Unika je to smatrala vrlo zabavnim. Nema nikakvih informacija. Kad je s P. I. izlazila iz bara, bila je nevidljiva pa je nitko nije mogao vidjeti, baš kao što nitko nije mogao ponuditi bilo kakvu informaciju policajcu Istinskom ili ikome drugome. Naravno, nevidljivost je imala i svojih nedostataka. Unika je napokon shvatila da je preslagivanje molekula, kojem je pribjegavala na putu do svog Cilja, vjerojatno i bio razlog zbog kojega se poslije ničega nije sjećala. A najviše od svega voljela je ponovo proživljavati svoje okrutnosti. "Odmah nazovite", ponovio je Pinn telefonski broj koji se nalazio u dnu ekrana. "Ako kažete istinu i ako ga uhvatimo, poslat ću vam petsto dolara. Gledali ste A. P. Pinna u emisiji Pinn glavom i bradom. Laku noć", razvukao je osmijeh. "Možda bismo trebali izaći i pogledati što se događa", predloži Macan, koji se nasmrt dosađivao gledajući emisiju i lokalne vijesti koje su slijedile. "Skinut ću ceradu s auta pa možemo u lov." "Tako je", progunđa Kuda. "Nestalo nam je piva, a meni je ostala samo jedna pljuga. Čovječe", ustane protežući se i šepireći se. "Mogli bismo pronaći tog kurvinog sina Custera i ubiti ga da nas više ne cinka." "Ne zna on ništa više o nama", obrecne se Dim na Kudu. "A da si ga ti odmah ubio," okrenuo se Oposumu, "ne bismo ni morali brinuti zbog toga." Oposum je, neku večer, dok su kružili gradom u potrazi za plijenom, popio previše piva i ciljanje mu, zaključio je s nemalim potajnim olakšanjem, nije išlo baš najbolje pa je, koliko je uspio shvatiti, ispaljeni metak pogodio Mosesa u nogu izuvši mu čizmu. "Još uvijek mislim da bismo ga trebali pronaći", složio se suprotno svojim stvarnim osjećajima. "Ovaj ću ga put pogoditi u glavu." Pretvarajući se da je hladnokrvan i bešćutan kao Dim, izvukao je devetmilimetarski pištolj iz stražnjeg džepa svojih vrećastih traperica i uperio ga u televizor kao da je to bolnički krevet. "Samo pucaj u televizor, govno jedno, pa ćeš ti biti sljedeći", poskoči Dim, dograbi pištolj, otkoči ga i uperi u Oposumovu glavu. Oposum proguta knedlu, a oči mu se ispune suzama. "Nemoj, Dime. Molim te! Samo sam se šalio, znaš?" zapomagao je. "Meni treba moja lova", reče Unika svojim tankim, tihim glasićem dok su joj se oči žarile, a njezin Cilj opet počeo stvarati onu nepodnošljivu napetost duboko u njezinoj Tami. Ne obazirući se na nju, Dim uz smijeh ispali metak u pod. Izbačena se čahura uz zveket odbije od svjetiljke, a on dobaci pištolj Oposumu. "Ili ću možda ubiti onu prokletu kujicu, s obzirom da je ti tako jako voliš. Zapravo, uvedi je unutra." "Ne!" poviče Oposum. "Nemoj, Dime, molim te. Ne možeš samo tako ubiti tu kujicu! A ja je uopće ne volim! Ne mogu podnijeti to glupo pseto, ali ona nam treba! Zato nemoj još trošiti metak na nju." "Ionako ću je na kraju koknuti", reče Dim. "Ili još bolje, zapaliti. Ali ne dok ne sredim onu kučku Hammericu. Pokazat ću ja njoj koga je strpala u buksu. I njoj i onom kretenu Andyju Brazilu!" Oposum se nevoljko povukao u svoju spavaću sobu, gdje je na zaslonu svog računala sa zaprepaštenjem ugledao sliku Popeye u crvenom kaputiću. Prava je Popeye spavala na Oposumovu krevetu i, čim ju je on probudio, primijetila je svoju skeniranu fotografiju. "Sranje!" prošapće Oposum. "Ne smijemo Dimu reći za ovo!" upozori Popeye koja se, budući daju je on uzeo u naručje, počela tresti od uzbuđenja i straha. Policajac Istinsky nekako je doznao da je Popeye oteta i da je još živa! Sad je traži i moli javnost da mu pomogne. Naravno, Popeye je vrlo dobro znala da je policajac Istinsky zapravo Andy jer je načula mnogo privatnih
60