenike za natjecanje? Pravila smotre nalagala su sudjelovanje dva učenika istog zanimanja pa sam stoga promišljala u kojem od dva zanimanja u kojima predajem Tehnologiju zanimanja (pomoćni autolakireri i pomoćni soboslikari i ličioci) imam dva pouzdana, sposobna i marljiva učenika, koji bi mogli primjereno predstavljati našu školu na državnoj razini. Nije mi bilo teško odlučiti se za Matiju i Antuna, obzirom da su to učenici koji su uvijek rado sudjelovali u raznim aktivnostima kad je trebalo predstavljati svoje zanimanje i školu (npr. Dani otvorenih vrata škole) i koji su uvijek sve aktivnosti odradili savjesno i najbolje što mogu. Možete li nam u kratko opisati na koji način su tekle pripreme? Ukratko – timskim radom. Na početku je trebalo osmisliti uradak prema zadatku i uputama koje smo dobili. U tome su mi pomogle kolegica Sanja Prah i Tamara Štimac. Kolega Hrvoje Knežević 32

Naše kapi br. 21

je donirao stare hrastove stolice, a obzirom da je zadatak smotre bio „Izradimo novo - upotrijebimo staro - čuvajmo baštinu“, izrodila se ideja obnoviti te stolice i dati im novi, moderan izgled. Naziv našeg uratka bio je „Novo lice stare stolice“. Učenici su tjedan dana radili sve faze rada na 4 stolice – brusili staru boju, lakirali bijelim lakom u 2 sloja, koristili ukrasne tehnike decoupage i shabby chic te završno lakirali bezbojnim lakom. Poseban doprinos dao je svojim talentom učenik istog razrednog odjela Jasmin Bobarić – na rižinom papiru je nacrtao hrastovo lišće i žireve. Te crteže Antun i Matija nanijeli su na stolice decoupage tehnikom i time im dali unikatan izgled. Kolegica Jana Tomić i ja smo izradile plakat o izradi samog rada prema zadanim uputama natjecanja. Što bi ste poručili budućim natjecateljima naše škole? Kroz sve aktivnosti pripreme za smotru i samu smotru, naši učenici - natjecatelji su doživjeli puno radosti i novih poznanstava s učenicima iz cijele Hrvatske te su dobili brojne pohvale za svoj rad, trud i uzorno ponašanje. Njihovo veselje je teško opisati i svakako preporučam da se i drugi učenici odvaže na ovakvo iskustvo, sigurno neće požaliti ! Hoćete se prijaviti i sljedeće godine u ulozi mentora? Nažalost ne. Naime, kao predstavnik škole na državnu smotru Worldskills Croatia, može se prijaviti samo jedan mentor s dva učenika. Pravedno je da sve ovo iduće godine iskusi neki drugi nastavnik s nekim drugim učenicima, koji se obrazuju za neko drugo zanimanje. Mogu samo reći da će mi ovo iskustvo ostati u lijepom sjećanju, iznimno sam ponosna na naše učenike, a uz to sam imala prilike vidjeti i toliko različitih vještina učenika strukovnih škola i mnogo radosti na jednom mjestu. Učenici Matija i Antun također su rado odgovorili na nekoliko pitanja naših novinara. Ove godine ste prvi put sudjelovali na državnom natjecanju. Kakav je bio osjećaj osvojiti 2. mjesto na Državnoj smotri učeničkih radova? M: Bio sam jako veseo. A: Super. Jesu li vam pripreme bile naporne? M: Pripreme za smotru mi nisu bile naporne. Koliko prednosti vam je donijelo natjecanje? M: Upoznao sam puno novih učenika drugih škola iz cijele Hrvatske. Što je bio zadatak na natjecanju? M: Zadatak je bio da obnovimo staru drvenu stolicu. Jeste imali priliku za druženje s drugim natjecateljima? M: Imali smo priliku za puno druženja s drugim natjecateljima. Što biste izdvojili kao najbolji trenutak natjecanja? M: Najbolji trenutak mi je bio kada sam upoznao puno drugih učenika. A: Druženje s novim prijateljima. Što biste poručili budućim natjecateljima naše škole? Prijavite se, bit će vam zabavno i upoznat ćete nove prijatelje. Vi ste i učenici završnih razreda naše škole. Možete li nam na kraju školovanja reći nešto i o školi? Kakva su bila tvoja očekivanja od ove škole? Očekivao sam upoznati nove učenike. Što se od toga ispunilo, a što nije? Upoznao sam nove učenike. Što te pozitivno iznenadilo, a što negativno? Uključili su me u mnoga sportska natjecanja, pa sam dosta putovao (Poreč, Bratislava, Split, Delnice, Vinkovci,…). Možeš li izdvojiti nešto što ćeš dugo pamtiti? M: Dugo ću pamtiti državno natjecanje u atletici u Splitu (prošle i ove godine). Natjecao sam se u trčanju na 200 m (1. mjesto) i u skoku u dalj (2. mjesto). A: Dugo ću pamtiti kako sam se natjecao na smotri. 33

Naše kapi br. 21

EDUKATIVNI PROGRAM „ŽIVOT STABLA“ Pred kraj školske godine, 8. lipnja 2019. sudjelovali smo u interakti vnom edukativnom programu ˝Život stabla˝ u Parku Maksimir. Događanje je održano povodom obilježavanja Europskog dana parkova, a organizirali su ga Javna ustanova Maksimir, WWF Adria i Srednja škola-Centar za odgoj i obrazovanje Zagreb. Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF jedna je od najvećih i najuglednijih svjetskih nezavisnih organizacija za zaštitu prirode, a u svojemu radu koristi pristup koji uključuje lokalne zajednice i sve pojedince u određenom društvu. Udruga WWF Adria i Javna ustanova park Maksimir uočili su nedostupnost zaštićenih područja za osobe s invaliditetom i intelektualnim poteškoćama zbog čega su često isključeni i ne mogu u dovoljnoj mjeri sudjelovati u tim programima. Stoga je osmišljen program čiji je cilj bio ukazati na problem i osvijestiti javnost i predstavnike zaštićenih područja o potrebi uključivanja svih pojedinaca našeg društva u programe koje provode. Drago nam je što su naši učenici mogli sudjelovati u edukativnom programu „Život stabla“, budući da ovaj program pruža mladima s intelektualnim teškoćama iskustveno učenje u prirodi na neposredan, zabavan i interaktivan način. Učenicima je omogućena rekreacija i iskustveno učenje u prirodi koja je neophodna za uspješan razvoj svakog djeteta, a posebice djece s teškoćama, jer ih uči promatranju, gledanju, slušanju, opipavanju, kretanju kroz različita odgojno – obrazovna područja. Provedene radionice bile su zanimljive i kvalitetne, a vodili su ih edukatori i volonteri posebno educirani za rad s učenicima.

Naše kapi br. 21

EKO DŽEMIX Za vrijeme manifestacije dvanaestog Tjedna cjeloživotnog učenja u školi smo proveli akciju proizvodnje ekoloških džemova. Također smo tijekom projektne nastave pod nazivom “Projektni petak”, obrađivali temu “Ekološka proizvodnja hrane” organizirajući različite radionice. Akciju smo proveli u suradnji s umirovljenicama iz obližnjeg Doma za starije osobe Trešnjevka, a svaki sudionik je bio uključen u pojedinu aktivnost kroz sljedeće radionice: izrada plakata o važnosti ekološke proizvodnje hrane, odlazak na tržnicu po namirnice, radionice izrade voćne salate i voćnih ražnjića izrada knjige recepata, pripremanje štrudle od jabuka iz ekološkog uzgoja kuhanje i pripremanje eko džemova od različitih vrsta voća, • priprema ambalaže i izrada etiketa za eko džemove, • izrada sredstava za skladištenje suhih i lako pokvarljivih namirnica. • • • • • •

Učenici su sudjelovanjem u ovoj akciji mogli usvojiti zdrave životne navike. Poučili smo ih kako mogu sami spravljati ukusnu ekološku hranu, kroz pripremu namirnica, kuhanje, pakiranje i skladištenje gotovog proizvoda. Također smo ih usmjerili kako razvijati vještine recikliranja u kuharstvu. Izradili smo i cjelokupni dizajn proizvoda EKO DŽEMixa koji obuhvaća pakiranje džemova i izradu ambalaže za njih. Ova akcija je donijela veliku korist za naše učenike jer su imali priliku surađivati s umirovljenicama i učiti od njih, jačati spremnost za uvažavanje, slušanje drugih, razumijevanje različitosti. Time su povećali senzibilitet za njihove potrebe te međusobno razmijenili vještine u kojima su dobri. Umirovljenice su se vratile sjećanjima u dane svoje mladosti te na zanimljiv i ugodan način provele svoje slobodno vrijeme, potkrepljujući činjenicu da je svaka suradnja među generacijama dobra jer se zajedničkim radom smanjuje jaz i sukobi među generacijama o čemu često svjedočimo u svako dnevnom životu. Ekodžemix je završio priredbom i zajedničkim druženjem uz degustaciju svježe pripremljenih proizvoda. Sve aktivnosti su pratili i mentorirali naši nastavnici koji su iskazali visoku razinu spremnosti, za motivaciju i entuzijazam.

Naše kapi br. 21

WORLDSKILLS CROATIA 2019. DRŽAVNO NATJECANJE UČENIKA STRUKOVNE ŠKOLE Od 27. do 28. ožujka 2019. godine na Zagrebačkom velesajmu održalo se Državno natjecanje učenika strukovnih škola - WorldSkills Croatia 2019., najveće strukovno natjecanje u ovom dijelu Europe. Oko 450 najboljih učenika strukovnih škola natjecalo se u više od 40 strukovnih disciplina u kojima su prezentirali stručne kompetencije te demon strirali vještine potrebne za uspješno obavljanje zadataka karakterističnih za određeno strukovno zanimanje. Natjecanje je organizirala Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih koja posjeduje dugogodišnje iskustvo organizacije državnih strukovnih natjecanja u Hrvatskoj. Glavna svrha novoga modela natjecanja je promocija i popularizacija strukovnog obrazovanja te poticanje učenika završnih razreda osnovnih škola na upis u strukovne škole. Možemo se pohvaliti da je i naša škola bila sudionik ovog važnog natjecanja i to u dvije discipline - pomoćni cvjećari i smotri učenika s teškoćama. Učenici su zauzeli drugo i treće mjesto. Učenici i mentori će nam u kratko opisati na koji način su se pripremali i koliko im je važna medalja koju su osvojili. Pomoćne cvjećare su predstavljale učenice Natalija i Marija iz 3. razreda pod mentorstvom prof. Dijane Matić dipl.ing.agr. Na koji način ste birali učenike za natjecanje? Mentorica: U 1. mjesecu smo proveli školsko natjecanje na kojem su Natalija i Darijo H. osvoji prvo mjesto, ali je Darijo odustao zbog bolesti pa je prednost dobila Marija kao drugoplasirana. Marija i Natalija su bile odličan tim. Možete li nam u kratko opisati na koji način su tekle pripreme? Mentorica: Vremena za pripreme nije bilo puno i snalazili smo se na različite načine. Veći dio priprema (sadnju, upoznavanje s biljnim materijalima, biljnim vrstama, priborom za aranžiranje itd.) obavljali smo na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem i redovito izvodimo stručnu praksu. Aranžiranje smo vježbali u prostoru cvjećarnice, ovim putem se zahvaljujem na pomoći. Kako je većina naših učenika na stručnoj praksi uglavnom u proizvodnji, aranžiranje smo doslovno učili od nule. Time je ovaj uspjeh još slađi. Hoćete se prijaviti i sljedeće godine u ulozi mentora? Mentorica: Naravno, to je velika čast, ali i prilika da svake godine budemo sve bolji i uspješniji. Smatram da je ovo odlična promocija škole, zanimanja, ali i velika prednost da naši učenici pokažu svoja znanja i da se povežu s učenicima drugih škola. Mentori imaju priliku 36

Naše kapi br. 21

razmijeniti iskustva i na neki način se povezati i stvoriti kvalitetnije mogućnost za obrazovanje naših učenika. Prije svega čestitke Mariji i Nataliji na osvojenoj medalji za treće mjesto. Kakav je osjećaj biti treći u državi u disciplini pomoćni cvjećar? Marija: Lijepo. Dobar je osjećaj. Jesu li vam pripreme bile naporne? Natalija: Bile su malo naporne. Koliko su trajale? Marija: Prvo natjecanje 2 sata, a drugo 3 ili 4, ali morali smo cijeli dan biti tamo u pripremi. Same pripreme trajale su mjesec/ dva. Koliko prednosti vam je donijelo natjecanje? Natalija: Osvojile smo treće mjesto i dobile broncu i neke sitne nagrade i od škole i od ravnateljice. Što je bio zadatak na natjecanju? Marija: Sadnja žardinjere u koju smo sadile biljke i izrada vijenca. Što vam je bilo jednostavnije za odraditi? Marija: Izrada vijenca bila je puno jednostavnija i lakša. Jeste imali priliku za druženje s drugim natjecateljima? Natalija: Baš i ne, ali smo imali nekoliko minuta za razgovor jer nismo smjeli napuštati svoje radno mjesto. Što bi ste izdvojile kao najbolji trenutak natjecanja? Marija: Samo otvraranje natjecanja u dvorani, bila je baš dobra muzika i plesovi. A samo natjecanje je li ti bilo stresno? Natalija: Pa nije bilo toliko naporno, ali je bilo stresno, jako dugo je trajalo i nismo se smjeli micati sa radilišta i razmišljati kako, što i gdje. Što bi ste poručili budućim natjecateljima naše škole? Natalija: Da budu dobri, da se trude i da ne odustaju od onoga što žele i da budu u svemu prvi, nek pokušaju osvojiti prvo mjesto. Hvala vam što ste odvojili vrijeme i pružili nam priliku da i mi dobijemo pravu sliku natjecanja. Učenicama želimo puno sreće u daljnjem životu, brzi pronalazak posla, a mentorici puno uspjeha u daljnjem radu i budućim natjecanjima. 37

Naše kapi br. 21

ZAGREBAČKI OBRTNIČKI SAJAM U periodu od 3. do 5. travnja 2019. godine na Zagrebačkom je velesajmu održan četvrti po redu Zagrebački obrtnički sajam. Na njemu su sudjelovali obrtnici i srednje škole Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Oko 7000 učenika iz 101 osnovne škole s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije imalo je priliku upoznati se s obrtničkim zanimanjima i možda jedno od njih izabrati kao svoj budući poziv. I naša je škola sudjelovala, pred-stavljajući sljedeća zanimanja: pomoćni cvjećar, pomoćni galanterista, pomoćni knjigoveža, pomoćni pekar, pomoćni kuhar i slastičar te pomoćni ličilac i soboslikar. Organizator se zaista potrudio i osigurao nam jedan od najvećih prostora na sajmu, a mladi posjetitelji su imali priliku okušati se u nekom od obrtničkih zanimanja, prisustvovati modnim revijama, sudjelovati u raznim nagradnim igrama… Vjerujemo da će naša škola i narednih godina sudjelovati na Zagrebačkom obrtničkom sajmu i nastaviti započetu tradiciju.

KA Z

kup nija Aro

kih dna ti l je s tiva ćno Fes mogu

Prv en u a stvo tlet RH ici

dob Saja ros m usj eds tv

RH tvo ens nju Prv kugla u

jam v sa rko Ma

žav n MA i susr TP et

Sm otr a zad učen rug ički h a

Me đ akc unaro ija d Ho na h bic um ez a P atiran alč i će a

lni rija ir mo urn Me ball t r floo

RH tvo ens anju Prv pliv u

Dr are

P ma rven lom stvo no RH gom u etu

Na t pomjecanj o ć n e za ec vj e ć

Naše kapi br. 21

NAŠI USPJESI NAGRADA PROF. BALTAZAR Na inicijativu gradonačelnika Grada Zagreba, gospodina Milana Bandića, od ove školske godine (2018./2019.) ustanovljena je nagrada „Profesor Baltazar“ kojom se novčanim iznosima za izvrsnost nagrađuju učenici te učitelji /nastavnici – mentori učenika osno vnih i srednjih škola Grada Zagreba koji su na državnim natjecanjima osvojili prvo, drugo ili treće mjesto. Nagrade je primilo 312 učenika i 227 mentora na svečanoj dodjeli u KC Vatroslav Lisinski.

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, čestitao je svima nagrađenima ističući kako je nagrada pokazatelj da se Grad Zagreb, kao osnivač osnovnih i srednjih škola, sustavno brine o obrazovanju.

Kao što je poznato naša škola je bila domaćin na WorldSkills Croatia Državnom natjecanju za pomoćne cvjećare i Smotre radova učenika s teškoćama. Učenici Matija i Antun su na Smotri osvojili 2. mjesto i srebrne medalje, a Marija i Natalija su u disciplini za pomoćne cvjećare osvojile 3. mjesto i brončane medalje! Nagrada „Profesor Baltazar“ dodijeljena je učenicima naše škole za osvojeno 2. i 3. mjesto kao i njihovim mentoricama dipl. ing. Matić Dijani i prof. Petri Međimorec Grgurić. Hvala nagrađenim učenicima i njihovim mentoricama te smo iznimno ponosni što se naša škola našla među nagrađenima u iznimno velikoj konkurenciji. 40

Naše kapi br. 21

RECI BOR Srednja škola - Centar za odgoj i obrazovanje izradila je RECI bor koji je progla šen najboljim i najkreativnijim. U vrlo jakoj konkurenciji bilo je 16 recikliranih borova koje su izradili učenici osnovnih i srednjih škola. U suradnji sa Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovi tost naši vrijedni uče nici su dobili na poklon ulaznice za NP Plitvička jezera! Hvala na ovoj lijepoj nagradi! Prva reciklirana šuma u Hrvatskoj bila je izložena do 1. siječnja 2020. na RECI Božiću, na Trgu Ante Starčevića!

KARATE MAJSTOR IZ NAŠE ŠKOLE TOMA, sada već maturant, ozbiljno se bavi karateom već neko vrijeme. Na Danu darovitih učenika prošle godine pokazao nam je jednu od kata. U kratkom razgovoru s Tomom saznali smo o tom sportu, treninzima i njegovim uspjesima. Toma, možeš li nam reći kakav je sport karate? Karate je borilački sport uz pomoć kojeg se možete obraniti od neprijatelja. U kojem klubu treniraš? Treniram u karate klubu Alfa. Kada si počeo trenirati? Počeo sam trenirati prošle školske godine sa svojim prijateljem Stipom. Koliko često treniraš? Treniram svaki dan, odnosno večer, osim petka, a vikendom odlazim na natjecanja. 41

Naše kapi br. 21

Čini se dosta naporno. Je li ti teško odlaziti na treninge? Samo ponekad. Nije mi posebno naporno. Jesi li se do sada borio? Ja se ne borim nego se natječem u katama. Katama? Što su to kate? Kate su ustvari karate pokreti. Jesi li do sada imao uspjeha na natjecanjima? Prošle školske godine sam osvojio 3 brončane medalje na natjecanjima u Samoboru i Sloveniji i jednu srebrnu u Virovitici. Jesi li se natjecao izvan Hrvatske ? Jesam u Sloveniji, a nedavno sam bio u Poljskoj gdje sam osvojio srebrni pehar i srebrnu medalju. Rekao si da svaki vikend odlaziš na natjecanja. Da, skoro svaki. Osvojiš li na svakom natjecanju medalju? Do sada na svakom. Kakvih sve medalja imaš u svojoj zbirci? Imam i zlatnih i srebrnih i brončanih medalja. Kojih ima najviše? Mislim da je najviše srebrnih. Koji pojas imaš? Nedavno sam položio za narančasti pojas. Što ćeš nam pokazati na Danu darovitih? Pokazat ću katu HEAŠODAN, koja je jedan karate pokret. Toma, hvala na razgovoru. Želimo ti još puno medalja, uspjeha i lijepih putovanja!

Prošla je godina dana, a naš Toma je, kao što smo mu i poželjeli, zaredao s medaljama. Trenirajući redovito postaje sve bolji i sada osvaja uglavnom zlatne medalje. U svojoj zbirci čuva 5 zlatnih, 5 srebrnih i 2 brončane medalje. Natječe se u domovini i inozemstvu. U međuvremenu je Toma postao državni prvak u parakarateu i pred stavljat će našu domovinu na prvenstvu u Azerbajdžanu. Čeka ga i odlazak na natjecanje u Dubai. Sigurni smo da će naš Toma i dalje nastaviti s osvajanjem medalja i postizanjem lijepih rezultata. 42

Naše kapi br. 21

INTERVJU S TRENEROM STEFANOM CVETANOVSKIM Osim što naše učenike poučava karateu, drevnoj borilačkoj vještini, brine o našim učenicima na treninzima i putovanjima te ih dovozi u školu nakon treninga. On neumorno skrbi o približavanju sporta osobama s invaliditetom u svrhu njihovog psihičkog i fizičkog osnaživanja te podizanja kvalitete života. Možete li nam se ukratko predstaviti? Ja sam Stefan Cvetanovski, trener u karate klubu Alfa, koji je ujedno i prvi policijski sportski klub, osnovan 1996. godine pri Specijalnoj jedinici „Alfe”. U početku je karate klub bio klub zatvorenog tipa, odnosno samo za članove koji su policijski djelatnici, odnosno pripadnici specijalne policije „Alfe”. Tek nakon 2004./05. godine klub otvara svoja vrata za članove iz civilstva. Neobičan je po tome što su treneri u klubu sami policijski djelatnici. Naši natjecatelji su svih uzrasta, od najmlađih do veterana kao i osobe s invaliditetom. Mi ih ne želimo nazivati osobe s invaliditetom već natjecatelji s invaliditetom zato što su to naši natjecatelji koji nas predstavljaju na svim međunarodnim i državnim natjecanjima kao i sada prvenstvu Europe i svijeta. Spomenuli ste da ste prvi klub koji je otvorio mogućnost u parakarate natjecanjima, možete li nam malo pojasniti što je to? Mi smo jedini klub u Hrvatskoj koji je 2014. godine započeo s parakarete natjecanjima. Parakarate su kategorije natjecatelja koje izvode kate, borbe sa zamišljenim protivnikom. Kata ima striktno određeni broj elemenata i pravac kretanja, kako bi omogućili bolju koncentraciju i koordinaciju svih natjecatelja. One su izvorni dijelovi karatea, pomažu pri razvoju i poboljšanju svih fizičkih sposo bnosti sudionika u treningu. Upravo u toj parakarate disciplini našli su se i neki naši učenici? U Kk Alfa imamo tri natjecatelja koji su osobe s invaliditetom, nakon Stipe Barića, koji je četverostruki državni prvak Hrvatske u katama, Toma Matijević je drugu godinu, za redom, državni prvak RH, a nedavno nam se priključio i Arsen Vukša koji bi mogao postizati zavidne rezultate na drža vnoj razini. Kako se kod vas razvila ljubav prema treniranju djece s teškoćama? Prvi moj susret s osobama s teškoćama me potaknuo na razmišljanje zašto oni ne bi mogli napraviti nešto kao osobe zdrave populacije, zašto postoje granice kada njihove poteškoće možemo gledati kroz pozitivu i posebnost. Moje iskustvo govori da su to djeca posebna svatko na svoj način kao i svi ostali, da se svi oni mogu maksimalno truditi, biti sve bolji i olakšati si život i funkcioniranje u njemu. Koji su vaši planovi? Prvenstveno želimo pokazati da su naši natjecatelji sigurni prvaci na državnoj razini te da pomičemo te granice i dalje. Slijede Europsko prvenstvo u Bakuu u Azerbejdžanu gdje šaljemo naše reprezentativce u parakarateu, Tomu Matijevića koji je napunio 18 godina i kojem je to prva mogućnost za sudjelovanje u takvom natjecanju. Nadamo se nekim plasmanima i rezultatima. Nakon toga slijedi Svjetsko prvenstvo u Dubaiju. Imate li neke sportske uzore koje biste htjeli spomenuti? Ne bih želio koristiti taj termin. Svatko je poseban na svoj način, svatko je uzor sam za sebe i važno je da sam sebi postavlja ciljeve u životu. Meni je cilj da svatko od njih preraste u kvalitetnu osobu, da mogu biti ponosan na sve njih. Želimo vam svako dobro i puno uspjeha u životu i sportu! Zbog pandemije korona virusom spomenuta natjecanja su odgođena. Vjerujemo da će naš Toma, njegov tim i trener Stefan ostvariti svoje ciljeve kad prođu nevolje koje su pogo dile čitav svijet. 43

Naše kapi br. 21

ŠKOLSKI PROJEKTI NAŠI PROJEKTI 2018.- 2020. Erasmus+ projekt GrEAT, šk. god. 2017.-2019. S ponosom se prisjećamo sudjelovanja u dvogodišnjem međunarodnom Erasmus+ projektu GrEAT, gdje smo vrlo uspješno surađivali s partnerima iz Italije, Španjolske i Francuske. Projekt GrEAT je za cilj imao informiranje učenika o poslovima i mogućnostima zapošljavanja u sektoru zelene ekonomije. Osim niza dinamičnih projektnih aktivnosti u našoj školi, održane su tri međunarodne mobilnosti: u Hrvatskoj, Španjolskoj te Francuskoj. Najzanimljivija je bila upravo mobilnost u Francusku, budući je uključivala i naše učenike! S ponosom ističemo kako im je to iskustvo bilo iznimno poučno i plodonosno. S mladenačkim entuzijazmom i interesom sudjelovali su u svim ponuđenim aktivnostima, a svojom pristojnošću i vedrinom, osvojili su ostale sudionike te predstavljali primjer uzornog ponašanja. „Presretna sam što sam sudjelovala u ovom projektu, to je jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila u životu! Dok smo se pripremali za put u Francusku, učili smo razgovarati na engleskom jeziku. Shvatila sam koliko je taj jezik važan i jako sam se trudila oko njega jer sam željela upoznati nove prijatelje na putovanju. To se i ostvarilo. U Francuskoj sam upoznala puno super ljudi, čak smo snimili i zajednički video dok smo se navečer družili. Video sam već sto puta pogledala i uvijek me iznova podsjeti koliko nam je bilo predivno. To putovanje me promijenilo i neću ga zaboravit do kraja života!“ Učenica J.Č. „Sve bih dao da mogu ponoviti to iskustvo. U Francuskoj sam proveo jedne od najboljih dana u životu!“ Učenik D.G. „Puno sam pomagao raditi ukrase za bor. Glumio sam i u videu. Bilo je super!“ Učenik R.B.

„Profesorice, kada ćemo opet imati takav projekt? Obećavam da ću se jako truditi i raditi sve što treba, samo da možemo zajedno putovati!“ Učenica P.P.

E-Twinning projekt „I WILL SURVIVE!“, šk. god. 2019./20. Sudjelovanjem u ovom projektu želimo kroz online suradnju s drugim redovnim i posebnim srednjim školama poučiti učenike načinima snalaženja u iznenadnim i opasnim situacijama te prirodnim katastrofama. Ujedno, želja nam je dodatno osnažiti naše učenike kroz povezivanje s učenicima iz drugih zemalja. Ovo je još jedna odlična prilika za predstavljanje škole na međunarodnoj razini, također za poticanje kreativnosti učenika, poticanje učenja stranih jezika i razvoj informatičkih vještina. U projektu sudjeluje 32 učitelja i 44 učenika iz 10 zemalja. 44

Naše kapi br. 21

Projekt „BRIGA O GOSTU S POSEBNIM POTREBAMA“, šk. god. 2019./2020. Sudjelovanjem u ovom projektu Ministarstva turizma, želimo senzibilizirati javnost u okviru ugostiteljskog sektora prema gostima s posebnim potrebama. Naša škola je nositelj ovog projekta, a partneri su nam: Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“, Centar za odgoj i obrazovanje „Slava Raškaj“ te Elektrotehnička škola. Cilj nam je kroz ovaj projekt osmisliti priručnik i pomoćne obrazovne sadržaje koji bi pomogli ugostiteljima u pružanju adekvatne usluge gostima s različitim posebnim potrebama. Time će se postići da se tijekom korištenja ugostiteljske usluge gosti s posebnim potrebama osjećaju dobro, prihvaćeno te da im osoblje pristupa bez straha i zadrške.

„SELSKA U POKRETU“ Naša škola je sudjelovala u projektu Ministarstva turizma za jačanje kompetencija strukovnih zanimanja „Promocija i jačanje kompetencija strukovnih zanimanja za turizam 2019.“ Elektrostrojarska obrtnička škola je bila nositelj projekta „Selska u pokretu“, a naša škola i Drvodjeljska škola su bili partneri. Projekt je osmišljen na način da se nabavi vozilo oldtimer Volkswagen T3 te da mentor i učenici izvrše potrebne popravke, oslikaju ga i urede. Tako opremljeno vozilo pretvara se u štand na kotačima, gdje bi se prodavali proizvodi svih škola koje u projektu sudjeluju. Aktivnosti projekta u našoj školi su se sastojale od izrade eko proizvoda kroz korištenje znanja i vještina učenika naših strukovnih zanimanja: pomoćni galanterist, pomoćni knjigoveža, pomoćni autolimar i pomoćni vrtlar. Nastojali smo da svi proizvodi, budu načinjeni od recikliranih materijala te da budu povezani s promocijom turističkih atrakcija Grada Zagreba i okolice. Time smo doprinijeli pozitivnim učincima zaštite okoliša. Učenici su originalne eko-proizvode izlagali i prezentirali na sljedećim događanjima: • Uskršnjem sajmu 17.4.2019. • Festivalu jednakih mogućnosti 21.-23.5.2019. • Sajmu dobrosusjedstva 25.5.2019. • 17. Smotri učeničkih zadruga Grada Zagreba • izložbi povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom 2. prosinca 2019. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Osim izložbi održali smo nekoliko volonterskih radionica s učenicima naše škole, a u suradnji s redovnim srednjim školama uključenim u projekt. Na radionicama smo izrađivali proizvode namijenjene prodaji. U sve aktivnosti smo nastojali uključiti što veći broj volontera. Cilj svih dosadašnjih aktivnosti odnosio se na dijeljenje primjera dobre prakse strukovnih zanimanja te senzibiliziranje društva za prihvaćanje učenika s teškoćama u obrazovnom sustavu i društvu. 45

Naše kapi br. 21

Tool Fair XIV – #know-how U svibnju 2019. godine sudjelovali smo na Nacionalnom sajmu inovativnih metoda i alata nefor malnog obrazovanja Tool Fair Hrvatska 2019. Za potrebe sajma osmislili smo te teorijski i prakti čno predstavili inovativni alat naziva: „Reciklirano muziciranje – doživljajnopedagoški pristup“. Alat je pohvaljen te odabran kao jedan od ukupno dva iz Hrvatske za predstavljanje na Međunarodnom Tool Fairu u Finskoj, u studenom 2019.

Međunarodni sajam se odvijao na sjeveru Finske, u Rovaniemiu, službenom gradu Djeda Božićnja ka, među sudionicima iz 22 europske države. Ispred naše škole, predstavljen je inovativni alat neformalnog učenja pod nazivom: „Recycled Music Making“.

Radionica je polučila zapažen uspjeh, a imali smo priliku i proširivati kontakte te razmijenjivati iskustva dobre prakse. Kao šlag na tortu – upoznali smo pravog Djeda Božićnjaka!

Naše kapi br. 21

NATJEČAJ „Zašto volim školu’” U vremenu od 14. siječnja do 17. travnja 2019. godine proveli smo natječaj za učenike pod nazivom ZAŠTO VOLIM ŠKOLU. Učenici su se mogli natjecati pojedinačno ili kao razredni odjel. Mogli su napisati sastavak, pjesmu ili su se mogli likovno izraziti. Tijekom natječaja prikupili smo zanimljive literarne i likovne radove. Povjerenstvo za odabir radova donijelo je odluku o pobjednicima natječaja: Pojedinačne nagrade 1. mjesto osvojila je KATARINA. Osvojila je veliki paket iznenađenja. Katarina je napisala: Uopće nisam voljela ići u osnovnu školu. Išla sam tamo zato što sam morala. Jedva sam čekala da izađem iz te škole. Kada sam došla u srednju, bojala sam se da ni ovdje neću imati prijatelje, ali sam se pre varila. Otkad sam došla u Zagorsku sve se promijenilo nabolje. Našla sam puno prijatelja, a što je najvažnije, oni su pravi prijatelji. Ali to nije sve. Razlog zbog kojeg volim školu je dramska skupina. Često nastupamo. Čak smo bili na Lidranu i prošli smo na županijski nivo. Profesori u osnovnoj i ovoj školi se razlikuju. U osnovnoj me nitko nije cijenio, jedino me razrednica hvalila. Ovdje su profesori puno bolji. Otkad sam došla u Zagorsku ja se svaki dan veselim što idem u nju i puno sam sretnija. To je škola koja stvarno vraća osmijeh na lice. 2. mjesto osvojio je maturant ANTONIO. Osvojio je plaćene troškove učeničkog izleta. Evo što je između ostalog napisao: U ovoj sam školi mogao puno više toga ostvariti nego u osnovnoj. Sretan sam što sam bio voditelj na priredbi, što sam školu predstavljao u atletici i što sam sudjelovao na prodajnim izložbama. Preporučujem svim učenicima kojima je bilo teško u osnovnoj školi da se upišu u našu školu jer će im biti lakše učiti, a profesori će imati razumijevanja i osjećaja kad ne što ne budu znali ili ako nešto zaborave. Ova škola će im puno pomoći u životu, a nakon škole će biti dobri radnici koji će biti cijenjeni i poštovani. 3. MJESTO osvojila je ELIZABETA. Evo dijela njezinog rada: U ovoj bih školi voljela ostati dovijeka jer sam ovdje tako sigurna, zaštićena, sretna. Imam puno prijatelja, idem na različita natjecanja koja su promijenila moj život i stav.

Naše kapi br. 21

Grupne nagrade 1. mjesto za grupni rad osvojili su učenici 1.B razreda. Osvojili su slobodan dan, ulaznice za kino predstavu uz kokice i sok. Učenici su se predstavili izuzetno lijepim i zanimljivim likovnim radom -„kalendarom“. 2. mjesto osvojio je 1.F razredni odjel. Također su osvojili slobodan dan i odlazak u slastičarnicu. Evo što su napisali: Ova škola je drugačija od drugih zato što učenicima koji su završili školu pomaže naći po sao. Isto tako, ukoliko napravimo neku grešku, profesori nam daju priliku da to popravimo. Naša škola je posebna po tome što se ovdje osjećamo kao kod kuće. 3. mjesto osvojili su učenici 2.B razreda, koji su dobili veliki paket iznenađenja. Oni su napisali: Kad smo se upisali u našu školu imali smo 100 pitanja iznad glave. S kim ćemo biti u razredu? Tko će nam biti razrednik? Kako ćemo se uklopiti u društvo? Hoće li nam biti teško? Kakvi će biti profesori? Kakvi su učenici u školi? A ispalo je ovako: U razredu smo s najboljom „ekipom“. Društvo nam je savršeno. Nije nam teško i slažemo puno petica. Profesori su blagi , dobri i vole nam pomoći. Učenici su jako veseli, znatiželjni i zabavni. U školi se stalno nešto zanimljivo događa. Nismo mislili da će nam biti tako dobro. NE ZNAMO VOLITE LI VI VAŠU ŠKOLU, ALI Mi SMO ZAVOLJELI NAŠU!

Naše kapi br. 21

SURADNJA SURADNJA NAŠE ŠKOLE I POLICIJE POVODOM MEĐUNARODNOG DANA OSOBA S INVALIDITETOM

Naši učenici Luka i Antonio zajedno s ravnateljicom i profesorom Jelušićem sudjelovali su u preventivnoj akciji Hrvatske policije s ciljem senzibiliziranju vozača i svih ostalih sudionika prema osobama s teškoćama. Naša škola inače izuzetno kvalitetno surađuje s PU Zagrebačkom na brojnim preventivnim programima.

Poznato je da sudionici u prometu lakše uočavaju tzv. vidljiv invaliditet zbog lakše vidljivih obilježja istog, no jako se malo zna i govori o nevidljivom invaliditetu. To su primjerice osobe s problemima mentalnog zdravlja, osobe s ADHD-om, autizmom, intelektualnim teškoćama i mnogim drugim. S jedne strane ove osobe su podložnije nesrećama u prometu, a društvo i vozači su nedostatno senzibilizirani za osobe i njihove teškoće. Učenici Luka i Antonio postavljali su pitanja vozačima vezana uz prometnu kulturu i ponašanje u prometu prema osobama s teškoćama. Također su svim vozačima, koje je policija tom prilikom zaustavljala na obližnjem ugibalištu uručili prigodne poklone policije. Time su doprinijeli širenju svijesti i toleranciji među građanima, a preventi vna akcija policije je bila izrazito uspješna uz novinare koji će sve popratiti medijskim objavama.

Apeliramo na strpljivost i toleranciju, razumijevanje i suradnju među svim sudionicima u prometu s ciljem postizanja veće sigurnosti za osobe s teškoćama u razvoju.

Naše kapi br. 21

SURADNJA S HOMMAGE PRODUKCIJOM Hommage produkcija, na čelu s gospodinom Petrom Milićem, je 2019. godine snimila dva filma za našu školu. Snimljen je kraći film o školi i promotivni film projekta GrEAT-a u koji je bila uključena naša škola. Gospodin Petar Milić je uložio veliki trud i energiju, kako bi snimio kvalitetne profesionalne video filmove na čemu mu se od srca zahvaljujemo. Stoga mu je naša novinarska sekcija postavila nekoliko pitanja o iskustvu snimanja u našoj školi. Kakav ste dojam stekli o školi tijekom snimanja dva profesionalna videa? Mislite li da je ova škola ista ili različita od drugih? Za početak, pokraj Vaše škole prolazio sam bezbroj puta i uvijek mi je nekako upadala u oko. Izvana je to jedna vrlo zanimljiva građevina koju svatko tko čeka zeleno svjetlo na križanju Selske i Zagorske zamijeti. Ispalo je da je iznutra još zanimljivija. Bezbroj različitih karaktera djece, profesora i ostalih djelatnika čine jednu popriličnu šaroliku sliku društva koje u njoj živi, radi i uči. Moj osobni dojam je da ste jedna mozaična cjelina sastavljena od najrazličitijih komadića koji čine baš neku pozitivnu i svrsishodnu sliku. Kako ste se osjećali tijekom snimanja? Malo gladno, inače ok. Sudjelujete li često u sličnim projektima i koja je Vaša osobna motivacija za snimanje ovih videa? Na godišnjoj razini snimamo puno najrazličitijih vrsta video, ali i audio zapisa pa nam nikad nije dosadno. Ovakvih filmova snimili smo zaista dosta. Njih nam je i najdraže raditi jer su najiskreniji za komunikaciju s gledateljima. Međusobno povjerenje je također bitno. Vjerovao sam Vam dok smo dogovarali snimanje, dok smo radili i kad je film pušten u javnost. I vi ste meni vjerovali. To bi trebao biti temelj neke normalne suradnje što je danas rijetkost. Ljudi uglavnom trče za novcima, sve se radi na brzinu, proces više nema svoje potrebno vrijeme. Mi smo ga imali i mislim da smo ga dobro iskoristili. Moja osnovna motivacija je širenje dobrih vijesti i uspjeha koje Vaša škola postiže nasuprot crnoj kronici koju svaki dan gledamo iz svih mogućih izvora medijskih mreža. Sasvim je jasno da se i vi susrećete sa svojim problemima i da nije sve uvijek bajno, ali vidi se da gdje ima volje ima i načina. Svima nam je tako. Je li snimanje bilo zahtjevnije od onog kako inače radite? Ispričati priču o jednoj ovakvoj ustanovi doista nije lak zadatak, posebno u ograničenom vremenu završnog videa u kojem sve mora biti dotaknuto. Ipak, linija narativnog slijeda sama se počela slagati i to već nakon prvih par snimljenih intervjua. Od tad nadalje, sve je išlo vrlo prirodno. Velika je odgovornost ispričat ovu priču jer prenosiš nečiji život, stremljenja i borbe, a to bi, brat bratu, mogao biti dokumentarac od dva sata. Mislim da smo ipak uspjeli prikazati glavnu nit i smisao u 12 minuta dužeg i svega 5 minuta kraćeg filma. Sjećate li se najdirljivijeg trenutka tijekom snimanja? Kad se prisjećam samog snimanja, jako mi se teško odlučit za samo jedan trenutak. Dječje zanimanje za ono što mi radimo tamo, njihov smijeh i uzbuđenje zbog nama odraslima sasvim zaboravljenih sitnica koje život čine životom, a ne mlinom koji nas melje, svrstao bih kao vrlo zanimljivo spoznajno dirljive trenutke. Zahvalan sam im na tome. Veliko je boga tstvo imati to iskustvo. 50

Naše kapi br. 21

Jeste li stekli drugačije mišljenje o učenicima s teškoćama i što biste poručili drugim ljudima vezano uz odnos prema populaciji osoba s teškoćama? S osobama s teškoćama sam se susretao od najranijeg djetinjstva, u svojoj obitelji. Moje mišljenje na tu temu je uvijek bilo isto. Svi mi zajedno moramo im pokušati omogućiti bolji život, integrirati ih maksimalno u zajednicu, svatko prema mogućnostima, ne ignorirati njihovo postojanje, razgovarati s njima s iste pozicije, a ne ih svrstavati u koš manje vrije dnih. Oni su samo s manje mogućnosti, nikako manje vrijedni. U filmu vidimo da ima nade, da postoje ljudi kojima je stalo, da tim ljudima nije lako i da se često bore s vjetrenjačama. Ajmo im bit bliže. Ajmo mi napravit neki korak. Ne mora bit velik. Ovim malim ljudima, a i onim malo većim, bit će ogroman.

SURADNJA S DOMOM ZA STARIJE OSOBE TREŠNJEVKA Naša škola ostvaruje brojne suradnje, ali suradnja s Domom Trešnjevka posebno nas raduje. Već dvadeset godina naši učenici, budući pomoćni kuhari u lijepoj modernoj kuhinji, pod budnim okom svojih instruktora, nauče osnove budućeg zanimanja. Proširili smo suradnju pa posjećujemo Dom svake godine na Dan međusobnog pomaganja. Korisnicima i djelatnicima Doma recitiramo, glumimo, plešemo i pjevamo u želji da ih razveselimo i bar na kratko promijenimo njihovu svakodnevnicu. Često umirovljenici i djelatnici Doma s nama zapjevaju i zaplešu. Nakon takvih susreta svi smo razdragani i dobro se osjećamo još neko vrijeme. Tamo borave i nepokretni i teže bolesni korisnici. Kako bismo ih razveselili i barem na kratko ulje pšali dan, članovi karitativne grupe naše škole obilaze njihove sobe uručuju im poklone i porazgovaraju s njima. Zajednički smo izrađivali božićne ukrase, družili se i hodali s osobama s Alzheimerovom bolesti. Naša škola provodi mnoge proje kte pa nam katkad zatreba pomoć iskusnih ruku. Tako smo u pomoć pozvali gospođe iz doma koje su nam pomogle pri izradi „hobica“ za nedonoščad, pletenju i sasta vljanju vunenih deka za djecu Afrike. Također smo se ugodno družili kuhajući džem prilikom našeg Ekodžemixa. Bakice, kako ih volimo zvati, pokazale su toga dana svoje umijeće u pečenju mirisnih i ukusnih voćnih štrudla. 51

Naše kapi br. 21

U listopadu 2014. godine započela je jedna zaista simpatična suradnja. Kako u školi djeluje plesna grupa, bljesnula je ideja o suradnji. Učenici i korisnice doma vježbali su plesne korake i lijepo se družili i zabavljali. Kruna svega bio je nastup u Komediji na takmičenju povodom Svjetskog dana plesa. To je bilo vrijedno iskustvo za učenike i „Trešnjice“, kako su gospođe nazvale svoju plesnu skupinu. Okušali smo se i u zajedničkoj glumi. Članovi dramske družine naše škole pomogli su gospođama i zajednički nastupili na 20. Danima scenske igre, takmičenju domova za starije i nemoćne osobe. U pripremi je skeč „Luda familija“ koji ćemo nastojati zajednički uvježbati i izvesti. Druženje s „bakicama“ uvijek je ugodno i veselo. Svi jedva čekamo dane kada ćemo se naći i nešto zajednički raditi.

SURADNJA S RADIO MARIJOM- emisija Nadom nošeni Već 4 godine svake prve nedjelje u mjesecu, u poslijepodnevnim satima na valovima Radio Marije možemo slušati emisiju „Nadom nošeni“. U toj emisiji predstavljamo rad naše škole i trudimo se senzibilizirati javnost za bezbrojne izazove s kojima se susreću naši učenici. Profesorica Jasenka Šebečić i vjeroučitelj Vinko Jelušić iz tjedna u tjedan pripremaju različite aktualne teme. Najčešći gosti emisije su naša ravnateljica i pedagoginja, a uz njih u emisiji sudjeluju stručni suradnici, učenici, nastavnici, stručni učitelji i gosti koji surađuju sa školom. U emisijama predstavljamo naše projekte, izvannastavne aktivnosti, izborne predmete. Obilježavamo blagdane, govorimo o priredbama u školi i izvan nje, sportskim natjecanjima, pobjedama i uspjesima naših učenika. Također najavljujemo strukovna i druga natjecanja. Govorimo o humanitarnim akcijama u kojima sudjeluju učenici i nasta vnici. Putem emisije „Nadom nošeni“ slušatelji su saznali o uvođenju e-dnevnika, našim eko borovima koji iz godine u godinu plijene pažnju i osvajaju nagrade. Saznali su o državnom natjecanju učenika strukovnih škola Worldskills Croatia 2019. na kojem je naša škola bila jedan od organizatora i domaćina, a učenici osvojili zapažene nagrade. S ponosom smo govorili o provedenoj humanitarnoj akciji „Pet kuna za četiri sestre“. Također smo od učenika i nastavnika saznali o njihovom putovanju u Francusku u okviru Erasmus+ projekta, o njihovim dojmovima i svemu naučenom. U posljednjoj emisiji govorilo se o pripremanju završnih radova i završnim ispitima, a slušatelji su mogli saznati o radu službe praćenja tijeka socijalizacije i zapošljavanja učenika po završetku školovanja. 52

Naše kapi br. 21

ŠKOLSKI IZLETI IZLETI PRVIH I DRUGIH RAZREDA: CRIKVENICA - KRK 13. lipnja 2019. učenici prvih i drugih razreda bili su na jednodnevnom izletu u Crikvenici. Razgledali su Aquarium u kojem se nalazi preko stotinu vrsta riba Jadrana i pedesetak primjeraka tropskih morskih riba, vozili su se brodom do Dramlja, Šila i Selca, a nakon povratka u Crikvenicu, slijedio je ručak. Najhrabriji su se i okupali u moru, dok su ostali uživali u šetnji.

MATURALNA EKSKURZIJA PULA - BRIJUNI 2019. 21. svibnja 2019. naši maturanti su bili na jednodnevnoj ekskurziji u Puli i na Brijunima. U Puli su razgledali amfiteatar Arena, Slavoluk obitelji Sergijev i Augustov hram, a na kon toga su se uputili do Fažane gdje su se ukrcali na brod koji ih je odvezao na Briju ne. Turističkim vlakićem vozili su se uz obalu Velikog Brijuna gdje su vidjeli golf terene, kaštel, stare gospodarske zgrade te vile, a najviše interesa kod učenika je izazvao Safari park. U drugom dijelu programa učenici su nakon odmora i osvježenja imali priliku posjetiti izložbu fresaka i glagoljičkih natpisa u crkvi sv. Germana te izložbu fotografija „Josip Broz Tito na Brijunima“.

Naše kapi br. 21

POSJETILI SMO FESTIVAL PRAVA DJECE GALANTERIJSKA RADIONICA

KOŽARU PSUNJ HRVATSKI SABOR

UTAKMICE RK ZAGREB

URED PRAVOBRANITELJICE ZA OSOBE S INVALIDITETOM

Naše kapi br. 21

TEHNIČKI MUZEJ

VRTNI CENTAR KAKTUSI BEŠLIĆ

USTANOVE KULTURE

KONCERT SLAVLJENJA ALANA HRŽICE

JVP ZAGREB 55

Naše kapi br. 21 V

OBILJEZILI SMO DAN SIGURNIJEG INTERNETA

DAN RUŽIČASTIH MAJICA

BOŽIĆNA PRIREDBA

MEĐUNARODNI DAN OSOBA S INVALIDITETOM

DANI KRUHA

EUROPSKI ŠKOLSKI SPORTSKI DAN

SJEĆANJE NA VUKOVAR 56

Naše kapi br. 21

DAN ŠKOLE

KARAOKE

DAN OTVORENIH VRATA PRVI DAN NASTAVE

MEĐUNARODNI DAN MEĐUSOBNOG POMAGANJA MAŠKARE

Naše kapi br. 21

RADOVI UČENIKA Želim… Moja najveća želja je da završim školu i nađem posao. Možda ću raditi na farmi purana ili neki drugi posao da si zaradim za život. Farma purana se nalazi blizu Klokočevika. Tamo rade dvojica mojih prijatelja i pokušat će mi naći posao. Najviše volim poljoprivredu i strojeve. Moja obitelj ima zemlju, traktor, tanjurače, plug, kosilicu za traktor i prikolice. Nadam se da ću se jednog dana s njima baviti poljoprivredom. Antun, 3.r

Moja očekivanja u novoj godini Još jedna godina se primiče kraju, dolazi nova godina. Ovu godinu ću pamtiti po dobrim, ali i po lošim stvarima. Očekujem da će nova godina biti bolja. Završit ću školu, nadam se da ću naći posao i osamostaliti se. Želim imati nešto svoje. Ove školske godine sam stručnu praksu počela odrađivati u cvjećarni. Slažem buketiće, aranžmane, adventske vjenčiće, pomažem u čišćenju, mijenjam vodu cvijeću. Najsre tnija sam kad aranžiram ruže. Njih posebno volim. Volim ovaj posao jer mogu biti kreati vna, upotrijebiti maštu i igrati se bojama cvijeća. Počela sam shvaćati da je to posao koji volim, kojim bih se mogla i željela baviti cijeli život. Gabriela, 3.r

Moja staza Hm… Moj život, moja staza? To je dugi put kojim tek kročim, imam još puno, puno do cilja, toliko puno da ga još ne vidim. Moja staza je put kojim teško prolazim. Pun je malih kamenčića o koje često zapinjem. Zamislite kamenčić mali kao mrvica kruha, a ja za njega zapnem. Ali, mislim da nisam jedina. Kad zapneš, svi ti se smiju! Odjednom se nađeš između četiri vatre, bez izlaza, a u sebi moliš Boga da se zemlja otvori i da se stvoriš na nekom drugom mjestu, samo da nestaneš!Taj podrugljivi smijeh me prati, ali znam da neću odustati. Zašto? Zato što želim ojačati! Kako? Uzdignut ću glavu i nasmiješiti se kao da ništa nije bilo. Zamišljam ravnu stazu, bez imalo uzbrdica, zavoja, kamenčića, ali vidim suprotno. Vidim stazu punu uzbrdica! Neću dozvoliti da mi uzbrdice ostanu prepreka. Bile one visoke ili niske, prijeći ću ih, a na ravninama ću skupljati snagu za daljnji put. Život je za mene lijep zato što sam naučila da se problemi rješavaju. Bez obzira koliko su teški znam se nositi s njima. Zato, svi hrabro kročite svojom stazom i ne dajte da vam ikakav kamenčić zasmeta. Nikolina, 3.r

Naše kapi br. 21

Kako provodim slobodno vrijeme Ove godine sam postao član Družbe Vitezova Zlatnog Kaleža. Sudjelovao sam u prikazu povijesne bitke kod Stubice, Seljačkoj buni. Ta manifestacija je od velike važnosti za moj kraj i za cijelu Krapinsko-Zagorsku županiju. O velikoj Seljačkoj buni uči se u školi, piše se u knjigama, a svi koji dođu u Stubicu mogu na jedan dan osjetiti veliku nepravdu koja je bila nanesena seljacima u 16.stoljeću. Moj brat Ivan i ja smo u bitci bili kmetovi. Obukli smo se u kostime i krenuli na okupljanje seljaka, kmetova, kod dvorca Golubovec u kojem je živio Franjo Tahi. Kod dvorca smo se mačevima borili s vojnicima. Nakon bitke koju su seljaci izgubili, pripremljeno je slavlje za sve sudionike i gledaoce. Slavlje je trajalo do jutra, bilo je puno ljudi iz okolice i turista. S družbom idemo na Viteške turnire. Bili smo u Samoboru, Pakoštanama, Konjščini. Lijepo mi je, imam puno prijatelja. Putujemo i ljudima pokazujemo kako se nekad živjelo. Karlo, 3.r Moje tri godine u Zagorskoj Sve je počelo u jesen 2017. godine. Kada sam prvi puta došla u ovu školu osjećala sam se čudno i neobično. Prvi puta sam kročila u novu školu, ali ne bilo kakvu, nego srednju. U glavi mi je bilo sto pitanja koja su mi se vrtjela. Kada sam ušla malo sam se bojala, ali sve je super prošlo kada sam sa svojim kolegama ušla u učionicu. Odmah smo se upoznali i sprijateljili. (Lana Mari) Nakon samo tjedan dana shvatila sam da mi se jako sviđa ova škola i da su svi dragi, čak i profesori i profesorice. Sa svima sam se sprijateljila i drago mi je zbog toga. (Nikolina) Vrijeme brzo prolazi pa su tako brzo prošli prvi i drugi razred što znači da je bilo jako zanimljivo. Sada sam treći razred i baš mi je žao što će škola uskoro završiti. U školi sam upoznao prijatelje. Zajedno smo obišli mnogo lijepih mjesta. Baš mi je lijepo u Zagorskoj i nadam se da taj period nikad neću zaboraviti, jer srednja škola se pamti zauvijek.

(Luka)

Iskreno, ne želim da škola završi, ali eto tako mora biti. Možda se nakon završetka sretnem sa svojima iz razreda. Tada ćemo pričati koliko nam nedostaje i kako nam je bilo predivno kad smo išli u školu.

(Nikolina)

Da vam budem iskrena, ova škola je super i sviđa mi se, a profesori su jako dobri i vole nam pomagati. Kada odem iz ove škole jako će mi nedostajati. A vama koji ovo čitate preporučujem da se upišete u ovu školu, jer ovo nije obična, nego čarobna škola koja svima vraća osmijehe na lica. (Lana Mari) 59

Naše kapi br. 21

Moje zanimanje Moje zanimanje je pomoćni vodoinstalater. Na praksi sam u TB- instalu. Na praksu krećem rano u jutro, već oko 6:20. U radionici sam oko 6:40. Svi se okupimo, utovarimo u kombi materijal koji nam treba taj dan i krenemo na razne adrese. Imamo dva kombija, svaki ide na drugo mjesto. Posao je jako dinamičan. Svaki dan naučim nešto novo, upoznajem puno različitih ljudi. Od nekih dobijem i malo džeparca i to me posebno veseli. Posao je zanimljiv i težak. Radi se fizički posao, ima dosta prašine. Sve to izdržim jer se dobro slažemo i šalimo kad radimo. Na kraju dana sam umoran, ali i zadovoljan jer u dobrom društvu sve je lako. Dominik, 3.r ZAGREBAČKA KATEDRALA Antonio, 3.r

KAMENITA VRATA Toma 3.r Najdraži dar Poklonila sam dar školi kao znak zahvalnosti za sve vrijeme koje sam ovdje provela s nastavnicima i učenicima. Tri godine provedene u ovoj školi bile su predivne, ispunjene ljubavlju. Toplina ravnateljice i nastavnika je nešto što ću uvijek pamtiti. Dobrota tih ljudi, brižnost, strpljenje...To se osjeti čim zakoračite u školu. U školi sam našla prijatelje, najbolju prijateljicu i pomoć kad mi je trebala. Na stručnoj praksi sam u cvjećarnici Fionelli, u Zaprešiću. Tamo radim s dvije cvjećarke. Moj posao je raspakirati cvijeće kad dođu iz nabave, cvijeću mijenjati vodu i pomoć pri izradi cvjetnih aranžmana. Odlučila sam školi napraviti božićni vjenčić. Napravila sam ga od borovih grančica koje sam ukrasila prigodnim ukrasima. U trećoj godini po drugi put se u školi održavalo natjecanje cvjećara. Moj razred je sudjelovao u sadnji i aranžiranju ukrasnog bilja. Tegle s ukrasnim biljem smo postavili po školi. Toga dana sam poklonila ravnateljici svoj vjenčić. Veseli me kad ga vidim obješenog u predvorju škole, kraj vrata ravnateljice. Nikolina, 3.r 60

Naše kapi br. 21

Slatka nagrada Osvojili smo drugo mjesto na školskom likovno-literarnom natječaju na temu „Zašto volim školu?“. Za nagradu smo s razrednicom išli u šetnju. Šetali smo sve do slastičarnice Vincek. Tamo smo se družili, smijali i jeli fine kolače uz koju kuglicu sladoleda. Zatim smo prošetali Trgom bana Jelačića. Kada smo se umorili, sjeli smo u kafić i popili sok. Žao mi je što nisu svi učenici našeg razreda bili prisutni da podijele s nama slatku nagradu. Bilo nam je jako lijepo, ugodno i zabavno! Renata Naš odlazak u slastičarnicu s razredom Došla je naša razrednica u razred i pitala: „Djeco, jeste li za mali izlet?“. Svi smo uglas odgovorili: „Da, jesmo!“. Krenuli smo u slastičarnicu. Svatko je naručio što god je htio. Zabavljali smo se i uživali u danu bez nastave. Nakon slastičarnice svi smo se složili da sjednemo na sok. Super smo se družili. To mi je bio jedan od najljepših dana ove školske godine. Natalija Razmišljam o budućnosti Često razmišljam o budućnosti. Želim prvo završiti srednju školu. Trenutno se školujem za pomoćnog vodoinstalatera, ali me taj posao baš i ne zanima, pa sam se odlučio školovati za ono što me zanima. Želio bih pohađati školu za tehničara za računalstvo u Pučkom učilištu. Nakon te škole razmišljam o poslu u struci jer me istinski zanima i volio bih ga raditi u budućnosti. Programera će uvijek trebati pa se nadam da ću uvijek imati posla. Znam da neću imati puno vremena za obitelj i prijatelje, ali ću raditi posao koji volim i u kojem uživam. Polako mi se otvaraju vrata budućnosti i ostvarenju mojih želja. Mihael, 3.r Događaj koji ću pamtiti Sudjelovao sam u školskom projektu GrEat i s učenicima i profesorima putovao u Francusku. Prvi puta sam letio avionom. Bilo mi je lijepo i zanimljivo. Sjedio sam pokraj prozora i promatrao kako grad izgleda iz zraka. Let nije dugo trajao. Na aerodromu u Francuskoj nas je čekao autobus i odvezao na farmu na kojoj smo proveli pet dana. Farma je bila jako velika. Učili smo o korisnim stvarima kojih se možemo pridržavati u svom gradu: kako očuvati našu prirodu, kako reciklirati i odvajati otpad. Naučio sam kako čuvati životinje i kako kvalitetno živjeti. Imali smo puno radionica o našoj planeti Zemlji, o vodama, recikliranju i zdravom životu. Upoznao sam i družio sam se s puno mladih ljudi. Posjetili smo grad Toulouse koji se nalazi u blizini. Jako je velik, ima puno ulica i lijepih građevina. Ovo putovanje će mi zauvijek ostati u sjećanju. Dominik, 3.r Prijateljstvo je bogatstvo Prijatelji su osobe s kojima možemo o svemu razgovarati i od njih nešto naučiti. Kada s prijateljima izađem van uvijek nam je lijepo i zajedno se dogovorimo kuda idemo. Volimo igrati nogomet na igralištu naše osnovne škole. Najbolji prijatelj živi u mome kvartu. S njim mogu pričati o svemu. Podržava me i dobro se slažemo. U životu upoznajemo puno ljudi, ali za malo njih možemo reći da su nam prijatelji. Pravi prijatelj će te saslušati kada ti je teško i dati ti pravi savjet kako da riješiš neki problem. Dominik, 3.r

Naše kapi br. 21

NASTAVA

NA DALJINU

Bliži nam se polako kraj ove školske godine, pogotovo maturantima. Vjerojatno će maturanti sam kraj svog školovanja dočekati pohađajući nastavu na daljinu, koja nam je u početku bila veliki izazov i velika promjena. Prvi korak bio je osmisliti najjednostavniji način uspostave rada na daljinu kako bi svaki učenik imao dostupne materijale za učenje, ali i pomoć i po dršku u odrađivanju zadataka i izvršavanju obveza tijekom tjedana nastave i tjedana stručne prakse. Svi zajedno smo udružili znanja, ideje i snage i međusobnom suradnjom krenuli u nešto sasvim novo, drugačije, svima neobično – nastavu na daljinu. Uz mnoštvo različitosti u našoj Školi mnoštvo je i načina na koji smo svima omogućili nastavak praćenja nastave i prakse. Kreativnosti i inventivnosti kod nas nema kraja tako da neki rade pomoću vlastitog računala, neki su od Škole dobili na korištenje tablete i SIM kartice, neki se snalaze pomoću mobitela. Dio učenika dobiva tiskane materijale za rad koje Škola šalje poštom. Pomoć u radu i po dršku koji naši učenici trebaju svakodnevno mogu dobiti na niz načina i od svojih razrednika i od predmetnih nastavnika i od stručnih suradnika. Svi smo „on line“ od jutra, spremni pomoći i savjetovati, dati ideju ili samo porazgovarati. Na raspolaganju su svi pa i ravnateljica kojoj se u ovo vrijeme provođenja nastave na daljinu često obraćaju roditelji naših učenika.

PI M O

Vrijeme prolazi, sve smo vještiji i bolji u nastavi na daljinu, hrabrimo jedni druge, pomažemo si međusobno i trudimo se da nedostatke nastave na daljinu svedemo na najmanju moguću mjeru. Svima nam nedostaje redovita nastava, dolazak u Školu, druženje, razgovor i smijeh, šale i nepodopštine. Dok se ponovo ne vratimo u našu Zagorsku, u naše hodnike i učionice bit ćemo i dalje jedni drugima pomagači i prijatelji, na daljinu!

UČIMO MATEMATIKU Ostani doma Već sam dva tjedna doma, vrijeme sporo prolazi. Moj dan se sastoji od pisanja zadaća ujutro, ru čka, popodnevnog odmora i gledanja televizije uveče. Najviše vremena provodim s mamom i bratom. Najgore što mi se dogodilo, gore od zatvorenog prostora je potres koji nas je probudio u nedjelju u jutro. Uzeli smo stvari i trčali na ulicu. Tamo nas je dočekao hladan vjetar. Jako sam se uplašio. Ne mogu zamisliti da se nešto dogodi mojoj obitelji. U kući su popadale neke stvari, ali nije bilo veće štete. Žao mi je ljudi koji su ostali bez svog doma. Svaki dan se čujem s prijateljima, pričamo o potresu, do kada će ovo trajati. Drago mi je da su svi dobro. Online nastava dobro napreduje, ali ja bih više volio da je sve normalno i da mogu ići u školu. Nedostaje mi normalan život, kretanje, prijatelji… I još nešto! Padao je snijeg! Snijeg u proljeće, baš čudno! Nadam se da će ova epidemija corone što prije proći i da ćemo se vratiti u normalan život. Dominik, 3.r 62

Naše kapi br. 21

MIJESIMO TIJESTO, PEČEMO KOLAČE, PITE, KRUMPIRE, KUHAMO, SERVIRAMO JELA....

Naše kapi br. 21

POSPREMAMO RUBLJE, RIBAMO, ČISTIMO, PEREMO POSUĐE, POSTAVLJAMO STOL....

IZRAĐUJEMO ARANŽMANE, BOJAMO, CRTAMO... 64

Naše kapi br. 21

ODRAĐUJEMO ZADATKE, UČIMO, RECIKLIRAMO, SADIMO GRAH, UKRAŠAVAMO, IZRAĐUJEMO MASKE, ŠALJEMO PORUKE, IZRAĐUJEMO UKRASE....

Naše kapi br. 21

POMOĆNI CVJEĆAR

POMOĆNI LIČILAC I SOBOSLIKAR

ZAVRŠNI RADOVI Izrada završnih radova u školi na daljinu Naši su maturanti uspješno izradili svoje praktične završne radove u uvjetima škole na daljinu. Profesori tehnologija pojedinačno su sa svakim učenikom ili roditeljem dogovorili novu temu završnog rada koju učenik može napraviti kod kuće. Maturanti su vrijedno i savjesno napravili svoje radove, slikali svaku fazu rada i poslali fotografije iz kojih je vidljiva kreativnost, snalažljivost i praktično znanje učenika.

Čestitamo dragi maturanti školske godine 2019./2020.!!!!!!!

POMOĆNI AUTOLAKIRER POMOĆNI VRTLAR

košnja trave 66

sadnja lukovica na gredicu

pranje automobila

Naše kapi br. 21

priprema čokoladne torte

priprema kompota

POMOĆNI KUHAR I SLASTIČAR

priprema i prigotovljavanje hladnog nareska

priprema pohanog sira

POMOĆNI PEKAR

izrada pizze

presađivanje afričke ljubičice

aranžiranje doma za Uskrs POMOĆNI CVJEĆAR

Prolazi vrijeme, mijenjaju se profesori, nižu generacije učenika samo nada i vjera u bolju budućnost i uzajamna ljubav su vječni.

Jer škola to

smo MI!