Page 1

GABI ABRAMAC

Jidiš i drugi jezici ortodoksnih Židova u New Yorku


Gabi Abramac DOS HEYLIKE YIDISH VORT Jidiš i drugi jezici ortodoksnih Židova u New Yorku


Za nakladnika Damir Agičić Autorska prava © dr. sc. Gabi Abramac i Srednja Europa, d.o.o. Urednik prof. dr. sc. Damir Agičić Recenzenti prof. dr. sc. Velimir Piškorec dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Grafičko oblikovanje Banian Itc., IV. Ravnice 25, Zagreb Ilustracije na koricama Hasidska obitelj na ulici u Williamsburgu, Brooklyn (autor fotografije: Mo Gelber) Oglasna ploča u hasidskoj četvrti Williamsburg (autor fotografije: Mo Gelber) ISBN 978-953-7963-44-6 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000930964.

Objavljivanje knjige financijski je pomoglo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH. Knjiga je tiskana u Tiskari Zelina u travnju 2016.


GABI ABRAMAC

DOS HEYLIKE YIDISH VORT Jidiš i drugi jezici ortodoksnih Židova u New Yorku

Zagreb 2016.


Sadržaj Zahvale   ............................................................................................... IX Predgovor  ............................................................................................. XIII Uvod  .................................................................................................... 1 Pregled dosadašnjih istraživanja  ........................................................ 3 Struktura knjige  ............................................................................... 6 POVIJESNI I SOCIOLINGVISTIČKI PREGLED  ............................. 9 Povijest židovske dijaspore  ................................................................ 9 Teoretski i povijesni koncept pojma ”Dijaspora”  .................................. 10 Dijaspora i zapadnjačka ideja moderne nacije-države te nacionalizma  .. 12 Kanaanitski pokret  ............................................................................... 14 Hasidska dijasporalna zajednica  ........................................................... 17 Jezik i identitet  ................................................................................. 19 Jezična konstrukcija identiteta  ............................................................. 23 Psihosocijalni pristup jeziku i društvenom identitetu  ........................... 24 Jezik i identitet u židovskom društvu  ................................................... 25 Jezik u židovskom društvu i europski koncept identiteta  ................... 27 Ideologija teritorija i jezika na Bliskom istoku  .................................. 29 Židovski jezici  .................................................................................. 31 Klasifikacija židovskih jezika  ................................................................ 32 Jedinstvenost fenomena židovskih jezika  .............................................. 37 Kontinuitet židovske jezične različitosti  ................................................ 37 Hebrejski jezik  ..................................................................................... 39 Smrt hebrejskoga kao govornoga jezika  ............................................. 40 Hebrejski kao sveti jezik  ................................................................... 41 Hebrejski u dijaspori i moderna europska ideologija jezika i identiteta  ...................................................................................... 46 Oživljavanje hebrejskoga  .................................................................. 49 Aramejski jezik  .................................................................................... 54 Židovsko-aramejski u modernim vremenima  .................................... 58 Jidiš  ..................................................................................................... 60

Židovski jezik i identitet u postmodernoj Americi  ............................ 64 DODIRNO JEZIKOSLOVLJE  ........................................................... 69 Jezični dodiri  .................................................................................... 69

III


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Dodirno jezikoslovlje  ....................................................................... 71 Posljedice jezičnog dodira  ................................................................. 74 Jezični konflikt  ................................................................................. 78 Dvojezičnost i višejezičnost  .............................................................. 80 Prebacivanje kodova  ............................................................................. 82 Jezične zajednice  .................................................................................. 83 Diglosija  ........................................................................................... 84 JEZIČNA BIOGRAFISTIKA I ANALIZA DISKURSA  ...................... 89 Biografska istraživanja  ...................................................................... 89 Jezična biografistika kao metoda dodirnog jezikoslovlja  ........................ 90 Narativni intervju  ............................................................................. 93 Narativni biografski intervju  ................................................................ 94 Narativ i narativni identitet  ................................................................. 95 Jezičnobiografski narativni intervju  ...................................................... 96 Jezična biografija  .............................................................................. 98 Rekonstrukcija narativnoga identiteta i analiza jezičnih biografija  ........ 99 Konverzacijska analiza, analiza diskursa i kritička analiza diskursa  .... 100 METODOLOGIJA I OPIS ISTRAŽIVANJA  ...................................... 105 Metodologija  .................................................................................... 105 Istraživanje  ....................................................................................... 106 Odabir zajednice  .............................................................................. 107 Teren i ispitanici  ............................................................................... 110 Glasila ortodoksnih Židova i ortodoksne židovske internetske skupine  ...................................................................................... 112 Intervjui  ........................................................................................... 113 Analiza jezičnobiografskih iskaza  ...................................................... 114 SOCIOLINGVISTIČKA ANALIZA JEZIČNIH BIOGRAFIJA  ............................................................. 117 Drora Barkai Pershing, pripadnica moderne ortodoksne zajednice  ... 117 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 117 Rekonstrukcija jezične biografije Drore Barkai Pershing  ....................... 133 Chaim Moredechai Brecher, baal tešuva, Chabad Lubavitch, Crown Heights  ...................................................................................... 135 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 135 IV


Sadržaj

Rekonstrukcija jezične biografije Chaima Mordechaja Brechera  ........... 143

Danny Levine, moderni ortodoksni Židov  ....................................... 144 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 144 Rekostrukcija jezične biografije Danny Levina  ..................................... 146 Sivia Leokumovich, moderna ortodoksna Židovka  ........................... 147 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 147 Rekonstrukcija jezične biografije Sivije Leokumovich  .......................... 153 Ari Mandel, Off the Derech, bivši pripadnik zajednice Satmar  ......... 154 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 154 Rekonstrukcija jezične biografije Arija Mandela  ................................... 173 Esther Goldman, Frum from Birth, Chabad Lubavitch, Crown Heights  ...................................................................................... 174 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 174 Rekonstrukcija jezične biografije Esther Goldman  ............................... 185 Shimon Goldman, Frum from Birth, Chabad Lubavitch, Crown Heights  ...................................................................................... 186 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 186 Rekonstrukcija jezične biografije Shimona Goldmana  .......................... 191 Shimona Krengel Tzukernik, baal tešuva, Chabad Lubavitch, Crown Heights  .......................................................................... 191 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 191 Rekonstrukcija jezične biografije Shimone Krengel Tzukernik  ............. 205 Yaffa Gottlieb, baal tešuva, Chabad Lubavitch, Crown Heights   ....... 206 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 206 Rekonstrukcija jezične biografije Yaffe Gottlieb  .................................... 212 Eliyahu Schneebrenner, baal tešuva, Chabad Lubavitch, Crown Heights  ...................................................................................... 213 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 213 Rekonstrukcija jezične biografije Eliyahua Schneebrennera  .................. 218 Devorah Stern, Frum, Satmar   ......................................................... 219 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 219 Rekonstrukcija jezične biografije Devore Stern  ..................................... 231 Draisy Gold, Frum, Satmar   ............................................................. 232 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 232 Rekonstrukcija jezične biografije Draisy Gold  ...................................... 249 Nachum Weinberg, Frum, Satmar  .................................................... 250

V


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 250 Rekonstrukcija jezične biografije Nachuma Weinberga  ........................ 256

Saul Wohl, Frum, Satmar  ................................................................. 256 Analiza propozicionalnoga sadržaja  ...................................................... 256 Rekonstrukcija jezične biografije Saula Wohla  ...................................... 276 ANALIZA PROVEDENIH INTERVJUA  ............................................ 279 Hasidske zajednice u Americi  ........................................................... 280 Di alte haym  ........................................................................................ 280 Uloga jidiša u ortodoksnim židovskim zajednicama  .......................... 281 Jezični repertoar u zajednici Satmar  .................................................. 283 Jezici u ranom djetinjstvu  .................................................................... 283 Jezici u obrazovanju muškaraca  ............................................................ 283 Jidiš   ................................................................................................. 283 Engleski u ješivi   ............................................................................... 284 Lašon hakodeš  .................................................................................. 285 Ivrit   ................................................................................................. 286 Jezici u obrazovanju žena  ..................................................................... 287 Jidiš  .................................................................................................. 287 Engleski u obrazovanju djevojčica   .................................................... 287 Lašon hakodeš u obrazovanju djevojčica  ........................................... 289 Ivrit u obrazovanju djevojčica  ........................................................... 289 Jezična uporaba s obzirom na spol govornika  ....................................... 290 Hasidski jidiš i sekularni jidiš   .............................................................. 291 Stavovi pripadnika satmarske zajednice prema engleskom  .................... 294 Primjeri hasidskog engleskog  ............................................................ 296 Stavovi prema ostalim jezicima korištenima u zajednici  ........................ 296 Stavovi prema opstanku jidiša  .............................................................. 297 Jezični repertoar u satmarskoj zajednici s obzirom na dio Brooklyna koji govornici nastanjuju  .................................................................. 299 Primjer jezičnog konflikta u jednoj satmarskoj obitelji  ......................... 300

Jezični repertoar u zajednici Chabad Lubavitch  ................................ 301 Jezična prilagodba baal tešuva  .............................................................. 303 Uloga jidiša u zajednici Chabad Lubavitch  .......................................... 305 Jezici školstva u zajednici Chabad Lubavitch  ........................................ 306 Lašon hakodeš  ..................................................................................... 307 Ivrit i ostali jezici u zajednici Chabad Lubavitch  .................................. 307 Jezični repertoar u OTD krugovima  ................................................. 308

VI


Sadržaj

Jezični repertoar među modernim ortodoksnim Židovima  ............... 311 Uloga jidiša u modernoj ortodoksnoj židovskoj zajednici  ..................... 312 Uloga lašon hakodeša i ivrita u modernoj ortodoksnoj židovskoj zajednici   .......................................................................................... 315

HASIDSKI DRUŠTVENO-KULTURNI OKVIR  ............................... 317 Utjecaji iz sekularnog svijeta  ............................................................. 318 Život u zajednici   ............................................................................. 323 Tznius  .................................................................................................. 323 Pokrivala za glavu  ............................................................................. 329 Odvajanje muškaraca i žena  ................................................................. 330 Životni ciklus  ................................................................................... 334 Organizacija i društvena stratifikacija hasidske zajednice  .................. 335 Školovanje i zanimanja u zajednici  ................................................... 338 Goyishe velt  ..................................................................................... 339 Preispitivanje hasidskog zadanog okvira   ........................................... 340 Haymish i modern  ........................................................................... 343 Zaključni dio o hasidskom društvu  .................................................. 343 Zaključak  ............................................................................................. 345 Primjeri engleskih riječi i izraza koje hasidi koriste u drugačijem značenju (hasidski engleski)  ............................................................ 349 Glosar pojmova koje rabi ortodoksna židovska zajednica u Brooklynu  .. 355 Popis slika  ............................................................................................ 373 Bibliografija  ......................................................................................... 375 Životopis autorice  ................................................................................ 405

VII


Zahvale Veliku zahvalu dugujem profesoru Adalbertu Rebiću, koji nažalost, nije dočekao obranu moje doktorske disertacije. Njegovo stručno mentorstvo i strpljenje odigralo je važnu ulogu tijekom moga rada. Zahvaljujem se profesoru Damiru Kalogjeri koji je u mojem lingvističkom razvoju prisutan od 1991. godine. Tijekom više od dva desetljeća odgovorio je na puno mojih pitanja, slušao moje dvojbe i razmišljanja te pratio moj razvoj. Hvala profesoru Velimiru Piškorcu na savjetima i smjernicama iz područja jezične biografistike, na iščitavanju brojnih stranica, na podršci kod terenskog istraživanja, na preporukama koje su mi omogućile učenje jidiša, na neprestanim poticajima i na pomoći kod svih administrativnih pitanja. Zahvaljujem se na podršci, savjetima i sugestijama profesorici Vesni MuhvićDimanovski koja je bila moj mentor i savjetnik na poslijediplomskom studiju lingvistike i pri izradi kvalifikacijskog rada. Zahvalu dugujem i dr. Paulu Glasseru iz YIVO Intituta za židovska istraživanja u New Yorku, dr. Sarah Bunin Benor, dr. Zeldi Newman i dr. Stephanie Wellen Levine koji su mi pomogli naći put do istraživanih zajednica. Također se zahvaljujem profesoru Joshui Fishmanu na cjeloživotnoj inspiraciji i na savjetima koje mi je pružio tijekom istraživanja. Hvala i njegovoj supruzi Gelli Fishman koja je odlučila biti moja prava yiddishe bubbe. Naposljetku, zahvaljujem se pripadnicima hasidskih zajednica u New Yorku koji su mi otvorili svoje domove i svoja srca. Gabi Abramac


Fuit ergo Hebraicum idioma id, quod primi loquentis labia fabricaverunt. Dante Alighieri, De vulgari eloquentia


Predgovor Ova knjiga rezultat je dvanaestogodišnjeg rada i izučavanja jezika u židovskom društvu. Mnogo su me puta pitali zašto sam se odlučila za židovsku sociolingvistiku, tj. zašto me zanimaju jezici poput hebrejskog, aramejskog, sefardskog ili jidiša. Kada sam na svojem istraživačkom putu živjela među hasidskim Židovima, mnogi su se pitali kako sam dospjela tamo, uključujući i haside. Kada sam se jedne noći u siječnju 2014. godine našla na groblju cadika u izraelskom gradu Tsfatu i u potpunom mraku, pomoću svjetla s mobitela pokušavala pročitati što piše na nadgrobnim spomenicima, i sama sam se pitala kako su me putovi odveli tamo. No, kada god odvrtimo dokumentarac vlastitog života unatrag, naći ćemo ishodišnu točku kod koje je sve počelo. U početku je to uvijek iskra znatiželje koja se rasplamsava do energije koja nas samostalno vuče dalje. Što je strast veća, to su odredišta udaljenija, a spoznaje veće. Premda će u daljnjem tijeku ove knjige biti pojašnjeno što znanstvenici smatraju židovskim jezikom, htjela bih u ovom predgovoru reći nekoliko riječi o tom fenomenu. Gdje god su Židovi živjeli, njihov se jezik uvijek razlikovao od jezika njihovih nežidovskih susjeda. Ponekad se radilo o jeziku u koji su bile umetnute posuđenice iz hebrejskog jezika ili jezikâ koje je određena židovska zajednica govorila živeći na nekom drugom teritoriju. Ponekad se jezik zapisivao hebrejskim alfabetom, a u pojedinim slučajevima događale su se potpune jezične promjene na svim razinama. Knjiga je pisana na hrvatskom jeziku, no poput židovskih jezika koji nikada nisu bili istovjetni varijanti zemlje domaćina, imat će navode iz jidiša, ponešto primjera na hebrejskom i aramejskom, određene citate na engleskom, te će prenijeti iskaze ispitanika u originalu, odnosno na engleskom i hasidskom engleskom. Razmišljajući o oblikovanju tekstova, zaključila sam da bi se prijevodima izgubio značaj svih citata. Tako će čitatelj knjige i na vlastitom iskustvu uvidjeti da izučavanje jezika u židovskom društvu uvijek podrazumijeva višejezičnost i široki židovski povijesni okvir. *** Terensko istraživanje opisano u knjizi odvijalo se u ljeto 2012. godine. Od tada pa do pisanja knjige još sam se nekoliko puta vratila u hasidske domove New Yorka. Bilo je to u ljeto 2013. godine, u studenome 2013. godine te u ljeto i u prosincu 2014. U svojim sam povratcima u dvije ljetne sezone pohađala intenXIII


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

zivni tečaj jidiša koji organizira YIVO centar za židovska istraživanja i svaki sam put sudjelovala u životu hasidskih zajednica. Knjiga ima temelje u mojoj disertaciji. Pišući ju pokušala sam stil učiniti razumljivim svakom zainteresiranom čitatelju, zadržavajući istodobno znanstveni diskurs. Nadam se da će stranice koje slijede čitatelju približiti svijet ortodoksnih Židova i njihov jezik te da će opravdati njegovo vrijeme koje je odlučio utrošiti na čitanje. O vremenu i trenutku u vremenu, Menachem Mendel Schneerson, posljedni rabin hasidskog ogranka Chabad Lubavitcha, kaže: ”When you waste a moment, you have killed it in a sense, squandering an irreplaceable opportunity. But when you use the moment properly, filling it with purpose and productivity, it lives on forever”.

XIV


Uvod Sociolingvističko istraživanje u židovskoj zajednici uvijek uključuje izučavanje višejezičnosti (Fishman 1991: 308). Kod zajednica u kojima je prisutna kolektivna višejezičnost često dolazi do pojave diglosije, odnosno inačice nekog jezika često imaju različite funkcije (Marçais, 1930; Ferguson, 1959). Ovisno o broju idioma koje određena jezična zajednica rabi koriste se i nazivi triglosija, tetraglosija, multiglosija ili poliglosija (Kaye, 1994). Još od izgona u Babilon 586. godine pr.n.e. Židovi se nisu koristili samo jednim jezikom, a do kraja razdoblja Drugog hrama prije 2000 godina, triglosičan lingvistički repertoar bio je već uobičajen. Jezik židovske dijaspore uvijek se razlikovao od jezika njihovih nežidovskih susjeda. Ponekad su razlike bile u korištenju riječi iz nekog drugog židovskog jezika ili hebrejskoga, a ponekad se radilo o potpuno različitoj gramatici i leksiku. Engleski ili neka njegova židovska inačica vjerojatno je najrašireniji židovski jezik našeg vremena (Fishman 1985: 15). Danas u Sjedinjenim Američkim Državama Židovi govore židovske inačice engleskog koji je pod utjecajem jidiša, biblijskog hebrejskog i modernog hebrejskog. Postoji dosta inačica ovisno o području, generaciji, stupnju religioznosti i spolu, no sve se mogu svrstati pod zajednički nazivnik „židovskog engleskog” (Gold, 1985; Steinmetz, 1987). Ortodoksni Židovi nazivaju jezik učenika ješive ješivišem. Humoristični nazivi za označavanje karakterističnog židovskog govora su Jewspeak, Yinglish i Hebonics. Jezik ortodoksne židovske zajednice u Brooklynu posjeduje sve sastavnice koje čine židovski jezik (Weinreich, 1980): jezik područja na kojem žive (engleski), prethodni židovski jezik (jidiš) i hebrejsko-aramejsku podlogu (Benor, 2000). Hasidska zajednica engleski koji govore naziva Hassidishe English, a jidiš koji govore naziva Hassidishe Yiddish čime ga razlikuju od jidiša što ga rabe sekularni govornici jidiša. Ortodoksni Židovi pripadaju grani judaizma koja se strogo pridržava biblijskih i rabinskih zakona. Židovi u Americi pripadaju ortodoksnom, reformnom, rekonstruktivnom ili sekularnom judaizmu. Prema istraživanjima Bunin Benor (2003)1 i podacima koje navodi Helmreich (2000), na početku 21. stoljeća u Americi je živjelo oko 600.000 ortodoksnih Židova što predstavlja 9-10% 1 Objavljeno u doktorskoj disertaciji Bunin Benor (2004): Second Style Acquisition: The Linguistic Socialization of Newly Orthodox Jews.

1


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

ukupnog židovskog stanovništva. Unutar ortodoksnog ogranka postoji nekoliko grupa koje Helmreich (2000) naziva modernim ortodoksnim Židovima, strogim ortodoksnim i ultraortodoksnim Židovima. Sve tri skupine smatraju halahu (židovski zakon) obveznim, ali ultraortodoksni Židovi tumače zakone strože od ostalih grupa. Moderni ortodoksni Židovi (Heilman, 1973; Heilman i Cohen, 1989; Davidman 1991) u najvećoj su mjeri uključeni u američko društvo, a ultraortodoksni Židovi posebni su u svojim društvenim i kulturološkim običajima i najmanje integrirani. Premda se u istraživanjima ortodoksnih zajednica često koristi naziv ”ultraortodoksan” ili hebrejski izraz ”haredi”, kontakti s pripadnicima židovskih zajednica pokazali su da se ovi termini rijetko koriste u samoj zajednici. Najčešće se rabi izraz ”Frum” (riječ koja na jidišu znači ”pobožan”) ili ”haymish” (”naš, domaći”). Za nehasidske ultraortodoksne Židove ponekad se koristi naziv Misnagdim ili Mitnagdim, što znači ”protivnici”. Oni potječu od Židova koji su se protivili hasidizmu u istočnoj Europi u osamnaestom i devetnaestom stoljeću. U Americi ih ponekad nazivaju ”Litvish”, ukazujući na njihovo pretežito litavsko porijeklo ili ”Yeshivish” naglašavajući institucionalizirano izučavanje Talmuda kao središnji dio njihovog identiteta. Kako Heilman (1992) objašnjava, hasidske i litavske zajednice počele su sličiti jedna drugoj na mnogo razina u posljednjih nekoliko desetljeća. Kako je odnos jezika i identiteta na užim, specifičnim grupama židovskih govornih zajednica dosada neistražen, težnja ovog rada je dati doprinos sociolingvistici židovskih jezika i poslužiti kao polazišna točka za istraživanje drugih podskupina unutar različitih židovskih (govornih) zajednica. Osnovni cilj istraživanja bio je proučiti na koji način pripadnici ortodoksne židovske zajednice u Brooklynu koriste triglosičan repertoar, te proučiti odnos jezika i etničkoga, kulturnoga i religijskoga identiteta. Pri tome je glavna hipoteza istraživanja da je učestalost korištenja posuđenica iz jidiša i hebrejskog izravno razmjerna stupnju religioznosti. Druga je hipoteza da članovi zajednice koji se smatraju anti-cionistima u svojem govoru ne koriste posuđenice iz modernoga hebrejskog jezika nego isključivo iz bibilijskoga hebrejskog ili jidiša. Kroz iskaze pripadnika pojedinih hasidskih zajednica saznajemo nešto više o njihovom viđenju vlastitoga jezičnog ponašanja, o tome kako gledaju na jezičnu praksu članova drugih zajednica te je na temelju prikupljenih podataka analiziran jezični, društveni i politički vid života. Teorijski okvir vezan je uz objavljene radove o židovskoj povijesti, židovskim jezicima, identitetu njihovih govornika te rasprave o tome što je to „židovski jezik“ (usp. npr. Birnbaum, 1944; Weinreich, 1980; Wexler, 1981; Weiser, 1995; Blau, 1997; Spolsky i Shohamy, 1999; Kuzar 2001; Myill, 2004; Benor, 2008). 2


Uvod

U novije vrijeme teoretska strana židovske lingvistike usretodočila se na potrebu za klasifikacijom i komparativnom analizom židovskih jezika (Baumgarten, 2003; Alvarez-Péreyre, 2003; Benor, 2008). Središnja se pitanja odnose na to što sačinjava židovski jezik, kako se židovski jezici mogu podijeliti i kako bi se ti jezici trebali nazivati. U ortodoksnim krugovima posuđenice iz jidiša i hebrejskog su česte. Utjecaj jidiša osobito je vidljiv u fonologiji, sintaksi, semantici (osobito u prijevodu posuđenih fraza iz jidiša) i rečeničnoj intonaciji. Ove promjene predmet su proučavanja dodirnoga jezikoslovlja. Prema Weinreichu (1953: 1) i Trasku (1999:101) posljedice jezičnoga dodira mogu sezati od preuzimanja riječi do promjena u izgovoru i gramatici.

Pregled dosadašnjih istraživanja Jezik i identitet u specifičnim židovskim zajednicama do sada nisu sustavno istraživani. Dosadašnja istraživanja uglavnom su bila usredotočena na definiranje ”židovskog-engleskog” ili su se temeljila na primjeni kvantitativnih upitnika pomoću kojih se pokušalo procijeniti koje su posuđenice iz jidiša i u kojoj mjeri zastupljene u engleskom jeziku američkih govornika (Fishman 1985, 1991; Benor 2000, 2008, 2009). Jezične varijante koje su Židovi rabili analizirale su se u okviru židovskih lingvističkih studija. Dosta istraživanja posvećeno je židovskim jezicima koji su nastajali u srednjovjekovnim vremenima, osobito jidišu, židovsko-španjolskom i židovsko-arapskom. U posljednje vrijeme započelo se s istraživanjima jezika suvremenih židovskih zajednica u dijaspori, osobito židovskih varijanata engleskoga (Steinmetz, 1981; Gold, 1985; Weiser, 1995; Benor, 1998, 2000, 2004, 2008; Fader, 2000, 2007; Bernstein, 2006, 2007), ruskoga (Estraikh, 2007; Verschik, 2007) i litavskoga (Verschik, 2010). Povijesno su drevni i srednjovjekovni rabinski učenjaci proučavali hebrejske svete tekstove, no istraživanje fenomena židovskih jezika dijaspore započelo je u kasnom devetnaestom i ranom dvadesetom stoljeću (pregledi istraživanja navedeni su u Wexler, 1981 i Sunshine, 1995). Djelomično pod utjecajem političkih interesa, amateri i školovani učenjaci počeli su istraživati jidiš u usporedbi s jezicima koje su Židovi koristili drugdje u svijetu. Na konferenciji održanoj 1908. godine, jidišist Matishyohu Mieses i hebreist Nakhum Sokolov raspravljali su o sličnostima između jidiša, židovsko-španjolskog i židovsko-arapskog (Weinreich, 1931; Goldsmith, 1987 i Sunshine, 1995).

3


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Tijekom dvadesetog stoljeća znanstvenici su objavljivali istraživanja o pojedinačnim jezicima kao što su židovsko-talijanski i židovsko-arapski (Blondheim, 1925; Cassuto, 1932; Blanc, 1964; Blau, 1965). Komparativno istraživanje fenomena židovskih jezika predvodila su dva jidišista – Solomon Birnbaum (1937, 1971, 1979) i Max Weinreich (1953, 1956, 1980). Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća pojavilo se nekoliko publikacija o židovskm jezicima (Paper, 1978; Rabin i drugi, 1979; Fishman, 1981a, 1985a, 1987; Gold, 1989), kao i časopis the Jewish Language Review koji je izlazio od 1981. do 1987. godine (Gold & Prager 1981–87). U tom razdoblju došlo je do stvaranja ujedinjenog teoretskog razumijevanja židovskih jezika koje je bilo utemeljeno na komparativnoj analizi (Bunis, 1981; Gold, 1981a, b; Fishman, 1981b, 1985b; Rabin, 1981; Wexler, 1981). Tijekom ovih godina izučavanje židovskih jezika preraslo je iz okvira izoliranih publikacija u malo akademsko polje. Nekoliko znanstvenika predlagalo je kako bi se ovo polje trebalo nazvati, a mogući prijedlozi uključivali su nazive poput: židovska interlingvistika, židovska lingvistika i lingvistika židovskih jezika (Bunis, 1981; Gold, 1981a; Rabin, 1981; Wexler, 1981; Fishman, 1985b; Alvarez-Péreyre i Baumgarten, 2003). U ovom radu koristit ćemo naziv ”poredbeno židovsko jezikoslovlje“ kako ga je predložila Bunin Benor (2008). Posljednjih deset godina pojavio se novi val interesa za komparativnom židovskom lingvistikom, što je vidljivo iz više konferencija u Izraelu, Europi, SAD-u, kao i iz novih izdanja (Morag i drugi, 1999; Lowenstein, 2000; AlvarezPéreyre i Baumgarten, 2003; Myhill, 2004; Hary, 2004; Spolsky i Benor, 2006; Wexler, 2006) te iz korištenja novih medija za širenje informacija i poticanje suradnje i komparativnog istraživanja (web stranica istraživača židovskih jezika www.jewish-languages.org). U srpnju 2013. godine pokrenut je časopis Journal of Jewish Languages.2 U istraživanju jezika postoje dva glavna trenda: deskriptivni i teoretski. Deskriptivni dio pruža podatke o pisanim i govorenim jezicima Židova diljem svijeta i kroz povijest. Za jezike koji se više ne govore, istraživanja i analize se vrše na drevnim natpisima i srednjovjekovnim tekstovima od kojih su mnogi pronađeni u Genizi u Kairu.3 Za ugrožene jezike i jezike koji se razvijaju, 2 Urednice: Bunin Benor, Sarah i Tirosh Becker, Ofra (izdavač: Brill). 3 Geniza (heb. skrivalište) je spremište za židovske svete knjige koje više nisu u uporabi. Knjige se ne smiju baciti budući da sadrže Božje ime. Ovi dokumenti koji se često nazivaju šemot, odnosno ”imena”, stavljaju se u genizu. Genize se obično nalaze u potkrovlju ili podrumu sinagoge, ali mogu se nalaziti i u zidovima ili biti zakopane. U genize se mogu pohraniti i dokumenti koji nisu vjerskog sadržaja. Kairska Geniza je kolekcija od otprilike 300.000 manuskripata koji su pronađeni u genizi Ben Ezra

4


Uvod

istraživači su koristili etnografsku metodologiju s informantima koja je nadopunjavana analizom teksta. Danas je deskriptivno istraživanje u utrci s vremenom budući da su mnogi židovski vernakulari koji su se počeli govoriti u drevno ili srednjovjekovno doba na rubu asimilacije s drugim jezicima. Nakon povijesnih previranja i masovnih migracija u devetnaestom i dvadesetom stoljeću, Židovi iz Europe, Azije i Afrike integrirali su se u izraelsko, američko i druga društva, favorizirajući varijante novih lokalnih jezika naspram vernakulara koje su baštinili (Harris, 1994; Lowenstein, 2000). Primjer ”spasiteljske lingvistike” (Gold, 1981a, str. 39-40) jest ”Atlas jezika i kulture aškenaskog židovstva” (Herzog i drugi, 1992), koji je sastavljen na temelju analiza intervjua s uglavnom starijim govornicima jidiša diljem istočne i centralne Europe. Atlas uključuje specifične jezične i kulturološke oblike. Veliki dio deskriptivnog rada o židovskim jezicima (kao i tradicije recitacije liturgijskog hebrejskog) može se naći u dvije publikacije o hebrejskom jeziku, časopisu ”Massorot: Istraživanja jezične tradicije i židovskih jezika” i u monografskoj seriji ”Eda Velashon: Jezik i tradicija”, koju su izdala dva istraživačka instituta Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu – Centar za istraživanje židovskih jezika i književnosti i Centar za istraživanje židovske usmene tradicije. Osim ovog važnog deskriptivnog rada, postoji i tradicija komparacije: istraživanje sličnosti i razlika u govoru i pisanju Židova kroz povijest i diljem svijeta. Godine 1937. Solomon Birnbaum pozvao je na ”novo polje lingvistike, židovsku sociologiju jezika temeljenu na komparaciji svih židovskih jezika”. Max Weinreich predložio je ”sustavni program istraživanja” jezične uporabe u različitim židovskim zajednicama (1980: 54), a David Gold predložio je židovsku interlingvistiku kao polje izučavanja (1981a), što su u svojim istraživanjima slijedili Weinreich (1980), Bunis, (1981), Gold (1981a), Gold i Prager (19811987), Wexler (1981; 2006) te Alvarez-Péreyre i Baumgarten (2003). Slično istraživanju Maxa Weinreicha, stavovi u ovoj knjizi pod utjecajem su nedavnih uvida i spoznaja te teorija sociolingvistike i lingvističke antropologije. Naglašava se neminovnost govornikove interne varijacije ovisno o različitim društvenim dimenzijama, kao što su varijacije među govornicima ovisno o sugovornicima, temi i okolini. U knjizi se također naglašava važnost ideologije i osobnog izbora u jezičnom ponašanju pojedinca. sinagoge sagrađene 882. godine u Fustatu koji se nalazi u Starom Kairu. Geniza je otkrivena 80-ih godina devetnaestog stoljeća. Dokumenti iz Genize nalaze se u nekoliko svjetskih knjižnica. Najviše ih se nalazi u posjedu Sveučilišta u Cambridgeu, Sveučilišta u Manchesteru, Jewish Theological Seminary u Americi te Sveučilišta u Oxfordu.

5


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Tradicionalna židovska lingvistička istraživanja (Paper, 1978; Weinreich, 1980; Alvarez-Péreyre i Baumgarten, 2003; Myhill, 2004) nisu uključivala govor suvremenih židovskih zajednica. Međutim, počela su se pojavljivati djela koja ih izučavaju (Gold, 1981a, 1985, 1986; Rabin, 1981; Steinmetz, 1981; Fishman, 1985b; Prager, 1986; Weiser, 1995; Benor, 1998, Spolsky i Benor 2006). Slijedeći taj novi val istraživanja, koristit ću se podacima o suvremenim židovskim jezicima, odnosno podacima o američkom židovskom jeziku, koje ćemo usporediti sa židovskim jezicima u prošlosti. Samo u suvremenome jeziku moguće je prikupiti i usmene podatke od članova zajednice. Istraživači suvremenog jezika imaju pristup detaljnim sociološkim podacima i mogu testirati svoje hipoteze provodeći intervjue s govornicima i rabeći eksperimentalne metode. Poredbeno židovsko jezikoslovlje također može utvrditi mogu li se rezultati istraživanja suvremenih jezika primijeniti na židovske jezike u prošlosti, kako je istaknuo Gold: ”Značajke pojedinog židovskog jezika ukazuju istraživaču na njihovo moguće postojanje u drugima”. (Gold 1981a: 38, Gold 1989: 79) Max Weinreich formulirao je istu misao rekavši da nam lingvistička istraživanja o jidišu daju ideju kakva pitanja postaviti o drugim židovskim jezicima.

Struktura knjige Knjiga se sastoji od uvodnog dijela, sedam cjelina, zaključka, popisa s primjerima hasidskog engleskog, glosara pojmova koje rabi ortodoksna židovska zajednica u Brooklynu te popisa literature. Upotpunjena je fotografijama koje su snimljene u ortodoksnim židovskim četvrtima te fotografijama letaka, novinskih objava i uličnih plakata. Prva cjelina nazvana povijesni i sociolingvistički pregled podijeljena je u četiri podcjeline koje govore o povijesti židovske dijaspore, jeziku i identitetu, židovskim jezicima te židovskom jeziku i identitetu u postmodernoj Americi. U ovom dijelu razmatra se pojam dijaspore i zapadnjačke ideje moderne nacije-države te se opisuje hasidska zajednica kao jedna od dijasporskih židovskih zajednica. U poglavlju o jeziku i identitetu analizira se razlika između jezika i identiteta u europskom i židovskom društvu. Treće potpoglavlje daje pregled istraživanja u području židovskih jezika, klasifikaciju židovskih jezika te opisuje izazove i pitanja u području istraživanja židovskih jezika. Također je navedena i sažeta povijest hebrejskog, aramejskog i jidiša – jezikâ koji su iznimno važni u hasidskoj zajednici. Razmatra se i židovski identitet u postmodernoj Americi te židovske varijante američkog engleskog.

6


Uvod

Treća cjelina predstavlja temeljne pojmove dodirnog jezikoslovlja s posebnim naglaskom na definicije, tumačenja i pojmove bitne za ovo istraživanje. Opisni su jezični dodiri, posljedice jezičnog dodira, dvojezičnost i višejezičnost te diglosija. U četvrtoj cjelini opisana su biografska istraživanja koja su prethodila jezičnoj biografistici kao metodi dodirnog jezikoslovlja. Tumače se narativ i narativni identitet, narativni biografski intervju i jezičnobiografski narativni intervju, kao i izrada jezičnih biografija, te rekonstrukcija narativnog identiteta i analiza jezičnih biografija. Također su uspoređene konverzacijska analiza, analiza diskursa i kritička analiza diskursa kojima smo se služili u ovom radu. U petoj cjelini opisano je istraživanje i metodologija. Opisan je tijek istraživanja, razlozi za odabir zajednica u Brooklynu, opis pojedine zajednice, četvrti koju zajednica nastanjuje te su predstavljeni ispitanici. Opisan je način vođenja intervjua i plan analize jezičnobiografskih iskaza. Osim toga naveden je i popis ortodoksnih židovskih glasila (tiskanih i onih na internetu) koje smo rabili u istraživanju. U šestoj cjelini nalazi se sociolingvistička analiza jezičnih biografija. Svi snimljeni intervjui su transkribirani i provedena je diskurzivna makroanaliza. Analizirano je i rekonstruirano četrnaest jezičnih biografija. Sedmo poglavlje sadrži detaljnu analizu odabira jezičnog repertoara i stavova govornika koji jezike rabe. Analizirani su stavovi prema uporabi engleskog, lašon hakodeša, ivrita i jidiša. Analiza je provedena zasebno za zajednicu Satmar, zajednicu Chabad Lubavitch, za modernu ortodoksnu zajednicu i za zajednicu Off the Derech. Razmotreni su i stavovi ispitanika prema korištenju ostalih jezika. U analizi se obrađuju jezici govoreni u ranom djetinjstvu, tijekom školovanja te u zreloj dobi. Posebno je opisana uporaba različitih jezika ovisno o spolu govornika te ovisno o dijelu Brooklyna koji određena zajednica nastanjuje. U ovom poglavlju također se analizira razlika između hasidskog i sekularnog jidiša te razlika između hasidskog i standardnog engleskog jezika. Osmo je poglavlje opis društveno-kulturnog hasidskog okvira. Na temelju vlastitih iskustava u zajednici opisala sam društvenu stratifikaciju i organizaciju zajednice, školstvo, zanimanja u zajednici, osnovna pravila tzniusa, odnosno skromnosti, te kako članovi zajednice vide svoju zajednicu i vanjski svijet.

7


POVIJESNI I SOCIOLINGVISTIČKI PREGLED

Povijest židovske dijaspore Termin židovska dijaspora ili samo Dijaspora (na hebrejskom: galut – ‫ גלות‬ili golus na jidišu) označava židovski egzil iz biblijske Judeje i rimske Judeje, kao i kasniju imigraciju s područja Erec Izraela. Prema podacima iz Biblije, Dijaspora se stvara 586. godine pr.n.e. kada su Babilonci osvojili Judeju, uništili Prvi hram i izgnali stanovništvo. Babilonski vladar Nabukodonosor dozvolio je Židovima da u Babilonu žive kao zajednica. Druga grupa Židova izbjegla je u Egipat i naselila se u delti rijeke Nil. Od godine 597. pr.n.e. stvaraju se tri različite skupine Hebreja. Jedna skupina živi u Babilonu i ostalim dijelovima Bliskog istoka, druga skupina živi u Judeji, a treća u Egiptu. Premda je perzijski car Kir dozvolio Židovima da se vrate u svoju domovinu godine 538. pr.n.e., većina je odlučila ostati u Babilonu. Velik broj egipatskih Židova naselio se na otoku Elefantini u Gornjem Egiptu. Većina ovih zajednica zadržala je svoju vjeru, identitet i društvene običaje. Godine 63. pr.n.e. Judeja je postala rimski protektorat, a godine 6. n.e. proglašena je rimskom provincijom. Židovi su se počeli buniti protiv Rimskog Carstva godine 66. n.e.. Tijekom opsade Jeruzalema godine 70. g. n.e. Rimljani su uništili Drugi hram i skoro čitav Jeruzalem. Godine 132. Židovi su se pobunili protiv Hadrijana. Hadrijanova vojska je 135. godine porazila židovsku vojsku i time okončala židovsku neovisnost. Jeruzalem je pretvoren u poganski grad po imenu Aelia Capitolina i Židovima je ondje zabranjeno živjeti. Hadrijan je također promijenio ime Judeja u SiroPalestina. Tijekom srednjeg vijeka Židovi su se podijelili u različite regionalne skupine koje se danas označavaju prema tri osnovne geografske skupine: 1) aškenaski Židovi koji su se naselili u sjevernoj, srednjoj i istočnoj Europi, 2) sefardski Židovi koji su se naselili na Pirinejskom poluotoku te nakon izgona s Pirineja 1492. u sjevernoj Africi i diljem Osmanskog Carstva i 3) Židovi Mizrahi koji su ostali u Babilonu nakon razaranja Prvog hrama.

9


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Najveći broj zajednica u Dijaspori danas se nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama (približno 5,75 milijuna), Francuskoj (približno 475.000), Kanadi (375.000), Ujedinjenom Kraljevstvu (300.000) i Rusiji (200.000). Teoretski i povijesni koncept pojma ”Dijaspora” James Clifford u svojem eseju ”Dijaspore” pojam dijaspore definira kao iskustvo gubitka, marginalnosti i egzila koje je često osnaženo sustavnim iskorištavanjem i kočenjem napretka. Prema Cliffordu (1994: 312), konstitutivna patnja supostoji sa vještinama preživljavanja koje čine snaga prilagodbe, proturječan kozmopolitizam i tvrdoglave vizije obnove. Svijest dijaspore živi gubitak i nadu kao definirajuću tenziju. Privrženost dijaspore domovini ono je što razlikuje dijasporu od imigranata. Kada se dijaspora suoči sa asimilacijskom politikom zemlje domaćina, ne asimilira se lako zbog toga što se dijaspora ”čiji je osjećaj identiteta prvenstveno definiran grupnom poviješću raseljenja i nasilnog gubitka ne može ‘izliječiti’ stapanjem u novu nacionalnu zajednicu” (Clifford, 1994: 307). Drugi razlog odbijanja asimilacije je taj što dijapora nastavlja održavati privrženost i praktične veze s domovinom ili s raseljenim zajednicama na drugim lokacijama. Povijesno se fenomen Dijaspore razmatrao isključivo vezano za Židove. Pojam ”Dijaspore” je u Enciklopediju društvenih znanosti, koja je izdana 1937. godine, unio Simon Dubnow, poznati znanstvenik s područja židovske povijesti. Kako navodi Safran (2005), uz nekoliko iznimaka, povjesničari i politolozi, uključujući one koji su bili usmjereni na nacionalne i etničke studije, ignorirali su ovaj pojam iz vrlo jednostavnog razloga: pojam dijaspore odnosio se na vrlo specifičan slučaj – na egzil Židova iz Svete Zemlje i njihovo raspršenje po svim stranama svijeta. Pojam Dijaspora označavao je čupanje iz korijena, pravne nemogućnosti, opresiju i često bolnu prilagodbu zemlji domaćinu čije je ugošćavanje bilo nepouzdano i kratkotrajno. Također je označavao prisustvo nove zajednice na stranom tlu koja je svoju prisutnost smatrala prolaznom. U međuvremenu je ta zajednica razvila institucije, društvene obrasce i etnonacionalne i/ili vjerske simbole koji su ju držali na okupu. Ova baština uključivala je jezik, vjeru, sustav vrijednosti, društvene norme i narative o domovini. Postepeno se ova zajednica prilagođavala okolini zemlje domaćina te i sama postala središtem kulturnog stvaranja, čitavo vrijeme, međutim, nastavivši njegovati ideju povratka u domovinu. Khachig Tölölyan, urednik časopisa Diaspora: A Journal of Transnational Studies, izučava porijeklo i povijesni razvoj pojma te razlaže kako je židovska dijaspora postala paradigma fenomena dijaspore. Navodi kako je ”diaspora”

10


POVIJESNI I SOCIOLINGVISTIČKI PREGLED

etimološki izvedena od grčkog pojma diaspeirein, riječi koja se sastoji od dia (preko) i speiro (sijati). Vjeruje se kako se termin po prvi put pojavio u Septuaginti – grčkom prijevodu Biblije, kako bi označio Židove koji su živjeli u egzilu: ”Ti ćeš biti dijaspora u svim carstvima svijeta” (Pnz, 28,25). Tukidid u svojoj Povijesti peloponeškog rata, u kojoj opisuje borbu između Atene i Sparte u 5.st.n.e., primjenjuje grčki pojam na raseljenost Egejaca do koje je došlo nakon što su im Atenjani razorili grad. Nakon izgona Židova iz Judeje godine 586. pr.n.e. od strane Babilonaca i godine 135. od strane Rimljana, pojam ”Dijaspora” (pisan velikim slovom) počeo se odnositi specifično na židovsku dijasporu. Pojam dijaspora stopio se s biblijskim konotacijama židovske dijaspore osobito tijekom grčko-rimskog razdoblja. Safran navodi da iako možemo govoriti o armenskoj, magrebskoj, turskoj, palestinskoj, kubanskoj, grčkoj ili kineskoj i poljskoj dijaspori, niti jedna od njih ne odgovara u potpunosti ”idealnom tipu” židovske dijaspore (2005:84). Safran (isto) navodi kako se koncept dijaspore može primjeniti na one koji dijele sljedećih šest značajki: (1) disperziju ”iseljeničkih manjinskih skupina” ili njihovih predaka ”iz originalnog ‚središta‘ na dva ili više stranih područja”; (2) zadržavanje ”kolektivnog sjećanja, vizije ili mita o svojoj prvotnoj domovini”; (3) djelomično ili potpuno otuđenje od njihovih zemalja domaćina; (4) teženje za povratkom ”pradomovini”; (5) predanost ka ”održavanju ili obnovi prvotne domovine”; (6) izvođenju kolektivne svijesti i solidarnosti iz ovog kontinuiranog odnosa s domovinom. Safranovo karakteriziranje dijaspore temelji se na židovskoj tradiciji. Neki znanstvenici ne slažu se s time da je židovska dijaspora normativna. Robin Cohen (2008: 22) navodi dva razloga zbog kojih je potrebno gledati izvan okvira židovske tradicije dijaspore. Prvo, osim nasilnog raseljavanja Židova, postoje dokazi da Židovi nisu jedini narod s jedinstvenim porijeklom i jedinstvenom poviješću migracije. Nisu sve židovske migracije proistekle iz nasilnog raseljenja, niti sva židovska dijaspora, za razliku od cionista, žudi za fizičkim povratkom u domovinu. Iako je povezana domovinom koju dijele, židovsku dijasporu ne treba gledati kao monolitan i homogen entitet, nego ju treba promatrati u različitosti. Drugo, termin dijaspora danas se koristi, odobravali to puristi ili ne, vezan za niz novih, interesantnih i sugestivnih pojmova (Cohen, 2008: 21). Cohen proširuje Safranov popis značajki dijaspore. Kod prve stavke dodaje da je ”raseljenje iz prvotnog središta često popraćeno sjećanjem na jedan određeni traumatičan događaj koji se proteže u sjećanje naroda kao velika povijesna nepravda koja veže skupinu (Cohen, 2008: 23). S traumatičnim uspomenama, narodi dijaspore razvijaju snažan osjećaj ”imaginarne zajednice” kojoj su vjerni. Predzadnja Safranova stavka također je dopunjena 11


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

kako bi dozvolila slučaj ne samo ”održavanja ili obnove” nego i samog stvaranja koji će pokriti slučaj imaginarne domovine. Odnos skupina iz dijaspore sa domovinom nije isključivo fizički nego je on uglavnom metaforičan. Napad na Jeruzalem i uništenje Prvog hrama godine 586. pr. n.e. čini glavnu uspomenu iskustva dijaspore. Brah (1996: 208-9) navodi kako je prostor dijaspore mjesto na kojemu se sukobljavaju granice uključenja i isključenja, pripadnosti i različitosti, ”nas” i ”njih”. Dijaspora i zapadnjačka ideja moderne nacije-države te nacionalizma Tradicionalno vjerovanje Židova slijedi Talmud koji navodi kako će se dolaskom Mesije Židovi vratiti iz egzila u domovinu. No, između 1770. i 1880. godine javlja se haskala, odnosno židovsko prosvjetiteljstvo. Intelektualni pokret haskale bio je inspiriran europskim prosvjetiteljstvom. Haskalu je predvodio Moses Mendelssohn (1726-1789), Židov iz Pruske koji je zagovarao usvajanje prosvjetiteljskih vrijednosti racionanizma i humanizma te poticao vjerski orijentirane Židove na učenje europskih jezika kako bi im bilo dostupno obrazovanje iz sekularnih predmeta. Mendelssohnove reforme oštro su kritizirali mnogi ortodoksni rabini smatravši ih putem prema otuđenju od vjere. U odgovoru na optužbe protiv njega, Mendelssohn je istaknuo: ”Nema kontradikcije između religijskog vjerovanja i kritičkog razuma” (Laqueur, 2003: 7). Smatrao je da bi židovsko vjerovanje u mesijansko iskupljenje trebalo dovesti do židovske emancipacije koja bi označavala ”ukidanje diskriminatornih zakona koji su se primjenjivali osobito na Židove, priznavanje prava jednakosti Židovima i pravo na državljanstvo” (Laqueur, 2003: 8). Društvena i kulturna asimilacija u europsko društvo postala je Mendelssohnov glavni cilj. Tijekom ranog devetnaestog stoljeća mnogi su se Židovi preselili s ruralnih područja u veće gradove, počeli su slati svoju djecu u nežidovske škole i modernizirali su svoju vjersku službu (Lacqueur, 2003: 8). Židovski intelektualci tog doba smatrali su da Židovi nisu narod te da je židovska nacija prestala postojati prije dvije tisuće godina, a sada živi samo u uspomenama. Židovski glasnogovornici u Njemačkoj zagovarali su potpunu jednakost kakvu imaju ostali njemački građani, tvrdeći da ”Židovi nisu stranci, niti nedavne pridošlice nego su rođeni u toj zemlji i nemaju nikave druge domovine do Njemačke” (isto.). Haskala se iz Njemačke proširila prema Rusiji, Francuskoj i drugim europskim zemljama. Tri vodeća židovska intelektualca toga vremena bili su Moses Hess (181275), Leo Pinsker (1821-91) i Theodor Herzl (1860-1904) koji su u potrazi za

12


DODIRNO JEZIKOSLOVLJE

Jezični dodiri Jezični dodiri su se povijesno događali uslijed ratova, osvajanja, kolonijalizma, ropstva te voljnih ili prinudnih migracija. Osim toga događali su se uslijed urbanizacije ili trgovinske razmjene (Sorensen 1967, Sankoff 1980; 2001). Jezični dodiri u određenim su razdobljima bili kratkog vijeka i završavali su gubitkom jezika i asimilacijom. U nekim povijesnim trenucima, jezični dodiri prouzrokovali su dugoročnu stabilnost i prihvaćanje od strane dvojezične ili višejezične zajednice. Posljedice jezičnoga dodira mogu biti leksičke, fonološke i gramatičke. Tako Jourdan i Tuite (2006: 9) navode kako jezični dodiri uzrokuju sličnosti ili približavanje dvaju idioma u leksiku, fonetskim obilježjima i na drugim razinama, no isto tako ističu kako jezične zajednice mogu svjesno potaknuti i povećavanje razlika među idiomima. Jezični dodir pretpostavlja istodobno postojanje više jezika i kultura temeljenih na jezicima u nekom prostoru i vremenu. Jezični se dodiri mogu promatrati na jezičnim zajednicama različitih veličina, od višejezičnih političkih tvorevina do idiolekta nekog prijateljskog kruga (Weinreich, 1953:1; Wildgen, 2004:2, u Novak, 2011). Budući da su višejezične zajednice i višejezični pojedinci pravilo, a ne iznimka, proizlazi da su jezični dodiri sveprisutni i da stvarnost bez jezičnoga dodira nije zamisliva (Trask, 1999:100; Wildgen, 2004:2). Jezične dodire možemo istraživati na razini dvojezičnog ili višejezičnog pojedinca kod kojega dolazi do jezičnog dodira ili na razini dvojezične ili višejezične skupine govornika. (Weinreich, 1953:1; Oksaar, 1984:845; Riehl, 2004:11; Wildgen, 2004:2; Fill, 2007:187). Temeljem toga jezični dodir možemo promatrati sa stajališta psiholingvistike ili sociolingvistike. S psiholingvističkog stajališta jezični dodir odnosi se na govornikovu naizmjeničnu uporabu dvaju ili više jezika, dok sociolingvistika promatra jezični dodir u zajednici ili skupini govornika (Weinreich, 1953:71, 83; Riehl, 2004:11-12). Iako je dominantan trend istraživanja jezika u kontaktu usvajanje drugog jezika, a dominantan trend u sociolingvistici istraživanje jednojezičnih govornih zajednica, sociolingvistika je nastavila izučavati jezični dodir. Istraživanje jezičnog dodira bilo je teško uključiti u glavne tijekove sociolingvistike dijelom zbog

69


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

toga što je varijabilnost koju nalazimo u dvojezičnim i višejezičnim zajednicama opsežnija od one kakvu nalazimo u jednojezičnim zajednicama ili u zajednicama s pretežno jednim dominantnim jezikom (Mougeon & Nadasdi, 1998). Opis dvojezičnih zajednica uključuje više društvenih parametara i više varijacija untar pojedinca. Ovaj rad, slično Weinreichu, u obzir uzima jezičnu zajednicu, a ne pojedinca i usretodočuje se na jezični ishod dodira te teži rasvijetliti društvenu različitost jezične zajednice. Time se rad nadovezuje na Weinreicha, Labova & Herzoga (1968) koji pokazuju kako se sinkronijska i dijakornijska lingvistika mogu objediniti unutar perspektive koja priznaje odnos između sinkronijske varijacije i trenutne promjene. U jezikoslovlju postoje različite definicije vezane uz jezični dodir. Oksaar (1984:845) govori o jezičnom dodiru kao postupku promjene koji obuhvaća složen skup jezičnih i izvanjezičnih pojava. Trask (1999:100) s druge strane jezični dodir definira isključivo kao promjenu u nekome jeziku uzrokovanu utjecajem drugoga jezika. Wildgen (2004:2) navodi da je određeni jezik medij jezičnog dodira, kao i njegov proizvod. Metzler Lexikon Sprache definira jezični dodir kao međusobni kontakt dvaju ili više jezika najčešće zbog zemljopisne blizine njihovih govornika i ističe da je preduvjet da komunikacija prelazi granice pojedine jezične zajednice. Thomason i Kaufman (1988) pripisuju jedinstvenu uzročnu težinu u određivanju ishoda jezičnog dodira društveno-povijesnim čimbenicima. Oni razlikuju dvije društvene odrednice: prva je smjer utjecaja koji je karakteriziran u okviru govornikova materinskog jezika. Thomason i Kaufman razlikuju dva moguća smjera u kojima jezični dodir može krenuti, a koji rezultiraju s dva različita jezična procesa: posuđivanje i interferencija supstrata. Oni termin ”posuđivanje” koriste samo za ”uključivanje stranih elemenata u materinski jezik govornika”. Kada se utjecaj vrši u drugom smjeru i kada strukture materinskog jezika utječu na drugi jezik, oni govore o supstratu interferencije. Razgraničivši ovo, njihova druga dimenzija vraća društvene čimbenike postavivši ljestvicu relativnog pritiska jedne grupe (jednog jezika) na drugi. Ova shema uredno spaja makro razinu jezika i mikro razinu pojedinog govornika. Njezine prešutne pretpostavke su da se pojedinačni govornici mogu karakterizirati u okviru materinskog i drugog jezika te da su grupe ili zajednice, kao kolektivi takvih pojedinačnih govornika relativno homogene. Dva su glavna društvena procesa koja su dovela do porasta jezičnih situacija koje su zanimljive lingvistima, a to su osvajanja i migracije. Nametanje jezika šire komunikacije posljedice su osvajanja samih po sebi i utemeljenja standardnih jezika putem institucija osnovne izobrazbe gdje se lokalno stanovništvo pretvara u jezične manjine u široj političkoj jedinici. 70


DODIRNO JEZIKOSLOVLJE

U slučaju lokalne jezične grupe koja je pokorena ili okružena većom grupom, spori jezični pomak može podrazumijevati više generacija dvojezičnih govornika otvarajući tako široke mogućnosti supstratalnog utjecaja u jeziku prema kojemu se zajednica pomiče. Povijesno gledano, mnogi pokoreni ili kolonijalizirani narodi koji su bili uključeni u nove države, osjećali su jezične utjecaje ovih društvenih promjena vrlo polako i jezični dodiri održali su se tijekom više generacija ili čak stoljeća. Ove primjere stabilne dvojezičnosti vode do onoga što je Weinreich nazvao ”integracijom”: uključivanje struktura zbog interferencije kao dio primanja jezika i prepoznavanja ”Sprachbund” fenomena u mnogim dijelovima svijeta (Gumperz i Wilson, 1971; Trudgill, 1976; Sridhar, 1978; Moral, 1997). Zacijelo u povijesti nisu sva politička osvajanja uzrokovala pomak prema jeziku osvajača i postoje brojni primjeri kako su osvajači postepeno prelazili na jezik pokorenih. U kojem god smjeru se pomak odvija, povijest je zabilježila da je razmjerno spori pomak dovodio do sličnih tipova supstratalnih utjecaja. S druge strane, seobe stanovništva pri kojima se pridošlice uklapaju u postojeću zajednicu, a ne utemeljuju svoju vlastitu, često vode do brze jezične asimilacije doseljenika. Premda postoje razlike poput slučajeva u kojima su se doseljenici naselili na prethodno nenaseljenim, razmjerno izoliranim područjima te tako stvorili nove jezike-izolate ili razmjerno stabilne dvojezične zajednice, imigracija je uvijek rezultirala brzom jezičnom asimilacijom. Kratko trajanje kontakta obično je dovelo do posuđenica u jeziku doseljenika (Haugen 1955; 1970), a veće strukturalne promjene dokumentirane su u onim jezicima koji su preživjeli nekoliko generacija (Clausing 1986.). Utjecaji jezika doseljenika na jezik na koji su prešli također je ograničen, osim ako potomci određenih doseljeničkih skupina nisu brojčano nadmoćni ili su u takvom položaju da njihovi govorni obrasci utječu na širu zajednicu, a ne obratno. Glavna varijabla u ovom slučaju je trajanje dodira: događa li se jezična asimilacija relativno brzo (često nakon samo jedne generacije) ili relativno sporo (tijekom više generacija).

Dodirno jezikoslovlje Problematikom jezičnih dodira bavi se grana lingvistike za koju se rabe nazivi lingvistika jezičnih dodira, kontaktna lingvistika te dodirno jezikoslovlje (Piškorec 2001: 219 – 227). Tijekom razvoja dodirnog jezikoslovlja kao posebne grane lingvistike rabili su se nazivi koji su kasnije proglašeni neprikladnima. Neki od tih naziva bili su ”posuđivanje” (Entlehnung), miješanje jezika (Sprachenmischung) i miješani jezici (gemischte Sprachen).

71


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Nelde (2004) navodi kako je termin ”kontaktna lingvistika” uveden 1979. godine na Prvom svjetskom kongresu održanom na temu jezičnog kontakta i konflikta. Kao interdisciplinarna grana istraživanja višejezičnosti, kontaktna lingvistika može se objasniti kroz tri različita elementa i njihove međusobne odnose – kroz jezik, korisnika jezika i jezičnu sferu. Filipović (1985: 15) navodi: ”Jezično posuđivanje i sve pojave vezane uza nj klasificiraju se u novu granu znanosti o jeziku: lingvistiku jezičnih dodira ili kontaktnu lingvistiku. Ta grana lingvistike obuhvaća i proučava cijelo područje jezičnih dodira i jezičnih sukoba, bilingvizam i multilingvizam, prevođenje i usvajanje novih jezika, sve oblike interferencije koji se javljaju kao rezultat dodira jezika i kultura na svim razinama. Čini nam se da su ti i mnogi razlozi opravdali formiranje posebne grane lingvistike, lingvistike jezičnih dodira.” Lingvistička istraživanja u području dodirnog jezikoslovlja i dvojezičnosti započela su četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća (Leopold, 1939-1949; Haugen, 1953, Weinreich 1953; Mackey, 1953, 1956). Ranih 70-ih godina 20. stoljeća u proučavanju usvajanja drugog jezika pojavio se termin ”interlanguage” (Selinker, 1972; Richards, 1972 i Schumann, 1974). Weinreich je kao neutralan termin uveo naziv ”interference” i opisao ga kao: ”one primjere odstupanja od normi jezika koji se pojavljuju u govoru dvojezičnih osoba i koji su rezultat njihova poznavanja više od jednog jezika, tj. rezultat jezičnih dodira (1968:1)”. Koncept transfera zamijenio je koncept intereferencije u Weinreichovu radu, a također je uveden i termin ”međujezika” (”interlanguage”). Ukazujući na paralele između dvaju polja, veliki broj sociolingvista počeo je raditi na povezivanju s usvajanjem drugog jezika te su uspješno utemeljili tradiciju ”varijacijskih” ili ”sociolingvističkih” radova unutar teorije usvajanja drugog jezika (npr. Dickerson, 1975; Adamson, 1988; Tarone, 1988; Young, 1988; Preston, 1989; Bayley & Preston 1996; Major 1998). Weinreich naglašava važnost društveno-kulturološkoga okvira jezičnoga dodira pri postavljanju hipoteza i razvijanju teorija vezanih uz dodirno jezikoslovlje. Wildgen (1988: 21) dodirno jezikoslovlje definira kao područje interakcije humanističkih i društvenih znanosti i naglašava važnost makrogeografskih i makrokulturoloških struktura kao i individualnopsiholoških i mikrofizioloških procesa. U novijoj teoriji jezika u govoru ističe se procesualni karakter jezika koji se više ne poima kao objekt, nego kao dispozicija za jezično djelovanje, sredstvo kognitivne prilagodbe i oblik društvene koordinacije (Clyne 1975: 1, citirano u Piškorec, 2005: 19) Bechert i Wildgen (1991: 20-54) metode dodirnoga jezikoslovlja dijele na: (1) metode jezične geografije, geolingvistike i ekolingvistike; (2) metode populacijske genetike; (3) metode sociolingvistike i jezične sociologije; (4) 72


JEZIČNA BIOGRAFISTIKA I ANALIZA DISKURSA

Biografska istraživanja Biografski pristup u tradiciji interpretativne paradigme razvila je čikaška škola sociologije 20-ih godina prošlog stoljeća. Začetnici biografskog istraživanja unutar sociologije bili su William Isaac Thomas i Florian Znaniecki. Tijekom vremena kvantitativna istraživanja zamijenila su biografsku metodu u američkoj sociologiji što je uzrokovalo prekid u njezinu razvoju. No, metodu su ponovno usvojili europski sociolozi, posebno njemački, tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća. (Apitzsch i Siouti, 2007: 3) Premda su biografska istraživanja osobito česta u njemačkim društvenim znanostima, važno je naglasiti da su ona u svojem začetku bila razvijena u međunarodnom okružuju te da su bila pod utjecajem različitih europskih i transatlantskih tradicija (Apitzsch i Inowlocki, 2000: 54). Važno je napomenuti da biografska istraživanja u Njemačkoj nisu izvedena iz subjektivnog hermeneutičnog pristupa u tradiciji filozofije idealizma nego iz svijesti o širim teoretskim i metodološkim izvorima kao što su čikaška škola, pragmatizam, simbolički interakcionizam, etnometodologija, konverzacijska analiza, sociolingvistika te francuska tradicija fenomenologije. U počecima biografskih istraživanja središnji interes bio je na praktičnoj korisnosti biografskog materijala. Metodološki razvoj biografskih istraživanja u Njemačkoj bio je pod vodstvom sociologa Fritza Schützea koji je pripadao Radnoj grupi bielefeldskih sociologa (Arbeitsgruppe Bielefelder Soziologen). Sedamdesetih je godina prošlog stoljeća Schütze razvio model otvorene narativne forme intervjuiranja i postupaka za analizu narativnih tekstova unutar sociolingvističke teorije (Schütze, 1977). Do devedesetih godina Schützeov je model bio razvijen u središnji interpretativni istraživački pristup u biografskoj analizi. Osim toga, empirički utemeljeni koncepti biografske teorije razvijeni su u biografska istraživanja na njemačkim govornim područjima. Prema ovim konceptima biografija postaje središte teoretskog i društvenog konstrukta u društvenoznanstvenim istraživanjima. Glavno područje interesa u biografsko-teoretskom istraživanju je kako ljudi ”proizvode” biografije u različitim kulturnim okruženjima i društvenim

89


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

situacijama te koji se uvjeti, pravila i obrasci tvorbe mogu promatrati u ovom postupku. Koncepti ”biografskog rada” i ”biograficiteta”’ (Biographizität) važni su u odnosu na ova pitanja (Alheit, 2000). Iz teoretskih i empirijskih razloga u kontekstu biografskog istraživanja često se koristi naziv ”biografija” ili ”biografska konstrukcija” umjesto naziva ”identitet” (Fischer-Rosenthal, 1999). Vid ”identiteta” u biografskom istraživanju i biografskoj teoriji smatra se postignućem tvorbe i održavanja kontinuiteta i cjelovitosti u promjenjivim situacijama. Razvoj identiteta u kontekstu biografskih analitičkih istraživanja smatra se biografskim radom. Biografska istraživanja zainteresirana su za konstruktivnu i procesnu prirodu životnih pripovijesti i ograđuju se od modela identiteta koji smatraju identitet nepomičnim i krutim. Biografska istraživanja proširila su se izvan disciplinarnog područja sociologije (Apitzsch, 1990, 2003) i pedagoške znanosti (Krüger i Marotzki, 1999) u ostale društvene i humanističke discipline. Koriste se u psihologiji (Straub 1993, Jüttemann and Thomae, 1987) i povijesti (Passerini, 1992), kao i u književnosti. Biografska istraživanja također se koriste u medicini, teologiji, socijalnom radu i istraživanjima o migracijama (Apitzsch i Jansen, 2003; Dausien, Calloni i Friese, 2000; Gutiérrez Rodriguez 1999; Lutz 2000a, 2004; Lutz i Davis, 2006) te u lingvistici. Biografska istraživanja koja se usredotočuju na biografski identitet ili biografsko strukturiranje (Fischer-Rosenthal 2000: 114) podrazumijevaju da se poveznica između strukture i pojedinca može dovoljno dobro razumjeti samo kroz analizu razvoja pojedinčevog karaktera tijekom života. Jezična biografistika kao metoda dodirnog jezikoslovlja Jezičnobiografska metoda preuzeta je iz sociologije gdje je bila primjenjivana već u 80-im i 90-im godinama prošloga stoljeća te je primijenjena na kontaktnolingvističke i sociolingvističke pojave. U posljednjem desetljeću počela je imati važniju ulogu u europskim sociolingvističkim i kontaktnolingvističkim istraživanjima (Piškorec, 2007). Jezičnobiografska metoda smješta se u područje kvalitativne paradigme u društvenim znanostima (Bechert i Wildgen, 1991; Wildgen, 2004) te proučava pitanja kojima se tradicionalno bave sociolingvistika, sociologija jezika i dodirno jezikoslovlje. Njezine pristupe karakteriziraju postupci vezani uz analizu diskursa i konverzacijsku analizu pri čemu važnu ulogu igraju teorije i metode kvalitativnih istraživanja u društvenim znanostima. Jezičnobiografska metoda proučava jezičnu uporabu, usvajanje jezika, stavove prema različitim idiomima i njihovim govornicima, društvenu i jezičnu

90


JEZIČNA BIOGRAFISTIKA I ANALIZA DISKURSA

prilagodbu te konstrukciju jezičnoga identiteta pojedine osobe. U sociologiji se biografska metoda definira kao oblik istraživanja pri kojemu se radi rješenja nekoga problema skupljaju isključivo materijali koji sadrže ljudske iskaze o sudjelovanju u zbivanjima i procesualnim događajima. Temeljem tih izvještaja opisuju se procesi i oblikuju objasnidbeni modeli (Szczepanski, 1974:229). Sadržaj jezične biografije biografski su iskazi o usvajanju, učenju i uporabi više jezika. Istraživači jezičnih biografija proučavaju te iskaze u odnosu na ispitanikovu biografiju te tako proširuju i stječu spoznaje o konkretnom ophođenju prema različitim jezicima tijekom ispitanikovih životnih faza (Franceschini i Miecznikowski, 2004, VII-IX, u Piškorec, 2007: 458). Istraživači jezičnih biografija bave se u prvom redu usvajanjem jezika i ulogom usvajanja jezika u cjelokupnoj životnoj priči osobe, čime se produbljuju spoznaje o konkretnoj kompetenciji i uporabi nekoga jezika. Na taj se način dolazi do detaljnije slike procesa usvajanja i učenja jezika iz perspektive govornika. Iz jezičnih biografija postaje jasnije da je osobno proživljavanje povezano s društvenim i životnim kontekstima (Franceschini i Miecznikowski, 2004:XII). Jezičnobiografska metoda prenosi sociolingvističke postavke koje su početkom 20. stoljeća razvili Thomas i Znaniecki u sklopu fenomenološki orijentiranih istraživanja i rabila su se za istraživanje kontaktnolingvističkih i sociolingvističkih fenomena (Szcepanski, 1974; Wildgen, 2004). Piškorec (2007) navodi da se pojačana recepcija jezičnobiografske metode u sociolingvistici i dodirnom jezikoslovlju pojavljuje tek posljednjih nekoliko godina (Fix i Barth, 2000; Franceschini, 2001a; Meng 2001; Keller i Raphael, 2001; Adamzik i Büchi, 2002; Franceschini i Miecznikowski, 2004; Treichel, 2004; Piškorec 2004 i 2006) te se takvim kontinuiranim objavljivanjem publikacija o jezičnim biografijama postepeno oblikovala nova jezikoslovna disciplina koju nazivamo jezična biografistika (njem. Sprachbiografieforschung). Tri su oblika jezičnobiografskih metoda u dodirnom jezikoslovlju (Piškorec, 2007): 1. Vrednovanje fikcionalnih i nefikcionalnih pisanih tekstova kao što su (auto)biografski romani, biografije, dnevnici ili pisma. 2. Vrednovanje pisanih podataka dobivenim anketiranjem. 3. Provedba i analiza jezičnobiografskih intervjua. Jezični intervjui mogu biti narativni (Schütze, 1976, 1983; Rosenthal, 2004) i polustrukturirani (Witzel, 2000). Dok Wildgen inzisitra na upitniku prema kojemu se ispituju određene životne faze ispitanika, Treichel, (2004), kao i Lucius-Hoene i Deppermann (2004) ne koriste taj pristup u svojim istraživanjima. Wildgen (2004: 10) smatra da metoda jezičnobiografskih intervjua pruža priliku spojiti dva vida: jezičnu biografistiku i proučavanje uporabe jezika u različitim domenama. 91


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Franceschini (2004: 124) razlikuje pojmove ”životopis” (“Lebenslauf”) i ”jezična biografija” (“Sprachbiographie”). Životopis označava proizvod pripovijedanja, dok je jezična biografija rezultat naknadne analize. Meng (2004: 98-99) ističe razliku jezičnobiografskih iskaza (“sprachbiographische Äußerungen“) i jezičnih biografija. Navodi kako se u svakodnevnoj komunikaciji vjerojatno krajnje rijetko susrećemo s jezičnim biografijama i autobiografijama kao spontanim, a ujedno opsežnim i sustavnim prikazima. Jezičnobiografskim iskazima naziva izjave kojima netko spontano govori o aspektima jezičnog razvoja i jezične uporabe čovjeka. Za razliku od toga jezična biografija sadrži sustavan i u pravilu znanstveni prikaz jezičnoga razvoja određene osobe pod uvjetima koji su bili karakteristični za razvoj i primjenu njezina jezika. Ti podaci navedeni u jezičnoj biografiji čine sveukupnu sliku jezičnoga razvoja osobe u njezinom društvenom okruženju. Jednim dijelom podaci se jednostavno daju, a dijelom ih se mora ciljano tražiti. Nekvapil (2004: 149) navodi kako jezik nije samo privatni fenomen iz razloga što ga pojedinac uči od nekoga, koristi ga s nekim (i/ili izvan obitelji) te se iz tog razloga silom prilika u jezičnim biografijama pojavljuju i aspekti „stranih“ biografija, jezične biografije obitelji, odnosno vidovi jezičnih situacija određene nacionalne zajednice. Jezična biografistika kao predmet istraživanja ima pripovijedanje životnih priča usredotočenih na prirodno usvajanje i učenje više jezika. Jezična biografistika analizira koji su se jezici ili dijalekti govorili u djetinjstvu – u roditeljskom domu, u okruženju, u školi, u krugu prijatelja, u odrastanju te kasnije u poslovnom životu. Također se postavljaju pitanja o tome koji se osjećaji i stavovi povezuju s jezikom, kako su se mijenjale kompetencije i kako se danas primjenjuju svi ti jezici. Prema Franceschini & Miecznikowski (2004), jezičnobiografski iskazi imaju visoku dokumentarističku vrijednost. Sadržaj njihova pripovijedanja ili zapisa proširuje naše poznavanje o uporabi različitih jezika tijekom života. Ta pripovijedanja između ostalog prikazuju različitu sliku o usvajanju jezika i procesima učenja. Tako nam istraživanje jezičnih biografija može pružiti odgovore na pitanja vezana za usvajanje jezika jer u središte stavlja govornikovu perspektivu. Jezičnobiografski iskazi mogu se analizirati kao zasebni izvori informacija ili se mogu kombinirati s drugim jezikoslovnim metodama. Nekvapil (2003:63) jezičnu biografiju definira kao biografski iskaz u kojemu pripovjedač svoj jezik odnosno jezike postavlja kao temu svoga pripovijedanja, pridajući najviše pažnje usvajanju i uporabi jezika. Jezičnu biografiju označava sociolingvističkom metodom koja u prvome redu služi spoznaji, shvaćanju i objašnjavanju jezičnih situacija. 92


JEZIČNA BIOGRAFISTIKA I ANALIZA DISKURSA

Jezici se mogu usvojiti ”nefokusirano”, tj. usputno, bez pridavanja posebne pažnje (Franceschini, 1998). U jezičnobiografskom pripovijedanju daju se detaljne informacije o različitim situacijama u kojima se usvajao jezik. Takvi podaci su od velikog značaja za raščlambu mogućih konteksta u kojima se usvaja jezik, kao i za pružanje boljeg razumijevanja o tomu što te situacije znače govorniku. Autobiografski iskazi daju nam odgovore na pitanja o tomu u kakvom su odnosu emotivni i motivacijski čimbenici usvajanja jezika. Spoznaje dobivene putem jezičnobiografskih istraživanja važne su za razumijevanje kognitivnih procesa na kojima se temelji jezično usvajanje. Jezična biografistika promatra usvajanje jezika u sklopu životnih priča. Osim subjektivnih teorija o usvajanju i učenju jezika iz govornikove perspektive, u okviru jezičnobiografskih istraživanja mogu se proučavati individualne i kolektivne konstrukcije identiteta i njihova povezanost s jezičnim vidovima. Takvo je, na primjer, jezičnobiografsko istraživanje o englesko-velškoj dvojezičnosti koje je provela Treichel (2004 i 2004a). U tom se istraživanju individualno-biografska dimenzija povezuje s kolektivno-društvenom postavljajući pitanja o individualnoj i kolektivnoj konstrukciji identiteta i pronalazi simbolička dimenzija jezičnoga problema u diskursu identiteta (Treichel 2004: 5).

Narativni intervju Prema Baueru (1996), narativni intervju svrstava se u kvalitativne istraživačke metode (Lamnek, 1989; Flick i dr., 1991) i smatra se oblikom nestrukturiranog dubinskog intervjua s posebnim odlikama. Küsters (2006: 18) navodi pregled razvoja narativnih intervjua. Konceptualno se ideja narativnog intervjuiranja rodila kao kritika intervjua u obliku pitanja i odgovora kod kojega ispitivač nameće troslojnu strukturu: nameće temu, svrstava pitanja u određeni poredak i oblikuje pitanja na svom jeziku. Drugim riječima, osoba koja postavlja pitanja kontrolira strukturu. Kako bi se dobio valjan prikaz ispitanikova stajališta, važno je da je utjecaj ispitivača minimalan. Narativni intervju rabi posebnu vrstu svakodnevne razgovorne interakcije, prvenstveno pripovijedanje i slušanje, kako bi se postigao cilj. Smatra se da se stajalište ispitanika najbolje prikazuje kroz iskaze u kojima ispitanik koristi svoj vlastiti spontani jezik u naraciji događaja. Pripovijedanje je osnovni oblik prijenosa ljudskih iskustava. Članovi društvenih grupa i subkultura pričaju priče s odabirom riječi i značenjima specifičnima za određenu društvenu skupinu. Vokabular društvene grupe sadržava njezino gledište svijeta. (Bauer, 1996: 3)

93


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Narativni biografski intervju rabi ”procesno-analitički” postupak koji pruža uvid u tijek društvenih događaja i bilježi društvenu stvarnost sa stajališta subjekta koji djeluje i trpi (Schütze, 1983). Metodološki okvir narativnog intervjua karakteriziran je u teoretskoj tradiciji interpretativne sociologije. Uključuje elemente iz sociolingvističke teorije, fenomenološke sociologije Alfreda Schütza, sociologije čikaške škole i osobito interakcionizam (Schütze, 1977; Bohnsack, 1991). Osim toga, biografska metodologija uključuje temeljne elemente ”utemeljene teorije” (”Grounded Theory”), koncepte teoretskog uzimanja uzoraka, kontrastivnu usporedbu i teoretsku zasićenost, kao i metodološki okvir empirijskih biografskih istraživanja (Strauss and Corbin, 1990). Narativni biografski intervju U 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća Fritz Schütze razvio je sustavnu metodu za hermeneutičku tekstnu interpretaciju biografskih intervuja koja ima cilj otkriti strukture osobnih i društvenih postupaka i trpljenja kao moguće izvore za rješavanje problema i stvaranje promjene. Tijekom intervjua od ispitanika se traži da ispriča svoju životnu priču. Istraživač tijekom pripovijedanja ne prekida naraciju nego potiče ispitanika na pričanje različitim neverbalnim signalima. Ispitivač čeka dok pripovjedač ne odluči završiti priču i tek onda postavlja pitanja (Rosenthal, 1993: 60). Schütze dijeli intervju u tri dijela. Prvi dio čini uvodna priča (njem. Eingangserzählung), drugi dio je narativno ispitivanje (njem. Narrativer Nachfrageteil), a treći dio je argumentativno-opisni (njem. Argumentativ-beschreibender Frageteil). U istraživanju su zastupljeni i vanjski događaji i unutrašnje reakcije ispitanika (Schütze, 1983: 285-286). Pripovijedanje prati univerzalna pravila koja prate proces stvaranja priče, a koja Schütze (1977) naziva pripovjednim prisilama (Zugzwänge des Erzählens), a Johnson i Mandler (1980) te Kintsch i van Dijk (1978) ih nazivaju shemom priče (story schema) ili narativnom konvencijom (narrative convention) koja se može oblikovati u gramatiku priče (story grammar). Shema predstavlja automatizirani proces produkcije kojega aktivira poznata situacija. Ove karakteristike pripovijedanja stvaraju narativni tijek. Narativni tijek je prilično neovisan o ispitivaču koji ima ulogu aktivnog slušatelja. Pripovijedanje prati samogeneriranu shemu (eng. self-generating schema) koja ima tri karakteristike (Bauer, 1996: 3): detaljiziranje, usmjerenost na relevanciju pripovijedanja i zatvaranje geštalta. Slično tomu, Kallmeyer i Schütze (1977:188) navode kako u svakom pripovijedanju postoje prisile koje imaju sljedeće elemente: (1) prisila kondenziranja prosuđivanjem relevantnih elemenata pripovijedanja (“Relevanzfestlegungs- und

94


METODOLOGIJA I OPIS ISTRAŽIVANJA

Metodologija U ovom istraživanju prvenstveno je korištena metoda jezičnobiografskih intervjua. Kao dodatne metode korištene su jezična etnografija, odnosno sudjelujuće promatranje te analiza teksta. Mogli bismo reći da je istraživanje bilo protkano i elementima sociologije religije, kao i antropološke lingvistike. Govoreći o metodologiji biografskog istraživanja Riemann (2003: 2) navodi kako biografsko istraživanje nadilazi uvriježene granice između između sociologa, antropologa, povjesničara, psihologa, lingvista i društvenih znanstvenika. Biografska istraživanja pružaju nam uvid u odnos između biografskih i skupnih društvenih procesa. Kod etnografskog promatranja promatrajući sudionik je nužno i ”insider” i ”outsider“, odnosno promatra događaje iz perspektive sudjelujućeg člana zajednice, ali i kao vanjski promatrač koji nije iskonski pripadnik zajednice (Spradley, 1980: 53-62; Jorgensen, 1989; 55-68). ”Outsider” samim tim što se nalazi u ulozi koju definira on sam i ostali istraživači, a ”insider” time što sudjeluje i zauzima ulogu koju definiraju osobe koje proučava. Tako mi je tijekom istraživanja kći hasidske obitelji u kojoj sam živjela rekla: ”You are different. You are not from here, but at the same time you are. You know what I mean?” Upravo ova refleksija oslikava kako uloga promatrajućeg sudionika nije jasno razgraničena. Jorgensen (1989: 53-55) također primjećuje kako istraživač utječe na ono što se promatra, kako i kada. Jezičnobiografski intervjui mogu se provoditi na dva načina (Bechert i Wildgen, 1991: 46): 1. Kao kombinacija jezične biografije i istraživanja domena pri čemu se koristi upitnik koji obuhvaća eksplicitno navedene različite životne faze ispitanika (djetinjstvo, zaposlenje, zasnivanje vlastite obitelji). 2. Kao izvještaj o vlastitom životu uz tematsko fokusiranje na jezične aspekte. Ispitanike se potiče na govorenje o vlastitim životnim iskustvima pri čemu ih se usmjerava na specifične životne faze i osobito na prijelaze, kao što su na primjer, početak školovanja, napuštanje roditeljskog doma, zaposlenje ili neke druge prijelomne događaje.

105


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Ova empirijska metoda predstavlja neformalni razgovor tijekom kojega ispitivač usmjerava teme kao što su: (1) rano djetinjstvo, okolina, roditelji, bake i djedovi, prijatelji; (2) početak školovanja, nastavnikov jezik, jezik učenika, jezik koji se govori tijekom školskog odmora, jezik koji se koristi na ulici; (3) poteškoće u školi (primjerice s pisanim jezikom); (4) školovanje, promjena škole, visoko školovanje; (5) jezik i govor unutar vlastite obitelji s bračnim partnerom i djecom. Prema Lucius-Hoene i Deppermann (2004: 21) u pripovjednom tijeku razlikuju se četiri razine: (1) događaji koji su se zaista dogodili, (2) način na koji ih je osoba u tom trenutku doživjela, (3) način kako se ona sjeća tih događaja i (4) način na koji o njima pripovijeda. Provedeni jezičnobiografski intervjui bili su kombinacija narativnog i polustrukturiranog intervjua. Ispitanici su prvo u slobodnoj formi govorili o svojem životu, a kada su završili s iskazom postavljana su im dodatna pitanja. Valja napomenuti da nisu svi sudionici bili spremni na narativni intervju kako smo ga opisali u prethodnoj cjelini. Neki su težili tomu da intervju bude pretvoren u interaktivan razgovor s istraživačem. Tijekom narativnog intervjua informante se poticalo na proizvodnju autobiografskog narativa koji prati njihov tijek misli i narativne organizacije te smo se trudili ne prekidati ih.

Istraživanje Istraživanje je provedeno tijekom kolovoza 2012. godine. Podatci za istraživanje prikupljeni su na dva načina: intervjuiranjem članova židovske zajednice (ispitanici) i analizom dobivenih podataka, te jezičnom analizom tiskovina zajednice (materijali). Provedeno je trideset (30) jezičnobiografskih intervjua s ortodoksnim Židovima, od kojih je šesnaest (16) predmet dubinske analize. Intervjui su bili polustrukturirani. Osim pripovijedanja svoje životne priče tematski usredotočene na jezične vidove (usvajanje i uporaba hebrejskog, jidiša i engleskog), ispitanici su odgovarali i na pitanja koja se odnose na njihovo podrijetlo, pobožnost i društveno-politički svjetonazor. Tijekom istraživanja znatan broj podataka prikupljen je i putem neformalne interakcije s članovima zajednice – životom u hasidskoj kući, prisustvom kabalističkim predavanjima koja je održavala naša domaćica, sudjelovanjem u šabatnim običajima, kroz posjete trgovinama, prisutvovanjem zarukama, odlaskom na vjenčanja i na razne druge proslave, odlaskom u posjetu ljetnom kampu gdje su boravila djeca mojih domaćina te kroz interakciju putem interneta. Značajni podatci prikupljeni su kroz razgovore u kojima informanti nisu pristali biti snimani, ali su bili zainteresirani govoriti o svojem životu i o životu u zajednici.

106


METODOLOGIJA I OPIS ISTRAŽIVANJA

Pored jezičnobiografskih intervjua citirat ću i sudionike koji nisu bili službeno intervjuirani, no kroz interakciju s njima stekla sam određene uvide i prikupila vrijedne podatke. U ljeto 2013. godine ponovno sam se vratila u Brooklyn i pohađala šestotjedni tečaj jidiša. Tečaj je organizirao YIVO centar za židovska istraživanja, a jezik koji je podučavan bio je standardizirani sekularni jidiš. Tada sam živjela u četvrti Boro Park koja je naseljena hasidskim Židovima, ali i litavskim Židovima. Obje skupine govore jidiš, no koriste dva sasvim različita dijalekta. Odabravši Boro Park kao sjedište, bila sam u prilici usporediti tri različite varijante jidiša (hasidsku, litavsku i sekularnu) te odnos među govornicima ovisno o dijalektu koji se rabi. Tijekom dva mjeseca boravka, u lipnju i srpnju 2013. godine, redovito sam posjećivala hasidske govornike u četvrti Crown Heights, a za šabat odlazila sam u satmarsku enklavu u mjestu Monsey. Za boravka u New Yorku u srpnju 2014. mnogo sam vremena provela u obitelji hasidske sekte Belz u četvrti Boro Park. Tog sam ljeta posjećivala i enklavu Kiryas Joel u okrugu Monroe. U prosincu 2014. vratila sam se u Boro Park zbog židovskog praznika Hanuka. Tijekom osmodnevnog praznika posjetila sam obiteljske proslave sekti Belz, Chabad Lubavitch, Satmar, Rachmastrivka, Pupa i Spinka.

Odabir zajednice ”What you did was chutzpah. By now you know what chutzpah means.” Avraham Tzukernik Odluka da se istraživanje vrši u Brooklynu donešena je iz razloga što najveći broj ortodoksnih Židova stanuje u Brooklynu. Prema popisu stanovništva iz 2010. godine, od 2,4 milijuna stanovnika u Brooklynu, 561.000, odnosno 23% su Židovi. Godine 2002. Židovi su tamo činili 18% stanovništva. U Brooklynu živi oko 30 različitih ortodoksnih židovskih skupina (Mintz, 1992). Različite grupe nastanjuju različite dijelove Brooklyna i u četvrtima u kojima stanuju miješani su s drugim Židovima i nežidovima. Dijelovi Brooklyna u kojima je najveća koncentracija židovskih stanovnika su Borough Park ili Boro Park kako ga nazivaju njegovi žitelji, Crown Heights, Williamsburg, Flatbush i Prospect Park (Kensington). Najveće hasidske sekte u New Yorku su Satmar, Lubavitch i Bobov. Najveći je broj mađarskih hasida. Njihova najveća skupina je Satmar. Osim Satmara, druge mađarske grupe su Pupa, Spinka, Vizhnitz (iz Bukovine) i Munkacz (Fader, 2009: 9). Tijekom istraživanja intervjuirani su pripadnici zajednica Satmar i Chabad Lubavitch. Ove dvije zajednice odabrane su stoga što, iako su obje hasidske, 107


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Satmar je anticionistička zajednica, dok Chabad Lubavitch to nije. Satmari su porijeklom s teritorija današnje Mađarske, a Chabad Lubavitch s područja Rusije. Zanimalo me je kako se njihovo geografsko porijeklo i ideološka orijentacija odražavaju u govornom diskursu. Satmar (Satmar Hasidim ili Satmarer Hasidim) se osim mađarskih hasida sastoji i od rumunjskih hasida koji su preživjeli holokaust i njihovih potomaka. Zajednicu je utemeljio i vodio Veliki Rebbe Yoel Teitelbaum (1887-1979) koji je bio rabin grada Satu Mare u Rumunjskoj. Njemački naziv za ovaj grad je Sathmar. Stanovništvo koje je govorilo jidiš nazivalo ga je Satmar. Satmar se smatra jednom od najvećih i najutjecajnijih hasidskih zajednica današnjice, no službeni podaci putem kojih bi se izvršila demografska usporedba s drugim hasidskim zajednicama nisu dostupni. Vjeruje se da satmarska zajednica ima oko 130.000 pripadnika i broj joj raste s obzirom na visoku stopu nataliteta. Ova brojka ne uključuje manje anticionističke mađarske hasidske sekte koje su povezane sa Satmarom. Satmarski hasidski pokret poznat je po svoj izolaciji od svih oblika sekularne kulture i po protivljenju svim oblicima vjerskog, sekularnog i političkog cionizma. Pripadnici zajednice Satmar vjeruju da je Bog obećao povratak Židovima u zemlju Izraelovu po Mesijinom dolasku. Židovski pokušaji da to učine samostalno bit će kažnjeni. Politika Satmara urodila je neslaganjem s nekim drugim hasidskim zajednicama, a osobito sa zajednicama Chabad Lubavitch, Ger, Klausenberg, Bobov, Breslov i Belz. Sukobi se vode oko stajališta prema cionizmu, prema Izraelu i oko toga kako se odnositi prema izraelskoj vladi. Zajednica Satmar živi u Williamsburgu gdje ponekad dolaze u sukob s latinoameričkim susjedima i hipsterima koje Satmari nazivaju artistn (umjetnici), koji zbog prevelikih cijena stanovanja na Manhattanu doseljavaju u Williamsburg koji je izvrsno povezan s Manhattanom. Osim u Williamsburgu, znatan broj Satmara stanuje u Boro Parku, u posebno sagrađenom gradiću – satelitu zvanom Kiryas Joel koji se nalazi u gornjem dijelu države New York, kao i u mjestu Monsey. Satmari se smatraju najstrožom i najizoliranijom vjerskom zajednicom. Jezik koji rabe je jidiš, a engleski kojim se također služe prilično je loš što je posljedica ograničenog pristupa sekularnom obrazovanju i ostalim sadržajima. Žene govore engleski bolje od muškaraca. Jedan od razloga jest što muškarci puno više vremena provode u institucijama vjerskog obrazovanja gdje izučavaju svete knjige na jidišu, hebrejskom ili aramejskom, uz samo sat vremena engleskog jezika dnevno. Žene imaju bolju sekularnu izobrazbu zato što se od njih ne očekuje, niti im je dozvoljeno u dubinu izučavati vjerske predmete te zbog toga što se od njih očekuje da komuniciraju s vanjskim svijetom ili da rade kako bi muškarcima mogle osigurati uvjete za nesmetano izučavanje Tore. 108


METODOLOGIJA I OPIS ISTRAŽIVANJA

Satmar ima najstrože standarde pobožnosti i skromnosti koji se očituju u odijevanju. Muškarci nose pokrivala za glavu zvana jarmulka ili kipa te crni šešir. Na šabat nose i krzneni šešir širokog oboda koji se naziva shtreimel. Žene u Satmaru nose suknje koje pokrivaju koljena, guste najlonske čarape, rukave koji pokrivaju laktove i ovratnik koji pokriva ključnu kost. Udanim ženama u zajednici Satmar dan nakon vjenčanja majke briju glavu. Nakon toga nose perike koje se na jidišu nazivaju sheitel, a neke od njih nose periku i šešir što se naziva ”dvostrukim pokrivalima.” Najpobožnije nose samo maramu zvanu tichel ili shpitzel. Shpitzel je turban koji na prednjem dijelu ima mali komadić sintetičke tkanine kao zamjenu za kosu. Sjedište zajednice Chabad Lubavitch je u dijelu Brooklyna koji se naziva Crown Heights. Velika avenija zvana Eastern Parkway dijeli ovu četvrt u dva dijela. S jedne strane stanuje crnačko stanovništvo, a s druge židovsko. Netrepeljivost između ove dvije skupine kulminirala je 1991. godine s nekoliko ubojstava (Goldschmidt, 2006).32 Chabad je danas najveća židovska organizacija na svijetu i svoje institucije ima u preko tisuću gradova diljem svijeta. Chabad pokret ima preko 200.000 sljedbenika. Pripadnik Chabada naziva se Lubavitcher, Chabadnik ili Chabadsker. Chabad je skraćenica od chohma, bina, da‘at – mudrost, razumijevanje i znanje. Chabad je u kasnom osamaestom stoljeću utemeljio rabin Shneur Zalman od Liadia. Ogranak Lubavitch imenovan je po ruskom mjestu Lyubavichi u kojemu je zajednica bila nastanjena do ranog dvadesetog stoljeća. Šesti po redu vođa, rabin Yosef Yitzchok Schneersohn pobjegao je iz ratom zahvaćene Europe u New York gdje je utemeljio sinagogu. Nakon smrti naslijedio ga je njegov zet Menachem Mendel Schneerson, koji je zajednicu vodio od 1951. godine do smrti 1994. godine. Rabbi Schneerson bio je iznimno karizmatičan i imao je toliko vatrenih sljedbenika da su mnogi smatrali da je on sam Mesija. Nakon njegove smrti bez nasljednika zajednicu su zahvatila previranja. Članovi su razmatrali kako nastaviti dalje i hoće li se rabin vratiti kao Mesija. Ta se dvojba 32 Crown Heights Riots ili nemiri u Crown Heightsu označavaju trodnevne nemire koji su se dogodili između 19. i 21. kolovoza 1991. godine. U vrijeme nemira, kao i danas, Crown Heights je bio mješovita četvrt s crnačkim i ortodoksnim židovskim stanovništvom. Nemiri su započeli 19. kolovoza 1991. kada je vozač jednog od automobila iz kolone Menachema Mendel Schneersona, udario i usmrtio Gavina Cata, dijete gvajanskih doseljenika. Nakon toga započela je odmazda crnačkog stanovništva prema ortodoksnom židovskom stanovništvu. Nekoliko Židova bilo je ozbiljno ozlijeđeno, jedan ortodoksni Židov – Yankel Rosenbaum bio je ubijen, i jedan nežidov, Talijan Anthony Graziosi, za kojega se greškom smatralo da je Židov također je bio ubijen.

109


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

nastavlja i danas. Zajednica je podijeljena na meshikists i anti-meshikists (Levine, 2003: 3). Kada hodate ulicama Crown Heightsa, vrlo je lako znati tko je kakvih uvjerenja jer oni koji vjeruju da je rabi Schneerson bio mesija na kućama imaju izvješene velike zastave s porukama na hebrejskom: “yechi adonaynu moreynu v’rabbaynu melech hamoshiach l’olam va’ed,” “neka dugo živi naš gospodin, naš učitelj, naš rabin kralj mesija uvijek i zauvijek”. Kada su Lubavitchi nakon rata obnavljali svoju zajednicu, njihov rabin institucionalizirao je neobičnu kampanju: aktivno lobiranje među sekularnim Židovima kako bi ih se vratilo u okrilje ortodoksnog judaizma (kiruv). Zahvaljujući uspjehu kampanje zajednice Lubavitch imaju veliki broj Baalei Teshuva – ”povratnika vjeri”. Jednina ove imenice je Baal Teshuva i obično se povratnici nazivaju skraćenicom BT. U hijerarhijskom svijetu hasidskoj judaizma Baalei Teshuva razlikuju se od onih koji su Frum (Frum from Birth ili skraćeno FFB), odnosno religiozni od rođenja. Jidiš nije čest u zajednici Lubavitch zbog toga što ga mnogi BT ne govore. Hasidi zajednice Lubavitch nose tamna odijela, ali ne i dugačke crne kapute koje nose ostale hasidske zajednice. Žene, osobito mlade djevojke, često nose vrlo duge suknje, neformalne majice koje druge hasidske sekte često smatraju neženstvenima. Valja napomenuti da žene Chabada također pokrivaju koljena, laktove i ključnu kost. Isto tako nose perike, ali ne briju glave nego kosu šišaju na kratko i prekrivaju perikama.

Teren i ispitanici Za potrebe istraživanja unajmila sam stan u kući hasidske obitelji Tzukernik u četvrti Crown Heights. Intervjui s pripadnicima zajednice Chabad Lubavitch vršeni su u toj kući, u domovima informanata ili na radnom mjestu. Dva intervjua s pripadnicima zajednice Satmar obavila sam u Crown Heightsu, a ostale u Williamsburgu i Boro Parku. Dolazak članova zajednice Satmar u Crown Heights bio je presedan. Članovi Satmara nikada prije nisu bili u Crown Heightsu budući da su odnosi zajednica Satmar i Chabad Lubavitch prožeti neslaganjem. Jedan intervju obavljen je Bronxu, jedan u Queensu i dva na Manhattanu zbog prirode posla intervjuiranih osoba. Ispitanici u ovom istraživanju podijeljeni su na moderne ortodoksne informante (MO), Baalei Teshuve (BT), Frum ili Frum from Birth (FFB) i one koji napustili okrilje hasidskog judaizma. Njih zajednica naziva terminom Off the Derech (OTD). Derech na hebrejskom znači put, a OTD osoba bi bio pojedinac koji je skrenuo s puta.

110


SOCIOLINGVISTIČKA ANALIZA JEZIČNIH BIOGRAFIJA

Drora Barkai Pershing, pripadnica moderne ortodoksne zajednice Analiza propozicionalnoga sadržaja Drora Pershing rođena je 1935. godine. Ispitanicu sam intervjuirala u prostorijama Queens Collega gdje radi kao profesorica glazbe. Prije početka razgovora pjevušila je pjesmicu na jidišu. Kada sam ju pitala kakva je to pjesmica rekla nam je da je to uspavanka Rozinkes mit mandeln za koju kaže da oslikava jezik njezinog djetinjstva, tj. mješavinu hebrejskog (loyshen hakodesha) i jidiša (mame lošena). Pjesmicu mi je na kraju intervjua zapisala podcrtavajući riječi koje su na hebrejskom i tumačeći značenja riječi. Glazba, jidiš i hebrejski – tri elementa koja su prisutna u svim etapama njezinog narativa, pojavljuju se već na samom početku. In dem beis ha-migdash, in a vinkele cheder, zitst di almoneh, bas Zion, alein. Ir be’yuched, der ziendele, vigt sie ke-seder, Zingt im zu shlofen a lidele shayn. The principle lullaby words are German, but the old widow who sits with her beloved only son... she is a Hebrew widow. Ben yahid.... bayuhded... because the boy in those days was the only one who could say the prayer for the dead. He would go to the synagogue to pray for 30 days and only the boys could do it. He is the memory of her dead husband. It’s a very, yes, mournful, but wistful more than mournful, it’s very sad all of that, but so closely are the two languages linked... not only linked, they are braided together...

Kada počinje govoriti o sebi, cionističko opredjeljenje svoje obitelji ilustrira već u prvoj rečenici. My given name is Drora which means ”freedom” in Hebrew. My parents... were... strong Zionists.

Njezini roditelji, vođeni idejama cionizma, preselili su se iz Amerike u Palestinu, no zbog administrativnih zahtjeva majka se morala vratiti u Ameriku kako bi produžila putovnicu.

117


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

I was born in Israel, which at that time was Palestine... in Jerusalem, in fact... I came with my mother at the age of two and a half to the United States. She had been already in the United States and needed to renew her American citizenship. That was not possible to do from abroad... at that time... this was 1937... so she had to go back to America to do that.

Drora je moj jedini informant čiji je prvi jezik moderni hebrejski ili ivrit. Povratak njezine obitelji u Cion vezan je za usvajanje oživljenog hebrejskog na području tadašnje Palestine. Ideologija teritorija, nacije i jezika isprepletena je u identitetu ove obitelji. I... I... at that point in my life ... an infant... I spoke only Hebrew... because we... we were living in Jerusalem. My father’s family lived very near us and they spoke Hebrew. That was the language of the family and of the community.

S majkom doseljava kod bake, majčine majke i daje naslutiti da otac ostaje u Jeruzalemu smatravši da je razdvajanje od obitelji privremeno. When we came back to the United States, end of 1937, we moved in with my grandmother, my mother’s mother. I should say, by the way, that my father did not come with us to the United States. He stayed and was working in Jerusalem and my parents both hoped that their stay in the United States at that time would be short and that they could just turn around and go right back again.

Baka s kojom živi govori jidiš i vrlo loš engleski. Uz baku Drora uči jidiš i jezik kroz detaljizaciju povezuje s uspomenama na sretno djetinjstvo u okrilju obitelji. In any event, we lived in New York and we lived with my grandmother who spoke only Yiddish.(…) So, if I wanted to have any connection with her I needed to learn Yiddish and it didn’t take very long and I learned Yiddish.(…). And I have had reasons to thank her for the Yiddish I learned from her. From early days until now, I am 77 years old now, and I still speak Yiddish and I still love the language and I love the memories it arouses in me – because the memories of safe, loving, family... childhood...

U svojoj četvrtoj godini počinje pohađati dječji vrtić gdje uči engleski jezik. Engleski jezik joj se sviđa što povezuje s tim da su joj se sviđala djeca i vrtić. Također pokušava usporediti današnju dob kada djeca polaze u vrtić sa svojom dobi: When I was about four, I guess, I was sent to nursery school. I was an only child, I should say, the only child of my parents and my mother, in any case, thought that it would be a very good idea for me to make the acquaintance of other little kids approximately my age. And so I was sent to nursery school which was fine, it was a very comfortable place and as well as I can remember – which is not so well, I liked

118


SOCIOLINGVISTIČKA ANALIZA JEZIČNIH BIOGRAFIJA

it fine. And there I learned my first English because there the other kids spoke only English. So, at that point for .... this is a year before the normal age for American children to start in kindergarten... this was not called kindergarten, this was called nursery school. So it came before kindergarten, but most American kids I... begin in kindergarten at age 5, so I was not all that much ahead of anybody else.

Drora navodi kako u ovo vrijeme njezin otac još uvijek nije bio došao u Ameriku. I should say that my father by 1937 still had not come.

Bojazni svoje obitelji za očevu sudbinu pretače u širi okvir društveno-političke situacije toga doba. Tadašnji svijet uspoređuje s današnjim i ističe kako je njezin otac došao u zadnjem trenutku. .... and it was the world... funny, it hasn’t changed much it seems to me... but the world at that time was in dire straits – desperate, terrible straits and Hitler was already rampaging all over Central Europe... the Anschluss was a year away and Austrians were already making all kinds of terrible noises about Jews living in their midst. My father was told by people he asked, advisers, relatives... ”If you have an opportunity to go to America, RUN, don’t walk, RUN!” And he finally decided to come to America. He came in April of 1939. The war, the 2nd WW began officially on the 1st of September 1939, so he didn’t make it by a whole lot, but he made it.

Nakon dolaska u Ameriku otac se zapošljava. Otac i majka rade manualne poslove. Ispitanica ne precizira o kakvim se poslovima radi, ali ističe da je svaki posao častan. And he found a very menial job which didn’t bother him. Honest work was honest work, he always thought. And my mother also. A pretty menial job.

Naposljetku obitelj iznajmljuje stan i više ne žive kod bake. U to doba Drora počinje živjeti untar triglosičnog repertoara. Hebrejski govori s roditeljima, jidiš s bakom i engleski s okolinom. Roditeljima je jako važno da novostečeni engleski jezik ne potisne hebrejski. And at the very beginning we still lived with my grandmother. Finally, my parents found a small apartment for themselves and for me and the languages at home continued to be Yiddish to talk to my grandmother and Hebrew between my parents and Hebrew between my parents and me because they were very eager that I don’t forget the Hebrew that I had learned and I was beginning to be fluent in English... so you know, the more languages you’ve got, the older ones get very pale and you forget what you’re doing if you don’t use them.

119


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

U ovome trenutku zaokružuje priču svog ranog djetinjstva, dolaska u Ameriku i jezika koje je rabila. Pokušava započeti priču o drugoj etapi svoga života u koju ulazi glazba koja joj je iznimno važna i nije sigurna kako povezati ta dva dijela. I... I don’t know ... I ... my... I don’t know how to proceed to this next level. I am a musician, I teach, I have taught for many years music, music theory, ear training, music history, analysis of music, music history... I, for many years, almost 40 years..., I... and when my father came to NY and we were again together as a family, it was noticed by people who knew more than my parents that I was musically talented...

Unatoč teškim ekonomskim prilikama, roditelji ulažu u njezin glazbeni razvoj. ... so immediately without any money they made every effort to get me a piano and music lessons... and no money, they had hardly any money.

Smatra kako su roditelji načinili dobar odabir poduprijevši njezin talent. U glazbi nalazi svoj poziv te završava i glazbeni fakultet. In any case it was a very good fit, I liked the music study very much and I became a good musician, a quite good musician. I went to a special high school in New York for musicians and artists. The high school of music and art is the name of it and it’s well known and respected. Greatly, greatly respected. In any event I went to that high school, I did well, I did well musically, I had piano lessons and all of that. Than I went to college where I studied music also.

Nakon toga se udaje, ima troje djece i gubi supruga – umro je od teške bolesti. Then I married, I had three children and my husband died not long after that. He was 32 when he died of cancer and I had to work out a way to earn a living since I was a mother with three children.

Sva ta velika zbivanja predočava samo jednom rečenicom i komentarom koji implicira da je život bio tegoban, ali u ovom trenutku ne ulazi u detalje: It was a difficult time, of course.

Nakon muževe smrti vraća se na Queens College gdje stječe magisterij, dobiva posao te radi sve do danas. I came back to Queens College which is where I had done my undergraduate degree and enrolled for a master’s degree and was hired in the department as soon as I attained that master’s degree and this is where I have been teaching for almost 40 years. Although I am retired now, it’s only a partial retirement. I am still teaching.

Na svojevrstan način informantica prioritizira vremenski u svojem narativu. Budući da kao cilj istraživanja vidi jezik, dojam je da svoje biografske podatke želi komprimirati i prikazati u skraćenom obliku kako bi mogla više pažnje

120


SOCIOLINGVISTIČKA ANALIZA JEZIČNIH BIOGRAFIJA

posvetiti jeziku. Nakon što je ukratko predstavila svoj životni put, daje opsežan iskaz o jidišu i njegovoj povijesti. Pokušava iznaći riječi kojima bi iskazala što joj jidiš znači. I... Yiddish has been for me during all the many, many years, a kind of, I don’t even know how to define it... it’s a language that many Jewish people of my mother’s generation still regard as their own, native language. It’s the language they most easily speak, it’s the language they talk with family and children and grandchildren.

Kada govori o mlađim generacijama koje slabo govore jidiš, osjeća se žaljenje zbog te činjenice kao i implicirani prijekor prema mlađim generacijama koje ne cijene činjenicu da im roditelji govore još jedan jezik osim engleskog. The young generation speaks less Yiddish. No reason for them to speak Yiddish. They were born and grew up in an English speaking society and they sometimes laugh at their parents cause the parents speak English with an accent, whatever accent. Instead of thinking: ”My Goodness, that means they speak at least one other language”, young people laugh at their elders because their English is not super perfect.

Nadalje govori o tome kako je jidiš poveznica među ljudima koji su došli u New York i koji također imaju aškenasko porijeklo. In any event, this is New York, there are many Jewish people who live here and I have found, to begin with, I have found a great deal of connection through Yiddish with people who have come to Queens College to study whatever they’ve come to study. If English is not their native language, and you ask them what their native language is, they may well say, as I had it said to me: ”Well, I was born in Poland, but we spoke Yiddish at home all the time.” And that was a very standard kind of answer. Many Jewish families spoke the language of the country but among themselves spoke Yiddish, and wrote it and read newspapers in Yiddish. That was, I suppose, you would say, the lingua franca although it is not franca at all. It’s Yiddish.

Opet ističe emotivnu komponentu koju vezuje za jidiš i spominje mnoge ljude koji dijele ovu ljubav prema jeziku: I have met many people here at Queens College for whom Yiddish is as much a beloved language as it is for me.

Nakon toga prelazi na opis hebrejskog i jidiša: Hebrew and Yiddish are two different things. In the United States and wherever those languages are spoken.

Opisuje hebrejski kao sveti jezik i objašnjava njegove uzvišene uporabne domene. Hebrejski se koristio za posebne namjene: molitve i ritualne obrede. Također, bio je to tajni jezik, jezik koji drugi ne razumiju:

121


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

I... first of all, Hebrew was originally not a language for daily use. It was a language, a sacred language, for prayer. And people, were not encouraged, whatever the age, were not encouraged to demean it by peeling potatoes in Hebrew or going to the bathroom in Hebrew. It was a language to be used in synagogue, in the cemetery if someone had died and prayers were mandated for that person. Those were said in Hebrew.

U opisu jezika govori o alfabetu koji se koristi za zapisivanje hebrejskog i jidiša. Iako se jezici zapisuju istim alfabetom, ističe posebnost jidiša nazivajući ga jezikom koji ima više razina. The alphabet for Hebrew and Yiddish is the same alphabet. It’s a Hebrew alphabet that originated in the time of ... I don’t know... thousands of years ago. The Bible was originally written, the Old Testament of Bible was originally written in Hebrew characters. And this language remained pretty much until the present day. Yiddish is written in those same Hebrew characters, but Yiddish is a language in many layers.

U jednom trenutku dolazi do digresije; pri opisivanju jezika spominje govornike koji su živjeli u teškim uvjetima. U tom trenutku to je gotovo krik i u opisu se sučeljava bogatstvo jezika sa siromaštvom njegovih govornika. No, nakon toga se ponovnim vraćanjem na pismo zatvara dio priče koji se odnosi na alfabet. Jewish people have lived all over the globe. In every kind of situation, very poor, rural people, with no accommodations for decent housing or clothing, or heavens education! Never that was the part of the bargain! But it’s written in the same characters as Hebrew was written.

Nakon toga govori o jezicima iz kojih je jidiš posuđivao i navodi da je veliki korpus riječi – temeljni korpus jidiša iz njemačkog. Također navodi da su Židovi u Njemačkoj bili relativno imućni. So you can sometimes take a part, a Yiddish paragraph or a Yiddish story and determine which of the words have a Slavic root for example, which have Greek roots and there are such words as Greek, that have Greek roots in... in Yiddish, Greek origins. Some Latin, not very much. Some western European language, also not very much. With the one big exception of German. Jews in general, well the Jews who lived in Germany were relatively prosperous. That’s relatively. They didn’t have extra money, they had barely enough, but it was enough, rather than barely enough. They managed. And as Jews in most countries absorbed and than finally adopted the languages of countries where they lived, Jews in Germany began speaking German and absorbed German into the Yiddish. Many foundation words, principle words of Yiddish are German in their origin. The most important words in any language: mother, father, sister, brother, sun, moon, hot, cold... Really foundation words are... those are very similar in German and in Yiddish. And they still are until now in German and in Yiddish.

122


SOCIOLINGVISTIČKA ANALIZA JEZIČNIH BIOGRAFIJA

Zaključuje da je jidiš čudnovata mješavina svih jezika koje su Židovi govorili od babilonskog progona: So that Yiddish is an odd mixture of the languages of the countries where Jews have lived since they spread after the Babylonian exile, which is a long time ago.

Jidiš i dalje ostaje jezik europskih Židova koji bivaju gotovo potpuno uništeni u Drugom svjetskom ratu: ... But people still spoke until the generation of WWII, that same Yiddish was still the basic language of most Jews in Europe. Not in other places, but yes, in Europe. As it happens, the civilization of Jews in Europe was almost totally destroyed in the 2nd WW.

Nadalje opisuje tipično mjesto (štetl) u kojemu su Židovi tog doba stanovali i iz kakvoga potječu i njezini roditelji. U opisu života u štetlu ponavlja kako su tada svi, naravno, govorili jidiš i kako su dječaci u sinagogama stjecali temeljno znanje hebrejskog. Djevojčice nisu išle u školu. Those people had lived in small village communities, outlining communities, you would say nowadays, suburban communities but they never in a million years would’ve thought of it as suburban. They were outlining communities around a fairly decent size town. Many towns, with many little villages around. My mother was born and grew up in such a little village, my father likewise. Not so very far away from my mother’s village and they lived primitively. There was no running water, there was a well. Of course, they spoke Yiddish. The boys, of course, were educated because they had to go to synagogue and therefore they learned Hebrew as well as Yiddish. The girls not. The floor was made of mud. The floor of this little house was maybe four rooms all together. The roof was a thatch of straw. Therefore there were many fires in this little village. It was terribly fire-prone neighborhood.

U sljedećem dijelu iznosi dvojbe o tomu je li jidiš lingvistički pravi, čist jezik ili zdrav jezik. Bez obzira na te dvojbe, informantica opet ističe emotivnu komponentu – jidiš je jezik s toliko topline i humora što ona nalazi presudnim za njegovo preživljavanje. The language, as it had been, the language remained Yiddish, with its German overlay, with a few words that had been imported from various other languages... more than that, it’s not fair to regard Yiddish as a pure language with half a dozen exceptions... it’s not so pure as all that, but it’s a language with such warmth and such humor that I think that’s one of the reasons it has survived even as it is until now... it’s not very healthy ... Yiddish...

Smatra da sada, kad ih gotovo više nema, postoji određeni interes za izučavanjem Židova koji su nekoć živjeli u istočnoj Europi i jezika kojim su govorili.

123


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

... Right now, because there are fewer and fewer people speaking it but it has survived and it’s having a little bit of a comeback. There are people, and not only Jewish people who are very interested in the Jews who lived in Eastern Europe... now that are so very few of them.... now they begin to be interested... OK, never mind... They are very interested and they are interested in the language that these people spoke.

Ovu izjavu i određeno narušavanje slijeda u priči pokušava argumentirati time što je i ona sama jedna od posljednjih govornika jidiša u svojoj generaciji. I... I’m kind of mixing things up and telling you how they were in my own family when I was growing up. You have to understand that I am, I think, one of the last people in my generation to speak Yiddish at all.

Nakon što je prethodno spomenula da jidiš ”nije zdrav”, o hebrejskom govori kao o jeziku koji ima dostojanstvo i neovisnost poput bilo kojeg jezika, a tu činjenicu pripisuje tomu da hebrejski ima državu u kojoj se govori. Hebrew is now a language with dignity and independence like any other language because it has a country. I mean, Israel, they speak Hebrew in Israel and that’s what kids are taught in school, including, you know, ”Three Blind Mouse” in Hebrew – they learn that too. Hebrew is the language.

Smatra da Izraelci ne vole govoriti jidiš zato što ih jidiš podjeća na vrijeme kada su Židovi bili potčinjeni i živjeli u siromaštvu poput njezine vlastite obitelji. Koncept neimaštine protkan je kroz čitav narativ. Također se osvrće na to da djevojčice u generaciji njezine majke nisu imale pristup obrazovanju. And they don’t like to speak Yiddish, that is, Israelis, don’t like to speak Yiddish because Yiddish was the language of Jews when Jews lived in ghettos and were oppressed and were prevented from earning a decent living... and lived in a family like my mother’s family where there was a pair of shoes for the boys and one pair of shoes for the girls ... they were not very well to do, my mother’s family..., and the girls, of course, didn’t study anything...

Nastavlja govoriti o tomu kako Izraelci preziru jidiš, ali odmah uviđa da to nije pravi izraz, no ne pronalazi bolji. O jidišu govori kao o voljenome jeziku koji priziva uspomene na nekadašnji život Židova koji je bio prepun zajedništva i uzajamne podrške. Smatra da jidiš nije bio samo jezik nego je to bio jezik koji je poticao zajedništvo. ... but Israelis now, in general, resent the fact... that may be a little bit too strong... but resent the fact that Yiddish is still so beloved a language and it recalls to mind for so many Jews of an earlier generation how they lived, how mother and father and grandmother and grandfather, and aunts and uncles and cousins, as it was in my family as well, all lived together. If there were problems, they went to the other

124


SOCIOLINGVISTIČKA ANALIZA JEZIČNIH BIOGRAFIJA

members of the family to help with finding solution. It was not only a language it was a language which fostered community and unity.

Za Izraelce smatra da teže hebrejski učiniti takvim jezikom: And...Israelis who live in Israel now are extremely anxious that Hebrew becomes such a language. And it is becoming because schools teach Hebrew, kids study Hebrew in school. If the teachers know one or two other languages it’s not so likely that one of those languages is Yiddish at all. Hebrew is the language. Hebrew and French, Hebrew and English, of course. But there is becoming more and more a split, a divergence between Hebrew and Yiddish.

Nakon dvadeset minuta završila je sa slobodnim narativom (”I am used up.”) i zamolila me da joj postavim dodatna pitanja. Na kraju ovog dijela zaključujem, kao što sam i prije primijetila, da je fokus njezinog pripovijedanja bila priča o jeziku. Iako je hebrejski njezin prvi jezik, jidiš je voljeni jezik, metafizički jezik koji nadilazi jezičnu sferu. Svoje biografske podatke prezentirala je u vrlo kratkim crtama, a osim priče o jeziku, narativom se provlači teme patnje židovskog naroda u istočnoj Europi. Postavila sam joj pitanje jesu li članovi njezine obitelji govorili jidiš i koje jezike govore. My children, they learned Yiddish a little bit, they never studied it formally. They learned it a little bit because I used to use bits of Yiddish here and there all the time.

Spominje kako njezina baka (Bubbe) nije živjela dugo nakon rođenja praunučadi. U ovom trenutku prelazi na terminologiju na jidišu. Dok je baka u prvom dijelu intervjua bila označavana s engleskom rječju grandmother, Drora sada koristi izraz Bubbe na jidišu. Možemo prepostaviti da za to postoje dva razloga. Prvi je taj što kroz emotivnu reminiscenciju informantica priziva naziv kakav je oduvijek koristila za baku, a drugi je taj što se već osjeća dovoljno sigurno u intervju u kojem govori o jidišu i prepoznaje da ispitivač poznaje vokabular tako da pretpostavlja da nema potrebe za prijevodom. Jidiš naziva jezikom utjehe i potpore i koristi ga sa svojom majkom koja u starosti treba sve više pomoći. Jidiš postaje medij za pružanje utjehe i podrške. Bubbe didn’t live a very long time after my kids were born, but they remember her and my mother, of course, spoke Yiddish fluently and well, and I spoke to my mother as she grew older and needed the support, the comfort of the loved language which Yiddish was such a loving, supportive, wonderful and funny language. So I spoke to my mother also in Yiddish and the kids who were with my mother and loved her dearly, learned some Yiddish through our conversations.

125


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Njezina djeca služe se jidišem, no jezik se generacijski proporcionalno manje koristi. Najstariji sin govori prilično dobro, srednji manje dobro, a kći koja je najmlađa najmanje dobro. Informantica u komparaciji ne koristi komparativ ”lošije” ili ”najlošije” nego ”manje dobro.” U narednim intervjuima saznat ćemo da je to jedna od odlika jidiša. Na jidišu se ne kaže da je nešto ružno nego ćemo reći da nije lijepo. Drora smatra da se jezik gubi zbog nestajanja govornika starije generacije koji bi jezik prenijeli mlađima. My son, Steve, my oldest son studied German and speaks German pretty well. And his knowledge of German, like you, has helped him with Yiddish. He knows some of the languages that fed into Yiddish also. He speaks French pretty well. Quite well. Jonathan less well and Ruthie least well. That’s as the kids got younger and younger and the older members of the family died.

Njezin pokojni suprug nije govorio jidiš, no prije nego što odgovori niječno na pitanje ima potrebu elaborirati zašto je to tako. Obitelj njezinoga pokojnoga supruga imala je drugačiji stav prema jidišu. Smatrali su da jidiš nije potrebno govoriti u modernom dobu, no ipak su bili vrlo ponosni što njihova nevjesta govori jidiš. My late husband came of a family where his mother was Jewish and his father was not. My first husband, the father of my children. His grandfather, that is my motherin-law’s father, spoke wonderful Yiddish and he was very proud of me that I spoke Yiddish. But I don’t know that he especially considered it, after all, it’s an old language and people don’t speak it anymore, and you know you wanna be a modern person, you talk English, French, Spanish... you don’t need to speak Yiddish. So, that was more or less his idea and therefore my husband did not speak Yiddish, although he learned a few choice expressions.

Njezin drugi suprug, koji je također preminuo, bio je rođen u katoličkoj obitelji. Nije podnosio katolicizam. Ispitanica navodi kako se on lako uklopio u židovsku obitelj u kojoj su djeca učila hebrejski, a članovi obitelji išli u sinagogu. Njegovo napuštanje prethodnog, katoličkog identiteta, ostavilo je prostor za prihvaćanje identiteta nove obitelji bez protivljenja ili sukoba ideologija. I married twice and lost both husbands. I... my second husband is a musician who was raised in a Catholic household and couldn’t stand it. He was a marvelous musician: organist and harp accordionist, and wonderful man, very well known in his area of expertise and he was very glad not to have anything to do with the Catholic faith any more. He hated it. And he was very happy to make it possible for my mother to give my kids Hebrew lessons and teach them Hebrew songs, and for me to teach them Hebrew songs, and take my mother to the synagogue when it was time to go and she was too old to go alone, etc, etc, etc...

126


SOCIOLINGVISTIČKA ANALIZA JEZIČNIH BIOGRAFIJA

Muškarac s kojim sada živi je Židov koji govori jidiš. S njim dijeli vrlo sličnu obiteljsku i profesionalnu povijest. The man with whom I am now involved – Leo...Leo is Jewish. And Jewish in the same way that I am Jewish, although his parents were born here, his grandparents were not. They were born in Russian Poland, that area of Eastern Poland, Western Russia, Ukraine and we have a great many Yiddish expressions in common. He had Yiddish from his grandparents and I had Yiddish from my grandmother. And he spent some time in Israel – teaching Hebrew but especially designing curricula, music study for Hebrew, for Israeli students. And he is a very well known man in his field. He’s a composer, good composer and fabulous teacher and administrator very well known throughout the United States. So he has a certain amount of Hebrew and Yiddish, both, but they were not regular usage languages for him.

No, Leo i ona ponekad koriste različite izraze ili drugačije izgovaraju riječi jer jidiš ima više dijalekata: Yiddish had different flavors, different colors, different pronunciations. I... and Leo and I laugh now at the differences we find in the way we pronounce some words. ”How do you feel?” ”Azoy.” Means, ”Eh, sort of.” But Leo says in his pronunciation: ”Azey.” It’s a different pronunciation. Of course, it’s spelled the same way. As English has many, many different pronunciations depending on the area of the United States where one learned English.

Pitala sam ispitanicu koji su njezini stavovi u vezi isključive uporabe jidiša u ultraortodoksnim zajednicama. Smatra da je jezik nužan za održanje zajednice isto kao i nemiješanje s nežidovima. Ponovno se osvrće na progone Židova i patnju te izražava čudenje kako je židovski narod nije nestao usred svih nedaća. That’s an interesting question, too. I think that the greatest fear of the orthodox community is that Judaism, Jewish people and their living habits will diminish to zero. And I think if you consider it seriously I don’t know why they haven’t diminished to zero already until now. I... Jews have had a hard time and they’ve been persecuted and killed out and this and that and all kinds of other things... and one of the best ways to maintain a tightness of community is to speak the same language within the community. I think that’s one of the principle reasons. There may be other reasons as well and among the things they try to do is to ensure that children, Jewish children marry Jewish partners. And I think speaking Yiddish is part of the same Gestalt. It’s part of the same philosophy.

Nakon što je spomenula važnost nemiješanja s nežidovima pitala sam ju koliko je njoj bilo važno udati se za Židova. Navodi da njoj to nije bilo presudno važno, ali njezinim roditeljima, osobito majci, bilo je vrlo važno. 127


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

It was very important for my parents. I went to school in America. I went to school, even though I went to school in New York where there very many, many, many Jewish people, MANY, but I went to secular schools... I ... the high-school I attended, famous high-school, wooooonderful music high-school had as many non-Jews as Jews... black, white, purple, all kinds of people... and I met all sorts of people there, including Jewish people, but I myself was not fixed on marrying only a Jew. At that time, I don’t think... I was very young when I entered high-school, about 12. And most kids at the age of 12 are not ready to give their parents a lot of credit for anything and I was not different from most kids. I... so that both my parents, my mother especially, urged that I choose my friends primarily from among the Jewish kids at my school... and I chose my friends from among... of course I chose Jewish kids too because there were so many of them and I was one of them, but primarily I chose my friends in school according to how intelligent they were and how good musicians they were. That was my criteria. My parents criteria was not that.

Njezina je prvog supruga rodila majka Židovka te je tako bio halahički Židov, no Drora ističe da njegovo židovstvo nije bilo ”baš vrijedno” jer nije znao o njemu mnogo. Ovdje primjećujemo da njezin prvi suprug nije znao mnogo o židovstvu, a iz prethodnog narativa saznajemo da nije govorio ni jidiš. Već je generacija njegovog djeda bila sekularna i naredne generacije nisu bile niti pobožne, niti su govorile jidiš. But it was not so bad... my first husband having been born of a Jewish mother... the ... I... the custom, it’s more than a custom, it’s a prescription... but the custom in Jewish families is that the religion of the child is according to the religion of the mother. So, if the mother is Jewish, the child is Jewish. In the case of Gale, my first husband, his mother was Jewish, so strictly speaking, he was Jewish too. Now there are plenty of Jews who don’t know much about being Jewish. Gale was one of those people. Even though his grandfather did know and loved Yiddish and spoke Yiddish well, but his grandfather and the descendants of that grandfather were anti-religious, they didn’t like religion. They didn’t like believing without understanding, that whole habit was really anathema, they couldn’t stand it. So even though Gale was strictly speaking Jewish, it wasn’t worth much, his Jewish... but he was a wonderful guy, he was just wonderful.

Prije udaje za drugog supruga krila je pred roditeljima da on da nije Židov jer se bojala da bi to bilo emotivno pogubno za njezinu majku. And than Paul was not Jewish at all. Both of Paul’s parents had been Catholic from all the way back. My cousin, dear cousin, used to say to Paul and me, my second husband, ”It’s OK, Drora is Jewish enough for two.” So I covered the fact that Paul was not Jewish,... but... when Paul and I decided to marry, my uncle, my mother’s brother, invited us to dinner and lectured us the whole time during the dinner that ”this will kill my sister.” In other words, my mother would just... she wouldn’t live

128


SOCIOLINGVISTIČKA ANALIZA JEZIČNIH BIOGRAFIJA

through the sorrow of it, through the distress of having her daughter marry someone who wasn’t Jewish.

Premda u to doba nije uviđala razliku između udaje za Židova ili za nežidova, sada – kad živi s osobom s kojom dijeli istu baštinu – razumije koliko je bliskija s njim nego s prethodna dva supruga. Now that I have a companion, a partner, who is Jewish, and he’s a brilliant man and he knows a lot, he reads Hebrew and he reads Yiddish, and he’s from the same kind of family as I am, very similar, now that my companion is such a person, I understand better. I feel more closely akin to Leo than to the two earlier men in my life, although they were wonderful men, they loved me dearly and I loved them dearly... , but as far as just Jewishness is concerned, I am enough Jewish myself that I cherish it in other people and I cherish it very much in Leo.

Budući da je na početku jezičnobiografskog iskaza navela da je rođena u Izraelu, ali da je njezina majka prije toga bila živjela u Americi pitali smo ju gdje su se njezini roditelji upoznali. Priču smješta u povijesni i društveno-politički kontekst nakon Prvog svjetskog rata i ponovno se pojavljuje element okrivljavanja Židova i progona. That’s a big story! In WWI... WWI ended in 1918 and at that time... I... all of Europe was in disaster after that war, especially Western Europe, France lost half of the males of that generation in the miserable, endless fighting of WWI and WWI also had a problem, that is, there was a problem for Russia in that war. Up to that time they had been ruled by a Tzar, and the Tzar was overthrown with the end of the 1st WW. Nicholas the 2nd was the Tzar at that time and he was just, he was overthrown, and in fact he was killed and his wife was killed and the two tzarevitchs were killed – the two boys, the two little boys... and there was a great deal of rancor, anger, fury, at whoever it was in the minds of Cossacks or unlettered people who had destroyed their world. And in general, the ones who were the most blamed for that were Jews. So there were pogroms, I don’t know if you know that word? In any event, there were terrible pogroms, especially in the area of Russia where many, many Jews had settled. They weren’t allowed to settle in any other place so they settled there. It was called the Pale of Settlement and it was western Russia, Ukraina, and eastern Poland – Poland at that time belonged to Russia. I... and that’s were many, many of the Jews were killed out. Hitler was only the last one to do it. The Pogromchikis did it very thoroughly before him.

Obitelj njezine majke našla se u jednom od pogroma. Njezina je majka izgubila oca i jednu od sestara. Kao i u ranijem opisu života u štetlu, ponovno se pojavljuje slika djevojčica kojima je bila uskraćena mogućnost školovanja.

129


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

My mother’s little shtetele, her little village... I.. .suffered under such a pogrom. Her father was killed, her youngest sister was killed and the house was burnt. The house in which the family lived was burnt. My mother was one of seven kids. It was not a small family. Although other families were larger than that. In any case my mother who was always so painfully eager to study, to go to a place where she could go to school and learn things... it was not appropriate for a girl to go to a school. A girl?! To school?! In any event, after this catastrophe, in which the village was really mostly destroyed, the house was burnt and the father was killed... and I... the youngest sister was killed...

Njezina majka tada odlučuje preći Dnjestar i pobjeći iz Ukrajine u Rumunjsku gdje radi kao spremačica, skuplja novac, ukrcava se na brod u Hamburgu i sama dolazi u Ameriku bez znanja engleskog. Ispitanica opisuje svoju majku kao hrabru, odlučnu i prekrasnu ženu. Ne znaju koliko je godina točno imala jer Židovi toga vremena nisu precizno vodili knjige. After that, my mother, determined, very determined woman, my mother... ”we can’t stay here”, ”we have to go, we have to go to America”, ”I’m the oldest, I’ll go first.” I mean, her brothers were dying to go first but I imagine you didn’t say, you didn’t quibble with my mother very easily (laughs...)... She was a very strong-willed person... And she left her shtetl.. gathered money in kopyeks... you know, just tiny, little bits of money from whoever had any kopyeks... and sneaked across the boundary. The boundary at that time was the Dniester river, into Romania where she had some distant relatives and worked as a house-cleaner for the distant relatives until she laid by a little more money and wrote to the family still in the shtetl in Ukraina that they should not wait. They should start collecting whatever they could gather and whatever they could money and leave as soon as possible. And in the meantime she was going to... I think Hamburg and I think that the ship she took went from Hamburg. So somehow she crawled her way to Hamburg. I don’t know, but I know the name of the ship and she came to America in 1921. By herself. With no English. But she was gorgeous. I have a picture of her from then. She was probably around 21. We think that she was born in 1900 but she may have been born in 1898. It’s not clear. They didn’t keep strict records – the Jews of those old times. They said. ”Oh, she was born around Passover” or ”She was born a week after Shavuot”. They counted by the Jewish holiday. But approximately, that’s how old she was.

Kad je majka stigla u Ameriku, naišla je na solidarnost članova obitelji. Saznajemo zanimljiv povijesni podatak o mnogim Židovkama koje u to doba rade u tekstilnoj industriji u New Yorku. Majka prvo dovodi sestru u New York, potom jednog brata, ali u Europi i dalje ostaju tri brata i baka. Ispitanica se identificira s položajem svoje majke u to doba kojoj neizmjerno nedostaju članovi obitelji i koje pokušava spasiti te je emotivno vrlo potresena. Drhtavim 130


SOCIOLINGVISTIČKA ANALIZA JEZIČNIH BIOGRAFIJA

glasom nastavlja narativ. Kada opisuje kako je njezina majka na iznimno lošem engleskom pokušala ishoditi administrativne dozvole, počinje plakati. And once she was here, an old uncle, cousin of my grandmother, of my mother’s mother, had already come. From the same shtetl. With his wife and was already working in the garment district in New York, which is where many, many Jewish girls found work. They made clothing. There was a big garment industry in New York. In any event, she found herself a job and she began putting by money and began to send for the rest of the family, she sent for her sister and took her sister to work in the shop with her – since the sister also knew how to sow, they were together. And then one of the brothers, and then came a question of the three remaining brothers and my grandmother. And that was harder. The oldest of the brothers who was just younger than my mother – oh, she loved him so much, so very much – he became the father figure to the little boys and the stalwart for his mother, for my grandmother. And finally, finally, finally, they were all here by 1924. I... they came... the middle brother came, the sister had come, the middle brother had come and now my mother was working on the rest of them. And she went to Washington, and with her broken, broken English, broken ... I still can’t tell the story without [plače] ... In any case, at that time the immigration department was in the cabinet department of labor and so she went to see the secretary of labor. This little snotty girl, very short, shorter than you and very slim, very curly black hair and beautiful – I have pictures at home – beautiful, beautiful she was...

Nakon kratke digresije u kojem opisuje fizički svoju majku kao vrlo lijepu, malu, nisku djevojku koja se suprostavlja velikom državnom aparatu, nastavlja priču: ... and she told her story. At that time there was already, this is 1924, there was already a quota for immigrants in the United States. Up until that point, anybody who wanted to come, who was certified to be healthy and not an idiot, and would not become a charge on the American population, could take care of herself or himself, anybody like that was admitted. But in 1924 a Quota Law was passed limiting the number of people from certain countries, especially eastern European countries. Limiting the number of those people who could be admitted to the United States. So my mother went all over the place trying to see what she could to get them admitted in spite of the quota that limited the number who could come.

Naposljetku ostali članovi obitelji stižu i ponovno su zajedno. Ispitanica ovdje ponovno podliježe emocijama i ne može se suzdržati od plača. In any case, finally, finally, finally, they were admitted. And they came! And my mother and her sister were working in the shop that day and there came a telephone call. There were already telephones... in use. ”Your family has been admitted, go down, go down to South Ferry and you’ll meet them!” [plače] And my mother wouldn’t go. They had been so often deceived or ”they’re coming, they’re coming” and

131


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

something happened – an emergency and they couldn’t come, and it had happened several times like that. And she was afraid this was another thing like that. So her friends in the shop, the other girls who worked at the sewing machines, took her and her sister Pearl and put whatever it was... a hat.. I don’t know what, and shoved them out of the door so they would go. And they got on a subway and they went. And my mother said that she and Pearl cried the whole way down there because they were sure it was not going to happen now either. But it happened. And I cannot imagine what this emotional state of this family was. After all this time and all this tragedy... when they were finally reunited, I can’t imagine.

Ipak, po dolasku u Ameriku putanja patnje se nastavlja. Baka dobija infekciju oka zbog čega mora privremeno otići u Antwerp na liječenje. My mother had arranged an apartment, with rented furniture of course, how did she have money to buy furniture, including a sewing machine which we still have, an old sewing machine, with this kind... And with a treadle, a foot treadle on the floor... And my grandmother very happy of course, of course, and she came into the apartment, Bubbe, and she locked the door and would not herself open it again for the next six months fearing still that they had been admitted by mistake and they would still be taken back and deported. Cause there was one time that they were because my Bubbe had trachoma... I don’t know if you know it, it’s an eye disease, terrible eye disease and very infectious, and when they saw she had trachoma, they sent them all back. So they went back to Antwerp and my mother sent money back for an operation for Bubbe’s eye disease.

Nakon operacije baka se vraća u Ameriku. Šest mjeseci ne napušta stan iz straha i nepovjerenja. Amerika je prilika za novi život gdje im je obećan posao, poštovanje i život dostojan čovjeka za razliku od prethodne zemlje. In any event, for six months she didn’t open the door herself, but everybody had a key so they could get in. It was not a problem, but the… the... emotional burden of such a life, thirty years of a life, in an old country, in a previous country that gave no support and not much respect to its Jewish inhabitants, and they came to the United States where they were told they would have a job, and respect, and they could live like people, proper people.

U to doba njezin majka, zahvaćena cionističkim idejama, odlazi u Palestinu kako bi izgradila židovsku nacionalnu zemlju. So they were all here. My mother and all her family and once she got all her family here, ... she was a strong Zionist my mother... so she went to Palestine. With a whole group of people who were also going to Palestine to build the land – make it a land for Jews, a Jewish national land.

132


SOCIOLINGVISTIČKA ANALIZA JEZIČNIH BIOGRAFIJA

U Palestini upoznaje njezinog oca. O ocu ne govori puno, samo u kratkim crtama da je bio iz istog kraja premda iz malo obrazovanije obitelji. My father came from a slightly better educated family. In very similar neighborhood, very near to where my mother’s family lived in Ukraina and he went also at that time to Palestine with a sister, having left in the old country his parents – in Russia, still. His parents and the youngest sister. They were two brothers and two sisters in his family. And this was still in, I think it was just after the Ottoman time because Britain already had the mandate over Palestine and France over Syria at that time. They haven’t made peace yet either even till now, so... I don’t know. But... he was introduced to my mother, I think they may even have been some kind of family connection, distant cousins... you know, my mother in law’s brother married my... bla bla bla... very distant..., but at least they knew who my father was and who his family was. So they met there and married there.

U Palestini je njezina majka naučila hebrejski i time postala jedna od prvih govornika hebrejskog koji su ga usvojili kao drugi jezik. Ovim zadnjim iskazom ispitanica se vraća na sam početak priče koji govori o majci koja dolazi u Ameriku produžiti putovnicu i time zaokružuje priču. And my mother learned quite good Hebrew there – in Palestine as it was then, and then came to America to renew her passport. She was one of the first Hebrew speakers who was not born and brought up in Hebrew.

Rekonstrukcija jezične biografije Drore Barkai Pershing Drora je umirovljena profesorica glazbe koja i dalje podučava na Queens Collegu u New Yorku. Glazba je vrlo važna u njezinu životu te i razgovor započinje pjesmom na jidišu i Drora objašnjava posuđenice iz hebrejskog koje se u pjesmi pojavljuju. Vrlo je obrazovana i priču o jidišu i hebrejskom potkrepljuje povijesnim podacima koji se nalaze u pozadini obiteljske priče. Rođena je u Izraelu kamo su roditelji cionisti prethodno emigrirali iz Amerike. Njezino ime, koje na hebrejskom znači ”sloboda”, simbolično odražava roditeljski stav prema povratku u Cion koji bi bio zemlja slobode za Židove. Njezin prvi jezik je moderni hebrejski, odnosno ivrit. Kada je imala dvije godine, dolazi s majkom u New York kako bi majka produžila putovnicu, a otac ostaje u Jeruzalemu. Počinje živjeti s bakom od koje uči jidiš. Jidiš povezuje s uspomenama na djetinjstvo puno ljubavi i sigurnosti te ga smatra jezikom utjehe. Sebe naziva jednom od posljednjih izvornih govornika jidiša. U četvrtoj godini počinje pohađati dječji vrtić u kojem uči engleski.

133


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Njezina priča obuhvaća četiri naraštaja kroz jasno oslikan društveno-politički kontekst i patnju koja se tijekom tog vremena proživljala. Životi članova njezine obitelji odražavaju životne poteškoće svih Židova u vremenu i prostoru koji se opisuje. Drora se tijekom iskaza poistovjećuje s nedaćama članova obitelji koje spominje, emotivno proživljava sve njihove tegobe, iskazuje zabrinutost i na određenim dijelovima iskaza plače. Netom prije početka Drugoga svjetskog rata 1939. i otac dolazi u Ameriku. U to vrijeme Drora je već trojezična. Od malih nogu prepoznat je njezin talent za glazbu i počinje pohađati glazbenu školu. Udaje se, ima troje djece, a nakon toga suprug umire od raka u dobi od 32 godine. Ipak, Drora upisuje magistarski studij i ostaje raditi na Queens Collegu idućih 40 godina. Opsežno nam govori o povijesti jidiša i hebrejskog te o strukturi ta dva jezika. Jidiš opisuje kao materinski jezik osoba majčine generacije i iskazuje prijekor prema mlađim naraštajima koji jidiš ne cijene dovoljno nego se ponekad čak izruguju s govornicima. Jidiš je za nju zajednički jezik svih Aškenaza i ljubljeni jezik. Opis jidiša vodi ju do govornika jidiša koji su živjeli u predratnoj Europi. Govori o životu u tipičnom štetlu kakav je vodila i njezina majka. Bio je to život pun opasnosti, pogroma, siromaštva i manjkavih obrazovnih mogućnosti. Nalazi ironičnim da se sada, kad ih gotovo više nema, pojavljuje interes za izučavanjem Židova istočne Europe i jezika koji su govorili. Hebrejski smatra jezikom koji ima dostojanstvo i neovisnost poput bilo kojeg drugog jezika zato što postoji država u kojoj se govori. Drži da Izraelci ne vole govoriti jidiš jer ih podsjeća na vrijeme kada su živjeli kao građani drugog reda. Unatoč tome, misli da hebrejski nema onakvu emotivnu dubinu kakvu ima jidiš. Njezina djeca služe se jidišem iako ga ne govore tečno. Njezin prvi suprug nije govorio jidiš jer je dolazio iz obitelji moderniziranih Židova koji su smatrali da jidiš pripada starom dobu. Njezin drugi suprug, koji je također preminuo, bio je rođen u katoličkoj obitelji, ali je odbacio katolicizam. Uklopio se u njezinu obitelj u kojoj je vjera bila važna i u kojoj su djeca učila hebrejski, a kod kuće se rabio jidiš. Sada živi s muškarcem koji govori jidiš i hebrejski te je glazbenik poput nje. Iako u mladosti nije mislila da je važno udati se za Židova, kroz život sa sadašnjim partnerom uviđa da ima bliskiji odnos s njim negoli s prethodna dva supruga i pripisuje to zajedničkoj baštini. Opisuje nam majčin dolazak u Ameriku. Taj opis slika je židovskog života u istočnoj Europi nakon Prvog svjetskog rata. Njezina majka u pogromima gubi oca i jednu od sestra. Nakon toga preko Dnjestra bježi iz Ukrajine u Rumunjsku gdje radi kao spremačica, ukrcava se na brod u Hamburgu i sama dolazi u Ameriku bez znanja engleskog. Majka se s takvim znanjem engleskog suočava 134


ANALIZA PROVEDENIH INTERVJUA ... and one of the best ways to maintain a tightness of community is to speak the same language within the community. I think that’s one of the principle reasons. Drora Pershing Patton (1987) kazuje kako dubinsko intervjuiranje omogućuje osobi koja provodi intervju ulazak u svijet druge osobe. Potter i Wetherell (1987) zagovaraju da su ideologije utjelovljene u svakodnevnoj diskurzivnoj praksi i da se kroz nju reproduciraju (citirano u Litosseliti, 2010: 126). Analizom propozicionalnog sadržaja pojedinačnih razgovora i rekonstruiranih jezičnih biografija možemo doći do zaključaka na općoj razini. Reprezentacijska funkcija narativa kazuje nam kako pripovjedatelji prikazuju ili interpretiraju svijet (Schriffin, 1996), kako predstavljaju sebe i druge (Dyer i Keller-Cohen, 2000) te kako konstruiraju svoj rodni, etnički ili klasni identitet (Goodwin, 2003, u Litosseliti, 2010: 204). Provedeno sociolingvističko istraživanje ukazuje nam na specifičnosti višejezičnog repertoara u židovskim ortodoksnim zajednicama Brooklyna. Jezici koje ortodoksni Židovi u Brooklynu koriste su: engleski, jidiš, biblijski hebrejski i aramejski (lašon hakodeš), moderni hebrejski te neki od europskih jezika koji je vezan za obiteljsko porijeklo, a najčešće su to mađarski, ruski ili poljski. Odabir jezika i domene ovisi o podrijetlu govornika, stupnju pobožnosti, stavovima prema hasidskoj zajednici i prema vanjskom svijetu, ulozi koju govornik ima u zajednici, o spolu i nadasve o pripadnosti određenoj zajednici i mjestu prebivanja. Ovaj višeglosični obrazac nastavak je povijesnog jezičnog repertoara hasidske zajednice koja je uvijek koristila barem jedan jezik iz okruženja u kojem su živjeli36 (Weinreich, 1980: 280). U određenim fazama života (djetinjstvo, odrastanje, zreo život) ili uslijed promjene govornikovih stavova i društvenovjerskog svjetonazora jezični odabiri se mijenjanju. Za potrebe ovog istraživanja intervjuirala sam i promatrala članove četiri ortodoksne skupine: moderne ortodoksne Židove uključene u svjetovni život suvremene Amerike (MO), članove zajednice Chabad Lubavitch koje sam nadalje podijelila na one koji su rođeni u pobožnim obiteljima (Frum from Birth – FFB) i na one koji su religiozni postali u odrasloj dobi (baal tešuve – BT), članove Satmar zajednice koji su svi rođeni u pobožnim obiteljima i žive u zajednici 36 Kako navodi Rosten (2001:xx), ”Jews were linguists of necessity”.

279


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

koja ne poznaje pojam baal tešuva koji je specifičan za zajednicu Chabad, a posljednju skupinu čine ”bivši Hasidi”, odnosno oni koji su prestali vjerovati u hasidski način i stil života te su napustili zajednicu (Off the Derech – OTD).

Hasidske zajednice u Americi Hasidi predano održavaju povijesnu i geneološku povezanost sa svojom istočnoeuropskom prošlošću. Molitveni obredi, odijevanje i izgled, razlikuju pojedine hasidske grupe. Prije Drugog svjetskog rata većina hasida živjela je u malim mjestima Istočne Europe u kojima su govorili jidiš. Jezici iz okruženja poput ruskog, poljskog ili ukrajinskog bili su jezici okoline koja im je bila tuđa i neprijateljski nastrojena te je imala snažne društvene prepreke (Isaacs, 1999). Izgradnja novih zajednica i novih domova bila je važna u stvaranju okoline u kojoj se koristio jezik. Pri utemeljenju enklava ”javni prostor pretvara se u privatni prostor“ (Belcove-Shalin, 1995: 217), a ulice su slične domu. Kako Belcove-Halin (1995: 228) navodi, u urbanom krajobrazu i u predgrađima, ”a postmodern topography of fragmentation and their ephemeral nature has engendered a reactionary drive for home and homeland”. Hasidske zajednice u Brooklynu čine Židovi iz različitih dijelova Europe koji su preživjeli holokaust i koji su pod vodstvom određenih rabina ponovno sagradili nove zajednice u Americi. Chaim Shel: ”In the 40s, 50s, the... few, let’s say a thousand people came to Williamsburg and they stayed. They have in upstate New York, Monsey, they have the Boro Park but that’s it. And Crown Heights is the same. 40s, 50s, they came from Europe from DP camps37 Budapest where they migrated from all the leftovers from all the shtetls, all the small towns where they were perished and ones that stayed gathered in Budapest and they came in, after four years after the war until papers were processed. And they all stayed over here since then.”

Di alte haym Older generations. They have a name for it. They call it: In der haym. My grandma used to say it: In deeeeeeer haym, like it’s... Menachem Meme Hasidi metafizičku europsku domovinu za kojom čeznu nazivaju di alte haym. Di haym označava Jidišland – mitsku i zbiljsku zemlju koja se nije nikada pojavila na karti svijeta, a koja se protezala od Poljske do Ukrajine, Bjelorusije, 37 DP camps (Displaced Persons Camps) – izbjeglički logori.

280


ANALIZA PROVEDENIH INTERVJUA

Rumunjske, Besarabije, istočne Mađarske i baltičkih zemalja. Hasidi vjeruju da su u staroj domovini živjeli duhovno superiorniji preci. Draisy Sabel.: ”We were always taught that before the war people were on a much higher level...” Chaim Mordechai Brecher: ”… I long for it, I yearn for those times because life was simpler, life was very pure, they didn’t have all the complications that we have in today’s society and that attachment is three-fold: it’s the language, it’s the heritage and it is the religious connection that people have to that time when a person was totally immersed…. And that life, whatever we have here in America, we’re not getting that. ”

Premda kolektivno sjećanje hasidske zajednice opisuje stari dom u Europi kao idilično mjesto, gdje su Židovi živjeli jednostavnim životom posvećenim Bogu, članovi zajednice ponekad se nalaze u konfliktu između narativa koji se prepričavaju u zajednici i povijesnih podataka koji su im dostupni. Tako spoznaju da su u Europi nakon haskale živjeli i sekularni Židovi i da običaji nisu bili toliko strogi. U raspravi na portalu ortodoksnog židovskog glasila Vos Iz Neias naišla sam na raspravu o ovoj temi: ”We all want to believe that ‚der Heim‘ was an idyllic place where everyone was frum and we all learned Torah and we were all someiach b‘chelkeinu. The unhappy fact is that European Jewry, post WWI, was a seething mess of political and religious discord and in-fighting. If you want to know what Europe was like, look at the religious and political system that was export to present day Israel.”38

Uloga jidiša u ortodoksnim židovskim zajednicama Every day my father would ask me what I did that day for Yiddish. I would say: ‘I spoke to a kid and he’d try to speak back to me in Yiddish but he wasn’t able to do so. ‘At least he tried’, my father said. Joshua Fishman39 Na početku druge dekade dvadeset i prvog stoljeća u Americi nalazimo tri skupine govornika jidiša. Jednu skupinu čine govornici treće dobi kojima je jidiš materinski jezik. Dio govornika stigao je u Ameriku prije Drugog svjetskog 38  Diskusija na portalu www.vosizneias.com (pristup 19.IV.2013) http://www.vosizneias.com/124977/2013/02/25/jerusalem-rabbi-says-seculars-are-to-blame-forwars 39 Joshua Fishman, u razgovoru u njegovom domu 15. kolovoza 2012.

281


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

rata, a dio čine govornici koji su preživjeli holokaust. Neki od njih su vjernici, a neki nisu. Njihova djeca govore jidiš s ograničenim domenama uporabe ili ga samo razumiju dok ga treća generacija više ne govori. Druga skupina govornika su jidišisti. Većim dijelom su sekularni Židovi koji jezik njeguju kao baštinu svojih aškenaskih predaka, kao kulturološku i povijesnu dragocjenost. Jidišisti tiskaju novine, časopise i knjige na jidišu, bave se standardizacijom jezika, preskripcijom normi, kuju nove termine koji u jidišu nedostaju, organiziraju tečajeve jidiša, kazališne predstave, snimaju filmove, organiziraju susrete jidišista i ostala kulturna događanja. Treća skupina govornika su pripadnici hasidskih zajednica u kojima se jidiš koristi kao vernakularni jezik. Hasidi su jedina skupina govornika jidiša kojima je taj jezik vernakular. Kako navodi jedan od naših ispitanika, Menachem Meme: ”Thousands and thousands new speakers get born every year.” Joshua Fishman harede označava kao: ”The only Americans whose native language is not English.”40 Jidiš koji se danas u Americi govori ima dvije glavne inačice. Jedna je jidiš koji slijedi norme koje propisuje YIVO41, a druga je jezik hasidskih govornika koji oni nazivaju Hassidishe English. Prema Birnbaumu (1979a: 14), društvena razdioba u tradicionalni/ortodoksni i moderni sektor počela je stvarati dva različita stila u jidišu i uvjete za kasnije stvaranje dvaju inačica. Vernakularno korištenje jidiša kao jezika haredske zajednice usko je vezano uz ideologiju kojoj središte čine vjera i tradicija (Glinert i Shilhav, 1991: 59). Jidiš funkcionira kao sredstvo etničkog kontinuiteta, ali i kao barijera protiv vanjskih utjecaja koji mogu biti simbolični i stvarni (Glinert i Shilhav, 1991: 64). Oni hasidi koji u svakodnevnom govoru koriste jezik iz okružja uspostavili su druge snažne barijere. ”Segregirana ili na neki drugi način različita grupa možda ne uviđa nikakvu potrebu održati svoj vlastiti jezik stoga što se izolacija i različitost smatraju dovoljnom zaštitom i stoga što se vanjski jezik ne označava opasnim” (Glinert i Shilhav, 1991: 61).

40 Moje bilješke od 12. kolovoza 2013. 41 YIVO je institucija koja je 1925. godine utemeljena u Vilniusu u Litvi (u to doba grad je bio znan kao Wilno i pripadao je Poljskoj) kao Yidisher Visnshaflekher Institut (Židovski znanstveni institut). YIVO je izvor ortografije, leksikografije i ostalih istraživanja vezanih za jidiš. Riječ yiddisher može označavati ”jidiš” i ”židovski”. Nakon što se organizacija 1940. godine preselila u New York ime je promijenjeno u Institute for Jewish Research, no organizacija se i dalje služi jidiškom kraticom.

282


ANALIZA PROVEDENIH INTERVJUA

Jezični repertoar u zajednici Satmar Zajednica Satmar, koju uglavnom čine Židovi mađarskog porijekla, kao razgovorni jezik koristi jidiš. Zajednica je po svojem ideološkom opredjeljenju anticionistička. Osuđuju stvaranje Izraela i smatraju da Židovima nije dopušteno imati vlastitu zemlju sve do Mesijinog dolaska. U skladu s time, odbijaju učiti i govoriti ivrit. Rabe i engleski jezik – žene između sebe, a muškarci isključivo za komunikaciju s osobama izvan zajednice. Jezici u ranom djetinjstvu But you know a child – he only speaks Yiddish. That’s his language. Menachem Meme Dječaci i djevojčice se od rođenja odvajaju i pohađaju odvojene škole. Jedini kontakt između dječaka i djevojčica ostvaruje se između braće i sestara. Ispitanici iz zajednice Satmar navode da su najranijem djetinjstvu pohađali dječji vrtić u kojem se koristio engleski i jidiš. Smatraju da su nakon vrtića bili podjednako kompetentni u oba jezika. Nachum Weinberg: ”So in kindergarten we spoked English and Yiddish.” Draisy Gold: ”At around 4, I was sent to a day care where they spoke mainly English, with a little bit of Yiddish. When I came out of there I was fluent in Yiddish and English.”

Jezici u obrazovanju muškaraca Školovanje u satmarskoj zajednici počinje u dobi od tri godine. Kada dječak u Satmaru navrši tri godine po prvi put se šiša tako da mu se sa strane ostavljaju duge peyes. Na svoj rođendan dječak po prvi put dolazi u školu heyder i uči slova hebrejskog alfabeta. Slova su obično pokrivena bombončićem u obliku određenog slova i dječak pojede bombon kada zapamti slovo ili liže med koji je uliven u kalupe koji predstavljaju slova alfabeta. Na taj način shvaća da je učenje slatko. Chaim Shel: ”... three years old you have to cut the hair, and they make you the payes and then the kid has to lick the honey on the alef bet...” Jidiš

Nakon početka školovanja u ješivi cjelokupni program odvija se na jidišu. Nachum Weinberg: „And then when we went up to kita alef, beis was the next classes, we spoked only Yiddish.“

283


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Ari Mandel: ”And so then I, you know, I spoke Yiddish. From then on, every school I went to was on Yiddish and all my friends was all Yiddish.” Saul Wohl: ”All Yiddish, ALL Yiddish, all the time.” Engleski u ješivi

Engleski u ješivi postoji kao školski predmet i počinje se učiti u šestoj ili sedmoj godini života. Sat engleskog uvijek je na rasporedu na kraju radnog dana. Engleski se u ješivama uči zato što je to zakonom predviđeno. Kako je sat engleskoga uvijek na kraju radnog dana, učenici su već umorni i teško se koncentriraju. Također, ispitanici navode da na satu engleskog nema takve discipline kakva postoji tijekom ostale nastave. Učitelji su opušteniji i ne nameću autoritet za razliku od rabina koji provode krutu disciplinu tijekom ostale nastave pa čak i fizički kažnjavaju one koji su ne prate nastavu pomno ili nisu savladali predviđeno gradivo. Prevladajući stav učitelja, učenika i roditelja je da engleski nije važan. Chaim Shel: So school, there is English after.... Menachem Meme: We learn English like for an hour. Chaim Shel: Officially, officially, there is an education called an hour... English it’s called but most of it is spent to learn arithmetic and grammar, not grammar – arithmetic. What else is there? History, a little bit, and... Menachem Meme: Nothing, nothing. Chaim Shel: And to babysit you, to teach you a story from tzadik. You know what tzadik means? Menachem Meme: We didn’t learn tzadik. Chaim Shel: No, this is in order to keep you on your seats because it’s already 5:30 to 6:30 after school where the kid is already flying, he has no patience to sit down, so you have to... Menachem Meme: No, but you’re supposed to learn... You have to know English and some basic spelling, some basic reading and some of the basic arithmetic and then that’s it. And you also like start at 6:00. Chaim Shel: But there’s no control, there’s no authoritative power for the kids. So whoever... by the Yiddish whole day from 9 o’clock to 6 o’clock, 5-4, whatever... is more authoritative. That means the rabbi still hits the kids and the kids are afraid, petrified...

Svi ispitanici smatraju da na satovima engleskog nisu naučili ništa značajno jer nitko ne smatra bitnim znati engleski. Isti takav stav je prema svim sekularnim predmetima koji u ješivi postoje. Sekularni predmeti podrazumijevaju minimalni program iz matematike, povijesti i engleskog jezika. Ari Mandel: ”Four days a week they teach you what they call ”English”. English, math, mathematics, they are supposed to teach you how to read and write, and

284


ANALIZA PROVEDENIH INTERVJUA

history and stuff like that but they really... there is no emphasis put on it because the teachers don’t care and the kids don’t care and even the parents don’t care because all they care about is the Jewish studies. And they have to give you some sort of secular studies because the government, the government forces them to. So we had some secular studies but nothing, nothing really... worthwhile.”

Učenici engleski govore samo tijekom školskog sata, a čim sat završi prebacuju se ponovno na jidiš. Engleski se doživljava isključivo kao školski predmet. Nachum Weinberg: ”So we spoke at cheyder only Yiddish, but then, like when we was 8 or 9 years, we was having English classes. But till then it’s only Yiddish, Hebrew. And English classes we had like 3 hours English, so where the teachers spoked only English, but then again we only spoked Yiddish.”

Budući da se cjelokupni život muškaraca zajednice odvija na jidišu, učenici ne prepoznaju niti jednu domenu u kojoj bi engleski mogli koristiti budući da je jezik dućana, ulice, odnosno svijeta koji ih okružuje – jidiš. Nakon petnaeste godine i formalno prestaju učiti engleski. Menachem Meme: „After 15 you stop learning English and stuff like that.“ Lašon hakodeš

U ješivama se svete knjige izučavaju na jidišu i na hebrejskom te obavezno i na aramejskom koji je jezik Talmuda. U ješivama se tako nastavlja tradicionalna diglosija između jidiša i lašon hakodeša. Učenici koji izučavaju svete knjige nisu ponekad svjesni da ih izučavaju na aramejskom. Naglasak je na sadržaju i tumačenjima, a ne na učenju jezika ili na jezičnoj analizi. Saul Wohl: ”You don’t study the language, that’s the point. Nobody sits with you and studies this means this, this means this... When you study the Talmud which is in Aramaic, you don’t think about it as Aramaic. It’s a verse that you grow up with. It’s not only in yeshiva, it’s still in cheyder. By you are 8, you study already with the Talmud. So most of the words I know.” Ari Mandel: ”We had the Talmud, you know what that is – I’m sure, and they would give you a class on a section. Aramaic, in Aramaic. They teach you Aramaic, too. It has on overlap, it’s sort of similar to Hebrew and so you study in the original text and then there’s all the commentaries…”

Učenici memoriraju dijelove svetih tekstova i prepoznaju korijene riječi, ali ne stječu pismenu ili usmenu kompetenciju u biblijskom hebrejskom ili aramejskom. Nadalje, učenici ne promatraju ove jezike kao ”strane jezike” u nastavi u smislu u kojem se taj termin koristi u zapadnom školstvu. Lašon hakodeš je jezik svetih knjiga koje se izučavaju u originalu te tako jezik i materija koja se izučava – jezik i tradicionalno židovsko vjersko učenje čine jedinstvenu cjelinu.

285


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Menachem Meme: ”... You don’t study, you learn it... First of all it’s Aramaic so we don’t speak it. So we have to like translate it. So we go like: First of all we take the Bible and we split it up for every week, you know that. We have the parsha, every week goes... Like when you’re a small kid, this week goes like this and that... He will say it in Hebrew and the kid repeats. And we call it taytsh. Taytch means translations. Chaim Shel: When the rebbe, when the melamed wants to teach you in the class, teaches the Bible, every word is translated with a song, together with the kids. When they are small, very small. Menachem Meme: Even later on. Even later on. It’s most of all firstly understanding what he says and then. It’s more like little translation... Ivrit

Ivrit se u satmarskim anticionističkim školama ne podučava. Međutim, članovi zajednice ponekad su u dodiru s govornicima modernog hebrejskog budući da Satmar ima svoje zajednice i u Izraelu. Pripadnici izraelskog Satmara ponekad dolaze u Ameriku ili članovi američkog Satmara nakon završetka ješive u Americi odlaze u satmarske ješive u Izraelu. Ari Mandel: ”... in the Chassidish where I come from, they don’t teach you Hebrew, but we study in the Bible all day long, the Torah, which is ancient Hebrew, so I had somewhat of a knowledge of the Hebrew. I went to Israel and again, it took me a while – you have to adjust... the accent and it’s modern Hebrew, to ancient Hebrew and it’s not... and then it like clicked and I got it! So I have a pretty good Hebrew, too. I mean it’s not so good now. It’s been a while but I managed to pick up good Hebrew while I was there and then I came back – back in Yeshiva everything was Yiddish for the most part.“

Moderni hebrejski smatra se ”okaljanim” jezikom – svetogrđem koje je posljedica zadiranja u sveti jezik. Saul Wohl: ”Cause officially in Satmar they don’t speak Hebrew. Because Hebrew they speak today, Israeli Hebrew, is a little bit of the upped version of the Biblical Hebrew. More words and different. So Satmar, if you say you talk Hebrew, and Hebrew is Ivrit, right, that language is tainted language. That’s how far they take it. Loshen HaKoydesh. Loshen means language, HaKoydesh means holy. The holy language. So that’s the Biblical language. That’s what they call it. In English it’s the same word – Hebrew, but for them it’s two separate languages.”

286


ANALIZA PROVEDENIH INTERVJUA

Jezici u obrazovanju žena Jidiš

Fader (2009: 108) u svojoj antropološkoj studiji o djevojčicama u hasidskim zajednicama u Brooklynu navodi kako se djevojčice početkom osnovnoškolskog školovanja počinju službeno osposobljavati pismenosti na lašon hakodešu, jidišu i engleskom, ali da tada istodobno počinju ovladavati i strategijama umetanja engleskih izraza u jidiš i jidiških izraza u engleski, u usmenom i pismenom obliku. Djevojčice u satmarskoj zajednici pohađaju škole u kojima je radni dan podijeljen na dva dijela. Jutarnji dio namijenjen je vjerskom nauku i odvija se na jidišu, a poslijepodnevni program obuhvaća sekularne predmete. U nižim razredima engleski je samo školski predmet, a kasnije se i ostali sekularni predmeti izučavaju na engleskom. U nižim razredima djevojčice koriste isključivo jidiš i u međusobnoj komunikaciji izvan nastave. Engleski se koristi samo na satu engleskog, ali nikada za vrijeme školskog odmora ili u nekoj drugoj prilici. Draisy Gold: ”First grade I went to Satmar school where Yiddish was definitely primary. English was very second class. So we spoke Yiddish all the time except during English classes. Even during recess, we spoke to each other in Yiddish all the time. English teacher spoke to us in English all the time, but every other time we were always speaking in Yiddish.”

U školi se ideologija korištenja jidiša kontinuirano provodi i djevojčicama se naglašava kako je jidiš važan čimbenik židovskog identiteta. Učitelji naglašavaju kako je važno uvijek koristiti jidiš u komunikaciji s prijateljima i članovima obitelji. Devorah Stern: ”So they emphasized Yiddish very strongly, everything was Yiddish. The classes – we had half a day ... we started the school at 9 o’clock, from 9 to around 1 was, you know, Hebrew studies but it was all done in Yiddish. And then in the afternoon we had general studies that was all done in English. But they stressed Yiddish very much. They wanted us to speak Yiddish. Between our friends and family we were to speak Yiddish because they felt it was one very important parts of being a Jew is speaking the language.” Engleski u obrazovanju djevojčica

U dobi od otprilike dvanaest godina djevojčice počinju koristiti i engleski u međusobnoj komunikaciji. Draisy Gold: ”I would say around seventh grade, once we were a little older, the girls among themselves would start speaking English and Yiddish.“

287


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Devorah Stern: ”So then I remember, like, so I only started reeeaaally speaking English between my friends – was when I switched which was at around 12 years old. I started reading English like 10, 11, 12 – that age was when I started reading English, I started speaking English outside of the classroom.”

Postoji nekoliko razloga zbog kojih djevojčice prelaze na engleski. Jedan razlog je taj što njihove majke govore engleski s drugim ženama i sa svojim starijim kćerima tako da se prelazak na engleski smatra znakom zrelosti. Draisy Gold: ”It was a kind of a shift, like we are going older, we are more mature, we’ll get into the big leagues.”

Nakon prelaska na engleski djevojčice će i dalje nastaviti koristiti jidiš u komunikaciji s muškim članovima obitelji. Draisy Gold: ”So I kind of shifted from when I was probably 12 and older, I was speaking only English and the only time I spoke Yiddish was in school. During Yiddish class at school and so to my father and brother I also spoke in Yiddish. I have one brother.”

Drugi razlog je taj što su djevojčice zbog ustroja Bais Yaakova,42 više izložene engleskom od dječaka koji osim jednog sata engleskog popodne, ostatak dana provode bez ikakve izloženosti engleskom. Nachum Weinberg: ”The influence come from school. By the girls is much more English than by the boys.“ Saul Wohl: ”Girls speak better English because they don’t study Torah all day. They have much more secular studies. Not a lot, but much more.“

Prelazak djevojčica na engleski uvjetovan je i obiteljskim svjetonazorom. One djevojčice koje dolaze iz tradicionalnijih obitelji koristit će engleski minimalno ili gotovo nimalo. Djevojčice koje dolaze iz obitelji koje se na jidišu nazivaju modern43 koristit će engleski češće, dok će one koje dolaze iz tradicionalnijih obitelji izbjegavati koristiti engleski. Draisy Gold: ”So there were always different girls who never spoke English, the more modern ones who spoke English strictly, and then everybody else was somewhere along the two.” 42 Ortodoksni Židovi vjerske škole za djevojčice nazivaju Bais Yaakov (Beit Yaakov, Beth Jacob ili Beis Yaakov) što doslovno znači Kuća Jakovljeva. Naziv dolazi od stiha u Knjizi Izlaska (Izl,19:3) u kojemu termin ”kuća Jakovljeva” označava ženski dio židovskog naroda. 43 Pojam modern (moderan) u hasidskim krugovima nema pozitivna obilježja jer označava udaljavanje od tradicije.

288


ANALIZA PROVEDENIH INTERVJUA

Lašon hakodeš u obrazovanju djevojčica

Djevojčice mnogo manje izučavaju vjerske tekstove od dječaka. One se uglavnom uče moliti na hebrejskom, a molitve uče uz prijevode na jidiš. Draisy Gold: ”Biblical Hebrew – they don’t believe in teaching girls much. So the most I was taught in Biblical Hebrew was in terms of what relates to me, like davening, they would teach the words and tell you what it means in Yiddish, and back and forth. Aramaic is not for girls.”

Kompetencija na hebrejskom uglavnom se svodi na učenje molitvi napamet. Dubljeg poznavanja jezika ili sposobnosti samostalnog čitanja tekstova nema. Draisy Gold: ”The wedding document was actually in loshn koydesh. I couldn’t even tell what it meant.” Ivrit u obrazovanju djevojčica Devorah Stern: ”Now, we were sent to Satmar kind of school that did not want us to know – again, anti-Zionistic and in other words against Zion, they felt that the government’s emphasis on making Hebrew the Jewish language was a wrong idea, that Yiddish should be the primary Jewish language...”

Ivrit se kao i u slučaju dječaka, u satmarskim školama ne podučava zbog satmarske ideologije. Članovi zajednice mogu razumjeti moderni hebrejski etimološkom rekonstrukcijom i prepoznavanjem određenih riječi. Draisy Gold: ”At this point I can understand a lot of it cause I know the root words, like the main words. I can understand a lot in Hebrew too because I’ve heard it so much by now and it’s similar, but speak it – I can’t. I can’t speak Hebrew. I’m trying to learn. Hopefully.”

289


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Jezična uporaba s obzirom na spol govornika Ladies between the ladies – that’s only English.” Nachum Weinberg Jezični odabir odraslih osoba u satmarskoj zajednici uglavnom je nastavak jezičnih odabira koji su se formirali tijekom školovanja. Jezično ponašanje žena definirano je u njihovoj adolescentskoj dobi i podrazumijeva engleski kao primarni jezik u komuniciranju s drugim ženama, a jidiš kao jezik komunikacije s muškarcima i djecom. Muškarci koriste isključivo jidiš, a engleski rabe za komunikaciju s vanjskim svijetom. Menachem Meme: ”By us... people start speaking English, more fluently a little bit when they get married and start working and they have to go out and work. You know they have to start speaking English.”

Oni muškarci koji zaposlenje pronalaze u zajednici, engleski gotovo nikada nemaju potrebu koristiti i njihov engleski je dovoljno dobar samo za elementarno sporazumijevanje. Muškarci koji zbog prirode posla rade izvan zajednice češćim korištenjem engleskog popravljaju svoju jezičnu kompetenciju. Chaim Shel: He works in Manhattan, he is more perfected. Menachem Meme: Just slightly maybe. Chaim Shel: I don’t work between Manhattan, so I am more accent-unique than him. Menachem Meme: I have to write a lot, copy... Btw, we are going back to the previous. Somebody doesn’t know anything... I mean, I know a guy who doesn’t even know how to spell ‘yes’. Chaim Shel: We are actually, let’s say, we are one in a hundred, one in fifty, like let’s say our age. We are both the same age. Let’s say there’s 2000 our age in Williamsburg, only one in 30 has this perfected English. Most of them have lesser perfected English because we went out and... like for instance, I wasn’t afraid to meet you. Most of the people my age, my peers, wouldn’t meet a woman out of the blue because Alec – I trust Alec44, so... they are more religious connection so their English is less ...

Seideman (1996) navodi kako je židovska triglosija uvijek bila rodno uvjetovana. Dok je lašon hakodeš bio namijenjen muškarcima, jidiš se često smatrao feminiziranim jezikom, prikladnim za žene i neobrazovane muškarce koji nisu posjedovali pismenost u lašon hakodešu. Nemamo povijesnih podataka o tomu koliko je uporaba jezika iz okružja bila spolno uvjetovana, premda su u Europi 44 Alec Burko je jidišist preko kojega smo stupili u kontakt s članovima zajednice. U sociolingvističkim istraživanjima njegova uloga se naziva gatekeeper.

290


HASIDSKI DRUŠTVENO-KULTURNI OKVIR My mother used to sing to me when I was a child, she used to sing to me: promise you’ll always be a Jew. This is how she put me to sleep: promise me you’ll always be a Jew. Chaim Shel Midraši kažu kako su tri stvari bile presudne za zadržavanje židovskog identiteta u egipatskom ropstvu. Bilo je to zadržavanje hebrejskih imena, zadržavanje jezika i odjeća po kojoj su se razlikovali od ostalih. Ove tri značajke zacijelo su dominantne u američkim ortodoksnim židovskim zajednicama koje sam proučavala. U ovom dijelu rada bit će navedene samo neke osnovne značajke koje se odnose na društvenu strukturu kako bi se jezik i identitet mogli kontekstualizirati. Veći opseg od pregleda koji ću dati bio bi zacijelo koristan, no etnografski i sociološki prikaz zajednice bit će predstavljeni u posebnoj knjizi. Émile Durkheim u djelu Les formes élémentaires de la vie religieuse (1912) analizira religiju kao društveni fenomen i razvoj religije pripisuje emotivnoj sigurnosti koja proizlazi iz života u zajednici. Durkheim razmatra kako će određena društva zadržati svoj integritet i cjelovitost u eri modernizacije u kojoj se tradicionalne društvene i vjerske veze više ne podrazumijevaju i u kojima su na scenu stupile nove društvene institucije. U hasidskim zajednicama današnjeg Brooklyna sveprisutna je borba za zadržavanjem integriteta i cjelovitosti koju Durkheim spominje. U pokušajima za očuvanjem chassidishkeita društvene norme postaju sve strože. Ari Mandel: ”This community came here after WWII. Came here after the war, survivors, yes. Mostly survivors and then slowly other people, like, piled on. But no, they weren’t at all this extreme a hundred years ago. After the war they felt the need to just like close in on themselves, cut off the rest of the world cause they felt very threatened and they also just wanted to rebuild what had been lost. So they became very insular, and it’s like, it’s like a self-perpetuating thing where they are just constantly moving more and more and more to the right – getting more and more insular. And every single day it’s more and more restrictive so me, even in my lifetime I’ve noticed differences. People that are older than me notice even more differences, it just gets more and more and more restrictive.” Draisy Gold: ”Although a lot of the things they did in my days, which wasn’t that long ago, but they’ve switched and they’ve gone to the more extreme.”

317


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Ortodoksne četvrti ponekad su omeđene eruvom. Eruv je ritualna granica koju fizički prestavlja žica obješena visoko iznad ulica koja zaokružuje granice zajednice. Eruv znači ”stapanje”. Granica služi kako bi ”stopila” židovsku četvrt u jedan ritualni prostor istodobno podižući ritualnu ogradu između zajednice i ostatka svijeta. Unutar omeđenog prostora dozvoljene su određene slobode, kao na primjer, nošenje predmeta ili guranje dječjih kolica koje bi inače kršile šabat.

Utjecaji iz sekularnog svijeta Since by undz,53 they only know by undz. So it’s all you do, it’s all you know... Chaim Shel Hasidske zajednice u Americi dugo su održavale svoj stil života netaknutim. U zadnjih petnaestak godina najveća opasnost održavanju tradicionalnog načina života predstavlja internet. Vanjski sadržaji postaju lako dostupni onim članovima zajednice koji su znatiželjeni. Dnevni list The Jewish Daily Forward objavio je 25. listopada 2012. članak Gentiles at the Gates54 u kojemu jedna od pripadnica satmarske zajednice opisuje dolazak interneta u zajednicu i promjene koje je prisustvo interneta potaknulo. Mnogi Off the Derech hasidi su prvi dodir s vanjskim svijetom imali preko interneta gdje su na različitim forumima mogli komunicirati svoje dvojbe s drugim osobama. Draisy Gold: That’s why it’s such a big deal against the Internet around here. You’ve heard about these things, right? It’s so easy for one to get anywhere and find anything.

Vodstvo hasidskih zajednica prepoznaje opasnosti, odnosno utjecaje koje sadržaji s interneta mogu imati na mlade u hasidskoj zajednici te stoga propisuju korištenje filtera na računalima koja se koriste za rad. Učenici u školama dobivaju upitnike o tomu kakva se računala rabe u njihovim domovima i kakve filtere koriste.

53 ”By undz” – ”kod nas” 54 http://forward.com/articles/164869/gentiles-at-the-gates/?p=all (pristup 2. kolovoza 2013.)

318


HASIDSKI DRUŠTVENO-KULTURNI OKVIR

Slika 3. Proglas koji upozorava na opasnosti korištenja novih tehnologija. Izvor: Blog FailedMessiah.com

319


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Slika 4. Upitnik o posjedovanju i korištenju računala, interneta i pametnih telefona

Prijevod na engleski nalazi se na poleđini. Naveden je doslovan prijevod. Are you Teacher/Kollel guy/Rabbi Yes/No. Where Are you an Employer Yes/No. Work address Are you an Employee Yes/No. Work address Does your wife work Yes/No. Work address Is there a computer with internet and you or your spouses’ workplace yes/no If yes, is it filtered yes/no We will, with Hashem’s help, confirm with you directly the level of the filter. COMPUTER: Do you have a computer with internet at home? Yes/No If yes, why? Do you own a lap top Yes/No Eye-Pod Yes/No Other types of devices that can connect to the internet Yes/No If yes, explain why.

320


HASIDSKI DRUŠTVENO-KULTURNI OKVIR

TELEPHONE: Do you own a Cellphone, Blackberry, Eye-Phone, Endroit, Etc. Yes/No If yes, how many. If yes, what type. Does it have internet access Yes/No If yes, why? Is it filtered Yes/No We will, with Hashem’s help, confirm with you directly the level of the filter. WIFES’ TELEPHONE: Does your wife have a Cell phone, Blackberry, Eye-Phone, Endroit Etc. Yes/No If yes, how many. If yes, what type. Does it have internet access Yes/No If yes, why? Is it filtered Yes/No We will, with Hashem’s help, confirm with you directly the level of the filter.

Slika 5. Internet je otrov. Izvor: dostavljeno na uvid od strane ispitanika.

321


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Slika 6. Pametni telefoni i internet su zlo koje se uspoređuje s nacizmom. Izvor: Facebook grupa ”Yiddishkeit?”

Strah od interneta strah je od modernizacije koja vodi ka asimilaciji. Chaim Shel: ”No, I’m saying that the concern of religious person is not to assimilate, ya? Cause he is afraid, this is a fear of a younger generation that they will become modernized: listen to music, read literature, take upon themselves the secular heros, ya? That’s my father’s fear always.”

Kada hasidske zajednice organiziraju prosvjede protiv interneta u zajednici, OTD skupine obično istodobno organiziraju protuprosvjede.

Slika 7. Prosvjedi pripadnika OTD zajednice koji smatraju da internet nije problem. Izvor: dostavljeno na uvid od strane ispitanika (Ari Mandel).

322


HASIDSKI DRUŠTVENO-KULTURNI OKVIR

Život u zajednici Tznius I remember when I was a little kid, I lived in an apartment building in Williamsburg and 2 people died (1 was definitely suicide, the other one was the mysterious 30 year old heart attack) they checked all 500+ mezuzos and found one pusil one and blamed it all on that, that was before everything was the women’s fault. – Motie Weiss Tznius označava karakternu crtu skromnosti i poniznosti, kao i židovske zakone koji se odnose na ponašanje, a osobito na ponašanje između pripadnika suprotnih spolova. Termin se često koristi kako bi se označila pravila od odijevanju žena. Žene se često krive za razne nedaće u zajednici. Ukoliko se dogodi neka nesreća, rabini ju pripisuju ženama koje se nisu pridržavale skromnog odijevanja ili koje su se bavile ogovaranjem. Za ogovaranje se koristi hebrejski izraz lašon hara.55 Žene se često upozorava na primjereno ponašanje tijekom službi u sinagogi, uličnim plakatima i u hasidskom tisku.

55 Hebrejski termin lašon hara (zao jezik) je halahički termin za negativan govor o drugoj osobi. Lašon hara razlikuje se od klevetanja zato što se temelji na korištenju istinitih činjenica, ali za zlu namjeru, a ne na lažima. Suprotno tomu, hotzaat shem ra (širenje lošeg imena), koje se također naziva hotzaat diba, sastoji se od neistinitih primjedbi i prevodi se kao klevetanje. Lašon harom se smatra iskaz koji o nekoj osobi kazuje nešto negativno, što prethodno nije bilo znano javnosti, što nije namijenjeno popravljanju negativne situacije i što je istinito.

323


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Slika 8. Plakat koji upozorava žene da se prilikom razgovora na cesti udalje od ulične svjetiljke čije svjetlo skreće pažnju muškaraca na njih. Izvor: Blog FailedMessiah.com

324


ZAKLJUČAK U knjizi je obrađen odnos između jezika i identiteta u ortodoksnim židovskim zajednicama u New Yorku. Ispitanici su pripadnici moderne ortodoksne zajednice, hasidskih zajednica Satmar i Chabad Lubavitch te bivši hasidi, odnosno oni koji su napustili ultraortodoksno židovstvo i život u zatvorenim zajednicama. Ovo istraživanje uključilo je hasidske zajednice koje žive u New Yorku i gornjem dijelu države New York. Hasidske zajednice koje nastanjuju Monsey, Monroe, Kiryas Joel i New Square63 neraskidivo su vezane sa zajednicama u Brooklynu. Navedena naselja sagradili su bruklinski Židovi te su stanovnici vezani obiteljskim vezama, odanošću određenim rabinskim dinastijama i ekonomsko-društvenim okolnostima. Istraživanje koje je provedeno značajan je doprinos sociolingvistici židovskih jezika, ali i području sociologije religije, antropoloških i etnografskih istraživanja o hasidskim zajednicama New Yorka, koje su vrlo malo istražene. O životu hasida u New Yorku pisao je Solomon Poll (1962), isključivo opisujući zajednicu u Williamsburgu i definirajući svoj rad kao istraživanje iz područja sociologije religije. Sociolog Samuel Heilman64 piše o društvenoj etnografiji suvremenih židovskih pokreta. Sarah Bunin Benor u disertaciji 2004. istražuje nove stilističke repertoare koje usvajaju novokonvertirani ortodoksni Židovi. Stephanie Wellen Levine (2004) govori o rezultatima jednogodišnjeg etnografskog istraživanja o sazrijevanju djevojčica u zajednici Chabad Lubavitch u Crown Heightsu. Ayala Fader (2009) objavljuje antropološko istraživanje o hasidskim ženama u četvrti Boro Park i istražuje svakodnevni govor u obiteljskom okružju i školama za djevojčice. Ova knjiga predstavlja jedino istraživanje u kojem su muškarci iz zatvorenih hasidskih zajednica bili informanti ženi istraživaču.65 Solomon Poll, koji je imao 63 New Square je dobio ime po ukrajinskom gradu Skvyra odakle potječu Skver hasidi. Utemeljitelji su namjeravali novo naselje nazvati New Skvir, no zbog pisarske greške zabilježeno je drugačije ime. Naselje je utemeljeno 1954. godine kada su kupljena zemlja blizu Spring Valleya u državi New York. Gradnja je započela 1956. godine i u prosincu 1956. godine prve četiri obitelji preselile su se ondje iz Williamburga (Brooklyn). 64 Samuel Heilman (1983, 1989, 1996, 2000, 2006, 2010) 65 “Not everybody manages to go behind the curtain.” – Joshua Fishman u osobnom razgovoru u kolovozu 2012.

345


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

pristup hasidskoj zajednici, i sâm je dolazio iz takve obitelji. Fader i Wellen Levine istraživanja su obavili među ženskim dijelom hasidske populacije. Bunin Benor u svojim istraživanjima kao ciljanu skupinu ima novokonvertirane Židove koji kao pripadnici prethodno sekularnih ili manje pobožnih grupacija, nemaju zadršku u komunikaciji s istraživačem kakvu imaju hasidi rođeni u zatvorenim zajednicama. Moje istraživanje daje presjek jezične i društvene situacije u ortodoksnim zajednicama Brooklyna na početku 21. stoljeća. Obrađeni podaci pokazuju kako pripadnici različitih zajednica – muškarci i žene, pripadnici triju različitih generacija, Židovi rođeni kao pobožni (FFB), novokonvertirani ortodoksni Židovi (BT), te Židovi koji su odbacili hasidizam (OTD), iskazuju svoj identitet kroz jezični odabir te kako osim jezika – kroz odijevanje i ostale običaje – zadržavaju svoju posebnost i odražavaju ideološka opredjeljenja. Analiza podataka pokazuje odnos ispitanika prema prema jidiškajtu, vanjskom svijetu, te stavove prema jidišu, engleskom, loshn koydeshu, kao i stavove prema nežidovskim jezicima koje je starija generacija govorila u Europi. Vidimo kako stavovi o nežidovskim jezicima nisu jednoobrazni. Engleski se smatra ”non-kosher”, odnosno nečistim jezikom jer predstavlja opasnost od asimilacije. Mađarski se ne smatra nečistim i starije generacije govornika su ponekad tečnije u mađarskom nego u jidišu. Ruski jezik se često vezuje za negativne konotacije jer je bio jezik počinitelja pogroma i vjerske opresije, kako u carskoj Rusiji tako i u komunističkom Sovjetskom Savezu. Do sada ova tema, ni bilo kakva druga istraživanja o ortodoksnim židovskim zajednicama, nisu bili istraživani na temelju analize jezičnih biografija. Ovo istraživanje također potvrđuje kako se na temelju pojedinačnih biografija mogu donijeti neki opći zaključci na kolektivnoj razini. Značajan doprinos ovog istraživanja leži i u tomu što se po prvi put u jednom znanstvenom radu opisuje zajednica Off the Derech i njihov stav prema jeziku te stvaranje novog identiteta po odlasku iz ortodoksne zajednice. U budućim istraživanjima bilo bi zanimljivo vidjeti hoće li pripadnici zajednice Off the Derech prenijeti jidiš svojoj djeci, odnosno kojim će se jezicima služiti njihove obitelji. U sociološkom, etnografskom i antropološkom smislu zanimljivo bi bilo istražiti u kojoj mjeri internet mijenja hasidsku zajednicu. Ovo istraživanje također pokazuje kako hasidske zajednice gledaju na leksičko posuđivanje iz engleskog. Sve dok se posuđenica izgovara na jidiški način i tako postaje neprepoznatljiva, posuđivanje je prihvatljivo. Za razliku od toga, sekularni jidišisti nove termine stvaraju uglavnom uspoređujući kako se ti pojmovi nazivaju u današnjem njemačkom. Za buduće istraživače židovskih jezika

346


ZAKLJUČAK

i hasidskih zajednica bilo bi zanimljivo promotriti kako se jezično posuđivanje vrši u hasidskim zajednicama u Izraelu i u Antwerpenu. U ovom istraživanju također vidimo razliku između sekularnog jidiša i hasidskog jidiša. Govornici ovih dviju inačica potpuno su društveno i ideološki udaljeni jedni od drugih. Sekularni jidišisti predstavljaju lijevu frakciju unutar američkog judaizma. Oni hasidski jidiš smatraju nesustavnim jezikom bez ikakvih pravila. Hasidski govornici njihov jidiš smatraju umjetnim i jezikom koji nema pravu govornu zajednicu. Ovaj polaritet između dvaju skupina koje govore jidiš nadilazi jezičnu komponentu te njegovu dubinu možda najbolje oslikava izjava jedne naše informantice iz zajednice Chabad Lubavitch koja kazuje: ”Holocaust is in the hands of the lefties and Torah is in the hands of the right.”66 pokušavši objasniti kako se poviješću i ostalim društvenim odnosima bave sekularni ili manje pobožni Židovi, dok su ortodoksni Židovi oni koji održavaju vjeru. Kroz intervjue s ispitanicima također vidimo kako engleski koji članovi hasidskih zajednica govore oni sami nazivaju hasidskim engleskim i prepoznaju jezične elemente iz engleskog koje ne koriste u istom značenju u kojemu se oni koriste u standardnom američkom engleskom. Osim leksičkih posuđenica, svjesni su i sintakse i fonologije koja je namjerno drugačija kako bi ih razlikovala od govornika standardnog američkog engleskog. Hassidishe English još je jedno područje na kojemu se mogu vršiti značajna daljnja istraživanja. Svi govornici koji su bili intervjuirani spominjali su tajni jezik. Tajni jezik može biti jezik kojim se služi određena generacija unutar obitelji kada ne želi da ih ostali članovi obitelji razumiju ili to može biti jezik kojim se pripadnici zajednice služe kako ih nežidovi ne bi mogli razumjeti. Tajni jezik nije isključivo jidiš ili hebrejski. To može biti bilo koji jezik na kojem se govornik može sporazumjeti sa sugovornikom67 i koji gradi barijeru prema slušateljima koji ne govore tim jezikom. Istraživanje koje je analizirano u ovom radu pokazalo je nastavak tradicionalnog židovskog triglosičnog repertoara koji u židovskim zajednicama postoji više od dvije tisuće godina. Također je pokazano kako je raspon korištenja jidiša i posuđenica iz biblijskog hebrejskog i aramejskog izravno proporcionalan stupnju religioznosti. Iz iskaza ispitanika vidimo kako članovi koji pripadaju anticionističkoj sekti Satmar ne koriste u svojem govoru posuđenice iz modernog 66 Shimona Krengel Tzukernik (srpanj 2013) 67 Nachum Weinberg: ”It’s not a big deal because nobody trying to do bad, just more comfortable and lemme tell you, I think they one of the reasons they’re speaking English is because small babies, small children not to understand.” Nachum Weinberg: ”I will tell you. My mother speaks Georgian. My father almost forgot Georgian. But the secret language is still Georgian.”

347


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

hebrejskog kojega odbacuju, jednako kao što odbacuju i postojanje moderne izraelske države. Možemo zaključiti kako smo rekonstrukcijom naracije ustanovili kako ortodoksni Židovi percipiraju svoj identitet na četiri razine: (1) kako doživljavaju svoj aškenaski identitet (porijeklo), (2) ortodoksnost, odnosno stupanj pobožnosti, (3) kako iskazuju svoj jezični identitet, te (4) kako kroz jezičnu uporabu iskazuju svoj cionistički ili anticionistički identitet, odnosno politička uvjerenja. Osim jezične analize i glosara, ova knjiga upotpunjena je i opisom hasidskog društveno-kulturnog okvira kao etnografskog doprinosa sociolingvističkom istraživanju.

348


Primjeri engleskih riječi i izraza koje hasidi koriste u drugačijem značenju (hasidski engleski)68 1. Roof for ceiling. 2. Foot for leg. 3. Pump for fire hydrant. 4. Supper for dinner. 5. Recess for break. 6. Projects for apartment building. 7. Learn for teach. 8. Borrow for lend. 9. ”Learn” for study. 10. (Soup) plate for bowl. 11. Pocketbook for purse. 12. Open or Close for turn on and off. 13. Portion for serving. 14. Marks for grades. 15. Boiler for a hot-water tank. 16. Using “by” for “at.” i.e. “We’re gonna be by our in-laws for Shabbos.” 17. “Country” = “bungalow colony”. Thus: “What country do you go to?” means “Which bungalow colony do you inhabit during the summer?” 18. The word “modern” is used by Chasidim to say something like moderner yid, which differs from its general meaning. 19. Carriage for stroller. 20. The government, for the city. 21. There is not a preposition that isn’t twisted--I ate by him, I go by what he says, put him on a coat. This may have just been in with my female relatives who had iffy English--all cosmetics where called “color”. 22. Strap for belt. 23. The expression ”What do you hold?”. 24. Waggon for cart. 25. Fire for stove – as in put on the fire. 26. Lights for electricity, electricity for power, power for energy. 27. “Open/close the fire.” 68 Svi primjeri su izvorni citati.

349


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

28. ‘The city’ for Boro Park/ Williamsburg. 29. A very old expression that isn’t said any more--put paper out. Don’t worry no one will put paper out on you for that. 30. Holding for up to. 31. Upstate for Monsey and KJ69 (People in Rochester and Buffalo take offense to that). 32. Please cross me. 33. English for secular studies. 34. The mountains for anything north of Sloatsburg. 35. For Jerusalemites, and not exactly English but has cognates, machine for car, ventilator for fan, installator for plumber. 36. Fun for sex. As in “wanna do fun?” 37. Salmon fish.... Brownie cake... 38. Make an order, instead of place an order. 39. Push me in (get me into the line or market). 40. He turns himself around all day. 41. She has with the nerves. 42. So does he. 43. Pack out the suitcase. 44. Can I instead of may I. 45. My kid, at someone’s door: “Is your father home?” The teenaged girl, “Wait here. I’m not a hundred percent.” 46. Student: I couldn’t do my homework because… Teacher: It doesn’t go me on. 47. The stapler doesn’t go (doesn’t work). 48. Country “kuntry “mountains – upstate. 49. Hands for arms. 50. Fingers for toes. 51. Legs for thighs or feet. 52. Brows for lashes. 53. Stomach for belly. 54. Gate for fence. 55. Borrow for lend. 56. Paddles for oars. 57. Girl for an unmarried woman of any age. 58. Lady for woman. 59. Shower myself for take a shower. 69 Kiryas Joel

350


Glosar pojmova koje rabi ortodoksna židovska zajednica u Brooklynu (Korištena je transkripcija koja se pretežno koristi u pisanim materijalima u ortodoksnim židovskim zajednicama u New Yorku.) A aba (ivrit) – otac abi gezunt (jidiš) – ”Dok god si zdrav (možeš biti sretan).” acharon acharon chaviv (biblijski hebrejski) – ”Onaj koji je zadnji najviše se voli.”; ”Zadnji, ali ne i posljednji.” ad kdei kach (biblijski hebrejski) – toliko o tome; zar je zaista došlo do toga? ad me’ah v’esrim (biblijski hebrejski, moderni hebrejski, jidiš) – da doživiš ”stotinu i dvadeset godina.” Rođendanska čestitka kojom je slavljeniku želi dug život. Označava duljinu Mojsijeva života. Istovjetan izraz nalazimo u jidišu i također se rabi u ortodoksnoj američkoj zajednici: “biz (a) hundert tsvantsik (yor)”. aderabe (aramejski) – suprotno tome Adonai (biblijski hebrejski) – jedno od Božjih imena afikomen (biblijski hebrejski) – komad macesa sa seder večere (koja se održava za Pesah) kojega odrasli skrivaju. Kada ga djeca pronađu zamjenjuju ga za darove nakon večere. agunah (biblijski hebrejski) – žena kojoj muž odbija dati razvod Aibishter (jidiš) – Bog, onaj koji je iznad svega Akedah (biblijski hebrejski) – Izakovo vezivanje (priča iz Tore) al regel achat (biblijski hebrejski) – odgovoriti

na pitanje kratko i sadržajno (iz talmudske priče o rabinu Hilelu koji je sažeo Toru potencijalnom konvertitu stajanjem na jednoj nozi) aleichem sholom (biblijski hebrejski, jidiš) – Mir s tobom. Odgovor na ”sholom Aleichem”. aleph- bet (biblijski hebrejski) – hebrejski alfabet, jidiški alfabet je alef beys. aliyah (ivrit) – imigracija u Izrael, povratničko pravo svakog Židova alte bubby (jidiš) – starica, prabaka alte haym (jidiš) – stari dom, tj. istočna Europa alte kaker (jidiš)- doslovno: stari kenjac, tj. stariji muškarac koji često prigovara altz iz gut (jidiš) – sve je u redu am yisroel (biblijski hebrejski) – narod Izraelov amha (biblijski hebrejski) – običan čovjek (za razliku od elite) amida (biblijski hebrejski) – središnji dio sinagogalne službe amud (biblijski hebrejski) – dio stranice u Talmudu aniyim (biblijski hebrejski) – siromasi answer up (od jidiškog “entfer op”) – suprostaviti se svojim mišljenjem apikoros (aramejski, jidiš) – heretik ark (engleski) – ormar u aškenaskoj sinagogi u kojoj se nalaze svitci Tore aron kodesh (biblijski hebrejski) – sveta arka

355


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Ashkenazic (biblijski hebrejski) – pridjev od pojma ”Ashkenazim” koji označava Židove koji potječu iz Njemačke i Francuske i njihove potomke assur (biblijski hebrejski) – zabranjen aufruf (jidiš) – proslava za šabat kada se zaručeni par poziva Tori na šabat prije vjenčanja avade (aramejski, jidiš) – naravno, i tek kako averah (biblijski hebrejski) – vjerski prijestup, grijeh počinjen svjesno avoda (biblijski hebrejski) – božanska služba, naziv se koristi za rad u društvenokorisnoj službi Avodah b’gashmiut (biblijski hebrejski) – služenje Bogu kroz fizički/ materijalni svijet (hasidski koncept) avodah zarah (biblijski hebrejski) – vjerovanje u idole, dio Talmuda azoy (jidiš) – znači tako?, stvarno?, stoga B b’al pe (biblijski hebrejski) – naučeno napamet b’emet (biblijski hebrejski) – u biti b’ezras hashem (biblijski hebrejski) – uz božju pomoć b’laz ((biblijski hebrejski), skraćeno od b’loshn am zar – ”na stranom jeziku”, izraz kojeg često koristi Raši kada koristi izraze iz srednjeg francuskog b’sha’ah tovah (ivrit) – sve u dobar trenutak; Sretno!, koristi se kod objave trudnoće: Neka sve prođe u redu! b’shalom (biblijski hebrejski) – u miru, pozdrav na kraju pismene korespondencije b’tzelem Elohim (biblijski hebrejski) – na sliku Božju b’vakasha (ivrit) – doslovno ”molim”, koristi se u različitim značenjima kao ”izvolite” ili na kraju rečenice u smislu ”nema na čemu”

356

ba’al teshuva (biblijski hebrejski) – Židov koji nije odgojen religiozno i koji postaje ortodoksan (doslovno: onaj koji se vraća/ kaje) babka (jidiš) – vrsta kolača, nabujak bagel (jidiš) – vrsta peciva bageling (jidiš) – identificiranje druge osobe Židovom bal tashchit (biblijski hebrejski) – ne budi šteta, ne uništavaj balabos (biblijski hebrejski, jidiš) – muškarac koji je glava kuće, vlasnik balaboste (biblijski hebrejski, jidiš) – žena koja je glava kuće, sposobna domaćica balabotish (jidiš) – uvažen, s dobrim manirima, pripadnik srednjeg staleža balagan (ivrit, jidiš) – kaotična ili zbunjujuća situacija Bamdibar (biblijski hebrejski) – Knjiga Brojeva bar mitzvah (biblijski hebrejski) –proslava/ ceremonija na kojoj trinaestogodišnjak postaje muškarac baruch Hashem (biblijski hebrejski) – ”Hvala Bogu”, ”Blagoslovljen Bog” bashert (jidiš) – predisponiran, suđen, srodna duša bat mitzvah (aramejski, biblijski hebrejski) – u ortodoksnim zajednicama dvanaesti rođendan djevojčice koji simbolizira njezino sazrijevanje bayis (biblijski hebrejski) – drevni hram Bayit Sheni (biblijski hebrejski) – Drugi Hram becher (jidiš) – čaša za kiduš, čaša sa dvije drške koja se koristi za ritualno pranje ruku prije jela bechina (biblijski hebrejski) – ispitivanje bechira (biblijski hebrejski) – slobodna volja behema (biblijski hebrejski, jidiš) – životinja, osobito velika, osoba koji se ne zna ponašati


Glosar pojmova koje rabi ortodoksna židovska zajednica u Brooklynu

beis hamikdash (biblijski hebrejski) – hram u Jeruzalemu beit knesses (biblijski hebrejski, ivrit) – sinagoga bekies (biblijski hebrejski) – široko znanje, ali ne i duboko bekishe (jidiš) – dugački crni kaput koje nose hasidski muškarci bekitzur (biblijski hebrejski) – kratko i sažeto ben bayis (biblijski hebrejski) – čest gost u nečijoj kući ben Torah (biblijski hebrejski) – znalac Tore ili moralan pojedinac bench (jidiš) – recitirati blagoslov. Obično se odnosi na Birkat ha-Mazon, zahvalu nakon obroka mada može označavati recitiranje bilo kojeg blagoslova, npr. bentsch licht – zapaliti šabatne svijeće ili svijeće za Hanuku. bench gomel (biblijski hebrejski, jidiš) – izreći blagoslov (zvan gomel) nakon što netko preživi situaciju u kojoj mu je bio ugrožen život. Često se recitira nakon poroda i prekooceanskih putovanja. benoni (biblijski hebrejski) – duhovno prosječna osoba bentch licht (jidiš) – zapaliti i blagosloviti svijeće bereshit (biblijski hebrejski) – Knjiga Postanka, doslovno: ”u početku” bichlal (biblijski hebrejski) – u svakom slučaju, u potpunosti, općenito bikur cholim (biblijski hebrejski) – posjećivati bolesne bimah (biblijski hebrejski) – postolje u sinagogi s kojega se čita Tora Birkat Habayit (biblijski hebrejski) – blagoslov za kuću, obično se odnosi na dekorativni kaligrafski uradak za kuću Birkat Hamazon (biblijski hebrejski) – blagoslov nakon obroka, označava četiri

blagoslova zahvale nakon obroka koji se kazuju nakon konzumacije kruha. U mnogim zajednicama se naziva bentching. Birkot HaShachar (biblijski hebrejski) – prvi odjeljak jutarnjih molitvi koji sadrži nekoliko pojedinačnih blagoslova bisl (jidiš) – malo nečega, mala količina bitachon (biblijski hebrejski) – vjera, ufanje black hat (engleski) – Haredi, opisuje osobe ili tradiciju na desnom rubu ortodoksnog kontinuuma, termin obuhvaća hasidsko i nehasidsko židovstvo kod kojega muškarci nose crne šešire blech (jidiš) – električni vrući tanjur ili metalna ploča koja se stavlja preko štednjaka kako bi zadržala toplinu i održala prethodno skuhanu hranu toplom tijekom šabata bli ayin hara(biblijski hebrejski, ivrit) – “bez zlog oka”, rabi se uz pozitivne tvrdnje bli neder (biblijski hebrejski) – doslovno: ”bez prisege”, dodaje se usputnim obećanjima kako bi se izbjeglo da se ona uzmu kao zadana obaveza bochur (biblijski hebrejski, jidiš) – mladi neoženjeni muškarac, osobito učenik ješive bodek (biblijski hebrejski, jidiš) – provjera, osobito provjera ima li insekata zbog kojih proizvod više nije košer, također marka povrća koje je provjereno od insekata borscht (jidiš) – boršč. Židovi varivo od repe nazivaju poljskim borščem, a varivo od kupusa ruskim borščem. boychik (engleski, jidiš) – mladić break fast (engleski) – obrok nakon posta bris (biblijski hebrejski) – ceremonija obrezivanja, doslovno: savez broch (jidiš) – kletva bruchim haba’im (biblijski hebrejski, ivrit) – dobrodošli, doslovno: ”blagoslovljeni oni koji dolaze”, obično se koristi na početku

357


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

vjerskog okupljanja. BT – ba’al teshuva (biblijski hebrejski, engleski) – povratnik vjeri, Židov koji odluči postati ortodokosan bubbale (jidiš) – draga, slatka (obraćanje uz formu dragosti) bubbe (jidiš) – baka bulvan (jidiš) – osoba koja je glasna i ponaša se kao da zna sve bupkis (jidiš) – doslovno: grah, označava nešto bezvrijedno ili nešto što ne ispunjava očekivanja. by (engleski) – prijedlog, označava lokaciju: u nečijoj kući, kod, među, prema nečijem mišljenju, u, tijekom C candle lighting (engleski) – običaj paljenja svijeća kojima se pozdravlja šabat, točno vrijeme kada se prema židovskom zakonu trebaju paliti svijeće za šabat i za blagdane chabura (aramejski, biblijski hebrejski) – grupa za učenje chacham (biblijski hebrejski) – mudra, učena osoba, genij chag (biblijski hebrejski) – festival, praznik chai (biblijski hebrejski) – doslovno: život, numerička vrijednost riječi chai je 18 tako da se chai ponekad koristi umjesto broja 18 chaleria (jidiš) – doslovno: pošast ili kolera, osoba koja se ponaša divlje ili loše, ”slomljen” u frazi ”nervous choleria”. challah (biblijski hebrejski) – krušna pletenica koja se pripravlja za svaki šabat i židovski praznik chalutzim (ivrit) – pioniri u izgradnji izraelske države chametz (biblijski hebrejski) – hrana koja sadrži kvasac chanukiah (ladino, ivrit) – svijećnjak koji se koristi za Hanuku

358

chap (jidiš) – shvatiti, pojmiti charoses (biblijski hebrejski) – slatka mješavina od jabuka, slatkog crvenog vina i sjeckanih orašastih plodova koja se jede za Pesah i koja simbolizira cement koji su židovski robovi u Egiptu koristili chas v’chalila (biblijski hebrejski, jidiš) – ne daj Bože chas v’sholom (biblijski hebrejski) – ne daj Bože chashuv (biblijski hebrejski, jidiš) – važan, visokog statusa chassidish (biblijski hebrejski, jidiš) – hasidski chatuna (biblijski hebrejski) – vjenčanje chatzos (biblijski hebrejski) – halahičko podne i ponoć chaverim (biblijski hebrejski) – prijatelj, drug, član chavrutah (aramejski) – zajedničko učenje, učenje u paru, osoba s kojom netko izučava vjerske tekstove chayav (biblijski hebrejski) – kriv za prijestup, odgovoran chazan (biblijski hebrejski) – dužnosnik u sinagogi koji predvodi molitvu i pjesme chazarah (biblijski hebrejski) – ponavljanje materijala koje je prethodno izučavano chazer (biblijski hebrejski) – ponavljati chazir (biblijski hebrejski) – svinjetina, svinja, pohlepna osoba Chelm (jidiš) – legendarni grad iz jidiške književnosti i folklora koji je naseljen glupim, naivnim, ali dragim ljudima cherem (jidiš) – ekskomunikacija, izopćenje chesedik (engleski, jidiš) – ljubazan chevra (biblijski hebrejski, jidiš) – društvo, bliska grupa chidush (biblijski hebrejski, jidiš) – inovativna ideja, uvid, otkriće, novost chillul Hashem (biblijski hebrejski) – sramoćenje božjeg imena, radnje na koje


Popis slika Slika 1. Kazuje ”eksperyenst shnayder” – iskusan (engleski: experienced) krojač (jidiš: shnayder). Slika 2. ”Mir nemen an tsu polishen.” – Uzimamo/ primamo na poliranje/ glancanje. Slika 3. Proglas koji upozorava na opasnosti korištenja novih tehnologija. Slika 4. Upitnik o posjedovanju i korištenju računala, interneta i pametnih telefona. Slika 5. Internet je otrov. Slika 6. Pametni telefoni i internet su zlo koje se uspoređuje s nacizmom. Izvor: Facebook grupa ”Yiddishkeit?”. Slika 7. Prosvjedi pripadnika OTD zajednice koji smatraju da internet nije problem. Slika 8. Plakat koji upozorava žene da se prilikom razgovora na cesti udalje od ulične svjetiljke čije svjetlo skreće pažnju muškaraca na njih. Slika 9. Upute o odijevanju u skladu s pravilima tzniusa. Slika 10. Pismo čitatelja uredniku hasidskog časopisa o važnosti tzniusa. Slika 11. Plakat koji objašnjava kako pojačana strogost u primjeni propisa. Slika 12. Igralište za dječake („Kinder mit tates”). Slika 13. Igralište za djevojčice. Slika 14. Znak koji upozorava da je ovo ženska strana ulice. Hasidska enklava Kiryas Joel. Osobno fotografirano u srpnju 2014. Slika 15. Znak koji upozorava da je ovo muška strana ulice. Hasidska enklava Kiryas Joel. Osobno fotografirano u srpnju 2014. Slika 16. Proglas koji upozorava na važnost odvajanja muškaraca i žena.

373


Bibliografija Adamson, H. Douglas. (1988). Variation theory and Second Language Acquisition. Georgetown University Press. Adamzik, K. i Büchi, S. (ur.) (2002). Biografie linguistiche. Bulletin ASLA/ VALS, 76, Neuchâtel. Aeshcoly, Aharon Z. (1937). ”Leshonot ha-yehudim.” U: Aharon Z. Aeshcoly (ur.) Yisra’el: Pirkey etnologiya, 120-152. Jerusalem: Hotsa ‘ot Yseodot. Alheit, Peter. (2000). ”Die biographische Konstruktion der Wirklichkeit. Über­ legungen zur Biographizität des Sozialen”. U: Hoerning, Erika (ur.) Biographische Sozialisation. Stuttgart: Lucius & Lucius. 257-307. Alvarez-Péreyre, F. (2003). ”Vers une Typologie des Langues Juives?”. U: Alvarez- Péreyre, F. i Baumgarten, J. (ur.), Linguistique des Langues Juives et Linguistique Générale, str. 396-421, CNRS Éditions, Pariz. Ammon, Ulrich. (2005). Sociolinguistics/Soziolinguistik: An International Handbook of the Science of Language and Society/Ein Internationales Handbuch Zur Wissenschaft Von Sprache Gesellschaft. Walter de Gruyter. Anderson, Benedict. (1983). Imagined Communities: Reflections on the Orgin and Spread of Nationalism. London: Verso. Andersson, Bo. (1997). ”Weibliche und männliche Autobiographie. Die Autobiographien von Johanna Eleonora und Johann Wilhelm Petersen“. U: Brandt (1997), 61 – 78. Apitzsch, Ursula. (1990). Migration und Biographie. Zur Konstitution des Interkulturellen in den Bildungsgängen junger Erwachsener der 2. Migrantengeneration. Habilitationsschrift. Bremen. Apzitsch, Ursula (2003) ”Biographieforschung”. U: Orth, B., Schwietring, T., Weiß, J. (eur.) Soziologische Forschung: Stand und Perspektiven. Opladen: Leske + Budrich. 95-110. Apitzsch, Ursula i Inowlocki Lena. (2000). ”Biographical Analysis: a German school?“ U: Chamberlaine ,Prue, Bornat, Joanna i Wendegraf, Tom ( ur.) The turn to biographical Methods in Social Sciene, Comparative Issues and Examples, London, New York: Routledge. 53-71. Apitzsch, Ursula i Jansen, Mechthild. (2003). (ur.) Migration, Biographie und Geschlechterverhältnisse. Münster: Westfälisches Dampfboot. 65 – 80

375


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Apitzsch, Ursula i Siouti, Irini. (2007). ”Transnationale Biographien”, U: H- G. Homfeldt, W. Schröer i C. Schweppe. (ur.) (2007). Transnationalität und Soziale Arbeit. Juventa Verlag. Archibald, John. (1998). Second language phonology. Amsterdam & Philadelphia. Benjamins. Auer, Peter. (1984). Bilingual conversation. Amsterdam: Benjamins. Auer, Peter. (2007). (ur.) Style and social identities: alternative approaches to linguistic heterogeneity. Language, power and social process, Vol. 18. Berin – New York: Mouton de Gruyter. Bachi, Roberto. (1955). ”A statistical analysis of the revival of Hebrew in Israel.” Scripta Hierosolymitana 3, 179-247. Baker, Colin. (2001). Foundations of bilingual education and bilingualism. New York: Multilingual Matters. Bartal, Israel. (1993). „From traditional bilingualism to national monolingualism”. U: Glinert, L. Hebrew in Ashkenaz: A Language in Exile, 141-50. New York: Oxford University Press. Barth, Dagmar. (2004). “Referential Defocusing: Dangerous Topics and Language Use in Language Biographies of East Germans”. U: Franceschini i Miecznikowski (ur.) (2004), 75 – 97. Bauer, Martin. (1996). ”The narrative interview. Comments on a technique for qualitative data collection”. Papers in Social Research Methods Qualitative Series, 1. London School of Economics and Political Science Methodology Institute. Baumgarten, J. (2003). ”Langues Juives ou Langues des Juifs: Esquisse d’une Definition”. U: Alvarez-Péreyre, F. i Baumgarten, J. (ur.), Linguistique des Langues Juives et Linguistique Générale, str. 15-41, CNRS Éditions, Pariz. Bayley, Richard i & Preston, Dennis. (ur.). Second Language Acquisition and Linguistic Variation. Amsterdam & Philadelphia: John Benjamins. Bechert, Johannes i Wildgen, Wolfgang. (1991). “Einführung in die Sprachkontaktforschung. Darmstadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft. Bein, Alex. (1941). Theodore Herzl: A Biography. The Jewish Publication Society of America. Belcove-Shalin, Janet S (1995). New World Hasidism: Ethnographic Studies of Hasidic Jews in America. State Univeristy of New York Press, Albany. Bell, A. 1984. ”Language style as audience design”. Language in Society, 13, 145–204. Ben-Yehuda, Eliezer. (1880). ”Two words”. Magid mishne ledavid Gordon 4, 4. Benveniste, Émile. (1966). Problèmes de linguistique générale. Svezak 1. Paris, Gallimard. 376


Bibliografija

Weinreich, Max. (1956). ”The Jewish Languages of Romance Stock and their Relation to Earliest Yiddish” Romance Philology, svezak 9, 403-428. Weinreich, Max. (1959). ”History of the Yiddish Language. The problems and their implications”. Proceedings of the American Philosophical Society 103, 563-570. Weinreich, Max. (1973). Geshikhte fun der yidisher shprakh. Svezak 1-4. New York: YIVO Institute for Jewish Research. Weinreich, Max. (1980). The History of the Yiddish Language. Prijevod: J. Fishman i S. Noble. University of Chicago Press. Weinreich, Uriel. (1953). Languages in Contact. New York: Publications of the Linguistic circle in New York. Weinreich, Uriel. Ur. (1965). The dynamics of Yiddish dialect formation. U: The Field of Yiddish: Studies in Language, Folklore, and Literature. Drugi svezak. New York., 73-86. Weinreich, Uriel; Labov, William; Herzog, Marvin. (1968). “Empirical foundations for a theory of language change.” U: W. Lehmann i Y. Malkiel (ur.), Directions for historical linguistics. Austin: University of Texas Press, 95-198. Weinstein, Miriam. (2001). Yiddish: A Nation of Words. Ballantine Books. New York. Weiser, Chaim. (1995). Frumspeak: The First Dictionary of Yeshivish. Northvale, NJ: Jason Aronson. Weiss, Sam. (1999). ”A Jewish Language in the Making: Review of Frumspeak: The First Dictionary of Yeshivish”, International Journal of the Sociology of Language 138, 180:87 Wellen Levine, Stephanie (2004). Mystics, Mavericks, and Merrymakers: An Intimate Journey among Hasidic Girls. NYU Press. Wex, Michael. (2005). Born To Kvetch. HarperCollins Publishers. New York. Wexler, Paul. (1981). ”Jewish interlinguistics”. Language 57, 99-149. Wexler, Paul. (1990). The Schizoid Nature of Modern Hebrew: A Slavic Language in Search of a Semitic Past. Weisbaden: A. Harrassowitz Wexler, Paul. (2006). Jewish and Non-Jewish Creators of ‘Jewish’ Languages with Special Attention to Judaized Arabic, Chinese, German, Greek, Persian, Portuguese, Slavic (Modern Hebrew/ Yiddish), Spanish, and Karaite, and Semitic: A collection of Reprinted Articles from Across Four Decades with Reassessment. Harrassowitz Verlag, Wiesbaden. Widdicombe, S. (1993). ”Autobiography and change: rhetoric and authenticity of ‘gothic style’”. U: E. Burnham i I. Parker. (ur.), Discourse Analytic Research: Repertoires and Readings of Texts in Action. London: Routledge.

401


DOS HEYLIKE YIDISH VORT

Wildgen, Wolfgang. (2004). „Wieviele Methoden verkraftet die Kontaktlinguistik?“, u Novak (2011). Winford, Donald. (2003). An Introduction to Contact Linguistics. Blackwell Publishing Ltd. Language in Society. Woolard, Kathryn A. (2008). ”Why dat now?: Linguistic-anthropological contributions to the explanation of sociolinguistic icons and change”. Journal of Sociolinguistics 12, 432-452. Woods, Laurie. (2001). ”Accent and Attitude”. Izlaganje na 32. godišnjoj NWAV (New Ways of analyzing Variation) konferenciji NWAV. University of Pennsylvania. Woofit, R. (2005). Conversation Analysis and Discourse Analysis: A Comparative Critical Introduction. London: Sage. Wortham, Stanton. (2001). ”Language Ideology and Educational Research”. Linguistics and Education, svezak 12, 2. izdanje, 253-259. Young, Richard. (1988). ”Variation and the interlanguage hypothesis”. Studies in Second Language Acquisition. 10: 281-302. Zentella, A. C. (1990). ”Returned migration, language, and identity: Puerto Rican bilinguals in dos worlds/two mundos”. International Journal of the Sociology of Language, 84, 81-100. Zhang, Qing (2005). ”A Chinese yuppie in Beijing: Phonological variation and the construction of a new professional identity”. Language in Society 34, 43166. Zhitlovsky, Chaim. (1945). Yid un Velt. New York: Farlag YKUF.

402


Životopis autorice Gabi Abramac rođena je 6. rujna 1972. godine u Frankfurtu na Majni, u Republici Njemačkoj. Godine 1997. godine diplomirala je engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sveučilišta Zagrebu. Na istom je fakultetu doktorirala 2014. godine. Po završetku studija zaposlila se u organizaciji Ujedinjenih naroda, a 2000. pokrenula je školu stranih jezika Sokrat u Zagrebu, koju i danas vodi. Vodeći vlastitu školu stranih jezika osmislila je modernu i uspješnu metodu učenja stranih jezika nazvanu SFARM metoda. Godine 2003. kao stipendistica Sveučilišta Seton Hill iz Pennsylvanije pohađala je program Yad Vashem Instituta za istraživanje holokausta. Godine 2011. stekla je certifikat iz međunarodnih odnosa na New York University, a godine 2012. certifikat iz međunarodnog razvoja nakon pohađanja programa na Monterey Institute of International Studies. YIVO Centar za židovska istraživanja u New Yorku dodijelio joj je stipendiju za učenje jidiša, književnosti i kulture 2013. i 2014. godine. Autorica je brojnih članaka o židovskim jezicima i zajednicama u dijaspori. U rujnu 2014. osmislila je projekt Zagreber yidish-krayz (Zagrebački jidiš kružok). U sklopu projekta pokrenuta je jedina škola jidiša u ovom dijelu Europe te se organiziraju predavanja iz jezika, povijesti i kulture aškenaskih Židova, otvorena za javnost. Članica je Hrvatskog filološkog društva, Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, Linguistic Society of America, Association for Jewish Studies i European Association for Jewish Studies.


Dodatak ovoj knjizi je i izbor fotografija snimljenih tijekom terenskog istraživanja. Ovaj slikovni prikaz upotpunjuje podatke opisane u prethodnim poglavljima. Fotografije su snimljene u četiri različita naselja: u naselju Kiryas Joel koje se nalazi izvan New Yorka u okrugu Monroe, te u tri hasidske četvrti u Brooklynu: Williamsburgu, Boro Parku i Crown Heightsu. Na fotografijama vidimo hasidsku arhitekturu bitno različitu od arhitekture u okruženju, lingvistički krajobraz s natpisima na jidišu i na hebrejskom, kao i prepoznatljivo odjevene stanovnike ovih naselja.


Slika 1. ”Mener zaat”, u prijevodu ”muška strana ulice”. Znak u naselju Kiryas Joel koji razdvaja mušku od ženske strane ulice. Muškarci se zamoljavaju da na Šabat i na vjerske blagdane kada je na ulicama više ljudi koriste ovu stranu ulice.

Slika 2. ”Froyen zaat” – ”ženska strana” ulice.


Slika 3. Dućan u Kiryas Joelu prodaje ”shvim kleyder” – haljine za plivanje.

Slika 4. Kiryas Joel, škola za djevojčice


Slika 5. Kiryas Joel – vozilo dobrovoljne organizacije koja Ä?lanove prevozi do medicinskih centara

Slika 6. Kiryas Joel


Slika 7. Autobusna stanica u naselju Kiryas Joel. Engleske riječi su potpuno adaptirane u jidiš i na jidišu piše ”bas stap”.

Slika 8. Zgrada volonterske organizacije u Kiryas Joelu


Slika 9. Autobusna stanica u Kiryas Joelu s natpisom na jidišu koji adaptira engleski – ”vilidzs bas stap”

Slika 10. Williamsburg


Slika 11. Ulaz u sinagogu s dvojeziÄ?nim natpisom

Slika 12. Williamsburg


Slika 13. Williamsburg

Slika 14. Williamsburg – ťkolski autobus


Slika 15. Williamsburg – Lee avenija koja razdvaja hasidski dio kvarta od sekularnog

Slika 16. Williamsburg – ulični proglasi


Slika 17. Williamsburg

Slika 18. Williamsburg


Slika 19. Boro Park – školski autobus Pupa hasida

Slika 20. Boro Park – hasid s molitvenim remenjem u sinagogi za vrijeme večernje molitve


Slika 21. Boro Park – aron koydesh

Slika 22. Boro Park – chavrusa study – učenje u paru uz debatiranje i komentare


Slika 23. Boro Park – hasidska djeca ispred zgrade

Slika 24. Boro Park – prodaja svetih knjiga na ulici


Slika 25. Boro Park – mimoilaženje 21. stoljeća i hasida

Slika 26. Boro Park – hasidske žene u razgovoru na ulici


Slika 27. Boro Park – centar za košer komunikaciju. Ovdje se mogu kupiti ”košer mobiteli” i ugraditi košer filteri na kompjutere koji blokiraju određene web stranice.

Slika 28. Boro Park, sinagoga Munkač hasida


Slika 29. Boro Park, ulična scena

Slika 30. Boro Park – garderoba u sinagogi u koju hasidi odlažu svoje kaftane, a u plastičnim vrećicama se nalaze molitveni šalovi i remenje


Slika 31. Boro Park – unutrašnjost jedne od sinagoga

Slika 32. Boro Park – sinagoga kao prostor okupljanja, molitve i učenja


Slika 33. Boro Park – unutrašnjost sinagogalne prostorije za učenje

Slika 34. Boro Park, ulaz u jednu od sinagoga


Slika 35. Boro Park – prodavaonica srebrnine

Slika 36. Boro Park – prodavaonica košer hrane


Slika 37. Boro Park, prizor iz svakodnevnog života hasida

Slika 38. Boro Park, ulična scena. Po čarapama koje hasidi nose, šeširima i hlačama, možemo odrediti kojoj hasidskoj sekti pojedinci pripadaju.

Slika 39. Boro Park, hasidi se okupljaju za večernju molitvu u sinagogi


Slika 40. Boro Park, ulična scena

Slika 41. Boro Park, igračke koje se prodaju kao odraz kulture. Ovo je vozilo ”šomrim” – dobrovoljne hitne pomoći koju hasidi samostalno organiziraju.


Slika 42. Boro Park – igračke kao odraz kulture. Kocke za izgradnju sinagoge.

Slika 43. Boro Park – igračke kao odraz kulture. Svadbena družina.

Slika 44. Boro Park – višejezični ulični proglasi i reklame.


Slika 45. Crown Heights – stanica podzemne željeznice.

Slika 46. Crown Heights – glavna sinagoga.


Slika 47. Crown Heights, prostor sinagoge u kojemu muškarci uče. Fotografirano s balkona galerije za žene.

Slika 48. Crown Heights, hasidi izučavaju svete knjige.


Slika 49. Crown Heights, prostor za uÄ?enje u sinagogi.

Slika 50. Crown Heights – prodavaonica perika.


Slika 51. Crown Heights, ulični prizor.

Slika 52. Crown Heights – blagoslov mladenke prilikom vjenčanja. Svadbena proslava je također spolno segregirana. Muškarci i žene slave odvojeni pregradom.


Slika 53. Crown Heights, vjenčanje.

Slika 54. Crown Heights, mladenka čita molitve iz knjige psalama prije vjenčanja.


Slika 55. Crown Heights – mladoženja između svojeg i mladenkinog oca koji su uz njega za vrijeme obreda.

Slika 56. Crown Heights, dio dvorane u kojem muškarci proslavljaju svadbu.


Slika 57. Crown Heighs – plakat koji kazuje ”20 godina je predugo”. Plakat se odnosi na dvadesetu obljetnicu smrti rebbe Schneersona za kojega sljedbenici očekuju da se vrati kao Mesija.

Slika 58. Autobus koji prevozi sljedbenike na grob rebbe Schneersona.


Slika 59. Ulaz u ”Ohel” – posljednje počivalište rebbe Schneersona. U predvorju dominira njegova fotografija. U prostoriji se nalaze također video paneli na kojima se neprekidno vrte njegovi govori.

Slika 60. Schneerson ohel – prostorija u kojoj vjernici ispisuju ceduljice zvane kvitlech koje će staviti na njegov grob. Takve ceduljice se ostavljaju i na Zidu plača u Jeruzalemu.


Slika 61. Ulaz na grob podijeljen je na mušku i žensku stranu. U predprostoru se nalaze molitvenici i svijeće koje vjernici pale. Vjernici izuvaju svoje cipele i u gumenim cipelama/natikačama odlaze na grob.

Slika 62. Ženski dio groba.


Slika 63. MuĹĄki dio groba.

Slika 64. Grob rabinice Schneerson.


Slika 65. Pripadnici ekstremne hasidske zajednice Neturey Karta koji protestiraju ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku zalažući se za raspuštanje sekularne države Izrael. Smatraju da samo Mesija svojim dolaskom može izvesti Židove iz egzila u Obećanu zemlju.

Slika 66. Pripadnik sekte Neturey Karta ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Slika 67. Boro Park


Gabi Abramac je lingvistica kojoj je pošlo za rukom živjeti u jednoj od najizoliranijih vjerskih enklava današnjice i proniknuti u srž njena društva. Ovo izvanredno štivo upoznaje nas s hasidskom zajednicom koju je Drugi svjetski rat izbrisao s europskog tla, zatirući time i jidiš – jezik koji je u Europi postojao više od tisuću godina. Ovo lingvističko istraživanje znatno je više od upoznavanja s neobičnim jezicima – to je kroz jezik izvedeno poniranje u mnoštvo vidova ove osebujne kulture.

ISBN 978-953-7963-44-6

9 789537 963446 www.srednja-europa.hr 189,00 HRK

Gabi Abramac: Dos heylike yidish vort - pregled  

Knjiga "Dos heylike yidish vort" predstavlja jedinstveno i izvorno istraživanje jezičnih idioma ortodoksnih židovskih zajednica u New Yorku

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you