Page 1


NOĆ ZA SJEĆANJE Julie James

2 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 1

Svibanj 2003. Sveučilište u Illinoisu, Urbana-Champaign PREŽIVJELA JE. Naslonjena na lamperijom obloženi zid bara, oslonivši bradu na dlan, Rylann Pierce slušala je kako njezini prijatelji čavrljaju oko nje, prvi put u mjesec dana zadovoljna time da ne razmišlja ni o čemu. Zajedno s petero kolega s Pravnog fakulteta sjedila je za prepunim stolom na prvom katu Clybournea, jednog od nekoliko barova u kampusu koje su posjećivali sofisticiraniji studenti viših godina studija, koji su zahtijevali da im se razvodnjena pića, naplaćivana po cijeni od četiri dolara, poslužuju u pravim čašama, a ne u plastičnima. Svi u skupini bili su iz iste studijske grupe i na istoj godini kao Rylann, što je značilo da su svi kasno tog poslijepodneva položili završni ispit na godini, Kazneni postupak. Bili su dobro raspoloženi i bučni - barem prema standardima bučnosti studenata prava - što je bilo prekidano tek povremenim padovima raspoloženja, kada bi netko tijekom obvezne poslijcispitne rekapitulacije shvatio nešto što mu je na ispitu promaklo. Netko joj je dodirnuo lakat, prekinuvši je u sanjarenju. »Hej! Ima li koga?« Pitanje je postavila Rylannina cimerica, Rae Mendoza, koja joj je sjedila zdesna.

»Tu sam. Samo se... zamišljam u bazenu.« Rylann je pokušala još nekoliko trenutaka zadržati tu sliku pred očima. »Sunčano je, temperatura zraka je dvadeset i četiri stupnja. Imam nekakvo tropsko piće u kojemu je onaj kišobrančić i čitam knjigu takvu u kojoj ne moram ništa podcrtavati niti zapisivati na marginama.« »Takve knjige postoje?« »Ako me sjećanje služi.« Rylann je s Rae razmijenila zavjerenički smiješak. Poput mnogih njihovih kolega, obje su tijekom posljednja četiri tjedna gotovo svaki budni sat provodile podcrtavajući bilješke s predavanja i udžbeničke tekstove, ispunjavajući testove za vježbu, zureći zamagljenih očiju u knjigu Emanuel: Opći pregled prava u gluho doba noći i odlazeći na grupe za zajedničko učenje - pripremajući se za četiri trosatna testa koja će pomoći odrediti tijek njihovih budućih pravničkih karijera. Ni najmanji psihički pritisak, ma kakvi. Kolala je glasina da su druga i treća godina lakše, što bi bilo lijepo - naime, postojala je ta zanimljiva aktivnost zvana spavanje, za koju je Rylann čula i razmišljala je o tome da je isproba. Pravi je trenutak za to. Imala je slobodan tjedan dana prije nego što počne njezin ljetni posao i tijekom tog tjedna planirala je ne raditi ništa napornije od svakodnevnog izležavanja u krevetu do podneva i šetnje do vanjskog bazena na sveučilištu, otvorenog za studente. »Žao mi je što moram probušiti mjehurić tvojih maštarija, no prilično sam sigurna da ne dopuštaju alkoholna pića u dvorani.« rekla je Rae, misleći na sveučilišnu zgradu za tjelesni odgoj, u okviru koje je bio spomenuti bazen. Rylann je odmahnula rukom na takve dosadne detalje. »Ulit ću koktel Mai Tai u 3

Noć za sjećanje - Julie James


termosicu i reći ljudima da je to ledeni čaj. Budu li mi zaštitari s kampusa pričinjavali probleme, prestrašit ću ih svojim kvazi-pravničkim nastupom te ih podsjetiti na Četvrti amandman, to jest na zabranu nelegalnog pretresa i zapljene.«

»Ajme. Znaš li kao kakva štreberica s Pravnog fakulteta si upravo zazvučala?« Nažalost, znala je. »Misliš li da će itko od nas ikada biti ponovno normalan?« Rae je razmislila o tome. »Meni je rečeno da otprilike na trećoj godini izgubimo naviku da u svakodnevnim razgovorima citiramo Ustav.« »To je obećavajuće.« rekla je Rylann. »Ali s obzirom na to da si ti više od većine nas zagrizla za pravo, možda će to u tvom slučaju potrajati nešto duže.« »Sjećaš li se onog sinoćnjeg razgovora, kad sam rekla da ćeš mi tijekom ljeta nedostajati? Povlačim to.« Rae se nasmijala i prebacila ruku oko Rylanninog ramena. »Ah, dobro znaš da će ti ovdje biti jako dosadno bez mene.« Rylann je odjednom obuzela sentimentalnost. Sada kada su završni ispiti gotovi, Rae i gotovo svi njihovi prijatelji s Pravnog fakulteta vratit će se u roditeljske domove. Rae će sljedećih deset tjedana provesti u Chicagu, radeći duple smjene kao barmenica, a to je posao koji se čini glamuroznim i zabavnim i koji će joj donijeti dovoljno novca da plati gotovo cijelu godinu studija. Rylann je, s druge strane, dobila priliku stažirati tijekom ljeta u Uredu državnog tužitelja za Središnji okrug savezne države Illinois. Stažiranje je prestižno i željeno među studentima prava - osobito studentima prve godine - no bit će plaćeno ne baš glamuroznom plaćom, pa će Rylann zaraditi tek malo više nego što joj treba za troškove najma stana i hrane tijekom ljeta. Možda će joj, bude li osobito štedljiva, ostati dovoljno novca za udžbenike u sljedećem semestru. Ili barem za jedan od njih. Ti prokleti udžbenici su skupi. No, unatoč skromnoj plaći, bila je uzbuđena zbog stažiranja. Koliko god gunđala zbog studentskih kredita, nije pohađala Pravni fakultet zbog novca. Imala je šestogodišnji akademski i profesionalni plan - bila je ambiciozna pri kovanju planova - a njezin ljetni staž bio je sljedeći korak u tom planu. Nakon što diplomira, nadala se šegrtovanju, to jest činovničkom poslu kod saveznog suca, a nakon toga će podnijeti molbu za posao u Uredu državnog tužitelja. Mnogi studenti prava nemaju pojma kojom se vrstom prava žele baviti nakon diplome, no to nije bio slučaj s Rylann. Otkako joj je bilo deset godina znala je da želi postati kaznena tužiteljica i u vezi s tim nikada se nije pokolebala, unatoč visokim plaćama koje nude velike privatne odvjetničke tvrtke. Naravno, takve su plaće debelo preplaćivale račune, no građanske parnice činile su joj se previše dosadnima i bezličnima. Korporacija X tuži tvrtku Y za milijune dolara, u parnici koja može trajati godinama, a da nitko ne mari osim odvjetnika koji radeći na tome naplate tri tisuće sati godišnje. Ne hvala! Rylann je željela svakoga dana biti na sudu, u žiži zbivanja, i baviti se slučajevima koji imaju nekog smisla. A u njezinom vrijednosnom sustavu malo je toga bilo smislenije od smještanja kriminalaca iza rešetaka. Muški glas koji je dopro s druge strane stola prekinuo ju je u razmišljanju. »Tri mjeseca u Champaign-Urbani. Pitam se kako djevojka koja je druga najbolja na godini na Pravnom fakultetu nije mogla pronaći bolji posao.« Bio je to glas njihova prijatelja Shanea, koji je, kao i svi ostali za stolom, u ruci držao piće i oko sebe širio dobro raspoloženje. Rylann je znala zbog čega je tako dobro 4

Noć za sjećanje - Julie James


raspoložen. Osim što je gotov sa završnim ispitima na godini, ljetna pauza značila je da se Shane može vratiti kući u Des Moines i vidjeti svoju djevojku, za kojom je bio lud na tako sladak način - iako je, s obzirom na to da je muško, naravno, pokušavao prikriti tu činjenicu.

»Nije bitno mjesto, Shane.« rekla je Rylann. »Nego to koliko si uspješan tamo.« »Lijepo rečeno.« Rae se nasmijala i podigla dlan da pljesne njime o Rylannin. »Rugajte se ako želite.« odgovorio je Shane. »Ali moj auto je spreman, napunjenog rezervoara i opskrbljen grickalicama za put. Sutra u sedam ujutro, bila kiša ili sunce, ja brišem odavde.« »U sedam ujutro?« Rae je kritički pogledala u piće u Shaneovoj ruci, treće ove večeri. »Mislim da neće biti baš tako.« Shane je odmahnuo rukom, prolivši pritom malo pića. »Ma daj, molim te. Kao da malo mamurluka može zaustaviti zaljubljenog čovjeka.« »Oh, baš romantično.« rekla je Rylann. »Osim toga, nisam ševio već dva mjeseca, a seks nakon razdoblja razdvojenosti je fantastičan.« »I evo Shanea kakvog poznajemo i volimo.« Rylann je otpila posljednji gutljaj pića i zatresla kockicama leda u čaši. »Kad smo kod mamurluka, mislim da je sljedeća runda moja.« Popamtila je narudžbe prijatelja, a zatim se provukla uz stol i krenula prema šanku. »Tri svijetla Amstela, jedan rum s dijetnom Colom, jedan džin i tonik te Coronu s dvjema limetama.« rekla je barmenu. S desne strane začula je glas, dubok i muževan. »To zvuči kao da je neka fešta.« Rylann se okrenula u smjeru glasa i... Šok. Momci poput ovog, naslonjenog na šank pokraj nje, nisu postojali u Champaign-Urbani. Točnije, momaka poput ovog pokraj nje nije bilo ni najednom njoj poznatom mjestu. Njegova zagasito plava kosa bila je gusta i malo duža, dosezala je do ovratnika tamnoplave košulje od flanela. Bio je visok, imao je prodorne plave oči i snažne čeljusti koje su djelovale pomalo neuredno, kao da se nekoliko dana nije obrijao, te vitko mišićavo tijelo. Nosio je tamne traperice i prilično iznošene čizme slične radničkoj obući ili gojzericama te je izgledao robusno, muževno i potpuno, neporecivo seksepilno. Ona, bez sumnje, nije bila prva žena koja je dvaput zatreptala ugledavši ga, niti će biti posljednja. I činilo se da je on u potpunosti svjestan te činjenice. Plave su mu oči šeretski blistale dok se naslanjao laktom na šank i pun samopouzdanja čekao njezin odgovor. Bježi. Bila je to prva pomisao koja se pojavila u Rylanninoj glavi. Druga je pomisao bila da je prva pomisao doslovce smiješna, pa se zamalo glasno nasmijala samoj sebi. Bježi. Stvarno? On je samo neki tip u baru nakon što je provela pet godina u sveučilišnom gradu u kojem je dopušteno da ljudi ulaze u barove u dobi od devetnaest godina, vidjela je dosta takvih. Pokazala je prema gomili ljudi oko njih. Prošlo je jedanaest navečer, a bar je bilo krcat. »Zadnji je dan završnih ispita. To je svima fešta.« 5

Noć za sjećanje - Julie James


Pogledao ju je pogledom koji ju je procjenjivao. »Da pogodim. Ovog vikenda ćeš diplomirati. Upravo si položila posljednji ispit i večeras slaviš ulazak u stvarni svijet.« Nagnuo je glavu. »Rekao bih... da ti je glavni predmet marketing. Dobila si posao u agenciji Lea Burnetta i spremaš se preseliti u svoj prvi stan u Chicagu, starinski preskupi stan s dvjema spavaćim sobama u četvrti Wrigleyville, koji ćeš dijeliti sa svojom cimericom, onom tamo.« Pokazao je glavom prema Rae, očito ranije uočivši za kojim je stolom sjedila Rylann. Spustila je ruku na šank. »Je li ta šablona pogodi joj glavni predmet tvoj uobičajeni način započinjenja konverzacije ili nešto što izbije na vidjelo samo vikendima kada se polažu završni ispiti, u nadi da je većina žena previše pijana da primijeti koliko je to jadan pristup?« Djelovao je uvrijeđeno. »Jadan? Ja bih rekao da je samosvjestan i perceptivan.« »Negdje je između klišeiziranog i samodopadnog.« Široko se nasmiješio, otkrivajući dvije male rupice koje su njegovim uglatim čeljustima pridavale nestašan izgled. »Ili sam možda bio tako precizan u perceptivnosti da te to preplašilo.« Barmen je stavio pred Rylann šest pića koja je naručila. Pružila mu je dvije novčanice od dvadeset dolara i pričekala da joj uzvrati ostatak. »Čak niti blizu.« rekla je Samodopadnom Vlasniku Rupica Na Obrazima, sretna što mu može reći da je u krivu. »Ja sam studentica diplomskog studija. Na Pravnom fakultetu.« »Ah. Dakle, stvarni svijet odlažeš za još tri godine.« Ležerno je otpio gutljaj piva. Rylann se borila s porivom da zakoluta očima. »Tako dakle. Sada nastojiš biti i klišeiziran i snishodljiv prema meni.« Samodopadni Vlasnik Rupica Na Obrazima lukavo ju je pogledao. »Nisam rekao da ima nešto loše u odlaganju stvarnog svijeta, odvjetnice. Taj si zaključak sama izvela.« Rylann je otvorila usta da odgovori, a onda ih zatvorila. U redu, pošteno. Ali on nije bio jedini koji može brzo procijeniti čovjeka i mogla bi se kladiti da bi njezine procjene bile mnogo točnije od njegovih. Znala je kakav je on tip muškarca - svaka je žena to znala. Blagoslovljeni fantastičnim izgledom i odgovarajućom količinom pretjeranog samopouzdanja, muškarci poput njega obično su bili bljedunjavi kada je riječ o osobnosti. Priroda je na taj način održavala pravednost. Barmen joj je uzvratio sitniš i Rylann je uzela dva pića kako bi obavila prvu šetnju do stola (naime, bilo je očito da će ih biti potrebno više). Upravo je namjeravala Samodopadnom Vlasniku Rupica Na Obrazima dobaciti kakvu otrovnu primjedbu za rastanak kada se Rae iznenada pojavila pored nje. »Ja ću ti pomoći s tim, Rylann.« Namignuvši joj, Rae je vješto objema rukama zgrabila četiri pića. »Ne bih htjela da prekidaš razgovor zbog nas.« Prije nego što je Rylann stigla izustiti i riječ u znak protesta, Rae se već počela probijati kroz gomilu prema njihovom stolu. Samodopadni Vlasnik Rupica Na Obrazima nagnuo se prema njoj. »Mislim da se sviđam tvojoj prijateljici.« »Ona je poznata po izuzetno lošem ukusu kada je riječ o muškarcima.« Nasmijao se. »Reci mi što stvarno misliš, odvjetnice.« Rylann ga je pogledala postrance. »Nisam odvjetnica dok ne diplomiram i ne položim pravosudni ispit, znaš?« Pogled Samodopadnog Vlasnika Rupica Na Obrazima susreo se s njezinim te se zadržao tako. »U redu, hajdemo se umjesto toga nazivati osobnim imenima. Rylann.« 6

Noć za sjećanje - Julie James


Prvo nije rekla ništa, nego ga je odmjerila i došla do neizbježnog zaključka. »Ti si naviknut da se žene povinuju tvojim željama, zar ne?« Na trenutak je zašutio. »Zapravo, daleko više nego što bih želio.« Odjednom je izgledao ozbiljno, a Rylann nije bila sigurna što da odgovori. Možda je red na njoj. Nagnula je čašu uz uljudni osmijeh. »Mislim da ću se sada vratiti svojim prijateljima. Bilo je užitak... Upoznati te...« Vratila se do stola, gdje su njezini prijatelji sudjelovali u žustroj debati o obuhvatu prava na branitelja iz Petog amandmana tijekom ispitivanja u pritvoru. Momci iz njihove skupine, uključujući Shanea, nastavili su raspravljati dok se Rylann provlačila pored njih, ne primijetivši - ili ne mareći za to - njezinu interakciju s muškarcem za šankom. Rae je, međutim, praktički povukla Rylann u stolac. »Dakle? Kako je prošlo?« upitala je nestrpljivo. »Pod pretpostavkom da govoriš o onom tamo Samodopadnom Vlasniku Rupica Na Obrazima, nije prošlo ni u kojem smjeru.« »Samodopadnom Vlasniku Rupica Na Obrazima?« Rae je izgledala kao da je spremna da je klepne po glavi da dođe k sebi. »Ti znaš tko je to, zar ne?« Iznenađena pitanjem, Rylann je ponovno bacila kratak pogled prema Samodopadnom Vlasniku Rupica Na Obrazima, koji se u međuvremenu pridružio svojim prijateljima pored stola za biljar. Pa, sve do ovog trenutka imala je teoriju o tome. Sudeći prema sasvim običnim trapericama, košulji od flanela i radničkim čizmama te malo predugoj kosi, pretpostavila je da je neki lokalac, vjerojatno jedan od onih momaka u dvadesetim godinama iz Champaigna koji s prijateljima vise u barovima na kampusu u potrazi za lakim lovinama među studenticama. Ali sada, s obzirom na to da je Raeina izjava sugerirala da je on netko koga bi morala poznavati, trebala bi ponovno razmotriti tu pretpostavku. Možda je sportaš. Dovoljno je visok, sigurno više od 180 cm, i svakako ima tijelo sportaša - nije da je obraćala pozornost na to, naravno. Možda je bio novi bek sportskog tima Fighting Illinoisa ili nešto slično. Rylann je posljednjih devet mjeseci živjela u izoliranom svijetu Pravnog fakulteta i, iskreno, nije ju zanimao fakultetski američki nogomet, tako da je lako moguće da je riječ o tome. Premda je djelovao nešto starije nego što bi očekivala da izgleda netko tko je tek počeo studirati. »U redu, postavit ću to pitanje. Tko je on?« Rylann je upitala Rae. Pripremila se na to da neće biti nimalo impresionirana. »Kyle Rhodes.« Rylannina ruka s čašom zastala je na pola puta do usta. Dakle! To ime je znala. Praktički svi na sveučilištu su ga znali. »Milijarder?« upitala je. »Striktno govoreći, milijarderov sin - ali da, jedan i jedini.« rekla je Rae. »Ali ne bi li Kyle Rhodes trebao biti neki štreber lud za računalima?« Rae je promijenila mjesto kako bi mogla vidjeti predmet njihova razgovora. »Ako je ovo novi izgled štrebera ludih za računalima, bilježim se. Gumbiće moje tipkovnice može pritisnuti kad god poželi.« »Divno, Rae.« Rylann se oduprla porivu da ponovno pogleda prema njemu. Nije bila upoznata sa svim detaljima njegove priče, no iz članaka koje je pročitala u Timeu, Newsweeku i Forbesu znala je dovoljno o njegovu ocu, poslovnom čovjeku iz Chicaga 7

Noć za sjećanje - Julie James


kojega su hvalili kao utjelovljenje američkog sna. Koliko se mogla sjetiti, Grey. Rhodes je bio skromna porijekla, diplomirao je informatiku na Sveučilištu u llhnoisu i nakon nekog vremena osnovao vlastitu tvrtku za razvoj softvera. Nije zapamtila puno o njegovoj karijeri, osim jednog zaista važnog detalja: prije desetak godina njegova je tvrtka razvila Rhodes Anti-Virus, sigurnosni program koji se eksplozivno proširio diljem svijeta, a zarada je iznosila više od milijardu dolara. Također je znala da je Grey Rhodes uplaćivao velikodušne donacije svom matičnom sveučilištu - barem je pretpostavljala da je tako, jer je sveučilište po njemu nazvalo čitav jedan dio kampusa - Centar za računarstvo Grey Rhodes. Sa svojim carstvom vrijednim milijardu dolara on je sigurno najbogatiji i najslavniji od bivših studenata tog sveučilišta. Zbog toga je Kyle Rhodes, student računarstva i očev zakoniti nasljednik, također bio ime koje su ljudi znali. Dakle, Samodopadni Vlasnik Rupica Na Obrazima sada ima ime, pomislila je Rylann. Pa dobro, blago njemu. Potajno je promatrala kako se Kyle Rhodes naginje preko biljarskog stola da izvede udarac, a košulja od flanela rasteže mu se na širokim, očito vrlo čvrstim mišićima. »Uvijek se možeš vratiti tamo.« rekla je Rae lukavo, a pogled joj je bio usmjeren u istom smjeru kao Rylannin. Rylann je odmahnula glavom. Nema šanse. »Zar te majka nikada nije upozorila na ovu vrstu momaka, Rae?« »Da. Na moj šesnaesti rođendan, kada se Troy Dempsey dovezao na prilazni put ispred moje kuće i upitao želim li se provozati na motociklu.« »Jesi li otišla?« upitala je Rylann. »Jesam, itekako. Nosila sam mini suknju od trapera i opekla sam se po listu, na ispušnoj cijevi. Još uvijek imam ožiljak, i dan danas.« »Iz toga se može izvući pouka.« rekla je Rylann. »Nikada ne nosi mini suknju od trapera?« Rylann se nasmijala. »To također.« I drži se podalje od loših momaka. Potom su prestale razgovarati o Kyleu Rhodesu te su se pridružile prijateljima i galami o Petom amandmanu. Rylann nije ni uočila da je prošlo više od sat vremena i iznenadila se kad je pogledala na sat te shvatila da je prošla ponoć. Uhvatila se kako pogledava prema stolu za biljar - čini se da njezine izdajničke oči noćas imaju vlastitu volju - i primijetila je da su Kyle Rhodes i njegovi prijatelji otišli. Što je sasvim u redu, što se nje tiče. Zaista.

8 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 2

U BARU su se upalila svjetla, znak da je vrijeme da ga mušterije napuste. Rylann je nestrpljivo pogledala na sat, shvatila da je već jedan i petnaest nakon ponoći te se zapitala što bi mogao biti razlog tako dugog Raeinog boravka na zahodu. Nije mislila da je prijateljici loše - naravno, obje su te noći popile nekoliko pića, no razvukle su konzumaciju na nekoliko sati. Kada se neka osoba, treća u posljednjih pet minuta, zabila u Rylann u tom napola stampedu, a napola posrtanju pijanih gostiju prema vratima, shvatila je da bi trebala provjeriti zbog čega se Rae zadržala. Krećući se u suprotnom smjeru od gomile, zašla je dublje u bar. Neki se momak bez upozorenja zabio u nju slijeva i prolio pivo po njezinoj crnoj majici s V-izrezom. Rylann je ustuknula dok joj se hladna, ljepljiva tekućina slijevala između grudi i niz trbuh. Zurila je u krivca, momka koji je na čelo nabio kapu za baseball s natpisom na grčkom alfabetu. »Baš divno!« rekla je sarkastično. Uspio je razvući usta u nekakav iskrivljen smijeh. »Oprosti.« Okrenuo se i gurnuo prijatelja. »Pogledaj što sam napravio tvojom krivnjom, šupčino!« Šupak i Prijatelj počeli su se probijati prema izlazu iz bara, ne pogledavši više prema njoj, a Rylann je odmahnula glavom. »Brucoši.« promrmljala je ispod glasa. Odlučila je da više neće izlaziti u barove na kampusu. Naravno, u njima su pića jeftina, no očito trebaju pronaći neko mjesto s pametnijom klijentelom. »Smiri se, odvjetnice. Ne tako davno to je mogao biti tvoj kompanjon u inicijarijskom plesu.« Rylann je prepoznala taj zadirkujući glas. Okrenula se i ugledala Samodopadnog Vlasnika Rupica Na Obrazima, zvanog Kyle Rhodes, kako stoji opušteno naslonjen na šank, ispruživši duge noge ispred sebe. Prišla mu je, odlučivši ostati hladnokrvna bez obzira na njegovu neprijepornu privlačnost, i pokušala odrediti koliko je iznervirana time što njegove procjene o njoj postaju sve točnije. Naime, doista jest bila u sestrinstvu i doista jest odlazila na inicijacijske plesove i još neke aktivnosti povezane s fakultetskim sestrinstvima i bratstvima s pripitim momcima iz bratstva u kapama za baseball, koji bi u nekom trenutku tijekom večeri neizbježno prolili pivo po njoj. Dobra vremena. Zastala je kod šanka, pored Kylea, i pokazala na hrpu salveta iza njega. »Molim salvetu.« »Nećeš mi valjda reći da sam u krivu u vezi s momkom s inicij arijskog plesa?« »To si slučajno pogodio.« Rylann je ispružila ruku i ponovila svoj zahtjev. »Salvetu.« Kyle ju je odmjerio, a zatim se okrenuo prema čovjeku koji je stajao iza šanka. »Bismo li mogli dobiti ručnik, Dane?« »Naravno, nema problema, Kyle.« Barmen je otvorio ormarić ispod šanka i izvukao čisti ručnik. Pružio ga je Kyleu koji ga je proslijedio Rylann. »Hvala. Čini se da te ovdje poznaju, Kyle.« Naglašeno je ponovila njegovo ime za barmenom, da ne mora glumiti neupućenost ako ga on izgovori. Iz nekog razloga nije 9

Noć za sjećanje - Julie James


željela da on zna da joj je Rae rekla tko je on. »Upravitelj bara mi je prijatelj.« Kyle je pokazao prema dvojici prijatelja koji su igrali biljar u kutu bara. »Daje nam besplatna pića. Dogovor ne može biti bolji!« Rylann je suspregnula smijeh. Nikada ne bi pomislila da sinu milijardera može biti stalo do postizanja dogovora o besplatnim pićima. No opet, kako nikada prije nije upoznala milijarderova sina, ustvari nije znala do čega im je stalo. Obrisala je ručnikom mokru majicu, sretna što je majica crna pa ne mora brinuti o tome hoće li se što vidjeti kroz nju. Napola je očekivala da će Kyle izreći nekakvu podrugljivu primjedbu o načinu na koji joj se materijal pripio uz grudi, ali nije rekao ništa. A kad je završila s brisanjem i odložila ručnik na šank, podigla je pogled i susrela se s njegovim pogledom, koji nije bio usmjeren prema njezinim grudima, nego očima. »Gdje su ti prijatelji?« upitao je. Sranje! Rae. Rylann je posve zaboravila na nju nakon što joj je mladić iz bratstva prolio pivo po majici. »To je dobro pitanje.« Osvrnula se po baru i shvatila da je prazan, osim malog broja gostiju koji nikako da odu. Među njima nisu bili niti Rae niti drugi prijatelji s Pravnog fakulteta. Ovo postaje čudno. »Otišla je na zahod i trebala se naći sa mnom kod ulaznih vrata, no nije se vratila... Ispričaj me na trenutak.« Rylann je napustila Kylea koji je stajao uz šank i otišla u ženski zahod. Nakon brze provjere odjeljaka shvatila je da su svi prazni. Izašavši iz ženskog zahoda, krenula je prema širokom drvenom stubištu koje je vodilo na kat. Izbacivač joj je odmah zapriječio prolaz. »Bar je zatvoren.« rekao je. »Morate krenuti prema izlazu.« »Tražim prijateljicu koja je rekla da ide na zahod. Postoji još jedan gore, zar ne?« »Da, ali u njemu nema nikoga. Upravo sam provjerio.« rekao je izbacivač. »Ima li gore koga uz šank? Visoka djevojka, svijetlo smeđe kose, odjevena u crvenu majicu?« Izbacivač je odmahnuo glavom. »Žao mi je. Cijeli kat je prazan.« Dok je izbacivač odlazio, Kyle se pojavio pored Rylann. »U redu, sada sam stvarno zabrinuta.« rekla je, više sebi nego njemu. »Ima li ona mobitel?« upitao je Kyle. Rylann se namrštila. »Ima, ali ja nemam.« Uhvatila je Kyleov pogled i poželjela se obraniti. Rae i više manje svi ostali koje je poznavala gnjavili su je tijekom cijele godine da nabavi mobitel. »Hej, nisu baš jeftini!« On je iz džepa traperica izvadio crni mobitel. »To se zove besplatne večernje minute. Dobrodošla u 2003.« »Ha, ha.« Rylann ga je htjela pokositi razornim pogledom, ali je odlučila da neće naime, stvarno bi mogla upotrijebiti taj mobitel. Drski uzvrat može pričekati. Uzela je telefon od Kylea i shvatila da je to drugi put u posljednjih pet minuta da prihvaća pomoć od njega. Elementarna pristojnost implicirala je daju to obvezuje da bude barem donekle ljubazna prema njemu. Sranje. Nazvala je Raein broj i čekala dok je telefon zvonio. »Halo?« Njezina se prijateljica javila zbunjenim glasom. Rylann je ispustila uzdah olakšanja. »Rae, pa gdje si ti? Stojim ovdje kao idiot, čekajući da izađeš iz zahoda. Ali ti uopće nisi u zahodu.« »Carpe diem.« 10

Noć za sjećanje - Julie James


Rylann se odmaknula koji metar dalje od Kylea. »Carpe diem? Što time želiš reći?« Imala je neobičan osjećaj da joj se neće svidjeti ono što će joj prijateljica odgovoriti. »To na latinskom znači nemoj me ubiti.« Oh bože. »Što si učinila, Rae?« »U redu, evo što se dogodilo: kad sam izašla iz zahoda, vidjela sam Kylea Rhodesa kako stoji za šankom i promatra te.« rekla je Rae. »Odlučila sam da ću, ako si ti nećeš priuštiti malo zabave nakon ove duge godine koju smo izgurali, pogurati zabavu da dođe k tebi. Pa sam zgrabila ekipu i svi smo se iskrali kroz stražnja vrata.« »Nisi valjda.« »Jesam. On je sin milijardera, Rylann. I prelijep je. Zapravo bi mi trebala zahvaljivati. Već smo blizu Shaneovog stana, samo jedan blok zgrada smo udaljeni od njega, i mislim da ću kod njega provesti neko vrijeme. Dajem ti prostora.« Rylann je još malo spustila glas. »To je protiv ženskog kodeksa, Rae! Mi nikada ne napuštamo jednu od nas. Sada moram sama otpješačiti kući.« »Ne moraš, bude li išlo po planu... « Rae je zvučala kao zli genije, a onda joj je intonacija postala afektirano smjerna. »Uostalom, čiji je to mobitel?« Nema šanse da Rylann odgovori na to pitanje. »Kad bolje promislim, ubit ću te! A onda ću ukrasti crne cipele Manolo Blahnik koje si kupila prošle zime i plesati u njima na tvom sprovodu.« rekla je i odlučno prekinula vezu. Prišla je Kyleu i vratila mu mobitel. »Dakle?« upitao je. Rylann je brzo smislila izgovor. »Jednome od naših prijatelja je pozlilo, pa su ga Rae i ostali morali brzo odvesti kući.« »Ili te je možda ostavila ovdje kako bi zaglavila sa mnom.« Rylann je podigla ruke. »U redu, ovo me već plaši. Kako to možeš znati?« Kyle je slegnuo ramenima. »Čuo sam onaj dio s carpe diem i pogodio. Imam sestru blizanku. Vidio sam na koji zastrašujući način funkcioniraju umovi nje i njezinih prijateljica kad pokušavaju posredovati u spajanju dvoje ljudi.« Rylann je pocrvenjela. »Nadam se da ti je jasno da ja s tim nemam nikakve veze.« Činilo se da Kylea taj Raein manevar više zabavlja nego što mu smeta. »Ne brini, odvjetnice, neću te teretiti kao suurotnicu.« Pokazao je glavom prema vratima. »Hajdemo. Otpratit ću te kući.« Rylann je krenula prema izlazu. »Hvala, ali nije potrebno. Stanujem samo osam blokova dalje.« Dok ju je slijedio prema vratima, Kyle je podrugljivo rekao: »Kao da bih dopustio da žena sama pješaci kući u jedan i trideset u noći! Majka me bolje odgojila.« »Neću joj prenijeti ako me ne otpratiš.« Nije da je Rylann bila oduševljena time da sama pješaci kući, ali lagala bi kad bi rekla da kao brucošica nije poduzimala slične kasnonoćne šetnje po kampusu. Osim toga, Kyle Rhodes je također stranac. Tko kaže da je on pouzdana osoba? Kyle ju je zaustavio baš kad je stigla do vrata. »Nije stvar samo u tome što bi moja majka rekla; radi se o tome što ja mislim. Moja sestra je studentica na Northwesternu. Kada bih doznao da ju je neki kreten pustio da ovako kasno sama pješaci kući, isprašio bih mu dupe. Dakle, čini se da si zapela sa mnom. Sviđalo ti se to ili ne.« Rylann je razmotrila koje opcije ima. Ova priča o njegovoj sestri doimala se prilično iskrenom. Koliko je mogla procijeniti, Kyle Rhodes je bio drzak i problematičan, 11

Noć za sjećanje - Julie James


ali ne problematičan na taj način. »U redu, dobro. Možeš me otpratiti do kuće.« Zastala je. »Hvala ti.« »Vidiš? Je li bilo tako teško natjerati se na ljubaznost prema meni?« Rylann je gurnula vrata i izašla. Kao i obično, ispred bara je bila strašna gužva, studenti su raspravljali o važnim pitanjima, tipa na koju kasnonoćnu zabavu sada otići i hoće li putem svratiti u La Bambu da kupe burritose. »Sigurna sam da ima dovoljno žena koje su više no sretne zbog prilike da budu ljubazne prema tebi.« rekla je Kyleu probijajući se kroz gomilu. »Dakle, ja idem protiv struje.« Kyle ju je slijedio. »Tko sada nagađa?« »Ti visiš kod šanka, nasumično vrebajući žene koje kupuju više pića. Čovjek ne treba biti genij da bi shvatio da ovo nije prvi put da pratiš neku djevojku kući.« »Prvi od...« Nije čula nastavak Kyleove rečenice jer ga je skupina žena koja se kretala u suprotnom smjeru nakratko razdvojila od Rylann. Ignorirajući zainteresirane poglede tih žena, nastavio je: »Prije svega, ja nikoga ne vrebam. Kao drugo, nemam naviku visiti u barovima loveći žene. Ovo večeras bilo je iznimka. Vidio sam te za stolom s tvojim prijateljima i slijedio te kad si otišla do šanka.« »Zašto?« Ležerno je slegnuo ramenima. »Smatrao sam da si privlačna.« »Hvala.« rekla je Rylann suho. Pripiti brucoš nesvjesno je posrnuo prolazeći pored njih. Kyle je primio Rylann oko struka i u zadnji čas je povukao s mladićevog puta, u suprotnom bi se sudarili. Zaustavili su se na uglu ulice, na sigurnoj udaljenosti od pijanog tipa, i čekali zeleno svjetlo na semaforu. Kyle ju je pogledao. »Tada nisam znao da ćeš također biti ovako... paprena.« »Slobodan si opozvati svoju inicijalnu ponudu.« Kyle se nasmijao. »Kriste, ti stvarno jesi pravnička štreberica. Neću ništa opozvati. Ne smeta mi vruće i papreno. Zapravo, to mi je privlačno kod djevojke.« Nakrivio je glavu razmišljajući o tome. »I pileća krilca.« Rylann je okrenula glavu i zabuljila se u njega. »Jesi li me ti to stvarno upravo usporedio s pilećim krilcima?« »Kažeš to kao da je to nešto loše. Pileća krilca su odlična.« Rylann je jedva suspregnula osmijeh. »Zašto imam osjećaj da nikada nisi ozbiljan?« Kyle je pokazao rakom na gomilu ljudi koja je tumarala po pločniku i prelijevala se na kolnik. Atmosfera je bila osjetno uzavrela. »Tko večeras želi biti ozbiljan? Godina na Pravnom fakultetu je gotova, odvjetnice. Zivni malo.« Iskreno, nije bila posve sigurna što da misli o Kyleu Rhodesu. Onaj dio nje sklon logici znao je da je, u cijeloj toj priči seksepilni nasljednik milijardera nosi radničke čizme koju on isfurava, ona vjerojatno tek jedna u povorci žena kojima se nabacivao. Ipak, lagala bi kad ne bi priznala da joj je ta pažnja barem donekle laskala. On je tip za kojim bi jurile mnoge žene, a on juri za njom. Barem posljednjih pet minuta. »Gledaj.« rekla je Kyleu. »Cijenim što me pratiš kući. Stvarno. No, da se razumijemo, to je sve. Šetnja.« Upalilo se zeleno svjetlo i zajedno su prešli ulicu. »Bez uvrede, ali čini mi se da si malo stroga u vezi s pravilima.« rekao je Kyle. »Zar se nikad jednostavno ne prepustiš zbivanjima?« 12

Noć za sjećanje - Julie James


»Rekla bih da sam više tip koji planira nego tip koji se bezglavo prepušta događajima.« Zastenjao je. »Kladim se da si jedna od onih osoba s petogodišnjim planom.« »Moj je šestogodišnji.« Rylann je uhvatila njegov pogled. » Što je? Toliko će mi trebati da dođem tamo gdje želim biti.« rekla je s dozom obrambenog stava. »Nemamo svi luksuz ležerno šetati kroz svoje dvadesete dok ne odlučimo da je vrijeme za odrastanje, Kyle Rhodes.« Kyle se okrenuo i stao ispred nje, tako naglo da se zamalo zabila u njega. »Slušaj, hajdemo ubrzano premotati cijeli govor o tome kako ćeš ti reći bogatom tipu ono što ga ide. Slušam to od srednje škole.« rekao je zajedljivo. »I ne šećem ležerno ni kroz što. Zapravo, razlog zbog kojeg sam večeras izašao proslaviti je to što sam upravo položio prijemni ispit za doktorski studij.« Morala je priznati da je pogriješila. »Impresivno. Ubuduće bi mogao prilaziti djevojkama s tom rečenicom umjesto ljigave šablone pogodit ću tvoj glavni predmet.« Šarmantno se nasmiješila. »Samo prijedlog.« Kyle je podigao ruke u zrak. »Kunem se, nikad više. Evo što dobijem kad pristupim neobičnoj djevojci u baru. Odaberem sarkastičnu.« Frustrirano je otišao naprijed. Rylann ga je pustila da ode nekoliko metara pa je viknula: »Krenuo si u pogrešnom smjeru!« Kad se okrenuo, rekla je nevino: »Moj stan je tamo.« Okrenuo se i hladnokrvno prošao pokraj nje. Rylann se zabavljala gledajući ga kako prolazi. Na neki način joj se sviđala ova čangrizava strana Kylea Rhodesa. Činila joj se mnogo stvarnijom nego pseudošarmerska šablona zbog koje ga je nazvala Samodopadnim Vlasnikom Rupica Na Obrazima. »Mislim da se ne računa da si me pratio kući ako hodaš pola bloka ispred mene!« viknula je. »Prilično sam sigurna da postoji pravilo o metar i pol, ili tako nešto.« Kyle se zaustavio, ali se nije okrenuo. U tišini je čekao da se ona primakne. Kad se približila, zastala je ispred njega, stojeći malo bliže nego prije. »Pretpostavljam da zaslužuješ čestitke. Ispričaj mi malo više o svom ispitu za doktoranda.« »Oh, sada želiš biti ljubazna.« rekao je. »Razmatram tu opciju.« Nastavili su hodati u pravcu njezinog stana. »Studiram informatiku.« rekao je Kyle. »Glavni interes mi je istraživanje sustava i umrežavanja, posebice sigurnosne dimenzije, kao što je zaštita od DoS napada.« »To zvuči vrlo... tehnički.« Vidjevši njezin zbunjeni izraz, objasnio je: »DoS znači uskraćivanje usluge. To je, u osnovnim crtama, vrsta hakiranja računala. Tvrtke takve napade uglavnom vide kao neugodnost, ali ja predviđam da će napadi te vrste u sljedećih nekoliko godina postajati sve napredniji. Zapamti moje riječi, jednog dana netko će izazvati mnogo panike i kaosa ne počnu li internetske stranice takve prijetnje shvaćati ozbiljno.« »Tvoj otac je vjerojatno vrlo ponosan što ćeš ući u obiteljski posao.« rekla je Rylann. Napravio je grimasu. »Zapravo, to je malo nezgodna tema. Ne planiram raditi za njega. Umjesto toga, volio bih podučavati.« Uhvatio je Rylannin iznenađen pogled i opušteno slegnuo ramenima. »Ništa se ne može mjeriti s poslom koji ti omogućuje slobodna ljeta, zar ne?« 13

Noć za sjećanje - Julie James


»Zašto si to učinio?« upitala je. »Učinio što?« »Stavio u prvi plan taj imidž ja sam opušten, nemoj me shvaćati previše ozbiljno. Pretpostavljam da zbog toga nosiš radničke čizme i košulje od flanela.« »Ne, radničke čizme i flanel nosim jer su udobni. U slučaju da nisi primijetila, pohađamo fakultet koji je usred polja kukuruza. Ovdje baš i nije potrebna crna kravata.« Nakrivio je glavu. »Osim toga, zašto se brineš oko toga kakav ja imidž stavljam u prvi plan?« »Zato što pretpostavljam da je čuveni Kyle Rhodes dublji nego što se na prvi pogled doima.« Zastali su na uglu, samo dva bloka udaljeni od Rylannina stana. Svjež povjetarac podsjetio ju je da joj je majica vlažna. Uz lagan drhtaj prekrižila je ruke preko prsa i protrljala ramena da se zagrije. »Ne. Ja sam i dalje isti bezveznjak kao što si mislila, s ljigavim uletom.« Bez rasprave, Kyle je skinuo svoju flanelsku košulju i pružio je Rylann. Ispod je imao sivu majicu kratkih rukava pripijenu uz njegove čvrste grudne i trbušne mišiće i bicepse. Rylann je odmahnula rukom na košulju, nastojeći ne zuriti u njegovo tijelo. Što joj baš i nije uspijevalo. »Oh, ne hvala. Samo smo dva bloka udaljeni od mog stana. Bit ću dobro.« »Samo je uzmi. Da moja majka zna da sam dopustio da žena ide kući drhteći u mokroj košulji, ubila bi me.« Rylann je uzela košulju i obukla je. Bila je topla od njegova tijela. »Dvadeset i tri godine i još uvijek slušaš mamu. Slatko.« Kyle joj je prišao i popravio joj ovratnik košulje, koji je bio podvrnut. »Dvadeset i četiri. A moja mama je prilično izuzetna osoba - i ti bi je slušala.« Kimnuo je, zadovoljan ovratnikom. »Evo.« Kad mu je ruka okrznula Rylannin vrat, utroba joj je lagano zadrhatala. Iskre su zafrcale. Dovraga. »Hvala ti.« rekla je. Ne na ovome, energično je podsjetila samu sebe. Ovom momku nema mjesta u njezinom šestogodišnjem planu. Dovraga, nema mu mjesta ni u njezinom šestodnevnom planu. Kyle se zagledao u nju. »Lagao sam kad sam rekao da sam te slijedio do šanka jer si privlačna.« Dotaknuo ju je po obrazu. »Vidio sam kako se smiješ sa svojim prijateljima i tvoj me osmijeh odmah oborio s nogu.« Oh... čovječe. Rylannino srce izvelo je ono neobično preskakanje. Na trenutak je dvojila gledajući u te nevjerojatne plave oči, a zatim je zaključila: pa što, dovraga? Nakon ovakve naporne godine zaslužila je malo zabave. Popela se na prste, podigla usne do njegovih i poljubila ga. Poljubac je u početku bio razigran i nježan, a on ju je dlanovima primio za obraze dok je polako, zavodljivo, njezina usta osvajao svojima. Ona je stavila ruku na njegove grudi, na trenutak zaboravljajući - ili ne mareći - da stoje na uglu ulice, gdje bilo tko može proći. Stisnula se uz njega, a poljubac se produbljivao dok je njegov jezik vrludao oko njezinog, tako vruć da je imala osjećaj da joj se tijelo topi. Činilo se da je prošla vječnost prije nego što je uspjela polako odvojiti usne od njegovih. Ruka mu je još uvijek bila na njezinu obrazu dok su im usne bile udaljene 14

Noć za sjećanje - Julie James


nekoliko centimetara. Oči su mu bile duboke, užareno plave. »Zbog čega si to učinila?« »Odlučila sam se, za promjenu, prepustiti događajima.« rekla je, pomalo bez daha. Podigao je obrvu. »I?« Ludo uzbudljivo. Rylann se u sebi nasmiješila, pretpostavivši da je Kyle Rhodes već čuo dovoljno komplimenata o svom ljubljenju, za dva života. Pa je neodređeno slegnula ramenima. »Nije loše.« Kyle je podrugljivo rekao: »Nije loše? Odvjetnice, postoje dvije stvari u kojima sam ludo vješt. A informatika je druga.« Onda dobro. Rylann je zakolutala očima. »Ozbiljno, odakle kopaš takve izjave?« Okrenula se i krenula duž preostala dva bloka prema svom stanu, zaključivši da za nju, Kylea Rhodesa i njegov ego nema dovoljno mjesta na istom komadiću pločnika. Prešla je nekoliko metara te začula kako on viče za njom. »Ne računa se kao praćenje kući ako hodaš pola bloka ispred mene.« rekao je, obješenjački ponavljajući njezine vlastite riječi. »Odrješujem te svih tvojih obaveza!« viknula je bez osvrtanja. Iza sebe je začula njegov smijeh, topao i pun. Kad je došla do svoje zgrade, prošla je kroz dvorište i otišla do izblijedjelog drvenog stubišta koje će je odvesti u stan na katu, koji je dijelila s Rae. »Rylann.« Okrenula se i ugledala Kylea kako stoji u dnu stepenica. »Hoćeš li provesti ljeto među ovim poljima kukuruza?« rekao je. »Nije važno, ali hoću.« odsjekla je. »Stažirat ću u Uredu državnog tužitelja.« Kyle se popeo do sredine stubišta, gdje je ona stajala. »U tom slučaju, večeraj sutra sa mnom.« »Ne mislim da je to dobra ideja.« Povukao je ovratnik košulje koju je nosila. »Jednostavno ćeš mi uzeti košulju i pobjeći?« Posve je zaboravila na to. Počela je skidati košulju. »Ispričavam se. Ja... « Kyle je stavio dlan na njezin. »Zadrži je. Sviđa mi se kako ti stoji.« Proklete iskre sijevnule su joj do nožnih prstiju. Uputila mu je svoj najuvjerljiviji pogled tipa inanimo se gluposti. »Ovo je trebala biti samo šetnja.« »Samo jedan spoj, odvjetnice. Naručit ćemo pileća krilca i pivo i grintati o tome kako ćemo se dosađivati provodeći ljeto ovdje.« Zapravo, to i ne zvuči tako loše. »A što ako bih rekla da tijekom ljeta neću biti ovdje?« upitala je Rylann. »Što ako si bio u pravu i ako sutra odlazim u Chicago useliti u svoj čudni preskupi stan s dvjema spavaonicama u Wrigleyvilleu?« Nasmiješio se osmijehom koji bi mogao rastopiti polarne kape. »Onda bih, pretpostavljam, vozio dva sata kako bih te odveo na ona pileća krilca. Vidimo se sutra, odvjetnice. U osam sati.« Zatim se okrenuo i sišao niz stubište. Nekoliko minuta kasnije, u sigurnosti svog stana, Rylann je naslonila glavu na ulazna vrata, razmišljajući o večerašnjim događajima. Zatvorila je oči, a na rubovima usana zatitrao joj je osmijeh, unatoč svim njezinim pokušajima da ga otjera. Ajme. Međutim, kako je sudbina odredila, dobar osjećaj nije potrajao. Rylann je čekala do deset sati, dakle dva sata nakon vremena kada je Kyle rekao da će doći po nju u stan. Onda je naposljetku odustala te skinula traperice i štikle. Izigrao ju je. 15

Noć za sjećanje - Julie James


To je u redu, uvjeravala se. Njezino stažiranje, kojem se veseli mjesecima, počinje za tjedan dana i ne treba joj da bude ometena prvim spojevima s gdjekad šarmantnim seksepilnim milijarderom, kompjutorskim fanatikom, i cijelom tom besmislicom hoće li me nazvati. Jadna Rae će biti shrvana, pomislila je. Prije odlaska ostavila je Rylann svoje crne Manolice, posebno za tu prigodu. »Ne mogu te pustiti da odeš u japankama na spoj s milijarderom.« popovala je Rae, praveći se da je hladnokrvna i pokušavajući ne djelovati previše sentimentalno dok je predavala Rylann kutiju za cipele prije nego li je ušla u svoj automobil. Rylann je zagrlila prijateljicu. »Ti i tvoje preostale cipele morate se brzo vratiti ovamo.« »Nazovi me sutra i javi mi kako je prošao spoj.« rekla je Rae. »Možda će te avionom odvesti u Italiju na pizzu ili unajmiti restoran za vaš prvi spoj.« Ili će možda jednostavno zaboraviti na sve. Odlučna da ignorira razočaranost koju je osjećala, Rylann se presvukla u potkošulju i hlače od pidžame s vezicom oko struka. Nema smisla da bude odjevena za vani ako nema kamo otići. Ugodno se smjestila na kauč i odsutno mijenjala televizijske programe. Začudilo ju je kako je stan tih, a u sljedećem trenutku shvatila je koliko je opasno blizu samosažaljenju. Nema šanse, rekla si je i odbila krenuti tim putem. Kyle Rhodes nije baš toliko fantastičan. Za početak, drzak je i previše samopouzdan, a oblači se kao da je upravo pao s traktora. A cijela ta stvar s informatikom? To je smrtno dosadna tema za razgovor. Iskreno, tip joj se čak nije previše ni sviđao. Zaista. *** Sljedećeg jutra Rylann je izašla iz svoje spavaće sobe obučena i spremna krenuti na trčanje. S obzirom na svo to učenje tijekom proteklih mjeseci, jedva je išta vježbala i osjećala je potrebu da to ispravi. Pretpostavljala je da će taj entuzijazam trajati otprilike petnaest minuta, dok se negdje na sredini trećeg kilometra ne sruši dašćući od iscrpljenosti. Bila je dobro raspoložena za ženu kojoj se prethodne večeri osoba s kojom se dogovorila nije pojavila na spoju. Dobar dio tog raspoloženja proizlazio je iz činjenice da je izlazeći namjeravala baciti flanelsku košulju Kylea Rhodesa u kontejner za smeće, ali i iz činjenice da je smislila sjajnu izjavu za slučaj da ikada ponovno naleti na njega: da nije imala priliku da njegovu košulju gurne tamo gdje je stvarno željela, pa ju je ugurala u drugo mjesto koje sunce nikada ne obasjava. Kad je iskoračila iz svog stana - s MP3 playerom u jednoj ruci i uskoro upokojenom košuljom od flanela u drugoj - pred vratima je ugledala novine. Dok ih je podizala, ranojutarnje sunce natjeralo ju je da trepne i pomislila je kako će ovo biti topao, prekrasan prvi dan svinja. Savršen dan za bazen, pomislila je. Možda ću... Nakon nekoliko trenutaka registrirala je natpis na naslovnici novina. Isprva se činio kao i svaki drugi tragičan naslov, onaj zbog kakvih čovjek osjeti kratkotrajnu tugu 16

Noć za sjećanje - Julie James


kada pročita takve stvari. A onda joj je sinulo.

SUPRUGA MILIJARDERA, BIVŠEG STUDENTA NAŠEG SVEUČILIŠTA, POGINULA U PROMETNOJ NESREĆI Marilyn Rhodes. Kyleova majka. Ne dižući pogled s novina, Rylann je zatvorila ulazna vrata, sjela za kuhinjski stol i počela čitati.

17 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 3

Devet godina poslije PROHLADNI OŽUJSKI vjetar puhao je preko Jezera Michigan - ledeni šamar koji je čovjeku lako mogao natjerati suze na oči. No Kyle ga je jedva primjećivao. Kad je trčao, bio je usredotočen. Vani je bilo mračno, prošlo je sedam navečer, a temperatura je bila oko četiri stupnja. Tijekom posljednja dva tjedna svakodnevno je odlazio na stazu za trčanje koja se protezala duž jezera i otrčao bi krug dug dvadeset kilometara, nakon kojega bi se vratio tamo odakle je krenuo, u svoj stan. Jučer je to komentirao njegov vratar, Milesa, kako ne bi komplicirao, Kyle mu je rekao da trenira za maraton. Ustvari su mu se jednostavno sviđale tišina i samoća pri trčanju. Da ne spominjemo da je uživao u slobodi koju je trčeći počeo cijeniti. Ah... kakva divota. Spoznaja da može nastaviti i da ga ne može zaustaviti ništa osim fizičke iscrpljenosti. I, naravno, grupe naoružanih policajaca, ako se od kuće udalji više od šesnaest kilometara. Sitan tehnički detalj. Kyle je brzo shvatio da postoji nešto što ometa njegovu rutinu trčanja, a to je otkrio prvog jutra, negdje oko petog kilometra: uređaj za elektroničko praćenje vezan oko njegova gležnja užasno ga je žuljao dok je džogirao. Pokušao je posuti po njemu malo dječjeg pudera, ali sve što je time postigao bile su bijele mrlje nakon kojih je mirisao poput bebe. A ako postoji nešto po čemu ne treba mirisati zakleti neženja u tridesetim godinama, to su bebe. Žena udahne dašak tog mirisa i odjednom se u njoj probude sve vrste bioloških satova i počnu bjesomučno zvoniti alarmi. No, kao što je Kyle dobro znao, čovjek može imati i gorih problema od žuljeva i dječjeg pudera. Čovjek može, recimo, biti uhićen i optužen za kršenje više saveznih zakona te završiti u zatvoru. Ili može saznati da je njegova tvrdoglava, naporna sestra blizanka zamalo izgubila život dok je radila za FBI u sklopu dogovora kojim će osigurati njegovo prijevremeno puštanje iz spomenutog zatvora. Još uvijek je želio zadaviti Jordan zbog toga. Kyle je pogledao na sat i ubrzao tempo tijekom posljednjeg kilometra svoje rute. Prema uvjetima kućnog pritvora bilo mu je dopušteno biti vani devedeset minuta dnevno, da obavi »osobne poslove«, dok god ostaje u radijusu od šesnaest kilometara od svoje kuće. Strogo gledano, tih devedeset minuta trebao je iskoristiti za kupovinu hrane i pranje rublja, no shvatio je kako zeznuti sustav: namirnice je naručivao putem interneta pa su mu dostavljane do ulaznih vrata, a odjeću je nosio u kemijsku čistionicu u predvorju nebodera u kojem je živio. To mu je omogućavalo da ima na raspolaganju devedeset minuta dnevno izvan svog otmjenog apartmana na vrhu zgrade, devedeset minuta tijekom kojih se život doimao gotovo normalnim. Večeras se u svoju zgradu vratio osam minuta ranije. Možda jest malo migoljio kroz sustav, ali nije namjeravao testirati granice dopuštenog. Bože sačuvaj da zakasni zbog grča u nozi, pa se putem uređaja za praćenje koji mu je na gležnju aktivira alarm. Zadnje što mu treba je tim specijalaca spremnih na akciju, koji ga udaraju dok je u 18

Noć za sjećanje - Julie James


lisicama samo zato što se nije ispravio kako spada. Topli zrak koji je obavio Kylea kad je ušao u zgradu bio mu je zagušljiv. Ili ga je možda gušila spoznaja da povratak kroz ta vrata znači da će biti zarobljen u svom stanu tijekom iduća dvadeset dva sata i trideset dvije minute. Još samo tri dana, podsjetio se. Za nešto više od sedamdeset i dva sata - od zatvorskih dana počeo je razmišljati u kategorijama sati - on će službeno postati slobodan čovjek. Točnije, ako će se Ured državnog tužitelja držati svog dijela pogodbe, što je upitno. Može se sa sigurnošću reći da on i Ured državnog tužitelja ovih dana nisu baš u najboljim odnosima, unatoč bilo kakvim dogovorima koje su sklopili s njegovom sestrom u vezi s njegovim prijevremenim puštanjem iz Metropolitan Correctional Centera, federalnog zatvora u kojem je odslužio četiri mjeseca od osamnaestomjesečne kazne. Uostalom, nazvali su ga teroristom i na sudu i izravno u medijima, a kod Kylea je to osiguravalo ljudima jednosmjernu kartu na njegovu crnu listu. Budući da je »terorist«, što zna svaki kreten koji ima rječnik, osoba koja se bavi nasiljem, teroriziranjem i zastrašivanjem kako bi postigla ono što želi. On se, s druge strane, bavio samo glupošću. Vratar Miles pogledao je na sat dok je Kyle prolazio pored njegova stola u predvorju. »Zar si ne možete priuštiti odmor niti subotom navečer?« »Nema odmora za grešnike.« rekao je Kyle uz lagani osmijeh. Pričekao je dizalo i pritisnuo gumb za trideset četvrti kat, za apartman na najvišem katu. Netom prije nego što su se vrata zatvorila, u dizalo je uletio muškarac u kasnim dvadesetim godinama, u trapericama i skijaškom puloveru. Kad je ugledao Kylea, trepnuo je prepoznavši ga, no nije ništa rekao, samo je pritisnuo gumb za dvadeset i treći kat. Vozili su se u tišini, no Kyle je znao da ona neće potrajati. Na kraju će tip nešto reći. Neki ljudi bi mu opsovali, drugi su ga pozdravljali podignutim dlanovima za daj pet, ali uvijek bi nešto rekli. Kada je dizalo stiglo na dvadeset i treći kat, čovjek se prije izlaska iz dizala osvrnuo. »Ako vam to nešto znači, mislim da je cijela stvar bila prilično zabavna.« Jedan od onih koji mu daju pet. »Šteta što niste bili član porote.« rekao je Kyle. Odvezao se dizalom na posljednji kat, koji je dijelio s vlasnicima drugih dvaju apartmana. Ušao je u stan, skinuo znojnu najlonsku jaknu koju je imao na sebi i bacio je preko naslona jednog od barskih stolaca ispred kuhinjskog šanka. Prema njegovim uputama, donji dio apartmana projektiran je bez puno zidova, tako da je čitav stambeni prostor osim spavaonica bio nepregrađen, zbog čega je odavao dojam velike prostranosti, dopunjen prozorima od poda do stropa duž dvaju zidova. Imao je spektakularan pogled na jezero, iako je vani najčešće bilo sivo i tmurno. Ništa neobično za Chicago u ožujku. »Ako ikada budeš ponovno pokušavala isposlovati dogovor da budem u kućnom pritvoru,« zezao je svoju sestru Jordan kada su ga ona i njihov otac posjetili prije tjedan dana, »pobrini se da FBI-evci uključe odredbu da hladne mjesece moram provesti na plaži u Malibuu.« Njihov je otac, očito nimalo uveseljen time, izašao iz sobe kako bi se javio na 19

Noć za sjećanje - Julie James


telefon. »Prerano.« rekla je Jordan odmahujući glavom. »Tebi zbijanje zatvorskih šala ne predstavlja problem.« rekao je Kyle defenzivno. Ustvari, njegova sestra je u zadnje vrijeme razvila prilično zabrinjavajuć talent za njih. Jordan je mahala keksom marke Mrs. Fields koji je uzela iz limene posude u njegovoj ostavi. »Da, ali ja otkako smo imali tri godine znam da si ti budala. Čudno da je tati trebalo ovako dugo da to shvati.« Slatko se nasmiješila uzmajući još jedan zalogaj. »Hvala. Hej, genijalko - taj keks je star pet mjeseci.« Kyle se cerekao dok je sestra grozničavo grabila papirnati ručnik. Kasnije, izlazeći iz stana, Jordan je ozbiljnije pristupila tom pitanju. »Ne brini zbog tate. S vremenom će uspjeti prijeći preko toga.« Kyle se nadao da je Jordan u pravu. Njihov otac se većim dijelom nosio s Kyleovim vrlo javnim uhićenjem i osudom onako kako se moglo i očekivati. Kao i Jordan, Grey je bio prisutan na svim Kyleovim pojavljivanjima na sudu i svakoga tjedna ga je posjećivao u zatvoru. Ipak, stvari su ovih dana s tatom bile malo nezgodne i nije bilo sumnje da slijedi razgovor oči u oči. U nekom trenutku. Gurnuvši taj problem privremeno na stranu, Kyle je skinuo odjeću za trčanje i brzo se istuširao. Pogledao je na sat i shvatio da ima dobrih pola sata prije nego što mu stignu gosti te je sjeo za stol u svom uredu kako bi pročitao večernje vijesti na monitoru s ravnim 76-centimctarskim ekranom. Nakon što je pročitao nacionalne vijesti, preletio je stranice Wall Street Journala posvećene tehnologiji. Zlovoljno je uzdahnuo kad je vidio da je druga priča na stranici njegovo skorašnje pojavljivanje na sudu. Barem nije bila jedan od istaknutih naslova, premda nije sumnjao da će mu fotografija opet biti u svim novinama u utorak, kada sudac donosi odluku o vladinu prijedlogu. Bilo je, zapravo, ridikulozno da ta jedna pogreška - da, on je pogriješio, zeznuo je stvar, to je u potpunosti priznao - privlači toliku pozornost. Ljudi svakodnevno krše zakone. U redu, u njegovom slučaju nekoliko saveznih zakona, ali ipak. Kyle je odignorirao priču u Wall Street Journalu, nije mu trebalo proučavanje senzacionalističkih pojedinosti. Vrlo je dobro znao što je učinio - dovraga, pola slobodnog svijeta znalo je što je učinio. U pravnom smislu, bio je osuđen zbog višekratnog elektroničkog slanja zloćudnih kodova kako bi uzrokovao štetu na zaštićenim računalima. Tehničkim jezikom - koji mu je bio draži od odvjetničkog - prije pet mjeseci je orkestrirao DDoS napad na globalnu komunikacijsku mrežu koristeći se »botnetom«, mrežom računala zaraženih zlonamjernim softverom bez znanja ili pristanka njihovih vlasnika. Ili, jednostavnije rečeno, hakirao je Twitter i srušio ga na dva dana, stoje nedvojbeno bio najblesaviji potez u njegovom životu. A sve je počelo zbog žene. Danielu, manekenku tvrtke Victoria's Secret koja je živjela u New Yorku, upoznao je na prijateljevoj umjetničkoj izložbi u Sohou i odmah su kliknuli. Bila je lijepa, iskreno je cijenila umjetnost i fotografiju te je o njima mogla satima strastveno razgovarati, a samu sebe nije doživljavala previše ozbiljno. Proveli su cijeli vikend zajedno u New Yorku, u vihoru seksa, restorana, barova i zabave - to je bilo sve što je Kyle u to vrijeme tražio. Nakon toga započeli su ležernu vezu na daljinu i Kyle je nekoliko puta tijekom 20

Noć za sjećanje - Julie James


sljedećih nekoliko mjeseci letio u New York vidjeti Danielu, a tabloidi su počeli objavljivati tračeve o njihovoj vezi. Poznata manekenka (takozvani supermodel) i nasljednik milijardera. »Zamisli ti to. Moj brat opet hoda s manekenkom.« Jordan ga je nazvala da mu to kaže nakon što je vidjela da njega i Danielu spominju u tračerskoj kolumni u Tribuneu. »Jesi li ikada razmišljao o diverzifikaciji portfelja?« upitala je suho. »Zašto?« odgovorio je ležerno. »Volim izlaziti s manekenkama.« »Ali ne dovoljno da bi neku od njih predstavio meni ili tati.« uzvratila je. Njegova sestra je uvijek na iritantan način naglašavala takve stvari. Istina je, nikada nije bio u dugoj vezi, i to iz jednostavnog razloga: sviđalo mu se biti samac. Kao što mu se i trebalo sviđati. Tijekom posljednjih devet godina ugnijezdio se u svom životu u Rhodes Corporationu, penjući se na korporativnoj ljestvici sve do izvršnog potpredsjednika za mrežnu sigurnost. Naporno je radio, ali je također volio žestoko tulumariti i nije vidio nijedan razlog da se veže za jednu ženu. Stvari je svjesno držao lakima i jednostavnima, nikada ne obećavajući ništa više osim dobre zabave, koliko trajala da trajala. Ipak, Jordanin komentar ga je žuljao. Scena vezana uz neženje počela se na trenutke doimati malo... starom. Naravno, muškarac na njegovoj poziciji u pravilu nikad nije imao problema s upoznavanjem žena, ali počinjao se pitati jesu li neobavezni izlasci i afere za jednu noć dovoljni. Oduvijek je pretpostavljao da će se u nekom trenutku skrasiti - odrastao je u sretnoj obitelji punoj ljubavi i znao je da je to nešto što jednom želi i sebi - pa je zaključio da je možda vrijeme da počne poduzimati neke korake u tom smjeru. Imajući to na umu, počeo je češće provoditi vikende sa Danielom, ili leteći u New York da je posjeti ili plaćajući njoj put u Chicago. Nije bio toliko naivan da bi mislio da je njihov odnos savršen, ali u devet godina koliko je bio ovdje još ni sa jednom ženom nije pronašao takozvano »savršeno preklapanje«. Pa je ignorirao takve preokupacije uostalom, muškarcu može ići i puno gore od toga da često u svom krevetu ima manekenku Victoria's Secreta. Ali i nakon otprilike šest mjeseci njihove veze, kada mu je Daniela postavila pitanje o upoznavanju s njegovom obitelji, Kyle je oklijevao. Budući da članove obitelji nikada prije nije upoznao s nekom ženom s kojom je izlazio, to mu se činilo kao ogroman korak. Gigantski. Godinama je bilo samo njih troje: on, otac i Jordan. Zajedno su prolazili ispod često nevjerojatno snažnog reflektora pod koji su bili gurnuti zbog očevog bogatstva i, nekim čudom, s druge strane izlazili pretežno normalni. Dakle, unatoč činjenici da se s Danielom viđao duže nego s bilo kojom drugom i čak dvaput upotrijebio riječ moja djevojka opisujući je, okolišao je, vrdao i mijenjao temu, ne dajući joj izravan odgovor. Možda je to bio prvi znak nevolje. Sljedećeg tjedna Daniela ga je nazvala, govoreći tako brzo da ju je jedva uspijevao razumjeti, s obzirom na to da je govorila brazilskim naglaskom. Rekla mu je da je pozvana da glumi u glazbenom spotu - zbog čega je bila jako uzbuđena, jer je željela postati glumicom. Putujući u Los Angeles iznenadila je Kylea zaustavivši se na jednu noć u Chicagu kako bi to proslavili. Dražesna ideja, ali nažalost, on je te večeri imao poslovnu obavezu. »Trebala si me prvo nazvati - danas imam večeru s cijelim mojim menadžerskim timom.« rekao joj je opravdavajući se. Kao izvršni potpredsjednik odjela za mrežnu 21

Noć za sjećanje - Julie James


sigurnost, volio se najmanje dvaput godišnje sastati sa svojim menadžerima u okruženju koje nije radno. »Raspravljat ćemo o sprječavanju upada, kontroli pristupa mreži i proizvodima koji su odgovor na prijetnju.« Namignuo je. »Vrlo seksi stvari.« Daniela nije pokazala ni najmanji interes za tu temu, što nije bilo neuobičajeno. Zapravo, Kyle bi tek trebao naći djevojku koja pokazuje i najmanji istinski interes za njegov posao - premda su mnoge od njih bile itekako očarane apartmanom i Mercedesom SLS AMG koje mu je taj posao omogućio. »Ali da sam ti rekla, to ne bi bilo iznenađenje!« durila se Daniela. »Zar to ne možeš propustiti? Što će učiniti tvoj otac? Smrviti te jer nisi otišao na neki dosadan sastanak s hrpom informatičkih štrebera?« Nimalo iznenađujuće, taj se komentar Kyleu baš i nije svidio. Možda njihovi razgovori postaju pomalo izgubljeni u prijevodu, ne uspijevaju se razumjeti, ili možda nju ustvari nije briga. No činilo se da Daniela nikada nije shvatila da je njegov posao u Rhodes Corporationu nešto stvarno. Nije da se hvali, ali on je u tvrtci bio zvijezda u usponu - i to ne zato što je šefov sin. Bio je, jednostavno, toliko dobar u tome što je radio. Prije devet godina, Kyle je imao svoje razloge - vrlo privatne, osobne razloge - za napuštanje doktorskog studija i pridruživanje Rhodes Corporationu, no razlog zbog kojega je u kompaniji ostao tako dugo bilo je stjecanje radnog iskustva. U toj industriji nema čovjeka od kojega se može više naučiti nego stoje Grey Rhodes - milijardu dolara vrijedno carstvo koje je izgradio od temelja bilo je konkretan dokaz toga. No nije baš sve išlo glatko. Njegov otac možda jest bio glavni izvršni direktor kompanije, ali Kyle je bio zadužen za mrežnu sigurnost i inzistirao je na svojoj autonomiji: vodio je svoj odjel onako kako je želio. Istina, tu i tamo su se on i njegov otac sukobljavali i prepirali... točnije, to se događalo često. No, bili su profesionalci i rješavali su to na isti način kao što bi bilo koji drugi glavni izvršni direktor i izvršni potpredsjednik rješavali probleme. Otac je poštovao njegovo mišljenje i počeo je gledati na Kylea kao na svoju desnu ruku. Problem je bio u tome što Kyle više nije želio biti desna ruka. Bio je dobar, bio je spreman i bio je motiviran. Ali u Rhodes Corporationu samo je jedan čovjek mogao biti na vrhu. A to mjesto bilo je zauzeto. Imao je ideje i planove za budućnost koji se vjerojatno nisu podudarali s planovima njegova oca. I brzo se približavao trenutak da te planove počne ostvarivati. Te večeri su se on i Daniela gotovo sat vremena svađali zbog njezinog komentara. Na kraju se, međutim, Kyle pokušao iskupiti. Uostalom, ona je ipak doletjela u Chicago kako bi ga iznenadila. Nije htio provesti cijelu noć svađajući se, tim više što se njih dvoje nekoliko tjedana neće vidjeti. »Hajdemo ovako.« rekao je, obavijajući ruke oko nje i privlačeći je bliže. »Ja ću putem kući s večere kupiti bocu šampanjca. Kad se vratim, možemo imati privatnu proslavu.« »Ah, dušo, mamiš me.« rekla je, ljubeći ga nježno u obraz. »Ali osjećam se kao... kako se to kaže? Želim uživati večeras. Mislim da ću nazvati Janelle. Ona je u Chicagu zbog snimanja za Macy's. Sjećaš se Janelle, zar ne? Upoznali ste se u New Yorku one noći kad smo bili na piću u Boom Boom Roomu...« Sve ju je slabije čuo jer je odlazila u kupaonicu, tegleći svoju ogromnu torbu sa šminkom. Te noći Daniela se vratila u Kyleov stan tek u pet ujutro, samo pola sata prije nego što se on obično budio zbog odlaska na trčanje. Ušla je u stan ključem koji joj je "dao i 22

Noć za sjećanje - Julie James


bacila se na krevet, ne ušavši ispod plahti, te zahrkala, ne skinuvši ni svoje cipele Christian Louboutin. Kyle je nije pokušavao probuditi, a kad se vratio kući s posla, već je bila otišla u Los Angeles. To je vjerojatno bio drugi znak nevolje. Sljedeća četiri dana nije se čuo s Danielom. Isprva je pretpostavio da je zauzeta snimanjem video špota, ali budući da nije uzvratila niti na jedan od njegovih poziva i SMS poruka, počeo se brinuti. Znao je da ona ponekad žestoko tulumari s prijateljima i počele su mu se prikazivati košmarne vizije kako ona postaje akterka jedne od onih tragičnih priča o kojima izvještavaju u televizijskoj emisiji Access Hollywood, o slavnoj manekenki koja je previše popila i umrla poskliznuvši se u hotelskoj kupaonici, kad joj je njezina kutija s pet tona šminke pala na glavu. Četvrte noći napokon je dobio odgovor. Putem Twittera. @KyleRhodes Žao mi je ovo međ nama neće funkcijonirati. Idem se zabaviti u LA s nekim kog sam upoznala. Mislim da si ti sladak, ali previse pričaš o kompjutorima. Kyle joj je morao odati počast; trebalo je imati petlje - uz to i nedostatak srca te sklonost žestokom zlostavljanju jezičnih pravila - za prekinuti s nekim u manje od 140 slovnih znakova. Nije čak bila ni toliko pristojna da mu pošalje privatnu poruku; jok, samo je tvitnula to sranje tako da ga mogu vidjeti baš svi na Twitteru. Ali ni to nije bilo najgore u cijeloj stvari. Dvadeset minuta kasnije Daniela je objavila još jedan tweet, ovaj put s poveznicom na video na kojem se ona u kadi ljubi s filmskom zvijezdom Scottom Caseyjem. Zaista svinjski. Kad je pogledao video, Kyle se osjećao kao da ga je netko udario u želudac. Znao je da su imali problema, ali ovo što je Daniela učinila bilo je tako... bezdušno. Osobito jer je uspjela postići da on djeluje kao potpuna, kompletna budala. Već je vidio naslove u tabloidima: VRUĆI SKANDAL U SAUNI!!!

Poznata manekenka vara milijarderova nasljednika Radio je s kompjutorima, znao je što će se dogoditi - video će se u nekoliko minuta munjevito proširiti među korisnicima interneta. S obzirom na mokru poznatu manekenku u oskudnom bikiniju, filmsku zvijezdu i činjenicu da je prokleta stvar bila čak i neloše snimljena, s pogledom na Hollywood Hills u pozadini - svi će ga pogledati. On to neće dopustiti. Kyle je zgrabio bocu viskija iz bara u svom kućnom uredu i natočio si čašu. A nakon toga je iskapio još četiri. Progonila ga je jedna misao. Jebeš Danielu. On možda nije filmska zvijezda niti glavni izvršni direktor korporacije vrijedne milijardu dolara, niti se pojavljuje na naslovnicama Timea i Newsweeka, ali nije ni neki bezvezni gubitnik. On je Kyle Rhodes, bog za tehnologiju. Specijalnost mu je mrežna sigurnost, zaboga - mogao bi jednostavno hakirati Twitter te izbrisati s njega Danieline tweetove i video, pa nitko ne bi ni znao da su postojali. Možda bi prošao nekažnjeno, samo da se tu zaustavio. No, negdje usput, dok je sjedio za svojim računalom, s čašom u ruci, pijan i bijesan, buljeći u taj tweet - taj glupi tweet intoniran kao bilo je zabavno dok je trajalo, ali tko te 23

Noć za sjećanje - Julie James


jebe - doživio je trenutak viskijem induciranog prosvjetljenja. Shvatio je da pravi problem leži u samim društvenim medijima, u tom produžetku svijeta u kojem su ljudi postali tako potpuno asocijalni da misle da su raskidi u 140 znakova prihvatljivi. Pa je srušio cijelu stranicu. To zapravo i nije bilo posebno teško. Barem ne njemu. Trebao mu je samo jedan pametni računalni virus i oko pedeset tisuća nesvjesno zaraženih računala. "Da te sad vidim, tviterašice. Nakon što je srušio stranicu, odlučio je otputovati. Ubacio je u ruksak svoj laptop, putovnicu i rezervnu odjeću, uhvatio kasni noćni let za Tijuanu i sljedeća dva dana opijao se jeftinom tekilom do besvijesti. »Zašto u Tijuanu?« upitala je Jordan tijekom meteža koji je uslijedio nakon njegova uhićenja. »Činila mi se kao mjesto na koje čovjek može otići bez da mu postavljaju ikakva pitanja.« objasnio je slegnuvši ramenima. I doista, bila je takva. U Tijuani nitko nije znao niti mario tko je on. On nije bio tip kojega je prevarila bivša djevojka, poznata manekenka. Nije bio nasljednik, zaluđenik tehnologijom, poduzetnik, sin niti brat. Bio je nitko i uživao je u svih tih četrdeset osam sati anonimnosti - bivanje sinom milijardera davno ga je lišilo te slobode. Tijekom druge noći u Tijuani Kyle je sjedio u baru koji mu je posljednja dva dana bio dom, cuclajući ono za što je odlučio da će mu biti posljednje piće te noći. Nikad prije nije bio danima pijan i, kao i većina muškaraca, zaključio je da je to učinkovit način nošenja s problemima. No prije ili kasnije morat će se vratiti u stvarni svijet. Barmen, Esteban, uputio je Kyleu pogled iskosa dok je čistio naočale. »Misliš da će uhvatiti tog tipa?« upitao je s izraženim meksičkim naglaskom. Kyle je iznenađeno trepnuo. To je bilo više riječi nego što mu je Esteban uputio u čitava dva dana. Na trenutak je razmišljao narušava li to pitanje njegovu politiku ne postavljajte mi nikakva pitanja, a naposljetku je zaključio da je prihvatljivo. Uostalom, nisu razgovarali o njemu. »Kojeg tipa?« upitao je. »Tog tweeder terorista.« odgovorio je Esteban. Kyle je podigao čašu. »Nemam pojma što je tweeder niti kako ga se terorizira, ali to zvuči kao jebeno dobra priča, amigo.« »O, ti si neki šaljivdžija, ha?« Esteban je pokazao prema televizoru montiranom na zid iza Kylea. »Tweeter, pendejo.« Kyle je iz puke znatiželje pogledao prema televizoru na kojem je bio meksički informativni program. Njegove četiri godine učenja španjolskoga u srednjoj školi nisu mu bile od prevelike pomoći; novinarka je govorila prebrzo da bi razumio što govori. No, za tri riječi napisane masnim slovima na dnu ekrana nije mu trebao prijevod. El Twitter Terrorista

Kyle se zagrcnuo tekilom.

Oh... sranje. Zurio je u televizor sa sve većom frustracijom, pokušavajući shvatiti što novinarka govori. Bilo je teško, pogotovo s obzirom na činjenicu da je bio mrtav pijan, no uspio je uhvatiti riječi policía i FBI. 24

Noć za sjećanje - Julie James


Želudac mu se okrenuo i jedva je uspio izaći iz bara prije nego što se sagnuo i ispovraćao sedam tekila, pritom naletjevši čelom na kaktus koji ranije nije uočio. To ga je vrlo brzo otrijeznilo. U panici se vratio do jeftinog svratišta u kojem je iznajmio sobu za gotovinu, bez obveze pokazivanja identifikacijskih isprava, i nazvao jedinu osobu na koju je mogao računati bivajući mrtav pijan u Tijuani, raskrvarenog čela i na FBI-evoj potjernici. »Jordo, zajebao sam.« rekao je čim se javila na telefon. Vjerojatno osjetivši tjeskobu u njegovu glasu, odmah je prešla na stvar. »Možeš li to popraviti?« Kyle je znao da mora - što je prije moguće. Pa je, čim je spustio slušalicu, uključio svoj laptop i zaustavio DoS napad putem botneta. Postojao je samo jedan problem: ovaj put ga je vrebao FBI. Oni također imaju vrsne informatičare. Sljedećeg jutra, otriježnjen i ozlojeđen, Kyle je napunio svoj ruksak i uzeo taksi do zračne luke u Tijuani. Trenutak prije ukrcavanja, dok je predavao kartu stjuardesi Aeroméxica, pomislio je: ne moram se vratiti. No bijeg nije rješenje. Zaključio je da čovjek treba priznati vlastitu odgovornost za one trenutke u životu u kojima se ponašao kao potpuni idiot, pa neka bude što bude. Kad je avion sletio na aerodrom O'Hare, stjuardese su zamolile putnike da ostanu na svojim mjestima. Sjedeći otraga, Kyle je gledao kako se dva muškarca u uobičajenim odijelima državnih službenika - očito agenti FBI-a - uspinju u zrakoplov i pilotu predaju neki dokument. »Da, to sam ja.« rekao je Kyle, zgrabivši svoj ruksak koji je stavio ispod sjedala. Stariji čovjek hispanskog izgleda koji je sjedio pored njega spustio je glas do šapta. »Droga?« »Twitter.« odgovorio je Kyle šaptom. Ustao je s ruksakom u ruci i kimnuo agentima FBI-a koji su se zaustavili pored njegovog reda sjedala. »Dobro jutro, gospođo.« Mlađi agent je ispružio ruku, sav poslovan. »Predajte mi računalo, Rhodes.« »Očito preskačemo razmjenu uljudnih formalnosti.« rekao je Kyle, predajući im svoj ruksak. Stariji agent povukao je Kyleu ruke iza leđa i stavio mu lisice. Dok su čitali njegova prava, Kyle je krajičkom oka vidio kako ga pedesetak putnika fotografira kamerama na mobitelima, a te će fotografije kasnije, znao je, preplaviti internet. I od tog trenutka on je prestao biti Kyle Rhodes, sin milijardera, te je postao Kyle Rhodes, Twitter terorist. Što vjerojatno nije najbolji način da si stvoriš reputaciju. Doveli su ga u ured FBI-a u središtu grada te ga dva sata ostavili u sobi za ispitivanje. Nazvao je svoje odvjetnike, koji su vrlo brzo došli i ozbiljno razmotrili optužbe koje je FBI planirao poslati u Ured državnog tužitelja. Pola sata nakon što su odvjetnici otišli, prebačen je u Metropolitan Correctional Center. »Imaš posjetitelja, Rhodes.« rekao je stražar kasnije tog poslijepodneva. Doveli su ga u pritvor, gdje je čekao za nekim čeličnim stolom, pokušavajući se naviknuti na sebe u narančastom kombinezonu i lisičinama. Kad su se vrata otvorila i kad je ušla njegova sestra, smeteno se nasmiješio. »Jordo.« izgovorio je svoj nadimak za nju otkako su bili djeca. Požurila je prema njemu te ga čvrsto zagrlila, što je pomalo nezgodno kad imaš 25

Noć za sjećanje - Julie James


lisičine. Zatim se odmaknula i lupila ga dlanom po čelu. »Idiote.« Kyle je rekao: »Joj. Upravo tamo gdje mi se zabio kaktus.« »Što si mislio u toj svojoj glavi?« upitala je. Tijekom sljedećih nekoliko tjedana to će pitanje Kyleu stotinu puta postaviti prijatelji, obitelj, odvjetnici, novinari i gotovo svatko tko ga susretne na ulici. Mogao je odgovoriti da je to imalo veze s ponosom, ili s njegovim egom, ili s činjenicom da je uvijek bio pomalo naprasit kad bi bio isprovociran. Ali u konačnici se svodilo na jednu stvar. »Jednostavno sam... napravio pogrešku.« rekao je sestri iskreno. Nije bio prvi muškarac koji pretjerano reagira kad otkrije da ga djevojka vara, niti će biti posljednji. Nažalost, jednostavno je bio u jedinstvenoj poziciji da zeznc stvar na globalnoj razini. »Rekao sam odvjetnicima da ću se izjasniti krivim.« rekao je. Nema smisla trošiti novac poreznih obveznika na simuliranje suđenja, niti trošiti vlastiti novac na dodatne pravne pristojbe. Pogotovo uzevši u obzir da on nema obranu. »Kažu na vijestima đa ćeš vjerojatno ići u zatvor.« Jordanki je glas napukao kod posljednje riječi, a usna joj je drhtala. Dovraga, ne. Kyle je zadnji put vidio sestru kako plače prije devet godina, nakon majčine smrti, i proklet bio ako joj to dopusti sada. Unio joj se u lice. »Slušaj me, Jordo, jer ovo ću reći samo jednom. Zadirkuj me, smisli kakve god šale želiš, nazovi me idiotom, ali nećeš pustiti suzu zbog ovoga. Razumiješ? Što god se dogodilo, ja ću se nositi s tim.« Jordan je kimnula i duboko udahnula. »U redu.« Odmjerila ga je, ovakvog u narančastom kombinezonu i lisičinama. Potom je upitno nakrivila glavu. »Pa, kako je bilo u Meksiku?« Kyle se nasmiješio i potapšao je ispod brade. »Tako je već bolje.« Zatim se okrenuo temi o kojoj je izbjegavao razmišljati od uhićenja. »Kako je tata primio vijest?« Jordan mu je dobacila onaj poznati pogled koji je govorio nadrapao si. »Sjećeš li se druge godine srednje škole, one noći kad si kroz kuhinjski prozor pobjegao na zabavu Jenny Garrett?« Kyle se trgnuo. Zaista. Ostavio je prozor otvorenim, kako bi se jednostavno mogao vratiti, a njihov tata je sišao u prizemlje nakon što je čuo neobičan zvuk. Otkrio je da Kylea nema i da rakun u smočnici jede Cocoa Puffs, pahuljice od žitarica i čokolade. »Tako je loše, ha?« Jordan mu je stisnula rame. »Rekla bih da je otprilike dvadeset puta gore.« Kvragu. Nakon što je pročitao večernje vijesti, Kyle je napravio pogrešku i provjerio svoju e-poštu. Njegova e-mail adresa u Rhodes Corporationu bila je dostupna na internetskoj stranici tvrtke, i premda više nije radio za nju - predavši ostavku onoga dana kad je bio uvjetno pušten i na taj način poštedivši oca neugodnosti da ga on mora otpustiti - poruke koje je primao bile su proslijeđivane u njegov osobni e-mail sandučić. Svakog dana otkako je pušten dobivao je stotine poruka: zahtjeve za intervjue od novinara, poruke mržnje od nekih vrlo ljutitih ljudi kojima stvarno treba predah od Twittera {Hej @KyleRhodes - odvratan si, majmune!!!!!) i neobične koketne ponude nepoznatih žena koje su zvučale kao da su malo previše zainteresirane za susret s bivšim zatvorenikom. Nakon što se uvjerio da u sandučiću ne postoji ništa stvarno značajno na što bi trebao odgovoriti, Kyle je izbrisao gomilu e-mailova. Nije želio davati intervjue, na poruke mržnja nema smisla odgovarati i, premda je u zatvoru proveo četiri mjeseca, što je bilo najduže razdoblje celibata otkako je odrastao, zaključio je da je razborito 26

Noć za sjećanje - Julie James


izbjegavati seks s ludim osobama.

Njegov kućni telefon je zazvonio, prekinuvši ga u razmišljanju. Zvonio je produženom zvonjavom, stoje značilo da poziv dolazi sa zaštitarskog stola u foajeu u prizemlju. »Dex je ovdje, došao vas je vidjeti.« rekao je vratar Miles kada se Kyle javio na telefon, misleći na Kyleova najboljeg prijatelja, Gavina Dextera. Dex je bio čest posjetitelj kuće Rhodes, pa ga je Miles odavno prestao zvati »gospodinom Dexterom«. »I doveo je još nekoliko prijatelja.« nastavio je Miles, pomalo se i zabavljajući. »Hvala, Milese. Pošalji ih gore.« Dvije minute kasnije Kyle je otvorio vrata i ugledao svog najboljeg prijatelja i skupinu od najmanje dvadeset ljudi. Grupica je veselo zažamorila kad ga je vidjela. Dex se nasmiješio. »Ako Kyle Rhodes ne može doći na zabavu, onda će zabava doći Kyleu Rhodesu.« Srdačno je potapšao Kylea po ramenu. »Dobrodošao kući, stari.«

Negdje oko ponoći Kyle je napokon uhvatio priliku udaljiti se iz gužve. Početni broj gostiju, dvadeset i jedan, kasnije se gotovo utrostručio i apartman je sada bio posve pun. Osjetivši potrebu za trenutkom samoće, Kyle se iskrao u svoj ured i natočio si čašu viskija. Otpio je gutljaj i zatvorio oči, uživajući u samoći prije nego što ga dužnost natjera da se vrati na zabavu. Svojim takozvanim prijateljima. Od kojih se niti jedan, osim Dexa, nije potrudio posjetiti ga u zatvoru. Metropolitan Correctional Center - ili MCC, kako su ga zvali zatvorenici - smješten je na lako dostupnom mjestu, u središtu Chicaga, a Kyle je u njemu proveo četiri mjeseca. No tijekom njih su ga došle posjetiti samo tri osobe: otac, sestra i Dex. Za sve ostale bio je daleko od očiju, daleko od srca. Kyle Rhodes očigledno nije popularan kada živi u zatvoru umjesto u šminkerskom apartmanu. Ta četiri mjeseca koja je proveo zatvoren doista su mu otvorila oči. U početku je bio ljut, a kasnije je zaključio da nije vrijedno boli. Sada je shvaćao kakva su oni vrsta prijatelja - ljudi s kojima se zabavljao i partijao, ali to nije dopiralo nimalo dublje od toga. U budućnosti nikad neće ponoviti pogrešku da o tome razmišlja na drugačiji način. Toliko se toga promijenilo od dana kada je Kyle bio uhićen i, iskreno, još uvijek nije bio siguran da je sve to provario u sebi. Prije pet mjeseci imao je uspješnu karijeru u Rhodes Corporationu, hodao je s manekenkom Victoria's Secreta i mislio je da ima krug prijatelja na koje može računati. Sada nije imao niti posao niti perspektivu - jer nitko u njegovoj struci nikada ne bi niti pomislio da zaposli osuđenog hakera - i zatvorski dosje. I nije trebao biti tehnološki genij da shvati kada je učinio prvi pogrešan korak. On i duge veze očito ne idu zajedno. Ovo je bio njegov prvi i jedini stvarni pokušaj ozbiljne posvećenosti vezi i bio je prevaren, javno otkantan i završio je u zatvoru. No, koliko god bio u iskušenju da za sve krivi Danielu, nju nije mogao kriviti za vlastitu glupost. On je bio idiot koji je hakirao Twitter; nitko ga na to nije natjerao. Niti je mogao u potpunosti kriviti nju za propast njihove veze. Da, ona jc kuja hladnoga srca, zbog načina na koji je odabrala okončati vezu. Ali shvatio je, dok je ležao budan tijekom tih dugih, hladnih zatvorskih noći, da je on od samog početka bio samo jednom nogom u vezi. Uvjerio se da je spreman za ozbiljnu vezu, ali i on i pola slobodnog svijeta upravo su vidjeli koliko je u vezi s tim bio u krivu. Bila je to pogreška koju neće ponoviti. Barem ne dugo, dugo vremena. 27

Noć za sjećanje - Julie James


No, postojala je i dobra strana toga: bio je odličan u neobvezivanju. Usputne veze? Tom je scenom vladao. Seks?

Više je nego sigurno da nikada nije doživio prigovore. Dakle, od sada nadalje držat će se svog puta. Radit će ono što radi najbolje. Spojevi, flertovi, zavođenja, neobuzdani životinjski seks, sve opcije su otvorene. No, bilo kakvi osjećaji dublji od postkoitalnog zadovoljstva ne dolaze u obzir. U tom trenutku Dex je promolio glavu u ured. »Mislio sam da bi ti mogao biti ovdje.« rekao je ulazeći u sobu. Kyle je podigao čašu. »Došao sam ovdje napuniti je. Shvatio sam da je to bolje od guranja kroz gužvu.« »Je li ti zabava malo naporna?« Kyle se odmaknuo od stola i krenuo prema vratima. Možda zabava jest bila malo naporna, no znao je da je Dex imao najbolje namjere. »Ne, uopće.« slagao je uz lagani osmijeh. »Zabava je upravo ono što mi je trebalo.« »Što misliš da će reći tvoji prijatelji u Uredu državnog tužitelja ako čuju za ovo?« upitao je Dex, cerekajući se. »Hej, to se zove kućni pritvor. Ja sam u svojoj kući, zar ne?« I dok god poštuje uvjete nadziranog otpusta iz zatvora, nije ga bilo ni najmanje briga što misli Ured državnog tužitelja. Za tri dana bit će slobodan i riješit će ih se. »Kad već pričamo o tvojim prijateljima... upravo je stigla Selene Marquez.« rekao je Dex. »Raspituje se za tebe.« »Sada?« Kyle je dobro poznavao Selenu - prilično dobro. Imala je dvadeset i pet godina, bila je manekenka koja je radila u Chicagu i pokušavala se probiti na njujoršku scenu, i imala je duge noge, noge do neba. Prije nego što je prohodao s Daniele, on i Selene su povremeno spavali zajedno i uvijek su se dobro provodili. »Možda bih je trebao otići pozdraviti. Biti dobar domaćin i sve to.« Kyle je znatiželjno podigao obrve. »Kako izgleda?« »Pa, da sam seksualno deprivirani bivši zatvorenik koji je posljednja četiri mjeseca proveo u zatvoru, rekao bih da izgleda jebeno dobro.« Dex se lupio po čelu. »Oh... čekaj.« »Jako smiješno, stari. Zbijanje šala o mjestu na kojem sam živio u neprestanom strahu da će me netko napasti nožem.« Dexov se izraz lica promijenio i postao ojađen. »Sranje, baš sam magarac. Nisam to trebao reći... « zastao je, primijetivši Kyleov osmijeh. »A... ti se zajebavaš sa mnom, zar ne?« »Da. Sada, kao bivši zatvorenik koji je u zatvoru proveo posljednja četiri mjeseca, mislim da ću otići sam vidjeti kako Selene izgleda.« Kyle je, izlazeći, uhvatio Dexa za rame. »Hvala, Dexe. Na svemu. Neću to zaboraviti.« Dex je kimnuo, znajući dobro na što Kyle misli. Bili su prijatelji od koledža i ništa nije trebalo dodatno pojašnjavati. »Uvijek.« Kyle je napustio ured i počeo se probijati kroz gužvu. Pronašao je Selene u foajeu pored ulaznih vrata - izgledala je spektakularno u srebrnoj mini haljini i u štiklama visokima osam centimetara. Nasmiješila se kad je ugledala Kylea kako se približava. »Ovo je sjajna zabava.« Kyleov pogled prešao je njenim tijelom. »To je sjajna haljina.« »Hvala, obukla sam je posebno za ovu priliku.« Primaknula se, spuštajući glas u 28

Noć za sjećanje - Julie James


promukli šapat. »Možda ti kasnije mogu pokazati što je ispod nje.« Kliznula je pored njega, rukom namjerno okrznuvši njegovu, i krenula u srce zabave. Kyle se osvrnuo preko ramena, promatrajući kako ona njiše bokovima dok odlazi. Ovako treba biti. Jednostavno. Lako. Bez opterećujućih osjećaja i kompliciranih odnosa. Otkako je izašao iz zatvora možda nije shvatio baš sve, no toliko je znao.

29 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 4

RYLANN JE gotovo završila s raspakiravanjem kofera i tek je onda shvatila da odjeću vješa u samo jednu polovicu ormara. Podsvijest joj se očito tek trebala prilagoditi na nove okolnosti. U njezinom novom stanu u Chicagu sve je bilo u jednini: jedna spavaća soba, jedna dnevna soba, jedna sobica koja je služila kao ormar, jedno parkirno mjesto, jedan komplet posuđa, jedna četkica za zube i, najvažnije, jedna vlasnica. Nije bilo druge polovice. Zgrabila je nekoliko svojih poslovnih kostima s vrha police i objesila ih u prazan dio ormara. Zatim je pomislila da kostimi izgledaju tužno i jadno tako sami, pa je na policu iznad njih nagurala neke veste. Pa svoje hlačice za jogu i opremu za vježbanje. Još uvijek nedovoljno. Požurila je natrag u spavaću sobu, gdje je kofer ležao otvoren na velikom bračnom krevetu, i izvukla dvije lagane crne večernje haljine koje je obično nosila na večernjim događanjima povezanima s poslom. U San Franciscu je bila aktivna u kalifornijskoj odvjetničkoj komori - bila je čak i članica etičkog povjerenstva - a u sklopu toga je često prisustvovala koktelima i večerama s utjecajnim osobama iz gradske pravničke zajednice. Kao jedna od pomoćnih državnih tužiteljica San Francisca - a ti se tužitelji bave saveznim zločinima te su smatrani jednima od najelitnijih odvjetnika u sustavu kaznenog pravosuđa - opušteno se kretala u tom krugu ljudi. No ovih je dana pronalazila nove krugove. To je, naposljetku, bio i razlog ove selidbe u Chicago. Rylann je večernje haljine objesila na šipku pored svojih kostima i odmaknula se da vidi rezultat. S obzirom na eklektičnu mješavinu vesta, odijela i kompleta, odjeće za vježbanje i haljina, to baš i nije bio najorganiziraniji ormar koji je ikada vidjela, ali poslužit će svrsi. Dvadeset minuta prije, tijekom raspakiravanja, nakratko je oklijevala. Naišla je na važnu joj haljinu, onu grimiznu haljinu s V-izrezom koju je nosila u noći Prosidbe Do Koje Nikad Nije Došlo, haljinu koju je vjerojatno trebala spaliti zbog njezine loše karme, no činjenica je da su joj u njoj grudi izgledale kao da su čitav broj veće. Loša karma ili ne, bila je to prilično čarobna haljina. Osim toga, Rylann nije vjerovala da su se njezinom bivšem dečku Jonu u njegovu stanu u Rimu ikada ovlažile oči zbog odjeće koju je nosio na njihovoj posljednjoj zajedničkoj večeri, pa zašto bi se njoj? Ustvari, s obzirom na to da tijekom posljednjih pet mjeseci uopće nisu kontaktirali, pretpostavljala je da se on ni ne sjeća što je tada nosio. Rylann je zastala, iznenada shvativši da se ni ona ne sjeća što je on nosio. Da. Napredak. Imala je šestomjesečni plan prebolijevanja svog bivšeg i bilo joj je drago vidjeti da se drži plana. Zapravo, išlo joj je čak i bolje od planiranog - odredila je dva dana za privremeni povratak na prijašnje pozicije nakon svog preseljenja u Chicago, no zasad se činilo da joj sasvim dobro ide. Tamnosivo odijelo, svijetloplava košulja, prugasta kravata koju mu je kupila »tek 30

Noć za sjećanje - Julie James


tako« dan nakon što su počeli živjeti zajedno. Dovraga. Ipak se sjeća što je on nosio te večeri. Prema šestomjesečnom planu trebala je zaboraviti takve detalje. Način na koji mu je svakog jutra isti uvojak kose stršao sa zatiljka. Zlatne točkice u njegovim očima boje lješnjaka. Kako se vrpoljio u stolcu kad je rekao da ne zna želi li se vjenčati. Zapravo, tu konkretnu pojedinost će vjerojatno vrlo dugo pamtiti. Večerali su u Jardiniereu, romantičnom restoranu u središtu San Francisca. Jon je večeru zamislio kao iznenađenje, ne dajući joj nikakve dodatne informacije. Ali kad su sjeli, a on naručio bocu šampanjca Cristal, znala je. Istina, oboje su uživali u vinu i u prošlosti su znali kupovati dobra vina i šampanjce, ali Cristal je bio izvan gabarita njihova uobičajenog trošenja. Što je moglo značiti samo jedno. On će je zaprositi. Rylannina prva misao bila je: savršen trenutak. Bio je rujan, što znači da ima devet mjeseci za planiranje vjenčanja u lipnju. Nije da joj je bilo osobito stalo do lipnja, no bilo je poslovnih pitanja koja je trebala uzeti u obzir: dvije pomoćne državne tužiteljice iz njezina ureda upravo su objavile da su trudne i da će do svibnja biti na rodiljnom dopustu. Ako se ona i Jon vjenčaju u lipnju, nakon što se druge pomoćne državne tužiteljice vrate u ured, ona će moći uzeti puna dva tjedna za medeni mjesec ne osjećajući grižnju savjesti zbog opterećivanja drugih dodatnim poslom. Nakon što im je konobar natočio šampanjac, Jon je kucnuo čašom o njezinu. »Za nove početke.« rekao je uz nestašan pogled. Rylann se nasmiješila. »Za nove početke.« Oboje su otpili gutljaj, a zatim je Jon ispružio dlan preko stola i uzeo je za ruku. Kao i uvijek, izgledao je pristalo u odijelu i sa savršeno podšišanom tamnom kosom. Na zapešću je nosio sat koji mu je kupila za zadnji rođendan. Potrošila je na njega više novca nego što je namjeravala, ali on se doimao neobično snuždenim zbog toga što je navršio trideset i pet godina, pa je odlučila odriješiti kesu kako bi ga oraspoložila. »Dakle, postoji nešto što te želim pitati.« Palcem joj je milovao prste. »Znaš da me ovaj zadnji rođendan ozlovoljio. Od tada sam puno razmišljao o smjeru u kojem se kreće moj život. I premda znam što želim, mislim da sam bio u panici jer je to tako velik korak.« Zastao je i duboko udahnuo. Rylann mu je stisnula ruku u znak ohrabrenja. »Nervozan si.« Tiho se nasmijao. »Možda malo.« »Na vidjelo s tim.« zadirkivala ga je. »Već smo popili šampanjac.« Jon ju je potom pogledao u oči. »Želim se preseliti u Italiju.« Rylann je zatreptala. »Italiju?« ponovila je. Jon je kimnuo, riječi su mu sada lakše tekle. »U našem uredu u Rimu otovorilo se radno mjesto i prijavio sam se.« Raširio je ruke i nasmijao se kao klinac kojem su upravo rekli da će ići u Disney World. »Italija! Nije li to sjajno?« »To je... nešto.« Rylann je u sebi odmahnula glavom, pokušavajući shvatiti. Jon je bio partner u tvrtci McKinzey Consulting i naradio se kao konj da bi to postigao. Ponekad se u zadnje vrijeme doimao pomalo apatičnim u vezi sa svojim poslom, ali nijednom nije spomenuo preseljenje u Italiju. »Što je uzrok svemu tome?« upitala je, osjećajući se kao da razgovara s kakvim poznanikom, a ne s čovjekom s kojim hoda posljednje tri godine. Jon je otpio dug gutljaj šampanjca. »Već neko vrijeme razmišljam o tome. Ne znam... imam trideset i pet godina, a nikada nisam stvarno učinio nešto. Išao sam u školu; dobio 31

Noć za sjećanje - Julie James


sam posao. Time je uglavnom opisan moj život.« Nemamo je pokazao prema njoj. »Isto je i s tobom.« Rylann je osjetila poriv da zauzme obrambeni stav. »Ja sam se nakon Pravnog fakulteta preselila u San Francisco, ne poznajući ovdje niti jednu osobu. Rekla bih da je to bilo prilično avanturistički.« »Avanturistički?« rekao je Jon s porugom u glasu. »Preselila si se ovamo zato što si dobila pripravnički kod saveznog žalbenog suca. Osim toga, to je bilo prije sedam godina. Možda je vrijeme za novu avanturu.« Ponovno ju je primio za ruku. »Razmisli o tome. Možemo dobiti stan u blizini Piazze Navone. Sjećaš li se one trattorije koju smo otkrili tamo, one sa žutom tendom? Voljela si to mjesto.« »Zašto? Da, jesam. Kao lijepo mjesto za posjetiti ga tijekom odmora.« »I evo nam sarkazma.« rekao je Jon, naslonivši se u stolcu. Rylann je prešutjela još jednu jetku opasku koja joj je zamalo prešla preko usana. Što je u redu - u ovoj situaciji sarkazam neće pomoći. »Samo pokušavam nadoknaditi gradivo. Cini se da se taj plan o Italiji pojavio neočekivano.« »Pa morala si znati da se nešto sprema, s obzirom na šampanjac i sve.« rekao je Jon. Rylann je zurila u njega. Uf. On stvarno nema pojma. »Mislila sam da ćeš me zaprositi.« Tišina koja je uslijedila bila je vjerojatno jedan od najmučnijih i najneugodnijih trenutaka u njezinu životu. I odjednom je znala da je Italija najmanji od njihovih problema. »Nisam mislio da je brak nešto što ti želiš.« rekao je Jon naposljetku. Rylann se odmaknula u nevjerici. »Kako to misliš? Razgovarali smo o našem vjenčanju. Razgovarali smo čak i o tome da imamo djecu.« »Također smo razgovarali o nabavljanju psa i o kupnji novog kauča za dnevni boravak.« rekao je Jon. »Razgovaramo o puno stvari.« »To je tvoj odgovor?« upitala je Rylann. » Razgovaramo o puno stvari?« Sarkastičan ton se očito vratio. »Mislio sam da si skoncentrirana na svoju karijeru.« rekao je Jon. Rylann je nakrivila glavu. Čovječe, ona će stvarno večeras čuti raznorazne zanimljive stvari. »Nisam bila svjesna da se obitelj i karijera međusobno isključuju.« Jon se promeškoljio u stolcu. »Samo sam htio reći da sam shvatio da su brak i djeca nešto do čega ćemo doći kasnije. Možda.« Rylann je dobro čula zadnju riječ koju je dodao. Istina, tijekom posljednjih sedam godina bila je usmjerena na karijeru i nije žalila zbog toga. Niti je, iskreno, planirala prestati biti usredotočena na karijeru. I, koliko god voljela planove, nije osjetila potrebu da požuruje stvari s Jonom. Nije imala na umu određeno vremensko razdoblje; jednostavno je pretpostavila da će se njih dvoje vjenčati i zasnovati obitelj kad ona bude negdje u srednjim tridesetima. Ali sada, vidjevši na koji se način s nelagodom igrao s visokom čašom za šampanjac, shvatila je da je taj scenarij postao određen riječju »ako«, a ne riječju »kada«. A ona to nije bila spremna prihvatiti. »Možda?« upitala ga je. Jon je odmahnuo rukom, pokazujući prema prepunom restoranu. »Moramo li baš sada voditi ovaj razgovor?« »Da, mislim da moramo.« 32

Noć za sjećanje - Julie James


»Fino. Što želiš da kažem, Ry? Predomišljao sam se oko toga. Brak zahtijeva puno rada. I oko djece je puno posla. Ja se već ubijam na poslu. Dobro zarađujem, ali nikada nisam imao vremena uživati u tom novcu. Ne namjeravam dati otkaz ili uzeti dopust u ovakvoj gospodarskoj situaciji, tako da mi se ovaj transfer činio kao savršena prilika da učinim nešto za sebe.« Nagnuo se prema njoj, ozbiljnog izraza lica. »Nemoj raditi od toga veći problem nego što to mora biti. Volim te - na kraju, nije li to jedino što je doista važno? Pođi sa mnom u Italiju.« No dok je Rylann sjedila tamo, gledajući u njegove oči boje tamnog lješnjaka, znala je da nije tako jednostavno. »Jone... znaš da ne mogu ići.« »Zašto ne?« »Jedan razlog je to što sam pomoćna državna tužiteljica Sjedinjenih Država. Mislim da u Rimu nemaju puno radnih mjesta za takve.« Slegnuo je ramenima. »Zarađujem puno novca. Ne moraš raditi.« Rylannin je pogled postao oštar. »Ako sam navodno toliko fokusirana na svoju karijeru, takve me izjave sigurno neće nagovoriti na taj put, zar ne?« Jon se naslonio u svom stolcu, neko vrijeme ne govoreći ništa. »Dakle, to je to?« Napravio je ljutit pokret. »Odlazak u Italiju ne uklapa se u tvoj desetogodišnji plan ili što već, pa ćeš jednostavno odabrati svoj posao umjesto mene?« Zapravo, to je bio dvanaestogodišnji plan, a odbacivanje svega kako bi se preselila u Rim u kojemu nema posla ni perspektive definitivno nije bilo u tom planu, no Jon je namjerno zaobilazio problem. »Selidba u Italiju je možda tvoj san, ali... nije moj.« rekla je. »Nadao sam se da bi to mogao biti naš san.« Aha, je li? Rylann je položila ruke na stol. Negdje usput, sve ovo joj se počelo činiti poput unakrsnog ispitivanja. »Rekao si da si pitao za taj premještaj. Jesi li im rekao da o tome trebaš porazgovarati sa mnom prije nego što se obavežeš na odlazak?« Jon ju je pogledao u oči s izrazom krivnje koji je dobro poznavala, jer ga je mnogo puta vidjela na licima okrivljenika koje je procesuirala. »Nisam.« rekao je tiho. Što se nje tiče, nije bilo potrebno ništa više reći. Gotovo šest mjeseci nakon te večeri Rylann je sjedila na podu svoje dnevne sobe, raspakiravajući kutiju koja je sadržavala pola kompleta posuđa Villerov & Boch koji su kupili ona i Jon. Jon je inzistirao da ona uzme cijeli set od deset, ali u znak stava »jebo tebe i tvoje sažaljenje« uzela je samo pola. Sada se, međutim, pitala što će, dovraga, s nepotpunim porculanskim servisom. Prokleti ponos. Zazvonio joj je mobitel, pa je problem s posuđem stavila na čekanje. Pipala je po podu i na kraju napipala mobitel ispod hrpe smeđeg papira za zamatanje. Pogledala je u zaslon i vidjela da je Rae. »Hej, ti.« »Kakav je novi stan?« upitala je Rae. Rylann je bradom pridržala mobitel, oslobodivši ruke kako bi, dok priča, mogla nastaviti raspakiravafi kutiju. »Trenutačno uglavnom katastrofalno, jer sam kasno počela. Provela sam popodne šećući uokolo, razgledavajući susjedstvo.« I gotovo se smrznula u baloneru. Gradu Chicagu očito nitko nije priopćio da je proljeće. »Ako se dobro sjećam, netko je samoinicijativno rekao da će doći i pomoći mi raspakirati stvari.« rekla je šeretski. U Raeinu glasu osjetila se krivnja. »Znam. Ja sam najgora prijateljica na svijetu. 33

Noć za sjećanje - Julie James


Još uvijek sam na poslu, zapela sam ovdje. Sljedeći tjedan mora biti gotov zahtjev za sažetom presudom, a nacrt koji mi je poslala ova s druge godine je smeće. Cijelo poslijepodne ponovno pišem popis činjenica. Ali mislim da mogu biti kod tebe za otprilike sat vremena. Pogledajmo to sa svjetlije strane, imam kolačiće, cupcakes.«

Rylann je izvadila iz kutije tanjur za desert. »Ooh - lijepo. Možemo ih jesti s mog vrlo otmjenog i nepotpunog porculanskog posuđa.« Pogledala je oko sebe. »Ozbiljno, što ću učiniti s pet setova posuđa, pola kompleta?« »Mogla bi... upriličiti kakvu finu večeru za mog imaginarnog dečka, tvog imaginarnog dečka i njihovog imaginarnog prijatelja koji je treći kotač i koji, čini se, nikada nema nešto pametnije za raditi.« Uh. »Nemoj se smijati. Nakon što smo Jon i ja prekinuli i on se preselio u Rim, ja sam bila spomenuti treći kotač.« rekla je Rylann. Njihovi najbolji prijatelji u San Franciscu bili su »par« i družili su se s njima kao parom, pa se ona nakon prekida jednostavno više nije uklapala. To je jedan od brojnih razloga zbog kojih je odlučila potražiti novi početak u Chicagu. »Barem sam u ovom gradu prvi kotač. Unicikl.« Rae se nasmijala. »Vrlo zahtjevan posao, unicikliranje. Osobito u tridesetim godinama.« »Nije da nikad ni s kim nisam hodala prije Jona. Koliko drugačije od toga može biti?« »Oh, kakva naivnost.« Rae je značajno uzdahnula. »Sjećam se kad sam i ja nekoć bila tako puna nade i entuzijazma.« Glas joj je postao za nijansu ozbiljniji. »Misliš da si spremna za sve ovo?« Dok je Rylann promatrala kaotično stanje stana - svog novog stana - na pamet su joj pale Jonove riječi. Možda je vrijeme za novu avanturu. »Mislim da moram biti.« rekla je Rylann. Jer postojao je jedan završni dio šestomjesečnog plana kojega se apsolutno odlučila držati. Nema žaljenja, niti osvrtanja prema prošlosti.

34 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 5

U PONEDJELJAK ujutro, dok se njezina aktovka ljuljala pored nje, Rylann je izašla iz dizala na dvadeset i prvom katu zgrade zvane Savezna zgrada Dirksen. Produžila je prema staklenim vratima na kojima je bio poznati znak Ministarstva pravosuđa u obliku pečata: orao koji nosi štit Sjedinjenih Država s motom Qui Pro Domina Justitia Sequitur, »koji procesuira u ime pravde«. Pogled na taj logotip pomogao je Rylann da se opusti. Naravno, bila je pomalo nervozna zbog svog prvog dana u čikaškom uredu i bio je neobičan osjećaj ponovno biti novajlija, ali ona više nije mlada parničarka svježe pristigla sa šegrtovanja. Posljednjih šest godina procesuirala je slučajeve kao pomoćna državna tužiteljica u San Franciscu; napredovala je sve do Odjela za specijalne krivične postupke i imala je jedan od najboljih sudskih dosjea u okrugu. Ona pripada tamo, iza tih staklenih vrata, podsjetila se. I što prije to dokaže svima drugima, to će se bolje osjećati. Pa je duboko udahnula - tiho se zavjetovavši da će ih oboriti s nogu - i ušla u ured. Recepcionarka s druge strane stola nasmiješila se u znak pozdrava. »Dobro je vidjeti te opet, Rylann. Gospođa Lynde rekla je da danas počinješ s radom. Reći ću joj da si ovdje.« »Hvala, Katie.« Rylann se pomaknula u stranu i stala pred panoramsku fotografiju Chicaga. Ured joj je bio donekle poznat, jer je prošlog mjeseca bila ovdje, doletjevši na razgovor za otvoreno mjesto pomoćne državne tužiteljice. Ured se protezao kroz četiri kata zgrade i zapošljavao je oko 170 odvjetnika, dvadesetak odvjetničkih pomoćnika te brojno administrativno i pomoćno osoblje. Što se tiče odabira trenutka, Rylann je s ovim transferom imala sreće. Nakon prekida s Jonom željela je nov početak i zbog toga joj je laknulo kad je čula da je Ministarstvo pravosuđa otvorilo novo mjesto za pomoćnog državnog tužitelja u Sjevernom okrugu Illinoisa. Budući da je odrasla u predgrađima Chicaga i da je uvijek razmatrala mogućnost povratka jednog dana, kako bi bila bliže svojoj obitelji i Rae, objeručke je zgrabila priliku. Rylann se nasmiješila kad je vidjela kako niz hodnik dolazi atraktivna žena s dugom kestenjastom kosom i izrazom dobrodošlice u očima boje akvamarina. Kao i za vrijeme razgovora za posao, šokiralo ju je koliko je Cameron Lynde relativno mlada za državnu tužiteljicu - ima trideset i tri godine, samo godinu dana više od Rylann. Nekada najbolja pomoćna državna tužiteljica u Chicagu, Cameron je imenovana na položaj nakon što je bivši državni tužitelj, Silas Briggs, uhićen i optužen za korupciju. Uhićenje takve istaknute političke figure izazvalo je dosta komešanja - kako unutar Ministarstva pravosuđa, tako i u medijima - i tjednima je bilo tema tračeva među svim pomoćnim državnim tužiteljima. To je prilikom razgovora za posao bilo Rylannina jedina briga - prijelaz u ured koji je nedavno doživio takav značajan prevrat - ali sa sastanka je otišla s isključivo pozitivnim dojmovima o Cameron. Nova državna tužiteljica činila joj se motiviranom, ambicioznom i željnom vratiti dobar glas čikaškom uredu. 35

Noć za sjećanje - Julie James


Cameron joj je pružila ruku. »Dobro je vidjeti te opet, Rylann.« rekla je toplo. »Odbrojavali smo dane do tvog dolaska.« Pokazala je prema hrpi spisa koju je nosila u drugoj ruci. »Kao što možeš vidjeti, mi smo ovdje zatrpani. Dođi sa mnom - odvest ću te u tvoj ured.« Dok su ćaskale, Rylann je slijedila Cameron niz unutarnje stepenice na dvadeseti kat. Rapored je bio sličan kao u San Franciscu - pomoćni državni tužitelji bili su u vanjskim uredima, a pomoćno osoblje i odvjetnički pomoćnici radili su u unutarnjem dijelu prostora, za stolovima i u radnim jedinicama - kockama. Ako se dobro sjeća, svih dvadeset i sedam pomoćnih tužitelja Odjela za specijalne krivične postupke bili su smješteni na ovom katu. »Dakle, kada sam, nakon razgovora s tobom, razgovarala s Billom,« počela je Cameron, misleći na Rylanninog bivšeg šefa, državnog tužitelja za Sjeverni okrug savezne države Kalifornije, »rekao je da bih te trebala pitati zašto te agenti FBI-a iz San Francisca nazivaju Meth Lab Rylann.« Rylann je zastenjala. Premda joj, potajno, nadimak nije baš toliko smetao. »Dali su mi taj nadimak prve godine na poslu i nikad ga se nisam uspjela riješiti.« Cameron je djelovala znatiželjno. »Dakle? Da čujemo priču.« »Ispričat ću skraćenu verziju. Bila sam druga violina na slučaju s višestrukim optužnicama za organizirani kriminal i drogu te sam se trebala sastati s dvoje agenata FBI-a koji su vodili istragu u vezi s podzemnim laboratorijem za proizvodnju metamfetamina. Ono što su agenti propustili spomenuti prije nego što sam došla tamo bilo je da je jedini način da se dođe u laboratorij bio provlačenje kroz otvor u zemlji i spuštanje niz zahrđale, rasklimane ljestve duge četiri i pol metra. A budući da sam ja ranije toga jutra bila na sudu, imala sam na sebi kostim sa suknjom i visoke pete. Krajnje neprikladno.« Cameron je zahihotala. »Ma daj. Agenti su te vjerojatno namjerno zafrkavali kako bi mogli zaboraviti to spomenuti?« Hodajući bok uz bok s Cameron, Rylann nije protuslovila. »Možda su testirali novu djevojku, naravno.« »Što si učinila?« »Jedino što sam mogla učiniti.« rekla je Rylann ležerno. »Provukla sam se kroz otvor u suknji i sišla niz te zahrđale, rasklimane ljestve duge četiri i pol metra.« Cameron se nasmijala. »Čestitam.« Zastala je pred srednje velikim uredom. »Evo nas.« Brončana pločica s imenom na vratima govorila je sve: RYLANN PIERCE POMOĆNA DRŽAVNA TUŽITELJICA

Rylann je ušla. Nije to bio naročito glamurozan ured, u njemu je bio tamnoplavi tepih i prilično jeftin namještaj, ali kao viša pomoćna državna tužiteljica barem je imala pogled na poznatu zgradu Hancock i na Jezero Michigan. »Sve bi trebalo biti gotovo jednako kao u tvom starom uredu.« rekla je Cameron. »Srećom, ne moramo gubiti vrijeme na to da te podučavamo u vezi s telefonima i računalima, budući da ti je sve to već poznato. Oh, postoji jedna stvar u vezi s kojom želim biti sigurna: ti si u aktivnom statusu u odvjetničkoj komori Ulinoisa, zar ne?« Rylann je kimnula glavom. »Da. Spremna sam za rad.« Položila je pravosudni ispit u Tllinoisu onoga ljeta nakon što je diplomirala na Pravnom fakultetu, a aktivni status obnovila je čim je saznala da je dobila posao u Chicagu. 36

Noć za sjećanje - Julie James


»Savršeno. Sad kad je sve rečeno...« Cameron je predala Rylann hrpu datoteka. »Dobrodošla u Chicago.« Nagnula je glavu. »Brzam li previše?« »Uopće ne.« rekla je Rylann. »Samo me uputi u smjeru sudnica i reci mi gdje je najbliži Starbucks, to je sve što mi treba.« Cameron se nasmiješila. »Starbucks je točno s druge strane ceste - slijedi gomilu ljudi koji se oko tri popodne svakog dana išuljavaju iz ureda i pronaći ćeš ga. A sudnice su od dvanaestog do osamnaestog kata.« Pokazala je prema hrpi dokumenata koju je Rylann držala. »Kako bi bilo da si uzmeš jutro za pregledavanje spisa? Poslijepodne slobodno navrati u moj ured s bilo kakvim pitanjima.« »To zvuči odlično, Cameron. Hvala ti.« »Ti si zapravo prva pomoćna državna tužiteljica koju sam zaposlila otkako sam stupila na ovu dužnost. Kako mi ide s pozdravnim govorom?« »Nije loše. Onaj dio kojim si me omekšala upitavši me o priči o laboratoriju metamfetamina je zgodan moment.« Cameron ju je, nasmijavši se, pogledala s odobravanjem. »Mislim da ćeš se fino uklopiti ovdje, Rylann.« Zastala je na vratima prije odlaska. »Gotovo sam zaboravila. Vjerojatno bi prvo trebala pregledati dokument na vrhu hrpe - naime, sutra ujutro je podnošenje zahtjeva na sudu. Pomoćnom tužitelju koji je izvorno vodio taj slučaj jedno je suđenje neočekivano odgođeno za ovaj tjedan, pa mi je trebao netko iz Odjela za specijalne krivične postupke da obavi njegov posao. To je sporazumni zahtjev, pa mislim da nećeš imati nikakvih problema. Tamo će biti novinara, ali samo se drži uobičajenih odgovora - da smo zadovoljni time kako je stvar riješena, da nemamo daljnjih komentara, takve stvari. Ti si to već radila, znaš kako to ide.« Tužiteljica u Rylann smjesta se zainteresirala. »Reporteri prilikom iznošenja sporazumnog zahtjeva? Kakav je to slučaj?« Znatiželjno je otvorila fascikl na vrhu hrpe i pročitala naslov. Sjedinjene Države protiv Kylea Rhodesa

Hvala bogu što je u šest godina rada na sudu prokleto dobro naučila poprimiti pokeraški, neproničan izraz lica; inače bi joj se čeljusti istog trena objesile do poda. Nemoj me zajebavati. Sam pogled na ime izazvao je iznenadni nalet sjećanja. Predivne plave oči i seksepilan osmijeh. Vitak, mišićav, s tijelom stvorenim za grijeh. Usne mu prekrivaju njezine dok se ona na mjesečini privija uz njega. Vjerojatno nije najbolji trenutak da novoj šefici dade na znanje da je nekoć poljubila okrivljenika iz svog prvog slučaja ovdje. »Slučaj Twitter terorista.« rekla je Rylann nonšalantno. Naravno, ona može biti iznenađena ovim neočekivanim razvojem događaja, ali nitko drugi nikada neće saznati za to. Jednom davno, zbog Kylea Rhodesa joj je je zastalo srce, postigao je to samo jednim poljupcem, ali to je bilo prije gotovo deset godina. Ona je sada Meth Lab Rylann - a na poslu nikada nije dopuštala da je itko vidi uznemirenu. »Smatrala sam da je to zabavan slučaj za novu djevojku.« Cameron je zastala na vratima. »Slobodno dođi u moj ured kad god poželiš. Moja su vrata uvijek otvorena.« Nakon što je otišla, Rylann je pogledala policijsku fotografiju Kylea, pričvršćenu spajalicom na vrhu spisa. Nimalo iznenađujuće, na njoj je izgledao ozbiljno i ozlojeđeno, daleko od lakomislenog šarmera koji ju je jednom otpratio kući tople svibanjske večeri u Champaignu. 37

Noć za sjećanje - Julie James


Pitala se bi li je se on uopće sjetio. Naravno, nije da je to naročito važno. Nije sumnjala da je Kyle Rhodes u posljednjih devet godina poljubio mnogo žena - te učinio i puno više od toga - pa je smatrala sasvim vjerojatnim da on neće ni trepnuti kad ona sutra ude u sudnicu. To je sasvim u redu, što se nje tiče. Uostalom, ono čega se ona sjećala u vezi s tom noći jest da njezin prvi dojam o njemu nije bio baš povoljan. A ako su joj drugi i treći dojam bili drugačiji... pa, ona će se uvijek pozivati na Peti amandman što se toga tiče. Jer ozbiljan savezni tužitelj poput nje ne postaje uzbuđen i tjeskoban zbog okrivljenika s kojim se suočava na sudu. Čak ni zbog okrivljenika koji je svojevremeno rekao da bi vozio dva sata da je izvede na pileća krilca. Srećom, sve je to davna prošlost. Da, okolnosti njihova »ponovnog sastanka« bile su ironija sudbine, možda čak i komična, ali ona neće tretirati Kylea Rhodesa nimalo drugačije od mnogih drugih prijestupnika koje je susretala tijekom svoje karijere pomoćne državne tužiteljice. Ona je profesionalka. A sutra će upravo to i dokazati.

38 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 6

»KYLE! KYLE! Kakvi su ti planovi za budućnost, sada kada si osuđeni haker?«

»Jesi li, otkako si uhićen, razgovarao s Danielom?« Sjedeći za stolom obrane u prednjem dijelu sudnice, Kyle je ignorirao pitanja i bljeskove fotoaparata iza sebe. Na kraju će im dosaditi, rekao je u sebi. Za manje od sat vremena on će imati svoju slobodu, a onda će sve ovo završiti. »Planiraš li učiniti Facebook svojom sljedećom metom?« povikao je jedan reporter. »Želiš li dati izjavu prije nego što uđe sudac?« viknuo je netko drugi. »Naravno, evo izjave,« zarežao je Kyle ispod glasa, »neka se ova predstava premjesti na cestu, da više ne moram slušati idiotska pitanja.« Sjedeći pored njega, jedan od njegovih odvjetnika - neobjašnjivo, ali danas su tu bila petorica - nagnuo se i rekao prigušenim glasom. »Možda bismo trebali odgovoriti na pitanja novinara.« Iznenada su se otvorila vrata sudnice, a fotoaparati su počeli divlje bljeskati. Tihi žamor proširio se gomilom, a Kyle je znao da to može značiti samo jedno: ili je ušla njegova sestra ili njegov otac. Pogledao je preko ramena i ugledao Jordan kako hoda kroz prolaz na sredini sudnice sa svojim ogromnim sunčanim naočalama, u kaputu od kašmira. Svoju je plavu kosu - nekoliko nijansi svjetliju od njegove - skupila u nekakav čvor ili punđu i hladno ignorirala reportere dok je sjedala u prvi red galerije, odmah iza Kylea. Kyle se okrenuo prema njoj i zatreptao zbog brojnih bljeskova koji su mu odmah eksplodirali pred očima. »Rekao sam ti da ne izbivaš s posla zbog ovoga.« progunđao je. »Pa da propustim tvoje veliko finale? Nema šanse.« zacerekala se Jordan. »Ja sam sva tviterizirana od želje da vidim kako će ispasti.« Ha, ha. Kyle je zinuo da joj odgovori - prije pet mjeseci dao je sestri dozvolu da zbija šale na njegov račun i, čovječe, hoće li ikada prestati s tim - kad je skinula sunčane naočale, otkrivajući veliku, ružnu žutu modricu na obrazu. Ah... do vraga. Nema šanse da bi sada mogao reći išta sarkastično. Kyle je sumnjao da će ikad prestati osjećati krivnju zbog činjenice da je njegova sestra zadobila tu modricu i slomila ručni zglob - a zamalo bila i ubijena - radeći za FBI u sklopu pogodbe čiji je cilj bio izvući ga iz zatvora.

Prsti su mu se instinktivno stisnuli u šaku dok je razmišljao kako je dobro da je šupak koji je izazvao te ozljede iza rešetaka. Jer će natečen obraz i slomljen zglob biti najmanji od problema Xandera Eckharta ako Kyle ikada dobije priliku da pet minuta provede nasamo s njim. Da, Jordan je znala biti naporna, ali nema veze. Kyle je još u šestom razredu jasno postavio pravila, kada je Robbieju Wilmeru napravio masnicu na oku jer je skinuo hlače Jordan na igralištu pred cijelom školom. Njegovu sestru nitko neće ponižavati. Pa je prihvatio Jordaninu šalu o Twitteru sa smiješkom. »To je slatko, Jordo.« Zatim se 39

Noć za sjećanje - Julie James


namrštio jer je u sudnicu ušetao tamnokosi, dobro građeni muškarac odjeven u standardno odijelo državnih službenika. »Pozvala si Visokog, Tamnog i Sarkastičnog?« Kyle je upitao Jordan dok im je prilazio specijalni agent Nick McCall. Unatoč činjenici da je njegova sestra sada praktički živjela s tim momkom, on i Nick su još uvijek oprezno kružili jedan oko drugoga. Budući da je Kyle bio u zatvoru u vrijeme kada su Jordan i agent FBI-a počeli hodati, nije bio blizu da vidi kako im se razvija odnos. Sve što je znao bilo je da je Nick McCall odjednom ovdje, u njihovim životima, pa je Kyle bio malo... oprezan prije nego što mu poželi dobrodošlicu u obitelj. »Budi pristojan, Kyle.« upozorila ga je Jordan. »Molim?« upitao je nevino. »Jesam li ikada bio nepristojan prema Visokom, Tamnom i Nisi Valjda Ozbiljna u Vezi s Ovim Tipom?« »Sviđa mi se. Navikni se na to.« »On je FBI-evac. To su momci koji su me uhitili, sjećaš se? Gdje ti je osjećaj obiteljske lojalnosti?« Pretvarala se da razmišlja. »Podsjeti me - zbog čega su te ono uhitili? Oh da, točno. Zato što si prekršio otprilike osamnaest saveznih zakona.« »Šest saveznih zakona. A razlog je bio Twitter!« uzvratio je, možda malo preglasno. Vidjevši kako petorica njegovih odvjetnika razmjenjuju poglede koji su govorili ako ovaj tip pukne, hoćemo li mi ipak dobiti naših pet tisuća dolara po satu, Kyle se naslonio u stolcu i namjestio kravatu. »Samo želim reći da bismo svi mogli malo sagledati stvari iz perspektive.« »Hej, Sawyere - preporučio bih ti da, kada dođe sudac, ne upotrebljavaš argument Razlog je bio Twitter.« rekao je Nick uz samopouzdan smiješak, sjedajući pokraj Jordan. Kyle je pogledao u strop i odbrojio do deset. »Reci svom prijatelju iz FBI-a da se ne odazivam na to ime, Jordo.« Ustvari, mrzio je taj nadimak, koji je zaradio u zatvoru zbog svoje navodne sličnosti s nekim glumcem iz serije Izgubljeni. »No nadimak Rhodes je već zauzet.« rekao je Nick. Uzeo je Jordan za ruku, onu s gipsom, i nježno joj pomilovao prste kad su im se pogledi sreli. Kada je Kyle vidio Jordanin osmijeh agentu FBI-a - svojevrsni tajanstveni osmijeh, kao da je riječ o internoj šali - morao je nevoljko priznati da njih dvoje djeluju kao da su vrlo zagrijani jedno za drugo. Bilo je čudno morati ih gledati tako raznježene - zapravo, pomalo gadljivo, s obzirom na to da je ona njegova sestra - ali ipak slatko. U tom je trenutku novi žamor krenuo kroz gomilu i svi su se zaustavili te zagledali u poduzetnika i milijardera Greya Rhodesa koji je ušetao u po mjeri skrojenom tamnoplavom odijelu. Sjeo je pokraj Jordan, s druge strane. »Nadam se da nisam ništa propustio. Čitavog sam jutra uzbuđeno twitao.« Jordan se nasmijala. »Ta ti je dobra, tata.« Odmahujući glavom, Kyle se okrenuo u stolcu i pogledao u prednji dio sudnice. Ozbiljno, na trenutke je mislio da će njegova obitelj ustvari biti razočarana kada cijeli ovaj debakl završi. Gotovo da je očekivao da ugleda kako vade kokice i Coca Colu, čekajući da počne predstava Taj Kyle je Sigurno Neki Zabavan Šupak. Kad je već riječ o šupcima, Kyle je pogledao na sat, pa prema praznom stolu tužitelja. »Gdje je Morgan?« upitao je svoje odvjetnike, misleći na pomoćnog državnog tužitelja koji ga je nazvao teroristom i zatražio maksimalnu kaznu. Nije da je Kyle za 40

Noć za sjećanje - Julie James


svoje zločine očekivao samo packu po prstima. No, nije bio budala - Ured državnog tužitelja je njegovom slučaju pristupio senzacionalistički, koristeći priliku da si poboljša imidž provlačenjem njegova imena kroz blato. Debelo je sumnjao da bi tražili maksimalnu zatvorsku kaznu da on nije sin milijardera - a i njegovi odvjetnici rekli su to isto. »Zapravo, Morgan danas neće doći.« rekao je Mark Whitehead, glavni branitelj, odgovarajući na Kyleovo pitanje. »Imao je terminsku koliziju s drugim suđenjem. Novi momak je jučer poslijepodne prijavio da će nazočiti; ne sjećam se njegova imena. Ryan pa nešto.« »Dakle, neću moći osobno Morganu reći zbogom?« upitao je Kyle. »Ah, šteta. Bili smo na tako poseban način povezani - ne naziva te baš svaki dan netko internetskom prijetnjom društvu.« Vrata sudnice naglo su se otvorila. Kyle se okrenuo, znatiželjan da vidi tu zbunjolu koju je Ured državnog tužitelja navrat-nanos skupusao i... Hm, dobro jutro. Ovo sigurno ne izgleda kao noge neke zbunjole. Sjedeći u svom stolcu za stolom obrane, Kyleov pogled putovao je od tla prema gore, obuhvatio je visoke pete, elegantne noge, komplet s crnom suknjom i nestašne bisere u stilu dobre djevojke, a na kraju se zaustavio na dva prekrasna - i zaprepašćujuće poznata - oka boje jantara. Oka koja su gledala ravno u njega. Jedbo te. Rylann. Kyle ju je promatrao kako duž prolaza hoda prema njemu, a u toj odjeći i štiklama izgledala je užasno seksepilno. Promijenila je frizuru - nema više slatke bob frizure do visine brade. Sada je imala dugu kosu, koja joj je padala preko ramena u debelim, kao ugljen crnim valovima. »Dobro jutro, gospođo.« rekla je, zastavši kod stola obrane. »Danas samo vas šestorica?« Kyle je uzvratio osmijeh. Da, još uvijek je drska kao i prije. Petorica njegovih odvjetnika odmah su ustali u stavu mirno. Polako je ustao i on. Rylann se predstavila rukujući se s Markom. »Rylann Pierce.« Pierce. Nakon devet godina Kyle joj je napokon saznao prezime. Rukovala se i s drugim njegovim odvjetnicima, a zatim se približila njemu. Uz smiješak na rubovima usana, ispružila je ruku. Glas joj je bio tih i grlen, s jednakom šeretskom notom kao one noći kad su se upoznali. »Gospodine Rhodes.« Kyle je prihvatio njezinu ruku. Posve nevin dodir, ali s njom je imao osjećaj kao da je razvratan. »Odvjetnice.« rekao je tihim glasom, onoliko intimno koliko se usudio, s obzirom na okruženje. Nagnula je glavu. »Hoćemo li to obaviti?« Tek nakon što se okrenula i otišla na suprotnu stranu sudnice Kyle je shvatio da je to rekla njegovim odvjetnicima, a ne njemu. Spustila je aktovku na tužiteljski stol baš kad su se širom otvorila vrata sučevih odaja. »Svi ustanite!« viknuo je službenik. »Ovaj sud sada zasjeda, pod predsjedanjem časnog suca Reginalda Batiste.« Svi u sudnici su ustali dok je sudac sjedao, a službenik najavljivao njegov slučaj. »Sjedinjene Države protiv Kylea Rhodesa.« Rylann je kročila na podij uz glavnog Kyleova odvjetnika. »Rylann Pierce - predstavljam Ured državnog tužitelja, časni sude.« 41

Noć za sjećanje - Julie James


»Mark Whitehead, u ime obrane.« Sudac je podigao pogled sa zahtjeva koji je držao u rukama. »Budući da su prisutne obje strane, a izgleda da su tu i svi reporteri grada Chicaga, mogli bismo se baciti na posao.« Odložio je papire sa strane. »Ovdje smo zbog vrlo neobičnog zahtjeva na temelju Pravila 35, koji je podnio Ured državnog tužitelja, zbog prijedloga smanjenja kazne za okrivljenika Kylea Rhodesa na vrijeme koje je već odslužio. Koliko sam shvatio, gospodin Rhodes je odslužio četiri mjeseca od osamnaest mjeseci zatvora, koliko je naložio ovaj sud.« Sudac se okrenuo prema Marku zbog potvrde. »Je li to točno, odvjetnice?« »Jest, časni sude.« rekao je Mark. »Prije dva tjedna, u skladu s dogovorom s Uredom državnog tužitelja, gospodin Rhodes je pušten iz Metropolitan Correctional Centera te je služio kaznu u kućnom pritvoru.« Sudac je skinuo naočale za čitanje i okrenuo se prema Rylann. »Gospođo Pierce, vidio sam prijavu koju ste podnijeli jučer u službeničkom uredu i razumijem da ranije niste bili uključeni u ovaj slučaj. No, moram reći, malo sam iznenađen ovim zahtjevom. Tijekom saslušanja o kazni, vaš ured je tvrdio - prilično žestoko - kako trebam odrediti da gospodin Rhodes odsluži maksimalnu kaznu. Mislim da su terorist i intemetska prijetnja društvu pojmovi koje je gospodin Morgan upotrijebio za opis optuženika. Sada, četiri mjeseca kasnije, želite smanjiti tu kaznu na odsluženo vrijeme.« Kyle je dobacio nervozan pogled četvorici pravnika koji su sjedili za njegovim stolom, jer mu se nije svidjelo to što je čuo. Mislio je da je pozitivno rješenje zahtjeva gotova stvar. Zatim je prekrasni glas progovorio u njegovo ime. »Okolnosti su se promijenile, časni sude.« rekla je Rylann. »Ured državnog tužitelja je, u suradnji s FBI-em, sklopio dogovor s optuženikovom sestrom, Jordan Rhodes. U zamjenu za pomoć gospođe Rhodes u jednoj tajnoj istrazi, naš ured je pristao zamoliti ovaj sud da gospodinu Rhodesu smanji kaznu. Gospođa Rhodes je poštovala svoj dio dogovora, a sada mi želimo poštovati naš.« »Napominjem da ovaj sud nije obvezan nikakvim ugovorima koje je sklopila vlada, a odnose se na optuženika, no odobrit ću vaš prijedlog, odvjetnice.« rekao je sudac. »Optuženikova kazna se ovime smanjuje na odsluženo vrijeme.« Kyle je trepnuo. Bio je slobodan, samo tako. Zatim se sudac okrenuo prema njemu, gledajući ga strogo sa svog povišenog stola. »No učinite nam svima uslugu, gospodine Rhodes: klonite se Twittera. Jer ako vas opet ugledam u svojoj sudnici, neće biti nikakvih dogovora koji vas mogu spasiti.« Udario je čekićem. »Proglašavam zasjedanje suda završenim.« »Svi ustanite!« viknuo je službenik, a čitava sudnica je ustala.

Uslijedila je pometnja, a gomilom se razlio uzbuđeni žamor. Fotoaparati su bljeskali Kyleu u oči dok se oko njega rojilo mnoštvo tijela, uključujući njegove odvjetnike, Jordan i oca. Reporteri su skočili naprijed, u želji da čuju neku izjavu koju bi mogli citirati, ali Kyle se progurao pored njih i ugledao Rylann kako uzima svoju aktovku i okreće se prema izlazu. Susreli su se na sredini prolaza, baš kad je nekoliko reportera oboma gurnulo mikrofon u lice. »Gospođo Pierce! Ima li Ured državnog tužitelja ikakav komentar činjenice da je 42

Noć za sjećanje - Julie James


Kyle Rhodes ponovno slobodan čovjek?« Kad se Rylannin pogled sreo s njegovim, Kyleu se učinilo da mu je svaki živac u tijelu dotaknut elektrošokerom. Smiono je spustio pogled prema njoj, dobro se sjećajući te žene koja mu se uspjela zavući pod kožu - na više od jednog načina - tijekom samo jedne šetnje do stana. Čekao je da ona nešto kaže, bilo kakvu dosjetku, mig ili suptilni znak da je svjesna činjenice da njih dvoje imaju nešto zajedničke povijesti. No, baš kad su joj se usne razdvojile, nesumnjivo spremne na, pretpostavio je, kakvu sarkastičnu i jetku primjedbu, bljesnula je još jedna bljeskalica fotoaparata. Ona je trepnula - a iz očiju joj je nestala iskra i zamijenio ju je vrlo poslovni izraz dok se okretala prema novinarima. »Samo to da smo zadovoljni time kako je ovaj slučaj razriješen.« Zatim je, ni ne pogledavši prema njemu, klisnula pored novinara i izašla iz sudnice.

43 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 7

U ČETVRTAK navečer, nakon posla, Rylann se našla s Rae na večeri u restoranu RL na Aveniji Michigan. Obje su proživjele nekoliko užurbanih dana, jer je za Rylann to bio prvi tjedan prilagodbe na novi ured, a Rae se žurila podnijeti zahtjev na sudu, tako da im je ovo bila prva prilika da se nadu otkako se Rylann u sudnici susrela s Kvleom. A o tom je ponovnom susretu tijekom zadnjih nekoliko dana razmišljala više nego što je željela priznati. »Ne mogu vjerovati da još nisi ništa rekla.« počela je Rylann nakon što im je konobar donio pića. »Jesi li ovoga tjedna uopće pratila vijesti? Možda si čula nešto o stanovitom samodopadnom bivšem zatvoreniku s rupicama na obrazima?« Umirala je od želje da s nekim razgovara o događaju na sudu, a taj netko je, naravno, bila Rae. Rae je spustila cjenik koji je čitala. »O moj bože, da - od utorka te namjeravam pitati za to. No bila sam tako zauzeta ovim zahtjevom za sumarnom presudom. Vidjela sam da je sudac Kyleu Rhodesu smanjio kaznu na vrijeme koje je odslužio.« Rylann se u sebi nasmiješila, uživajući u slasti trača koji je namjeravala podijeliti. »To je istina. Ali čini se da nisi vidjela nijednu od milijardu fotografija sa sudskog saslušanja.« Postojala je jedna određena fotografija, objavljena u gotovo svim medijima, koja ju je lagano brinula: fotografijanje i Kylea baš u onom trenutku kad su se susreli u prolazu sudnice. Možda je bila pretjerano paranoidna, ali nešto u načinu na koji ju je Kyle promatrao doimalo se pomalo... intimnim. Kao da dijele tajnu. Naravno, i dijelili su je. »Žao mi je. Propustila sam to.« rekla je Rae plaho. »Od ponedjeljka živim u izolaciji od svijeta.« »Izolaciji koja te, očito, također spriječila da primijetiš ime pomoćnog državnog tužitelja koji je vodio interpelaciju.« rekla je Rylann. Kako je uživala u ovome! Rae je slegnula ramenima. »Pretpostavljam da je to isti odvjetnik koji je i ranije vodio slučaj.« Rylann je ležerno otpila gutljaj crnog pinota koji su naručile. »Čovjek bi pretpostavio da je tako, da. Osim ako je - oh, problemčić - odvjetnik kojemu je inicijalno dodijeljen slučaj u zadnji čas imao koliziju termina suđenja, pa je moj ured trebao poslati zamjenu.« vragolasto se nasmiješila. Rae je na trenutak zurila u nju, a zatim su joj se oči raširile. »Ma daj! Poslali su tebe!« »Bogami, jesu.« »Bila si na sudu kao tužiteljica protiv Kylea Rhodesa?« Rae se nasmijala. »Pa, to je svakako zanimljiv način da se povezete nakon devet godina. Što je rekao kada te vidio?« »Obratio mi se s odvjetnice.« Rae se zavalila u stolcu, razočarana. »I to je to? Što si ti rekla?« »Rekla sam gospodine Rhodes i rukovala se s njim.« »Oh... jako impresivno.« Rylann joj je dobacila oštar pogled. »Bili smo na sudu, pred stotinjak reportera. Što sam trebala učiniti? Napisati mu na ruku svoj broj telefona i reći mu da me nazove?« 44

Noć za sjećanje - Julie James


Rylann se nasmiješila. »E to bi bilo slatko!« »Ja se ne bavim slatkim stvarima. Pogotovo ne na sudu.« Rylann je zastala. »Premda je to odvjetnice svojevrsna interna šala između njega i mene.« »A je li?« Raein ton odjednom je postao vragolast. »Pa, kako je izgledao, odvjetnice?« Kao grijeh u odijelu. Rylann je to prešutjela, praveći se da je hladnokrvna. »Kosa mu je malo duža. Ostalo nisam primijetila. Bio sam skoncentrirana.« »Na što?« »Na tužiteljski posao, naravno.« »Zašto onda crveniš?« Zato što je, uz to što je ukleta svijetlom puti na svoju mamu Irkinju, sumnjala da postoji mnogo žena koje ne bi osjetile neku elementarnu, instinktivnu fizičku reakciju na Kylea Rhodesa. S obzirom na taj vragolasti osmijeh i opsceno dobar izgled, svakoj bi djevojci bilo prilično teško ne zarumenjeti se malo razmišljajući o njemu. Ipak, Rylann se vadila pokazujući prema svojoj čaši. »To su antioksidansi iz crvenog vina. Oni otvaraju pore.« Rae se nasmiješila, ne vjerujući u to ni na sekundu. »Jasno. I, što će se dalje događati?« »Dalje se neće događati ništa. On je Twitter terorist. Ja sam tužiteljica iz ureda koji ga je osudio. Mislim da je time priča završena.« Rae je razmislila o tome. »Svojevrsni antiklimaks na kraju.« Rylann je slegnula ramenima, nabacivši nonšalantan izraz. »On me otpratio kući i jednom smo se poljubili. Jako, jako davno. Jedva se sjećam te noći.« Rae je značajno podigla obrvu. »Postoje neke stvari koje djevojka nikad ne zaboravlja, Ry. A jedna od njih je poljubac pravog momka.« Kad se Rylann kasnije te večeri vratila u svoj stan, spustila je aktovku na kauč u dnevnoj sobi i otkopčala baloner odlazeći u spavaću. Kad je ušla u sobu-ormar i objesila kaput, glavom su joj prošle Raeine riječi. Postoje neke stvari koje djevojka nikad ne zaboravlja, Ry. A jedna od njih je poljubac pravog momka. Izjava je bila pomalo sentimentalna za njezin ukus. Ona je odrasla žena od trideset i dvije godine, nije trinaestogodišnjakinja. Meth Lab Rylann ne klecaju koljena zbog jednog poljupca, koliko god iritantno šarmantan Kyle Rhodes bio te noći. No ipak... pogled joj je instinktivno odlutao na najgornju policu ormara. Stara kutija za cipele koju je imala godinama bila je gurnuta otraga. Onoga dana kada su se uselili u zajednički stan u San Franciscu, Jon ju jc pitao što je unutra. »Samo neka stara pisma koja mi je mama poslala kad sam otišla na koledž.« rekla mu je, i to je vjerojatno bio jedini trenutak u cijeloj njihovoj vezi kada je lagala Jonu. Rylann je spustila kutiju s police i skinula poklopac. Unutra je bila tamnoplava košulja od flanela koju joj je Kyle dao prije devet godina. Prešla je prstima preko ovratnika, prisjećajući se trenutka kad joj je pružio košulju. I kako joj je utroba zadrhtala kad joj je njegova ruka dodirnula vrat. Dobro, u redu. Možda je zapamtila nekoliko sitnih detalja iz te noći. 45

Noć za sjećanje - Julie James


Gledajući u košulju, Rylann je odmahnula glavom i poželjela se nasmijati samoj sebi. Bilo je to tako... glupo. To je obična košulja. Zaista, nije imala pojma zašto je tu prokletu stvar čuvala sve ovo vrijeme. Preselila se iz Champaigna u San Francisco, a onda u drugi stan, kada su ona i Jon odlučili živjeti zajedno, i svaki put je razmatrala ideju da košulju baci u smeće. Ali nešto ju je spriječilo. Vidio sam kako se smiješ sa svojim prijateljima i tvoj me osmijeh odmah oborio s nogu. Postojala je neka iskra između nje i Kylea, željela to priznati ili ne. Proveli su zajedno manje od trideset minuta, no osjetila je to. Odmah su se pojavili leptirići. Ni sa kojim drugim muškarcem, uključujući Jona, to nikada nije doživjela. »Saberi se, Pierce.« šapnula si je. To nije put kojim bi trebala krenuti. Jer to, jednostavno, sada više nije važno. Oni više nisu studenti s mlađahnim lišcima. Kyle Rhodes je bivši zatvorenik, a ona je pomoćna državna tužiteljica. To ne vodi nikuda. Ona ga ne namjerava kontaktirati, a s obzirom na način na koji ga je tretirala prilikom susreta u sudnici, izrazito je sumnjala da bi i on pokušao stupiti u kontakt s njom. Tako da je to... to. Rylann je polako stavila poklopac natrag na kutiju za cipele i vratila je na njezino mjesto u stražnjem dijelu police. Izvan vidokruga. A ovaj put i daleko od misli. Trajno.

46 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 8

SLJEDEĆEG JUTRA Rylann je pokucala na Cameronina vrata, zastavši kad je vidjela da žena telefonira. Uz pogled koji je izražavao dobrodošlicu, Cameron je gestom pokazala Rylann da sjedne u jedan od stolaca ispred njezina radnog stola. »Moram ići, Colline, imam neke ljude u uredu.« rekla je Cameron osobi s kojom je razgovarala. »Da, ja sam jako važna osoba. Znam da te ubija kad s nekim moraš dijeliti svjetla reflektora.« Kad je spustila slušalicu, nasmiješila se Rylann. »Ispričavam se. Stari prijatelj.« Ispreplela je prste, držeći ruke na stolu. »Dakle. Postoji zanimljiva tema o kojoj bih željela porazgovarati s tobom. Ali prvo sam htjela otići do tebe i vidjeti kako ti je prošao prvi tjedan.« »Prošao je dobro.« rekla je Rylann. »Mislim da sam upoznala gotovo sve pomoćne tužitelje u Odjelu za specijalne postupke i doimaju se kao sjajna grupa.« Zapravo, jedina osoba koju još nije upoznala bio je neuhvatljivi Cade Morgan, tužitelj koji je izvorno vodio slučaj Twitter terorista. »To jest sjajna grupa.« složila se Cameron. »I ja sam bila u Odjelu za specijalne postupke prije nego što su me unaprijedili.« Rylann je suspregnula smijeh, cijeneći šefičinu skromnost. Cameron je na mjesto državne tužiteljice imenovao predsjednik Sjedinjenih Država - što je malo veća stvar nego biti samo »unaprijeđen.« Cameron je promijenila temu, spremna na ozbiljan razgovor o poslu. »FBI me je nedavno izvijestio o istrazi za koju bih voljela da je ti vodiš. Riječ je o donekle osjetljivoj stvari, za kakvu je, rekla bih, potreban iskusan pomoćni tužitelj, zbog određenih okolnosti na koje ću se vratiti za koji trenutak.« Rylann se odmah zainteresirala. »O kakvoj vrsti slučaja je riječ?« »O ubojstvu. Prije dva tjedna zatvorenik po imenu Darius Brown pronađen je mrtav u svojoj ćeliji u Metropolitan Correctional Centeru. Navodno ga je usred noći napao čovjek s kojim je dijelio ćeliju, po imenu Ray Watts, koji je Browna nasmrt premlatio improviziranim oružjem - lokotom pričvršćenim za remen. U trenutku kad su čuvari postali svjesni napada i stigli do ćelije, Brown je već bio u nesvijesti. Brzo su ga odveli u medicinsku ustanovu, gdje je umro ubrzo nakon toga.« Cameron je uzela fascikl sa svog stola i dobacila joj policijsku fotografiju muškarca kratko ošišane plave kose u kasnim dvadesetima. »To je Watts. Trenutačno služi dvije doživotne kazne za ubojstvo prvog stupnja i palež. On je član Bratstva, lokalne rasističke skupine, a osuđen je prije četiri godine, nakon što su on i druga dva člana grupe bacili bombe na kuću Afroamerikanca koji je nedavno otvorio mali dućan u Wattsovom susjedstvu. I vlasnik dućana i njegova supruga su poginuli.« »Zvuči kao da je Watts uzoran građanin.« rekla je Rylann bez humora u glasu. Bez obzira na to koliko puta čula priče poput ove, i dalje su je pogađale. A ako ikada osvane dan kada će je to prestati pogađati, bit će to vrijeme da svoju aktovku objesi o klin. »I uzoran zatvorenik.« rekla je Cameron jednako suho. »Navodno u MCC-u ima reputaciju vrlo nasilne osobe. Zbog toga je tri mjeseca bio sam u ćeliji prije nego što je 47

Noć za sjećanje - Julie James


Brown prebačen k njemu.« Spustila je ruke na stol i nastavila: »Evo kako je to završilo ñu mom radnom stolu. FBI ima čovjeka, agenta Griegsa, koji |t bio na tajnom zadatku, prerušen u zatvorenika u MCC-u, u nekoj istrazi nepovezanoj s ovim. Tijekom tog razdoblja dojavljivao je sve informacije vezane za zbivanja u zatvoru za koje je mislio da bi ih FBI mogao željeti čuti. Nakon što je Watts ubio Browna, tajni agent rekao je svom kontaktu da mu se taj napad čini sumnjivim. Nakon toga je angažiran drugi agent, specijalni agent Wilkins, da vodi istragu. »Ono što je agentu Wilkinsu odmah upalo u oči je trenutak kada je Brown ubijen. Brown, koji je Afroamerikanac, bio je premješten u Wattsovu ćeliju samo dva dana prije napada - a preseljenje je organizirao zatvorski čuvar po imenu Adam Quinn. Naravno, agent Wilkins je ispitao Quinna, i tu stvari postaju doista zanimljive. »Quinn je tijekom intervjua postao nervozan i uznemiren kada je upitan zašto je Brown prebačen u Wattsovu ćeliju. Zatvorski čuvar tvrdio je da je organizirao selidbu jer, prema pravilima, zatvorenici ne smiju biti sami u ćeliji. No Quinn nije mogao navesti nikakav razlog zbog čega je - budući da je zatvor prethodno dopustio da Watts bude tri mjeseca sam u ćeliji - iznenada odlučio držati se tog navodnog pravila. Niti je Quinn imao objašnjenje zašto je izabrao baš Browna da bude u ćeliji s Wattsom.« »Što je već samo po sebi sumnjivo, s obzirom na Wattsovu povijest rasno motiviranog nasilja.« rekla je Rylann i ušutjela, jer joj je um već razmatrao činjenično stanje. »Je li agent Wilkins provjerio postoji li tamo zaista pravilo da zatvorenici ne smiju biti sami u ćelijama?« »Upravitelj je rekao da to načelno jest pravilo, ali su u prošlosti već pravili iznimke u slučajevima zatvorenika poput Wattsa, koji su naročito agresivni.« Cameron je nastavila: »Nimalo iznenađujuće, agent Wilkins je odlučio kopati malo dublje. Pregledavajući Brownov zatvorski dosje, otkrio je nešto vrlo neobično. Kako se ispostavilo, Brown je napao Quinna, čuvara, dva tjedna prije nego što je ubijen.« Rylannin tužiteljski radar prešao je u stupanj visoke pripravnosti. »Kakve su bile okolnosti tog napada?« »Navodno je Brown uhvatio Quinna za podlakticu dok je on uzimao Brownov pladanj s hranom i povukao je dovoljno snažno da čuvaru iščaši zglob.« Rylann se zavalila u stolcu. »Dopusti mi da rezimiram, kako bih bila sigurna da sam sve dobro shvatila. Brown napada zatvorskog čuvara i iščaši mu zapešće. Dva tjedna poslije isti čuvar premješta Browna u ćeliju jednog od najnasilnijih zatvorenika u zatvoru, štoviše okorjelog rasista, gdje Brown biva nasmrt pretučen.« Pogledala je u Cameron. »Pretpostavljam da mislimo isto: da je Quinn isplanirao da se taj napad dogodi, u znak odmazde.« »Upravo to je posumnjao agent Wilkins, pa je nastavio istraživati.« rekla je Cameron. »Nimalo iznenađujuće, Brown je, nakon što je napao Quinna, iz stegovnih razloga izoliran na tjedan dana. Kad je izašao, rekao je jednom od svojih prijatelja zatvorenika da je čuvar jedne noći došao u njegovu ćeliju i prijetio mu.« Rylann je nakrivila glavu. »Čime je prijetio?« »Brown je tvrdio da je Quinn rekao: Platit ćeš za to što si učinio mom zapešću, govno jedno.« »Je li još netko čuo tu prijetnju?« upitala je Rylann. »Još ne znamo. Ali vratit ću se na to za minutu.« rekla je Cameron. »Nakon toga, agent Wilkins je pogledao Quinnovu datoteku iz zatvorske kadrovske službe i otkrio da 48

Noć za sjećanje - Julie James


je tijekom posljednje godine dana taj čuvar bio uključen u dvije druge svađe sa zatvorenicima. I u oba slučaja nedugo nakon toga zatvorenika je napao i pretukao drugi zatvorenik.« Zastala je na trenutak da Rylann razmisli o tome. »Dakle, imamo zatvorskog čuvara koji ne voli kada zatvorenici prekorače liniju.« rekla je Rylann. »Ali umjesto da osvetom zaprlja vlastite ruke, on koristi druge zatvorenike da obave posao za njega. Ovaj se put, međutim, zanio, odabrao pogrešnog zatvorenika i čovjek je umro.« »Srećom, tajni agent nam je to dojavio. Inače je to moglo proći nezapaženo - samo kao tučnjava između dvaju zatvorenika koja je pošla po zlu.« Cameronine oči su zasjale. »Što me vraća na tvoje pitanje - je li itko čuo kako Quinn prijeti Brownu.« Rylann je predosjećala što taj pogled znači. »Pretpostavljam da imamo svjedoka.« »Mogli bismo imati svjedoka.« rekla je Cameron. »FBI je identificirao zatvorenika koji je također bio iz stegovnih razloga segregiran iste one noći kada je Quinn prijetio Brownu, prema njegovoj tvrdnji. Točnije, u ćeliji tik do Brownove. Nažalost, još ne znamo što je, ako je išta, taj drugi zatvorenik zapravo čuo.« »Zašto ne?« upitala je Rylann. »On odbija razgovarati?« »Za početak, taj zatvorenik zapravo više nije zatvorenik. Pušten je iz MCC-a neposredno prije nego što je Brown ubijen. Vjerojatno niti ne zna da je Brown mrtav.« Rylann je još uvijek nešto nedostajalo u priči. »Zašto FBI jednostavno nije razgovarao s njim u njegovu domu?« »Pokušali su.« rekla je Cameron. »Do sada se nisu uspjeli probiti pored njegovih odvjetnika. Stoje razlog zbog kojega su slučaj donijeli nama. Ako želimo razgovarati s tim čovjekom, vjerojatno ćemo trebati nalog istražne porote kako bismo to napravili. Sumnjam da će dobrovoljno surađivati.« Pogledala je preko stola u Rylann, koja je izgledala kao da se pomalo i zabavlja. »Vjerojatno ovih dana osjeća antipatiju prema Uredu državnog tužitelja. Pogotovo otkako smo ga nazvali teroristom i internetskom prijetnjom društvu.« Rylann je zatreptala. »Kyle Rhodes je naš potencijalni ključni svjedok?« »Tvoj potencijalni ključni svjedok.« istaknula je Cameron. »Od sada, Rylann, slučaj je u tvojim rukama. Kao i Twitter terorist.« Toliko o onome: daleko od očiju, daleko od misli. »Čudno kako on ovih dana stalno iskače u mojim slučajevima.« rekla je Rylann. Čovjeka nije vidjela devet godina, a sada se neprekidno pojavljuje kao neželjen gost. Vrlo neželjen gost. Opako, opasno loš. Cameron je to potvrdila kimnuvši glavom. »Zahtjev na sudu bio je čista slučajnost. Trebala sam višeg pomoćnog tužitelja iz Odjela za specijalne krivične postupke da zamijeni Cadea, a ti si, kao novajlija, imala slobodan raspored. No kada mi je FBI jučer donio Brownov slučaj, priznajem, da, ti si bila prva osoba na koju sam pomislila. Ako itko u ovom uredu ima šanse da nagovori Kylea Rhodesa da dobrovoljno surađuje, to si ti. Pročitala sam zapisnik sa sudske rasprave održane u utorak. Iz Rhodesove točke gledišta ti si jedina osoba ovdje koja je doista zagovarala njegovo puštanje na slobodu.« Nasmiješila se. »Nadam se da tu moć uvjeravanja sada možeš upotrijebiti da ga natjeraš da govori.« Ili će mi on jednostavno zalupiti vrata u lice. Vjerojatno nije najbolji trenutak da novoj šefici kaže da je jednom poljubila 49

Noć za sjećanje - Julie James


tuženika u svom prvom slučaju, a onda se na sudu držala kao da ga ne poznaje. »A ako to ne uspije?« upitala je Rylann. »Koliko daleko želiš da idem?« »Do kraja.« Cameron se nagnula prema naprijed u svom stolcu, postavši ozbiljna i izgledajući u tom trenutku u svakom smislu kao državna tužiteljica. »Kad sam preuzela ovu dužnost, nakon mog nimalo uvaženog prethodnika, zavjetovala sam se da ću raskrinkavati korupciju u državnim tijelima na svim razinama. Na temelju onoga što mi je rekao FBI, imamo federalnog zatvorskog dužnosnika koji je upražnjavao vlastiti oblik provođenja pravde nad zatvorenicima, a njegovi postupci sada su doveli do smrti jednog čovjeka. On se neće provući nekažnjeno dok sam ja na funkciji.« Pogledala je Rylann u oči. »Ako je Kyle Rhodes čuo tu prijetnju, mislim da imamo dovoljno za optužnicu. Ostvarimo to.« Vidjevši odlučan pogled na šefičinom licu, Rylann je imala samo jedan odgovor. »Smatraj to učinjenim.«

50 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 9

NEMAJUĆI NIKAKVIH planova te večeri, Rylann je ostala u uredu do osam navečer i, kad je stigla kući, naručila je dostavu kineske hrane za večeru. Presvukla se u traperice i majicu kratkih rukava, a zatim smjestila na kauču kako bi nazvala roditelje. Oni su prije nekoliko godina otišli u mirovinu i sada su provodili zime u trosobnoj kućici u nizu, koju su kupili u blizini Napulja na Floridi. Tijekom posljednjih nekoliko godina Rylann je primijetila da se definicija njezinih roditelja pojma »zimski« znatno proširila, pa je zato slutila da ih sjeverno od linije Mason-Dixon, tj. na sjeveru SAD-a, neće vidjeti prije lipnja. »Oho, nije li to naša slavna kći!« rekla je Helen Pierce s notom ponosa kad se javila na telefon. »Zašto mi nisi rekla da si radila na slučaju Twitter terorista? Tvoju sam fotografiju pokazala svima u susjedstvu. Onu snimljenu u sudnici, na kojoj stojiš pored tog Kylea Rhodesa.« »Taj mi je slučaj dodijeljen u posljednji tren.« objasnila je Rylann. »Šefica mi je naložila da zamijenim nekoga.« »Mislim da ti je buljio u grudi.« Rylann je shvatila tek nakon nekoliko trenutaka. Aha, na fotografiji nje i Kylea. »Nije mi buljio u grudi, mama.« »Kakav je to onda pogled? To je vrsta pogleda kojim te muškarac pogleda kad te vidi golu. Ili kad te želi vidjeti golu.« Rylann se odmah sjetila smionog načina na koji ju je Kyle pogledao u oči u trenutku kada je snimljena ta fotografija. Sjetio se tko je ona, u redu. »Ja nisam primijetila ništa čudno u vezi s tim pogledom.« slagala je. Nije se činilo da je posve uvjerila Helen. »Hmm. Dobra je stvar da je tvoj rad na tom slučaju gotov, u suprotnom bih ti vjerojatno morala održati predavanje o tome da se držiš podalje od takvih dječaka. Majčinska dužnost i to.« Rylann se nasmijala. »Teško da je Kyle Rhodes dječak, mama.« »Oh, vjeruj mi, primijetila sam.« Hmmm. Rylann se spremala promijeniti temu, namjerno ne spomenuvši da njezina suradnja s Kyleom nije sasvim završena, no majka ju je preduhitrila. »Dakle, osim slučaja Twitter terorista, na čemu još radiš?« upitala je Helen. Ona je, prije odlaska u mirovinu, bila odvjetnička pomoćnica u odvjetničkoj tvrtci u Chicagu i uživala je u razgovorima o Rylanninim slučajevima - bez obzira na to što je, kako se često šalila, njezina kći igrala za »drugu momčad«, to jest za tužiteljstvo, a ne za obranu. Tijekom većeg dijela Rylannina djetinjstva u kućanstvu Pierceovih nije bilo tradicionalnih rodnih uloga. Naime, tijekom većeg dijela tog razdoblja majka je bila primarna hraniteljica obitelji. Rylannin otac, serviser centralnog grijanja i ventilacijskih sustava, ozlijedio je leđa kada je Rylann imala sedam godina i, unatoč liječenju i fizikalnoj terapiji, nikada nakon toga nije mogao raditi više od pola radnog vremena. Dakle, njezin tata je bio onaj roditelj koji ju je odvozio i dovozio iz škole, obavljajući u međuvremenu nekoliko servisnih popravaka, a u šest popodne bi njezina majka ušla kroz vrata, skinula odjeću koju je nosila na poslu i pridružila im se na večeri - obično ih 51

Noć za sjećanje - Julie James


zabavljajući pričama o slučajevima na kojima su ona i »njezini odvjetnici« radili. Međutim, još kao mlada djevojka, Rylann je brzo shvatila nešto u vezi s tim pričama: nije joj se sviđalo kad negativci pobjeđuju. A iz tih sjemenki izrasla je njezina karijera pomoćne državne tužiteljice. Rylann je još nekoliko minuta razgovarala s majkom, dok joj nije zazvonilo zvonce na vratima. Tada je potrčala u prizemlje preuzeti svoju hranu, pa se ugodno smjestila i provela noć nad pravnim spisima, s kartonom piletine kung pao i čašom rizlinga koji joj je pripao u poslijeprekidnoj razdiobi zbirke vina koju su posjedovali ona i Jon. Još jedna tiha večer u petak, kao i mnoge druge takve koje je provela tijekom posljednjih šest mjeseci. I, ajme, upravo se opasno približila osjećaju samosažaljenja zbog toga. Dobra je stvar što ima posao na koji se može usredotočiti - barem to se nikada nije promijenilo. Sjedeći za kuhinjskim stolom, čitala je spise. Unatoč činjenici da slučaj Brown nije bio ni najveći ni najglamurozniji slučaj koji je ikad imala, već ga je postavila na vrh svoje liste prioriteta. Prije svega, čovjek je brutalno nasmrt pretučen. Malo što joj je stimuliralo tužiteljski nerv kao to. Kao drugo, taj slučaj je očito važan državnoj tužileljici. A ako je slučaj bio važan Cameron, nema šanse da ga Rylann, »nova djevojka«, uprska. Što je značilo da ona i Kyle Rhodes imaju neke nedovršene poslove pred sobom. U ponedjeljak ujutro Rylann je ušla u ured naelektrizirana i spremna uhvatiti se ukoštac sa stanovitim nasljednikom milijardera, bivšim zatvorenikom. Čim se smjestila za svojim radnim stolom, potražila je telefonski broj odvjetničke tvrtke koja je zastupala Kylea. Striktno govoreći, bilo joj je dopušteno i da ga kontaktira izravno, jer ono o čemu je htjela razgovarati s njim nije ono zbog čega je angažirao odvjetnike ili bio pod istragom. Ipak, smatrala je da je razboritije najprije kontaktirati njegove odvjetnike, u znak pristojnosti. Pristojnosti koja joj, nažalost, nije uzvraćena. »Reći ću vam isto što sam rekao i FBI-u, gospođo Pierce. Vi ste sišli sa svog prokletog uma ako mislite da ću dopustiti da razgovarate s mojim klijentom.« glasio je žestoki odgovor Marka Whiteheada, Kyleovog glavnog branitelja. »Ne, s obzirom na način na koji ga je vaš ured prije pet mjeseci maltretirao.« »Ovo nema nikakve veze sa slučajem gospodina Rhodesa.« rekla je Rylann svojim najprijateljskijim tonom. »Htjela bih razgovarati s njim o aktualnoj istrazi koja se odnosi na incident koji se dogodio prije dva tjedna u Metropolitan Correctional Centeru. Premda radije ne bih ulazila u pojedinosti putem telefona, uvjeravam vas da vaš klijent u ovom predmetu nije pod sumnjom ni zbog kakve protuzakonite aktivnosti.« Mark je posprdno odgovorio: »Moj klijent prije dva tjedna uopće nije bio u MCC-u. Pušten je ranije.« »Što je dodatan razlog da mi vjerujete kad kažem da nije pod sumnjom.« »Odgovor je i dalje: ne. Ako želite razgovarati s Kyleom Rhodesom, nabavite sudski poziv.« odgovorio je Mark. »Uz dužno poštovanje, oboje znamo da ne trebam vaše dopuštenje. Kontaktirat ću gospodina Rhodesa izravno, ako moram.« rekla je Rylann. Mark se nasmijao. »Sretno s tim. Siguran sam da Twitter terorist ima nekoliko stvari koje bi jako volio reći Uredu državnog tužitelja. Premda sumnjam da bi išta od toga bilo korisno za vašu istragu.« »Možemo to učiniti na jednostavan način, Mark, ili mogu otići do istražne porote i tako ga uvući u to. A ako ću to morati učiniti, vi nećete imati priliku biti tamo.« istaknula 52

Noć za sjećanje - Julie James


je Rylann. Bila je to najbolja karta koju je mogla odigrati, činjenica da svjedocima nije dopušteno da dovedu odvjetnika u sobu istražne porote. »Vi ste zaista ozbiljni u vezi s ovim, zar ne?« uzdahnuo je Mark. »A ja sam mislio da je Morgan davež. U redu, nazvat ću Rhodesa. Ali da sam na vašem mjestu, ne bih gajio velike nade.« Rylann je spustila slušalicu, zadovoljna što je postigla barem nekakav napredak. Nije bila sigurna kakav će biti Kyleov odgovor, s obzirom na njegovo iskustvo s njezinim uredom, iako je bila u potpunosti spremna na nešto na tragu Poljubi me u prijestupničko dupe, odvjetnice. Pri toj se pomisli nasmiješila u sebi. Neka je pokuša ignorirati. Ona može biti vrlo uporna kada to želi. Nekoliko minuta kasnije Rylann je začula kucanje na vratima i ugledala visokog, vrlo atraktivnog smeđokosog muškarca kako stoji na pragu njezina ureda - muškarca kojega je prepoznala jer je vidjela njegovu sliku u novinskim člancima o slučaju Twitter terorista. Napokon se pojavio neuhvatljivi Cade Morgan. »Mislim da ti dugujem kavu.« rekao je uz osmijeh. Rylann je rukom pokazala na šalicu kave iz Starbucksa koja joj je već bila na stolu. »Slobodan si od te obaveze. Posve sam kofeinizirana.« Prišao joj je kako bi se rukovali. »Cade Morgan. Čuo sam da si u utorak preuzela moj slučaj.« »Nema problema. Bilo mi je drago da mogu pomoći.« »Žao mi je što nisam ranije svratio da se predstavim.« rekao je. »Čitav prošli tjedan bio sam na suđenju. Upravo sam dobio presudu.« »Kako je prošlo?« »Osuđen po svih pet točaka.« »To objašnjava tvoj pobjednički sjaj. Čestitam.« »Hvala. Čuo sam da si i sama dobila zanimljiv slučaj umorstva.« rekao je Cade. »Budući da sam vodio slučaj Twitter terorista, Cameron je mislila da bih trebao znati da bi Kyle Rhodes mogao biti jedan od tvojih svjedoka.« Naslonio se na policu za knjige, doimajući se ležerno i samouvjereno u tamnoplavom prugastom odijelu. »Ne znam je li te Cameron upozorila, ali od Rhodesa ne bih očekivao značajniju suradnju. Ja sam vjerojatno spalio taj most, nazvavši ga teroristom.« Rylann je osobno smatrala da je to previše ekstreman izraz. No budući da je uglavnom nastojala izbjeći iznošenje ocjena o tome kako drugi pomoćni tužitelji vode svoje slučajeve, odlučila se za diplomatski odgovor. »Očito si bio vrlo strastveno angažiran na tom slučaju.« »Bilo bi točnije reći da je slučaj Twitter terorista nekome bio jako važan. Ali ne meni.« Rylann ga je upitno pogledala. »Ne slijedim te.« »Nemoj me pogrešno shvatiti, ja stojim iza svih optužbi koje smo podnijeli protiv Kylea Rhodesa.« rekao je Cade. »On je prekršio zakon i izazvao hrpu problema. Na svjetskoj razini. Nema šanse da smo mogli dopustiti da prođe samo s packom po prstima.« Podigla je obrve. »Ali?« »Ali ovaj je ured prije pet mjeseci bio drugačije mjesto. I pretpostavljam da bi se moglo reći da smo bili malo... pretjerano agilni u načinu 53

Noć za sjećanje - Julie James


na koji smo vodili taj slučaj.« Cadeov izraz lica postao je ozlojeđen. »Moj bivši šef, Silas Briggs, jasno mi jc dao do znanja da od mene ne očekuje ništa manje od toga. Uvijek je bio u potrazi za prilikom da ovaj ured - i sebe - promovira u javnosti, i shvatio je da je slučaj Twitter terorista savršena prilika za to. Nitko ne pati kada se okomiš na milijarderova nasljednika.« »Osim samog milijarderova nasljednika.« istaknula je Rylann. »Pa, nisam baš mislio da će nam kasnije zatrebati njegova pomoć.« Cade joj je uputio dobroćudan osmijeh. »Dobro je da je to sada tvoj problem, a ne moj.« Odgurnuo se od police i zastao na vratima. »Hej - najiskrenije, ako išta zatrebaš, moj ured je dolje niz hodnik. Slobodno navrati kad god poželiš, nova djevojko.« Pokazao je prstom prema kavi. »A sutra ja plaćam tu kavu.« Nije loše, pomislila je Rylann nakon što je Cade otišao. Definitivno je dobro izgledao, na tipično američki način. Možda je malo pretjerano samouvjeren, ali to nije bila rijetkost među pomoćnim državnim tužiteljima, posebno onima u odjelu za posebne progone. Bez obzira na to, Cade Morgan bio je zabranjena zona i ona je to znala prije nego što je uopće ušao u njezin ured. Uredske romanse imaju previše šanse postati nezgodne - a ona u pravilu nije dopuštala da stvari postanu nezgodne kada je riječ o poslu. Tada joj je zazvonio telefon. »Rylann Pierce.« javila se. »Ovdje Mark Whitehead. Razgovarao sam sa svojim klijentom.« rekao je, zvučeći nezadovoljno. »Neka ude u zapisnik da sam ja totalno i potpuno protiv ovoga.« »Pošteno. Ušlo je u zapisnik.« Nije imala pojma o čemu on govori. »Gospodin Rhodes je pristao sastati se s vama danas poslijepodne, u svom uredu. Sam.« naglasio je Mark. »Bio je sasvim jasan u vezi s ovim posljednjim, unatoč svim mojim pokušajima da ga uvjerim u suprotno.« To u svakom slučaju nije bio odgovor koji je Rylann očekivala. Sudeći prema petorici odvjetnika koji su prošlog utorka bili prisutni na sudu - što je činjenica koja joj je još uvijek bila urnebesno smiješna - imala je dojam da milijarder Kyle Rhodes nikada ne bi pristao na sastanak s Uredom državnog tužitelja bez nazočnosti odvjetnika. No ipak... ovakav razvoj događaja bio je u njezinom interesu. Nije baš razglasila svoju raniju povezanost s Kyleom i bez nazočnosti publike moći će slobodnije razgovarati. »Fino. Mogu se naći s gospodinom Rhodesom kasnije tijekom današnjeg dana.« Uzela je olovku. »Gdje je njegov ured?« »Pa, gospođo Pierce, s obzirom na to da je moj klijent nezaposlen, njegov sadašnji ured je njegov dom. Adresa je North Lake Shore Drive 800. Apartman na najvišem katu. Gospodin Rhodes vas očekuje točno u četiri i trideset.«

54 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 10

TELEFON U Kyleovom stolu zazvonio je dvostruko dugom zvonjavom koja je ukazivala na to da poziv dolazi sa zaštitarskog stola u predvorju njegove zgrade. »Gospođa Pierce je stigla, gospodine Rhodes.« obavijestio ga je Miles kad se javio na telefon. »Hvala, Milese. Pošalji je gore.« Kyle je spustio slušalicu i spremio dokument na kojem je radio, razmišljajući o tome kako je ovo doista zanimljiv razvoj događaja. Da je bilo tko drugi iz Ureda državnog tužitelja zatražio da se nađe s njim, rekao bi njemu ili njoj kamo da si zabije taj zahtjev. Premda su se prošlog utorka držali svog dijela dogovora, još uvijek su bili na vrhu njegove crne liste zbog cijele priče o »teroristu«, što je značilo da nema usluga saveznim tužiteljima. Točka. No shvatio je da mu je teško odbiti ovaj konkretni zahtjev uvažene Rylann Pierce jantarnih očiju i oštrog jezika. Bio je... znatiželjan, želio je doznati što ona želi. Ta priča koju je ispričala njegovim odvjetnicima, o nekoj »istrazi« o incidentu koji se prije dva tjedna dogodio u Metropolitan Correctional Centeru, zvučala mu je pomalo sumnjivo. U to vrijeme on je već bio pušten iz MCC-a, tako da nije bio siguran kakve bi spoznaje, ako ikakve, mogao imati o bilo čemu što se dogodilo nakon toga. No, prema navodu njegovih odvjetnika, ona je bila prilično uporna u želji da se susretne s njim. A to ga je dodatno zaintrigiralo. Prošlog utorka, kad je došao kući nakon suda, učinio je dvije stvari: prvo je otišao na dugo trčanje, potanko uživajući u tome da ode koliko god daleko želi, ne zamarajući se zbog uređaja za praćenje, sucima i timovima specijalaca spremih na akciju. A druga stvar koju je učinio bila je da je u internetski pretraživač Google upisao ime Rylann Pierce. Pronašao ju je na mreži Linkedln i vidio da je šegrtovala kod saveznog žalbenog suca u San Franciscu prije nego što je počela raditi u Uredu državnog tužitelja. Također je pročitao priopćenja Sjevernog okruga Kalifornije u vezi s nekoliko u javnosti poznatijih slučajeva koje je vodila. Prema onome što je mogao zaključiti, u Kaliforniji je imala uspješnu karijeru, a onda se, odjednom, preselila natrag u Chicago. Imao je osjećaj da iza toga stoji neka priča, ali Google mu nije mogao reći o čemu se radi. Kyle je začuo kucanje na vratima. Ustao je od stola i krenuo prema vratima, ne shvaćajući da se cijelim putem smiješi, sve dok nije ugledao svoj odraz u ogledalu u predsoblju. Opusti se, tupane. Ona je samo neka cura koju si otpratio kući. Možda je to, zapravo, bila bizarna koincidencija i možda je ona doista ovdje kako bi razgovarala o nekom slučaju. Ili je možda... riječ o nečem drugom. Možda je cijeli tjedan razmišljala o njemu, na isti način na koji je on razmišljao o njoj, i jednostavno nije mogla ostati podalje. Osmijeh mu se raširio. Postoji samo jedan način da sazna. Kyle je otvorio vrata i ugledao je kako stoji na njegovu kućnom pragu, duge, 55

Noć za sjećanje - Julie James


tamne kose koja se slijevala niz ramena, izgledajući poput kakve Hitchcockove heroine, s balonerom vezanim u struku i visokim potpeticama, noseći aktovku. »Odvjetnice.« rekao je šeretski. »Gospodine Rhodes.« rekla je lagano promuklim glasom. Toliko su daleko stigli i u utorak. No ovaj put nije bilo reportera, niti fotoaparata, niti tima odvjetnika. Sada su bili samo njih dvoje. Kyle je rastvorio vrata. »Uđite.« »Hvala što ste se pristali susresti sa mnom.« Klisnula je pokraj njega, ostavljiijući za sobom nježan miris nečeg cvjetnog i ženstvenog, i ušla u predsoblje. Zatvorio je vrata, a zatim se okrenuo i brzo je odmjerio. Prije devet godina bila je atraktivna na način da zapinje za oko, ali sada je tu bilo nešto drugo, nešto ispoliranije, sofisticiranije i neporecivo privlačno. Nešto što teško da bi promaklo muškarcu koji je veći dio posljednjih pet mjeseci proveo u zatvoru. »Prošlo je dosta vremena, gospođo Pierce.« rekao je. Usne su joj se trznule u osmijeh. »Zapravo, prošlo je samo otprilike tjedan dana.« Izazovno je prekrižio ruke na prsima. »Niste se mogli oduprijeti?« Otvorila je usta da nešto kaže, no potom se, očito, predomislila. »Možda bismo trebali sjesti negdje i porazgovarati.« Aha. O toj tajanstvenoj »istrazi.« Pokazao je prema otvorenom prostranstvu apartmana uređenog u stilu u kojem se često uređuju otmjena potkrovlja. »Osjećajte se kao kod kuće.« Rylann je ušla u taj prostor, znatiželjno ga razgledavajući. »Izgleda da vam je dobro išlo tijekom posljednjih nekoliko godina.« Dobacila mu je pogled postrance, a oči su joj vragolasto zasjale. »Osim tog sitnog problema s Twitterom.« »Samo da znam, koliko šala mogu očekivati u vezi s tim?« »To je gotovo previše jednostavno.« rekla je, nasmijavši se. »Jednom ste rekli da će netko izazvati mnogo panike i kaosa ako tvrtke ne počnu pridavati više pozornosti DoS napadima. Kako dalekovidno od vas.« Kyle je zastao. »Vi se doista sjećate da sam to rekao?« Rylann je na trenutak zašutjela, a zatim nonšalantno slegnula ramenima. »Samo zbog fijaska s Twitterom.« Otišla je dalje i sjela u jednu od glatkih talijanskih kožnih fotelja te odložila aktovku na pod. Kyle je sjeo na kauč nasuprot nje, gledajući kako ona skida baloner i otkriva tamnosivi kostim ispod kojeg je bila svilena košulja bež boje. »Prije nego što kažete išta drugo, možda bismo trebali obratiti pozornost na četristo kilograma tešku gorilu u sobi.« Na trenutak je djelovala zbunjeno. »A to znači... ?« »Govorim o onoj noći.« Netremice ju je gledao u oči. »Pretpostavljam da znate zbog čega se nisam pojavio na našem spoju?« Izraz lica joj se smekšao. »Oh. Da. Bilo mi je jako žao kad sam čula što se dogodilo vašoj majci.« »Hvala vam.« Kyle je pokušao razvedriti atmosferu, zadovoljan time što su taj nelagodni moment uklonili s puta. »To je šteta, znate. Naime, namjeravao sam biti jako šarmantan na tom spoju. Ne biste imali šanse.« Nasmijala se. »Sigurna sam da tako mislite.« Kyle je ispružio ruku duž stražnje strane kauča, smještajući se udobnije. »Dakle. Što vas danas dovodi ovamo, Rylann Pierce?« 56

Noć za sjećanje - Julie James


Promeškoljila se u fotelji, a zatim stavila nogu preko noge. »Zapravo - ubojstvo.« Kyle je trepnuo, a osmijeh mu je nestao s lica. Što god očekivao da će ona reći, ovo sigurno nije. »Ubojstvo?« »Da. U MCC-u je prije dva tjedna nasmrt pretučen jedan zatvorenik.« Prema izrazu njezina lica zaključio je da je ozbiljna. I odjednom se čitav ton njihova razgovora promijenio. »Vi ste doista ovdje zbog slučaja.« rekao je, ne shvativši do tog trenutka do koje mjere se sam počeo uvjeravati u suprotno.

Nagnula je glavu kao da ga ne razumije. »Zašto bih inače bila ovdje?« Toliko o ne ispadanju mamlazom. »Nema veze. Recite mi što se dogodilo u MCC-u.« Nastavila je činiti upravo to. Kyle nije govorio ništa dok je Rylann govorila o okolnostima smrti Dariusa Browna i iznosila svoje uvjerenje da je Quinn, zatvorski čuvar, orkestrirao napad u znak odmazde. »Znamo da su se Quinn i Brown prethodno sukobljavali,« rekla je, »i da je Brown izašao iz disciplinske segregacije i rekao svojim prijateljima da mu je Quinn prijetio.« Čuvši to, Kyle je ustao i počeo hodati gore-dolje po sobi. »Znamo da ste u to vrijeme i vi bili u disciplinskoj segregaciji, u ćeliji pored Brownove.« nastavila je. »Došla sam ovamo kako bih saznala jeste li čuli tu prijetnju. Iskreno se nadam da jeste.« Zatim je zašutjela, čekajući njegov odgovor. Kyle je zastao leđima okrenut prema njoj, gledajući kroz ogromne prozore koji su nudili pogled na jezero. U daljini je mogao vidjeti Ferrisov kotač na Mornaričkom doku. »Platit ćeš za ono što si učinio mom zapešću, govno jedno.« Okrenuo se. »Je li to prijetnja koju tražite?« Rylann je uzdahnula s očitim olakšanjem. »Da.« Kyle je stavio ruku preko usta. Cijela ova situacija - činjenica da je on, bivši potpredsjednik korporacije vrijedne milijardu dolara, imao izravnu spoznaju povezanu s ubojstvom zatvorenika - bila je posve nestvarna. »Nisam imao pojma. Dovraga, nisam ni znao da je Brown mrtav.« »Jeste li ga dobro poznavali dok ste bili u zatvoru?« upitala je. Odmahnuo je glavom. »S njim sam razgovarao samo jednom, kroz rešetke naših ćelija tijekom ta dva dana dok smo bili u disciplinskoj segregaciji.« Ipak, osjetio je mješavinu emocija - uključujući krivnju - te potrebu da pojasni nešto. »Mislio sam da Quinn samo vrijeđa, lupeta i pokušava djelovati opasno. Nisam imao pojma da je doista ostvario tu prijetnju.« Uzdahnuo je, pokušavajući si posložiti u glavi sve što mu je rekla. »Dakle, što će se dogoditi?« Rylann je ustala iz naslonjača i prišla mu. »Ja ću predmet predstaviti istražnoj poroti. I voljela bih da vi budete jedan od onih koji će svjedočiti.« Kyle se suho nasmijao. »Baš. Zloglasni Twitter terorist kao svjedok optužbe. Siguran sam da će to sjajno sjesti istražnoj poroti.« »Zapravo, vi ste savršen svjedok.« rekla je. »Da ste još uvijek u zatvoru, bilo koji branitelj vrijedan tog imena pokušao bi vas diskreditirati tvrdnjom da svjedočite kako biste stekli naklonost Ureda državnog tužitelja u nadi da će vam smanjiti kaznu. Ali sada, budući da ste izašli iz zatvora, očito je da nemate takav motiv.« Kyle se zagledao u nju, iznenada shvativši nešto. »Vi mene trebate za ovaj slučaj.« Nakon oklijevanja, Rylann je to priznala kimnuvši glavom. »Da.« Zakoračio je bliže njoj. »Recite mi nešto: da sam još uvijek u zatvoru, biste li mi 57

Noć za sjećanje - Julie James


ponudili dogovor u zamjenu za moje svjedočenje?« »Vjerojatno bih razmotrila nuđenje dogovora, da.« »Onda razmotrite nuđenje jednog sada.« Rylann je pokazala prema apartmanu. »Već ste vani. Ništa vam ne mogu ponuditi.« Prišao joj je još korak bliže. »Ali to nije točno, odvjetnice. Postoji nešto što želim zapravo, jako želim.« Spustio je pogled prema njezinim očima. »Ispriku Ureda državnog tužitelja.« Rylann je prasnula u smijeh. »Ispriku? Ta ti je dobra.«

Uklonila je kosu iz očiju i zabacila je preko ramena, a zatim ustuknula kad mu je vidjela izraz lica. »Bože moj, ti se ne šališ.« On je polako odmahnuo glavom. »Ne, ne šalim se.« »Kyle, to se nikada, nikada neće dogoditi.« rekla je iskreno. On je slegnuo ramenima. »Ako me želiš kao svog svjedoka, to je uvjet.« Da, bio je nepopustljiv - i ako se njega pita, imao je svako pravo biti takav. Ona je možda imala svoj seksepilni kompletić i svoje osmijehe, ali danas je imala i cilj. Ovaj njihov mali ponovni susret nema nikakve veze s bilo kakvim praćenjem kući ili nekom trenutnom povezanošću za koju je mislio da ju je jednom davno osjetio prema Rylann Pierce. Ona je danas ovdje samo zbog profesionalnih razloga, što znači da se i on može ponašati strogo poslovno. Što je najvažnije, on je sada slobodan čovjek. Dakle, ako Ured državnog tužitelja želi suradnju, to će morati biti po njegovim pravilima. »Dat ću ti vremena do sutra da razmisliš.« rekao je Kyle. »U suprotnom, uvodim u priču odvjetnike. I bilo što drugo što imaš za reći, moći ćeš reći njima.« Rylann ga je proučavala, ne djelujući osobito zastrašeno. »Hmm. Upozorili su me da bi ti mogao biti pomalo mrzovoljan.« »Pa, oni su bili u pravu.« »Vidim.« Otišla je do naslonjača i uzela kaput i aktovku. Izvukla je nešto iz vanjskog džepa aktovke, a zatim odšetala natrag do njega, sva odvjetnički učinkovita u tim štiklama. »Dopusti mi da objasnim kako ovo ide, Kyle. Možeš doći u moj ured, sa svojim odvjetnicima ako to želiš, i možemo tamo razgovarati o tvojem iskazu. To je jednostavan način. Ili mogu nabaviti sudski poziv, dovući te pred istražnu porotu, i ipak ćeš mi reći sve što znaš. U svakom slučaju, dobit ću ono što želim.« Je li to točno? Kyle je odbacio prijetnju, ne osobito zastrašen. »Zaboravila si treću mogućnost. U kojoj sam jednostavno zaboravio sve što sam čuo da je Quinn rekao te noći.« U njezinim očima ugledao je tračak ljutnje.

»Ne bi to napravio.« rekla je. »Jesi li spremna riskirati svoj slučaj na tome, odvjetnice?« upitao je. »Koliko dobro misliš da me poznaješ? Jer prije pet mjeseci svi smo vidjeli da sam itekako sposoban napraviti stvari koje ne bih smio.« Začudo, njegove riječi natjerale su je da zašuti. Osvrnula se po apartmanu, a zatim pogledala u njega. »U pravu si.« priznala je. »Ja te doista ne poznajem. Proveli smo zajedno tridesetak minuta prije gotovo deset godina. Ipak, mislim da bi Kyle Rhodes koji me je otpratio kući i dao mi košulju koju je skinuo sa sebe postupio ispravno, bez obzira na to koliko je ljut na moj ured. Dakle, ako je taj čovjek negdje u ovom apartmanu, reci 58

Noć za sjećanje - Julie James


mu da me nazove.« Kyle je prekrižio ruke na prsima. »Jesi li bila ovako agresivna i tvrdoglava i prije devet godina? Čudno je da se toga ne sjećam.« Ispružila je ruku, nudeći mu svoju posjetnicu. »Moj broj, ako se odlučiš za jednostavan način.« Uzeo je posjetnicu. I unatoč svemu, shvatio je da ne može odoljeti tome da je malčice draži. »Ti me stvarno želiš ponovno vidjeti.« Podigao je obrvu i rekao šeretskim tonom: »Jeste li sigurni da je riječ samo o poslu, gospođo Pierce?« Na trenutak je šutjela, a zatim mu se primaknula korak bliže. Sada su stajali blizu, tijela su im se gotovo dodirivala dok je gledala u njega. »Nazovi moj ured, Kyle.« rekla je. »Ili ću ti poslati sudski poziv tako brzo da će ti se zavrtjeti u glavi.« Zatim je koraknula unatrag, obasjavši ga prijetvorno slatkim osmijehom i krenula prema ulaznim vratima. »Oh - i želim ti ugodnu noć.«

59 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 11

RYLANN JE pogledala na sat ušavši u predvorje Metropolitan Correctional Centcra, strogo čuvanog saveznog zatvora smještenog u samom središtu Chicaga. Šetnja od njezinog ureda, duž pet blokova zgrada, trajala je malo duže nego što je očekivala, no ipak je stigla nekoliko minuta ranije. Dogovorila je ovaj sastanak, svoj prvi s jednim od agenata iz čikaškog ureda FBI-a, nakon stoje tijekom vikenda proučila spise o Brownu. Specijalni agent kojemu je slučaj dodijeljen obavio je temeljit posao u istrazi, no nažalost je ostajao neobavljena posla svaki put kada bi pokušao razgovarati sa zatvorenicima, osim s Brownovim najbližim prijateljima. Postojao je, međutim, jedan mogući izuzetak: uočio je da je zatvorenik po imenu Manuel Gutierrez, koji je bio u ćeliji pored Wattsove one noći kada je Brown nasmrt pretučen no odbio je razgovarati s FBI-em, dao naslutiti da bi mogao biti spremniji za izravni razgovor s Uredom državnog tužitelja. Rylann je već imala iskustva s takvim zahtjevima - to nije bio rijedak refren kad god bi FBI želio razgovarati s nekim zatvorenikom. Osuđeni prijestupnici bili su poput nadobudnih studenata prve godine prava kada je riječ o poznavanju načina da izađu iz zatvora, uključujući potpunu educiranost o odredbama Pravila 35, koje omogućava sudovima smanjenje zatvorske kazne zatvorenicima koji surađuju. A inteligentniji zatvorenici također su znali da samo Ured državnog tužitelja, ;i ne FBI, ima ovlasti zatražiti takvo smanjenje. Općenito, Rylann nije bila naročito oduševljena sklapanjem pogodbi sa zatvorenicima u skladu s Pravilom 35. Za početak, kao što je dan prije ukazala Kyleu, to je otvaralo mogućnost da svjedoci budu predmet mogućeg opoziva zbog pristranosti, tj. osobnog interesa. Drugo, kao tužiteljici joj je posao stavljati kriminalce iza rešetaka, a ne omogućavati im da budu prijevremeno pušteni na slobodu. Ali ona je bila i praktična osoba, a ponekad je za uspjeh slučaja presudno važno imati svjedočenje zatvorenika. Također je razumjela da bi, iz perspektive zatvorenika, moglo biti opasno pružati informacije vlastima. Život u zatvoru nekome koga doživljavaju kao krticu može biti jako težak, bez sumnje. Dakle, s vremena na vrijeme, Pravilo 35 bilo je jedini poticaj koji je imala da natjera na suradnju nekoga tko je iza rešetaka. Prema tome, današnja misija joj je da sazna što točno Manuel Gutierrez zna o smrti Dariusa Browna. Prvo što je Rylann tog jutra učinila bilo je to da je nazvala agenta FBI-a kojemu je dodijeljena istraga i predložila mu da posjete Gutierreza. Ispostavilo se da je agent, srećom, tog poslijepodneva slobodan. »Gospođo Pierce?« Prema njoj je dolazio Afroamerikanac u srednjim dvadesetima s izrazito prijateljskim osmijehom - i daleko najljepšim odijelom koje je ikada vidjela na agentu FBI-a. Pružio joj je ruku. »Specijalni agent Sam Wilkins, vama na usluzi. Vidio sam aktovku i pretpostavio da ste to vi.« »Zadovoljstvo je upoznati te, Same. Molim te, zovi me Rylann.« Čavrljali su zaustavivši se na kontrolnom punktu, kako bi Wilkins mogao dati svoje vatreno oružje na provjeru. U roku od nekoliko minuta Rylann je saznala da je on relativno nov u FBI-u, da mu se pridružio odmah nakon Pravnog fakulteta na Yaleu te da 60

Noć za sjećanje - Julie James


je Brownov slučaj prva samostalna istraga koja mu je dodijeljena u sklopu FBI-evog Odjela za nasilne zločine. »Što te nagnalo da odabereš nasilne zločine?« upitala je znatiželjno. Wilkinsov stil činio joj se nešto manje grubim i nabusitim od stila mnogih drugih agenata FBI-a s kojima je radila. Slegnuo je ramenima. »Vjerojatno je bolje reći da su oni izabrali mene. Kada sam počeo raditi, odredili su da radim u paru s višim agentom iz tog odjela, a jedan od prvih slučajeva koji smo rješavali bila je u javnosti vrlo praćena istraga ubojstva. Nekome se očito svidjelo kako smo odradili posao, jer smo, čini se, Jack i ja sada prvi na popisu kad god netko pronađe mrtvo tijelo.« Wilkins je zastao jer su oboje čuvarima pokazali svoje značke prije nego što su skinuli sakoe kako bi prošli kroz detektore metala. S obzirom na to da nikad prije nije bila u MCC-u, Rylann je slijedila Wilkinsa dok su išli prema dizalima koja će ih odvesti do soba za intervjue. »Usput, imali smo sreće.« rekla mu je. »Taj trag sa zatvorenikom u stegovnoj segregaciji pokazao se dobrim.« Izvijestila je brzo Wilkinsa o situaciji u koju je uključen Kyle Rhodes, a onda su prestale sve rasprave o slučaju jer su ušli u dizalo s nekoliko drugih posjetitelja. Kad su izašli na jedanaestom katu, Wilkins ju je poveo niz hodnik do soba namijenjenih za intervjue, koje koriste policijski službenici i savezni agenti. »Misliš li da će nazvati? Govorim o Kyleu Rhodesu.« Rylann je razmišljala. Prebacila je lopticu na njegovu stranu terena - i iskreno, nije imala pojma što će on učiniti s njom. »Vrijeme će pokazati.« Deset minuta poslije sjedili su u maloj sobi za ispitivanje, drvenim stolom razdvojeni od Manuela Gutierreza. »Što ja dobivam ako progovorim?« upitao je zatvorenik. Pokazao je prema vratima svojim rukama u lisičinama, misleći na zatvorske čuvare koji su otišli nakon što su ga dopratili u sobu. »Jer nema šanse da ostanem ovdje nakon što otkucam jednog od njih. Ili ću ja biti sljedeći kojega će odavde iznijeti u vreći.« »Prvo mi recite što znate, gospodine Gutierrez.« rekla je Rylann. »Ako zaključim da mi vaše svjedočenje treba, onda možemo razgovarati o sljedećim koracima.« Gutierrez je kratko razmislio o tome, a zatim se nagnuo, spuštajući glas. »U redu. Vi znate da sam bio u ćeliji pored Wattsa, zar ne? Prije nego što su ga trajno preselili jer je ubio Browna. Dakle, dan prije nego što je Brown prebačen u Wattsovu ćeliju, načuo sam razgovor između Quinna i Wattsa - razgovor koji djeluje prilično jebeno sumnjivo u svjetlu onoga što se dogodilo.« »Što su Quinn i Watts rekli?« upitala je Rylann. »Čuo sam kako Watts pita Quinna: Koliko jako želiš da ga prebijem, šefe?« E to je zaokupilo Rylanninu pozornost. »A što je Quinn odgovorio?« Gutierrez je malo oklijevao. »Pa, sve što sam čuo da je Quinn rekao je: Psst. Znate, kao da ne želi da ih netko čuje da razgovaraju.« Pogledao je u Rylann, pa u Wilkinsa. »Ali to je ipak nešto, zar ne? Mislim, to vam može koristiti, zar ne?« Rylann je razmišljala. Naravno, bilo bi bolje da je čuo malo veći dio razgovora, ali to je ipak još jedan dio slagalice. »To je korisno. Hvala vam.« Gutierrez je njezinu stanku pogrešno protumačio kao oklijevanje. »Slušajte, svi znaju što se dogodilo. Quinn je zaključao Browna u ćeliju s tim rasističkim govnom i 61

Noć za sjećanje - Julie James


rekao Wattsu da krene na njega. Jeste li ikada vidjeli Wattsa? Tip ima više od devedeset kila, i to čistih mišića. A Brown jevisok oko metar i sedamdeset.« Podigao je lisičine. »Ljudi možda misle da smo mi ovdje najgori ljudski talog, ali ipak imamo svoja prava.« Uperio je prst, došavši malo preblizu Rylanninu licu. »Morate tog čuvara satjerati uza zid, gospo.« Wilkins se zaštitnički napeo. »Ohladi malo, stari.« zarežao je tiho. Rylann je stavila ruku na stol između nje i Wilkinsa, naznačujući time da je sve u redu. Ne skrećući pogled, gledala je zatvorenika u oči. »To je upravo ono što pokušavam učiniti, gospodine Gutierrezu.« Tog poslijepodneva Kyle je ušao kroz ulazna vrata DeVine Cellarsa, vinoteke u vlasništvu njegove sestre, baš u trenutku kad je Jordan iz podruma donosila tešku kutiju. Prešao je prostoriju u nekoliko koraka. »Daj mi to, Jordo.« Učinila je to, a zatim pokazala prema šanku u središtu dućana. »Hvala. Samo je stavi tamo.« Kyle je spustio kutiju i pokazao na gips na njezinu zapešću. »Imaš dućan pun zaposlenika koji rade za tebe. Iskoristi ih.« Jordan je podigla obrve i počela raspakiravati boce vina. »Joj, zar smo danas neraspoloženi? Nešto nije u redu?« Da, bio je neraspoložen - kriv je za to - a bio je takav otkako se u njegov život vratila stanovita agresivna i tvrdoglava pomoćna državna tužiteljica, sa svojom drskom prijetnjom sudskim pozivom i sa svojim moralnim prosudbama. No to nije nešto o čemu je želio raspravljati sa svojom sestrom. »Samo sam umoran.« rekao je nezainteresirano. »Noćas nisam dobro spavao.« Bez sumnje zato što su mu u glavi iritantno odzvanjale riječi spomenute agresivne i tvrdoglave pomoćne državne tužiteljice. Kyle Rhodes koji me je otpratio kući i dao mi košulju koju je skinuo sa sebe postupio bi ispravno, bez obzira na to koliko je ljut na moj ured. Dakle, ako je taj čovjek negdje u ovom apartmanu, reci mu da me nazove. Oh, kako je samo... moralno ispravna. Kao da bi se on trebao ispričavati zbog načina na koji je živio svoj život tijekom posljednjih devet godina. Naravno, imao je opravdanje: on se zabavljao. Možda je to nešto što bi Rylann Pierce trebala češće pokušavati - pod pretpostavkom da ima imalo vremena za zabavu u svom aktualnom četrdeset dvogodišnjem karijernom planu ili čemu već. »Ozbiljno. Što ti je s licem?« upitala je Jordan. »Tom namrgođenošću plašiš moje kabernete.« »Samo rješavam neke stvari.« rekao je neodređeno. Jordan je podigla obrvu, proučavajući ga. »Zatvorske stvari?« »Više poslijezatvorske. Ništa o čemu bismo trebalo razgovarati.« Posljednje što mu treba jest da da njegova savršena sestra blizanka i njezin savršeni dečko iz FBI-a saznaju da je on u još jednom svojevrsnom sporu s Uredom državnog tužitelja. Bio je dovoljno nervozan zbog te situacije i bez da ga Jordan napada zbog nje. Izašao je iz zatvora prije nekoliko tjedana i trebao bi nastaviti sa svojim životom, ali su tragovi tog mjesta i dalje prianjali za njega. Poput neugodnog mirisa. Uzeo je četiri vinske boce koje je Jordan izvadila iz kutije. »Gdje želiš da stoje?« Pokazala mu je rukom. »Tamo na onoj praznoj polici, uz druge kabernete.« Pogledala je Kylea kad se vratio do šanka. »Dakle, o kakvim je to poslijezatvorskim stvarima riječ?« Sada je on postao sumnjičav. »Je li ovo neki kviz?« »Tuži me što pokušavam zapodjenuti dijalog. Isuse. Jednostavno sam bila pomalo 62

Noć za sjećanje - Julie James


zabrinuta zbog tebe, jer sam čula da bivšim zatvorenicima ponekad može biti teško vratiti se u normalan život.« Kyle joj je dobacio kratak pogled dok je uzimao još boca vina. »Gdje si točno to čula? U udruzi Anonimna braća i sestre bivših zatvorenika^.« Jordan ga je bijesno pogledala. »Da, imamo tjedne sastanke u Udruzi mladih kršćana.« odvratila je. Zatim je neodređeno odmahnula rukom. »Ne znam, to je samo... nešto što sam prošlog vikenda vidjela na televiziji.« Ah. Kyle je odjednom naslutio uzrok brige njegove sestre. »Jordo... jesi li kojim slučajem opet gledala Iskupljenje u Shawshankul« »Pfft. Ve.«Vidjela je njegov uvjereni izraz lica i popustila. »Dobro. Mijenjala sam kanale i bio je na TNT-u. Taj film ne možeš ne gledati.« Pogledala ga je ravno u oči. »Vrlo je uvjerljiv.« Kyle je nastojao potisnuti osmijeh. »Naravno da jest. Alija nisam doživotno obilježen niti planiram uskočiti na sljedeći autobus za Zihuatanejo. MCC nije Shawshank.« »Stvarno?« upitala je Jordan. »Jer upravo sam pročitala u novinama da je prije nekoliko tjedana neki zatvorenik tamo ubijen. Navodno to istražuje FBI. Neki tip po imenu Darius Brown - jesi li ga poznavao?« Sljedeća tema. Kyle je hinio nonšalanciju. »Slabo.« Brzo je promijenio temu, prije nego što je njegova znatiželjna sestra stigla postaviti dodatna pitanja. »Dakle, rekla si da želiš razgovarati o mom poslovnom planu?« Jordan je bila prva osoba kojoj ga je pokazao, računajući da bi mu dobro došao savjet nekoga tko ima diplomu iz menadžementa. »Da, jesam.« Uzela je ručnik kako bi obrisala ruke od prašine s vinskih boca, a zatim izvukla ispod šanka poslovni plan na dvadeset stranica koji je Kyle sastavio. »I?« Jordan je oklijevala. »Mrzim što to moram reći, s obzirom na to da si mi brat i sve to, ali mislim da je... briljantan.« Kyle se ponosno zaljuljao na petama. »Briljantan, ha? Slobodno to razradi.« »Oh, nemoj me pogrešno shvatiti. Postoji dobra šansa da ćeš spektakularno popušiti u tome.« rekla mu je Jordan. »Ali pokrio si tri glavne brige: prihod, trošak i tok novca. Imaš veliko potencijalno tržište i jedinstvenu uslugu. Hoće li itko biti zainteresiran za tu uslugu« - raširila je ruke - »to je teško reći.« To je doista pitanje vrijedno pola milijarde dolara. »Sljedeći tjedan idem u kupovinu uredskog prostora.« rekao je Kyle. »Oho. Ti stvarno jedva čekaš da se baciš na posao.« Da, bilo je baš tako. »Četiri mjeseca sam sjedio u zatvoru, razmišljajući o stvarima koje ću učiniti čim izađem vani kako bih svoj život vratio na pravi kolosijek. Sada je vrijeme za ostvarenje tih planova.« Podigao je prst, sjetivši se nečega. »Ali učini mi uslugu - nemoj to spominjati tati.« »E to je nešto što nikad prije nisam čula od tebe.« rekla je Jordan, zakolutavši očima. »On je vrlo uspješan poslovni čovjek, Kyle. Mogao bi ti pomoći.« »Jesi li ti tražila tatinu pomoć kada si otvarala ovu vinoteku?« upitao je Kyle zajedljivo. Jordan se naslonila na šank, ponosno se ogledavajući po dućanu. »Naravno da nisam.« Tome ne treba ništa dodati. 63

Noć za sjećanje - Julie James


Pola sata poslije Kyle je napustio vinoteku dobro raspoložen nakon razgovora s Jordan. No gotovo odmah, dok je prelazio ulicu i hodao duž pola bloka do svog automobila, ponovno se u njega uvukla čangrizavost. I dobro je znao što joj je izvor. Ova situacija s uvaženom tužiteljicom Pierce počela ga je ozbiljno mučiti. Naposljetku, ne bi trebalo biti bitno što je on poduzeo u vezi sa slučajem Dariusa Browna. Rylann je bila u pravu; ne bi lagao pod prisegom. Dakle, imao je svako pravo biti šupak i natjerati je da nabavi sudski poziv. Rekao bi istražnoj poroti što zna i pravda bi bila zadovoljena. A on bi imao zadovoljštinu zbog spoznaje da je natjerao Ured državnog tužitelja - ljude koji zasigurno nikada nisu bili pristojni prema njemu - da se namuči prije nego što dobije ono što želi. Bio je to dobar plan. On je u ovom slučaju želio biti šupak. Tako da doista nije znao zbog čega je onda posegnuo u džep jakne i izvukao mobitel i Rylanninu posjetnicu. Nazvao je njezin broj, dobio govornu poštu i ostavio poruku. »Žao mi je, odvjetnice, ali pretražio sam apartman i našao samo jednog Kylea Rhodesa.« Zastao je. »A on će biti u tvom uredu sutra u dva popodne. Očekuj puno podbadanja.«

64 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 12

DO JEDAN I TRIDESET sljedećeg popodneva čitav Ured državnog tužitelja bio je uskomešan. Kako se ispostavilo, Rylann inicijalno nije bila slobodna u dva sata, ali je promijenila svoj raspored kako bi ugostila naročito zajedljivog svjedoka koji je, činilo se, vjerovao da je u ovoj situaciji on taj koji odlučuje. Nakon toga je svojoj tajnici rekla da doda Kylea Rhodesa na popis posjetitelja i informacija se proširila poput šumskog požara. Neposredno prije sastanka Cade je svratio u njezin ured, polako plješćući dlanovima. »Dobro obavljeno. Kako si uspjela dovesti Twitter terorista?« »Imam svoje metode.« rekla je Rylann tajanstveno. Premda nije bila posve sigurna da i sama zna odgovor na njegovo pitanje. »Usput, mislim da ga sada možemo nazivati samo Kyleom Rhodesom.« Cade je na to znatiželjno podigao obrvu. »Možemo li?« Poziv njezine tajnice prekinuo ih je viješću da je posjetitelj stigao. »Znak da je red na meni.« rekla je Rylann, ustajući od stola. Cade je hodao uz nju vraćajući se u svoj ured. Dok su prolazili pokraj stolova tajnica i pored drugih ureda pomoćnih državnih tužitelja, Rylann je primijetila da su sve oči uprte u nju. »Čovjek bi pomislio da sam rekla Al Caponeu da navrati.« promrmljala je ispod glasa. »Navikni se na to. Kada je u pitanju Kyle Rhodes, ljudi su znatiželjni.« Cade je, prije nego stoje zamaknuo u svoj ured, napravio pokret kao da salutira. »Sretno!« Rylann je zašla za ugao, usporavajući korak dok je promatrala prizor na recepciji. Kyle je stajao profilom okrenut prema njoj i gledao panoramsku fotografiju Chicaga. Začudo, činilo se da je sam. Bio je odjeven poslovno ali ležerno, izgledao je profesionalno i samopuzdano, gornji gumb na plavoj prugastoj košulji bio mu je otkopčan, a ruke zataknute u džepove hlača. Poput kakve ironije djelovao je osvijetljeni natpis s debelim srebrnim slovima na zidu iza njega: »Ured državnog tužitelja Sjedinjenih Država.« Rylann je morala priznati da je impresionirana. Očito je postojao snažan animozitet između njega i njezina ureda. Prije pet mjeseci oštro su ga progonili - vjerojatno malo previše oštro, prema onome što joj je Cade ispričao. Ipak, sada su trebali Kylea, i evo ga kako tamo stoji: uzdignute glave, ne pokušavajući se sakriti ili zaštititi timom odvjetnika, na čijoj bi prisutnosti većina ljudi na njegovom mjestu inzistirala. Kyle se okrenuo i ugledao je, te ju je uz oprezan izraz lica promatrao dok je prilazila. Jučer je rekao neke stvari, a i ona je - ali ipak, pojavio se. A ako se pita Rylann, to je govorilo puno više nego nekoliko riječi izrečenih u ljutnji. »Izgleda da imamo publiku.« rekao je kad se zaustavila ispred njega. Rylann se osvrnula i shvatila da nekoliko tajnica i odvjetnika bulje u njih »slučajno« prolazeći pored recepcije. 65

Noć za sjećanje - Julie James


»Opet bez odvjetnika?« upitala je. »Nemam što skrivati, gospođo Pierce.« rekao je hladnokrvno. »Zapravo, drago mi je da si tako odlučio. Bio bi mi prevelik trošak da svoj pedesetorici njih platim kavu.« Licem mu je bljesnulo iznenađenje. »Nećemo ostati ovdje?« Rylann je znala da bi, ako ga odvede u dvoranu za sastanke, što je u početku namjeravala, ljudi cijelo vrijeme buljili i došapatavali se o njemu. I zaista je smatrala da je krajnje vrijeme da netko iz njezina ureda bude malo taktičniji prema Kyleu Rhodesu. »Mislila sam da bismo mogli otići na neko mjesto koje je malo manje... zagušljivo.« Spustila je glas. »Ovo je čudna situacija, Kyle. Znam to. Ali trudim se.« Promatrao ju je nekoliko trenutaka i činilo se da razmišlja hoće li prihvatiti maslinovu grančicu koju mu je ponudila. »Više mi se sviđa ova tvoja frizura.« naposljetku je rekao. Rylann se u sebi nasmiješila. U redu, to je početak. »Znači li to da smo sklopili primirje?« Kyle je krenuo prema dizalima. »To znači da razmišljam o tome.« No kad je pritisnuo gumb za silazak i bacio kratak pogled prema njoj, a poznata vragolasta iskra ponovno mu zasjala u očima, Rylann je znala da je pristao. Kyle je sjeo nasuprot Rylann u separeu, ogledavajući se oko sebe. Odvela ga je u zalogajnicu - starinsku vrstu zalogajnice, lažno odrpanog stila ali ne na šminkerski način, s plastificiranim separeima i cjenicima - smještenu ispod tračnica čikaške nadzemne željeznice, blok zgrada udaljenu od njezina ureda. »Kako si pronašla ovo mjesto?« uzeo je cjenik. »Imaju mesnu štrucu u cjeniku!« Rylann je skinula sako i odložila ga na sjedalo pored sebe. »Jedan od pomoćnih tužitelja rekao mi je za njega. Ovo mjesto često posjećuju oni koji dolaze u zgradu suda.« Uz glasan zvuk pop! odjednom su se ugasila svjetla. Rylann je nezainteresirano odmahnula rukom. »Ah, samo osigurač, to se ovdje često događa.« Odložila je cjenik sa strane i pogledala Kylea kroz slabo svjetlo koje se probijalo kroz prozore. »Dakle. Pročitala sam tvoj zatvorski dosje.« Naravno da jest. »I što ti je rekao o meni?« upitao je. Izvadila je iz aktovke blok za pisanje sa žutim listovima i kemijsku olovku. »Pa, mogu ti reći što mi nije rekao: zbog čega si bio u stegovnoj segregaciji.« Prislonila je kemijsku olovku na list, spremna početi pisati. »Možda bi mi to mogao objasniti.« Kyle je susprezao osmijeh, pitajući se je li ona svjesna koliko je privlačna kad je tako sva službena prema njemu. »Svaki put kad sam bio u stegovnoj segregaciji, gospođo Pierce, ili samo onda kad sam bio zatvoren u ćeliji pored Brownove?« Zatreptala je. »Koliko si puta bio u stegovnoj segregaciji?« »Šest.« Oči su joj se raširile. »U četiri mjeseca?To je prilično postignuće.« Svjetla su iznenada ponovno zatreperila i upalila se, a neki od gostiju zalogajnice ispustili su uzvik odobravanja. »Eto ga.« rekla je Rylann uz topao, spontan osmijeh. »Sve je to dio ambijenta.« Hmm. Kyle se sjećao tog osmijeha. Jednom je zbog njega prišao potpunoj neznanki u baru. Te bio temeljito sasječen drskim odgovorom. »Počeo si pričati o svojih šest boravaka u stegovnoj segregaciji.« potaknula ga je. 66

Noć za sjećanje - Julie James


Naslonio se, ležerno ispruživši ruku duž naslona sjedala u separeu. »Mislim da su neki od zatvorenika mislili da će bogati informatički osobenjak biti laka meta. S vremena na vrijeme morao sam se braniti, kako bih ispravio taj pogrešan dojam.« Rylann je nešto zapisala u blok. »Dakle, imao si problema s tučnjavama.« »Zapravo, tučnjave su mi išle prilično dobro. Dio s kojim sam imao problema je bivanje uhvaćenim pri tučnjavi.« Kad ga je pogledala. Kyle se nevino nasmiješio. Nije si mogao pomoći - nešto u vezi s Rylann Pierce i njezinim kostimom i službenom bilježnicom budilo je u njemu želju da je... uzdrma. »Je li bilo kakvih značajnijih tučnjava za koje bih trebala znati?« upitala je. »Jednom sam nekom momku gurnuo lice u tanjur pire krumpira.« Nakon što je to rekao, bio je prilično siguran da ona nastoji suspregnuti osmijeh. »Ispričaj mi kako je to biti u zatvoru.« rekla je. »Ti si tužiteljica. Moraš imati neku predodžbu o tome kako je to.« rekao je. Potvrdila je to kimanjem. »Htjela bih čuti kako ti to opisuješ svojim riječima.« »Ah. Da bi mogla znati što ću reći kad budem svjedočio o tome.« »Točno.« Kyle je razmišljao o tome gdje da počne. Zanimljivo je da je Rylann prva osoba koja ga je izravno pitala o njegovu zatvorskom iskustvu, umjesto da obigrava oko teme kao njegovi prijatelji i obitelj. »Veći dio vremena bilo je paklenski dosadno. Svaki dan ista rutina. Buđenje u pet ujutro, doručak, čekanje u ćeliji na prebrojavanje. Pa slobodno vrijeme, ako si prošao inspekciju. Ručak u jedanaest, ponovno prebrojavanje, još slobodnog vremena. U svoju ćeliju na još jedno prebrojavanje, večera u pet popodne, slobodno vrijeme do devet, a onda - već pogađaš - opet prebrojavanje. Svjetla se gase u deset.« Pokazao je prstom. »Nema baš puno za pisati o tome u blok.« »Kako su obično prolazili noćnih sati?« Slegnuo je ramenima. »Noći su bile duge. Hladno je. Čovjek ima puno vremena za razmišljanje.« Otpio je gutljaj kave, zaključivši da se tu nema što dodatno reći. »Spomenuo si da si imao nekih problema s drugim zatvorenicima. A s čuvarima?« upitala je. »Osim činjenice da su me stalno bacali u segregaciju zbog toga što sam se branio, ne.« »Bi li rekao da im zamjeraš zbog činjenice da su te stalno stavljali u segregaciju?« Kyle je shvatio kamo ona smjera s tim - unaprijed razmišlja što bi branitelj optuženika mogao reći prilikom unakrsnog ispitivanja. »Nisam posebno ogorčen na zatvorske čuvare, odvjetnice. Razumijem da su samo radili svoj posao.« »Dobro.« rekla je kimajući glavom. »Sad mi ispričaj o Quinnu.« »Quinn je druga priča. Taj tip je jedan podmukli kurvin sin.« Gledao ju je. »Ti to zaista zapisuješ?« »Da. I slobodno to točno tako reci istražnoj poroti.« Kyleu je bilo drago Stoje otvorila tu temu. Ona je možda vjerovala u dobar ishod svog slučaja, ili se barem tako činilo, no on je imao svoje sumnje. »Ti stvarno misliš da će istražna porota vjerovati onome što ja imam za reći?« »Naravno.« rekla je sliježući ramenima. »Ja ti vjerujem.« Kad je završila s pisanjem, podigla je pogled sa svog bloka i shvatila da on zuri u nju. »Što je?« Zaista ništa, to da mu ona vjeruje. Samo riječi. »Postavila si mi puno pitanja. Sada je red na meni.« 67

Noć za sjećanje - Julie James


»Oh, žao mi je. Ali to tako ne ide.« rekla je milozvučno. »Ovaj put ide, odvjetnice, ako želiš da ostanem sjediti ovdje.« odgovorio je jednako milozvučnim tonom. Odmahnula je glavom. »Jednako si iritantno drzak kao što si bio prije devet godina.« »Da.« Kyleov pogled spustio se na njezine usne. »A oboje znamo kako je to ispalo.« Na njegovo veliko iznenađenje, pocrvenjela je. Vidi, vidi. Naizgled uvijek spokojna uvažena tužiteljica Pierce mogla bi naposljetku ipak biti... onespokojena. Zanimljivo. Brzo je došla k sebi. »U redu. Koje je tvoje pitanje?« Kyle je trenutak razmišljao, pitajući se otkuda da počne. Odlučio je ne okolišati. »Zašto si otišla iz San Francisca?« Rylann je podigla obrvu. »Kako znaš da sam živjela u San Franciscu?« »Koliko bi bila ljuta, na skali od jedan do deset, kada bih rekao da sam provalio u kadrovsku evidenciju Ministarstva pravosuđa i malo pročeprkao po podacima o tebi?« Zazviždao je kada je vidio njezin smrtno ozbiljan izraz lica. »U redu... šale bivšeg zatvorenika su zabranjene. Opusti se, odvjetnice, proguglao sam te. Koliko sam mogao zaključiti, tamo u Kaliforniji ti je dobro išlo.« U njezinim očima ugledao je tračak nečega neodredivog. »Osjetila sam da je vrijeme za promjenu.« rekla je jednostavno. Da, tu definitivno postoji neka priča. »Vjeruje li itko u tu izliku kad je izneseš?« upitao je Kyle. »Naravno da vjeruje. To je istina.« »Ali ne cijela istina.« Priznala je to blagim osmijehom. »Možda ne.« Ponovno je pripremila kemijsku olovku. »A sad, vratimo se tvom iskazu.« »Opet strogo poslovno.« zadirkivao ju je. »U ovom slučaju, da. Ako je prošlost ikakav indikator, ti i ja možemo se slagati najviše osam minuta i« - pogledala je na sat - »uh, vrijeme nam je, što se toga tiče, gotovo isteklo.« Kyle se nasmijao. Bila je tako razoružavajuće, zabavno samouvjerena. »Još jedno, posljednje pitanje. Nakon toga me možeš pitati što god želiš.« Zastao je i zagledao joj se u oči. »Priznaj da ti se svidio onaj poljubac.« Usne su joj se iznenađeno razdvojile. »To nije pitanje.« »Svejedno, priznaj.« Dok ju je nepomično promatrao, kutovi usana razvukli su joj se u lagani smiješak. »Rekla sam ti tada. Nije bilo loše.« Zatim je ponovno kliknula kemijskom. »A sada, natrag na slučaj.«

Ostatak razgovora prošao je glatko, barem ako se pita Kylea. Rylann je provela dobrih dvadeset minuta rešetajući ga pitanjima o noći kada je Quinn prijetio Brownu - je li on baš vidio Quinna kako govori (jest), je li siguran da je čuo prijetnju (također jest), je li izmislio cijelu priču zato što je egomanijak koji očajnički želi ponovno biti u središtu pozornosti. Kada ga je to pitala, ruka kojom je držae šalicu kave zastala mu je na pola puta do 68

Noć za sjećanje - Julie James


usta.

Rylann se šeretski nasmiješila. »Ah, samo malo tužiteljskog humora.« Uslijedio je nespretan trenutak kada je stigao račun, pa su oboje istodobno posegnuli za njim. Njegovi su prsti lagano okrznuli njezine, a pogledi su im se susreli. »Ispričavam se. Instinkt.« Nakon što je ona platila račun, izašli su iz restorana i na trenutak zastali ispod nadvožnjaka. »Sljedeći tjedan namjeravam iznijeti slučaj istražnoj poroti.« rekla mu je Rylann, podižući glas jer se približavao vlak. »Nazvat ću te čim saznam točan datum i vrijeme tvog svjedočenja.« Pružila je dlan u znak pozdrava i Kyle ga je obavio svojim. »Dobro je to što radiš, Kyle.« rekla je ona. »Samo zapamti...« Nije je mogao čuti jer je vlak zaurlikao točno iznad njihovih glava. Kyle je pokazao prema svom uhu, odmahujući glavom. Prišla mu je bliže i stavila mu ruku na rame dok se dizala na prste kako bi mu rekla na uho. Dah joj je mekano milovao njegov vrat, dok mu je tiho govorila: »Nemoj ovo uprskati.« Okrenuo je glavu prema njoj, tako da su stajali oči u oči, a usne su im bile udaljene samo nekoliko centimetara. Trenutak je šutio, kao i ona, i postao je izrazito svjestan blizine njezina suspregnutog daha, topline njezina dlana na svom ramenu. Kyle je osjetio iznenadan poriv da je privuče bliže sebi. U zalogajnici ju je zadirkivao u vezi s njihovim poljupcem ali, osim ako je u potpunosti zahrđao tijekom ta četiri mjeseca u zatvoru, vibra koju je primao od nje u tom trenutku bila je vrlo stvarna. Kad bi malo sagnuo glavu, mogao bi usnama dotaknuti njezine. I saznati je li im okus onako dobar kao u njegovom sjećanju. »Kako nam ide u ovih osam minuta dobrog slaganja?« upitao je promuklo. Rylann je stala gdje je bila na početku, usne su im još uvijek bile blizu. Potom je nagnula glavu i pogledala ga u oči. »Vrijeme je isteklo.« Odmaknula se od njega, okrenula se i otišla, dok je blijedio urlik vlaka koji im je prošao iznad glava. Vrativši se u sigurnost svog ureda, Rylann je zatvorila vrata za sobom i uzdahnula. Ono je bio opasno blizu, malo preblizu. S obzirom na to da je odvjetnica, postojale su određene linije koje nikad ne bi prešla, a spetljati se sa svjedokom u sudskom procesu definitivno je jedna od njih. Ona i Kyle mogu tu i tamo razmijeniti nekoliko vrckavih dosjetki, mogao je čak i biti spomenut devet godina star poljubac, ali dok god joj treba njegovo svjedočenje u predmetu Brown, stvari ne smiju ići dalje od toga. Prošla je rukama kroz kosu, dolazeći k sebi, a zatim sjela za svoj radni stol. Posao je bio dobrodošao način da više ne misli o tome - provjerila je poruke, prvo govornu poštu, a zatim se okrenula računalu. Počela je pregledavati nepročitanu e-poštu i ugledala nešto što ju je zateklo posve nespremnu. Jonovu poruku. Nije bilo naslova i oklijevala je kliknuti na poruku, ne želeći da se njezin sadržaj prikaže u prozorčiću za pregled poruke. Prvo joj je trebala minuta da dođe k sebi od tog neočekivanog događaja. Pogledala je u kalendar na stolu i shvatila da će za tjedan dana biti i službeno šest 69

Noć za sjećanje - Julie James


mjeseci otkako je zadnji put imala bilo kakav kontakt s njim. Dogovorili su se da se neće nazivati niti jedno drugome slati e-poštu, smatrajući da će im tako oboma biti lakše prebroditi prekid. Ipak, evo ga, on je odlučio promijeniti ploču. Inače vrlo odlučna, Rylann se uhvatila kako razmatra svoj sljedeći potez. Dio nje bio je u iskušenju da obriše poruku e-pošte bez čitanja, ali to joj sc činilo kao postupak previše ogorčene osobe. I premda je bez sumnje imala pomiješane osjećaje u vezi s time što ju je Jon kontaktirao, bilo joj je drago kad je shvatila da ogorčenost nije jedan od tih osjećaja. K tome, što ako joj je, ne daj bože, poslao poruku kojom prenosi neku lošu vijest? U tom bi se slučaju osjećala grozno zbog toga što nije odgovorila. A osim toga, jedan mali dio nje bio je znatiželjan. Je li mu nedostajala? Kao prizemljenoj osobi, kakvom se voljela smatrati, pomisao da bi tamo negdje mogao biti neki muškarac koji uzdiše za njom, možda mučen krivnjom i tjeskobom zbog propasti njihove veze, muškarac koji je proveo sate otvarajući srce i dušu u tom sentimentalnom pismu koje sjedi neotvoreno u njezinom virtualnom sandučiću - između e-pošte policijsko-obavještajnog agenta s kojim je surađivala, pod naslovom: »Trebam što prije sudski poziv « i Raeine poruke pod naslovom: »O moj bože - jesi li sinoć gledala dobru ženu???« - bila joj je zaista uzbudljiva. Pa je kliknula na poruku. Pročitala ju je cijelu, a zatim se naslonila u stolcu razmišljajući o njezinu značenju. S obzirom na to da je to bila prva njihova komunikacija u gotovo šest mjeseci, mogla bi biti u napasti da previše toga učita u svaku Jonovu riječ. Srećom, bio je dovoljno obazriv da je poštedi okrutnosti takvog sporta. Nakon triju godina veze, godine dana zajedničkog života i šest mjeseci razdvojenosti, on joj je napisao jednu riječ. BOK.

70 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 13

»BOK? To je to?« Rylann je uzela još jedan štapić od mrkve i umočila ga u tanjur humusa, namaza koji su ona i Rae naručile. »Da. To je sve stoje napisao.« Zamahnulaje mrkvom po zraku. »Što to uopće znači? Bok?!« »To znači da je on kreten.« Rae je oduvijek bila talentirana za pronicanje u bit stvari. »Je li to njegov način opipavanja mog bila ili nešto slično?« upitala je Rylann. »Nabaciti bok da vidi hoću li odgovoriti?« »Pa, jedno stoji, to je znak da razmišlja o tebi.« rekla je Rae. Barmen se vratio s njihovim martirijima - naime, između razgovora s Kvleom i Jonovog glupog Bok Rylann je pozvala prijateljicu na hitan sastanak nakon radnog vremena, u baru na pola puta između njezina i Račina ureda. Zvakala je svoj štapić od mrkve, razmišljajući o Raeinom komentaru. Zatim je odmahnula glavom. »Znaš što? Neću opet kretati tim putem. Već sam dovoljno vremena provela analizirajući i odgonetavajući svaku riječ iz mojih posljednjih nekoliko razgovora s Jonom.« To je bila prva faza njezina šestomjesečnog plana da se oporavi od prekida - faza koja očito nije išla u dobrom smjeru. »U to ime, živjela!« Rae je kucnula svojom čašom o Rylanninu i otpila gutljaj francuskog martinija. »Pa, hoćeš li mu odgovoriti?« »Naravno. Što misliš o: pozdravi« Rae se nasmijala. »To vjerojatno nije odgovor kojem se on nada. No tijekom posljednjih šest mjeseci Jon je pokazao zapanjujuću nesposobnost da te pročita. Pretpostavljam da ne bismo trebale biti previše iznenađene ovim.« »Više od šest mjeseci, budući da očito nismo na jednak način razmišljali o našoj vezi ni prije ovoga s Italijom.« istaknula je Rylann. Rae je ispustila potvrdni zvuk u znak da se slaže. »Nemam pojma kako je ikad mogao pomisliti da ćeš pristati na tu ideju.« Rylann je nakon prekida u nekoliko navrata izrekla isto to, ali nešto u načinu na koji je Rae to rekla izazvalo je u njoj potrebu da razjasni nešto. »Tako je. Zato što bih u ovom trenutku u mom životu bila budala da dam otkaz i slijedim u Italiju tipa koji se ne može ni obvezati da će me oženiti.« Rae je spustila čašu. »Apsolutno. No čak i neovisno o tome, trebao je znati da nikad ne bi otišla s njim.« Rylann je oklijevala, jer nije bila sigurna da joj se sviđa kako to zvuči. »Pa, ne bih baš rekla nikada.« Rae joj je uputila pogled koji je govorio: saberi se. »Molim te. Ti da odeš u Italiju? Ti imaš svoje planove, sjećaš se?« Nevino je podigla ruke. »Zašto me tako gledaš? Pa hajde - znaš to i sama.« »Točno. Ali kad to kažeš, doimam se tako... jadno štreberski.« Odjednom zabrinuta, nagnula se prema Rae i spustila glas. »Nisam jadna štreberica, zar ne?« »Dušo, nisi.« Rylann je uzela svoje piće. »Pogledaj ovo, pijem martinije radnim danom - to ne 71

Noć za sjećanje - Julie James


može biti jadno, zar ne. I to čak nije ni isplanirano.« Rae se nasmiješila. »Ti znaš da te volim, zar ne?« Rylann ju je oprezno promatrala. »To je uvod s kojim ljudi obično počnu prije nego što ti kažu nešto što ne želiš čuti.« »Dobro, onda počnimo s dijelom koji želiš čuti: ti si briljantna procesna odvjetnica, Ry. A dio toga potječe iz tvoje sposobnosti da unaprijed planiraš - ti si uvijek tri koraka ispred druge osobe i shvatila si rješenje problema prije nego što ona uopće shvati da problem postoji.« Rylann je šmrcnula, djelomično smekšana. »Nastavi.« »Ali, budimo iskreni: zar je ijedan dio tebe, čak i na jednu sekundu, razmišljao o tome da odbaci sve to i ukrca se na taj avion s Jonom?« »Ne.« rekla je Rylann. »Jer bi to bilo suludo. A ja ne radim sulude stvari. Suludo je prikladno za žene u dvadesetim godinama.« »Nisi to ni tada radila.« »Dakle bila sam ispred svojih godina.« Rylann je otpila gutljaj pića, razmišljajući o nečemu i na trenutak se uozbiljivši. Rae joj je već godinama bila najbolja prijateljica, čak i kad su živjele na udaljenosti od tri tisuće kilometara. Njezinom mišljenju vjeruje više nego ičijem. »Daje bila riječ o tebi, bi li otišla u Rim?« Rae je razmišljala. »Vjerojatno ne. Ni ja ne radim sulude stvari.« Rylann je iznervirano digla ruke. »Pa zašto me onda maltretiraš s tim?« »Ne znam. Možda zato što obje imamo trideset dvije godine i nismo u vezi. Nekada su bile česte zabave za darivanje budućih mladenki i djevojačke večeri. Sada ne prođe ni tjedan a da mi poštar ne donese nekakvu obavijest ili poziv s ilustracijom dječje čarapice.« Slegnula je ramenima. »Dakle, možda to što ne radimo sulude stvari nije baš dobro ni za jednu od nas.« Riječi su visjele u zraku između njih. »Pa, baš ti hvala, Mendoza - sad sam samo deprimirana. Zapravo, ne. Dovraga s tim.« Rylann je ispružila ruku preko stola i stisnula Raein dlan. »To što nismo susrele gospodina Onog Pravog ne znači da išta radimo pogrešno. I usput, ti si također briljantna i sjajna. Da sam lezbijka, odmah bih se skrasila s tobom i napravila puno in vitro beba.« Rae se nasmiješila, čemu se Rylann i nadala. Mrzila je vidjeti svoju prijateljicu inače tako entuzijastičnu u vezi s romantičnim izlascima i vezama - malodušnu zbog toga. A to je uznemirilo i nju. Rae je pametna, privlačna i uspješna žena. Ako ona nema dečka, Rylann zaista ne zna što muškarci traže. »Jesam li ti rekla koliko mi je drago što si se preselila ovamo?« upitala je Rae. »I meni je.« A kad je izgovorila te riječi, Rylann je shvatila koliko su istinite. Naravno, ponekad joj je nedostajao San Francisco, ali čak i u tih nekoliko kratkih tjedana Chicago je ponovno počela doživljavati kao dom. »Postoji nešto što sam ti htjela reći. Ne odnosi se na Jona.« Rae je otpila gutljaj martirija. »To je nešto dobro, zar ne? Sudeći prema tvom izrazu lica. Da pogodim: netko privlačan s posla.« »Ne.« Rylann je razmišljala. »Zapravo, postoji netko privlačan na poslu. Ustvari, nekolicina njih. No, nije to.« Spustila je glas. »Ne mogu ti reći nikakve detalje jer je stvar još uvijek u istražnoj fazi, ali Kyle Rhodes je svjedok u jednom od mojih slučajeva. Bili smo danas na kavi.« »Ma namoj me zezati!« Raein izraz lica bio je iznenađen, a onda je postao znatiželjan. »Kakav je to slučaj? Računalno hakiranje ili nešto takvo?« 72

Noć za sjećanje - Julie James


»To je jedna istraga vezana za zatvor.« rekla je Rylann neodređeno. »On je načuo nešto dok je bio ondje.« »Jeste li vas dvoje ovaj put uspjeli razmijeniti više od tri riječi?« upitala je Rae, zadirkujući je. »Jesmo.« Rae je čekala s iščekivanjem. »I...?« »I razgovarali smo te popili kavu.« Rylann ju je oštro pogledala. »Jasno je da ta priča ne može ići dalje od toga. On je sada moj svjedok.« Rae je razmišljala o tome. »Tehnički, nije povreda etike spetljati se sa svjedokom, znaš.« Raširila je ruke, reagirajući na pogled koji joj je Rylann uputila. »Samo kažem.« »Mislim da to debelo izlazi izvan zadanih granica. I bez obzira na to, bila to u tehničkom smislu povreda ili ne, to bi bila zaista loša ideja.« »Da, bi.« rekla je Rae bez oklijevanja. »Možeš li zamisliti što bi se dogodilo ako ovaj slučaj ode na suđenje i ispostavi se da smo se Kyle i ja spetljali?« »Naravno da mogu, ja sam hraniteljica. Reći ću ti točno što bi se dogodilo kad bi to bilo iznijeto na suđenju - ja bih ga uništila na klupi za svjedoke.« Rae je spustila čašu za martini i počela se na šaljivi način pretvarati da unakrsno ispituje. »Gospodine Rhodes, je li na vaš iskaz ovdje danas ikako utjecala činjenica da se seksate s pomoćnom tužiteljicom koja vodi ovaj slučaj?« Rylann je nagnula čašu kako bi izrazila slaganje. »Baš tako.« »Je li gospođa Pierce o vašem svjedočenju ikada govorila u krevetu, gospodine Rhodes? Možda vam je dala pokoju natuknicu, kao ljubavnica ljubavniku, o tome što trebate reći na klupi za svjedoke?« »Tako je. Dakle, vidiš moj... « »Volite ugađati svojoj ljubavnici, zar ne, gospodine Rhodes? Rekli biste bilo što kako bi gospođa Pierce dobila slučaj na sudu, zar ne?« Shvativši da bi to moglo potrajati neko vrijeme, Rylann se zavalila u stolcu i ugodno smjestila. Rae se nasmiješila. »Ako na trenutak razmišljam kao hraniteljica, a ne kao tvoja prijateljica, to bi bilo jako zabavno.« »Pa, do takve vrste zabave ne dolazi ni u jednom slučaju koji ja vodim.« rekla je Rylann. I pritom nije mislila samo na Kyleov ugled kao svjedoka. Jednako važan bio je i njezin vlastiti ugled. Nije mogla zamisliti neugodu da sjedi u sudnici dok branitelj roštilja jednog od njezinih svjedoka o njegovu seksualnom odnosu s njom. Bila je bivša sudska službenica; dobro je znala što bi sudac mislio o bilo kojem odvjetniku koji bi si dopustio da bude doveden u takvu situaciju. Da ne spominjemo pometnju koju bi to izazvalo u njezinu uredu. Što je najvažnije, ona pokušava impresionirati novu šeficu i suradnike te si stvoriti ime u čikaškoj odvjetničkoj zajednici. A biti glupača koja spava sa svjedokom vraški sigurno nije način da to postigne. »Hm.« Rae je razočarano pogledala Rylann. »To je sranje. Hoću reći, nije da ti želim utrljati sol na ranu ili nešto slično, ali on je stvarno seksepilan. Na način na koji su seksepilne filmske zvijezde.« To nije promaklo Rylanninoj pozornosti. »U svakom slučaju, ja ni na koji način ne želim sudjelovati u takvoj sceni.« rekla je slegnuvši ramenima. »Tako je. Jer seksepilan momak na sceni je takav davež.« 73

Noć za sjećanje - Julie James


»Mislila sam na scenu vezanu uz Kylea. Koliko sam samo puta vidjela da se njegovo ime spominje na internetskim portalima posvećenima životu slavnih, uz tračeve kako je s nekom manekenkom u nekom razvikanom novom klubu ili restoranu.« Rae je podigla obrvu. »Ne znam, koliko puta si to vidjela!« Ton glasa postao joj je prepreden. »Čekaj malo... jesi li ti guglala Kylea Rhodesa tijekom proteklih devet godina, gospođo Pierce?« Rylann je žestoko pocrvenjela. »Ne.« rekla je dok se Rae počinjala slatko smijati. Promeškoljila se s nelagodom, odjednom se osjećajući kao svjedok na vrućem stolcu. »Možda sam slučajno, posve nehotice, naletjela na njegovo ime jednom ili dvaput« - ili deset puta - »kada bih slučajno nabasala na neku od tračerskih internetskih stranica. To je sve.« Rae se nastavila smiješiti, pa joj je Rylann dobacila pogled preko čaše za martini. »Oh, kao da ti nikad nisi na Facebooku ili sličnom mjestu potražila muškarca kojega si nekad poznavala.« »Dakle, priznaješ.« Rylann je nehajno zabacila kosu. »Ne priznajem ništa osim činjenice da mi je taj čovjek sada svjedok.« »Više od devedeset posto saveznih kaznenih predmeta riješi se prije nego što dođu na sud, Ry.« Rae je znalački namignula. »Kyle Rhodes neće zauvijek biti tvoj svjedok.«

Kasnije te večeri Rylann je prekriženih nogu sjedila na svom krevetu uz otvoreno prijenosno računalo. Strepila je od tog trenutka otkako je stigla kući, pokušavajući smisliti neku vrstu adekvatnog odgovora na Jonovu poruku e-poštom. Naposljetku je napisala: bok i tebi. To je odmah izbrisala. Zvučalo je previše koketno. Što je potaknulo novo pitanje: Želi li ona zvučati koketno? Definitivno ne - on ju je napucao. Pa je pokušala ponovno, dobro je Čuti te, počela je, a onda i to obrisala. Iskreno, nije bilo baš tako divno čuti ga. Posebice zato što ju je uznemirio prokletim Bok i sada je budna usred noći, pišući i ispravljajući odgovor na e-mail koji jedva da zaslužuje odgovor. Onda ga ignoriraj. Shvatit će poruku. No ignoriranje bi izazvalo dojam da se nije spremna suočiti s Jonom, čak niti putem e-pošte, a to nije bio slučaj. Nije bila... ogorčena zbog prekida. Kad je to shvatila, živnulaje. Odjednom je nestalo pritiska da napiše savršen odgovor i samo je slijedila unutarnji instinkt.

HEJ TI - NADAM SE DA JE U RIMU SVE U REDU I DA JE TO ONO ŠTO SI TRAŽIO. BUDEŠ LI IMAO PRILIKU, NAPISI MI KOJU REČENICU NAKON SLJEDEĆIH ŠEST MJESECI. :)

Eto. Pročitala je to ponovno i osjetila zadovoljstvo što je pogodila pravi ton. Dovoljno prijateljski - čak je ubacila i emotikon, smješka - ali ne pretjerano. Pod pretpostavkom da je namjera Jonovog e-maila bila provjeriti kako je ona, njezin odgovor poručio mu je da je slobodan gledati svoja posla. Te da će i ona gledati svoja. 74

Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 14

KYLE je pažljivo uparkirao automobil na usko parkirno mjesto, svim se silama trudeći ne nasmijati pri pogledu na Dexa, koji je stajao na pločniku noseći sportski štitnik, bez kape, na smeđem gnijezdu doista smiješno raščupane kose, kao da je tek ustao iz kreveta. Nakon što je ugasio motor, Kyle je zgrabio ručku vrata svog Mercedesa, vrata zvana galebova krila, i otvorio ih prema gore, prema nebu. Dex se zacerekao. »Stari, nebitno mi je koliko sam te puta vidio da to činiš. Taj auto je tako jebeno dobar.« U vezi s tim su mislili isto. Kyle je pritisnuo gumb na ključu, zaključao automobil te pokazao prema glavi svog prijatelja. »Postoji li neko objašnjenje za tu frizuru?« »Seks koji je potrajao duže nego što sam planirao.« »Zaista se nadam da te nije vidjela kad si odlazio. Naime, čini mi se da na tvojoj glavi vidim jato ptica kako se gnijezdi.« Nije to bio prvi put da je Kyle vidio Dexa kako ne izgleda baš fantastično, s obzirom na to da su dijelili stan na četvrtoj godini studija i dvije godine nakon toga. »Smiješno, čovječe.« »I mislio sam da jest. Kakav je bio seks?« »Dovoljno dobar da potraje do podneva.« rekao je Dex uz osmijeh. Zatim se okrenuo prema onome zbog čega su se našli, s ponosom pokazavši prema baru ispred kojeg su stajali. »Jesi li ga spreman razgledati?« »Apsolutno.« rekao je Kyle. Prije osam godina, nakon što je neko vrijeme radio kao voditelj bara na kampusu u Champaignu, Dex se preselio u Chicago i u sjevernom dijelu grada otvorio sportski bar. Nakon što mu je dobro išlo s tim pothvatom, sad je otvarao svoj drugi bar, otmjeni noćni klub pod nazivom Odsjaj vatre, u srcu otmjene čikaške čevrti Gold Coast. Ušavši unutra, Dex je najprije poveo Kylea u obilazak glavnog dijela prostora. Sudeći prema izgledu naslonjača i sofa od samurovine i antilopa te velikog vijugavog šanka i suptilnih detalja od tkanina duboke crvene i bakrene boje diljem prostora, činilo se da Dex prilikom uređenja nije štedio. Zatim ga je Dex poveo uz nekoliko stepenica koje će ih odvesti u VIP salon. »Otvaramo za četiri tjedna. Čuo sam glasine da će dio Chicago Tribunea posvećen hrani i restoranima ovog vikenda objaviti članak u kojem kažu da je ovo najiščekivanije otvaranje bara ove sezone.« Uperio je prst prema njemu. »Bit ćeš tu, zar ne?« »Ni deset šerifa ne bi me uspjelo spriječiti.« Kyle je pogledao u strop, diveći se svjetlucavim pločama od valovitog stakla crvene i zagasito narančaste boje. »Poput vatre. Lijepo.« »Gotovo mjesec dana sam s dizajnerom radio na tome.« Dex je podigao štitnik kako bi se počešao po čelu te uočio Kyleov osmijeh. »Ma daj. Nije mi tako grozna frizura.« »Sjećaš se se grupe Kid 'n Play?« Prije nego stoje Dex stigao odgovoriti, zazvonio je Kyleov mobitel. Izvadio ga je iz 75

Noć za sjećanje - Julie James


džepa i pogledao tko zove. Rylann Pierce. Kako intrigantno. »Ovaj razgovor bih vjerojatno trebao voditi na osami.« rekao je Dexu. Izašao je iz VIP sobe i javio se. »Odvjetnice! Čemu dugujem ovo zadovoljstvo?« Rylannin se glas probijao kroz zvukove automobilskih truba i bušilica iz pozadine. »Sve je dogovoreno. Četvrtak u dva popodne. Samo ti, ja, zapisničar i istražna porota od dvadeset i troje po statusu ravnih tebi.« »Gdje si ti?« upitao je Kyle. Glas joj je zvučao kao da je pomalo zadihana. »Ispred sudnice, pokušavam uhvatiti taksi. Za dvadeset minuta imam sastanak u zgradi FBI-a.« Mogao ju je zamisliti u baloneru i štiklama, sa svojom vjernom aktovkom, svu entuzijastičnu i spremnu da ispali nekoliko prijetnji sudskim pozivom. Slika u njegovoj glavi bila je neobično seksepilna. »Četvrtak, dva poslijepodne.« potvrdio je. »Kamo da dođem?« »U sobu 511. Zbog povjerljivosti postupka na vratima ne piše ništa osim broja sobe. Ti bi trebao čekati u sobi za svjedoke najbližoj vratima dok ne dođem po tebe.« rekla je. »Premda su ti u ovom slučaju zapriječene usluge odvjetnika, dužna sam ti reći da ipak možeš odlučiti povesti odvjetnika, ali on ili ona morat će čekati vani u hodniku. Nitko ne smije biti unutra, osim svjedoka, porotnika, zapisničara i mene. Shvati to kao Vegas - ono što se događa u sobi istražne porote, ostaje u sobi istražne porote.« Kyle je, ne mogavši odoljeti, spustio glas, zadirkujući je. »Nisam mislio da su dobre djevojke tužiteljice upoznate sa stvarima koje se događaju u Vegasu.« »Postoji vjerojatno puno stvari koje loši momci, bivši zatvorenici, ne znaju o dobrim djevojkama tužiteljicama.« Kyle je podigao obrvu. To je ustvari zvučalo pomalo koketno. No onda joj se ton glasa promijenio, postavši ponovno poslovan. »Dakle, vidimo se u četvrtak. U dva sata.« »Spoj je dogovoren.« »Ne, to je saslušanje pred istražnom porotom.« rekla je odlučno. »Ah, ista stvar, samo drugačiji naziv...« »Zbogom, Kyle.« Spustila je slušalicu prije nego što je stigao završiti. Kyle je, smijuljeći se, tutnuo mobitel u džep traperica i vratio se u VIP sobu. Dex ga je pogledao. »Tko god to bio, u svakom slučaju ti je izmamio osmijeh.« Kyle je na to odmahnuo rukom. » To je samo taj project na kojem radim.« »Ima li taj projekt ime?« Naravno. Rylann Pierce, zvana Izluđuješ Me. »Nije ono što misliš. To je bio netko iz Ureda državnog tužitelja. Ja im na neki način... pomažem u istrazi.« Razumljivo, Dex je djelovao iznenađeno. »Oho. Mora da je vraški privlačna ako te nagovorila na to.« Zatim je nagnuo glavu. »Čekaj malo... je li to pomoćna državna tužiteljica s kojom si neki dan bio na sudu? Ona tamnokosa u čije sise gledaš na onoj fotografiji?« Kyle se naslonio na šank od oniksa, odmahujući rukom. »Bili smo usred sudnice nisam gledao u njezine sise. Cijelo vrijeme sam je gledao u oči.« »Mora da su te oči onda posebne.« 76

Noć za sjećanje - Julie James


Kyle je otvorio usta kako bi se pobunio, a potom se zaustavio. Pa, zapravo, jesu.

77 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 15

»NEMAM VIŠE pitanja, agente Wilkins.« Rylann je pogledala preko ramena u dvadeset i jednu osobu, koliko ih je u tri reda sjedilo iza nje. Svi su još bili budni, stoje uvijek dobar znak. »Ima li istražna porota kakvih pitanja za ovog svjedoka?« Uslijedila je stanka. Sprijeda, uz klupu za svjedoke, sjedili su čelnik porote i zapisničar. Čelnik porote odmahnuo je glavom. Rylann je kimnula Samu. »Možete odstupiti, agente Wilkins. Hvala vam.« Okrenula se i gledala ga kako napušta sobu, dobacivši još jedan pogled porotnicima. Prema njihovim izrazima lica procijenila je da im se svidio, a imali su i razloga. Bio je šarmantan, profesionalan i dobro pripremljen - tijekom svjedočenja niti jednom nije trebao pogledati u svoja istražna izvješća. Ako slučaj protiv Quinna ode na suđenje - što nije baš vjerojatno - nije sumnjala da će Sam biti izvrstan svjedok. Njezin posao danas je, jednostavno, bio ispričati priču. Budući da je ovo postupak istražne porote, a ne suđenje, mogla je eliminirati mnoge pojedinosti te priče, ali putem svojih svjedoka trebala je poroti prenijeti ključne informacije u vezi sa zločinom, koje odgovaraju na pitanja tko, što, gdje, kada, zašto i kako. Ova konkretna priča imala je tri čina: agent Wilkins, Kyle Rhodes i Manuel Gutierrez. Nakon svjedočenja svjedoka ona će članovima porote predati prijedlog optužnice u kojoj su iznesene optužbe protiv Quinna. Ostalo je u njihovim rukama. Danas će zatražiti od njih da optuže Quinna po dvjema točkama optužnice: ubojstvo drugog stupnja i zavjera s ciljem kršenja građanskih prava federalnog zatvorenika. Budući da nije imala izravan dokaz da je Quinn potaknuo Wattsov napad na Browna, tražila je od istražne porote da to zaključi na temelju indicija. Ovo nije savršen slučaj, ali je bez obzira na to vjerovala u njega. I sve što joj je trebalo jest da šesnaestero od dvadeset i troje muškaraca i žena koji sjede u toj sobi također vjeruju. Kad su se za agentom Wilkinsom zatvorila vrata, Rylann je pogledala u članove porote. Budući da u sobi nije bilo suca, postupak je vodila ona, pomoćna državna tužiteljica. »Zašto ne bismo napravili desetominutnu pauzu prije sljedećeg svjedoka?« Čekala je da porotnici i zapisničar odu, a zatim se uputila u sobu za svjedoke na drugoj strani hodnika. Na trenutak je zastala pred vratima, a zatim ih je otvorila i pronašla Kylea kako gleda kroz prozor kroz koji se vidjela zgrada koju većina Čikažana i dalje odbija nazivati drugačije no Sears Tower, premda je preimenovana u Willis Tower. »Vrijeme je.« rekla je. Okrenuo se i shvatila je da on izgleda nevjerojatno dobro - i konzervativno - u tamnosivom prugastom odijelu, plavoj košulji i sivoplavoj prugastoj kravati. Kosa mu je bila uredno začešljana unatrag, prvi put da ga je vidjela s takvom frizurom, a boja košulje isticala mu je plavetnilo očiju. Rylann je osjetila lagano lepršanje u trbuhu, a zatim ga brzo potisnula. To je samo nekoliko leptirića zbog iščekivanja. Kyle je gurnuo ruke u džepove, djelujući spremno i željno da krene. »Hajdemo to učiniti.« 78

Noć za sjećanje - Julie James


Kyle je slijedio Rylann kroz vrata, a znatiželja mu je rasla. Nije znao gotovo ništa o postupcima istražne porote, no povjerljiva priroda procesa obavila ga je aurom tajanstvenosti. Ušao je u sobu i shvatio da je manja nego što je očekivao, vjerojatno upola manja od uobičajene sudnice. S desne strane bila mu je klupa za svjedoke i pored nje viša klupa, onakva iza koje obično sjedi sudac. Na suprotnoj strani sobe bio je stol s kojeg će ga, vjerojatno, Rylann ispitivati, a iza njega tri reda stolaca za porotnike, poslaganih kao u kinu. Stolaca koje su bili uočljivo prazni. »Odvjetnice, planirate li u nekom trenutku imati kakve stvarne porotnike u ovom postupku istražne porote?« rekao je razvlačeći riječi. »Ha, ha. Poslala sam ih na pauzu. Želim da porotnici prvu predodžbu o zloglasnom Kyleu Rhodesu steknu nakon što sjedneš u tu klupu. Ne zanima me što su prije čuli ili pročitali o tebi - danas si jednostavno svjedok.« Pokazala je prema klupi. »Zašto ne sjedneš?« Kyle se popeo i sjeo na prilično islužen uredski stolac, udarivši koljenima o tvrdu metalnu ploču pričvršćenu s donje strane platforme. »Tko god je ovo projektirao, očito nije imao na umu visoke ljude.« progunđao je. »Žao mi je. To je za lisičine.« rekla je, misleći na metalnu ploču. Naravno. Kyle je obuhvatio pogledom malu sudnicu. »Dakle, to je ono što sam propustio vidjeti izjasnivši se krivim.« Rylann je s ohrabrujućim osmijehom prišla klupi za svjedoke. »Ovo je sitnica. Nema unakrsnog ispitivanja, nema prigovora - shvati to kao da ti i ja razgovaramo. Porotnici ti, kada završim, mogu postavljati pitanja, no malo je vjerojatno da će to učiniti. Ako dobro obavim svoj posao, ne bi trebali imati nikakvih pitanja.« Bila je užasno slatka obavljajući svoju odvjetničku dužnost. »Sviđa mi se ovaj tvoj govor podrške, odvjetnice.« rekao je Kyle, cijeneći činjenicu da je pokušavala postići da se on osjeća ugodno. »Hvala. Imaš li kakvih pitanja prije nego počnemo?« upitala je. »Samo jedno.« Pogled mu je lagano prešao preko njezine današnje varijante kostima sa suknjom, koji je bio bež boje. »Imaš li ti ijedne hlače?« »Ima li kakvih drugih pitanja?« upitala je, ni ne trepnuvši. Prekinuo ih je ulazak zapisničara, kojega je slijedilo dvoje porotnika. Stvari su smjesta ponovno postale ozbiljne. Trojac ga je ugledao na klupi za svjedoke, a dvoje od njih, uključujući zapisničara, pogledalo ga je dvaput. Ignorirajući njihove poglede, Rylann se vratila za svoj stol i nonšalantno proučavala svoj notes, kao da svaki dan preslušava ozloglašene nasljednike milijardera, ujedno hakere i bivše zatvorenike. Tijekom sljedeće dvije minute ušli su i preostali porotnici, dvadeset i jedna osoba. Kyleu je bilo drago kad je shvatio da ga četvero od njih, kako se činilo, uopće ne prepoznaju, a troje drugih porotnika samo ga je radoznalo pogledalo, kao da ne mogu točno odrediti odakle im je poznat. Preostalih trinacstero doimali su se vrlo zaintrigiranima njegovom prisutnošću. Kada su se svi porotnici vratili na svoja mjesta, Rylann je kimnula čelniku porote. »Možete početi s postupkom zakletve svjedoka.« »Podignite desnu ruku.« rekao je Kyleu. »Zaklinjete li se svečano da je iskaz koji ćete dati istina, cijela istina, i samo istina?« 79

Noć za sjećanje - Julie James


»Zaklinjem se«. Rylann ga je pogledala u oči, a na usnama joj je bila naznaka osmijeha koju je samo on razumio.

U svakom slučaju, prešli su dug put od polja kukuruza u Champaign-Urbani. »Navedite svoje ime za zapisnik, molim vas.« počela je. I evo, krećemo. »Kyle Rhodes.« Kyle je morao priznati da je impresioniran. Bila je dobra. Naravno, pretpostavljao je da će Rylann na sudu biti sila koju se ne može ignorirati, jer je sve u vezi s njom vrištalo odlična pravnica, no druguje stvar to zaista i vidjeti. Premda se niti na trenutak nije odmaknula od stola, svojim je pitanjima dominirala prostorijom, izvlačeći iz njega svjedočenje na vrlo učinkovit način, koji je dotaknuo sve bitno. Prvih nekoliko minula provela je postavljajući pitanja o njegovoj prošlosti, fokusirajući se na obrazovanje i radno iskustvo, što je istodobno i Kyleu omogućilo da se smiri na klupi za svjedoke i porotnicima da ga dozive kao osobu drugačiju od Twitter terorista. Izravno je spomenula okolnosti njegove presude, ali je nakon toga brzo nastavila dalje, a onda neko vrijeme razgovarala s njim o životu u zatvoru. To baš i nisu bila četiri mjeseca Kyleova života na koja je bio ponosan, niti tema u vezi s kojom je uživao biti stručan, no shvaćao je ulogu koja mu je tog poslijepodneva dodijeljena. Usporila je tempo kada su došli do noći kada je Kyle čuo Quinnovu prijetnju, najprije tražeći da on opiše situaciju prije samog događaja. »Možete li objasniti što je stegovna segregacija, za one porotnike koji možda nisu upoznati s tim pojmom?« rekla je. »To je blok ćelija u koje zatvorenike izdvajaju iz opće zatvorske populacije. Samo jedan zatvorenik je u ćeliji i ne postoji nijedna od uobičajenih zatvorskih pogodnosti. To znači da nema slobodnog vremena u zajedničkim prostorijama, a obroke jedeš u svojoj ćeliji.« »Je li tamo tiho?« upitala je. »Vrlo, pogotovo s obzirom na to da zatvorenici u segregaciji ne bi smjeli međusobno razgovarati. Ako čovjeku zakrulji u želucu, možete ga čuti ako ste tri ćelije dalje.« Uočio je da joj se taj odgovor dopao. Nastavili su, privukavši netremičnu pozornost porotnika i prikovavši je za sebe. Postupno su se kretali prema vrhuncu priče - Quinnovoj prijetnji. Kyle je vidio da porotnici slušaju s velikim zanimanjem, sjedeći praktički na rubu stolaca, dok je ponavljao riječi koje je Quinn te kobne noći rekao Brownu. Napetost i uzbuđenje u sobi mogli su se opipati dok se Rylann dvaput vraćala na prijetnju, gađajući snažno pitanjima kako bi istaknula ovaj dio ispitivanja, a onda odjednom... Bilo je gotovo. Na trenutak je zastala, puštajući da Quinnova prijetnja drarmitično odjekuje sudnicom. Zatim je ozbiljno kimnula glavom. »Hvala vam, gospodine Rhodes. Nemam više pitanja.« Okrenula se porotnicima iza sebe. »Ima li istražna porota kakvih pitanja za ovog svjedoka?« Nakon trenutka tišine, ljubazno sc nasmiješila Kyleu. »Možete odstupiti, gospodine Rhodes. Hvala vam.« Kimnuvši, Kyle je ustao sa stolca. Ignorirajući znatiželjne poglede porotnika, 80

Noć za sjećanje - Julie James


uputio se prema izlazu iz prostorije. Kad su se za njim zatvorila vrata, stao je sam u hodniku i osjetio se zadovoljno, ali i na neobičan način odbačeno - kao čovjek koji je tek završio sa zadnjim pumpanjem tijekom vrućeg seksa za jednu noć, a zatim je izbačen kroz vrata s košuljom i cipelama u rukama. Nije očekivao da će ona s njim satima čavrljati poslije svjedočenja, ali, čovječe, ovo je bio... antiklimaks. Kao prvo, nije čak niti rekla kada će se ponovno vidjeti. Oh, naravno, za nekoliko tjedana ušetat će natrag u njegov život sa svojom bilježnicom, aktovkom i žestokim prijetnjicama sudskim pozivom te će šarmom i drskim pristupom dobiti sve što želi, a onda bum-bum, hvala vam gospodine, i krenut će veselo dalje u svom poslovnom kostimu. Nakon čitavog ovog iskustva s istražnom porotom Kyle se osjećao vrlo zbunjeno. Sišao je u predvorje i tek tamo shvatio da bi mogao ponovno uključiti mobitel. Učinio je to i trenutak poslije pojavila se SMS poruka. Od Rylann, poslana vjerojatno tijekom pauze prije sljedećeg svjedoka. BIO SI ODLIČAN. NAZVAT ĆU TE KAD DOZNAM ŠTO JE S OPTUŽNICOM. Kyle je gurnuo mobitel u sako, tek poslije shvativši da je to prvi put u šest mjeseci da je napustio sudnicu s osmijehom na licu. Kasnije te večeri Rylann je izašla kroz ista ta vrata s podjednako zadovoljnim izrazom na licu. Za razliku od sudske porote, čije bi vijećanje moglo potrajati nekoliko dana ili čak i duže, istražna porota obično je glasovala brzo. Današnji dan, srećom, nije bio iznimka. Deset minuta nakon stoje Manuel Gutierrez napustio klupu za svjedoke, čelnik porote je u odaje glavnog suca donio većinom glasova donesenu odluku, koja će odsad i službeno biti poznata kao Sjedinjene Države protiv Adama Quinna. Imala je svoju optužnicu.

81 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 16

U PETAK UJUTRO Rylann je dobila drugu dobru vijest u dvadeset i četiri sata. »Moj klijent je potpisao priznanje krivnje.« rekao je Greg Boran, pomoćni savezni branitelj za Sjeverni okrug Illinoisa. Tijekom prošlog tjedna Rylann je pregovarala o uvjetima sporazuma o Wattsovu priznanju krivnje. Znala je, čim joj je Cameron predala spise, da će ovaj dio slučaja brzo završiti priznanjem krivnje. Watts je već bio osuđenik na doživotnu robiju i postupak protiv njega nije mogao omanuti. Dvojica muškaraca bila su zajedno zaključana u ćeliji i jedan od njih je nasmrt pretučen - nije baš misterij tko je napadač. Ustvari, Watts se čak nije niti trudio tvrditi da je u pitanju bila samoobrana - bilo je izrazito odvratno to što se činilo da jc gotovo ponosan na svoj postupak. Postojao je samo jedan problem u vezi s kojim nije mogla postići nikakav napredak. »Jeste li uspjeli nagovoriti Wattsa da pristane promijeniti iskaz u vezi s Quinnom?« »Žao mi je. On kaže da u vezi s tim nema ništa za reći.« rekao je Greg. »Čak i ako smanjim optužbu, tj. preinačim je u ubojstvo na mah?« »Smanjivanje optužbe u ovom slučaju ne bi ništa promijenilo - i upravo zbog toga ste to tako spremni ponuditi.« rekao je Greg. »Watts već služi dvije doživotne kazne. Skidanje nekoliko godina s te presude bilo bi irelevantno.« »Što kažete na činjenicu da bi to bio moralno ispravan postupak?« upitala je Rylann. »Možda vaš klijent to želi jednom isprobati.« Greg je ostao neumoljiv. »On je osuđenik na doživotnu robiju, Rylann. On neće srati tamo gdje jede samo zato da bi vama pomogao i omogućio da imate dokaze. Ne mislim da bi se baš dobro slagao s drugim čuvarima kad bi bio odgovoran za slanje jednoga od njih u zatvor.« Možda ne. Ipak, Rylann se odlučila na posljednji pokušaj. »Mogu dogovoriti da bude prebačen iz MCC-a. Premjestiti ga negdje gdje sunce tijekom cijele godine obasjava zatvorsko dvorište. Zapravo, slučajno znam da postoje neke zgodne institucije u Kaliforniji koje bi rado ugostile gospodina Wattsa.« Greg se nasmijao. »Već sam rekao što mislim. Možete ga premjestiti kamo god želite, no on će i dalje biti poznat kao zatvorenik koji je cinkao čuvara. Žao mi je, ali ako želite uhvatiti Quinna, morat ćete to učiniti bez Wattsa.« Rylann je uzdahnula. To nije bio odgovor kojemu se nadala, no to nije Gregova krivnja. Osjećala je veliko poštovanje prema odvjetnicima u Uredu saveznog branitelja oni su se bavili brojnim slučajevima, jednako zahtjevnima kao što su slučajevi tužitelja s kojima su se suočavali, a imali su jedan od najnezahvalnijih poslova u pravnoj struci. »Vrijedilo je pokušati. Vidimo se na sudu sljedeći tjedan.«

Vrlo rano sljedećeg ponedjeljka Rylann je prvi put vidjela drugog čovjeka na kojega je bila profesionalno fokusirana: Adama Quinna, »podmuklog kurvinog sina«, zatvorskog čuvara koji je potaknuo i organizirao Wattsov brutalni napad na Browna. FBI je večer prije uhitio Quinna i danas je doveden na prvo pojavljivanje pred 82

Noć za sjećanje - Julie James


sudom. Kad je Rylann prošla kroz vrata sudnice, odmah je primijetila dvije stvari: prvo, da Quinn izgleda mlađe od svojih dvadeset osam godina, i drugo, da djeluje izrazito nervozno. Što bi i trebao biti. Prije nego što je sjela za svoj stol, predstavila se Quinnovom branitelju. »Rylann Pierce.« rekla je, pružajući ruku. »Michael Channing. Molio bih vas za trenutak vašeg vremena nakon očitovanja o krivnji, gospođo Pierce.« rekao je kratko. »Naravno. Mogu vam dati čak i dva trenutka.« rekla je uz ljubazni smiješak. Tijekom cijele svoje karijere sudjelovala je u parničnim postupcima na čijoj su suprotnoj strani bili tipovi poput ovoga - odvjetnici koji su, čini se, odlučnost i snagu pobrkali s nepristojnošću. Dobra je stvar što se zbog takvog nastupa prestala nervirati negdje u vrijeme svog trećeg suđenja. Otišla je do tužiteljskog stola i odložila aktovku. Ubrzo nakon toga sudski službenik je proglasio slučaj i bacili su se na posao. Budući da je istražna porota već odobrila optužnicu, istražni sudac spojio je prvo pojavljivanje i očitovanje o krivnji. Quinn se, nimalo neočekivano, izjasnio da nije kriv. Na kraju saslušanja Michael Channing se uputio ravno do Rylannina stola. »Ubojstvo drugog stupnja? Moj klijent nije niti dotaknuo tog čovjeka.« Sa samozadovoljnim podsmijehom je zurio u nju. »Raspitao sam se o vama. Vi ste ovdje novi.« »Zakon u Sedmom sudskom okrugu je jasan, gospodine Channing. Svatko tko pomaže u počinjenju kaznenog djela može biti proglašen krivim za taj zločin. Ovdje sam dovoljno dugo da, u najmanju ruku, to znam.« »Znam što kaže zakon u Sedmom okrugu.« rekao je uz bijesan pogled. »Ali sve ovo je samo tučnjava dvojice zatvorenika koja je pošla po zlu. Pokažite mi nešto što dokazuje bilo što osim toga.« Rylann je shvatila - bit će čisti užitak voditi parnicu protiv njega. »Rado.« Otvorila je aktovku, izvadila fascikl koji je pripremila, sa svim istražnim izvješćima specijalnog agenta Wilkinsa, i gurnula ga Channingu u ruke. »Izvolite. Na vrhu je pismo u kojem je naveden moj prijedlog rasporeda razmjene dokaza. Oslobađajući dokazi tri tjedna prije suđenja, potpuni popis svjedoka dva tjedna prije suđenja.« Iznenađeno je spustio pogled prema fasciklu i bilo je očito da nije očekivao da će danas izaći iz suda s FBI-evim izvješćima. »Da, dobro. Ja ću... odmah baciti pogled na ovo.« »Još jedna stvar koju bih trebala spomenuti. Manuel Gutierrez je iz sigurnosnih razloga prebačen iz MCC-a i preseljen u južniji dio države, u Pekin.« S obzirom na zabrinutost tog zatvorenika za vlastitu sigurnost, Rylann je smatrala da je to najsigurniji potez. Channing je kimnuo. »Shvaćam.« Iz njegova izraza lica Rylann je shvatila da, ustvari, nije shvaćao. Channing najvjerojatnije nije imao pojma tko je Manuel Gutierrez. Upravo zato je voljela odmah opaliti branitelje FBI-evim izvješćima. To im je odmah od početka slalo poruku da imaju gradiva za nadoknaditi. Nimalo iznenađujuće, Channing na tom ročištu nije imao dodatnih zahtjeva. Nažalost, slatki okus pobjede nije dugo trajao. »Počinjem raditi s drugim zatvorenicima.« javio joj je agent Wilkins telefonom kasnije tog poslijepodneva, kada se Rylann vratila u ured. 83

Noć za sjećanje - Julie James


Kako bi dodatno ojačala tužbu protiv Quinna, Rylann je zamolila Wilkinsa da razgovara s nekima od zatvorenika u MCC-u i vidi može li koji od njih nečime što zna podržati njihovu teoriju o Quinnu - da je pogodovao određenim zatvorenicima koji su izvršavali njegove odmazde. »Boje li se razgovarati s tobom?« Wilkins je frknuo. »Ne boje se - svi žele pogodbe. Znaju da je Gutierrez nakon sastanka s nama premješten iz MCC-a. Navodno se širi glasina da on igra golf u slabo čuvanom zatvoru u Miamiju.« »Naravno da je to tek glasina. Jednog dana moram pronaći laj nedostižni savezni zatvor u kojem svi trče uokolo slobodni, igraju golf i jedu obroke s pet slijedova jela.« »Iskreno, mislim da većina tih momaka ne zna ništa ni o kakvom Quinnovom posebnom tretmanu Jonesa i Romana.« rekao je Wilkins, misleći na drugu dvojicu zatvorenika za koje su vjerovali da su za Quinna odradili prljav posao. »I ne bih im vjerovao da tvrde drugačije ako misle da to znači da će dobiti skraćenu kaznu i put na južnu Floridu s plaćenim troškovima.« »Što misliš o tome da odemo izravno Jonesu i Romanu? Jesu li oni spremni progovoriti?« upitala je Rylann. »Nema šanse. Čim sam spomenuo Quinnovo ime, obojica su zahtijevala da razgovaraju s odvjetnikom. Oni dobro znaju zbog čega želimo razgovarati s njima - cijeli zatvor bruji o optužnici protiv Quinna.« Wilkins je dodao tonom kao da se ispričava: »Žao mi je što nisam uspio otkriti više.« Rylann se zavalila u svoj radni stolac. Bila je razočarana, ali ne i iznenađena. »Kao što si sam rekao, ako ti momci toliko inzistiraju na pogodbama, onda ionako ne mogu vjerovati ni u što što kažu.« »Šteta što Manuel Gutierrez nije znao ništa. Budući da je već pristao svjedočiti, to bi bilo savršeno.« rekao je Wilkins. »A stoje s Kvleom Rhodesom? Pretpostavljani da isto vrijedi i za njega?« »Nisam sigurna. Zadnjih dana bila sam tako puno na sudu da nisam stigla ponovno razgovarati s njim.« rekla je Rylann. »Mogu ja obaviti sljedeći razgovor s njim, ako želiš.« ponudio je Wilkins pristojno. »Samo, dosad si ti bila osoba za kontakt s njim... « »Ne, ja ću se pobrinuti za to. Evo, upravo sad dok razgovaramo dodajem to na svoj popis današnjih obaveza.« Kada je Rylann posegnula za olovkom, zazvonila joj je druga telefonska linija - a odmah zatim začuo se i mobitel, tj. SMS poruka. Zapisujući bilješku u svom dnevnom kalendaru, pogledala je tko je pozivatelj i tko šalje poruku. »Jesi li sigurna?« rekao je Wilkins cerekajući se. »Trenutačno zvučiš grozno zauzeto.« U lom je trenutku svakako bila preplavljena obavezama. No budući da je ona bila ta koja je uspostavila odnos s Kyleom Rhodesom, bilo bi čudno odjednom poslati FBI da s njim razgovara. Osim toga, nema šanse da Meth Lab Rylann stekne ugled u novom uredu ako ne odradi svoj dio posla. »Sigurna sam da ću to stići obaviti. Na službenom mi je popisu.« uvjeravala ga je. »Što znači da...« Rylann je naglo ušutjela kad je shvatila stoje, tako rastresena, napisala.

Potrošiti Kylea Rhodesa. 84 Noć za sjećanje - Julie James


Ona i njezina podsvijest očigledno trebaju popričati o tome.

85 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 17

KYLE je zamalo doživio srčani udar kad je pogledao u papirić koji mu je dala njegova sestra. »To je tvoja lozinka? To je očito sljedeća stvar koju moramo popraviti.« rekao je upisujući je u prozorčić za prijavu na njezinu laptopu. Jordan ga je zamolila da navrati u njezinu vinoteku i ispita može li otkriti zašto joj internet odjednom ne radi. Sudeći prema njezinoj lozinci, bojao se što bi sve mogao otkriti. Jordan ga je, stojeći pored stola, upitno pogledala. »Majčino djevojačko prezime i godine kada su rođeni baka i djed Evers. Zašto bi se itko sjetio te kombinacije?« »Ili bi mogla jednostavno smisliti lozinku: jedan, dva, tri, četiri.« rekao je. »Budući da se očito trudiš omogućiti da ti ukradu identitet.« Počeo je popovati: »Slušaj i uči: treba ti najmanje četrnaest slovnih znakova. Upotrebljavaj slučajno razmještena slova, a ne riječi. Evo savjeta: smisli rečenicu i upotrijebi prvo slovo svake od riječi u njoj. Pojedina slova neka budu velika, a draga mala. Zatim odaberi dva broja koja ti nešto znače - ne datume - i ubaci ih negdje između slova. Na početak lozinke stavi neki interpunkcijski znak, a na kraj lozinke neki simbol, na primjer znak za dolar.« »Da, gospodine.« Jordan je zgrabila olovku i drugi papirić. »Hm, možeš li ponoviti sve što si rekao nakon rečenice pojedina slova neka budu velika, a druga mala!« Kyle joj je uzeo olovku. »Ja ću ti smisliti nešto.« Počeo ju je tjerati. »Sada se makni. Prodaj štogod vina. Pozvat ću te ako mi zatreba netko da pritisne gumb za paljenje i gašenje.« Sjetio se još nečega. »Usput, kad je na tvom ruteru zadnji put ažuriran softver? Sudeći prema tome kako me blijedo gledaš, zaključujem da je odgovor nikada.« Nedugo nakon što je otišla, zazvonio mu je mobitel i Kyle je vidio da ga zove Rylann. Njih dvoje su cijelog poslijepodneva bezuspješno nazivali jedno drugo - no nije da mu je naročito smetalo čuti njezin seksepilni, grleni glas u svojoj govornoj pošti. Iz priopćenja koje je Ured državnog tužitelja objavio prošlog petka ujutro saznao je da je istražna porota potvrdila optužnicu protiv Adama Quinna. Od tada se nekoliko lokalnih medija interesiralo o slučaju - stražar koji potiče na ubojstvo federalnog zatvorenika je upravo ona vrsta sočnih javnih korupcijskih skandala o kakvima čikaški novinari vole izvještavati - ali, srećom, nije otkriveno nijedno od imena svjedoka. Bio je više nego zadovoljan ostajanjem izvan pozornosti javnosti što je duže moguće u vezi s ovim. »Čini se da su na redu čestitke, gospođo Pierce.« rekao je kad se javio na telefon. »Vidim da si dobila svoju optužnicu. Mislim da je netko rekao nešto o tome da će me nazvati kad se to dogodi.« »Čekala sam da dođe trenutak kada ću imati više od pet sekundi za razgovor.« »Oh.« Kyle se zavalio u stolac, zadovoljan njezinim odgovorom. »Polaskan sam.« »Jer ja također trebam uslugu od tebe.« Naravno. »Znaš, odvjetnice, mislim da je ta karta na koju neprekidno igraš - ona na kojoj piše: provedivo u ime dobrih starih vremena - službeno istekla.« »Uh, najbolje da provjerim.« Na drugom kraju linije uslijedila je stanka. »Ne, do svibnja 2012. Još uvijek imam vremena.« 86

Noć za sjećanje - Julie James


Osmjehnuo se, pa potisnuo osmijeh. »Što trebaš?« »Imam nekoliko dodatnih pitanja u vezi s Quinnom.« rekla je Rylann. »To bi trebalo potrajati samo dvadesetak minuta. Najviše trideset. Imaš li sada vremena?« Kao na znak, Jordan je promolila glavu u svoj ured. Vidjevši ga na telefonu, pokazala je prema svom računalu i šapnula. »Je li popravljeno?« Kyle je odmahnuo glavom. Ne. Odlazi. Čekao je da Jordan ode, a zatim odgovorio Rylann. »Zapravo, usred sam nečega u vinoteci moje sestre. Mogu li te nazvati kasnije?« Oklijevala je. »Koliko kasnije?« »Za otprilike pola sata.« »Imam planove za večeras, pa sam namjeravala krenuti s posla nakon što završim razgovor s tobom. Ti si mi bio posljednja stavka na popisu.« rekla je. »Možda možemo razgovarati sutra, umjesto za pola sata?« »Nažalost, sutra ujutro odlazim iz grada i neće me biti cijeli tjedan.« odgovorio je. Letio je u Seattle, u San Diego, pa u New York, na razgovor s trojicom kandidata za mjesto u njegovoj budućoj tvrtki. S obzirom na cijeli taj skandal s Twitterom, bilo je potrebno nešto nagovaranja da te osobe pristanu na susret s njim. »To je nešto što sam namjeravala zgotoviti u sljedećih nekoliko dana...« razmišljala je naglas. »Kako bi bilo da te nazovem malo kasnije, nakon što dođem kući? Živim u Roscoe Villageu, tako da mi treba otprilike pola sata. Odgovara li ti?« »Roscoe Village je tik pored vinoteke moje sestre. DeVine Cellars, na Belmontu. Zašto jednostavno ne bi svratila ovamo na putu kući, pa možemo porazgovarati nasamo?« Riječi su izletjele iz Kyleovih usta prije nego što je uopće stigao promisliti o njima. Rylann je očito bila jednako iznenađena ponudom kao i on. »Ja, hm... nisam razmatrala tu mogućnost.« Nije ni on, ali što je više razmišljao o tome, to se više zagrijavao za ideju. Ako ni zbog čega drugog, onda zato da vidi njezin današnji odabir kostima. »Pa, ako želiš ovaj tjedan razgovarati sa mnom, odvjetnice, trebala bi početi razmatrati tu ideju. To je jedini termin u kojem sam na raspolaganju napornim pomoćnim državnim tužiteljicama.« »Ako pristanem na to, bit će to samo zato što - kako se ispostavilo - već neko vrijeme želim pogledati dućan tvoje sestre.« rekla je. »Čula sam da ima najbolji izbor vina u gradu.« Kyle se nasmiješio. »Nastavi si to govoriti, odvjetnice. Možda ćeš za trideset minuta, kada dođeš ovamo, doista i vjerovati u to.« Prkosnih trideset sedam minuta poslije, kada je Rylann ušla u DeVine Cellars i udahnula hladan zrak u dućanu, na trenutak joj se učinilo da se vratila u San Francisco. Vinoteku sličnu ovoj samo je jedan blok zgrada dijelio od njezina starog stana i često ju je posjećivala - ugodna ali rafinirana, s visokim okruglim stolićima razmještenima posvuda i s puno polica ispunjenih bocama vina. Rylann je promotrila dućan i za dvama stolovima ugledala mušterije, ali ni traga od Kylea. Prišla je praznom stolu uguranome u kut, uz stalke za vino, objesila remen aktovke na naslon jednog od stolaca i sjela. Baš je počela čitati što piše na ploči za pisanje iznad glavnog šanka, na kojoj su ispisana imena vina koja su u dućanu dostupna na čaše, kad je zdesna začula ljubazan glas. 87

Noć za sjećanje - Julie James


»Tražite nešto konkretno?« Vitka, vrlo lijepa plavuša s plavim očima smiješila se prilazeći stolu. Čak i da Rylann nije prepoznala Jordan Rhodes zbog fotografija objavljivanih u medijima tijekom godina, odmah bi znala da je to Kyleova sestra. Premda gotovo trideset centimetara niža od Kylea i nekoliko nijansi svjetlije kose, odavale su je te plave oči. Prije nego što je Rylann stigla išta izustiti, Jordan je nagnula glavu s izrazom prepoznavanja. »Ja vas poznajem. Vi ste tužiteljica koja je rješavala zahtjev za smanjenjem zatvorske kazne za mog brata.« Rylann je pretpostavila da je Jordan tog jutra bila na sudu kako bi Kyleu pružila podršku. Ilije možda vidjela fotografiju njih dvoje koja je kružila medijima. »Imate dobro pamćenje. Zapravo, večeras se ovdje trebam sastati s Kyleom. Je li on ovdje?« Jordan je iz nekog razloga djelovala šokirano tim pitanjem. »Ovdje se trebate naći s mojim bratom?« upitala je. »Jeste li sigurni?« »Prilično. Zapravo, bio je to njegov prijedlog.« Jordan je zurila u nju. »Govorimo li mi o istom Kyleu Rhodesu? Visok; neobično sjajne kose, kao u reklamama za šampon; ima čudnu naviku nadijevanja nadimaka ljudima?« »Čuo sam te, Jordo.« Kyle je dolazio zaobilazeći police s vinom, u trapericama i tamnoplavom puloveru s okruglim izrezom za vrat. Dok se približavao, Rylann je primijetila da se tog dana nije obrijao i da zbog jednodnevne bradice na toj snažnoj, izraženoj vilici izgleda vrlo... poželjno. Svjedok, podsjetila se. Zastao je pored Rylannina stola. »Vidim da si imala to nezadovoljstvo upoznati moju sestru.« Napravio je pokret rukom. »Jordo, ovo je Rylann Pierce.« Jordan je začuđeno podigla obrve prema Kyleu. On ju je bijesno pogledao. Činilo se da se među odvija čitav jedan nijemi dijalog. Zatim je Jordan srdačno ispružila ruku. »Zadovoljstvo je upoznati vas, Rylann. Molim vas, recite mi postoji li nešto što vam mogu donijeti.« Pokazala je rukom prema ploči. »Večeras imam otvoren odličan kabernet.« »Vidim. Zapravo, mislim da su svi kaberneti Kuleto Estate izvrsni.« rekla je Rylann. »India Ink je vjerojatno među mojih pet najdražih vina.« Jordan je ustuknula, impresionirana. »Koliko vidim, vi govorite jezikom vina.« S odobravanjem je kimnula Kyleu. »Već mi se sviđa.« »Jordo... « rekao je prijetećim tonom. »Što je? To je bio kompliment.« Ponovno se okrenula prema Rylann. »Pitanje: vi niste pritajena sponzoruša, gladna novca, zar ne?« Kyle je djelovao uvrijeđeno. »Moj bože, Jordan!« »Što je? To je umjesno pitanje, s obzirom na tvoje prošle odabire.« Rylann se nasmiješila čuvši to. »Vaš brat je uz mene siguran. Mi nismo zajedno, mi smo samo...« Zastala je, gledajući u Kylea i pokušavajući odrediti kako najbolje opisati njihov odnos, jer nije imala pojma je li on svojoj obitelji spomenuo da radi za Ured državnog tužitelja. »... stari prijatelji.« završila je. Jordan jc podigla skeptičan pogled prema Kyleu. »Stari prijatelj s nekim iz Ureda državnog tužitelja? Svakako.« »Vino, Jordo.« rekao je zajedljivo. Ona ih je oboje zabljesnula osmijehom. »Evo odmah stiže.« veselo je pjevušila 88

Noć za sjećanje - Julie James


odlazeći. Kyle je sjeo u stolac pored Rylann. »Ispričavam se zbog ovoga. Moja sestra se godinama trudi, misleći da je duhovita. Otac i ja nismo je željeli razuvjeravati.« Rylann je odmahnula rukom. »Nisu potrebne isprike. Ona je samo zaštitnički raspoložena prema tebi. To je ono što braća i sestre obično čine - barem pretpostavljam.« »Ti nemaš braće ni sestara?« upitao je Kyle. Rylann je odmahnula glavom. »Roditelji su me dobili kad su već bili stariji. Za svaki sam rođendan tražila da dobijem sestru, sve dok nisam navršila trinaest godina, ali nije mi bilo suđeno.« Slegnula je ramenima. »No barem imam Rae.« »Kad ste se vas dvije upoznale?« »U koledžu. Bile smo u istoj grupi u sestrinstvu. Rae je...« Rylann je nakrivila glavu, pokušavajući se sjetiti. »Koji ono izraz muškarci uvijek koriste kada opisuju svog najboljeg prijatelja? Nešto o kurvi i hotelskoj sobi.« »Ako se ikad probudim pored mrtve kurve u hotelskoj sobi, on bi bio prva osoba koju bih nazvao. Ne postoji bolji test muškog prijateljstva.« Rylann se nasmiješila. »To je slatko. Zapravo i pomalo zastrašujuće, da svi vi muškarci imate unaprijed određen plan za takvu prigodu.« Odmahnula je rukom. »No dobro, evo. Ako se ikad probudim pored mrtve kurve u hotelskoj sobi, Rae bi bila prva osoba koju bih nazvala.« Kyle je stavio ruke na stol i nagnuo se bliže njoj. »Odvjetnice, budući da si ti sva tako ispravna, prva osoba koju bi nazvala kad bi se probudila pored mrtve kurve bio bi FBI.« »Zapravo, nazvala bih policiju. Većina ubojstava nisu savezni zločini, pa FBI nad njima nema nadležnost.« Kyle se nasmijao. Ispružio je ruku i odmaknuo pramen kose koji joj je pao u oči. »Stvarno si pravnička štreberica.« U istom trenutku oboje su shvatili što on radi. Ukočili su se, gledajući se u oči, dok joj je njegova ruka praktički obujmljivala obraz. Zatim su začuli kako se netko nakašljava. Rylann i Kyle su se okrenuli i ugledali Jordan kako stoji uz njihov stol. »Želi li netko vino?« Plave su joj oči vragolasto sjale i stavila je pred njih dvije čaše. »Sada ću vas ostaviti same.« Rylann je gledala kako Jordan ležerno odlazi. »Mislim da ćeš joj morati objasniti neke stvari nakon što odem.« šapnula je Kyleu. »Oh, bez sumnje, bit će vrlo znatiželjna u vezi s ovim.« Rylann se nasmijala. Zatim je zavrtila svoju čašu, oslobađajući aromu vina i gledajući mu boju. To joj je bio zgodan izgovor da ne gleda u Kylea. Ta dvodnevna bradica ju je ubijala. Vrijeme je da prijeđu na posao. »Dakle, u vezi s ovim slučajem...« Koliko god se trudila sakriti to, Kyle je uočio Rylanninu reakciju kad ju je dodirnuo. Opet je, naravno, bila sva poslovna i postavljala mu pitanja o Quinnu te o raznim stvarima koje je vidio u MCC-u. Ali on nije bio glup - prije nekoliko trenutaka 89

Noć za sjećanje - Julie James


vidio je bljesak vatre u tim prekrasnim očima boje jantara. Ona iskra koju je osjetio među njima one noći kad su se upoznali još uvijek je bila tu, bez sumnje, ali ona se ili borila protiv nje ili se svjesno ponašala neosvojivo. On je pak surađivao, odgovarajući na sva njezina pitanja kao dobri mali bivši zatvorenik. Je li ikada vidio da Quinn pokazuje posebnu naklonost prema pojedinim zatvorenicima, je li čuo glasine o bilo kakvom takvom favoriziranju i ima li ikakvog pojma koji je od zatvorenika najskloniji ogovaranju, zbog čega bi mogao znati više od njega. Negdje usput, shvatio je da je pomalo... rastresen. Možda je razlog bio način na koji joj se kosa prelijevala preko ramena kad bi se nagnula da zapiše nešto u svoj notes. Ili njezini obrazi, koji su postali lagano ružičasti dok je nastavljala otpijati gutljaje vina. Ili možda lijepa, vitka linija njezina vrata dok je odmarala glavu na ruci, slušajući ga. No najviše, ipak, način na koji ga jc gledala ravno u oči I slušala ga kao da su jedine dvije osobe u prostoriji. »Imam dojam da ti večeras nisam puno pomogao.« rekao h kada se činilo da je gotova s pitanjima. Rylann je lagano vrtjela čašu na stolu. »Bilo je to malo vjerojatno. Agent Wilkins i ja mučimo se s time cijeli tjedan.« Kad je otpila još jedan gutljaj vina - čaša joj je bila gotovo prazna - Kyle je shvatio da je došao kraj dijelu večeri koji se odnosi na intervju. Što znači da je došlo vrijeme da se on potrudi dignuti stvari na višu razinu. Pokazao je prema njezinoj vinskoj čaši, počevši s jednostavnim pitanjem, kako bi ju zagrijao. »Vino si zavoljela živeći u San Franciscu?« Kimnula je glavom. »Nisam ništa znala o njemu kad sam doselila tamo iz Champaigna. No većina ljudi s kojima sam se družila pili su vino, pa sam ga polako počela piti češće, donoseći zaključke o tome što mi se sviđa, a što ne.« Sada je vrijeme za malo teže pitanje. »Nikad mi nisi rekla cijelu istinu o tome zašto si napustila San Francisco.« Pogledala ga je postrance. »Zašto te to toliko zanima?« »Ti znaš toliko puno o meni, čini mi se poštenim da i ja saznam nešto o tebi.« Kyle je sljedećim pitanjem odlučio riskirati. »Je li to imalo neke veze s nekim muškarcem?« Na trenutak se činilo da ona razmišlja hoće li odgovoriti. »Da.« »Je li ti on još uvijek važan?« »Ne.« Lagao bi kad bi rekao da mu to nije bilo drago čuti. »Nisi baš razgovorljiva na tu temu, zar ne?« »Možda bismo umjesto toga mogli razgovarati o tvom prekidu s Danielom.« Kyle je položio ruku na stol, nagnuo se bliže njoj i rekao tišim glasom. »A možda bi se, barem jednom, ti mogla suzdržati od pretvaranja jednog od naših razgovora u verbalni teniski meč.« Na trenutak ga je gledala u oči, kao da razmišlja o tome, a onda je skrenula pogled i još jednom zavrtjela vinsku čašu. »Moj bivši dečko i ja prekinuli smo nakon što je on zaključio da se želi preseliti u Rim. Sa mnom ili bez mene.« »Reklo bi se da je tvoj bivši dečko budala.« Rylann se nasmiješila. Zatim je, sasvim svjesno, promijenila temu pogledavši na sat. »Pa, vidi ti to. Mislim da smo ti i ja konačno uspjeli oboriti naš osmominutni rekord dobrog slaganja.« Otpila je zadnji gutljaj, a zatim odložila čašu na stol. »Kad već 90

Noć za sjećanje - Julie James


govorimo o vremenu, zaista bih trebala krenuti.« »Točno, ranije si spomenula da imaš planove za večeras. Neki vrući spoj?« upitao je Kyle. Stvarno suptilno, šupčino. »Samo odlazak u kino s Rae.« rekla je. »Idemo na Igre gladi u osam i trideset.« Kyle je pogledao na sat. »Osam i trideset? Još uvijek imaš vremena.« Pogledao ju je ravno u oči, ponovno odlučivši riskirati. »Ostani malo duže, Rylann.« Glas mu je postao lagano promukao. »Popit ćemo još jednu čašu vina i pričati o tome što nam se događalo dok se nismo vidjeli. To rade stari prijatelji, zar ne?« Proučavala ga je nekoliko trenutaka. Predugo. »Ne mislim da je to dobra ideja.« rekla je naposljetku. »Ne bih željela da ljudi steknu pogrešnu predodžbu o našoj situaciji.« Kyle se osvrnuo po vinoteci - za samo jednim stolom bilo je kupaca, a oni nisu obraćali ni najmanju pozornost prema njima. Dakle, pod pojmom »ljudi« očito je mislila na njega. »Situaciji?« upitao je. »Znaš, cijela ta stvar odvjetnik-svjedok.« Glas joj je bio ležeran, ali oči su joj sasvim izravno gledale u njegove. »Ne bih željela da bilo tko pomisli da se između nas nešto događa. Budući da se, očito, ne bi moglo dogoditi.« Aha. Ta situacija. Kyle je otpio gutljaj vina, pogođen njezinim riječima. To ne znači ništa, podsjetio se. Ona je samo neka djevojka. »Naravno.« Dobacio joj je opušten osmijeh. »Zapravo, samo sam pokušavao izbjeći povratak u cijelu tu zbrku problema s mrežnim priključkom koji me čekaju u Jordaninu uredu.« »Oh. Žao mi je što ti ne mogu pomoći u vezi s tim.« Rylann je ustala i prebacila remen aktovke preko ramena. »Pa... javit ću ti bude li bilo kakvog napretka u slučaju Quinn.« Naravno da hoće. Tko zna kad bi to moglo biti. »Znaš kako me pronaći, odvjetnice.« »Tako je.« Nasmiješila se u znak pozdrava. »Još jednom hvala što si se našao sa mnom. Obećavam da ću se držati podalje od tvoje neobično sjajne kose, kao iz reklama za šampon. Barem neko vrijeme.« Nakon što je napustila vinoteku, Kyle je sjeo za stol, odsutno se poigravajući čašom. »Nije htjela ostati?« Kyle je podigao pogled i ugledao Jordan kako stoji pored stola. Prvi se put, što je prilično šokantno, nije doimala spremnom gnjaviti ga niti podbadati. »Imala je neke planove s prijateljicom.« rekao je uz slijeganje ramenima. »Nikad me prije nisi upoznao s nekom ženom.« Kyle je odmahnuo glavom. »To nije tako, Jordo.« rekao je. »Rylann je samo...« »... stara prijateljica.« Uz blagi osmijeh ispružila je ruku i razbarušila mu kosu. »Shvaćam.« 91 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 18

KAKO SE ispostavilo, Rylann nije bila baš toliko dobra koliko je mislila da jest. Tijekom posljednjih pet godina, koliko je procesuirala slučajeve, prilično se izvještila u odgonetavanju optuženika i njihovih odvjetnika prilikom prvog pojavljivanja pred sudom. S obzirom na Quinnovu očitu nervozu, prvotno je predvidjela da će je njegov odvjetnik u roku od dva tjedna nazvati da pregovaraju o sporazumu o priznanju krivnje. Umjesto toga, nazvao je za dva tjedna i tri dana. »Pročitao sam FBI-eva izvješća.« počeo je Michael Channing nakon što se Rylann javila na telefon. U njegovu glasu osjećala se nešto manja razmetljivost u usporedbi s njihovim prošlim razgovorom o Quinnovoj optužnici. »Htio bih razgovarati o nagodbi u vezi s priznanjem krivnje. Uživo. Moj klijent vam želi nešto reći.« »Odgovara li vam sutra?« upitala je Rylann. »U jutarnjim satima bit ću na sudu, ali mogu biti dostupna kasnije. Recimo, u dva?« »Dva i trideset.« rekao je odrješito Channing. To će očito biti jedna od onakvih rasprava.

Sljedećeg poslijepodneva Rylann je sjedila na suprotnoj strani stola u odnosu na Quinna, koji je izgledao kao da mu je nelagodno u tamnoplavom odijelu, i njegova odvjetnika, koji je, po običaju, izgledao nabusito i svadljivo. Za ovaj sastanak rezervirala je jednu od konferencijskih dvorana nema potrebe da oni vide brdo spisa na njezinu stolu. Danas je htjela ostaviti dojam da je ovaj slučaj njezin glavni i jedini prioritet. »Rekli ste da želite razgovarati?« počela je Rylann. Channing je pogledom dao zeleno svjetlo svom klijentu. »U redu je. Ništa što ovdje kažete ne može se upotrijebiti na suđenju ako ne sklopimo sporazum o priznanju krivnje.« Quinn je sumnjičavo pogledao Rylann, kao da želi potvrdu za to. »On je u pravu.« rekla je. »Osim ako namjeravate dati iskaz na suđenju i lažno svjedočiti. Što vam nikako ne preporučujem.« Quinn je prešao dlanom preko usta, a zatim spustio ruke na stol. »Vi ste cijelu stvar s Dariusom Brownom pogrešno shvatili, gospođo Pierce. Nije onako kao što mislite.« Rylannino lice ostalo je bezizražajno. »Kako to?« »Nikada nisam rekao Wattsu da ubije Browna.« rekao je odlučno. »Samo sam mu rekao da ga pretuče, to je sve. Znate, da nauči lekciju.« »To je bila itekakva lekcija.« »Gledajte, Brown me prvi napao. Ne možete to dopuštati u zatvoru. Postane li često, zatvorenici će biti ti koji će voditi tu prokletu ustanovu.« Quinn se pokušao nasmiješiti, a zatim mu je osmijeh izblijedio kad je vidio da je ozbiljan izraz na Rylanninu licu ostao nepromijenjen. Ton mu je postao ljući, nakratko je provalio bijes. »Vi sjedite tamo i izgledate tako samozadovoljno.« rekao joj je. »Ali što mislite, tko nadgleda te životinje nakon što vi dobijete svoje presude? Vi ih viđate na suđenju tijekom - koliko? - nekoliko dana, možda jednog tjedna, a onda: brigo moja, prijeđi na drugoga. Ja se moram godinama bakćati s 92

Noć za sjećanje - Julie James


njima. Vi i cijeli vaš ured trebali biste mi zahvaljivati što radim svoj posao.« »Raditi svoj posao ne uključuje ubijanje zatvorenika, gospodine Quinn.« »Rekao sam vam, to se nije trebalo dogoditi.« rekao je, podižući ton. Uslijedila je stanka tijekom koje su dvojica muškaraca razmijenila poglede, a zatim je progovorio Channing. »Mi ćemo pristati na ubojstvo iz nehaja. A vi ćete pristati na povlačenje optužbe za kršenje građanskih prava.« »To se neće dogoditi.« rekla je Rylann smireno. »Vi ste Browna namjerno doveli u opasnost.« rekla je Quinnu. »Ubojstvo na mah, a optužba za kršenje građanskih prava ostaje.« »Nema jebene šanse.« rekao je Quinn Channingu. »Okušat ću sreću na sudu.« »Otiđite na sud i suočavate se s osudom za ubojstvo drugog stupnja.« rekla je Rylann. »Na sudu bi on mogao biti i oslobođen optužbi.« rekao je Channing. »Jedino što zapravo možete dokazati jest da je moj klijent organizirao stavljanje Browna u ćeliju s Wattsom. Je li to učinio iz osvete i je li se dogovorio s Wattsom da napadne Browna, to su isključivo špekulacije.« »Netočno. Imam dvojicu svjedoka koji mogu potvrditi i odmazdu kao motiv i to da su se Quinn i Watts uortačili.« »Svjedoke koji su obojica osuđeni prijestupnici.« rekao je Channing. »Jedan od njih se nesumnjivo nada da će postići zgodnu pogodbu s vama u zamjenu za svjedočenje, a drugi je Kyle Rhodes.« Nasmijao se suho. »Zar doista mislite da će porota vjerovati ičemu što kaže Twitter terorist?« »Apsolutno.« rekla je Rylann bez oklijevanja. »Reći ću vam što će porota misliti kad dovedem Kylea Rhodesa na klupu na svjedoke. Vidjet će svjedoka bez motiva ili osobnog interesa - nekoga tko svjedoči isključivo zato što je to moralno ispravno. Naravno, on je napravio pogrešku, ali je također imao hrabrosti priznati to izjasnivši se krivim i prihvativši punu odgovornost za svoje zločine. Iskreno, gospodine Channing, ako je vaš klijent i upola čovjek koliko je Kyle Rhodes, učinit će isto to.« Quinn se ponovno ubacio. »Oh, dakle Twitter terorist je neki heroj, a ja sam jebeni šljam.« Pokazao je prema spisu 1. slučaju, koji je bio ispred Rylann. »Je li vam vaš spisić rekao što je Darius Brown učinio prije nego što ga je FBI zatvorio u MCC? Opljačkao je banku s dvojicom prijatelja 2. pištoljem udario jednog od bankovnih službenika. Vjerujte mi, vaša žrtva nije baš bila svetac.« »Darius Brown je zbog svojih postupaka završio u zatvoru.« rekla je Rylann. »Baš kao što ćete i vi u zatvor zbog svojih.« Vidjela je da on otvara usta i preduhitrila ga. »Razgovarajmo otvoreno, gospodine Quinn. Ovo nije prvi put da ste to učinili. U još dva navrata ste orkestrirali napade na zatvorenike, no ovaj put ste odabrali pogrešnu osobu da obavi vaš prljavi posao. Watts je Browna nasmrt pretukao lokotom pričvršćenim na remen, a vi ste sve to uzrokovali.« Okrenula se Channingu, ponavljajući svoje ranije uvjete. »Ubojstvo na mah i optužba za kršenje građanskih prava. To je najbolja, ujedno i jedina, ponuda koju ćete dobiti od mene.« Riječi su visjele u zraku između njih. »To nije ono čemu smo se nadali, gospođo Pierce.« rekao je Channing hladno. »Razumijem.« Rylann je ustala od stola i pokupila svoj spis. »Možete mi javiti što ste odlučili nakon što vi i gospodin Quinn porazgovarate. Ako niste zainteresirani za moje uvjete, onda ćemo se pripremiti za suđenje. Pretpostavljam da znate kako izaći 93

Noć za sjećanje - Julie James


odavde?« Otišla je sve do recepcije prije nego što je čula da je zovu po imenu. Okrenula se i vidjela kako Quinn i Channing hodaju prema njoj, na putu prema dizalima. Quinn je prošao pokraj nje ne pogledavši je, a Channing je tek usporio korak obraćajući joj se. »Čim bude gotov, pošaljite mi ugovor e-poštom.« rekao je. »Nazvat ću službenika i reći mu neka nas uvrsti u sudski raspored, zbog promjene izjašnjavanja o krivnji.« I to je bilo to. Rylann je gledala kako Quinn i Channing odlaze, razmišljajući kako je gotovo šteta što su odustali. Prilično bi uživala u tome da ih obojicu sredi na suđenju.

Ostatak tjedna proletio joj je u vrtlogu interpelacija, razgovora sa svjedocima i sastanaka s raznoraznim agentima FBI-a, ATF-a, i DEA-e. Začas je došao petak ujutro, kada je Rylann otišla na sud radi Quinnova priznavanja krivnje. Nakon toga je izašla iz sudnice osjećajući se dobro zbog razrješenja slučaja - a dvadeset minuta kasnije u svom uredu još bolje, jer je Cameron svratila da joj čestita. »Upravo sam vidjela priopćenje za tisak koje Paul sastavlja u vezi s izjašnjavanjem Adama Quinna o krivnji.« rekla je Cameron, misleći na Paula Thompkinsa, glasnogovornika Ureda. »Dobro obavljeno. U službenom priopćenju Ureda državnog tužitelja navodi se kako ovaj slučaj pokazuje da ćemo energično procesuirati pravosudne službenike koji zloupotrebljavaju povjerenje koje im pojedinci - uključujući i zatvorenike - ukazuju.« Nasmiješila se. »A na tome možemo zahvaliti tebi.« Rylann je odmahnula rukom. »I agent Wilkins zaslužuje pohvalu. I, ako ti to nešto znači, Kyle Rhodes se zaista iskazao.« »Twitter terorist čini nešto za nas. Tko bi to pomislio?« upitala je Cameron. »Čula sam od Cadea da su i Quinn i njegov odvjetnik bili odvratni tijekom pregovora o priznanju krivnje.« Rylann je razgovarala s Cadeom o slučaju tijekom jednog od njihovih poslijepodnevnih odlazaka u Starbucks. On joj je brzo postao osoba od povjerenja u uredu, što je lijepo - dobro je imati prijatelja kojemu može vjerovati u Odjelu za specijalne krivične postupke. »Trebala si vidjeti kako je Quinn bio licemjeran.« rekla je. »Sreća je što smo ga uhvatili sada. Da nije bilo dojave tog tajnog agenta FBI-a, to se moglo nastaviti godinama.« »Pretpostavljam da će se Quinnovo ponašanje vrlo brzo promijeniti sada kad bude s druge strane tih zatvorskih rešetaka.« rekla je Cameron. »Itekako.« Nekoliko minuta kasnije, nakon što je Cameron otišla, Rylann je nazvala Rae. »Jesi li slobodna večeras?« upitala ju je. »Ja častim - osjećam potrebu proslaviti«. Rae je veselo rekla: »Ooh, hajdemo ludovati noćas. Što slavimo?« »Završetak vrlo dugog radnog tjedna.« Rae se nasmijala. »Razumijem te. Kad već spominješ, baš sam čitala u Chicago Tribuneu o nekom novom baru, Odsjaju vatre, koji se večeras otvara. Navodno je to ovog vikenda najpopularnije mjesto za izlazak. Želiš li da odemo pogledati?« Rylann je razmišljala. »Otvorenje popularnog novog kluba? Misliš da ćemo uspjeti ući?« 94

Noć za sjećanje - Julie James


»Budemo li dovoljno dobro izgledale, hoćemo.« Rylann se nasmijala. »Sviđa mi se tvoje samopouzdanje, Mendoza. Taksijem ću te pokupiti u devet sati ispred tvog stana.«

95 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 19

KYLE JE stajao uz šank od crnog oniksa u kutu sobe, okružen grupicom prijatelja. Odsjaj vatre bio je dupkom pun, a svi su bili svečano odjeveni. Po svemu sudeći, otvorenje noćnog kluba bilo je ogroman uspjeh i Kyle je zbog Dexa bio oduševljen. Šteta što se on, osobno, nije baš fantastično osjećao. Možda doista ima nešto u toj teoriji o procesu prilagodbe zatvorenika na život izvan zatvora, o kojemu je Jordan brbljala. Jer svugdje oko njega ljudi su se smijali, pili, tulumarili i, sve u svemu, sjajno se provodili. Štoviše, posvuda su bile lijepe žene, a mnoge od njih cijelu su večer pokušavale uhvatiti njegov pogled. Pa ipak, nešto nije bilo u redu. Kyle se ispričao prijateljima, rekavši da želi prošetati okolo i vidjeti koga ima. Pronašao je Dexa točno ispred vrata, kako stoji uz ogradu balkona i ponosno promatra ogromnu gužvu dolje kod glavnog šanka. Kyle se pridružio prijatelju uz ogradu - bez obzira kakvi bili njegovi problemi, sigurno im neće dopustiti da Dexu pokvare ovaj trenutak. »Kakav je ovo osjećaj?« »Neću lagati. Osjećaj je dobar - stvarno dobar.« rekao je Dex. »Prije deset godina bio sam barmen u baru pored koledža usred središnjeg Illinoisa. A sada imam ovo.« »Zaslužio si to.« Bolje od ikoga Kyle je znao koliko je Dex naporno radio kako bi otvorio noćni klub. »Da, jesam.« rekao je Dex, prelazeći pogledom po gomili. Zatim ga je zaustavio na nečemu što je ugledao te pogledao Kylea uz vragolasti osmijeh. »Hmm. Čini mi se da sam možda pronašao lijek za to melankolično raspoloženje koje te obuzima proteklih nekoliko tjedana.« »Melankolično?« Kyle se nasmijao na tu pomisao. »Jebi se. Dobro sam.« »Ako ti tako kažeš. Tpak, možda bi želio pogledati glavni šank. Crvena haljina, dijagonalno od nas.« Kyleove oči skenirale su publiku tek donekle zainteresirano, očekujući da će vidjeti neku nepoznatu, privlačnu, provokativno obučenu djevojku. No, kada je konačno ugledao crvenu haljinu i, još važnije, ženu koja ju je nosila, zastao je i mogao je jedino... zuriti. Uvažena tužiteljica Pierce je u svom ormaru očito ipak imala i nešto drugo osim poslovnih kostima. Kosa joj je padala preko ramena u raskošnim crnim valovima, dodirujući primamljivi dekolte s V-izrezom na crvenoj haljini bez rukava. Budući da ju je šank djelomično zaklanjao, Kyle nije mogao vidjeti ništa ispod struka, ali mašta mu je divlje proradila pri pomisli na ostatak njezina tijela. »Oh, vidi tko je iznenada živnuo sad kada se pojavila stanovita pomoćna državna tužiteljica.« rekao je Dex hihoćući. Kyle je hinio nonšalanciju. »Dobro, ima seksepilnu haljinu. Jaka stvar.« »Tako je. Za tvoju informaciju, bilo bi dobro da skineš taj kiseli osmijeh s lica prije nego što odeš razgovarati s njom. I ovaj put joj pokušaj ne buljiti u sise.« »Tko je rekao da namjeravam razgovarati s njom?« progunđao je Kyle. S obzirom na njihovu »situaciju« odvjetnik-svjedok, vjerojatno je bolje da on i Rylann ostanu na 96

Noć za sjećanje - Julie James


suprotnim stranama bara. Pogotovo s obzirom na to da je bio prilično siguran da bi se približavanje njoj, tako obučenoj, moglo klasificirati kao neuobičajeno okrutna kazna.

»Ako ti nećeš razgovarati s njom, netko drugi sigurno hoće.« istaknuo je Dex. »Zapravo, mislim da si već dobio konkurenciju. Tamo.« Kyle se okrenuo, pogledavši u tom smjeru, i na suprotnom kraju bara ugledao muškarca u bijeloj košulji kako pijucka piće i bulji u Rylann s očitim interesom. Rukavi košulje bili su mu podvrnuti, otkrivajući tetovažu s nekom vrstom keltskog znaka na podlaktici. Ooh... da bi izgledao opako. Pokušaj imati zatvorski dosje, majmune. Dok je Kyle stajao tamo, promatrajući Rylann, iznenada je shvatio točno zastoje posljednja tri tjedna bio tako neraspoložen. Jer je prvi put nakon dugo vremena želio nešto što nije mogao imati. No shvatio je još nešto. Nijedan muškarac - niti taj majmun niti neki drugi - noćas se neće nabacivati Rylann Pierce. Ona možda ima svoja pravila, ali neka je proklet bude li joj bilo koji drugi tip udvarao dok on gleda. I znao je čovjeka koji mu može pomoći u tojne. »Dexe, stari prijatelju, moram te zamoliti za uslugu.«

Rylann je još jednom pokušala uhvatiti pogled barmenice koja je radila za glavnim šankom u Odsjaju vatre. »Ovo je jedan od rijetkih trenutaka kada poželim penis.« rekla je okrenuvši se prema Rae dok je barmenica prilazila preuzeti narudžbu još jedne muške mušterije. Već više od dvadeset minuta čekale su da budu poslužene. Večeras je čak nosila magičnu crvenu haljinu koja povećava grudi, no njezina magija nažalost nije nudila nikakvu pomoć u ovoj situaciji. »Nisi se seksala šest mjeseci.« rekla je Rae. »Da sam na tvom mjestu, ja bih svake noći željela penise.« Rylann se nasmijala. »Dobro, čini se da konačno dolazi prema nama.« Gledala je kako barmenica prolazi tik pored nje. »I... ne.« Odjednom se sjetila nečega. »Hej, kako je prošao tvoj spoj u utorak?« Rae je zakolutala očima. »Mislim da ću odustati od Matcha.« rekla je, misleći na niz loših spojeva koje je dogovorila putem internetske stranice Match.com. »Ti momci na internetu zvuče tako obećavajuće, ali onda se nađeš s njima i ispostavi se da su potpuno drugačije osobe. Ovaj posljednji je prvo zakasnio petnaest minuta. Onda se napokon pojavio u restoranu noseći biciklističku kacigu, a kad je sjeo za stol, primijetila sam da se obilato znoji i smrdi.« Rylann je napravila grimasu. »To je svakako jedan od načina da se ubije atmosfera. I što si učinila?« »Ostala sam najednom piću, platila račun i pristojno rekla da ne mislim da smo kliknuli.« rekla je Rae ležerno. »Vidi ti nje.« rekla je Rylann, impresionirana. »Vrlo uljudno, ali izravno. Ti si profesionalka u tome.« »Divno.« rekla je Rae suho. »Baš u tome želim biti profesionalka: loši prvi spojevi. Čitala sam negdje da u roku od pet minuta možeš procijeniti hoćeš li kliknuti s nekom osobom. Osobno mislim da procjenjujem čak i brže od toga.« Lagano je laktom gurnula Rylann. »Kad smo kod toga, netko otvoreno bulji u tebe. Tip u bijeloj košulji, na drugoj strani bara. Tetovaža na njegovoj podlaktici - mmm, lijepo.« 97

Noć za sjećanje - Julie James


Rylann je neopazice pogledala tipa, pretvarajući se da gleda u barmenicu. Bio je sladak. Zapravo, više no sladak. No i protiv njezine volje u duhu joj se i dalje pojavljivao stanoviti par vragolastih plavih očiju, odvlačeći joj pozornost. »On uzima svoje piće.« šapnula je Rae. »Mislim da bi mogao krenuti ovamo. Ne brini - ja ću se malo udaljiti.« Rylann je pomislila kako je istina da je prošlo dugo vremena otkako je to činila, ali ako ju pamćenje služi, baš u ovom trenutku trebala bi osjetiti trnce uzbuđenja. S druge strane, sada je imala trideset i dvije godine - možda su se leptirići u trbuhu odlučili za promišljeniji, zreliji pristup igri zavođenja i čekaju da vide kako će se stvari razvijati. Iza nje i Rae začuo se muški glas. »Dame, čini mi se da vam dugujem ispriku.« Rylann se okrenula i ugledala muškarca u odijelu, negdje u ranim do srednjim tridesetima, s valovitom svijetlosmeđom kosom. Smiješio se predstavljajući se njoj i Rae. »Gavin Dexter - zovite me Dex. Ja sam vlasnik ovog lokala. Privuklo mi je pozornost da već neko vrijeme čekate da naručite pića. Kako bih se iskupio, volio bih vas obje pozvati u VIP salon. Čak sam si uzeo slobodu rezervirati stol za vas.« Rae ju je pogledala podignutih obrva, a onda se okrenula prema Dexu. »To zvuči sjajno. Hvala vam.« Pokazao je rukom prema stubištu. »Savršeno. Slijedite me.« Kad im je okrenuo leđa, Rae se nagnula prema Rylann smijuljeći se ispod glasa. »Mora da večeras izgledamo čak i bolje nego što sam mislila.« Slijedile su Dexa uza stube, a zatim pored izbacivača koji je čuvao vrata VIP sobe. Ušavši unutra, Dex ih je poveo kroz gužvu u privatni, smeđim antilopom obloženi separe u stražnjem dijelu prostorije, koji je s triju strana bio ograđen zastorima od crvenog baršuna. Nakon što su se Rylann i Rae smjestile u separe, Dex je velikodušno raširio ruke. »Jeste li za malo šampanjca za početak? Što god dame žele. Vaš račun za ovu večer je podmiren.« Rylann ga je upitno pogledala. Bila je polaskana, ali ovo je postajalo malo neobično. »Tko ga je podmirio?« Odgovorio joj je poznati zadirkujući glas. »Je li ti itko ikada rekao da postavljaš previše pitanja, odvjetnice?« Rylann je pogledala udesno i ugledala Kylea kako prilazi, u sivom odijelu i crnoj košulji bez kravate, s otkopčanim najvišim gumbom, izgledajući nevjerojatno dobro. I baš kao i one noći kad ga je upoznala, osjetila ih je - leptiriće, istoga trena. Toliko o promišljenijem pristupu. »To mi je u opisu radnog mjesta.« rekla mu je. »Kao što sam vidio iz prve ruke.« Kyle ih je bez oklijevanja predstavio jedne drugima. »Dexe, ovo su Rylann Pierce i Rae...« zastao je kako bi je potaknuo da kaže svoje prezime. »Mendoza.« rekla je. Dex se nasmiješio Rae, a zatim se okrenuo prema Rylann uz znatiželjan izraz lica. »Oh, Rylann.« rekao je, izgovarajući njezino ime. »Ja sam ga pogrešno izgovarao nakon što sam vidio sliku tebe i Kylea u novinama.« Nagnuo je glavu. »Prilično neuobičajeno ime, zar ne?« »To je irsko ime. Nazvana sam po svom djedu.« objasnila je. Kao što joj je rečeno, 98

Noć za sjećanje - Julie James


njezina je majka jako inzistirala na imenu, a otac, koji nije osjećao osobitu privrženost svom velškom porijeklu, složio se s tim. Dex je i dalje djelovao zaintrigirano. »Jesi li ti kojim slučajem pohađala Pravni fakultet u Illinoisu?« Rylann je pokazala prema Rae. »Obje smo ga pohađale. Zašto?« Dex se zaljuljao na petama i nasmijao. »Jebo te, trebao sam to shvatiti ranije. Ti si djevojka s pilećim krilcima.« Rylann je trebala sekunda da se sjeti svog razgovora s Kyleom one noći kad su se upoznali. Ne smeta mi vruće i papreno. Zapravo, to mi je privlačno kod djevojke. I pileća krilca. Uz smijeh je pogledala Kylea. »Ti si mu ispričao tu priču?« Dex je potapšao Kylea po leđima. »Naravno da jest. Te sam noći radio u Clybourneu, a Kyle se smiješio od uha do uha kad se vratio nakon što te otpratio kući. Kvragu, gotovo sam očekivao da će početi plesati i pjevati.« Kyle se nakašljao, premještajući se s noge na nogu. »Ja... mislim da malo pretjeruješ.« Zgrabio je Dexa za rame i snažno ga stisnuo. »Ne bi li ti trebao biti negdje, stari? Pun klub, užurbana noć - zaista, bib bi nam grozno žao da te zadržavamo.« Rae je uperila prst prema njima. »Čekaj malo, neka mi netko ispriča priču o pilećim krilcima.« Dex je pogledao u Kylea, koji je pogledao u Rylann. Ona je na trenutak šutjela. Zatim je skliznula u separe i oslobodila mjesto pored sebe. »To je bio jedan od tvojih bisera - mogao bi to napraviti ti.« rekla je Kyleu. Djelovao je iznenađeno pozivom, a zatim su mu oči postale tople, duboko plave. Bez riječi e sjeo u separe pored nje. Rylann je čula kako u pozadini Rae i Dex počinju čavrljati o izboru pića. No dok je gledala Kylea u oči, svi drugi glasovi su izblijedjeli. »Oh, sada želiš biti ljubazna.« rekao je zadirkujući je. Rylann se nasmiješila, a njezin odgovor bio je isti kao prije devet godina. »Razmatram tu opciju.« Da su okolnosti bile drugačije - i da nije bilo »situacije« - Kyle bi rekao da je bio na najboljem prvom spoju u životu. Imao je pored sebe pametnu, duhovitu, prekrasnu ženu i razgovarali su, samo njih dvoje, više od sat vremena. Rae je nestala kako bio razgovarala s nekim tipom za šankom i od tada ga je Rylann nasmijavala pričama o nekim vrlo upečatljivim slučajevima koje je procesuirala - uključujući i jedan iz njezine prve godine na poslu, kada je neki genij gurnuo sušilo za kosu u jaknu i pokušao opljačkati banku pretvarajući se da je to pištolj, dok mu se kabel za uključivanje u struju klatio između nogu. Pića su zaredala, a ambijent je bio savršen - nježna svjetlost svijeća na stolu između njih, baršunasta zavjesa koja ih zaklanja s triju s:rana. Sjedili su u separeu blizu jedno drugome, što je Kyleu pružalo savršen pogled na... hm, sve. Na njezine pune, bujne usne, dok je pričala priče iz sudnice i pijuckala vino. Na njezine duge, vitke noge koje su bile prekrižene i okrenute prema njemu. Na mliječno bijelu kožu njezinih rumena, predivno posutu pjegicama preko kojih je poželio prijeći jezikom. I na taj dekolte... dovraga, to jest neuobičajeno okrutna kazna. Kako je bio dobrih dvadesetak centimetara viši od Rylann, mogao je vidjeti puno toga s mjesta na kojem je sjedio i jedino o čemu je bio sposoban razmišljati bilo je skidanje naramenica njezine haljine i priljubijivanjc 99

Noć za sjećanje - Julie James


usana na te predivne grudi. I... očito, s obzirom na način na koji je zastala s iščekivanjem, upravo mu je postavila pitanje. Ups. Kyle se brzo izvukao pokazujući prema svom uhu. »Ispričavam se. Nisam te čio zbog buke iz bara.« »Oh.« Rylann se primaknula malo bliže, tako da su joj se bedra očešala o njegova. Ubij me sad. »Samo sam pitala kakve planove ti imaš, sada kada više ne radiš za Rhodes Corporation.« rekla je. »Čini mi se da sam cijelo vrijeme ja govorila.« Pokušao se skoncertrirati. Kriste, tako je dobro mirisala - neki lagani, citrusni parfem, ili je to možda njezin šampon. Želio je uroniti lice i tu nevjerojatnu tamnu kosu kako bi to otkrio. Saberi se, šupčino. Sjeti se »situacije«. »Radim na nekim stvarima.« odgovorio je neodređeno. Još nije bio spreman podijeliti detalje o svojoj mladoj tvrtki ne dok stvari ne budu sigurnije. Nabrala je čelo. »Zakonitim stvarima, nadam se.« Slatko. »Da, zakonitim stvarima, odvjetnice.« rekao je.

»Vjeruj mi, ne želim nikada više vidjeti unutrašnjost sudnice.« Zatim se sjetio. »Osim u slučaju Quinn, jasno.« »Tako je.« Rylann je pogledala u svoju vinsku čašu, kao da o nečemu razmišlja. Zatim je pogledala Kylea, postrance, pogledom koji je djelovao... ljubopitljivo. »Zašto si poslao Dexa da dovede mene i Rae?« Trenutak istine. Kyle je znao da bi mogao slijediti svoj standardni kodeks ponašanja i odgovoriti joj nekom suhom dosjetkom, šalom ili sarkastičnim komentarom. No, nešto u vezi s ambijentom i načinom na koji je izgledala - i, još važnije, načinom na koji je u tom trenutku gledala njega - natjeralo ga je da odluči zaobići uobičajene igrice. Pa ju je, umjesto toga, pogledao ravno u oči. »Jer sam prije devet godina otišao do najljepše djevojke u baru, a večeras je ona još uvijek jedina osoba s kojom želim razgovarati.« Oči su joj se raširile kad je to čula i čekao je da ona kaže nešto, bilo što, što bi mu dalo na znanje da on nije jedini koji se večeras tako osjeća. No, umjesto toga, vratila se svojoj vinskoj čaši i poigravala njezinom drškom. »Postoji nešto o čemu bismo vjerojatno trebali porazgovarati.« rekla je. »Danas sam bila na sudu.« Sud. Kyle se povukao i odmahnuo glavom u nevjerici. Evo ga, toliko se trudi, a ona i dalje želi razgovarati jedino o poslu. »Stvarno?« rekao je suho. »Bila je to zapravo prilično rutinska stvar.« nastavila je. »No, budući da si bio uključen u slučaj, mislila sam da bi te moglo zanimati da je Quinn jutros priznao krivnju. Ubojstvo na mah i zavjera s ciljem kršenja zatvorenikovih građanskih prava.« Kyle je šutio. »Što to znači?« Oči su joj bljesnule. »Ubojstvo na mah? To je vrsta ubojstva kod kojeg ne postoji prethodna namjera da se ubije...« Stavio joj je ruku na usta, spriječivši je da to izvergla. »Što to znači?« ponovio je tihim glasom. Kad je maknuo ruku, vidio je da se rubovi njezinih usana savijaju u osmijeh. 100

Noć za sjećanje - Julie James


»To znači da više nisi moj svjedok. Održat će se još ročište za izricanje kazne, ali što se tiče svega ostaloga, slučaj je završen.« To je sve što je Kyle trebao čuti. Zavukao joj je prste u kosu i nježno joj obujmio vrat. Nema više igrica. »Nisi mi to večeras trebala reći.« Nepokolebljivo ga je gledala u oči. »Ne, nisam.« Priznanje koje je puno otkrivalo. Kyle joj je posesivno prešao placem duž donje usne, a glas mu je zazvučao kao nježno rezanje. »Hajdemo odavde.«

101 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 20

RYLANN JE dobro znala, po pogledu u Kvleovim očima, što će se dogoditi ako s njim napusti bar. Njegov užareni, zagasito plavi pogled bio je savršeno jasan. Sjedeći u tom separeu, mogla se sjetiti stotine razloga zbog kojih bi mu trebala reći ne. I samo jednog razloga da kaže da. Jednostavno je to željela. Ona je uvijek činila ono što je ispravno. I iz racionalne perspektive učiniti pravu stvar značilo bi ustati i otići od Kylea i razvratnog značenja njegovih riječi. Ali bio je griješno privlačan, inteligentan i duhovit, i prošlo je dugo vremena otkako je učinila bilo što što joj je bilo tako... uzbudljivo i oduzimalo dah. Ako je ikada. »Moram se pozdraviti s Rae.« rekla je Kyleu. I pomislila kako je pogled u njegovim očima i prije gorio. Primaknuo je njezinu ruku svojim usnama i prešao joj usnama preko prstiju. »Vidimo se u dnu stubišta. Reći ću Dexu da odlazim.« Nakon stoje izašao iz separea i otišao, Rylannje duboko udahnula, jer joj je trebao trenutak da se smiri. Ovo ni približno nije bilo nešto stoje uobičajeno radila - nije običavala odlaziti iz barova s plejbojima, nasljednicima milijardera, bivšim zatvorenicima. Ipak, premda je djelovalo pomalo raskalašeno, dobro se osjećala zbog toga. A večeras joj je to bilo dovoljno. Zgrabila je torbicu, izašla iz separea i otišla do šanka kako bi popričala s Rae. »Bože moj, bilo je i vrijeme.« rekla je Rae nakon što joj je Rylann objasnila s kime odlazi. »Neko sam vrijeme mislila da će trebati još devet godina da se to dogodi.« »Ne smeta ti da pozoveš taksi?« upitala je Rylann. »Naravno da ne. Idi.« Rae joj je dobacila znalački osmijeh. »Zabavi se.« Pa, da... to je bio plan. Zatim se Rylann ispravila, smiješeći se potajno u sebi dok je napuštala VIP sobu. Ne, večeras nema planiranja. Do izlaska sunca isključivo će improvizirati, bez pripreme. Bili spontana. Šašava čak. Pod pretpostavkom da za otprilike dvije sekunde ne doživi napad panike zbog te pomisli. Počela je silaziti stubama koje vode do glavne prostorije bara i ugledala Kylea kako stoji na njihovu dnu, čekajući je. Pogled mu se nije micao s njezinih očiju dok se približavala, a kada je došla do posljednje stepenice, ispružio je ruku. »Spremna?« upitao je. Unatoč žaru u njegovu pogledu, vragolasti osmijeh u uglovima njegovih usana bio je utješno poznat. Jednom davno, ovaj čovjek joj je samo jednim poljupcem izazvao preskakanje srca - sad je došlo vrijeme da konačno vidi kakve još trikove ima u rukavu. Rylann je stavila dlan u njegov. »Jesam.« Gužva u prostoriji bila je strašna, a dominantni ritam brze, techno-pop pjesme bubnjao je kroz zvučnike dok ju je Kyle vodio kroz gomilu tijela. Otprilike na pola puta do vrata počeo joj je palcem sporo crtati krugove po prstima. Vrućina joj se razlila tijelom - tako jednostavan dodir, a toliko ju je uzbuđivao. Toliko da je jedva osjetila svjež noćni povjetarac kada su izašli iz noćnog kluba. »Možemo tu na uglu uhvatiti taksi.« rekao je Kyle prigušenim glasom. 102

Noć za sjećanje - Julie James


Žustro hodajući, vodio ju je prema najbližem raskrižju. Pedesetak metara prije ugla prolazili su pored neke uličice te joj je bez ikakvog upozorenja čvršće stisnuo ruku i povukao je u nju. Rylann je dobro znala što se sprema, i - bože, da - bila je spremna za to, pa mu je obavila ruke oko vrata kad ju je pritisnuo uza zid, a njegova se usta gladno spustila na njezina. Usne su mu zahtjevno razdvojile njezine, a njegovo dugo, mišićavo tijelo prikovalo je njezino uza zid. Jezik mu je osvajao njezin vrućim, posesivnim pokretima dok ju je čvrsto držao za bradu i uzimao njezina usta, opet i opet, sve dok nije ostala bez daha. »Ovo sam želio učiniti od trenutka kada si onoga jutra ušla u sudnicu.« rekao je, teško dišući, kada se naposljetku odmaknuo. Zatim ju je opet uzeo za ruku, brzo je izvodeći iz uličice i mahnuo prema taksiju na uglu. Kada se taksi zaustavio ispred njih, Kyle je otvorio vrata i oboje su ušli. Dao je vozaču adresu svog apartmana, a budući da je bio bliže nego Rylannin stan, nije se bunila. Nakon samo pet minuta stigli su do Kyleove zgrade, a taksije jedva uspio stati prije nego što je Kyle vozaču tutnuo novčanicu od dvadeset dolara i izašao. Ispružio je ruku, pomažući Rylann da izađe iz taksija, a onda ju je uveo kroz rotirajuća vrata. Kyle je kimnuo vrataru i odveo je do dizala. Čim su ušli unutra - sami - i vrata se zatvorila iza njih, pritisnuo ju je uza zid i ponovno je poljubio, vrućim i snažnim poljupcem. Nekoliko trenutaka kasnije Rylann je začula zvonce koje označava da su stigli, pa su ona i Kyle isteiurali iz dizala i otišli do njegovih ulaznih vrata. Prošla mu je prstima kroz kosu dok je jednom rukom otvarao bravu, a zatim joj stenjući od užitka obavio drugu ruku oko struka i otvorio vrata gurnuvši ih. Nakon što je zalupio vrata za njima, Kyle joj je uzeo torbicu i spustio je na pod. Slijedili su njegovi ključevi, zatim joj je obavio ruke oko struka, ponovno je ljubeći, te ju je poveo kroz apartman. Kad su napokon došli do zraka, Rylann je shvatila da su na vratima njegove spavaće sobe. Dekor je bio moderan i muževan, ali ne pretjerano. U jednom su kutu bile dvije fotelje od svijetlog antilopa, a između njih teški stolić od mahagonija. Na zidu prema kojem su gledali naslonjači bio je montiran veliki televizor s plazma ekranom, a na suprotnom kraju prostorije stajao je ogromni krevet pokriven s nekoliko golemih jastuka. Kyle ju je prislonio uz vrata, svraćajući joj pozornost na sebe, i prešao jezikom preko njezinog. Kada je zastenjala i instinktivno se izvila prema njemu, odmaknuo se, a pogled mu je bio taman i zagasit. »Jesi li sigurna da želiš ovo?« Uplela mu je prste u kosu. »Sigurna sam.« »Dobro.« Primio ju je za ruke i odveo je u spavaću sobu uz smioni sjaj u očima. »Onda mi pokaži.« Prišao je jednom od naslonjača, oslobodio joj ruke i sjeo. Gledao ju je pogledom punim iščekivanja, izgledajući baš kao multimilijarder koji je navikao biti glavni. »Počni s haljinom.« Oh, stvarno? Rylann je nakrivila glavu. »Skini je sam s mene ako želiš vidjeti što je ispod.« Polako je odmahnuo glavom. »Žao mi je, odvjetnice, ali ovo nije soba istražne porote. Večeras ja određujem pravila.« Hvala bogu što je još uvijek imala haljinu na sebi; u suprotnom bi Samodopadni Vlasnik Rupica Na Obrazima vidio kako su joj se bradavice istog trena ukrutile. Praveći se da je hladnokrvna, stala je između njegovih nogu, a zatim stavila ruke 103

Noć za sjećanje - Julie James


na leđa i povukla patentni zatvarač na haljini. Ne skrećući pogled s njega, spustila je jednu naramenicu preko ramena, a zatim drugu. Potom je, i dalje polako, spustila haljinu preko košarica svoga grudnjaka bez naramenica, pa niz trbuh, pa preko bokova i pustila je da padne na pod pokraj njezinih stopala.

Kyleove plamene oči gutale su svaki centimetar nje, pa obuhvatile njezin svileni grudnjak boje bjelokosti i odgovarajuće gaćice. »Tako si jebeno lijepa, Rylann.« Spustio je pogled na njezin grudnjak. »A sada mi pokaži one grudi kojima me cijelu večer mamiš.« »Ako inzistiraš.« Uz lagani osmijeh posegnula je iza leđa i otkopčala kopču grudnjaka. Polako je skinula košarice s grudi, a potom ispustila grudnjak na pod, pored haljine. Kyle je trenutak šutio, promatrajući je. Zatim joj je dao znak rukom. »Dođi ovamo.« Odmahnula je glavom. »Još nisam gotova.« »Svejedno, dođi ovamo.« Zbacila je štikle, opkoračila ga i sjela na njega, osjetivši između nogu njegovu moćnu erekciju. Čeljust mu se trzala dok je zurio u nju ispod poluspuštenih kapaka. »Poljubi me.« Osjećajući se pomalo razvratno - no istodobno vrlo seksepilno - što je gotovo gola dok je on još uvijek potpuno odjeven, Rylann se nagnula naprijed, ne žureći se, grickajući mu donju usnu zubima prije nego je lagano očešala jezik o njegov. Kad jc on pokušao produbiti poljubac, odmaknula se i zadirkivala ga usnama, začuvši tiho negodovanje u njegovim grudima. »Dobre djevojke tužiteljice ne bi trebale zadirkivati muškarca koji je bio u zatvoru.« upozorio ju je tihim glasom. Nagnula se prema njemu i šapnula mu na uho. »Mislila sam da smo već utvrdili da večeras neću biti dobra djevojka.« Slavodobitno se nasmiješila kad je između nogu osjetila trzaj njegova nabreklog uda - a zatim prigušila uzdah kada joj je stavio dlanove na grudi. »Hajdemo onda otkriti što loše djevojke tužiteljice vole.« Prelazio je palčevima preko njezinih napetih osjetljivih bradavica sporim, izluđujućim ritmom. Zatvorila je oči i neravnomjerno izdahnula zrak, pa nakon nekoliko trenutaka zastenjala, kada je ruke zamijenio usnama. »Kyle... « Zaplela mu je prste u kosu, izvijajući se, dok je njegov jezik lizao jednu bradavicu, pa drugu, pretvarajući ih u tvrde, bolne šiljke. »Učinit ću da se večeras osjećaš tako prokleto dobro, dušo.« mrmljao je. Kao da to želi dokazati, zadirkivao joj je grudi usnama, zubima i jezikom, sve dok se nije počela nježno ljuljati u njegovu krilu, želeći još. »Primi se za mene.« šapnuo je. Obavila mu je ruke oko zatiljka i držala se čvrsto dok je ustajao sa stolca i nosio je do kreveta. Spustio ju je na prekrivač, gledajući je užarenim pogledom dok se počinjao svlačiti, prvo sako i košulju, a zatim sve ostalo. Tijekom godina Rylann je ponekad potajno razmišljala o tome kako bi Kyle Rhodes mogao izgledati gol, a misli su joj se uglavnom temeljile na kratkom dodiru s njegovim mišićavim tijelom kad su se poljubili prije toliko godina. Nijedna od njezinih maštarija nije bila ni blizu stvarnosti. Dok je stajao gol pred njom, bestidno je gutala pogledom svaki tvrdi, isklesani 104

Noć za sjećanje - Julie James


centimetar njegova tijela - čvrste grudi, napete trbušne mišiće, vitke bokove i snažna, mišićava bedra - i došla do neizbježnog zaključka. Zatvor tijelu čini dobro. Pogled joj se spustio do njegove erekcije, velike, tvrde i spremne za akciju. Uz znalački osmijeh, Kyle se nadvio nad nju na krevetu i uvukao prste ispod gume njezinih gaćica. Povukao ih je prema dolje, spustio joj ih je niz noge, a zatim se odmaknuo i pogledao je. »Savršeno.« rekao je promuklo. Spustio se na podlaktice i poljubio je, uvukavši joj ruku između bedara. Rylann je drhtala dok mu se ruka pomicala i razdvajala meke nabore između njezinih nogu, šireći ih. Znalački ju je mazio kažiprstom, natjeravši je da uzdahne uz njegova usta, prije nego što je gurnuo prst u nju. »Tako si mokra.« Dodao je još jedan prst i počeo ih pomicati postojanim, izluđujućim tempom. »Tu će za koju minutu biti moj kurac.« »Kyle.« Međunožjem mu je instinktivno stisnula ruku dok joj tijelo gorjelo. »Dodirni me, Rylann.« rekao je, nosom joj mazeći vrat i udišući njezin miris. Okrenuo se na bok, a ona ga je slijedila, sva sretna što može ispuniti taj zahtjev. Klizila mu je rukama preko prsa, niz trbuh, a zatim začula kako mu je zastao dah kad se nastavila spuštati. Zatvorio je oči i zastenjao dok je obavijala dlan oko njegova uda. »Bože, da... « Bio mu je tvrd i propinjao se dok mu je prelazila palcem preko glavića, a onda mu počela drkati jednakim ravnomjernim, sporim ritmom koji je on primijenio na njoj. Nagnula se i poljubila ga, a bradavice su joj dodirivale njegova prsa dok su im se jezici isprepletali. Drkala mu je i dražila ga, slušajući kako mu dah postaje sve isprekidaniji. Odjednom ju je okrenuo na leđa i prikovao joj ruke uz krevet. »Moram te pojebati.« rekao je hrapavo. »Sada.« Vrući plamenovi lizali su joj tijelo. »Molim te reci mi da imaš nešto.« Kao odgovor, ispružio je ruku i uz trzaj otvorio ladicu noćnog ormarića. Rasparao je omot i navukao kondom, a zatim se premjestio između njezinih nogu. Vrh uzdignutog kurca prislonio je na tepli, vlažni ulaz u nju i koljenom joj dodatno raširio noge. Zatim je polako prodro u nju, potpuno je ispunjavajući, sve dok nije ušao do kraja. »Kriste, tako si prokleto slasna.« zastenjao je. Stisnuo je čeljust kada se počeo kretati. »Bit ću u tebi cijelu noć.« rekao je grlenim glasom. Probadao ju je pogledom dok ju je uzimao ravnomjernim, dubokim prodorima. »Upravo ovako.« »Da.« dahnula je izvijajući se prema njemu. Zajedno su pronašli svoj ritam i baš kad je bila blizu, Kyle se oslonio na koljena i dražio je kratkim, plitkim ubodima. »Želim te gledati dok svršavaš.« rekao je, pružajući ruku i milujući je između nogu. Rylann je vrisnula i eksplodirala, a on je nastavio gurati, sada snažno i duboko, jašući kroz njezin vrhunac. Podigao ju je kako bi ga zajahala, a ona ga je držala za obraze i ljubila ga dok joj je obujmljivao stražnjicu i dizao je i spuštao po svom udu. Bio je tako tvrd u njoj, a trenje između njihovih tijela toliko intenzivno da je iznenada osjetila kako nailazi još jedan orgazam. Dahnula je u njegova usta, a noge su joj zadrhtale. Ruke su mu bile čvrste, njima ju je na pravi način pritiskao uza se i znala je da on dobro zna što radi. Zacvilila je kada ju je preplavio drugi vrhunac, a zatim je on ubrzao tempo i tijela su im se zajedno kretala, sve 105

Noć za sjećanje - Julie James


dok ju nije zgrabio za bokove i zastenjao eksplodiravši duboko u njoj. Ostali su tako isprepleteni nekoliko trenutaka, oboje zadihani, a onda je Rylann konačno skliznula s njegova tijela. Pali su na krevet, Kyle je legao na nju, kosa mu je padala preko čela, a obrazi su mu bili rumeni dok ju je promatrao. U očima mu je bljesnula iskra ponosa. »Dakle?« Nasmiješila se. »U redu. Možda je ovaj put malo bolje od nije loše.« »Znaš, stvarno si tlačiteljica.« Rylann se na to glasno nasmijala, ispružila ruku i pomilovala ga po obrazu. »Zašto, Kyle Rhodes? Tvoje su izjave vrlo slatke.«

106 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 21

KADA SE RYLANN probudila i pored sebe osjetila toplo, snažno tijelo, djelić sekunde mislila je da je opet u San Franciscu s Jonom. No, kad je otvorila oči i pogledala oko sebe - na prozorima od poda do stropa navučene zavjese; plišani smeđesivi prekrivači i veliki jastuci na krevetu; ogroman plazma televizor na zidu - odjednom se sjetila. Kyle. Dok se nježno jutarnje svjetlo promaljalo kroz zavjese, sinulo joj je što se dogodilo. Spavala je s bivšim zatvorenikom. I to ne samo bivšim zatvorenikom - spavala je s Twitter teroristom, jednim od najpoznatijih počinitelja krivičnih djela koje je posljednjih godina progonio ured u kojem je radila. S muškarcem koji je samo dan prije bio njezin svjedok. Večeras neću biti dobra djevojka. Može se reći da je taj cilj ostvarila. Ležala je u Kyleovu krevetu, ne osjećajući se krivom, možda samo malo... izmještenom iz normale. Meth Lab Rylann nije miješala posao i užitak. Nije si dopuštala uredske romanse, nije spavala s bivšim svjedocima, i vraški sigurno nije se seksala s bivšim zatvorenicima. Triput. Brzo je prebrala po sjećanjima na proteklu noć. Pušila su se od strasti. U duhu joj se pojavila vrlo jasna, erotična slika kako ona tijekom druge runde opkoračuje Kylea, prelazi rukama preko čvrstih mišića na njegovim grudima dok on mrmlja njezino ime, i počinje ga jahati. Zatim druga, kako njih dvoje stoje pod tušem u njegovoj kupaonici, višestruki mlazovi senzualno joj masiraju kožu, a Kyle kleči pred njom, pritišće je uz topli mramor i draži je ustima dok njezino stenjanje odjekuje kroz tu ogromnu kupaonicu. Rylann se jasnije prisjetila tog trenutka. Oh sranje, tuš. Ruka joj je poletila prema neposlušnim kovrčama koje su joj se zaplele oko glave i ramena. Divno. Vrijeme je da se dade u bijeg. Provirila je preko ramena prema Kyleu, koji je spavao okrenut prema njoj, s jednom rukom ispod jastuka. Vidjevši dvodnevnu bradicu duž njegove čeljusti i rubove usana blago zakrivljene prema gore, morala je potisnuti potrebu da se privije uz njega, prijeđe ruke po tom čudesnom tijelu i probudi ga za četvrtu rundu. Nažalost, takvi su postupci bili u izravnoj suprotnosti s njezinim planovima da: (a) se pobrine da seksualna eskapada, premda spektakularna, ostane događaj za jednu noć, i (b) nestane odavde prije nego što Kyle primijeti da je na glavi na neki misteriozan način uzgojila busen izdanaka biljke chia. Polako se iskrala iz kreveta, potpuno gola. Gaćice je pronašla na podu pokraj kreveta i tiho ih navukla. Zatim je na prstima otišla do fotelje na drugom kraju sobe. 107

Noć za sjećanje - Julie James


pored koje je sinoć izvela striptiz za Kylea - vrlo zabavan i provokativan, ali nije bilo vremena da dalje prebire erotskim sjećanjima - i pronašla svoj grudnjak, cipele i haljinu. Okrenuta leđima krevetu, žurno je obukla grudnjak, a zatim shvatila da bi patentni zatvarač na haljini proizveo previše buke i mogao probuditi Kylea. Odlučivši obući haljinu i štikle u dnevnoj sobi, sagnula se da ih pokupi i... »Vrlo lijepo.« Rylann se uspravila, držeći haljinu na grudima, i pogledala preko ramena. Kyle je ležao u krevetu oslonjen na lakat i promatrao je uz šeretski osmijeh. »Bježiš s mjesta zločina, odvjetnice?« Ovaj čovjek ju je ponekad čitao kao jebenu otvorenu knjigu. »Ne.« rekla je defenzivno. Barem ne iz razloga na koje je on vjerojatno mislio. Nije imala problema sa seksom - ni sa kojom od tri vatrene runde. Dio s bivšim zatvorenikom je taj koji joj je zadavao brige. »Jednostavno imam tu... stvar na koju moram otići.« Bacio je pogled na sat na svom noćnom ormariću. »U sedam i trideset u subotu ujutro?« »To je ranojutarnja stvar. A prvo moram otići kući i istuširati se, jasno.« »Naravno. Evo savjeta, odvjetnice: svoju izliku za bijeg isplaniraj večer prije.« Baš. Zaboravila je da ima posla s profesionalcem. »Imat ću to na umu sljedeći put.« Budući da više nije bilo potrebe da se šulja, ušla je u štikle i namjeravala je obući haljinu kad je primijetila na koji način Kyle zuri u nju u donjem rublju i visokim petama. Oči su mu postale tople i mračne, gutajući je. »Možda bi doista trebala ostati malo duže.« Iskušenje koje su izazivale te plave oči u spavaćoj sobi mamilo ju je. Zatim mu se pogled pomaknuo prema raščupanom grmu na njezinoj glavi. »Oh. Jesam li ti ja to učinio s kosom?« Djelovao je neobično zadovoljno tom pretpostavkom. Rylann je zaključila da mora u torbicu ubaciti peglu za kosu sljedeći put kada se bude seksala pod tušem s bivšim zatvorenikom milijarderom. No sljedećeg puta neće biti. »Nismo svi te sreće da imamo savršenu kosu, kao iz reklame za šampon. Ovo se događa kad se smočim.« Izraz lica postao mu je vragolast. »Dobro znam što se događa kada se smočiš, odvjetnice.« Da, tu mu je baš naletjela. »Puno jecanja i teškog disanja.« nastavio je. »No moj omiljeni dio je način na koji izgovaraš moje ime... « »Kyle.« prekinula ga je, ljutito ga pogledavši. »Ne, ne tako. Malo vatrenije i entuzijastičnije.« Potapšao je krevet pored sebe. »Hajdemo poraditi na tome dok ne dobijemo savršenu verziju.« »Ja sad idem.« rekla je Rylann. »Ideš? No vidim da se boriš s osmijehom.« Pa, možda se i borila. No ipak ide. »Budući da si spomenuo kosu - imaš li negdje možda gumicu za kosu?« Dovoljno je loše što mora posramljeno prošetati kroz njegovo predvorje noseći crvenu haljinu. Nema šanse da dopusti da itko vidi u punoj mjeri koliko je raščupana nakon jedne noći s Kyleom Rhodesom. »Pronaći ću nešto.« rekao je Kyle. Zbacio je pokrivač, omogućivši joj savršen pogled na svoje slasno tijelo, dignuti penis i sve - ozbiljno, spušta li se ta stvar ikada? - i zaobišao krevet. Podigao je s poda svoje sive bokserice i navukao ih. »Vidio sam da virkaš.« Uh, ulovljena je na djelu. »Samo sam primijetila da imaš stvarno impresivna... 108

Noć za sjećanje - Julie James


bedra.« »Puno trčim.« Rylann ga je mogla zamisliti, svog znojnog i klizavog, kako skida sloj po sloj odjeće vrativši se u svoj apartman nakon trčanja. Hmm. »Odvjetnice, ako želiš otići, ja na tvom mjestu ne bih tako gledao u mene dok stojiš u mojoj spavaćoj sobi u donjem rublju i štiklama.« Zatreptala je. Točno - bijeg. »Ispričavam se. Gumica?« Kyle je otišao pogledati u kupaonicu, a Rylann je navukla haljinu i otišla iz spavaće sobe. U hodniku je pronašla torbicu - maleni predmet u kojem je držala mobitel, ključeve i, srećom, mentol bombone. Ubacila je jedan u usta i bacila pogled na veliko uokvireno ogledalo u predsoblju. Krasno. Raščupane kose i bez šminke. »Pokušaj s ovim.« Kyle je došao iza nje i ispružio ruku. Rylann je spustila pogled i na njegovu dlanu ugledala crnu gumicu za kosu. »To je zaboravila neka od manekenki?« Dobacio joj je pogled. »Ne, moja je. Nevjerojatno sjajna kosa iz reklama za šampon postaje davež ako je ne vežem dok trčim.« Rylann je uz osmijeh uzela gumicu i počela prstima češljati kosu. »Ne mogu te zamisliti s konjskim repom.« »To nije konjski rep. Gumicom obuhvatim samo ono gore i sa strana.« »Ah. Djelomično podignuta kosa.« »Sjećaš li se što sam rekao sinoć? O tome da si nevjerojatna?« Sjećala se, itekako. Rekao joj je to odmah nakon što joj je priuštio dva najbolja orgazma u životu. A onda su uslijedila još dva. Nastojeći izbaciti sjećanja iz glave, odmaknula se da vidi svoju kosu, koju je vezala u grbav, neuredan konjski rep. »Vjerojatno nije otmjena kao tvoje djelomično podignute frizure, ali poslužit će svrsi.« Zatim je u ogledalu susrela Kyleov pogled. »Prošla noć bila je fantastična.« Izraz lica bio mu je atipično nečitljiv. »Tu sam rečenicu trebao izgovoriti ja.« Nije ni sumnjala daju je već puno puta izgovorio. No to je nebitno. Uspjela se lagano nasmiješiti. »Slobodno i ti to reci.« našalila se. Okrenuo ju je, spustio glavu i nježno joj poljubio usne. »Prošla noć bila je fantastična.« Budući da se više nije imalo što reći, Rylann se odmaknula i krenula prema ulaznim vratima. Sada je uočila da je, nakon što je našao gumicu, navukao traperice i shvatila je da će to vjerojatno biti posljednja slika Kylea Rhodesa koja će joj ostati u sjećanju - kako seksepilan, gol iznad struka, bos, u trapericama, stoji u svom predsoblju dok se pozdravljaju. Okrenula se i zgrabila kvaku, namjeravajući otvoriti vrata, kad ju je zaustavio. »Rylann - čekaj.« Srce joj je na tren zastalo dok je prelazio predsoblje s ozbiljnim izrazom u očima, a zatim ispružio ruku kako bi... povukao zatvarač na njezinoj haljini. »Upravo sam primijetio da je otvoren.« rekao je. »Tako je. Hvala.« Otključala je vrata i otvorila ih. »Pa ćemo... se čuti.« »Znaš gdje me možeš naći, odvjetnice.« Rylann je potom izašla u hodnik i otišla do dizala. Kad je pritisnula gumb za silazak, začula je iza sebe tiho zaključavanje brave. 109

Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 22

»I ONDA SI samo otišla?« Rylann je na Raeino pitanje slegnula ramenima. »Što sam drugo trebala učiniti?« Uspjele su naći stol na otvorenome u Kitsch'nu, popularnom mjestu za rane ručkove nekoliko blokova udaljenom od njezina stana. Naravno, prethodno je nazvala Rae kako bi joj podnijela postkoitalni izvještaj. Rylann je prelila sirupom svoj pohani kruh sa zapečenom koricom od kokosa, nastavljajući govoriti dok je Rae otpijala gutljaj koktela od šampanjca i soka od naranče. »Nismo valjda trebali otići na kavu i palačinke. Sinoć je bilo zabavno, ali to je sve.« Rae je podigla obrvu. »Koliko zabavno?« Rylann se vragolasto nasmiješila. »Tri runde zabave. Uključujući i jednu pod tušem.« Zagrizla je pohani krug, ušutjevši. Rae se nasmijala. »Oho. Očito moram pronaći bivšeg zatvorenika. Budući da je zatvor vjerojatno jedino mjesto u ovom gradu na kojem još nisam potražila Gospodina Pravog.« dodala je jetko. »A što je s onim tipom u baru sinoć?« upitala je Rylann. »Neko vrijeme si razgovarala s njim.« Rae je uzdahnula. »Bio je drag, ali ne znam... « Obeshrabreno je slegnula ramenima. »Još uvijek čekam onaj čarobni trenutak kad upoznam tipa i jednostavno znam. No možda moja priča neće biti takva.« Pogledala je Rylann i odmahnula rukom. »Ignoriraj me. Danas ne želim razgovarati o svom nepostojećem ljubavnom životu.« »Jesi li sigurna?« upitala je Rylann. Zapravo, imala je jednu zamisao s tim u vezi pokušavala je smisliti neki zgodan način da upozna Rae sa stanovitim slobodnim, zgodnim zaposlenikom Ureda državnog tužitelja - ali još nije razradila pojedinosti. Morala se oprezno kretati tim područjem, jer je Rae mrzila namještene spojeve. »Vrlo sigurna.« rekla je Rae odlučno. »Vratimo se na dio kada si glavom bez obzira pobjegla iz nekoliko milijuna dolara vrijednog apartmana prezgodnog nasljednika milijardera, koji se očito jako pali ne tebe. Ti prasice.« Nasmiješila se. »Ups. Jesam li to upravo rekla naglas?« Rylann je prezrivo odmahnula rukom. »Tom prezgodnom nasljedniku milijardera je sasvim dobro. Vjeruj mi, Kyle Rhodes ne uzdiše za mnom u svom apartmanu. Tip mijenja žene brže nego što ja čitam pravničke bilješke.« »Da, ali čula si stoje rekao njegov prijatelj Dex. O tome kako se Kyle osmjehivao od uha do uha nakon što te otpratio kući one noći kada ste se upoznali.« Rylann je na trenutak zašutjela. To zaista jest slatka priča. No ipak. »To je bilo prije devet godina, Rae. Od tada se mnogo toga dogodilo. On više nije neki nepoznati, šarmantno iritantni student u košulji od flanela i radničkim čizmama.« Pogledala je oko sebe i spustila glas. »On je Twitter terorist. A ja sam pomoćna državna tužiteljica. Ovo je najdalje što možemo ići. Moj ured je prije samo šest mjeseci procesuirao Kylea. Nazvao ga je internetskom prijetnjom, društvu. Jesi li svjesna koliko bi nezgodno bilo na poslu kada bi netko saznao da smo on i ja spavali zajedno?« 110

Noć za sjećanje - Julie James


»Bilo bi čudno. Bez sumnje.« izjavila je Rae, posve se složivši.

»Točno. A ja ne želim da stvari budu čudne. Imam planove u tom uredu primjerice, oboriti ih s nogu i stvoriti si ime. A to ime neće glasiti Nova Djevojka Koja se Seksala s Twitter teroristom.« »Uh, uh.« Rae je napravila grimasu. »Onda mrzim biti ona koja će ti razbiti iluziju... ali ti i Kyle ste u jutrošnjoj tračerskoj kolumni Scene and Heard.« Rylannino srce je zastalo. »Molim? Ne!« »Nema tvog imena.« dodala je Rae brzo. Izvadila je iPhone i otvorila kolumnu na internetu. »Čekala sam da to spomenem, misleći da će te to zabavljati. Očito sam pogriješila.« Počela je čitati naglas: »Kvle Rhodes, Twitter terorist iz Chicago i sin milijardera, poduzetnika Greya Rhodesa, vratio se na društvenu scenu na željno iščekivanom otvorenju bara na Gold Coastu, Odsjaja vatre, gdje je viđen u intimnom razgovoru s nepoznatom bombastičnom brinetom u upečatljivoj crvenoj haljini. Izvori navode da je par popio nekoliko pića i da se činilo da vide samo jedno drugo, a onda su zajedno napustili noćni klub... « Zapanjena, Rylann neko vrijeme nije izgovorila ni riječ. Proklela je magičnu crvenu haljinu koja povećava grudi. »Gledamo li sa svijetlije strane, nazvali su te bombastičnom brinetom.« rekla je Rae. Pod drugim okolnostima Rylann bi najmanje dvije-tri minute besramno likovala zbog toga, ali sada je bila previše zauzeta paničarenjem. U ožujku je objavljena fotografija nje i Kylea na sudu, ona koju su prenijeli gotovo svi mediji. Ako netko poveže to i »bombastičnu brinetu« s kojom je viđen sinoć... To ne bi bilo dobro. »Nisu objavili nikakve fotografije Kylea i mene u klubu, zar ne?« upitala je zabrinuto. »Samo još jednu na kojoj ti on bulji u grudi.« Rae je spustila mobitel, gledajući u Rylannino lice. »Šalim se. I Hiboko udahni, Ry. Dobro si. Nitko neće znati da si to ti. Ovo je velik grad, s puno brineta.« »Tako je.« Rylann je uzdahnula, polako dolazeći k sebi i razmišljajući koliko je blizu bila tome da se zbog nemara razotkrije. Preblizu.

Dok je išla kući iz restorana, zazvonio je Rylannin mobitel. Dok je kopala po torbici kako bi ga pronašla, na trenutak se zapitala zove li je to Kyle zbog te kolumne. Mogla je gotovo već čuti njegov tihi, zadirkujući glas. Samo zovem da vidim kako je moja omiljena bombastična brineta, odvjetnice. Mislio sam te pitati jesi li večeras za četvrtu rundu. Rylann je konačno pronašla mobitel. Oh. Samo njezina majka. »Mama... bok.« javila se. »Izgleda da sam bila u pravu upozoravajući te na tog Kylea Rhodesa.« Rylann je zastala na četverokrakom raskrižju, odmah se prebacivši u visoki stupanj pripravnosti. Kako bi njezina majka tamo na Floridi mogla išta znati? Pa je odlučila hiniti ležernost. »Nisam sigurna na što misliš, mama.« »Upravo sam čitala Chicago Tribune na internetu.« rekla je Helen. »Twitter terorist opet je tema tračerske kolumne.« 111

Noć za sjećanje - Julie James


»Ti čitaš tu kolumnu?« upitala je Rylann. »Naravno. Kako bih drugačije držala korak sa svim lokalnim tračevima dok smo mi ovdje dolje tijekom zime?« A pod zimom je mislila na početak svibnja. »Nisam vidjela jutrošnju kolumnu.« rekla je Rylann. Stoje, tehnički gledano, bilo istina - samo ju je čula. »Jutros sam bila zauzeta, a zatim sam otišla na ručak s Rae. Upravo pješačim kući.« »Navodno je viđen u nekom novom, razvikanom noćnom klubu. Iz kojega je otišao s tajanstvenom bombastičnom brinetom u crvenoj haljini. Vjerojatno nekom droljicom koju je upoznao te večeri.« Zatim je majka promijenila temu, veselo nastavljajući čavrljati. »U svakom slučaju, što ima nova s tobom, dušo? Jesi li se sinoć bavila nečim uzbudljivim?« Jesam. Kyleom Rhodesom. »Hm, ničim posebnim. Rae i ja smo izašle na nekoliko pića.« Rylann je zaključila da je najbolje da zaobiđe ostale pojedinosti, s obzirom na to daju je majka upravo nazvala droljicom. »Pitam iz čiste znatiželje, otkud ti toliko neprijateljstvo prema Kyleu Rhodesu? Ti ga niti ne poznaješ.« »Rekla sam ti. Nije mi se svidio način na koji te gledao na onoj fotografiji.« rekla je. »Tko na taj način gleda ženu, potpunu neznanku, i to u sudnici, od svih mogućih mjesta? Moja tvrtka je često zastupala muškarce poput njega. Bogati, šarmantni, misle da posjeduju svijet i da se iz svega mogu izvući nekažnjeni.« »On nije nikoga ubio, mama. Samo je srušio Twitter,« rekla je Rylann. Bila je svjesna da to zvuči pomalo kao obrambeni stav, ali majčine riječi su joj zasmetale. Iz prve je ruke vidjela pravog Kylea Rhodesa - čovjeka koji joj je, unatoč svemu, dobrovoljno pomogao u slučaju Quinn. Da, imao je svojih mana, ali i dobrih strana. I to ne samo golih. Brzo je promijenila temu, ne želeći više govoriti o Kyleu Rhodesu, tračerskoj kolumni niti bilo čemu drugome vezanom uz prošlu noć. Shvatila je poruku, jasnu i glasnu: otići kući s Kyleom bilo je šašavo. A Meth Lab Rylann ne radi šašave stvari. Počevši od ovog trenutka. Ubrzo nakon što je stigla kući, završila je razgovor s majkom i ispustila torbicu na pod spavaće sobe. Do grla sita zbog pohanog kruha s koricom od kokosa i temeljito iscrpljena nakon razvratne noći s Kyleom, zbacila je cipele i uvukla se u krevet kako bi odrijemala. Nakon više od tri sata Rylann se probudila jer joj je zazvonio mobitel. Sjela je u krevetu, dezorijentirana zbog sna i činjenice da se vani počelo smračivati. Nagnula se i posegnula za torbicom, gunđajući u sebi dok je po njoj tražila mobitel. Nekome bi bilo bolje da je mrtav, stvarno - ako s druge strane linije nije FBI, DEA, tajna služba ili agent ATF-a s dojavom o velikoj krizi vezanoj uz slučaj, kotrljat će se glave. Izvukla je mobitel iz torbice i na zaslonu ugledala natpis »Blokirano«. »Rylann Pierce.« Začula je poznati muški glas. »Nevjerojatno kako je dobro opet ti čuti glas.« Rylann se otkotrljala natrag u krevet, nesposobna prikriti iznenađenje. »Jone.«

112 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 23

RYLANN je pogledala na sat na noćnom ormariću i izračunala: Rim je sedam sati ispred Chicaga. »Kod tebe je upravo prošlo dva sata ujutro.« »Tako je.« rekao je Jon veselo. »Upravo sam otišao sa zabave kod prijatelja. Postoji jedna žena u uredu u Rimu, koja također nije odavde i koja me upoznala s nekim Rimljanima. Slavili smo... hm, zamisli, nemam pojma što smo slavili. To je zabavno društvo.« »Sigurna sam da jest... « Nastavio je govoriti: »Jedan od momaka ima brata koji posjeduje vinograd u Toskani, gdje se družimo vikendima. Tebi bi se jako svidio, dušo. Glavna kuća je prekrasna. To je obnovljena vila iz osamnaestog stoljeća koja je smještena baš na tim zelenim, pitomim brežuljcima. Molto bello.« Rylann je trepnula. Oh, čovječe. Na stranu činjenica da je Jon blebetao i odjednom počeo govoriti talijanski, uočila je ono »dušo« koje je ubacio. Kao što je dobro znala na temelju triju godina, koliko su hodali, to je moglo značiti samo jedno. Upravo je primila međunarodni pijani poziv. »Zvuči kao da se pokazalo da je Italija sve ono čemu si se nadao.« rekla je, još uvijek se pokušavajući razbuditi. Ovaj razgovor odjednom je postao posve nadrealan. »Ne sve.« Dramatično je uzdahnuo. »Zabava je bila u stanu nedaleko od Piazze Navone. Otišao sam prije drugih i krenuo u šetnju. Za tren oka stajao sam kod fontane Bernini, gledajući u trattoriju sa žutom tendom koja nam se toliko svidjela kad smo ovdje bili zajedno. Sjećaš li se?« Da, sjećala se. Nakon dvodnevnog maničnog razgledavanja u koje je bio uključen Forum Romanum, Vatikan, Španjolske stube i Koloseum, odlučili su malo predahnuti. Sljedeći dan su dugo spavali, a zatim pronašli restorančić za ručak i satima sjedili za stolom na otvorenome te razgovarali, promatrali ljude, jeli dobru hranu i pili vino. Nakon toga su se vratili u hotel i vodili ljubav. »Sjećam se. Iako se sad čini kao da je to bilo jako davno.« »Da. Puno stvari se doima kao da su bile davno.« Promijenio je temu. »Dakle? Kako si ti?« Prvo e-mail, a sada je naziva pijan. Nije imala pojma što se ovih dana zbiva s njezinim bivšim, no vjerojatno je vrijeme da sazna. »Jone. Bez uvrede, ali... što to radiš? Zar ćemo zaista voditi ovaj razgovor u dva sata ujutro?« »Mi ne vodimo ovaj razgovor u dva sata ujutro. Kod tebe je tek sedam navečer.« rekao je. Rylann je pomislila da je najbolje da bude izravna. Ako ni zbog čega drugog, štedljiva odvjetnica na državnoj plaći u njoj bila je vrlo svjesna činjenice da ga ovaj poziv košta poprilično eura po minuti. »Zašto si me nazvao?« »Zar čovjek ne može reći bok staroj prijateljici, a da to ne ispadne savezni prekršaj?« 113

Noć za sjećanje - Julie James


Pretpostavila je da je dosjetka ciljana. »Dobila sam e-mail, sjećaš se? Već smo obavili to s bok.« »Samo sam htio vidjeti kako si, Ry. Prema tvom odgovora činilo se da si dobro, ali tko može išta zaključiti na temelju e-maila?« Rylann je prošla rukom kroz kosu. Možda je, budući da su se ona i Jon dogovorili da neće kontaktirati nakon prekida, bilo neizbježno da u nekom trenutku dođe do ovog razgovora. Ljudi vole staviti točku na stvari. »Dobro sam. Mislim da će mi Chicago dobro odgovarati.« »Ja sam ostao u kontaktu s Keithom, Kellie, Danom i Claire.« rekao je Jon. »Rekli su mi da su s tobom razmijenili samo nekoliko e-mailova otkako si napustila San Francisco. Kad sam to čuo, pomalo sam se zabrinuo.« Ah, sad joj je bilo jasnije što se ovdje događa. Njezin novi život u Chicagu toliko ju je zaokupio da je, možda i prebrzo, zaboravila stari. To nije bio posve nenamjerno. Keith, Kellie, Dan i Claire bili su njihovi »spareni« prijatelji, a nakon što su ona i Jon prekinuli, cijela se dinamika poremetila. Naravno, ona se trudila i nekoliko se puta našla s curama na piću tijekom četiri mjeseca koliko je nakon prekida živjela u San Franciscu. No Kellie i Claire su je neprekidno ispitivale je li se čula s Jonom nakon što je otišao u Rim - što je tema koju joj se nije dalo bezbroj puta pretresati. Pogotovo zato što je odgovor bio ne. »Bila sam zauzeta poslom, to je sve.« rekla je Rylann. »Ali u pravu si - trebala bih ih nazvati.« »Oni su strepili da sjediš u Chicagu sva jadna i očajna.« Jon se nasmijao. »Čak su imali one romantične ideje da uzdišeš i čezneš, misleći na mene. Dakle, mogu im e-mailom javiti da si službeno dobro?« Glas mu je bio ležeran i šaljiv, ali Rylann se pitala je li tu naslutila neko neizgovoreno pitanje. »Dobro sam. Zaista.« »Laknut će im kad to čuju. Znaš koliko oni mogu biti znatiželjni.« Glas mu je i dalje bio ležeran. »I naravno, sljedeća stvar koju će pitati jest viđaš li se s kim. A odgovor na to je... ?« »Da bi vjerojatno trebali prestati postavljati pitanja, kako ne bi prešli granicu.« »Naravno.« Uslijedila je duga stanka. Jonov glas postao je ozbiljan i odjednom se cijeli razgovor promijenio. »A što kad bi rekli da im nedostaješ?« upitao je tiho. Eto ga. Rylann je trenutak šutjela, želeći vidjeti kakav učinak, ako ikakav, te riječi imaju na nju. Osjetila je nostalgiju, možda čak i laganu tugu. Glas joj je bio nježan. »Rekla bih da očito proživljavaju vrlo sentimentalan, talijanski trenutak uz fontanu Bernini i vino, ali da će se, bez sumnje, ujutro probuditi i požaliti zbog ovog poziva.« »Ono nam je bio stvarno dobar dan, Ry.« Pretpostavila je da je on još uvijek zagledan u trattoriju sa žutom tendom. »Bio je. Ali taj dan je prošao, Jone.« »Ne znam... « »Ne možemo ovo raditi.« prekinula ga je Rylann. »Želim da budeš sretan, stvarno želim. No razgovor čini stvari zbunjujućima. Mislim da je za nas oboje bolje da jednostavno... nastavimo dalje.« Zastala je, zaključivši da joj sve ovo pada teže nego što je očekivala. No ipak, ispravno je postupila. »Zbogom, Jone.« Prekinula je telefonsku vezu i duboko uzdahnula. Zatim je isključila mobitel i 114

Noć za sjećanje - Julie James


neko vrijeme zurila u njega. Ovo je, izvan svake sumnje, jedan od najčudnijih vikenda koje je ikada doživjela.

115 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 24

U PONEDJELJAK vrlo rano ujutro Kyle je stajao u svom novom uredskom prostoru, nadzirući posljednje radove na renoviranju. »Izgleda dobro.« rekao je izvođaču radova Billu, koji je stajao pored njega. »Naravno da izgleda dobro.« rekao je Bili zadovoljno. »Ja sam to radio.« Izvođač radova došao je po preporuci dizajnera koji je preuredio Dexov bar, Odsjaj vatre. Bio je jako skup, ali Kyle na ovome nije namjeravao škrtariti. Želio je da njegovi budući klijenti - a nadao se da će ih biti - od trenutka kad kroče kroz vrata tvrtke Rhodes Network Consulting LLC shvate da su u rukama profesionalaca. Većina promjena koje je Kyle unio u prostor bile su kozmetičke. Riješio se uredskog sivog tepiha i obnovio drveni pod od javora. Nestale su i tamne boje i teški hrastovi namještaj omiljen bivšem zakupcu. Umjesto toga, nabavio je niske bijele kauče i fotelje te radne stolove i niske stoliće od stakla i svijetlog mramora. Ukupni učinak bio je ured koji izgleda čisto, moderno i sofisticirano. Nakon stoje detaljno pregledao recepciju i konferencijsku dvoranu, Kyle se preselio u vlastiti ured. Tu su napravljene najveće strukturalne promjene. Izvođački tim srušio je zid koji je ranije razdvajao dva manja ureda i redizajnirao prostor kao jedan veliki kutni ured s prozorima od poda do stropa na dvjema stranama. Možda je to bilo mrvicu pretjerano ali, nakon što je u zatvoru proveo četiri mjeseca, Kyle je shvatio da još uvijek osjeća odbojnost prema malim, zatvorenim prostorijama. Osim toga, pomislio je stojeći u sredini sobe, ovo sada izgleda kao ured glavnog izvršnog direktora. Njegov ured. »Prostor je spreman.« rekao je Bili. »Sada ga samo trebaš ispuniti ljudima.« »To je sljedeći korak.« rekao je Kyle. Ured je uključivao i recepciju, četiri kvadratne radne stanice sa značajnim prostorom za širenje, dva dodatna privatna ureda i prostor za tajnicu ispred Kyleovog ureda. »Imaš li plan?« upitao je Bili osmjehujući se. »Da budem iskren, znatiželjan sam kako će ti ići.« Kyleov pogled pao je na elegantni, smioni, u Italiji proizvedeni direktorski radni stol od aluminija i kaljenog stakla u središtu njegova ureda. Bio je to stol čovjeka koji je želio ostaviti dojam, poslati poruku. »Nisi jedini, Bille.« U utorak ujutro Kyle je natočio gorivo u svoj Mercedes i krenuo na put. Budući da je bilo tek sedam ujutro, promet je, prema čikaškim standardima, bio relativno rijedak, i trebalo mu je trideset minuta da izađe iz grada. Zatim je izašao na autocestu 1-57 i uputio se na dvosatnu vožnju. Vozio je prema jugu, prema Champaign-Urbani. Bilo je to savršeno jutro za biti na cesti: sunce je sjalo, nebo je bilo plavo, a temperatura zraka iznosila je točno dvadeset stupnjeva. Odškrinuo je prozor, udahnuo svjež zrak te uključio radio. Osjećao se dobro udaljavajući se od buke i užurbanosti grada, čak i samo na jedan dan. Postojali su samo on, otvorena cesta, brz automobil i dobra glazba. Ništa od toga, nažalost, nije ga spriječilo da misli na Rylann. 116

Noć za sjećanje - Julie James


Tijekom posljednjih nekoliko dana bio je zauzet poslom, no ipak je nije uspijevao izbaciti iz glave. Vozio bi se liftom do svog apartmana, ili išao na ranojutarnje trčanje, ili se tuširao, i odjednom - bum - evo je. Zapravo, kad je bio pod tušem puno je mislio na nju. Predodžba nje, onako mokre i gole dok mlazovi pršte oko njih, vjerojatno mu se zauvijek urezala u mozak. Odmah uz sjećanje na njezino fantastično dupe kad jc praktički izjurila iz njegova apartmana u subotu ujutro. Prema svim kriterijima, to je bio savršen spoj. Fantastičan seks bez obaveza. Trebao bi biti zadovoljan. Trebalo bi mu, ustvari, laknuti, jer seks bez obaveza je upravo ono što je u ovoj životnoj fazi tražio. I sad je mogao zatvoriti knjigu ove neobične priče koja je prije devet godina započela između njega i Rylann Pierce. No ipak, priča se i dalje doimala... nepotpunom. Kyle je odmahnuo glavom, u ozbiljnom iskušenju da nekoliko puta lupi o volan, jer očito treba doći k sebi i jebeno rastjerati tu izmaglicu u kojoj je živio proteklih nekoliko dana. Muškarac koji je zakleti neženja ne žali se kad ga pametna i sekscpilna žena raspameti s trima rundama nevjerojatnog seksa, a zatim ujutro otiđe bez ikakvih očekivanja. To je vjerojatno nešto na što se nijedan muškarac zdrave pameti i tijela ne bi trebao žaliti. To je u suprotnosti s Muškim kodeksom ponašanja - kao, na primjer, ne držati razmak kod pisoara, kada piškiš u javnom zahodu pored drugog tipa. Zaključivši to, Kyle se opet usredotočio na posao i počeo razmišljati o važnosti današnjeg putovanja. Naime, ovo je prvi put da se vraća u Champaign nakon onog dana kada mu je majka umrla. Nije ga namjerno izbjegavao; jednostavno je tako ispalo. Tijekom nekoliko mjeseci nakon nesreće nadgledao je očeve poslove i jednostavno nije imao priliku. Ustvari, bilo je toliko posla da je Dex spakirao Kyleove stvari i odvezao njegov automobil u Chicago. Situacija s ocem se na kraju poboljšala, ali do tada je Kyle već utro put u korporativnoj hijerarhiji u Rhodes Corporationu. Ubrzo nakon toga Dex se preselio u Chicago kako bi otvorio svoj prvi bar u Wrigleyvilleu, pa su se njih dvojica, kao i drugi njihovi muški prijatelji, odali načinu života koji se sastojao od napornog rada tijekom tjedna i ludih provoda vikendima - klubovi, žene, tijekom ljetnih mjeseci odbojka na pijesku i brodske zabave na jezeru, a kada bi vrijeme postalo hladnije, američki nogomet u Lincoln Parku i haklanje košarke u sportskom centru East Bank Club. Nije to loš život. Daleko od toga. Iako se Kyleu možda počeo činiti pomalo površnim kad je ušao u tridesete. A sad, evo ga. Ima trideset tri godine i zatvorski dosje - ali i šansu za novi početak. Rhodes Network Consulting LLC je njegova prilika da svima pokaže za što je sposoban, osim za bivanje Twitter teroristom. U Rhodes Corporationu imao je sjajnu karijeru, dok je trajala, i nije žalio što je radio za svog oca. Ali sada je vrijeme da ostvari svoj naum i izgradi nešto što može nazvati vlastitim. I grozničavo se pomoli da pritom sramotno nc podbaci. Kyle je, kao dio svoje poslovne strategije, poslao e-mail profesoru Rocu Sharmi, svom bivšem mentoru na doktorskom studiju i pročelniku Odjela za računalne znanosti na Sveučilištu u lllinoisu u Urbana-Champaignu te ga je zamolio da se nađu. Sharmaje napisao da je danas dostupan, ali nije rekao mnogo više. Nakon što je Kyle napustio doktorski studij nakon majčine prometne nesreće, Sharma je bio pun razumijevanja i suosjećanja. S vremena na vrijeme tijekom godina 117

Noć za sjećanje - Julie James


razmjenjivali su e-mailove i ostali su u prijateljskim odnosima. Međutim, nisu komunicirali otkako je Kyle na saveznom sudu po nekoliko točaka optužnice osuđen za internetski kriminal.

To je bez sumnje velik prijestup u očima Odjela za računalne znanosti. Kyle nije imao pojma što da očekuje kad uđe u ured svog bivšeg mentora. Ako ništa drugo, bio je ohrabren činjenicom da mu je Sharma odgovorio. S druge strane, profesor je uvijek bio poznat po svojim dugačkim predavanjima - možda jednostavno nije mogao odoljeti prilici da osobno očita bukvicu Twitter teroristu. Dakle, uz priličnu količinu neizvjesnosti, Kyle je sišao s autoceste i vozio duž sjeveroistočne strane kampusa. Odjel računalnih znanosti bio je u Urbani, impresivnom mini-kampusu dostojnom svog statusa jednog od najboljih studijskih programa informatičkih znanosti u zemlji. Parkirao je pored glavne zgrade na Aveniji Goodwin i izašao iz Mercedesa. Ispred njega je stajala impresivna, ultramoderna zgrada od stakla, bakra i čelika, površine 21 000 četvornih metara. Zgrada Odjela računalnih znanosti osvojila je nagradu Inženjerske komore Ulinoisa i Američkog instituta arhitekata, zbog vještog korištenja prirodnog svjetla, otvorenih prostora, unutrašnjosti boje crvenog oksida željeza i unutarnjih terasa - a sve je to omogućila 65 milijuna dolara vrijedna donacija čovjeka čije ime je bilo urezano iznad glavnog ulaza. CENTAR GREY RHODES za računalne znanosti

Kyle je ušao kroz ta vrata, prošavši neposredno ispod natpisa. Unutra je dobro znao kamo ići; u ovoj je zgradi proveo mnoge sate tijekom šest godina preddiplomskog i diplomskog studija. Sharmin ured bio je na trećem katu, kao i uredi drugih profesora. Kako je ovo posljednji tjedan prije završnih ispita, zgrada je bila puna ljudi. Počeo se penjati glavnim stubištem, otvorenom strukturom od stakla, čelika i opeka. Studenti su prolazili pored njega, krećući se u suprotnom smjeru, i pitao se koliko će potrajati prije nego što ga netko prepozna. Svega desetak sekundi. Prvi ga je prepoznao student star otprilike dvadeset godina, odjeven u traperice i majicu kratkih rukava na kojoj je pisalo »Nisam asocijalan, samo nisam jednostavan za upotrebu«. Uočivši Kylea kako se penje uz stepenice, ukopao se u mjestu na odmorištu stepenica. »Bože moj, to si ti.« šapnuo je tonom punim poštovanja. Zgrabio je studenta iza sebe za majicu. »Pogledaj.« Drugi momak provirio je dolje prema Kyleu, a licem mu se razlio osmijeh. »Jebo te. Twitter terorist, glavom i bradom.« Kyle im je kratko kimnuo. »Zdravo.« Prošao je pored njih na stepenicama i nastavio dalje. »Hej, čekaj!« Dvojica studenata okrenula su se na petama i krenula za njim. Kyle je već mogao čuti žamor jer ga je sve više i više ljudi primjećivalo. Krasno. Dvojica njegovih »obožavatelja« sustigla su ga i stala mu svaki s jedne strane. »Čovječe, proučavali smo te na predavanju iz Računalne sigurnosti II.« rekao je drugi mladić oduševljeno. »Tvoj napad na Twitter bio je sulud.« dodao je mladić u majici kratkih rukava. »Kažu da je to bio najsofisticiraniji hakerski napad koji su ikada doživjeli. Čak ga ni FBI 118

Noć za sjećanje - Julie James


nije mogao zaustaviti.« »Pa, u čemu je tvoja tajna?« upitao je drugi student. »Smurf napad? Ping smrti? SYN poplava?« »Mnogo single-malt viskija.« odgovorio je Kyle sarkastično. Mladić u majici kratkih rukava se nasmijao. »Kako super. Ti si legenda.« Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom. Kyle se okrenuo na vrhu stubišta i pogledao ih. »U redu, klinci - slušajte. Računalni kriminal nije super, glup je. I znate što još nije super? Kada te Ured državnog tužitelja osudi i odeš u zatvor. Vjerujte mi, to će se vratiti poput bumeranga i ugristi vas za guzicu na način koji ne možete ni zamisliti.« Dvojica studenata razmijenila su poglede. »Čovječe, zvučiš kao neko od onih neuvjerljivih priopćenja javnih službi.« rekao je drugi student. »Osim u ovom dijelu s guzicom.« rekao je mladić u majici kratkih rukava. »Vjerojatno ne bi trebao psovati u blizini mladeži. Mi smo vrlo povodljivi.« »Vi ste stariji od osamnaest godina.« rekao je Kyle. »Što znači da u očima zakona niste mladež.« Odmjerio ih je. »Rekao bih da biste obojica podnijeli najviše tjedan dana iza rešetaka. A ako bi vas stavili u strogo čuvani zatvor, tri dana.« Protrljao je čeljust, praveći se da razmišlja. »A što mislite o tuširanje s dvadeset nabildanih istetoviranih momaka, 04 kojih su većina članovi bandi, ubojice i dileri droge?« Mladić u majici kratkih rukava progutao je slinu. »Dadu li ti barem cipele za tuširanje, one gumene, da se ne oklizneš?« Kyle ga je bijesno pogledao. »To je samo šala.« rekao je student nervozno se osmjehnuvši. »Hakiranje je loše. Zatvor je loš. Shvatio sam.« Zatim je pogledao oko sebe i zavjerenički prošaptao. »Ping smrti, zar ne? Hajde - to će biti naša mala tajna.« »Bolje se držite dopuštenog.« progunđao je Kyle ispod glasa, okrenuvši se i ostavivši ih obojicu na odmorištu. Sharmin ured smješten je u jugoistočnom uglu zgrade, a Kyle ga je tijekom studiranja više puta posjetio. Usporio je kad se približio vratima, pripremajući se za slušanje oštre bukvice. Pokucao je na otvorena vrata i ugledao profesora kako sjedi za radnim stolom i telefonira. Sharma je sada bio u kasnim pedesetim godinama i imao sjedine u crnoj kosi, koja se tijekom posljednjih devet godina razrijedila, ali sve ostalo bilo je isto - košulja, pleteni prsluk, uredno organiziran stol i Vivaldi koji tiho svira iz zvučnika na polici iza njega. Spustio je slušalicu i pogledao Kylea kroz naočale sa žicanim okvirima. »Ovo je već drugi poziv člana osoblja fakulteta koji sam primio u posljednje dvije minute s pitanjem jesam li svjestan da je u zgradi Twitter terorist.« »Što ste im rekli?« Sharma je ustao i prišao mu. »Da sam razmišljao o tome da te zaposlim kao pridruženog profesora. Da predaješ etiku.« Uglovi usta su mu se nakratko razvukli u osmijeh dok je pružao ruku. »Dobro je vidjeti te opet, Kyle.« »Vas također, profesore.« Kyle je tiho uzdahnuo.

Sharma je pokazao prema svom stolu. »Sjedni. Pratio sam vijesti o tvom slučaju, očito. Uvijek sam govorio da ćeš jednog dana biti poznat poput tvog oca - premda sam mislio da ćeš za to odabrati drugačiji put.« Kyle je sjeo u jedan od stolaca ispred Sharmina stola. »Bila je to pogreška.« rekao 119

Noć za sjećanje - Julie James


je jednostavno. »Oh, misliš?« Sharma nije ništa dodao, pa je Kyle upitno nakrivio glavu. »To ne može biti sve. Slušao sam četiri predmeta kod vas, profesore. Gdje je ostatak predavanja?« »Dobio si skraćenu verziju, jer više nisi student. No također bih dodao da, što god dalje namjeravaš učiniti sa svojim talentom, nadam se da je to legalno. Ljudi ne dobiju uvijek drugu šansu.« »Savršeno legalno.« uvjeravao ga je Kyle. »Zapravo, otvaram vlastitu konzultantsku, savjetodavnu tvrtku.« Sharma je djelovao zaintrigirano. »O čemu će savjetovati?« »O mrežnoj sigurnosti. Tvrtke s popisa 500 najuspješnijih kompanija časopisa Fortune. Ja ću procjenjivati sigurnosne slabosti klijenata te razvijati alate koji su im potrebni kako bi spriječili unutarnje i vanjske prijetnje.« »Drugim riječima, podučavat ćeš ih kako da se zaštite od ljudi poput tebe.« rekao je Sharma. »Svakako planiram kapitalizirati popularnost moje presude, da.« priznao je Kyle. »Twitter terorist upotrebljava svoje moći za dobro umjesto za zlo.« »Tako nekako.« Sharma ga je oprezno pogledao. »A kako ti u tome ja mogu pomoći?« Kyle se primaknuo, željan da se baci na posao. »To je jednostavno, profesore. Samo trebam imena dvoje vaših najboljih hakera.« Kad je vidio Sharmin izraz lica, nasmijao se i podigao ruke u zrak. »Kunem se - potpuno je legalno.« Nakon ponovnog uvjeravanja Sharme da su mu namjere časne, Kyle je dobio imena dvojice studenata za koje je profesor smatrao da najbolje odgovaraju njegovim uvjetima. Sharma je otišao i korak dalje te studentima poslao e-mail s pitanjem jesu li zainteresirani da doznaju više o »jedinstvenoj prilici.« »Ostalo ovisi o tebi.« rekao je Sharma, rukujući se s Kyleom na vratima ureda. »Sretno sa svime. I sljedeći put nemoj čekati devet godina prije nego što opet navratiš ovamo.« I odjednom se u Kyleovu duhu pojavila Rylann. Opet. Samo ovaj put to nisu bile nepristojne slike golotinje pod tušem - umjesto toga, razmišljao je o tome kako njezine oči boje jantara zasvijetle kad ga zadirkuje. To nije bio samo seks, znao je to. Bile su važne i dosjetke i šale, kao i način na koji ga je petnaestominutni razgovor s njom osvojio više od čitavih noći provedenih s većinom žena s kojima je tijekom posljednjih devet godina izlazio. Jednostavno mu se sviđalo... biti u njezinoj blizini. Kriste. Netko očito treba pregledati džepove narančastog kombinezona koji je ostavio u MCC-u. I u njima potražiti njegova muda. »Hvala vam, profesore. Na svemu.« rekao je Kyle, ponovno se usredotočivši na posao i teme o kojima su razgovarali. Dva sata kasnije bio je u maloj, praznoj učionici, stojeći pokraj prozora i gledajući u kampus te čekajući da stigne prvi kandidat. Okrenuo se kad je čuo kako se vrata otvaraju. U sobu je ušao muškarac u ranim dvadesetima s kovrčavom crvenom kosom te u bež hlačama i košulji. Ugledao je Kylea i zaustavio se. »Dobro... nije baš ono što sam očekivao.« 120

Noć za sjećanje - Julie James


Kyle mu je prišao i predstavio se. »Kyle Rhodes.« »Gil Newport.« Kyle je pokazao prema stolu pokraj prozora. »Molim te, sjedni.« Zaključio je da bi mogli preskočiti formalnosti. »Pretpostavljam da znaš tko sam?« Gil se osvrnuo po sobi - tko zna što je tražio. »To možete pretpostaviti, da.« rekao jc oprezno. »Zamolio sam profesora Sharmu da me poveže s tobom jer sastavljam tim stručnjaka za poslovni pothvat.« »Kakav poslovni pothvat?« upitao je Gil sumnjičavo. »Savjetovanje o sigurnosti.« »Naravno.« Gil je rukom pokazao znak navodnika. »Savjetovanje. Kužim.« »Nema navodnih znakova. Pravo, stvarno savjetovanje.« Kyle nije mogao procijeniti djeluje li Gil više ili manje zainteresirano sad kada je to čuo. »Profesor Sharma kaže da ćeš u ovom semestru završiti svoj magisterij i da se tvoj diplomski rad bavi temom otkrivanja neovlaštenih upada i provjere sigurnosnih sustava i protokola.« Gil je podigao obrvu te napravio gotovo komično prepreden izraz lica. »Čini se da znate dosta o meni, gospodine Rhodes.« Kyle je pokušao suspregnuti osmijeh. »Žao mi je što te moram razočarati, Gile, ali ovo je sto posto legalno. Otvaram tvrtku za savjetovanje o mrežnoj sigurnosti i imam otvoreno radno mjesto za nekoga tvojih sposobnosti. Ako si zainteresiran, rado ću ti reći više.« Gil je zastao. »Vi stvarno jeste ozbiljni.« Pogledao je Kylea. »Bez uvrede, ali vaše je buduće poslovanje na neki način nepoznanica. A ja već imam šest ponuda za posao - šest vrlo unosnih ponuda.« Kyle je odmahnuo rukom. »Ako zaključim da si kvalificiran, ja ti mogu platiti više.« Krenuvši u taj pothvat, znao je da bi mu se moglo dogoditi da mora jako puno platiti kvalitetne radnike, s obzirom na njegovu dvojbenu prošlost. »Ne znate kakve su mi plaće ponudile druge tvrtke.« rekao je Gil. »Ipak znam da mogu platiti više.« rekao je Kyle. »Ako si vrijedan toga.« Gil je djelovao gotovo uvrijeđeno time. »Oh, jesam, vrijedan sam.« Kyle ga je gledao u oči te mu uputio izazov. »Onda mi to dokaži.«

Sat vremena poslije Kyle je čekao drugog kandidata kojega je Sharma predložio dvadeset jednogodišnjeg studenta posljednje godine fakulteta po imenu Troy Leopold, kojega je Sharma opisao kao »briljantnog mladića radoznala duha.« Točno na vrijeme ušao je momak u ranim dvadesetima, raščupane, kao ugljen crne kose, s kožnom narukvicom s metalnim zakovicama, rasparanim trapericama i očiju našminkanih crnom olovkom. Nije se doimao ni najmanje zbunjenim dok je prilazio i predstavljao se Kyleu. »Troy Leopold. Ispričavam se zbog svog izgleda - da sam znao da ću danas imati ovakav razgovor, obukao bih običnu majicu i hlače.« Kyle se nasmiješio, a momak mu se odmah svidio. »Pokušat ću to zanemariti.« Sjeli su za stol i Troy je odmah prešao na stvar. »Mislim da bih trebao biti iskren prema vama. Bez obzira na to kakav je ovo razgovor, super je što je profesor Sharma predložio moje ime. Ali... « Zastao je, kao da je zabrinut da bi mogao reći nešto uvredljivo. Kyle se nasmijao. »Vjeruj mi, Troy, što god to bilo, sve sam to već čuo.« 121

Noć za sjećanje - Julie James


Troy je pokazao prema Kyleovim po mjeri skrojenim hlačama i košulji uobičajenoj odjeći u poslovnom svijetu. »Ja se baš ne vidim u korporativnom svijetu. Znate, radeći za nekog.« Kyle je trepnuo. Prije devet godina i on je bio u Troyevoj poziciji - osim što je, umjesto kožne narukvice sa zakovicama i crne šminke na očima, nosio košulje od flanela i radničke čizme. Sada je on bio taj netko. »Oho. Odjednom proživljavam jedan od onih trenutaka kad čovjek shvati da se pretvorio u vlastitog oca.« Kyle je pljesnuo rukama, nastavljajući: »Što misliš o ovome prije nego što doneseš bilo kakvu odluku, možda bi barem htio znati što bi radio za Rhodes Network Consulting. Ako bih te zaposlio.« Troy je pristojno kimnuo. »Dobro. Hipotetski govoreći, što bih radio za Rhodes Network Consulting?« »Dakle, ostali članovi tima, uključujući i mene, kreirat će sigurne operativne sustave za naše klijente. Jedini način da se potvrdi da su ti sustavi nepropusni je, očito, imati još jednog člana tima koji će testirati njihovu ranjivost.« Troyev izraz lica bio je iznenađen. »Vi želite zaposliti hakera?« »Mislio sam to radno mjesto nazvati sigurnosni analitičar, ali u biti, da - ti bi bio profesionalni haker.« Vidjevši bljesak interesa u Troyevim očima, Kyle je nastavio: »Profesor Sharma kaže da si briljantan i ambiciozan.« Nagnuo se naprijed u stolcu, rekavši iskreno: »Prije devet godina dobio sam priliku učiti od najboljih u industriji. Nije to bio put na kojem sam se u to vrijeme vidio, no nije mi žao što sam njime krenuo. Danas sam ovdje i tebi nudim istu takvu priliku. Možda to nije za tebe - ali, govoreći iz osobnog iskustva, nećeš znati sve dok ne probaš.« Troy je oprezno odgovorio, razmišljajući. »A što ako se ispostavi da to nije za mene?« Kyle je slegnuo ramenima. »Obvezi mi se na šest mjeseci rada. Ako ne bude išlo, nakon toga možeš otići. Nema ljutnje. Obojica znamo da mogu naći puno informatičkih eksperata koji bi bili oduševljeni ovim poslom.« Zadao je i završni udarac, dobro znajući koji gumb zadnji pritisnuti. »Uostalom, to su moji sustavi, ti koje bi pokušavao hakirati. Dakle, šansa da pobijediš Twitter terorista na njegovom terenu.« Troy je neko vrijeme šutio, a onda se blago osmjehnuo. »Smijem li u uredu biti ovako obučen?« »Troy, prije tri mjeseca sam nosio narančasti zatvorski kombinezon i tenisice bez vezica. Mislim da se može ustvrditi da se u Rhodes Network Consultingu nećemo ponašati pretenciozno. Samo mi nemoj ogrebati tipkovnice tim narukvicama sa zakovicama.« Troy se nasmiješio. »Dogovoreno.« Kasnije tog poslijepodneva Kyle je ponovno gledao kukuruzište za kukuruzištem uz autocestu 1-57, vraćajući se u Chicago. Dan je bio uspješan. Ipak, još nije bio spreman otvoriti tvrtku - možda jest bio dobar, ali u svom timu trebao je više od dvojice inteligentnih mladića s diplomama iz informatike i nimalo praktičnog jlkustva. Još uvijek je na upravljačkoj poziciji želio zaposliti najmanje jednu osobu s nekoliko godina iskustva u tom području - onaj tip u Seattleu kojemu je to ponudio ga je Odbio - a trebao je i tajnicu ili tajnika. Također je trebao provesti prvu i drugu fazu svoje marketinške strategije. Imao |e dovoljnu količinu početnog kapitala a, 122

Noć za sjećanje - Julie James


bude li potrebno, bio je spreman dobiti i više, prodajom apartmana, ali to neće I lajati zauvijek. Večeras je, međutim, jednostavno želio uživati u svojim postignućima, tim više što je prošlo dosta vremena otkako je u vezi s poslom osjetio ovakvo uzbuđenje i adrenalin. Godinama je razmišljao o osamostaljivanju i istupanju iz očeve sjene, a sad će se to napokon dogoditi. Sunce je upravo počinjalo zalaziti dok se Kyle približavao gradu, a impresivna vizura Chicaga poželjela mu je dobrodošlicu kući. Bio je slavljenički raspoložen i razmišljao je o tome da svrati u Odsjaj vatre i s Dexom trgne nekoliko pobjedničkih koktela. Još od studija to mu je bila standardna procedura - druženje u Dexovu baru kad god bi se poželio proveseliti i otpustiti kočnice. Zanimljivo je, dakle, da je njegov automobil ostao na autocesti Lake Shore Drive i nakon izlaza koji bi ga odveo u Odsjaj vatre. Imao je okvirnu ideju kamo ide, budući da je Rylann ranije spomenula da živi u četvrti Roscoe Village. Čekajući na semaforu na Aveniji Belmont, izvadio je mobitel i pogledao u kontakte. Zaključio je da je ljepota SMS poruka u njihovoj jednostavnosti. Nije se morao truditi objašnjavati stvari niti je morao detaljno analizirati dosjetke pokušavajući shvatiti što ona možda misli. Umjesto toga, mogao je biti kratak i koncizan. VOLIO BIH TE VIDJETI.

Pritisnuo je pošalji. Kako bi ubio vrijeme čekajući njezin odgovor, odvezao se prema vinoteci svoje sestre, računajući da uvijek može svratiti i gnjaviti Jordan zbog nečega. Međutim, ovaj put je sestra bila brža. »Dakle, tko je bombastična brineta?« upitala je Jordan čim je Kyle ušao u dućan i sjeo uz glavni šank. Kvragu. Zaboravio je na glupu tračersku kolumnu. Kyle se poslužio krekerom i sirom Brie koji su bili na šanku. »Reći ću... Angelina Jolie. Zapravo, ne - Megan Fox « »Megan Fox ima, koliko, dvadeset i pet godina.« »I, u čemu je problem?« Jordan ga je lupila po ruci kada je posegnuo za još krekera. »To je za mušterije.« Stavila je ruku na bok. »Znaš, nakon čitanja te kolumne, nekako sam se nadala da je Rylann ta osoba o kojoj govore. I da je možda, samo možda, moj neodgovorni brat blizanac odlučio prestati zabavljati se okolo i napokon pronaći kvalitetnu ženu.« Kyle je ukrao još jedan kreker. »Eh sad, tko bi to očekivao.« Ona je odmahnula glavom. »Zašto se uopće gnjavim? Znaš, jednog dana češ se probuditi i... « Kyleov mobitel jc zazujao i on je prestao slušati Jordaninu prodiku - vjerojatno bi je mogao ponoviti čitavu, od riječi do riječi - i pogledao dolaznu poruku. Bila je od Rylann, njezin odgovor bio je kratak i koncizan kao i njegov izvorni tekst. 3418 Cornelia br. 3.

Dobio je njezinu adresu. Uz osmijeh je podigao pogled i prekinuo sestru. »To je sjajno, Jordo. Hej, imaš li kojim slučajem ovdje koju bocu onog kaberneta India Ink?« Ušutjela je usred rečenice i zabuljila se u njega. »Sigurno. Zašto, zbog čega si se 123

Noć za sjećanje - Julie James


toga sjetio?« Zatim joj je lice obasjao širok osmijeh. »Čekaj malo... to je vino o kojem je Rylann govorila kada je bila ovdje. Rekla je da joj je jedno od najdražih.« »Je li? Neobična koincidencija.« Jordan je stavila ruku na srce. »Bože moj, ti je pokušavaš impresionirati. To je tako slatko.« »Ne budi smiješna.« narugao se Kyle. »Samo sam mislio, budući da sam čuo toliko dobrih stvari o tom vinu, da bih ga mogao probati.« Jordan ga je pogledala, prozrijevši njegovo lupetanje. »Kyle. Svidjet će joj se.« U redu, svejedno. Možda je malo pokušavao impresionirati Rylann. »Ne misliš da je to malo previše? Da izgleda kao da se previše trudim?« Jordan je ponovno stavila ruku na srce. »Oh. Ovo je kao da gledam Bambija dok izvodi svoje prve korake.« »Jordo...« zarežao je upozoravajućim tonom. Uz osmijeh mu je stavila ruku na rame i nježno stisnula. »Savršeno je. Vjeruj mi.«

124 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 25

RYLANNIN pogled na brzinu je prešao po njezinu stanu dok je išla prema ulaznim vratima. Ovo definitivno nije otmjeni apartman, ali je sladak i ugodan i, srećom, čist stan. Nije da će se Kyle dugo zadržati, podsjetila se. Ono u petak navečer bilo je jednokratna stvar - uz pića, romantično osvjetljenje u klubu i način na koji ju je gledao kad je izgovarao onu rečenicu o najljepšoj djevojci u baru, na neki načinje dopustila da je trenutak ponese. Ali sada je vrijeme da se suoči sa stvarnošću. Imajući to na umu, otvorila je ulazna vrata. Pred njima je stajao Kyle - formalnije odjeven nego što je očekivala i izgledajući nevjerojatno privlačno u po mjeri krojenim sivim hlačama i uštirkanoj plavoj košulji. Sjajnim pogledom odmjerio je njezinu vezenu bluzu bež boje i traperice. »Dakle, ipak imaš hlače.« Rylann je zinula, spremna održati mu govor o tome da ne komplicira stvari, bez obzira na to koliko je fantastičan bio seks - no on je podigao ruku, kao znak njoj da stane. »Prije nego što počneš s predavanjem ili opet pobjegneš, moraš znati da je ovo neobavezan posjet. Imam nešto za tebe.« Podigao je srebrnu ukrasnu vrećicu s vinom koja je blještala s toliko šljokica da ju je gotovo zaslijepila. Rylann je iznenađeno ustuknula. »Oh. Ajme.« Nije očekivala da će on doći s poklonom. Pogotovo ne tako svjetlucavim. S nelagodom se promeškoljio na vratima. »Vrećica u dućanu nije izgledala baš toliko blještavo.« Kako god bilo, zbog toga se doimao preslatko nervoznim. Rylann je ispružila ruku. »Da vidim.« Znatiželjno mu je uzela vrećicu, izvukla boca vina i pročitala naljepnicu. India Ink. »To je jedno od meni najdražih vina. Zapamtio si to.« Rekla je, zureći u etiketu. »Hvala ti.« Vidljivo se trudio djelovati nonšalantno. »Ah, ništa posebno. Jordan je imala nekoliko boca vani, pa sam uzeo jednu.« Rylann se naslonila na dovratak. »Molim te, nemoj ovo pogrešno shvatiti, Kyle, jer stvarno volim to vino. No, u čemu je kvaka?« »Nema kvake.« Slegnuo je ramenima. »Ne znam, samo sam mislio da bismo se mogli... družiti i razgovarati.« Izgledao je jednako šokirano tim prijedlogom kao i ona. »Razgovarati?« Rylann je zurila u njega. »Je li ti dobro? Ponašaš se kao da... nisi ti.« »Što bi to trebalo značiti?« upitao je ogorčeno. »Da se ne mogu družiti s djevojkom ako seks nije u igri?« Dobro pitanje. »Ne znam. Jesi li se ikad družio s djevojkom a da seks nije bio u igri?« Odmah se obrecnuo. »Naravno.« 125

Noć za sjećanje - Julie James


»Ne brojeći srednju školu.« Njegov nadureni pogled govorio je sve. Rylann se nasmiješila. »Možda se želiš pozvati na Peti amandman kako bi izbjegao samooptuživanje.« Kyle je pogledao u strop, odmahujući glavom. »Kunem se nikad više pravničkih štreberica. Nikad. Od sada ću se držati jednostavnih, nezahtjevnih djevojaka čiji ciljevi u životu ne djeluju kao da uključuju dovođenje mene do ludila.« Prekrižio je ruke na prsima. »Gledaj, evo o čemu se radi: danas sam imao dobar dan. I začudo, ti, Rylann Pierce, si osoba kojoj sam to prvoj poželio ispričati.« Nemoćno je raširio ruke. »Čini s tim što god želiš.« Kasnije si je Rylann mogla reći da ju je jednostavno oborila gesta s bocom vina i to kako je sladak Kyle kad je ovako uzrujan i nadrkan. Ali kada bi bila iskrena prema sebi, morala bi priznati da je činjenica da je njoj želio ispričati kako je proveo dan na neki način malo, malčice rastopila njezino racionalno, pragmatično, nešašavo srce. Pa je bez ijedne riječi koraknula unatrag kako bi on mogao ući. Kyle ju je slijedio s pobjedonosnim smiješkom, stojeći blizu nje dok je za njim zatvarala vrata. Rylann je naglasila: »Ne zaboravi - ruke k sebi.« »Naravno, odvjetnice.« Namignuo je. »Osim ako ti odrediš drukčije.«

Budući da je temperatura zraka bila oko petnaest stupnjeva, a noćno nebo vedro, Rylann je predložila da sjednu vani na terasu smještenu uz njezin stan na drugom katu. Otvorenu bocu India Inka stavila je između njih, na okrugli drveni stolić koji je kupila prethodnog vikenda. Također je kupila nekoliko biljaka i nešto cvijeća, pretvorivši terasu u mali urbani vrt. »Sviđa mi se ovdje vani.« rekao je Kyle, naslonivši se u stolcu, držeći čašu vina. »To je mana mog apartmana - nema terasu niti lođu. Vjeruj mi, to brzo primijetiš kada si u kućnom pritvoru dva tjedna u komadu.« »Vidjela sam apartman, Vlasniče Rupica na Obrazima. Nije baš da lijem suze.« »Još grube ljubavi od uvažene tužiteljice Pierce.« rekao je. »Šokantno.« Rylann se nasmijala. »Uvažena tužiteljica Pierce? Tako me zoveš?« »Smatram da ima određenu autoritativnu dimenziju koja ti odgovara.« Kyle je uočio da ga ona promatra. »Što je?« I pokazala je prema njegovoj košulji i hlačama. »Što je s tom ležerno poslovnom odjećom? Na iglama sam od iščekivanja i hi čujem o tom tvom uspješnom danu.« Danas sam obavio dva razgovora za posao.« Rylann je kucnula čašom o njegovu, bilo joj je drago zbog njega. »Čestitam. To je stvarno odlično, Kyle. Kako ti se čini da su prošli razgovori?« »Vrlo dobro. Zaposlio sam oba momka.« Rylann je zbunjeno nakrivila glavu. »Čekaj - ti si zaposlio njih?« Otpio je još jedan gutljaj vina, izgledajući zadovoljno sobom. »To nisi očekivala, zar ne?« »Ne. Ali sada sam stvarno zaintrigirana.« Rylann ga je znatiželjno proučavala. »Što namjeravaš?« Pa joj je ispričao. Dok su sjedili tamo pijuckajući vino, Kyle joj je rekao sve o konzultantskoj tvrtki koju namjerava osnovati. Jest da je razumjela otprilike pola onoga što je govorio, a druga polovica sastojala se od šifriranog računalnog jezika i tehničkih pojmova, ali to nije bilo važno. On je tu temu očito strastveno doživljavao i bio izuzetno 126

Noć za sjećanje - Julie James


motiviran, a to je cijeli razgovor činilo apsolutno fascinantnim. Rylann je palo na pamet da je, budući da su tijekom posljednjih nekoliko tjedana bili toliko usmjereni na to da je Kyle bivši zatvorenik i njezin svjedok, ovaj dio njegove osobe bio u sjeni. Sada je, odjednom, vidjela njega, tog informatičkog genija koji je postao glavni izvršni direktor i koji planira na prepad osvojiti svijet napredne tehnologije. T nije uopće sumnjala da će upravo to i učiniti. Kada je završio, Rylann je oboma natočila drugu čašu vina, osjećajući toplo, opuštajuće djelovanje kaberneta. »U redu, priznajem. Impresionirana sam.« Primio se za srce, glumeći šok. »Čekaj. Je li to zaista bio pravi kompliment?« »Molim te, nemoj upropastiti lijep trenutak. Tako je rijetko da nam se takav dogodi.« Kyle se, osmjehujući se, naslonio u stolcu. »Znaš, ovo je drugi put da si rekla da sam te impresionirao. To si mi rekla i prije devet godina, kada sam spomenuo da sam položio prijemni ispit za doktorski studij.« Prekrižio je dlanove iza glave. »Toliko o tome da nikad nisi ugađala mom egu.« Rylann ga je iznenađeno pogledala. Dakle, nije se jedino ona sjećala mnogih pojedinosti njihova prvog susreta. »Još uvijek pamtiš da sam to rekla, nakon svih ovih godina?« »Sjećam se više-manje svega u vezi s tom noći.« Ispružio je ruku i uzeo čašu. »Vikend koji je teško zaboraviti.« rekao je jednostavno. Otpio je gutljaj, a zatim pogledao u nju. Budući da je već dio vremena koje je provodila s Kyleom pretjecao u zadirkivanju ili razmjeni dosjetki, Rylann je iskoristila ovo malo otvaranje i izražavanje stvarnih, istinskih osjećaja i upitala ga nešto o čemu je razmišljala otkako su se ponovno susreli. »Je li ti čudno biti blizu mene?« Zavrtila je čašu, oklijevajući. »Podsjećem li te na loše stvari koje su se dogodile tog vikenda?« »Ne.« Glas mu je postao tiši, a oči su mu bile neuobičajeno ozbiljne dok je gledao u njezine. »Biti blizu tebe podsjeća me na jednu dobru stvar koja se dogodila tog vikenda.« Rylann je osjetila stezanje u prsima. Bježi. Postojao je dio nje koji je zasigurno mislio da bi trebala učiniti upravo to. Izvan vrata njezina stana, ona i Kyle nisu bili smislen par - on je poznati bivši zatvorenik, a ona savezna tužiteljica. Međutim, večeras, unutar njezina stana... postojalo je samo njih dvoje. Ustala je sa stolca i prišla mu. Šutke mu se popela u krilo i obavila mu noge oko struka. U očima mu se odmah rasplamsala vatra. Spustila je glavu. »Samo zapamti svoje obećanje. Ruke k sebi.« Zatim je zaplela prste u njegovu kosu i poljubila ga. Usne i jezici neko vrijeme su im se igrali i uzajamno se zadirkivali, poput tinejdžera koji se ljube pod zvijezdama. Kyle se polako odmaknuo i prešao joj prstom po obrazu. »Nisi trebala ući u sudnicu tog jutra, Rylann Pierce.« Pogledi su im se susreli. »Želim biti potpuno iskren. Sviđaš mi se. Vjerojatno mnogo više nego što bi trebalo. No nakon svega što se dogodilo s Danielom, planirao sam se dugo, dugo držati jebeno podalje od veza.« Čekao je s nestrpljenjem, tijelo mu je bilo napetije nego prije nekoliko trenutaka, kao da se čelici - teško je reći da li radi sukoba, ispitivanja ili jednostavno razgovora o osjećajima. 127

Noć za sjećanje - Julie James


Umjesto toga, Rylann mu je prešla rukama po prsima. »Kladim se da žene s kojima izlaziš ne prihvaćaju uvijek baš dobro taj dio govora Kylea Rhodesa o tome kako se ne želi obvezati.« Zavukao joj je prste u kosu, a pogled mu je tražio njezin. »Znači li to da te nije briga?« »Pitaš li me ti to želim li nešto ozbiljno s tobom?« Kimnuo je glavom. »Da. T to definitivno nije dio uobičajenog govora Kylea Rhodesa.« Rylann se poigravala jednim od gumba na njegovoj košulji, pokušavajući odlučiti kako najbolje odgovoriti na njegovo pitanje. Kyle joj se sviđao - vjerojatno više nego što bi joj se trebao sviđati - ali bila je istinski zabrinuta u vezi s tim kako bi bilo kakva njihova dugoročna veza mogla funkcionirati. Za dobro i jednog i drugog, stvari bi vjerojatno bilo puno jednostavnije ako bi to bilo neobavezno. »S obzirom na tvoju prošlost vezanu uz moj ured, biti u vezi s tobom... bilo bi teško.« rekla je. »Tužitelji obično ne hodaju s bivšim zatvorenicima. Pogotovo ne tužiteljica koja u svom novom uredu pokušava ostaviti dobar dojam.« Očekivala je da će se Kyle našaliti, da će vjerojatno reći nešto o dobrim djevojkama tužiteljicama, no umjesto toga, lice mu je i dalje bilo ozbiljno. »Pa što ćemo onda učiniti?« upitao je. »Iskreno, nemam pojma.« Razmišljao je o tome na trenutak, a zatim prešao rukom uz njezina leđa i privukao je bliže. »Ali ti bi trebala biti djevojka koja ima plan.« »Čudno, no čini se da to uvijek zaboravim u tvojoj blizini.« šapnula je Rylann, zatvorivši oči kad joj je počeo ljubiti vrat. Uistinu, imao je opako talentirana usta. »Nema više tračerskih kolumni.« rekla je, neravnomjerno dišući i trudeći se ostati usredotočena dok su joj njegove usne prelazile preko usne školjke. Morala je odrediti neka temeljna pravila. »Moramo biti oprezniji. Ono što se dogodi u stanu, ostaje u stanu.« »Shvaćam, odvjetnice.« promrmljao je nježno. »A sada šuti i poljubi me.« Prije nego što se uspjela usprotiviti, Kyleov dlan pomaknuo se prema njezinu vratu dok joj je usne obuhvaćao svojima. Usnama je razdvojio njezine te zavodljivo istraživao njezina usta, istodobno joj zavlačeći ruke pod košulju kako bi milovao golu kožu donjeg dijela njezinih leđa. To je Rylann podsjetilo na nešto. Odmaknula se i zagledala se u njega. »Hej. Što se dogodilo s dogovorom bez ruku?« »Oh, žao mi je, ali to tako ne ide.« rekao je uz osmijeh, zadirkujući je ponavljanjem rečenice iz prodike koju mu je održala u onoj zalogajnici. Podigla je obrvu. »Prekršio bi obećanje?« Njegove ruke pomaknule su se naprijed, pomičući se preko tankog satena njezina grudnjaka. »Znaš da želiš koliko i ja da prekršim to obećanje.« Kada su joj se bradavice ukrutile na njegov dodir, u očima mu je bljesnuo zadovoljan pogled. Rylann je još uvijek šutjela. Kyle je zastao nakon što joj je obuhvatio grudi. »Ti si ozbiljna?« Kimnula je, suspregnuvši osmijeh kada je dramatično uzdahnuo i maknuo ruke s njezinih grudi. »A sad... gdje smo ono stali?« upitala je, glumeći da oklijeva. »Mislim negdje ovdje.« Kad je prešla usnama preko njegovih, bio je spreman za nju i zgrabio joj je usta smjelim, strastvenim poljupcem koji joj je zapalio svaki centimetar tijela. Dok mu je jezik 128

Noć za sjećanje - Julie James


prelazio preko njezinog, tiho je uzdahnula i pritisnula grudi uz njegove. Osjetila je njegovu ruku na svom obrazu jer je još jednom pokušao preuzeti kontrolu, a zatim se nasmiješila kad je opsovao ispod glasa i, umjesto dodirivanja nje, zgrabio drvenu ručku stolca. »Mislim da mi se ovo sviđa.« rekla je Rylann odmaknuvši se. Oči su mu gorjele dok je zurio u njezine. »Reci mi da te dotaknem. Vjeruj mi, činit ću ti razne stvari, koje voliš i više od ovoga.« »Hmm. Uzet ću tvoj prijedlog u razmatranje.« No zasad se sjajno zabavljala u ulozi osobe koja kontrolira situaciju. Otkopčavala mu je košulju, polako napredujući prema dolje. Rastvorila ju je i prešla mu rukama preko grudi, istražujući tvrde, definirane plohe njegovih mišića. »Jesi li u zatvoru često dizao utege?« »Svakodnevno.« Odjednom se uhvatila kako se pita je li ona prva osoba s kojom je Kyle spavao nakon što je pušten iz zatvora, a onda je zaključila da zapravo ne želi znati odgovor na to pitanje. Pomisao na njega s drugom ženom koja ga ovako dodiruje činila ju je daleko Ijubomornijom nego što je željela priznati. Oprezno, Pierce. Odagnala je te misli - sada je važno da je on večeras ovdje. I ona planira uživati u svakom vitkom, snažnom centimetru njega. Nagnula se naprijed i poljubila ga u vrat, osluškujući potmulu tutnjavu užitka u njegovim grudima. Između nogu je osjećala njegovu snažnu erekciju i vrlo polako počela se trljati o njega. »Ubijaš me, Rylann.« rekao je hrapavim glasom. Točno to joj je i bio plan. Ali ne ovdje vani na terasi, u tom stolcu koji ih previše ograničava. »Dođi sa mnom.« Ustala je i uzela ga za ruku te ga povela u spavaću sobu. Sjela je na rub kreveta i namjeravala ga pozvati da joj se pridruži kada je stao između njezinih nogu i naglo se sagnuo te joj obujmio usta vrućim poljupcem. Ruke je oslonio na krevet s njezine lijeve i desne strane, a ona se spustila unatrag, na laktove, i uzdahnula kad je joj je ukrućenim kurcem protrljao međunožje. »Nisi rekla da su usta zabranjena.« rekao je lukavim tonom. »Zašto ne skineš te traperice i ne raširiš noge, da te mogu lizati dok ne vrisneš?« Zastenjala je kad je njegov ukrućeni ud dotaknuo baš ono pravo mjesto. »Ovo je prevara.« Uz cerek, ustao je i skinuo košulju. Brzo je uslijedila sva ostala odjeća, a zatim se popeo na krevet i ispružio, potpuno gol i s erekcijom. Prekrižio je ruke iza glave i promatrao je. »Što sad namjeravaš učiniti sa mnom?« Izazov. Rylann se odgurnula podlakticama i ustala, svlačeći se u grudnjak i gaćice. Zatim se vratila na krevet i ponovno ga zajahala. »Imam nekoliko ideja.« Ne skrećući pogled s njegovih očiju, oblizala je usne. Oči su mu istog trena poprimile duboku, zagasito plavu boju. »Odvjetnice... jako mi se sviđa smjer u kojem ideš.« Kyle je osjetio kovitlac topline u trbuhu kad se Rylann pomaknula niže i smjestila mu se između nogu. Kriste, kako je to želio - od prvog poljupca izluđivala ga je tim svojim pravilom bez ruku. A kad je polizala unutarnju stranu njegovih bedara, shvatio je da ludilo ni približno nije gotovo. 129

Noć za sjećanje - Julie James


Oslonjen na jastuke, s rukama iza glave budući da je obećao da je neće dodirivati, gledao je kako njezina duga tamna kosa pada prema naprijed, zaklanjajući mu pogled na nju. »Odmakni kosu.« rekao je promuklo. »Želim gledati kad me uzmeš u usta.« Pogled joj je bio hinjeno smjeran dok se podizala i zabacivala kosu iza ramena. Potom je stavila ruke iza leđa, otkopčala grudnjak i bacila ga na pod. Kyle je zurio u nju, bolno želeći osjetiti dlanovima te dojke ružičastih vrhova i prijeći jezikom preko tvrdih, stršećih bradavica. »Rylann. Dođi ovamo.« Niječno je odmahnula glavom. Umjesto toga je obavila ruke oko njegova kurca i polako mu ga drkala, gore pa dolje. »Kako je gladak.« rekla je. Pomaknula se i lizala mu glavić gledajući ga u oči. Jebi ga. Već mu je pulsirao, a tek je počela. »Dublje, dušo.« rekao je grlenim glasom. »Omotaj te sočne usne oko mene.« Obuhvatila je glavić usnama i lagano ga sisala, a zatim ga, centimetar po slasni centimetar, uzimala sve dublje u svoja topla, sočna usta. Oči su mu se gotovo zarotirale u glavi. »Baš tako, Rylann.« stenjao je. Želio joj je uroniti prste u kosu, dlanom joj primiti glavu i voditi je gore-dolje. No mogao je jedino gledati kako ga podvrgava najslađoj zamislivoj torturi, ližući ga, sišući te milujući ustima i dlanovima, sve dok nije počeo izvijati bokove, gurajući joj ga nježno u usta, opasno blizu eksplozije. »Dođi ovamo.« rekao je promuklo. Pustila mu je ud i prešla mu usnama po koži sve do gore, očešavši dojkama njegova prsa. »Jesi li donio kondom?« Donio je tri. Ali još nije bio spreman za to. Pogled mu je pao na njezine gaćice. »Skini ih i opkorači me.« »Netko se opet ponaša zapovjednički.« Da, netko. Jer netko je odlučio prekršiti njezinu zabranu upotrebe ruku prije nego što ga to ubije. Kad ga je ponovno zajahala, oslonio se na laktove te ju pozvao kažiprstom. »Treba mi jedna od tih dojki u ustima.« »Vrlo zapovjednički.« rekla je. No ipak je to učinila, uzdišući dok je kružio jezikom oko njezine bradavice, draženjem je pretvarajući u kruti, tvrdi vršak. Instinktivno se počela pomicati naprijed-natrag na njemu, a kurac mu se ugnijezdio točno uz njezino toplo, vlažno međunožje. Bio je tako blizu tome da ude u nju, ali želio je kontrolu - želio je čitavu Rylann. Ponovno je zastenjala kad je uzeo drugu bradavicu u usta i zabio se u nju zdjelicom. »Želim te u sebi.« rekla je bez daha. »Zatraži da te diram.« Nasmiješio bi se kada je frustrirano zastenjala da nije i sam bio tako blizu ruba. Raširio ju je nogama dok se bokovima trljao o nju. Tijelo joj je zadrhtalo i naposljetku je popustila. »Dodirni me, Kyle. Sada.« molila je. Hvala bogu, jebote. Kyle je prešao rukama preko svilenkaste kože na njezinim leđima te ih joj zapleo u dugu kosu dok su mu usta posesivno uzimala njezina. »Okreni se. Na trbuh.« Oči su joj bljesnule na te riječi te je skliznula s njega i legla na krevet, gledajući kako on pipa po podu i pronalazi svoje hlače. Izvadio je kondom iz novčanika, poderao omot i navukao ga. »Vjerojatno bi ih trebala početi držati ovdje.« rekao joj je. »Namjeravam često biti u tebi u ovom stanu.« 130

Noć za sjećanje - Julie James


Zatim se popeo između njezinih nogu i nježno joj podigao bokove. »Gore, na koljena.« rekao je promuklo. Lagano je gurnuo kurac u mokri otvor i zmeđu njezinih nogu te počeo ulaziti i izlaziti dok se njezin uski, skliski prolaz rastezao kako bi ga prihvatio, stežući mu svaki centimetar. »Želim le snažno uzeti.« rekao je dubokim glasom. »Da.« prostenjala je, dlanovima stežući pokrivač. Čvrsto ju je primio za bokove i počeo se kretati, prvo ravnomjernim, odmjerenim zamasima, a zatim ju je uzimao brže, dublje, želeći je posjedovati, učiniti svojom. Kad je bio ovako u njoj, nije bilo nikakvih pravila ni komplikacija; nisu postojali ni njezin posao, ni njegova prošlost, nije postojalo ništa osim njih dvoje; i ovog trenutka, u kojem se sve činilo tako ispravnim i tako jebeno dobrim. »Kyle.« rekla je s prizvukom hitnosti u glasu. »Pazim na tebe.« Spustio je dlan između njezinih nogu i počeo joj trljati klitoris. Oslonila se na podlaktice i trznula zdjelicom unatrag prema njemu te uz vrisak doživjela orgazam. Val za valom, njezine kontrakcije stiskale su mu kurac dok ju je držao za bokove i zabijao se duboko u nju, opet i opet, sve dok nije eksplodirao, a snaga njegova orgazma bila je tolika da je morao usporiti i stisnuti je čvrsto uz sebe, a čeljust mu je škripala dok je stenjao te se naposljetku zaustavio. Zadihani, srušili su se na krevet, a tanki sjaj znoja prekrivao im je tijela. »Je li bilo bolje od... nije loše?« upitao je bez daha. Glas joj je bio prigušen, a lice ukopano u deku, dok je ležala nepomično i naoko posve iscrpljeno. »Jebeno jest.« Osmjehujući se, naslonio je čelo na njezina leđa. Bilo je i vrijeme.

131 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 26

TRI DANA kasnije Rylann se našla s Rae u Starbucksu preko puta Savezne zgrade Dirksen, na poslijepodnevnoj pauzi. Bila je u nadasve tajnoj misiji - Operaciji Namještaljka - i, inspirirana agentima FBI-a s kojima je često radila, osmislila je savršenu izliku: rekla je da želi čuti Raein savjet o situaciji s Kyleom. Međutim, ustvari je imala razrađenu čitavu taktiku - stoje bilo nužno, jer ako Rac nasluti samo dašak Operacije Namještaljka, za dvije sekunde bit će pred izlaznim vratima. Ljepota ove situacije bila je i u tome da, ako Rylannina nakana ne uspije, nitko nikada neće saznati za to. Kako je s Cadeom radila već mjesec i pol dana, znala je njegovu rutinu: ako nije bilo pojavljivanja pred sudom ili sastanaka, svakoga dana točno u tri popodne odlazio je u Starbucks. Što je značilo - Rylann je pogledala na sat - da će stići za otprilike jedanaest minuta. Ona i Rae sjedile su za stolom koji se vidi s blagajne, pa će ih Cade vidjeti. Naravno, doći će pozdraviti, a ona će ga »usput« upoznati s Rae. Ostalo je na njima. Dok su uživale u pićima, Rylann je izvještavala Rae o najnovijim zbivanjima vezanima uz Kylea - pazeći, naravno, da spusti glas kad izgovara njegovo ime. »Dakle u utorak si ga zadnji put vidjela?« upitala je Rae. »Pa, strogo gledano, bila je to srijeda ujutro.« napomenula je Rylann uz osmijeh. Od tada je Kyle bio izvan grada, u Silicijskoj dolini, na sastanku s mladim direktorom u jednoj softverskoj kompaniji, kojega je želio zaposliti u svojoj tvrtki za sigurnosni konzalting. Rae ju je proučavala. »Opet sjajiš.« Rylann je pokazala na svoju kavu s mlijekom. »Razlog je kofein. Potiče cirkulaciju.« »On ti se sviđa.« Rylann je slegnula ramenima. »Zabavno nam je zajedno. Nisam još spremna nazvati to ničim drugim osim onim što jest.« Uočila je Raein pogled. »Što je?« »Jednostavno ne želim da budeš povrijeđena, to je sve.« Rylann se podsmjehnula podižući šalicu kave s mlijekom. »Zašto to ljudi nikada ne kažu muškarcima kada oni žele neobavezan odnos? Zar se žene ne smiju zabavljati?« »Naravno da smiju. No, evo općeg pravila: ako se tri dana nakon što si se vidjela s tipom još uvijek smiješiš od uha do uha, kao jebena Češirska mačka , stvari su se pomaknute malo dalje od zabave.« Ha, ha. »Rae, kontroliram situaciju. On i ja smo razgovarali o tome - oboje znamo kakav je dogovor. On ne želi ozbiljnu vezi ni sa kim, a... ja ne želim ozbiljnu vezu s njim.« »U redu. Ako ti tako kažeš.« rekla je Rae, no nije se činila posve uvjerenom. »Pa, kada ćete se opet vidjeti ti i Samodopadni Vlasnik Rupica Na Obrazima?« Rylann je malo oklijevala. »Hm... zapravo, večeras.« Rae je podigla obrve. »Dva spoja u jednom tjednu.« Rylann je odmahnula glavom. »To nije spoj. On ide na utkamicu Bullsa sa sestrinim dečkom i pitao me bi li mogao navratiti nakon toga. Samo ćemo se poseksati.« »Unaprijed dogovoreni seks.« 132

Noć za sjećanje - Julie James


»Baš tako.« rekla je Rylann. »Drugim riječima, spoj.« »Ako ikada odemo osamdeset kvadratnih metara dalje od mog stana« - što nije vjerojatno - »onda ću to nazvati spojem.« Rylann je pogledala na sat. Dva sata i 59 minuta. Što znači da će Meta B sada napustiti svoj ured i uskoro biti na putu prema mjestu sastanka s Metom A. Za nekoliko minuta Operacija Namještaljka bit će u punom pogonu. Sve dok čitava taktika nije propala. Rae je uočila da Rylann gleda na sat i učinila isto to. »Vjerojatno bih trebala krenuti. U uredu me čeka hrpa dokumenata koje moram obraditi.« Ustala je od stola. »Čekaj.« Rylann se trudila brzo misliti - naime, trebala je odugovlačiti još samo minutu ili dvije. »Možda si u pravu. Možda nije dobra ideja da se večeras nađem sa... znaš kim.« Rae je odmahnula rukom. »Zvučiš kao da ti je situacija pod kontrolom.« »Ipak, možda bismo trebale u potpunosti proanalizirati razloge za i protiv.«

Rae je prstima nabrajala točke njezina popisa prednosti i mana. »Seksate se. Seks je odličan. S muškarcem si koji ti donosi skupo vino. Prednost, prednost, prednost.« Podigla je tri prsta. »Da, situacija mi sc čini u redu.« Pa, kad se pogleda na taj način... Rylann je brzo promijenila taktiku, još uvijek nespremna priznati neuspjeh Operacije Namještaljka. »Ali nismo razgovarale o tome što se događa s tobom.« »Zato što se, što je nadasve deprimantno, sa mnom ne događa ništa.« »Onda razgovarajmo o tome.« Rae ju je sumnjičavo odmjerila. »Zašto odjednom toliko inzistiraš da ostanem? Uvijek razgovaramo.« Nakrivila je glavu. »I kad smo kod toga, zašto cijelo vrijeme gledaš na sat? Kao da nekoga čekaš.« Oči su joj se raširile, a zatim je udahnula i uperila prst u nju. »Ne. Nemoj mi reći da je ovo namještaljka.« »Smiri se, nije namještaljka.« Rylann je u vezi s tim malo muljala. »Ja bih to prije nazvala upoznavanjem i druženjem. Samo jedan muškarac s kojim radim; bit će posve opušteno. On ni ne zna da si... « »A-a. Nema šanse.« Rae je zgrabila torbicu i piće sa stola. »Znaš da mrzim takve stvari. Tako su umjetne i isforsirane.« »Ma daj. Nakon svih provodadžijskih shema kojima si me podvrgnula od faksa, duguješ mi.« »To je vjerojatno istina. Ali ipak, odlazim odavde.« Rae je koraknula od stola. Kao u usporenom filmu, Rylann je shvatila što će se dogoditi. »Rae, vidi... « »Dobar pokušaj, Pierce. No, morat ćeš se malo više potruditi da me preduhitriš.« Sa zadovoljnim osmijehom, okrenula se i... ... zabila čelom ravno u prsa muškarca u dizajnerskom odijelu, specijalnog agenta Sama Wilkinsa. Prsa sada natopljena ledenim cappuccinom. »O moj bože, užasno mi je žao.« rekla je Rae. On je uzdahnuo. »To je baš moralo biti jedno od odijela kuće Varvatos.« Zatim se zagledao u Rae, vidjevši joj prvi put lice. »Oh. Dobar dan.« Rae je nekoliko sekundi zurila u njega, naizgled hipnotizirana njegovim blistavim osmijehom. Podigla je salvetu sa svog tanjurića s pićem. »Salvetu?« Uzeo je salvetu od nje. »Napad cappuccinom. To je nova vrsta napada.« 133

Noć za sjećanje - Julie James


U pravi čas vratio se Raein smisao za humor. »Čista samoobrana. Pri šuljali ste mi se bez upozorenja.« »To su moji neprimjetni pokreti.« Ispružio je ruku. »Specijalni agent Sam Wilkins.« »Rae Ellen Mendoza.« Rylann je za stolom znatiželjno promatrala ovu interakciju. Rae Ellenl Ovo postaje ozbiljno. Veselo je mahnula Wilkinsu. »Dobro je vidjeti te opet, Same.« Rae ju je prostrijelila pogledom. »Vas dvoje se poznajete?« »Naravno.« Wilkins je salvetom upijao kavu s odijela. »Radimo zajedno.« »Kako zanimljivo.« rekla je Rac. »A vi ste se sasvim slučajno zatekli ovdje?« »Zapravo, da.« rekao je Wilkins. »Poslijepodne sam tri sata proveo pred istražnom porotom i osjetio sam potrebu za malo kofeina prije povratka u ured FBI-a. Ugledao sam Rylann i odlučio doći ovamo i javiti se.« »Oh.« Rae je pokazala na njegovo mokro odijelo, uz izraz lica kao da se ispričava.

»Žao mi je što ćete se ovakvi morati vratiti u ured.« »Budući da sam daleko najbolje odjeveni agent u uredu, zaista mi dovodite u pitanje reputaciju. Srećom, znam kako se možete iskupiti.« Wilkins je posegnuo u unutarnji džep sakoa, pri čemu mu se nakratko vidjela futrola pištolja. Izvukao je posjetnicu i pružio je Rae. »Tu su moji podaci. Nazovite me - da znam kamo da pošaljem račun za kemijsko čišćenje.« dodao je uz šeretsku iskra u svijetlosmeđim očima. Rae je pogledala u posjetnicu, a zatim opet u Sama. »Razmislit ću o tome.« »Učinite to.« Vratio joj je mokru salvetu. »Jer ako ne nazovete, Rae Ellen Mendoza, upropastit ćete stvarno dobru priču o dražesnom sudbonosnom susretu, kako to nazivaju u filmovima.« Nasmiješila se. »Otkad agenti FBI-a znaju za kategoriju dražesnih sudbonosnih susreta?« Wilkins je namignuo odlazeći. »Mislim da ćete otkriti da nisam prosječni agent FBI-a.« Podigao je ruku u znak pozdrava. »Vidimo se kasnije, Rylann.« I nestao je jednako brzo kao što se pojavio. »Što reći. Ovo je bilo zabavno.« Rylann je uzela kavu s mlijekom i ustala od stola. Njezin je posao ovdje očito bio gotov. Rae je šutjela dok su zajedno izlazile iz Starbucksa. Kad su izašle, konačno je popustila. »U redu. Reci mi.« »Završio Pravni fakultet na Yaleu, prošle godine se pridružio FBI-u. Radi u Odjelu za nasilne zločine i specijalizira se za slučajeve ubojstva.« Rae je probavljala sve to. »Malo je mlad. Ali taj osmijeh je ubojit.« Dobacila je Rylann plahi pogled. »Ovo je zapravo prošlo prilično glatko.« Svi taktički detalji Operacije Namještaljka otići će s Rylann u grob. »Naravno da jest. Nisi jedina koja je zli genije kada je riječ o spajanju drugih parova.« »Htjela sam reći da je agent Wilkins bio prilično uglađen.« »Dakle, prošao je na petominutnom testu?« »Vidjet ćemo.« Ali Raein osmijeh u stilu Češirske mačke govorio je dovoljno, dok je odlazila u smjeru svog ureda. Rylann je stajala na pločniku, gledajući kako joj prijateljica odlazi. I sve je bilo u redu sa svijetom. »Rylann - hej!« 134

Noć za sjećanje - Julie James


Osvrnula se i ugledala Cadea Morgana kako se približava. Pokazao je iza sebe. »Upravo sam naletio na Sama Wilkinsa prekrivenog cappuccinom. Spomenuo je nekakve dražesne sudbonosne susrete. Nemam pojma što to znači.« Zastao je pokraj nje ispred Starbucksa. »Dakle, što sam propustio?« Rylann se nasmiješila. Jadni Cade. Tako blizu, a tako daleko. Možda sljedeći put. Kako bi zabavio klijente, Rhodes Network Consulting LLC - drugim riječima, Kyle - kupio je VIP ložu u sportskoj dvorani United Center. Usluga je uključivala četiri izdvojena sjedala sa savršenim pogledom na teren samo dvadeset osam redova iznad njega, konobare koji donose piće te rezervirani stol u ekskluzivnom baru u okviru stadiona. Naravno, budući da Rhodes Network Consulting LLC trenutačno nije imao klijenata, loža u posljednje vrijeme nije vidjela puno akcije. Dakle, nakon što je Jordan u osnovi naredila da on i Nick moraju izaći na mušku večer kako bi se »zbližili«, Kyle je ponudio da odu u ložu i rekao Nicku da slobodno povede prijatelja. Također je zamolio Dexa da im se pridruži - što ih je više, to bolje, mislio je. Što možda i nije uvijek najbolja ideja. Kyle je podozrivo promatrao dvojicu agenata FBI-a - da, sada su bila dvojica; očito se umnažaju poput mokrih gremlina - dok su pomicali crvenu zavjesu postavljenu zbog privatnosti i ulazili u ložu. »Baš lijepo.« rekao je Nicku. »Doveo si čovjeka koji mi je gotovo iščašio gležanj stavljajući mi uređaj za praćenje.« Nick se okrenuo prema visokom, tamnokosom i tamnookom momku pored sebe. »Potpuno sam zaboravio na to.« Dragi agent - specijalni agent Jack Pallas, ako ga pamćenje služi - djelovao je jednako iznenađeno. »Samo si rekao da imaš ulaznicu viška.« rekao je Nicku. »Nisi rekao tko će još biti ovdje.« Nick je gledao u Jacka pa u Kylea. »Ovo je malo neugodno.« Konobarica je ušla u ložu nakon što je vidjela da su ušla dva agenta. »Mogu li kome donijeti nešto za piće?« Podigle su se četiri ruke. »Pivo.« Nakon što je konobarica otišla, Nick i Jack su sjeli na stražnje fotelje, odmah iza Kylea i Dexa. »U svoju obranu mogu reći,« Jack se obratio Kyleu, »da si tada flertovao s mojom djevojkom. I nazvao si me Wolverineom, grubijanom iz stripa.« Kyle se u sebi nasmiješio, jer je zaboravio taj dio priče. One večeri kada je pušten iz zatvora, državna tužiteljica Cameron Lynde i agent Pallas našli su se s njim kako bi mu ona objasnila da je sredila da ostatak kazne odsluži u kućnom pritvoru - što je bilo dio Jordanina dogovora s FBI-em i Uredom državnog tužitelja, premda Kyle to tada nije znao. S obzirom na to da je državna tužiteljica bila prva žena, osim Jordan, koju je Kyle vidio u četiri mjeseca, a nije shvatio da su ona i Pallas u vezi, možda joj je dobacio jedan ili dva posve bazezlena, blago flertujuća komentara. »Možda biste, momci, stanje mogli nazvati izjednačenim?« predložio je Nick, gledajući u Kylea, pa u Jacka. Sliježući ramenima, Jack se okrenuo prema Kyleu. »Nije da imam puno izbora po tom pitanju.« Pokazao je glavom prema Nicku. »McCall je upravo unaprijeđen u šefa 135

Noć za sjećanje - Julie James


regionalnog ureda specijalnih agenata. Ne želim biti poslan u mali grad, na nekakav dvogodišnji zadatak koji podrazumijeva dosadan posao, samo zato što sam zeznuo stvar sa šefovim budućim šogorom.« Kyle je Nicku dobacio užasnut pogled. »Šogorom?« Iz fotelje pored njega Dex je potapšao Kylea po ramenu. »Vidiš? A ti si brinuo da nećemo imati o čemu razgovarati.«

Srećom, svaka potreba za nijansiranim razgovorom pala je u vodu nakon što je utakmica počela. Kao dio svog obećanja Jordan da će se »potruditi«, Kyle je namjerno izabrao utakmicu Bullsa i Knicksa, jer je Nick bio iz New Yorka i očito veliki fan. I tako su povučene linije. U središtu pozornosti sada je bilo rivalstvo timova, zamijenivši raniji jaz između bivšeg zatvorenika i agenta FBI-a, i počele su letjeti psovke. Oni su, naposljetku, ipak muškarci - rijetko koji problem ne može biti barem privremeno gurnut u stranu na sportskom borilištu. Međutim, neposredno prije poluvremena došlo je do prvog problema, tijekom time-outa.

»I, što se događa s tobom i Rylann ovih dana?« upitao je Dex ležerno. Kyle se ukočio, zastavši s pivom na pola puta do usta. Kako glup način da budeš uhvaćen. Od srijede je bio izvan grada i nije imao priliku izvijestiti Dexa o tajnoj prirodi njegovog odnosa s uvaženom tužiteljicom Pierce. Niti je imao pojma da će Nick dovesti na utakmicu dečka Rylannine šefice. Ipak, proklet bio budu li razotkriveni zbog njega. Obećao je Rylann da će zadržati njihovu vezu - ovaj, vruću, neobaveznu avanturu - tajnom, i namjeravao je održati obećanje. Jer, ako ona pomisli da njezina šefica misli da se nešto događa, nesumnjivo bi stavila zabranu na njihove buduće sastanke. A on se još nije bio spreman odreći Rylann. Dakle, ispružio se u fotelji, hineći ležernost. »Nažalost, ništa se događa. Odbila me one večeri u klubu. Rekla je nešto o tome da ne miješa posao i užitak.« Dex se namrštio, razumljivo zbunjen jer mu je Kyle te večeri rekao da ide kod Rylann, i otvorio usta da nešto kaže. Kyle je lagano odmahnuo glavom, gledajući ga. Dex je zastao na sekundu, a zatim pogledao prema Jacku i Nicku, doimajući se kao da shvaća da tu nešto postoji. Pa je također hinio ležernost. »Sranje. Mislio sam da ti je te noći dobro išlo.« »Nisi bio jedini.« rekao je Kyle uz cerek. »Valjda jednostavno nije suđeno.« »Govorite o Rylann Pierce?« Pitanje je postavio Jack. Kyle se osvrnuo i shvatio da ga agent FBI-a znatiželjno promatra. »Ispravno nagađaš.« rekao je Kyle, i dalje se držeći nonšalantno. Jack je slegnuo ramenima. »Ne baš. To je neobično ime. A i znam da si radio s njom. Moj partner je Sam Wilkins - spomenuo je da je Rylann razgovarala s tobom u sklopu istrage u slučaju Quinn.« Prokleti agenti FBI-a i pomoćni državni tužitelji. Očito su vrlo bliski kada je riječ o informiranju o tuđim aktivnostima. »Oh. Tako je.« Jack je otpio gutljaj piva. »Kada si radio s Rylann, je li ti ikad ispričala priču o 136

Noć za sjećanje - Julie James


laboratoriju meta?« Kyle je proučavao agenta, pomislivši da iznenada djeluje strašno razgovorljivo. Također je primijetio da ih Nick obojicu pozorno gleda. »Ne sjećam se toga.« »Dobra je. Prošla je kroz sve urede FBI-a.« rekao je Jack. »Navodno je prije nekoliko godina tvoja prijateljica Rylann u San Franciscu radila na velikom slučaju povezanom s drogom - organizirani kriminal, skupina koja je usred šumovitog područja vodila podzemni laboratorij metamfetamina. Uglavnom, rekla je agentima koji su provodili istragu da želi osobno vidjeti laboratorij. No onog dana kada su odlučili otići u laboratorij, ona je kasnila zbog suda ili nečeg sličnog i na kraju se pojavila u kostimu i štiklama.« Kyle se nasmiješio. Naravno. »Dakle, ta dvojica agenata, koja su vjerojatno imala samodopadan i osoran stav u vezi s tim, odlučila su ne reći Rylann kako točno izgleda laboratorij ni gdje je smješten.« Jack je nastavio. »Zatim su je odvezli usred šume te odveli do te metar široke rupe u zemlji pokrivene metalnim vratim - nešto poput otvora podmornice. A kad su otvorili vrata, nije bilo ničega osim ljestvi koje vode pet metara ispod zemlje.«

»Zvuči kao scena iz serije Izgubljeni.« rekao je Dex. »Baš tako.« Jack je nakrivio glavu i pogledao Kylea. »Hej, je li itko ikada rekao... « »Samo ljudi koji nemaju pametnijeg posla, budući da je serija završila prije dvije godine.« zarežao je Kyle. Napravio je nestrpljiv pokret rukom. »Vratimo se na taj otvor u zemlji.« Mogao je zamisliti Rylann u jednom od svojih kostima i štiklama, kako stoji u šumi s dva kretenska agenata FBI-a koji je pokušavaju izbaciti iz takta. Jack je nastavio s pričom. »Dakle Rylann i dvojica agenata stoje iznad otvora, a ona pokazuje na rupu u zemlji i pita: Tamo idemo? A oni odgovaraju da i, naravno, gledaju u nju u kostimu i visokim petama te misle da će ona odustati od svega. No ona je, umjesto toga, skinula cipele te ih straga zataknula u suknju kao da je to najnormalnija stvar, i rekla: Kako bi bilo da ja idem prva? Na taj način vi dečki nećete biti u iskušenju da mi virite pod suknju, A onda se spustila po Ijestvama.« Kyle se glasno nasmijao. Čovječe, ta djevojka ga ponekad nevjerojatno impresionira. Zapravo, stalno. »Bio si u pravu. To jest dobra priča.« Svjestan uloge koju još uvijek treba igrati, odmahnuo je glavom glumeći žaljenje. »Baš šteta što mi nije uspjelo. Ona i ja mogli smo se ludo zabaviti.« »Možda, a možda i ne.« rekao je Jack otresito. »Čuo sam glasine da se ona i Cade Morgan zbližavaju. Stvarno zbližavaju, ako razumiješ što želim reći.« Morgan. Njegov suparnik. Kyle je zgrabio ručku svog sjedala tako čvrsto da se iznenadio što mu se nije slomila u ruci. »Drago mi je za Morgana.« uspio je hladnokrvno reći. U tom trenutku začuo se zvuk koji označava da je poluvrijeme. Nick je ustao. »Sportski fanovi, semafor na utakmici ne laže.« rekao je, likujući zbog činjenice da Knicksi vode za osam. »Što znači, dečki, ako se dobro sjećam, da mi jedan od vas duguje piće.« Potapšao je Kylea po ramenu. »Dopustit ću ti da preuzmeš tu čast, Sawyere. Pridruži mi se u baru.« 137

Noć za sjećanje - Julie James


Čim su Kyle i Nick stigli do bara u stadionskom privatnom salonu, izraz lica agenta FBI-a postao je ozbiljniji. »Jasno ti je da si bio ispitivan, zar ne?« »Hvala, svjestan sam toga.« rekao je Kyle suho. I to mu se nije nimalo sviđalo. »Pallas te je omekšao pričom o laboratoriju meta, a onda te opalio komentarom o Morganu kako bi vidio tvoju reakciju. Jedan od najstarijih trikova.« Nick je dao znak barmenu. »Dva Maker's Marka, čista.« »Mislim da bi tvoj prijatelj Jack trebao gledati svoja posla.« »Jack je dobar momak. I odličan agent.« rekao je Nick. »Ali njegov prioritet broj jedan je, i uvijek će biti, zaštita državnih tužitelja. A ako on misli da postoji nešto što bi Cameron željela znati - kao što je činjenica da se jedna od njezinih najboljih tužiteljica zabavlja s Twitter teroristom - on će se time pozabaviti.« Kimnuo je kad je barmen stavio pred njih dva viskija te je jedan pružio Kyleu. »Izvoli. Izgledaš kao da ti treba.« Kyle je uzeo čašu. »Je li ono što je Pallas rekao istina? Kruže li glasine o Rylann i Morganu?« »Samo uredski trač. Ne bih se previše uzrujavao zbog toga.« Za to je sada malo prekasno. Pomisao da se Rylann možda »zbližava« s Cadeom Morganom, što god to značilo, pogodila je Kylea u živac. »Da te pitam nešto. Kad bi mislio da se neki tip zbližava s mojom sestrom, koliko bi bio uznemiren?« Nick je otpio gutljaj viskija. »Možda sam, a možda i nisam, jednom izbacio momka iz njezina dućana jer joj se nabacivao.« Slegnuo je ramenima. »Potpuni kreten. Nosi šal u zatvorenim prostorijama.« Znatiželjno je proučavao Kylea. »Nisam znao da ste ti i Rylann u tako ozbiljnoj vezi.« »Nismo.« »Onda ti zaista ne bi trebalo biti važno što ona radi s Morganom, zar ne?« Kyle se promeškoljio s nelagodom, nespreman odgovoriti na to pitanje. »Što je ovo, još jedno ispitivanje?« »Ispričavam se. Navika.« Između njih je zavladala šutnja, dok se Nick nije nakašljao. »Gledaj, Kyle, ja znam da naš odnos možda nije počeo na najbolji način. Ali reći ću ti isto što sam rekao tvom ocu kad sam ga upoznao: tvoja sestra mi znači sve. A tamo odakle dolazim obitelj je vrlo važna. Dakle, imajući to na umu... « Ispružio je ruku. »Stvarno bih volio kad bismo ti i ja mogli zaboraviti prošlost i krenuti naprijed.« Kyle je na trenutak šutio, a zatim mu stisnuo ruku. »Jordan je i tebi održala govor o tome da se moramo zbližiti, ha?« Nick se nasmiješio. »Strogo mi je naređeno da se potrudim.« A onda bih trebao saznati kakve god mogu indiskrecije o tebi i Rylann. Vjerojatno ću joj samo ispričati kako si se sav ozario kad si čuo priču o laboratoriju metamfetamina.« »Divno. Sada vas dvoje kopate po mojoj privatnosti.« rekao je Kyle suho. Nick ga je lupio po ramenu, dobrano uživajući u tome. »Navikni se na to, Sawyere. Tome služi obitelj.«

138 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 27

RYLANN je otvorila vrata te ugledala Kylea kako stoji u hodniku, opet djelujući nadrkano. »Večeras sam čuo zanimljiv trač.« Prošao je pokraj nje i ušao u stan. Rylann je zatvorila vrata za sobom, nesigurna što to znači. »Hm. I tebe je lijepo vidjeti.« Stojeći nasred njezine dnevne sobe ozbiljna izraza lica, Kyle je prekrižio ruke na prsima. Njegovo pitanje posve je iznenadilo Rylann. »Događa li se nešto između tebe i Cadea Morgana?« Rylann je zbunjeno nagnula glavu, pitajući se odakle mu takva ideja. »Ne. Zašto?« »Jack Pallas rekao je da je čuo da ste se ti i Morgan jako zbližili.« Rylann je trenutak šutjela. »Mislim da je bolje pitanje zašto ste ti i Jack Pallas uopće razgovarali o Cadeu i meni.« »Nick ga je doveo na utakmicu Bullsa. Počeo je izvlačiti informacije o nama nakon što me je Dex pitao za tebe.« Kyle je uočio izraz panike u njezinim očima. »Ne brini, zataškao sam to. Nitko ne zna da spavaš s Twitter teroristom.« Zatim se ispravio. »Hm, Nick zna. Jordan je s njim razgovarala o nama.« Rylann je polako uzdahnula. Nešto što je trebalo biti jednostavno i zabavno odjednom je postalo vrlo komplicirano. »Nick McCall je specijalni agent na čelu čikaškog ureda FBI-a. On surađuje s mojom šeficom, Cameron, stalno.« »On neće reći ništa. On i ja se sada zbližavamo.« Barem jednome od njih situacija nije bila neugodna. »Krasno. Budućnost moje karijere ovisi o nekom trenutku zbližavanja tebe i Nicka na košarkaškoj utakmici.« Kyle ju je prostrijelio pogledom. »Nismo završili raspravu o tome što se događa između tebe i Cadea Morgana.« »Zato što se između mene i Cadea ne događa ništa.« rekla je Rylann odlučno. »Zar doista misliš da bih bila s tobom kad bi se događalo?« Čeljust mu se trznula. »Bez uvrede, odvjetnice, ali to ne bi bio prvi put da mi se to dogodilo.« Čim je shvatila te riječi, Rylann se osjetila kao potpuna budala. Na trenutak je zaboravila da je Kylea posljednja djevojka prevarila, i to na vjerojatno najgori mogući način. Oni nikad nisu razgovarali o Danieli Kyle se nije doimao naročito pričljivim o toj temi, a Rylann je svakako mogla razumjeti zašto. No to što je svoju djevojku vidio s drugim muškarcem, što ga je u konačnici odvelo i u zatvor, bez sumnje mu je ostavilo nekoliko emocionalnih ožiljaka. Imajući to na umu, prišla mu je. Nije mogla poništiti ono što je Daniela učinila, no mogla jc uvjeriti Kylea da mu se ništa slično neće dogoditi dok je s njom. Pa mu je razdvojila ruke, želeći da ništa ne bude između njih, i primaknuta se. Podigla je pogled i pogledala ga ravno u oči. »Ništa se ne događa s Cadeom. Radimo zajedno i prijatelji smo, ali to je to.« Nije napravio nijedan pokret kako bi je privukao bliže. Umjesto toga, nakrivio je 139

Noć za sjećanje - Julie James


glavu, a ton mu je bio tih. »Prijateljuješ s tipom koji me nazvao teroristom?« Oh... sranje. Kad je Rylann u Kyleovim očima ugledala bljesak boli, shvatila je da to nije trebala reći. Razumjela je zašto on ima problem s njezinim prijateljevanjem s Cadeom. Naravno, on nije znao cijelu priču, nije znao da je bivši državni tužitelj želio poslati poruku medijima te je izričito naredio Cadeu da snažno pritisne Kylea. No, čak i da se to nije dogodilo, Cade bi ipak procesuirao Kylea - i pritom bio opak - jer mu je to posao. Baš kao što je to i njezin posao. Nije bila sigurna što u ovim okolnostima može reći, osim istine. »Pa... da.« Uzdahnula je. »I mislim da su stvari zakomplicirane prije.« »Znači li to da imaš dvojbe u vezi s ovime... između nas, kako god se to zvalo?« Budući da nije odmah odgovorila, Kyle ju je uhvatio za bradu, natjeravši je da ga pogleda. »Želiš li da odem?« Rylann je promislila, a zatim odmahnula glavom. »Ne.« rekla je nježno. Na licu mu je i dalje bio izraz nesigurnosti, kao da nije do kraja uvjeren. »Jesi li sigurna?« Kimnula je glavom. »Sigurna sam.« Podigla je ruke i obavila mu ih oko vrata. Iako nije imala sve odgovore, jednu je stvar pouzdano znala - da još nije spremna Kyleu reći zbogom. »Vidiš, posljednjih nekoliko noći imam jedan problem. Moji jastuci mirišu po šamponu koji upotrebljavaš za svoju nevjerojatno sjajnu kosu i sada ne mogu otići spavati a da ne mislim na tebe.« Kyle joj je prešao rukama po leđima, privlačeći je bliže. »Možda bi trebala oprati jastuke. Riješiti se svih tragova mene.«

»Ili bih te jednostavno mogla pozvati da ponovno provedeš noć ovdje.« Popela se na prste, prešavši usnama preko njegovih. »Budući da, izgleda, nikada ne spavamo puno.« Kad su im se usne susrele, kao d a j e sve ostalo nestalo. Možda zbog ranije svađe, poljubac je brzo postao vruć i nestrpljiv. Kyle ju je primio za bokove i povukao unatrag, prislonivši je uz ulazna vrata. Rylann je podigla svoju majicu kratkih rukava, a potom prešla rukama preko čvrstih mišića na njegovim prsima, dok su im se usne ponovno spajale. Prostenjala je njegovo ime, želeći ga osjetiti uz svoje tijelo, želeći mu biti blizu koliko god je moguće. Očito vođen istom potrebom, Kyle joj je skinuo majicu preko glave, a zatim primio pojas njezinih hlačica za jogu i gaćica te ih žurno povukao niz njezine bokove. Rylann mu je pomagala, željna ubrzati proces, bacajući svoju odjeću sa strane dok je on brzo otkopčavao gumb i patentni zatvarač na svojim trapericama. Dok su im se jezici susretali i borili, skinula mu je traperice, a potom je zadrhtala od uzbuđenja kada joj je njegov teški, tvrdi kurac dotaknuo trbuh. Posegnuo je u stražnji džep, izvadio novčanik i pronašao kondom. »Požuri.« promrsila je zadihano, gledajući kako on para omot i navlači kondom. Gurnuo joj je ruke pod guzu i podigao je uza zid, namjestivši se točno između njezinih nogu, gdje je bila mokra i spremna za njega. Zurio je u nju užarenim pogledom, a kosa mu je padala u oči. »Dok ovo radimo, bez obzira koliko dugo trajalo, ne postoji nitko drugi. Shvaćaš?« Čvršće mu je obavila ruke oko vrata. »Nikog drugoga ni ne želim.« Očito zadovoljan tim odgovorom, gurnuo je snažno i duboko, ušavši u nju jednim 140

Noć za sjećanje - Julie James


pokretom. Rylann je zabacila glavu prema vratima i zastenjala. »O, bože, kako je dobro.« Kyle ju je čvrsto držao uza zid i počeo se kretati u njoj, te rekao dubokim i promuklim glasom: »Savršeno je.«

Kasnije te večeri Kyle je sjedio sam u Rylanninoj dnevnoj sobi, odsutno se igrajući čašom vina i čekajući. Ona je te noći bila »dežurna pomoćna tužiteljica«, što je - sudeći prema hitnom pozivu tima FBI-a koji je želio nalog za pretres - bilo nešto poput liječnika koji dežura na poziv. Ležali su sklupčani na kauču, praveći se da gledaju film, ali uglavnom se mazeći kao dvoje šesnaestogodišnjaka, kada je zazujao njezin biper. Pogledala ga je, ispričala se Kyleu uz brz poljubac, a zatim otišla u spavaću sobu uzvratiti poziv. Zbog prirodnosti i svakodncvnosti njezina postupka Kyle je shvatio da bi njihov odnos mogao tako izgledati. Ugodna zajednička večer tijekom vikenda, boca dobrog vina, stiskanje pauze na daljinskom upravljaču prilikom gledanja filma, a onda se jedno od njih mora iskrasti zbog poslovnog poziva. Daleko od njegovih »razularenih« dana provedenih u osvajanju i konzumiranju svaki tjedan nove djevojke. No dok je sjedio na Rylanninom kauču, slušajući odjek njezina glasa iz spavaće sobe i čekajući da mu se ponovo pridruži, znao je da nema mjesta na kojem bi sada radije bio. Da, sada je to službeno. Zaljubljen je u nju. Kad je to shvatio, osjetio je paniku i u mislima se vidio kako postaje ptica trkačica i brzinom munje, kao u crtanom filmu, nestaje iz stana. Ona bi nakon završenog telefonskog razgovora došla iz spavaće sobe i ne bi pronašla ni traga od njega, osim dopola prazne čaše za vino i praznog mjesta muškarca koji je punom brzinom istrčao kroz ulazna vrata. Ili bi mogao pokušati s opcijom broj dva. Ostati i učiniti sve što treba da uvjeri stanovitu tvrdoglavu, drsku pomoćnu državnu tužiteljicu da je ovo više od vatrene, neobavezne avanture. To je, bez sumnje, rizična zamisao. Nije bio sto posto siguran niti da je sam spreman za ozbiljnu vezu i, stoje još važnije, nije imao pojma kako se on uklapa u Rylannin svijet i uklapa li se uopće. Ona voli svoj posao; to je svakome jasno. Čak i kad je telefon zazvonio u petak u deset navečer i prekinuo iznimno ugodno maženje, vidio joj se sjaj u očima koji je nekom razbojniku tamo vani govorio da će biti poslužen na kipućem tanjuru uvažene tužiteljice Pierce. Čuo je kako njezin mobitel ponovno zvoni, a zatim je trenutak kasnije došla iz spavaće sobe. »Oprosti.« rekla je uz osmijeh isprike. Odložila je biper na stolić, a zatim uzela vinsku čašu i sklupčala se na kauču. »Ostavila sam poruku dežurnom sucu, pa sam morala čekati da mi službenik uzvrati poziv.« »Jesi li dobila svoj nalog za pretres?« »Mi smo ga dobili.« »Kakav je to slučaj?« Otpila je gutljaj vina. »Terorizam. FBI je u zadnji tren dobio dojavu o tipu koji će sutra u šest ujutro biti deportiran, a za kojega misle da je povezan s radikalnom fundamentalističkom skupinom koja djeluje u Čečeniji. Žele mu pretražiti stan i osobne stvari, ali on odbija dati pristanak.« 141

Noć za sjećanje - Julie James


Naravno. Jer svi u deset navečer u petak dobivaju pozive iz FBI-a i pomažu uhvatiti radikalne teroriste dok nose hlačice za jogu i ležerno ispijaju čašu vina. »Zadivljuješ me, Rylann.« rekao je, posve iskreno. I tada je odlučio. Ona može odrediti kakva god pravila želi - ali u ovom sučeljavanju sa saveznom tužiteljicom on namjerava pobijediti.

142 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 28

KAD JE vikend prošao, trebalo se baciti na posao. U nedjelju navečer, nakon četiri i pol sata leta, Kyle je sobaru predao svoju torbu i prišao recepciji hotela Ritz-Carlton u San Franciscu. »Idem u tvoje bivše susjedstvo.« rekao je Rylann u subotu ujutro, dok su stajali na njezinom pragu i pozdravljali se. »Ideš u San Francisco?« upitala je. »Zašto?« »Saznat ćeš uskoro.« Odmjerila ga je uz znatiželjan izraz. »Što si sada naumio?« Unatoč svim njezinim naporima, Kyle je pri unakrsnom ispitivanju odbio išta odati. Ovim putovanjem je puno riskirao, budući da će sljedeća dvadeset i četiri sata drastično utjecati na pokretanje tvrtke Rhodes Network Consulting. Ili će se njegovi postupci pokazati jednom od najpametnijih ideja u povijesti marketinga ili će od sebe napraviti posvemašnjeg kretena. Vrijeme će pokazati. Recepcionarka se smiješila dok joj je Kyle prilazio. »Dobro došli u Ritz-Carlton. Kako vam mogu pomoći?« »Imam rezervaciju na ime Kyle Rhodes.« Službenica je podigla pogled s tipkovnice i bilo je evidentno da ga prepoznala, a zatim se vratila tipkanju. »Vidim da ste unajmili jedan od naših Club Level apartmana i da ćete kod nas boraviti jednu noć.« »Možete li mi srediti da se sutra kasnije odjavim?« upitao je. »Ujutro imam sastanak koji bi mogao dugo potrajati.« Ili možda ne bi. U ovom trenutku smatrao je da postoji osamdeset posto šanse da neće niti uspjeti proći kroz ulazna vrata. »Naravno, gospodine Rhodes.« U tom trenutku zavibrirao je Kyleov mobitel. Pogledao je u njega i vidio da je dobio novu poruku od Rylann. OBORI IH NA DUPE, VLASNIČE RUPICA NA OBRAZIMA. ŠTO GOD NAMJERAVAO.

treba.«

»Postoji li još nešto što večeras mogu učiniti za vas?« upitala je recepcionarka. Kyle je uz osmijeh spremio mobitel u sako. »Ne. Mislim da imam sve što mi

Malo prije deset sati sljedećeg jutra Kyle je ušao u taksi ispred hotela. »Ulica Folsom broj 795.« rekao je vozaču. Kad se taksi nekoliko minuta poslije zaustavio, Kyle je provirio kroz prozor i ugledao modernu petokatnu poslovnu zgradu. Plativši taksi, izašao je iz automobila i popravio kravatu. Vrijeme je za suočavanje s posljedicama svojh postupaka. S fasciklom u ruci prošao je kroz dvostruka vrata i dizalom se popeo do petog kata. Gledao je kako pokazatelj katova odbrojava, činilo mu se bolno sporo, te kako se 143

Noć za sjećanje - Julie James


vrata dizala konačno otvaraju i otkrivaju jednostavnu, minimalistički uređenu recepciju. Recepcionarka je sjedila iza stola od bijelosivog mramora, a oči su joj se razrogačile čim je Kyle izašao iz dizala. Na zidu iza nje nije bilo nikakvih umjetnina, nego samo dobro poznato ime tvrtke napisano pisanim slovima: twitter

»Vi ste se zaista pojavili.« rekla je s nevjericom. »Mi se već tjedan dana kladimo hoćete li doći na sastanak. Mnogi su ljudi mislili da je to nekakva šala.« Kyle je proveo sate na telefonu s odvjetnicima tvrtke samo kako bi dobio termin nema šanse da bi odustao nakon što je prošao takvu torturu. »Dakle, ne trebam se predstavljati?« upitao je. »To definitivno ne. Vi ste ovdje prilično prepoznatljivi.« Recepcionarka je podigla slušalicu i pritisnula gumb. »Kyle Rhodes je ovdje, došao je na sastanak s vama.« Slušala je trenutak, a onda pogledala u Kylea, i dalje govoreći u slušalicu. »Slažem se.« Spustila je slušalicu i pokazala prema čekaonici. »Gospodin Donello će doći za koji trenutak. Ako želite, možete sjesti.« Kyle je pogledao u kauč od smeđeg antilopa s dva plava ukrasna jastuka na kojima je bio izvezen natpis »Home Tweet Home.« »Mislim da ću stajati.« odgovorio je recepcionarki. Bojao se da će ga Donello natjerati da cijelo jutro čeka te ga naposljetku svejedno otkantati, ali recepcionarkin je telefon zazvonio nakon samo nekoliko minuta. Nakon razgovora prigušenim glasom, spustila je slušalicu i ustala. »Gospodin Donello vas može primiti. Slijedite me.« Povela ga je pokraj recepcije, pa kroz niz mutnih staklenih vrata, a zatim u glavno uredsko područje. Gotovo sve je bilo bijele boje, osim svijetlog parketa od javorovine. U uredu je bilo nekoliko redova uredskih kocki do visine struka, a u svakom su redu bile četiri radne stanice. I svaki čovjek na svakom od tih radnih mjesta ustao je kako bi gledao dok su prolazili. Zurili su šuteći, s mješavinom emocija na licu, prema Kyleovom mišljenju uglavnom ne osobito prijateljskih. Kad su stigli do velikog kutnog ureda na kraju hodnika, recepcionarka se napola nasmiješila. »Sretno.« Kyle je ušao u ured i ugledao Ricka Donella, predsjednika uprave Twittera, kako sjedi za radnim stolom. Bio je to relativno mlad čovjek, u srednjim tridesetima, s naočalama i prorijeđene kose, a pogled u njegovim nenasmiješenim očima kretao se negdje između nevjerice i prezira. »Reći su to: imate muda veličine lubenica, Rhodes.« Pokazao je Kyleu da sjedne, a zatim kimnuo recepcionarki, koja je izašla i za sobom zatvorila vrata. Nakon što su ostala samo njih dvojica, Donello je prešao na stvar. »Imate šezdeset sekundi da mi kažete zašto bih trebao učiniti bilo što drugo osim izbaciti vas za uho na ulicu.« U redu, što se njega tiče. Kyle je bio savršeno zadovoljan preskakanjem glupih formalnosti. »Kako je prije sedam mjeseci vidjelo pola svijeta, u mreži imate pukotine kroz koje sam mogao provesti kamion. U vezi s tim može vam pomoći moja tvrtka.« Donello se suho nasmijao. »Ja nisam idiot, Rhodes. Ažurirali smo sve nakon što ste nas napali. Sumnjam da biste nas sada tako lako hakirali.« »U koliko prihoda od vaših sedamsto oglašivača ste se spremni okladiti na to?« 144

Noć za sjećanje - Julie James


Donellov je pogled bio neumoljiv. »Imate još četrdeset sekundi, pa završite s tim što ste došli reći. Ako ništa drugo, čut ću nešto smiješno o čemu kasnije mogu tvitati.« Kyle se pomaknuo prema naprijed u stolcu. »Pročitao sam sve intervjue, Donello. Kada ste vi preuzeli tvrtku prije godinu dana, obećali ste se usredotočiti na Twitter kao tvrtku, pretvaranjem nečega što je postalo golema komunikacijska mreža u veliku oglašivačku platformu. Naglašavali ste potrebu za pouzdanošću - pa ipak sam vas uspio ugasiti na četrdeset osam sati, sa samo jednog računala, napola pijan od viskija.« Donello je položio ruke na stol. »Dakle, vaš prijedlog je da vam dam posao, tipu zbog kojeg smo prije sedam mjeseci izgledali kao blesani koji pojma nemaju, te da platim vašoj tvrtki neku gigantsku naknadu za konzalting kako biste došli ovamo i riješili naše sigurnosne probleme? To predlažete?« »Da.« Kyle ga je gledao u oči. »Samo što ću to učiniti besplatno.« Donello je zastao. »Besplatno.« »Izgradit ću prokletu internetsku tvrđavu oko ovog mjesta - i to vas neće koštati ništa. Mislim da vam u najmanju ruku to dugujem.« Donello ga je proučavao, a zatim se naslonio u stolcu. Polako je govorio, razmišljajući naglas. »Želite publicitet koji će doći s tim.« Uglovi Kyleovih usana razvukli su se u osmijeh. Njegovih šezdeset sekundi je prošlo, no ipak je i dalje sjedio ovdje. »Da. Kao i vi.« Dva sata kasnije direktor tvrtke Rhodes Network Consulting LLC izašao je iz te moderne, poslovne petokatnice dobivši prvog klijenta tvrtke.

Istina, klijent mu neće platiti, ali Kyle je bez obzira na to bio sretan. Kao što se nadao, Donello je na kraju postupio kao poslovan čovjek te prihvatio jedinstvenu priliku koju mu je Kyle ponudio: veća sigurnost i puno besplatnog publiciteta koji će naglasiti tu činjenicu. Čak su i razradili tekst zajedničkog priopćenja koje će biti poslano medijima sutra u osam ujutro po istočnom vremenu. Sada je vrijeme da Kyle provede drugu fazu svoje marketinške strategije. Nakon uhićenja i osude, a potom opet nakon puštanja iz zatvora, bio je bombardiran zahtjevima za intervju iz gotovo svakog medija - ali nikada nije odgovorio niti na jedno pitanje. No baš za ovu prigodu sačuvao je podatke određene osobe koja ga je zamolila za intervju. Stojeći na pločniku ispred sjedišta Twittera, Kyle je nazvao Davida Isaaca, dopisnika časopisa Time. Nakon što je dobio novinarevu govornu poštu, ostavio je poruku. »Davide, ovdje Kyle Rhodes. Sutra ujutro bit će objavljeno priopćenje za medije znat ćete kada čujete. Ako mi možete osigurati naslovnicu, dat ću vam ekskluzivni intervju. Čitava prljava priča, izravno iz usta Twitter terorista. Vjerujte mi, ne želite propustiti dio o kaktusu u Tijuani.«

145 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 29

Po drugi put otkako je Rylann počela raditi u Chicagu, Ured državnog tužitelja brujao je o Kyleu Rhodesu. Ona je, naravno, tog utorka čula priču koja je ranije ujutro zapalila internet: da su se Twitter terorist i Twitter izgrlili i pomirili. Bila je u kuhinji, jela pahuljice od riže i čitala vijesti na svom iPadu kad je pročitala priopćenje za medije. Glasno se nasmijala, a onda odmah Kyleu poslala poruku: DAKLE, TO SI BIO NAUMIO.

Nije očekivala odgovor s obzirom na to da je pretpostavljala da je vrlo zauzet ali, na njezino iznenađenje, povratna poruka stigla je nakon samo nekoliko minuta.

NEMAM POJMA 0 ČEMU GOVORIŠ, ODVJETNICE. NAZVAT ĆU TE VEČERAS KAD SE VRATIM.

Sjedeći za svojim stolom, Rylann je podigla glavu začuvši kucanje na vratima svog ureda i ugledala Cadca kako stoji na pragu s kiselim izrazom lica. »Danas sam primio gotovo trideset telefonskih poziva iz medija s pitanjem što mislim o tome da Twitter terorist osniva vlastitu tvrtku za mrežnu sigurnost.« Odmahnuo je glavom. »Baš kad sam mislio da smo tog momka napokon dokrajčili.« Te je riječi izgovorio nepromišljeno, samo kao usputnu primjedbu, ali Rylann se ipak osjetila... neiskrenom. Pomalo i krivom. Premda je načelno vjerovala da se nečiji privatni život ne tiče nikoga osim te osobe, nije voljela ni zavaravati ljude. Nakon što je gotovo dva mjeseca radila s Cadeom, počela ga je smatrati prijateljem - zajedno su odlazili u Starbucks, razgovarali o strategijama vezanima uz slučajeve, a čak ga je pokušala i spojiti s Rae. Ali evo, sada se sprema lagati čovjeku. Ti ne lažeš. Samo izbjegavaš istinu. Njezina je podsvijest očito s puno više lakoće cjepidlačila nego ona.

Onda je možda vrijeme da Kyleu kažeš adios. Njezina podsvijest također je, očito, neodlučna, hirovita kuja. Rylann je nabacila osmijeh zbog Cadea, odgađajući razmišljanje o sebi i unutarnja previranja za vrijeme kada neprijatelj njezina ljubavnika neće stajati na vratima. »Oho, trideset poziva.« rekla je. »Kladim se da je bilo zabavno boriti se s tim.« »Živi urnebes. Rhodes je kao bumerang - stalno se vraća ovamo.« Nasmijao se. »Kladim se da si sretna što se više ne moraš bakćati s njim.« Kako ne. Pitala se bi li Cade definicijom »bakćati se« obuhvatio i sedam rundi žestokog i strastvenog seksa. »Zapravo, nije mi smetalo raditi s Kvleom.« rekla je. »On nije loš čovjek, znaš.« Cade je zakolutao očima. »Nemoj mi reći da si i ti pala na njegov šarm. Što je to u vezi s tim tipom? Pola milijarde dolara? Kosa? Znaš li da sam dobivao prijetnje smrću od bjesomučnih, ljutitih žena koje su me nazivale antikristom i zahtijevale da Rhodes bude 146

Noć za sjećanje - Julie James


smjesta pušten iz zatvora?« Podigao je dlan. »Kunem se bogom.« »Hm, to je definitivno nešto što antikrist ne bi učinio.« Cade se nasmijao. »Samo ti hrani svoju opčinjenost, Pierce, ali mislim da na tom planu nemaš sreće. Sudeći prema tračerskim kolumnama, Twitter terorist je zauzet nekom bombastičnom brinetom.« Rylann su trebale sve njezine nevelike glumačke sposobnosti da zadrži ozbiljan izraz lica. »Tako je. I ja sam to čula.« Od tog trenutka nadalje, njezin dan - koji je počeo sjajno nakon što je čula fantastične vijesti o Kyleu i Twitteru - krenuo je iz lošeg u gore. Pojavila se na sudu zbog zahtjeva optuženika za odbacivanjem dokaza u slučaju prijevare kreditnom karticom, a u vezi s tim zahtjevom bila je prilično samopouzdana. Premda je Tajna služba vodila veći dio istrage, inicijalnu pretragu stana okrivljenika provela su dva čikaška policajaca koja su došla na poziv zbog obiteljskog nasilja koji je uputila supruga optuženoga. Nakon što su policajaci stigli - i naravno, nakon dobivanja suglasnosti supruge - pretražili su kuću, otvorili ormar u spavaćoj sobi i našli više od tisuću kreditnih kartica na različita imena. Ili je barem Rylann mislila da je tako bilo. Na klupi za svjedoke, međutim, iskazi policajaca su se u potpunosti urušili, jer su priznali da je - ups! - supruga možda »tehnički« opozvala pristanak kad su otišli u spavaću sobu, ali budući da su već bili u kući, jednostavno su, bez obzira na to, završili pretragu. I tako je Rylann sjedila tamo za stolom tužiteljstva, nemoćna učiniti išta osim gledati kako joj slučaj propada kada je sudac, nimalo iznenađujuće, odobrio optuženikov zahtjev za odbijanjem svih tisuću kreditnih kartica pronađenih na licu mjesta kao dokaza na sudu. Što nije dobro. Nakon toga je ostatak dana provela slušajući nadrkane tirade dvojice agenata Tajne službe koji su preuzeli istragu od čikaške policije i koji su sada nastojali otkriti ima li još kakvih dokaza koji bi joj omogućili da nekako spasi slučaj, a onda je, u konačnici, osjetila kako joj se javlja migrena. U trenutku kad je napustila posao, u šest i trideset poslijepodne, u glavi joj je već bubnjalo, osjećala je mučninu, a smetalo joj je čak i slabašno sunčevo svjetlo prije zalaska. Kad je stigla kući, odmah se presvukla u trenirku i majicu kratkih rukava, ugasila sva svjetla, popila dva Tylenola, a zatim legla na kauč, moleći se da zaspi. Sat vremena kasnije probudila ju je zvonjava mobitela. Uspravila se i odmah zastenjala jer ju je zaboljelo kao da joj je netko zabio bušilicu u čelo. Uzela je mobitel sa stolića za kavu i vidjela da je zove Kyle. »Oho, zvijezda dana.« javila se, trudeći se govoriti entuzijastičnim glasom prije nego što se bacila natrag na kauč s rukom preko očiju. »Oh bože, boli.« zajecala je. »Što boli?« upitao je Kyle, zvučeći zabrinuto. »Nevidljivi čovjek koji zabija čavle u mojoj glavi.« »To ne zvuči dobro. Možda bi trebala izvaditi nevidljivi elektrošoker i zakantati kurvinog sina.« Rylann se nasmijala, a zatim ponovno zastenjala. »Nemoj me nasmijavati - to previše boli. Imam migrenu.« objasnila je. »Da, shvatio sam da je nešto takvo. Ja sam na putu prema Odsjaju vatre, kako bih se našao s Dexom. Popit ćemo nekoliko koktela da proslavimo moje novo partnerstvo s Twitterom. Mogu li ti štogod donijeti?« 147

Noć za sjećanje - Julie James


Ahhh. »To je slatko. Ali ja sam dobro. Samo sam imala iznimno loš dan na poslu, to je sve. Otiđi slaviti s Dexom. Zaslužio si to. Ovo s Twitterom je bilo genijalno.« »Opet si impresionirana.« rekao je, zvučeći prilično zadovoljno sobom. »To je treći put da si pomilovala moj ego, odvjetnice.« »Zamisli me kako na to odgovaram nešto stvarno drsko i dosjetljivo.« rekla mu je Rylann. »Ali sada me previše boli razmišljati. Trenutačno sam službeno onesposobljena za inteligentne dosjetke.« Dvadeset minuta poslije netko joj je pokucao na vrata. Kad ih je Rylann otvorila i ugledala Kylea, odmah je pokazala prstom. »Idi. Sada bi trebao slaviti.« Ignorirao je to i ušao u stan. »Dex može nekoliko minuta pričekati sa slavljenjem. On je svake večeri u baru. Nije tamo samo kako bi se našao sa mnom.« Zatvorio je vrata za sobom i odmjerio je. »Dakle, ti si službeno onesposobljena za inteligentne dosjetke, ha? Nisam mislio da je to uopće moguće.« »Pa, to je zato što ti...« Rylann se trudila iz bubnjajuće magle u glavi iscijediti barem jedno donekle pristojno pariranje... no posve je presušila. Iscrpljeno je utonula u naslon kauča. »Nemam ništa na repertoaru. Sipaj svoje ubojite šale, budi divlje sarkastičan - ja sam kompletno, potpuno bespomoćna.« S osmijehom koji mu je titrao na rubovima usana, Kyle je podigao šalicu iz Starbucksa. »Popij ovo. Moja majka je imala migrene. Sjećam se da je govorila nešto o tome da kofein pomaže.« »Isuse mili, ti si bog.« rekla je Rylann, zahvalno uzimajući šalicu. Ranije joj je kofein znao pomagati, ali danas nije imala snage svratiti u Starbucks na putu kući s posla. »Posve točno.« Kyle ju je uzeo za ruku i poveo je do kauča. »A sada sjedni i pij dok ja izvodim svoju čaroliju.« Sjeo je iza nje i počeo joj masirati vrat. »Želiš li mi ispričati o svom iznimno lošem danu?« upitao je nježno dok su joj njegovi nevjerojatni prsti obrađivali čvorove na vratu i ramenima. »Optuženiku je odobren zahtjev da se odbace dokazi, što mi je srušilo cijeli slučaj.« Otpila je još jedan gutljaj kave. »Ispričaj mi što se dogodilo u Twitteru. Mogu zamisliti njihove izraze lica kada si ušao.« Možda je to bilo posljedica kofeina, ili masaže, ili jednostavno Kyleovog dubokog, umirujućeg glasa dok joj je pričao svoju priču, ali Rylann se počela osjećati malo bolje. Još uvijek je imala migrenu, ali sada se osjećala kao da joj nevidljivi čovjek po glavi lupa samo tupim predmetom, a ne čavlima. Kad je popila otprilike pola kave, Kyle se pomaknuo na kauču i naslonio se, s raširenim nogama. »Lezi. Stavi mi glavu u krilo.« Vidio je da je podigla obrve. »Nikakve prljave misli, odvjetnice. Ovo nije prijedlog seksualne prirode.« Rylann je odložila šalicu iz Starbucksa na stolić, a on je uzeo jedan od ukrasnih jastuka i stavio si ga na krilo. Počela je lijegati na bok, no zaustavio ju je. »Ne, na leđa.« Okrenula se, udobno ušuškala između njegovih nogu i naslonila zatiljak na jastuk. »Zatvori oči.« šapnuo je. Učinila je to, a zatim osjetila kako joj njegovi prsti lagano prelaze preko čela. Kad joj je počeo masirati sljepoočnice u kojima je bubnjalo, tijelo joj se rastopilo i glasno je zastenjala. 148

Noć za sjećanje - Julie James


»O bože... kako je to dobro.« prošaptala je. »Molim te, nemoj prestati. Nikada.« »Mogu to raditi cijelu noć, dušo.« rekao je, tiho se nasmijavši. »Rekao sam ti pazim na tebe.« Kasnije te noći Rylann se probudila na kauču, udobno priljubljena uz toplo, čvrsto tijelo i shvatila da je zacijelo zaspala dok joj je Kyle masirao glavu. Dok je spavala, promijenio im je položaj, ispruživši se na kauču pored nje, s njezinom glavom na svojim grudima. Također je povukao frotirski prekrivač s naslona kauča i omotao ga oko nje, do ramena. Djevojka se može užasno zaljubiti u muškarca koji čini takve stvari. Podigla je glavu i pogledala ga kroz mrak, a mjesečina je bacala sjene preko muževnih crta njegova lica. Mora da ga je njezin pokret probudio, jer se promeškoljio, duboko udahnuo, a zatim s užitkom zatreptao kad je otvorio oči i shvatio da ga ona promatra. »Kako tvoja glavobolja?« rekao je dubokim, hrapavim glasom. »Bolje.« Srećom, dok je spavala uglavnom se pretvorila u blagu bol. »Trebao si me probuditi.« rekla je nježno. »Imao si tako fantastičan dan - sada bi se trebao provoditi s Dexom.« »S Dexom mogu izaći bilo kad.« Ispružio je ruku i prešao joj prstom preko obraza. Glas mu je bio tih, tek malo glasniji od šapata. »Želim biti ovdje, Rylann. Ti to znaš, zar ne?« Znala je da on ne govori samo o ovoj večeri. »Znam.« I znala je još jednu stvar, izvan svake sumnje. »Drago mi je što si ovdje. Baš sam se navikla da budeš blizu, Vlasnice Rupica Na Obrazima.« »Dobro. Jer sutra te izvodim vani. Na pravi spoj.« Takav jednostavan zahtjev, a opet nimalo jednostavan. »Kyle, ja ne...« Prekinuo ju je. »Ne brini. Mogu se pobrinuti da nitko ne sazna.« Gledao ju je u oči na mjesečini i izgledao je kao da ne želi prihvatiti ne kao odgovor. »Reci da, Rylann.« Možda je razlog bila činjenica da joj je glavobolja oslabila obrambene mehanizme. Ili je možda razlog jednostavno bio on. Kako god bilo, uz pospani smiješak ponovno je spustila glavu na njegova prsa. »Da.«

149 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 30

RYLANN je veći dio sljedećeg dana provela pregledavajući istražna izvješća Ureda za alkohol, duhan i oružje u vezi s novim slučajem koji je upravo preuzela jedanaest mladića je u predgrađu prodavalo ilegalno oružje iz skladišta, da, jako gadna stvar - potajno se trudeći ne misliti o tome kamo li je Kyle te večeri planira odvesti. Bio je vrlo tajanstven u vezi sa svojim planovima, čini se da je to njegov modus operandi i jedino što joj je rekao o tome je pitanje može li napustiti posao u četiri i trideset. »Ooh... kladim se da će te privatnim avionom odvesti na neko egzotično i romantično mjesto.« rekla joj je Rae telefonom ranije tog poslijepodneva. Rylann je bila u svom uredu, razgovarajući iza zatvorenih vrata dok je doručkovala. Naravno, ispričala je Rae sve o važnom izlasku. Na trenutak je Rylann pomislila kako je nestvarno da privatni avion uopće postoji kao mogućnost. Naravno, vidjela je apartman i odijela vrijedna dvije tisuće dolara, ali uglavnom nije razmišljala o Kyleovu novcu. Iskreno, otkako su većinu vremena kao par provodili unutar njezina stana, činjenica da on ima milijune dolara, a jednog dana će naslijediti još pola pola milijarde, nije bila naročito važna. Ali sad kad razmisli o tome... Uh, to je brdo novaca. »Pretpostavljam da neće privatnim avionom.« rekla je prijateljici. »Za putovanje avionom potrebne su sigurnosne dozvole i popis putnika. A mi želimo biti ineognito.« »Popis šmopis.« rekla je Rae podcjenjivački. »Bogati dečki stalno rade takve stvari u tajnosti. Misliš da lete ekonomskom klasom na United sa svojim ljubavnicama?« »Hej. Jesam li ja ovdje ljubavnica?« »Ne, samo kučka koja ima sreće i ima privlačnog nasljednika milijardera koji će je večeras odvesti na neko tajno mjesto. Oh, čekaj - jesam li to opet izgovorila naglas?« Rae je zahihotala. »Dakle, što imaš na sebi?« To je bio poseban izazov, budući da joj stanovita osoba nije dala nijednu naznaku kamo idu. Rylann je odlučila ne komplicirati. »Crnu haljinu na preklop i štikle. Ako me odvede na rafting na brzim vodama ili na kroćenje bikova, nadrapala sam.« Rae se nasmijala. »Oh, neka to bude kroćenje bikova! Već te vidim kako jašeš na konju u visokim petama i vitlaš uzetom iznad glave, a istodobno nekome mobitelom prijetiš sudskim pozivom.« »Ako je kroćenje bikova, to će biti moj prvi i posljednji izlazak s Kyleom Rhodesom.« »Molim te. Jedan bljesak onih rupica na obrazima i kladim se da bi te mogao nagovoriti na bilo što.« Zastrašujuće je što je i Rylann počela sumnjati da bi to zapravo moglo biti točno. U skladu s »instrukcijama« koje je Rylann ranije dobila putem SMS poruke, u četiri i trideset izašla je kroz rotirajuća vrata Savezne zgrade Dirksen s aktovkom preko ramena i uputila se prema sjeveru. Mobitel joj je zazvonio kad je došla do prvog raskrižja. »Dobro, Vlasnice Rupica 150

Noć za sjećanje - Julie James


Na Obrazima.« rekla je u telefon. »Što sad?«

Kyleov je glas bio nježan i dubok. »Prođi dva bloka zgrada do Monroea i skreni lijevo. Postoji jedna uličica iza Italian Villagea - u njoj ćeš me vidjeti.« »Što god ovo bilo, dobivaš dodatne bodove za to što ovo obavijaš velom misterije.« rekla je, izbjegavši rupu na cesti dok je u štiklama prelazila ulicu. »Nikad se prije niste susreli s bivšim zatvorenikom u čudnoj uličici, gospođo Pierce?« zadirkivao ju je. Naravno, nije. Nakon prekida telefonskog razgovora, Rylann je propješačila uz dva bloka, a zatim prešla ulicu. Ugledala je restoran Italian Village i zaputila se prema uličici. Kad je skrenula iza ugla, usporila je korak zbog prizora pred njezinim očima. Čekala ju je elegantna crna limuzina. Vozač je stajao uz stražnja desna vrata i kimnuo glavom dok je prilazila. »Dobar dan, gospođice.« Galantno joj je otvorio vrata. »Hvala vam.« Rylann je sagnula glavu i unutra ugledala Kylea u trapericama i bijeloj košulji s ležerno do lakta zavrnutim rukavima. Pokazao je prema prozorima. »Zatamnjeni su, zbog privatnosti. I ne moraš brinuti zbog vozača; on već godinama radi za moju obitelj. Dakle, tvoja tajna je sigurna.« Ispružio je ruku. »Hoćemo li?« Rylann je, uz osmijeh, prihvatila pruženu ruku. Ušla je u automobil, sjela i odložila aktovku na pod, pored nogu. »Hajde, možeš li mi sada reći kamo idemo?« Pričvrstila je sigurnosni pojas dok je limuzina kretala. Kyle je ispružio pred sebe svoje duge noge. »Ne znam. Volim kad te tjeram da ovako nagađaš.« »Nadam se da sam barem prikladno odjevena.« Oči su mu polako putovale preko nje, gutajući V-izrez njezine haljine i njezine gole, prekrižene noge. »I više no prikladno, odvjetnice.« Pogled u njegovim očima zagrijao joj je tijelo. »Dakle, nije kroćenje bikova.« Rubovi usana su mu se trznuli. »Ti? Platio bih pola milijarde dolara da to vidim.« Stavio joj je ruku na koljeno, milujući joj lagano prstima kožu. »Dakle, u vezi s ovim večeras... pitao sam se je li to jedna od onih ideja koje bolje zvuče u mojoj glavi nego kada se ostvare. Nadam se da nećeš biti razočarana.« »Ako je tako, obećavam da ću tako dobro odglumiti uzbuđenje da vjerojatno nećeš uočiti razliku.« »Cijenim to. U redu, evo o čemu je riječ: toga vjerojatno nisi svjesna, ali prije točno devet godina na današnji dan, 16. svibnja, u prepunom baru uočio sam određenu tamnokosu, drsku studenticu prve godine prava. Budući da nam je ovo svojevrsna godišnjica, mislio sam da bismo se trebali vratiti na poslovično mjesto zločina.« Rylann je trebalo nekoliko trenutaka da shvati. »Vodiš me u Champaign?« »Da. Unajmio sam prvi kat Clybournea.« Kyle je ispružio ruku i maknuo joj pramen kose iza uha. »Kada sam one večeri napustio tvoj stan, obećao sam ti spoj, Rylann.« Značajno ju je gledao u oči. »Možda kasnim s isporukom gotovo deset godina, ali evo nas. Konačno.« U Rylanninim očima pojavila se sitna suza od ganuća. A on je brinuo da će biti razočarana. Nježno se nasmiješila, a zatim se nagnula i utisnula usne u njegove. »To je savršeno.« Malo više od dva i pol sata poslije limuzina se zaustavila u uličici iza Clybournea. Kyle je 151

Noć za sjećanje - Julie James


izvadio mobitel i nazvao neki broj. »Tu smo.« rekao je kad se netko javio na drugom kraju linije. Spustio je slušalicu i vidio da ga Rylann šeretski promatra. »Još misterioznosti?« »Željela si da budemo neprimijećeni.« Kyle je pokazao prema baru. »Evo kako ćemo to izvesti. Dex je nekoć ovdje bio šef i poznaje tipa koji je to sada. Taj tip će nas po stražnjem stubištu za zaposlenike odvesti gore, a onda ćemo imati cijeli kat samo za sebe.« »Posljednji je tjedan nastave - bar na katu je u to vrijeme obično krcat. Želim li uopće znati što si morao napraviti kako bi organizirao ovo?« upitala je. »Recimo samo da smo se šef i ja sporazumjeli.« Zapravo, rekao je šefu da će mu dati pola večerašnje očekivane zarade bara od prodaje hrane i pića, plus 20 posto, plus dodatnih pet tisuća dolara za uređenje prostora po njegovim preciznim uputama. Ali ona to ne treba znati. Vidio je kako su se otvorila stražnja vrata bara i mladić u ranim dvadesetima mahnuo prema limuzini. Kyle je pogledao u Rylann. »Spremna na putovanje u prošlost?« Ispreplela je prste s njegovima. »U slučaju da ti zaboravim reći kasnije, ovo je najbolji prvi spoj koji sam ikada imala.« »Je li ti ikad itko rekao da možeš biti zaista slatka kad to želiš?« »Pokušavam spriječiti da previše ljudi sazna za to. To loše djeluje na reputaciju opake tužiteljice.« Povukao ju je za ruku i privukao je k sebi. »Već sam vidio na tebi klaunovsku frizuru, odvjetnice. Među nama više nema tajni.« Nakon brzog poljupca otvorio je vrata limuzine i izašao. Nakon što se uvjerio da je uličica prazna, pomogao je Rylann da izađe i poveo je prema stražnjim vratima bara. Šef se široko osmjehnuo uvodeći ih unutra, a zatim je, kad su ušli, Kyleu pružio ruku. »Joe Kohler. Cijeli tjedan sam uzbuđen sam zbog ovoga. Iskreno, smatrao sam da je cijela ta priča o Twitter teroristu pretvorena u histeriziranje.« Zatim je stisnuo ruku Rylann. »Tajanstvena dama.« Pokazao je prema Kyleu. »Tko god da ste vi, tretirajte ovog čovjeka bolje nego bivša djevojka.« Pokazao je prema stepenicama iza njih. »Slijedite me.« Kyle je slegnuo ramenima kad je vidio Rylannin smeteni izraz. »Jedan od mojih podržavatelja.« S rukom u ruci slijedili su Joea po uskim stubama na prvi kat. »Angažirao sam jednu od konobarica da mi pomogne urediti mjesto prema vašim uputama.« rekao mu je Joe. »Smatrao sam da bi u tim stvarima dobro došla ženska ruka.« Kad su stigli do vrha stubišta, Rylann je podigla obrvu prema Kyleu. »Uputama?« Joe ih je poveo kratkim hodnikom do glavne prostorije. »Nadam se da vam se sviđa.« Kyle se pojavio s Rylann, zadovoljan kad je shvatio da su sve napravili kako treba. Široke bijele svijeće - više od stotinu njih - prekrivale su površine stolova i šank, obasjavajući cijeli prostor toplim, romantičnim svjetlom. U udaljenom kutu bara bio je stol prekriven bijelim platnenim stolnjakom, s dvjema kristalnim čašama i posudom za led u kojoj se hladila boca Perrier-Jouet Fleur de Champagne Rosea - prema preporuci njegove sestre, stručnjakinje za vino. Uz zapanjen izraz lica Rylann je gledala oko sebe. »Ovo je... nevjerojatno.« Prišla je stolu sa šampanjcem, a zatim se osvrnula i pogledala u Kylea. »Ovo je stol za kojim sam sjedila one noći.« 152

Noć za sjećanje - Julie James


Kyle joj je prišao kimajući. »Neko vrijeme sam te promatrao prije nego što sam ti prišao. Crvenokosi muškarac sjedio je s tebi suprotne strane stola i pokušavao sam shvatiti je li ti to dečko.« Rylann se nasmiješila. »To je bio Shane. Bože, s njim se nisam čula godinama.« Pogled joj je vrludao prostorijom, a treperenje svijeća transformiralo je uobičajeni poluodrpani fakultetski bar u romantično okruženje. Prišla je bliže i zavukla mu prste u košulju. »Hvala ti.« prošaptala je. Kyle joj je sklonio kosu iz očiju. »Uvijek, odvjetnice.« »Loše sam odabrala.« rekla je Rylann, gledajući u Kyleov tanjur s druge strane stola. »Trebala sam uzeti vitičaste pržene krumpiriće, a ne obične.« »Da, trebala si.« Kyle je uzeo jedan vitičasti krumpirić i velikodušno joj ga stavio na tanjur. Izgledala je uvrijeđeno. »Jedan krumpirić? To je sve što ću dobiti?« »Moraš živjeti s posljedicama svojih odluka. Kako ćeš drugačije naučiti?« Nasmiješio se i ubacio još jedan vitičasti krumpirić u usta. Perrier-Jouet počeo je djelovati, zarumenjevši Rylannine obraze. Iako inače ne naročito lud za šampanjcem, čak je i Kyle morao priznati da ovaj nije loš. Istina, vjerojatno malo tko tristo dolara vrijednu bocu šampanjca združuje s cheeseburgerom i pomfritom, ali to je bila najbolja večera koju čovjek može dobiti u Clybourneu. Kyleov mobitel zazujao je zbog nove poruke i on je pogledao kako bi provjerio je li to Sean, direktor iz Silicijske doline kojega je zaposlio da mu bude desna ruka u Rhodes Network Consultingu. »Ispričavam se. Moj poslovni telefon je od priopćenja o Twitteru preplavljen pozivima.« rekao je Rylann. »Sean sada preslušava sve poruke. Rekao sam mu da me nazove ako nešto ne može pričekati do sutra.« Ona se zainteresirano nagnula prema njemu, posegnuvši za čašom sa šampanjcem. »Dakle, koji ti je sljedeći korak?« »Dogovaram sastanke i počinjem vrbovati potencijalne klijente. Dva diplomanda Sveučilišta u Illinoisu koja sam angažirao počinju raditi u ponedjeljak, i onda ćemo biti spremni za rock and roll. Nakon toga držim palčeve i nadam se da postoje ljudi željni suradnje s Twitter teroristom, koji bi ušli u krevet s njim.« Dobacio joj je bezobrazan osmijeh. »Metaforički govoreći.« Rylann je znatiželjno nakrivila glavu. »Zanima me nešto. Što te je natjeralo da promijeniš mišljenje o korporativnom svijetu? Sjećam se da si, kad smo se prvi put susreli, rekao da želiš podučavati.« Bilo je to savršeno bezazleno pitanje. I Kyle je znao da bi na njega mogao odgovoriti neodređeno, na isti način na koji je mnogo puta prije odgovorio na to pitanje. No, dok je sjedio preko puta Rylann, tek jedan dan odvojen od devetogodišnjice majčine smrti, pomislio je da je možda došlo vrijeme da se otvori o tom dijelu svog života. Stalno si je govorio da od Rylann želi sve - možda bi onda trebao spustiti nekoliko vlastitih štitova. Pa se nakašljao, pokušavajući odlučiti odakle da počne. »Moj pogled na stvari promijenio se nakon što mi je umrla majka. Bilo je to teško razdoblje za moju obitelj.« počeo je. Kyle. Dogodila se nesreća. Dok god bude živ, nikada neće zaboraviti te riječi. Po očevu glasu odmah je znao da je nešto ozbiljno. Svom snagom je stisnuo 153

Noć za sjećanje - Julie James


telefon u ruci. »Što se dogodilo?« »Radi se o tvojoj majci. Kamion je udario njezin automobil dok se vraćala kući s probe dramskog kluba. Misle da je vozač možda zaspao za volanom - ne znam, nisu mi puno rekli. Prije pola sata dovezli su je na hitnu pomoć i sada je operiraju.« Kyle je osjetio tupu bol u želucu. Operacija. »Ali... mama će biti dobro, zar ne?« Tišina koja je uslijedila trajala je čitavu vječnost. »Poslao sam mlazni avion da te pokupi u u Willardu.« rekao je njegov otac, misleći na zračnu luku na sveučilištu. »Helikopter će te dočekati na O'Hari i dovesti te ravno u bolnicu. Rekli su da možemo koristiti bolnički helidrom.« Kyleov glas postao je šapat. »Tata.« »Loše je, sine. Osjećam da bih trebao poduzeti nešto, ali oni... kažu da se ništa ne može... «Šok je počeo rasti u trenutku kad je Kyle shvatio da otac plače. Vožnja do aerodroma, četrdesetominutni let u Chicago i vožnja helikopterom do krova bolnice, sve mu je to bilo u magli. Neki član bolničkog osoblja - Kyle mu dvije minute kasnije nc bi mogao prepoznati lice na postrojavanju u policiji - žurno ga je odveo u privatnu čekaonicu na traumatološkom odjelu za kirurgiju. Jurnuo je kroz vrata i pronašao oca kako stoji tamo, pepeljaste boje lica. Odmahnuo je glavom. »Žao mi je, sine.« Kyle je koraknuo unatrag. »Ne.« Slabašan, iscrpljen glas začuo se iza vrata. »Ni ja nisam stigla na vrijeme.« Kyle se okrenuo i ugledao Jordan kako stoji u kutu sobe. Suze su joj tekle niz obraze. »Jordo.« Zgrabio ju je i privukao u čvrst zagrljaj. »Jučer sam razgovarao s mamom.« šapnuo je u sestrino tjeme. »Nazvao sam je nakon ispita.« Bila je tako prokleto ponosna na njega. Srce mu se bolno stisnulo, a oči su ga počele peći. »Reci mi da se ovo ne događa.« rekla je Jordan, priljubljena uz njegova prsa. Netko je pokucao na vrata i u sobu je ušao liječnik odjeven u plavu kiruršku odoru. »Ispričavam se što prekidam.« rekao je turobnim tonom. »Htio sam pitati želite li je vidjeti.« Jordan je obrisala oči, a zatim se okrenula prema liječniku. I ona i Kyle pogledali su oca s očekivanjem. On nije rekao ništa. »Nekim ljudima je utješno pozdraviti se s preminulim članom obitelji.« rekao je doktor sućutno. Kyle je gledao kako njegov otac - mogul koji je sam sebe stvorio, hvaljen zbog svoje poslovne sposobnosti i odlučnosti, čovjek čije je lice bio na naslovnicama Timea, Newsweeka i Forbesa, čovjek kojega Kyle nikada nije vidio da oklijeva prilikom neke odluke - posrče. »Ja... ne... « očev glas je utihnuo. Prešao je rukom preko lica i duboko udahnuo. Kyle je ocu položio ruku na rame, a zatim se okrenuo prema liječniku s odgovorom. »Voljeli bismo to. Hvala vam.« Kyle je brzo shvatio, već tih prvih trenutaka u bolnici, da je ocu vrlo teško nositi 154

Noć za sjećanje - Julie James


se s odlukama koje je trebalo donijeti u vezi s karminama i majčinim pogrebom. Kako bi mu pomogao ublažiti taj teret, preselio se u očevu kuću i preuzeo na sebe najveći dio organizacije. Bilo je to strašno, emocionalno iscrpljujuće razdoblje, u svakom slučaju ne nešto što je ikada zamišljao da će prolaziti u dobi od dvadeset i četiri godine - birati čitanja i molitve za majčin sprovod i odjeću koju će ona nositi u lijesu - ali on i Jordan zajedno su uspjeli obaviti ono što je trebalo. Nakon sprovoda mu je prvotni plan bio da u tatinoj kući ostane još otprilike tjedan dana i pomogne mu da se snađe s telefonskim pozivima, izrazima sućuti, cvijećem i e-mailovima koji su svakodnevno pristizali. S obzirom na carstvo koje je Grey Rhodes izgradio, nevjerojatna rijeka ljudi željela je izraziti sućut, a Kyle i Jordan davali su sve od sebe kako bi držali korak sa svim tim. No kada je prošao prvi tjedan, stvari se još uvijek nisu doimale ništa boljima. Njegov je otac pokazivao vrlo malo interesa za primanje posjetitelja ili telefonske razgovore s prijateljima i obitelji, više je volio provoditi dane sam u radnoj sobi ili odlaziti na duge šetnje po imanju. »Možda bi trebao porazgovarati s nekim. Sa stručnjakom.« Rekao je Kyle Jordan jedne noći dok su sjedili za stolom u roditeljskoj blagovaonici, malodušno prevrćući lazanje koje je netko donio prethodnog dana. Mogli bi mjesec dana hraniti omanji narod s tom količinom složenaca, lazanja i zapečenih makarona sa sirom koju su nakupili u hladnjaku i zamrzivaču. Na stranu sad to što je njihov otac praktički mogao kupiti jedan omanji narod. »Već sam mu to pokušala sugerirati.« rekla je Jordan. »On kaže da mu je jasno u čemu je problem: mama je mrtva.« Oči su joj se napunile suzama, ali ih je brzo potisnula. Kyle joj je stisnuo ruku. »To samo tuga progovara, Jordo.« Razmišljao je o tome da iz ovih stopa ode u očevu radnu sobu i kaže mu da se pribere zbog Jordan, ali je sumnjao da bi to pomoglo. I u svakom slučaju je razumio očevu bol; svo troje borilo se s prihvaćanjem činjenice da je majka mrtva. Odlučio je ostati u Chicagu još tjedan dana. A onda su dva tjedna postala tri. Nije bilo zaista dobrih dana, samo loših i mrvicu boljih. Na kraju su stvari napredovale do točke u kojoj je njegov otac bio spreman vidjeti prijatelje i obitelj, stoje Kyle shvatio kao dobar znak. No tata i dalje nije pokazivao apsolutno nikakav interes za svoju tvrtku pozivi vezani uz posao te govorne poruke i e-mailovi počeli su se gomilati, a ni na jedan nije odgovorio. Dakle, nije bilo iznenađujuće kada jc, tri tjedna nakon majčine sahrane, Chuck Adelman, glavni odvjetnik Rhodes Corporationa, nazvao Kylea i zatražio da se nađu. Osim što je radio za tvrtku, Chuck je bio očev osobni odvjetnik i jedan od njegovih najboljih prijatelja još od fakulteta. Kyle se pristao naći s njim na ručku, u restoranu samo nekoliko blokova udaljenom od sjedišta tvrtke u centru grada. »Tvoj otac ne uzvraća nijedan od mojih poziva.« rekao je Chuck nakon što su naručili jelo. »Koliko znam, on nikome ne uzvraća pozive.« rekao je Kyle. Chuck je govorio smireno, a pogled mu je bio ljubazan. »Gledaj, ja razumijem. Bio sam prisutan kad su se tvoji roditelji prvi put susreli - bila je Hašomanska srijeda i bili smo na tratini u kampusu. Tvoj otac je ugledao tvoju majku kako sjedi pod stablom na dekici s prijateljima, i rekao: ovo je totalno mrak komad. Prišao je i predstavio se, i to je bilo to za oboje.« 155

Noć za sjećanje - Julie James


»O moj bože. Roditelji su Jordan i meni rekli da su se upoznali u knjižari, natežući se oko posljednjeg udžbenika o antičkoj civilizaciji. Oni su tad bili napušenil« Nakon što je na Sveučilištu u Illinoisu proveo šest godina, Kyle je dobro znao što ljudi na Hašomansku srijedu rade na tratini u kampusu. Chuck je zastao. »Naravno, knjižara. Sad mi dolazi u sjećanje.« Pokazao je prstom prema Kyleu. »Udžbenik o infinitezimalnom računu. E to je slatka priča.« »O antičkoj civilizaciji.« »Vjerojatno je najbolje da tvom ocu nikada ne spomenemo ovaj dio razgovora.« »Dogovoreno.« rekao je Kyle. »Sada, osim što si mi nanio ožiljke za cijeli život i uništio dezinficiranu, neporočnu predodžbu koju sam imao o prvom susretu mojih roditelja, zbog čega si se još želio susresti sa mnom?« Chuck je stavio ruke na stol, uozbiljivši se. »On ovo ne smije činiti, Kyle. On je čelnik tvrtke vrijedne milijardu dolara.« »I rekao bih da kao čelnik ima pravo na malo vremena za sebe.« zarežao je Kyle zaštitnički. »Moja majka je umrla prije samo tri tjedna.« »Ne pokušavam ga odvući u ured. Ali kad bi se barem mogao natjerati da bude dostupan. Javiti se na mobitel s vremena na vrijeme. Dati ljudima na znanje da još uvijek odlučuje.« rekao jc Chuck. »Ostali članovi Uprave počinju se pitati što se događa.« »Sigurno razumiju da su ovo izvanredne okolnosti.« »Razumiju. Ali to ne mijenja činjenicu da je ovo privatna tvrtka. Tvoj otac jest Rhodes Corporation.« Promeškoljio se u stolcu, kao da razmišlja kako da nastavi. »Kao glavni odvjetnik tvrtke dužan sam napomenuti da je tvoj otac, za slučaj da ikada postane nesposoban, tebe imenovao svojim zakonitim opunomoćenikom. Što znači da bi ti bio zadužen za vođenje njegovih poslova, i osobnih i poslovnih - uključujući i upravljanje tvrtkom.« Kyle je osjetio kako ga peku oči. Znao je da je otac oduvijek želio da on radi za Rhodes Corporation, ali nije imao pojma da je imao toliko povjerenja u njega. Bila je to čast ali i nevjerojatna odgovornost, no prije svega nije mogao vjerovati da su stvari došle dotle da on i Chuck moraju voditi ovakav razgovor. Istina, njegov otac ovih dana nije bio svoj. No, bez obzira na to koliko situacija bila kaotična, postojala je jedna stvar koju moraju razjasniti, sada i ovdje. »Mog oca nitko neće proglašavati nesposobnim.« rekao je Kyle, gledajući glavnog odvjetnika ravno u oči. »Taj je čovjek izgradio carstvo - on je genij i iznimno moćan poslovni čovjek. Neka se nitko ne usudi tvrditi suprotno.« Chuckov izraz bio je suosjećajan. »Ja nisam neprijatelj, Kyle. Pokušavam pomoći. U pravu si, on jest izgradio carstvo. I sada netko njime treba početi upravljati. U suprotnom će ljudi početi pričati svašta, sviđalo se to tebi i meni ili ne.« Kyle je shvatio vrlo jasnu poruku. I tijekom trideseto-minutne vožnje uz Jezero Michigan do očevog imanja na sjevernoj obali razmišljao je kako da pristupi tome. Na kraju je zaključio da je izravan pristup najbolji. Kad se vratio, otišao je ravno u radnu sobu i pronašao oca kako sjedi za stolom, pregledavajući ravnodušno na računalu fotografije starijih modela automobila. Otkako je majka umrla, otac je izrazio nešto interesa za obnavljanje starih modela automobila, što mu je bilo hobi prije nego što se tvrtka proslavila s Rhodes Anti-Virusom. »Jesi li našao štogod?« upitao je Kyle sjedajući ispred stola. »Tip iz McHenryja prodaje Shelby iz '68.« rekao je Grey prigušenim glasom. Svaki put kad bi njegov otac progovorio, Kylea bi šokiralo koliko se malo sličnim 156

Noć za sjećanje - Julie James


samome sebi doimao. Potišten. Neraspoložen. Tmuran. Potpuna suprotnost dinamičnom čovjeku, gotovo većem od života, kojega je Kyle poznavao dvadeset i četiri godine. »McHenry je udaljen samo sat vremena. Možda bismo se sutra mogli odvesti tamo i pogledati to.« rekao je Kyle. »Možda.« Kyle je posljednja tri tjedna predlagao izlete te vrste, no niti jedan prijedlog nije urodio plodom. Iako je otac govorio o obnavljanju automobila, činilo se da nema puno interesa za poduzimanje bilo kakvih koraka da to zaista i napravi. S druge strane, nije pokazivao mnogo interesa ni za što. Grey se okrenuo prema Kyleu s umornim osmijehom na licu. »Možda bi se ti mogao odvesti tamo i pogledati auto za mene. I ti moraš izaći iz ove kuće, kao i ja.« »Zapravo, danas sam izašao. Bio sam na ručku s Chuckom Adelmanom.« Greyevo lice bilo je bezizražajno. »Stvarno? A što je Chuck imao za reći?« Kyle je zaključio da vjerojatno nije najbolji trenutak da iznese otkriće o Hašomanskoj srijedi. Iskreno, predodžba njegovog oca kako nosi trapezice, puši joint i naziva njegovu majku »totalno mrak komadom« bila je neugodna na toliko razina da je cijelu stvar želio izbrisati iz memorije. »Moraš početi uzvraćati pozive i e-mailove.« rekao je otvoreno. Njegov otac bio je odrastao čovjek - možda je prikladno malo grubosti motivirane ljubavlju. »Chuck je prekoračio svoje ovlasti. Nije te smio uključiti u to.« »Mislim da bi bilo dobro za tebe da se vratiš na posao, tata. To bi te natjeralo da manje misliš na neke stvari.« »Ne želim ništa zbog čega bih manje mislio na neke stvari.« Kyle je trenutak sjedio šuteći. »Nije nepoštivanje mame ako nastavimo s našim životima. To je ono što bi ona željela da učinimo.« Grey se okrenuo svom računalu. »Odrekao sam se toliko toga za tu tvrtku. Više neću.« Taj je komentar iznenadio Kylea. Budući da je njegov otac odrastao s malo novca, uvijek je bio posebno ponosan na svoj uspjeh. Razgovarajte s njim pet minuta i on će naći neki suptilan način da se pohvali činjenicom da Rhodes Anti-Virus štiti jedno od svaka tri računala u Americi. »Što to govoriš? Ti voliš tu tvrtku.« Grey je odmahnuo glavom. »Ne onoliko koliko sam volio nju. Bila je... sve. Samo se nadam da je to znala.« Njegov je otac počeo plakati. Kyle je počeo ustajati iz stolca, no otac je odmah podigao dlan. »Nemoj. Dobro sam.« rekao je Grey. Obrisao je oči, brzo se pribravši. »Tata... « »Odgađao sam tolike stvari.« rekao je Grey, prekinuvši ga. »Recimo, onaj safari. Koliko puta je tvoja majka pričala o tome? Sve je istražila i isplanirala nam je dvotjedni odmor u Južnoj Africi i Bocvani. Što sam ja rekao? Da sam previše zauzet i da ćemo ići sljedeće godine.« Jedva je kontrolirao emocije. »Čini se da sam iznevjerio to obećanje, zar ne?« Nakon nekoliko trenutaka se nakašljao. »Također je željela da upišemo tečaj kuhanja za parove, koji se održavao u šest popodne utorkom i četvrtkom, ali to mi je bilo teško s obzirom na prometnu gužvu pri povratku iz grada. Pa sam joj rekao da ćemo to učiniti iduće godine. Mogao bih još dugo nabrajati sve propuštene zajedničke trenutke.« Pogledao je Kylea, a lice mu je zračilo kajanjem. »Znam što pokušavaš učiniti i cijenim to, 157

Noć za sjećanje - Julie James


sine.« Oči su mu bile daleke, hladno plave. »Ali cijela ta prokleta tvrtka, što se mene tiče, može istrunuti. Ne znači mi ništa bez nje.« Kyle je po očevu mirnom ali odlučnom glasu shvatio da je razgovor završen. Napustio je radnu sobu i nazvao Chucka te mu iznio svoj plan. Nakon što otac opet počne jasno razmišljati, može uraditi s Rhodes Corporationom što god želi. On je izgradio tvrtku, pa ako je on u konačnici želi prodati i provesti ostatak života obnavljajući Shelbyje iz 1968. u svojoj garaži s pet automobila, to je njegovo pravo. No tu odluku neće donijeti čovjek koji trenutačno sjedi iza očeva radnog stola - jer taj čovjek nije Grey Rhodes. Slijedom toga, sljedećeg poslijepodneva susreo se s osam izvršnih potpredsjednika tvrtke. Namjerno se odlučio naći s njima u očevom uredu i, jednako namjerno, sjeo je za očev radni stol objašnjavajući im kakav je plan za doglednu budućnost. »Vas osmero nastavit ćete sa svakodnevnim obavezama svojih odjela.« rekao im je. »Sve odluke koje treba donijeti izvršni direktor trebate izložiti meni, s vašim preporučenim planom djelovanja. Pobrinut ću se da moj otac odgovori.« Kyle je sumnjao da bilo tko od izvršnih potpredsjednika u toj sobi zapravo vjeruje da će Grey Rhodes donositi te odluke, ali svi su oni godinama radili s njegovim ocem, poštovali su ga i bili mu duboko odani. Bez ikakvog protivljenja ponudili su svoju podršku Kyleu i rekli mu da će pomoći na koji god način mogu. Biti de facto izvršni predsjednik Rhodes Corporationa nije bilo tako teško kao što je Kyle zamišljao. Doduše, imao je Chuckove savjete i odvjetničku pomoć, kao i onu izvršnih potpredsjednika, ali bio je iznenađen koliko je uživao preuzevši ulogu vođe - čak i ovako prikrivenu. »Zaista bi to mogao raditi, znaš.« rekao mu je Chuck jedne večeri na tjednom sastanku o »stanju u tvrtci« koji je Kyle sazvao za njih dvojicu. Zbog praktičnosti, kako bi izbjegli pitanja koja bi se mogla pojaviti kada bi se prečesto nalazili u Greyevu uredu, opet su bili u restoranu u kojem mu se Chuck prvi put obratio u vezi s upravljanjem tvrtkom. »Imaš izvrsne poslovne instinkte.« Kyle je listao izvješće koje je ranije tog dana primio od potpredsjednika Odjela za sigurnost sadržaja, u kojem su detaljno navedeni početni prodajni rezultati novog proizvoda utemeljenog na pretplati te usluge zaštite e-maila koju su nedavno pokrenuli. »Ja sam samo računalni zanesenjak. Jordan je ta koja je naslijedila poslovne gene Rhodesa.« Chuck je značajno pogledao u otvoreno izvješće koje je Kyle držao. »Jesi li siguran u to? Zabio si nos u to izvješće o prodaji tako davno da ti se odrezak ohladio.« »Možda samo pazim na svoju vitku liniju.« Chuck je zahihotao. »Ili je možda taj poslovni gen naslijedilo oboje blizanaca Rhodes.« Stvari su se nekoliko tjedana nastavile odvijati na ovaj način. Službeno objašnjenje u Rhodes Corporationu bilo je da je izvršni direktor nakon suprugine smrti odlučio raditi od kuće i provoditi više vremena s obitelji. Kyle je bio u kontaktu s izvršnim timom, često u kasnim večernjim satima odgovarajući na e-mailove ili pregledavajući prijedloge i izvješća, radeći iz jednog od apartmana za goste u roditeljskoj kući. U nekoliko navrata pokušao je tu temu načeti s ocem, ali nije stigao dalje nego onog dana kad mu je otac rekao da pusti tvrtku da istrune. Kada je došao kolovoz - mjesec u kojem bi se Kyle, da je sve u redu, vratio na studij - a u vezi s ocem se još uvijek ništa nije promijenilo, odlučio je da to više ne može 158

Noć za sjećanje - Julie James


ovako. Nil i racionalni argumenti ni grubost motivirana ljubavlju Uisu mogli natjerati njegova oca da potraži stručnu pomoć, a to je značilo da je preostala samo jedna opcija. Osjećaj krivnje. Kyle i Jordan su jedne večeri u kuhinji šurovali i osmišljavali plan. »To bi trebala napraviti ti.« šapnuo je, pazeći da otac ne uđe. Budući da on nikada nije napuštao kuću, uvijek jc bio tu negdje. »I moraš dramatizirati, Jordo. Drhteće usne, velike krokodilske suze, što god je potrebno. Tata ti nikad nije mogao reći ne kada bi plakala.« Jordan je djelovala ogorčeno. »Kad sam ja pokušala manipulirati tatom pomoću suza?« »Oh, jasno se sjećam kad je netko danima plakao nakon što mu je rečeno da ne može imati Barbie kuću iz snova jer je prevelika za njezinu spavaću sobu.« »Tada smo imali sedam godina.« rekla je Jordan. »Sada su okolnosti malo drugačije.« »Jesi li dobila Barbie kuću iz snova?« upitao je Kyle zajedljivo. Jordan je uz nestašni osmijeh slegnula ramenima. »Djed Mraz mi je to isposlovao.« Pogledala je u smjeru očeve radne sobe, postajući ozbiljnija. »U redu, učinit ću to. Ali grozno je da je došlo do ovoga.« »Njemu treba pomoć, Jordo. Ti i ja to jednostavno nismo sposobni riješiti.« Možda je to jedan od razloga što su on i Jordan pustili da se stvari ovako dugo razvlače - nijedno od njih to nije željelo priznati. Sat vremena poslije Jordan je izašla iz očeve radne sobe crvena nosa i s osmijehom punim olakšanja. Pokazala je Kyleu uzdignuti palac, kao znak da je uspjela. Kasnije tog tjedna njihov otac je prvi put otišao psihijatru koji mu je propisao antidepresiv, odredio tjedne termine za posjete te ga uputio na lokalnu skupinu za podršku pri tugovanju. Promjene se nisu dogodile preko noći, ali Kyle je polako počeo uočavati sve više i više proplamsaja starog Greya Rhodesa. Prvo se našalio u vezi s brojem lazanja još uvijek pohranjenih u zamrzivač, onda je došao dan kada se Kyle vratio kući nakon sastanka s Chuckom i pronašao oca kako telefonom razgovara s direktorom skloništa za zlostavljane žene i organizira donaciju odjeće njihove majke. Jedne večeri malo nakon toga Kyle je sjedio za kuhinjskim stolom, jeo naručenu tajlandsku hranu i pregledavao financijska izvješća za kolovoz koja mu je poslao glavni financijaš tvrtke. Prodaja novog proizvoda i usluge zaštite e-maila nastavila je stalno rasti od lansiranja, a povratne informacije kupaca bile su izuzetno pozitivne. »Jesu li to najnovija financijska izvješća?« Kyle se okrenuo, toliko iznenađen glasom da se gotovo ugušio škampom iz tajlandskog jela. Otac je stajao pored zamrzivača - tko zna koliko je dugo tamo bio. Kyle je progutao zalogaj. »Da.« Otpio je gutljaj večernjeg koktela koji si je natočio - votke s ledom - i pokušao djelovati nonšalantno dok je otac sjedao na barski stolac pored njega. Grey se okrenuo prema njemu s gorljivošću i revnošću koje je Kyle dobro poznavao. Pokazao je prema financijskim izvještajima. »Možda bi mi trebao pokazati što si, dovraga, cijelo ljeto radio s mojom tvrtkom.« Kyle se nasmiješio. Hvala bogu, jebote. Bez okolišanja je ocu predao izvješća. »Bilo je i vrijeme. Čitanje ovoga zabavno je koliko i promatranje boje kako se suši na zidu.« Grey je zahihotao. Odmahujući glavom, promatrao je Kylea nekoliko trenutaka... a zatim ispružio ruku i privukao ga u zagrljaj tako snažno da je Kyle gotovo pao sa stolca. 159

Noć za sjećanje - Julie James


»Hvala ti, sine.« rekao je emotivno.

»Nema na čemu.« A Kyle bi lagao kad ne bi priznao da jc i on bio prilično jebeno zamagljenih očiju. Nimalo iznenađujuće, sljedeća stvar o kojoj je Grey želio razgovarati bio je fakultet. »Znam da su ti prije nekoliko tjedana počela predavanja. Vjerojatno je vrijeme da razmisliš o povratku u Champaign.«

»Već sam nazvao profesora Sharmu i rekao mu da se neću vratiti u ovom semestru.« »Nema šanse. Već predugo stavljaš svoj život na čekanje.« Kyle je znao da će ovaj trenutak kad-tad doći - bar se tome nadao - i puno je razmišljao o svojim opcijama. Mogao bi se vratiti u Champaign i nekoliko sljedećih godina provesti u kukuruzištu, stječući doktorat. Ili bi, ako ne želi biti toliko daleko od obitelji, mogao prijeći na Sveučilište u Chicagu, premda je na njemu fakultet s manje prestižnim programom informatičkih znanosti, i nastaviti studij na njemu. A postojala je i opcija C. »U pravu si - predugo sam stavljao svoj život na čekanje.« rekao je. »Možda je vrijeme da ove svoje lude vještine primijenim u praksi. Srećom, slučajno poznajem tipa koji posjeduje tvrtku koja bi mogla imati nešto što mi savršeno odgovara.« Grey eve oči zasjale su s neskrivenim ponosom - a onda ga je potisnuo. »Cijenim tvoju ponudu. Ali obojica znamo da to nije ono što stvarno želiš.« Ustvari, Kyleovi pogledi na ono što želi tijekom zadnja tri i pol mjeseca jako su se promijenili. On, Jordan i tata sada su bili tim. Nije dvojio o tome da je pred njima još teških trenutaka - već je sada strepio od nadolazeće sezone obiteljskih blagdana - ali što god da se dogodilo, oni će se držati zajedno. Rad u Rhodes Corporationu dat će mu duševni mir zbog spoznaje da je svakodnevno uz svog oca, čak i ako ga otac ne treba. Da ne spominjemo to da je bio svjestan da bi to usrećilo oca - a taj čovjek sada zaista zaslužuje malo sreće. No Kyleovi motivi nisu bili posve altruistični. Začudo, tijekom proteklih nekoliko mjeseci shvatio je da je zapravo uživao radeći za Rhodes Corporation. Doduše, moć je bila iluzorna jer je samo privremeno preuzeo očevu ulogu, no otkrio je da je uzbuđenje koje osjetiš kad si na vrhu i vodiš druge dosta... ugodno. »Prekasno je. Prije dva dana prijavio sam se za mjesto sigurnosnog upravitelja otvorene mreže. Među nama, mislim da sam favorit.« Kyle se samouvjereno istegnuo u barskom stolcu. »Pod uvjetom da mi možeš dati plaću koliku želim.« Grey je podigao obrvu. »Plaću koliku želiš?« »Hej, ove nevjerojatne vještine nisu besplatne.« Grey je odmahnuo glavom, iako mu je na usnama zatitrao osmijeh. »Zašto imam osjećaj da će to biti prvi od mnogih zahtjeva frustrirajuće tvrdoglavog Kylea Rhodesa iz Odjela za mrežnu sigurnost?« Uperio je prst u njega, pokušavajući djelovati strogo. »Zasluži svoj pomak na hijerarhijskoj ljestvici, kao i svi ostali.« Kyle je ocu položio ruku na rame. Oni će se nesumnjivo mnogo puta sukobiti tijekom rada u Rhodes Corporationu, no u vezi s tim pitanjem potpuno su se slagali. »Ne bih očekivao ništa manje od toga.«

Rylann nije rekla ni riječ dok je Kyle pričao svoju priču; jednostavno je sjedila za stolom i slušala. Osjetila je da je za sebe zadržao neke od najintimnijih detalja - bilo je 160

Noć za sjećanje - Julie James


očito da je vrlo zaštitnički nastrojen prema privatnosti svog oca - no rekao joj je dovoljno da ona stekne jasnu sliku o tome koliko se on prije devet godina trudio pomoći obitelji. A ta ju je slika posve zadivila. Twitter terorist, nasljednik milijardera, bivši zatvorenik, računalni genij, loš momak - nijedan od tih pojmova nije bio ni blizu opisu Kylea Rhodesa. On je, jednostavno, dobra osoba - k tome i samouvjeren, inteligentan muškarac, a ta joj je kombinacija bila apsolutno neodoljiva.

Na početku mu je rekla - i sebi - da ne traži vezu. Ipak, ovih posljednjih nekoliko tjedana koje su proveli zajedno doveli su je do jednog neizbježnog zaključka. Da Kyle zaslužuje najbolju moguću djevojku. Zaslužuje ženu koja ne pokušava prikriti da su zajedno. Ženu koja bi bez oklijevanja otišla svojoj šefici i rekla joj da hoda s Twitter teroristom. Ženu koja se zbog toga nikada ne bi kajala, čak i ako bi joj ta odluka utjecala na karijeru koju istinski voli. A presudno pitanje jest - je li ona ta žena. »Izgledaš tako ozbiljno, odvjetnice. Preteška priča za prvi spoj?« Vidjevši izraz iskrene zabrinutosti u Kyleovim očima unatoč šaljivom mu tonu, Rylann je brzo odagnala takve misli. Ispružila je ruku preko stola i stavila dlan u njegov. »Samo ako ne želiš da nakon ovog spoja mislim da si zaista nevjerojatan tip.« Približio je njezinu ruku usnama i poljubio joj prste. »Ne. To mi odgovara.« Kasnije te večeri, dok su se vozili natrag u Chicago, Rylann se privila uz Kylea u stražnjem dijelu limuzine. Vozač je diskretno podigao unutarnju pregradu kako bi imali privatnost, a iz zvučnika je dopirao tihi jazz. Kad je Norah Jones počela pjevati »Come Away With Me«, a Kyle ugurao ruku iza donjeg dijela njezinih leđa, Rylann je nagnula glavu i osjetila u srcu snažan osjećaj kada su njegove usne dotaknule njezine. Ljubio ju je nježno, njegove usne lagano su prelazile preko njezinih, a ovaj put između njih nije bilo razmjene riječi. Nakon dužeg vremena se odmaknuo i ona je otvorila oči, a pogled koji su podijelili bio je intimniji od bilo kojeg drugog trenutka u svim noćima koje su proveli zajedno. Kasnije, kad su ušli u Rylannin stan, uhvatila ga je za ruku i odvela do spavaće sobe. Polako joj je razvezao pojas na haljini, a zatim ga preko ramena bacio na pod. Podigao ju je u naručje i odnio do kreveta. Njegove ruke i usne nježno su prelazile preko njezina tijela, sve dok nije počela stenjati od žudnje za njim. Kad se konačno smjestio između njezinih nogu i ušao u nju, ispunjavajući je potpuno, zapleo joj je ruke u kosu i promuklo joj šapnuo u uho. »Moja si, Rylann.«

161 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 31

SLJEDEĆEG JUTRA Rylann se oblačila za posao dok se Kyle u njezinoj dnevnoj sobi javljao na neprekinut niz telefonskih poziva. Na kraju je odlučio predahnuti i došao u kupaonicu baš kad je ona završila s ravnanjem kose. »Prema ovome što čujem, rekla bih da ima puno ljudi koji žele u krevet s Twitter teroristom.« zadirkivala ga je. »U ovom trenutku čini se da je to orgija.« Obavio joj je ruke oko struka i priljubio nos uz njezin vrat, a bradica duž njegove čeljusti nježno joj je strugala po koži. Već je konfiscirao zubnu četkicu viška koju je pronašao u njezinoj kupaonici, no još uvijek nisu obavili Važan razgovor o tome da on u njezinom stanu ostavi aparat za brijanje ili bilo koju drugu osobnu stvar. Kad se odmaknuo i kad su im se u ogledalu susreli pogledi, po njegovu nestašnom izrazu lica shvatila je da se nešto sprema. »Što se događa? Prepoznajem taj pogled.« Široko se nasmiješio. »Dobio sam naslovnicu Timea.« Rylann ga je ponovno pogledala. »Čekaj - časopisa Time? Ti? Na naslovnici?« »Aha. Novinar s kojim sam razgovarao upravo me nazvao kako bi mi prenio da je njegov urednik to i službeno odobrio. Namjeravaju objaviti moju fotografiju i natpis Novo lice mrežne sigurnosti. Nadajmo se samo da neće upotrijebiti fotografiju iz policijskog dosjea.« našalio se. »Naslovnica Timea.« ponovila je Rylann. Zatim se okrenula i utisnula mu poljubac na usne. »To je fantastično.« »I u savršen trenutak, paralelno s početkom rada moje tvrtke.« Slegnuo je ramenima. »Morao sam pristati na razgovor o Twitteru - o Tijuani, mojoj presudi, zatvorskom životu, svemu - ali mislim da je to vrijedno toga.« Rylann je istog trena osjetila stezanje u trbuhu. Bila je i više no oduševljena zbog Kylca i znala je da je to izvrsna prilika za njega. No razgovor će ponovno u središte pozornosti dovesti detalje vezane uz njegovo uhićenje i osudu, a ona se nadala, možda naivno, da svi skupa mogu jednostavno... krenuti dalje. Kyle je bio vrlo izravan u vezi s tim što misli o načinu na koji je njezin ured tretirao njegov slučaj, uključujući činjenicu da su ga nazvali »teroristom« i tražili maksimalnu zatvorsku kaznu. Novinar će ga neizbježno pitati o tim temama. A ako Kyle na ta pitanja iskreno odgovori, Ured državnog tužitelja vjerojatno neće biti prikazan u najpozitivnijem svjetlu. Već je mogla zamisliti kako će to izgledati za tjedan dana. Onog jutra kad Timeova priča stigne na kioske ona će doći na posao, a drugi pomoćni državni tužitelji tračat će o tome po hodnicima. Cade će svratiti na razgovor, ojađen time što je prikazan kao negativac, a Cameron će vrlo vjerojatno biti frustrirana što je integritet Ureda, na čijoj je obnovi naporno radila nakon odlaska njezina prethodnika, ponovno doveden u pitanje. A iza kulisa, u središtu svega bit će Rylann. Da, uvijek može zamoliti Kylea da tijekom intervjua ni na koji način ne ocrni njezin ured. No činilo joj se da to ne bi bilo u redu. Slagala se ona s njim ili ne, on bi trebao imati pravo izraziti svoje mišljenje o toj temi - pogotovo zato što je znala da je 162

Noć za sjećanje - Julie James


Cadeu, ustvari, naređeno da ga posebno opako nagazi zbog njegova prezimena i financijskog statusa. Tako je situacija između nje i Kylea postala mnogo složenija. »Jesi li dobro?« Kyle joj je dotaknuo bradu. »Opet imaš taj ozbiljan izraz lica.« Rylann se prisilila da na lice nabaci ono za što se nadala da izgleda kao iskreni osmijeh te se počela šaliti. Ovo je Kyleu važan trenutak i ona mu ga ne namjerava upropastiti. »Oprosti. Samo sam malo fascinirana blizinom slavne osobe. Nije da se svaki dan družim s nekim čije je lice na naslovnici časopisa.« Gledao ju je u oči. »To bi mogla postati svakodnevna stvar, znaš.« Rylannino je srce počelo lupati. Odjednom se činilo da će imati Važan razgovor. A sudeći prema reakciji njezina tijela, ili je bila uzbuđena što će se njihov odnos podići na sljedeću razinu... ili će uskoro doživjeti napadaj panike. Tada je ponovno zazvonio Kyleov mobitel i prekinuo ih. Opsovao je ispod glasa. »Trebao bih se javiti na ovo. Oprosti, stvari su sada vrlo kaotične.« »U redu je. Napravi što moraš zbog posla.« Kad je otišao, isprekidano je uzdahnula. Završila je sa spremanjem za posao i stajala je u svojoj kuhinji, istresajući žitarice u zdjelu, kada je Kyle završio razgovor i došao iz dnevne sobe.

»Trebao bih krenuti.« rekao je. »Moram odjuriti kući, brzo se istuširati i otići u ured. Prema onome što kaže Sean, jutros smo na poslovnu telefonsku liniju već primili trideset poziva.« Privukao ju je bliže. »Večeras idem na obiteljsku večeru. To je tradicija koju smo Jordan i ja započeli prije osam godina, kako tata ne bi bio sam na godišnjicu majčine prometne nesreće. Smijem li te nazvati nakon toga?« Rylann je kimnula glavom, misleći kako vjerojatno i nije tako loša ideja da večer provedu odvojeno. Ona očito o mnogočemu mora razmisliti. »Naravno.« Dotaknula mu je lice. »Je li ti teško, s obzirom na to da je danas devetogodišnjica nesreće?« »S godinama postane lakše.« Poljubio ju je na rastanku, dugo i duboko, zatim zastenjao i odmaknuo se. »Ako nastavim s ovim, nikada neću otići odavde.« »Ionako sam te baš namjeravala izbaciti. Danas ću biti pred istražnom porotom.« »Ooh, to je seksepilno. Sad moram cijelo poslijepodne zamišljati kako obavljaš svoj odvjetnički posao. Kakav slučaj?« »Tajni.« »Tako je. Ono što se događa u sobi istražne porote, ostaje u sobi istražne porote. Dobro se sjećam tog govora.« Namignuo je, okrenuo se i otišao. Rylann je stajala na istom mjestu neko vrijeme nakon što je otišao, a osmijeh joj je polako blijedio dok ju je pritiskala težina njezine dileme. Prisiljavajući se da taj problem privremeno gurne u stranu, uzela je žlicu i zdjelicu sa žitaricama. Sjela je za kuhinjski šank i baš je uključila svoj iPad kako bi pročitala naslove jutarnjih vijesti kad je netko pokucao na vrata. Možda je Kyle nešto zaboravio, pomislila je. S tim na umu, skliznula je s barskog stolca i otišla iz kuhinje. Prošla je kroz dnevnu sobu i otvorila vrata, očekujući da će ugledati par prodornih plavih očiju i rupice na obrazima. Umjesto toga se ukočila. Na njezinom kućnom pragu, posve neobjašnjivo, stajao je Jon. Raširio je ruke. »Iznenađenje!« 163

Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 32

RYLANN je šokirano zatreptala. »Jone! Što radiš ovdje?« Ignorirala je raširene ruke, nije joj baš bilo do grljenja s njim. Nakon nekoliko trenutaka spustio je ruke uz tijelo. »Dobro, toliko o nadi u toplu dobrodošlicu. Ovdje sam jer bih želio razgovarati.« »Zar u Italiji... više nemaju telefone?« Uperio je prst u nju, cerekajući se. »Ah, evo tog sarkazma koji mi je nedostajao. Pokušao sam telefonom, sjećaš se? Poklopila si mi slušalicu.« Striktno gledano, prije toga je rekla zbogom, ali teško da je ovo trenutak za debate o semantici. »Zato što sam smatrala da nema više ničega što bismo si trebali reći.« Ali sudeći prema činjenici da je on odjednom ovdje, na njezinu kućnom pragu, očito je bila prilično u krivu pretpostavivši to. S nelagodom se premjestio s noge na nogu. »Gledaj, upravo sam proveo deset sati na letu iz Rima. Nakon svega što smo prošli, zar ćeš me stvarno pustiti da stojim ovdje u hodniku kao kakav stranac?« Rylann je zapravo na trenutak razmatrala i tu opciju. Zatim se odmaknula od vrata i pustila ga unutra. Jon se nasmiješio. »Hvala.« Gledala ga je kako ulazi u dnevnu sobu i promatra stan. Izgledao je više-manje jednako kao zadnji put kad ga je vidjela, iako je malo kraće podšišao kosu, a koža mu je preplanula. Čini se da mu talijanski stil života odgovara. »Sladak stan.« rekao je. Pogledao je prema kuhinjskom šanku, a pogled mu je zastao na usamljenoj zdjelici žitarica i iPadu. Doručak za jednu osobu. Prije nego što počne s unakrsnim ispitivanjem, postojala je jedna preliminarna stvar koju je Rylann morala saznati. »Kako si me pronašao?« »Kellie i Keith. Dala si im svoju novu adresu kada si se preselila ovamo.« Kad se okrenuo i pogledao je, očito gotov s razgledavanjem stana, odlučila je prijeći na stvar. »Želiš li mi reći zašto si ovdje?« Gledao ju je u oči. »Mislim da sam pogriješio. U vezi s nama. Italija se nije pokazala onim što sam mislio da jest.« Koraknuo je naprijed, a glas mu je postao mekši. »Zaista mi nedostaješ, Ry.« Čuvši te riječi, Rylann je osjetila mješavinu emocija - žaljenje, suosjećanje, pa čak i malo tuge. Ali ne i ljubav. »Ne možemo ovo raditi, Jone. Gotovo je. Složili smo se u vezi s tim kada si otišao kako bi stigao na avion za Rim. Ja sam nakon toga nastavila dalje.« Njegove smeđe oči blistale su od emocija. »Viđaš li se s kim?« Zastala je, a onda kimnula. »Da.« »Je li ozbiljno?« Kakvo komplicirano pitanje. »Moglo bi biti.« Jon se trznuo, a zatim pogledao u strop. »Uh. To nisam očekivao.« Šutio je minutu, a kada je opet pogledao u nju, oči su mu bile zamagljene. 164

Noć za sjećanje - Julie James


Vidjevši to, Rylann nije bila sigurna što da kaže. Što god da se sada događalo s njezinim bivšim, očito je bio zbunjen i sluđen. »Jone, žao mi je.« Prošao je rukom kroz kosu. »Samo sam umoran. Dug let. Možda bih mogao dobiti čašu vode?« »Naravno.« Otišla je u kuhinju i iz hladnjaka izvadila bocu vode. Kad je zatvorila vrata, shvatila je da ju je Jon slijedio te da stoji pored kuhinjskog šanka. »Oh. Izvoli.« Pružila mu je vodu. »Hvala ti.« Otvorio je bocu i otpio gutljaj, a zatim bocu odložio na šank. »Samo mi jednu stvar reci. Kad smo bili zajedno, jesi li bila sretna?« Da, bila je. Očito su imali svojih problema, kao i svaki par, no izlazili su tri godine, živjeli su zajedno i čak se željela udati za njega. No onda ga je preboljela uz šestomjesečni plan - što joj je bilo vjerojatno lakše nego što je trebalo biti. A to dosta govori. »Da, bila sam sretna, ali... « Stavio joj je prst na usne, prekinuvši je prije nego što je stigla završiti. »Onda ne mora biti gotovo. Znam da sam te one večeri u Jardiniereu povrijedio. Mislila si da ću te zaprositi, a umjesto toga sam te šokirao svojim velikim planom o selidbi u Rim. Bio sam idiot, Ry, i jako mi je, jako žao. No možemo krenuti ispočetka. Želim drugu šansu.« Rylann je podigla ruku, uzela njegovu i odmaknula je od svojih usta. Želio on to čuti ili ne, postojalo je nešto što je trebala reći. »Neće biti druge prilike, Jone.« rekla je tiho, ali odlučno. »Više nisam zaljubljena u tebe.« Kad je pokušala pustiti njegovu ruku, zgrabio ju je za zapešće. »Čekaj, ako mi samo dopustiš...« »Dotakni je još jednom i požalit ćeš zbog mnogo više toga od te večeri u Jardiniereu.« Rylann se okrenula i ugledala Kylea kako stoji kod kuhinjskih vrata, a plave su mu oči gorjele od bijesa. Izgledao je ljutito, napeto i spremno za tučnjavu. »Kyle.« rekla je iznenađeno, a Jon joj je istog trena pustio zapešće. Kyle je pogledao prema njoj i na trenutak je izgledao toliko drugačije od lakomislenog šarmera kojega je poznavala da se, uz stezanje u želucu, zapitala je li ljut na nju. Nije imala pojma koliko je toga čuo i, iz njegove perspektive, prizor koji je upravo vidio mogao je izgledati loše - pogotovo nekome koga je posljednja djevojka prevarila. Ali onda je ušao u sobu i stao blizu nje. »Mislim da je Rylann savršeno jasno rekla što osjeća.« rekao je Jonu. Jon je trepnuo, a u očima mu se vidio bljesak prepoznavanja. »Jebo te, pa znam tko si ti. Cijeli tjedan si u vijestima.« Dobacio je Rylann pogled krajnje nevjerice. »Ti se jebeš s Twitter teroristom!« Sarkastično se nasmijao. »Ti, ambiciozna pomoćna državna tužiteljica, i bivši zatvorenik! Hoćeš li mi reći kako bi to ikada moglo funkcionirati?« »Ako se dobro sjećam, to te se više jebeno ne tiče.« zarežao je Kyle. »Uh, izgleda da sam ovime nekoga pogodio u živac.« uzvratio je Jon. Rylann je stala između njih. »U redu, sada očito u sobi ima malo previše testosterona.« Stavila je ruku na Kyleovu. »Mogu li s tobom porazgovarati u hodniku?« Nekoliko trenutaka je zurio u Jona - puno više nalikujući bivšem zatvoreniku nego nasljedniku milijardera ili zanesenjaku računalima - a zatim se okrenuo prema Rylann i kimnuo. »U redu.« Izašli su kroz ulazna vrata i stali na mali podest na koji je jedva moglo stati nešto 165

Noć za sjećanje - Julie James


više od njezinog otirača i njihovih dvaju tijela. Na suprotnom kraju podesta bilo je stubište koje je vodilo prema dolje, prema stanovima na prvom katu i u prizemlju. Krenimo redom, pomislila je. »Što ti radiš ovdje?« Prošaptala je nakon što je zatvorila ulazna vrata. Kyle je prekrižio rake na prsima. »Ti se šališ? Pronađem te u kuhinji s bivšim dečkom koji ti izjavljuje vječnu ljubav, a ti mene pitaš što radim?« »Pa, pretpostavila sam da će tvoje unakrsno ispitivanje biti podugačko, pa sam mislila da je bolje da prvo riješimo moja pitanja.« Uperio je prst u nju. »Nemoj pokušavati biti umiljata dok sam ovako ljut. I neka uđe u zapisnik, vratio sam se jer sam na tvom noćnom ormariću zaboravio sat. Začuo sam muški glas u tvom stanu, a vrata su bila otključana, pa sam ušao.« Je li? »Kada budeš bio malo manje nadrkan, vjerojatno bismo trebali porazgovarati o određenim granicama i cijeloj ovoj posesivnoj strani tvoje osobe.« »Pošteno. Sljedeći put kad čujem glas nepoznatog muškarca u tvom stanu i shvatim da su ti vrata misteriozno otključana, neću ući da se uvjerim da nisi žrtva pljačke i da te neki poludjeli kriminalac kojeg si procesuirala ne drži na nišanu.« Rylann je šutjela, razmišljajući o tome. »Možda ovo nije bio najbolji trenutak za spominjanje tvoje posesivne strane.« Kyle je zakačio prstom pojas njezine suknje i privukao je bliže. »Sad je vrijeme za moje unakrsno ispitivanje. Prvo pitanje: kada taj glupan odlazi?« Nagnula je glavu. »Ti nisi ljut na mene?« »Oh, bio sam bijesan kad sam ušao i ugledao vas dvoje kako stojite tamo, a on drži prst na tvojim usnama.« Izraz lica malo mu se ublažio. »Ali onda sam čuo što si mu rekla, da više nisi zaljubljena u njega.« Gledao ju je u oči. »Je li istina ono što je rekao? Da si se htjela udati za njega?« Rylann je oklijevala, ali nije željela lagati. »Dok smo Jon i ja bili zajedno, da, mislila sam da ćemo se vjenčati.« Kad je vidjela da je Kyle stisnuo čeljusti, nastavila je: »Ali to mi se sada čini posve dalekim, kao nešto iz prošlog života. Od tada se dogodilo toliko toga.« Činilo se da ga je to malo smirilo. »Što nas vraća na moje prvo pitanje: kada on odlazi?« Prišla mu je bliže, ne želeći se svađati zbog Jona. »On će uskoro otići. Obećavam. No cijele je noći letio avionom iz Italije kako bi razgovarao sa mnom - ne namjeravam ga naprosto izbaciti na ulicu.« »Fino. Ja ću to učiniti umjesto tebe.« Prešla mu je rukama po prsima, do ramena. »Kyle, prije sedam mjeseci jedna žena te tretirala kao govno i postupala ne uvažavajući tvoje osjećaje. Znam da su okolnosti drugačije, ali ja nisam tako bešćutna. Ne mogu jednostavno zalupiti vrata Jonu u lice ne dopustivši mu da u sebi stavi točku na ovo, što mu očito treba.« Pogledala je prema njemu. »Osim toga, meni možeš vjerovati.« Dugo je zurio u nju, a zatim konačno kimnuo. »U redu.« Rylann je uzdahnula s olakšanjem. Bili oni službeno par ili ne, upravo su preživjeli prvu svađu i završilo je dobro. Možda čak i bolje nego dobro. Sve dok Kyle nije radikalno izmijenio situaciju. »Ali tvoj bivši treba shvatiti da smo zajedno.« rekao je odlučno. »Zapravo, mislim da je vrijeme da to shvate svi. Nema više skrivanja u tvom stanu, nema više tajnih spojeva. Ako ćemo stvarno biti skupa, učinimo to kako treba.« I eto, odjednom su vodili Važan razgovor. 166

Noć za sjećanje - Julie James


»Želiš da sada raspravljamo o tome? Baš ovdje?« upitala ga je Rylann. »Nadao sam se da nemamo što puno raspravljati.« Kyle je proučavao Rylannino lice. »No vidim da sam bio u krivu.« Činjenica je da njegov odabir trenutka vjerojatno nije bio najbolji. No, s obzirom na to da ju je u kuhinji čekao muškarac s kojim se jednom htjela vjenčati, muškarac koji ju je sada želio natrag, Kyleova posesivna strana nasilno je provalila na svjetlo dana. Želio ju je cijelu, vrlo jednostavno. I ovaj put se neće pomiriti s manje od toga. »Otkako smo prvi put bili zajedno jasno ti je koliko su, zbog mog posla, stvari komplicirane.« rekla je. »Mislio sam da su se stvari promijenile. Pogotovo nakon prošle noći.« Izraz lica joj se smekšao. »Prošla noć je bila divna. Rekla sam ti, najbolji prvi spoj koji sam ikada doživjela.« »Tako bi moglo biti svaki dan, Rylann.« Kyle joj je stavio ruke na ramena, pomislivši: sad ili nikad. Nije bio naročito vješt u izražavanju osjećaja, a nije ni ona baš bila majstorica u tome. Dosjetke i šale bile su njihov uobičajeni modus operandi. No, ima trenutaka u životu kada čovjek treba skupiti snagu i reći ono što se mora reći. A ovo je bio taj trenutak. Pa je spustio pogled prema njezinim očima. »Nakon svega što se dogodilo sa Danielom, rekao sam si da dugo vremena neću ni sa kim ući u ozbiljnu vezu. Ali onda si došla ti i sve promijenila. Ne želim više biti neki tip s kojim se zabavljaš, Rylann. Želim s tobom biti u pravoj vezi.« Jer sam zaljubljen u lebe. No kada su mu te riječi došle navrh jezika, progutao ih je. Ne zato što to nije mislio - daleko od toga. Gledajući u te prekrasne oči boje jantara koje nikada nije zaboravio, znao je koliko su te riječi istinite. No također je na Rylanninu licu uočio nesigurnost i shvatio, s određenim strahom, da nije posve siguran kako će ovaj razgovor završiti. A nakon što jednom izgovori te riječi, ja sam zaljubljen u tebe, što nikada prije nikome nije rekao, one će zauvijek biti izrečene. Pa je zašutio, čekajući njezin odgovor. »I ja želim biti s tobom.« rekla je. Kyle se nasmiješio i privukao je bliže... no onda je shvatio da nije završila. »Ali?« »Ali mi treba više vremena. Ti si u svim vijestima sa svojom novom tvrtkom i Twitterom, a sada će biti objavljen i tvoj intervju u Timeu. Ovo nije pravi tjedan za izlazak u javnost s činjenicom da hodamo. Pričekajmo nekoliko tjedana, ili nekoliko mjeseci, a onda, kad se stvari ohlade... « »Nekoliko mjeseci?« Odmaknuo se i nekoliko trenutaka šutio. »Tebi je stvarno toliko neugodno da te vide sa mnom?« Rylann je naglasila: »Ne. Nije mi neugodno. Samo sam svjesna određenih činjenica. Uglavnom, ja sam savezna tužiteljica, a ti si... pa, ti.« Joj, hvala na pojašnjenju. »Dakle, dopusti mi da provjerim jesam li dobro shvatio: Rylann, žena koju sam upoznao prije devet godina, želi biti sa mnom. No uvažena tužiteljica Pierce samo se želi ševiti. Je li tako?« Frustrirano je raširila ruke. »Što želiš da kažem, Kyle? Gašenje Twittera nekim ljudima može biti smiješno i znam da imaš svoje podržavatelje, ali ti si, ustvari, bivši zatvorenik. I od početka sam bila iskrena prema tebi - to meni predstavlja problem.« Kyle se odmaknuo, a glas mu je bio suh. »Oho. A mislio sam da se nikada neću 167

Noć za sjećanje - Julie James


osjećati večim prijestupnikom nego onog dana su me bacili iza rešetaka u MCC-u.« Rylannin se izraz lica smekšao. »Nisam tako mislila. Samo, inzistiraš na odgovorima koje nemam. Danas smo imali neočekivan posjet mog bivšeg dečka, a sada mi odjednom bacaš rukavicu u lice. Ali sve ovo je tako novo - hodamo tek nekoliko tjedana. Zašto ne možemo još malo pričekati kako bismo odredili što se događa?« Ah... Kyle je konačno shvatio u čemu je stvar. Ona nije sigurna što osjeća prema njemu. Godinama je ulazio u brojne vezice i uvijek ih je doživljavao zabavnima i neobaveznima, nikad se ne trudeći ozbiljno zbližiti s nekom od tih žena. Čak je i s Danielom imao zadršku, nije joj se zaista otvorio. Ali to nije bio slučaj s Rylann. Njihov odnos nije se svodio na skupe večere - bio je stvaran. On joj se otvorio, čak joj je ispričao i privatne stvari o svojoj obitelji i sada, evo, stavio svoje karte na stol - nadajući se da je ono stoje vidjela u posljednjih nekoliko tjedana dovoljno da je pridobije. Jer njemu je ovih posljednjih nekoliko tjedana bilo savršeno - bilo je to sve ono za što nikada nije znao da oduvijek želi u vezi. Pa ipak, čini se, njoj to još uvijek nije bilo dovoljno. Nema mnogo toga što čovjek u ovakvim okolnostima može reći. Prišao joj je bliže i nježno joj uhvatio bradu. »Razlika između tebe i mene, odvjetnice, jest u tome da meni ne treba još vremena. Ja znam što osjećam. Ti voliš svoj posao - to razumijem. To je jedna od stvari u vezi s kojima ti se najviše divim. Ali nisam trideset tri godine čekao da pronađem nešto stvarno da bih se zadovoljio s time da u tvom srcu uvijek budem na drugom mjestu. Želim više od toga.« Rylann je stavila ruku na njegovu, očiju ispunjenih emocijama. »Kyle... nemoj to raditi. Nikada nisam rekla da si na drugom mjestu.« »Nisi to trebala reći, Rylann.« rekao je tiho. Jer on je to ionako znao. Pa je spustio glavu i poljubio je u čelo u znak pozdrava. Zatim je okamenio srce, ne osvrćući se dok ga je zvala, i zauvijek napustio njezin dom.

168 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 33

KASNIJE TE večeri Kyle je ušao u Epic, restoran uređen poput potkrovlja, smješten u čikaškoj četvrti River North, i ugledao svoju obitelj - uključujući budućeg tasta - kako sjedi za stolom u stražnjem dijelu prostorije. Jordan ga je nazvala ranije i spomenula kako je pozvala Nicka da im se pridruži na večeri. Rekla je to oklijevajući, kao da brine da bi Kyle mogao biti uvrijeđen što ga je uključila u njihovu obiteljsku tradiciju. »Ne moraš me pitati za mišljenje, Jordo.« rekao je. »Nick i ja smo sad dobri.« »Ah, vas dvojica ste se stvarno zbližili.« rekla je šaljivim tonom. »To je baš slatko.« »Da.« Uslijedila je duga tišina. »To je sve?« upitala je Jordan. »Nema sarkastičnog odgovora?« Glas joj je odmah postao zabrinut. »Nešto nije u redu?« »Ma ne. Samo sam malo odsutan, zbog posla.« slagao je. »Vidimo se kasnije, u restoranu.« Zatim je spustio slušalicu, prije nego stoje stigla postaviti dodatna pitanja. Jednostavno je želio provesti što bezbolniju večer s obitelji te doći kući i pokušati zaboraviti koliko je užasno usran bio današnji dan. Približavajući se stolu nabacio je osmijeh i držao se opušteno. »Ispričavam se što kasnim. Promet na Driveu je koma.« Sjeo je na prazno mjesto između Nicka i svog oca te uzeo meni koji je bio ispred njega. »Dakle, što vam se čini dobrim?« Kako mu nitko nije odgovorio, provirio je iznad menija i ugledao tri para očiju kako s nevjericom bulje u njega. »Stvarno ćeš nas natjerati da te mi pitamo?« rekao je Grey. Kyle je dobacio Jordan ubojit pogled preko stola. Što si rekla tati? Ništa, uzvratila mu je ljutitim pogledom. »O tvom poslu s Twitterom.« potaknula ga je. Oh. Točno. Zaboravio je da o tome još nije razgovarao ni sa sestrom ni s ocem. Nazvali su ga čim je objavljeno priopćenje za javnost, no bio je zauzet razgovorom s potencijalnim klijentima, a kasnije je otišao na spoj s Rylann. Teško je povjerovati da je to bilo prije manje od dvadeset i četiri sata. Prošla noć bila je nevjerojatna, a zatim se, u tren oka, sve promijenilo. Bolje je da znaš na čemu si s njom. Da, hm, barem si je tako govorio. »Došao sam na tu ideju dok sam bio u zatvoru.« rekao je Kyle, odgovarajući im na pitanje. »Tijekom četiri mjeseca iza rešetaka čovjek ima puno vremena za razmišljanje.« Otpio je gutljaj vode. Grey se nasmijao. »To je sve što ćeš reći? Obično nisi tako skroman.« Jordan ga je sumnjičavo promatrala. »Nikada nisi toliko skroman.« Dobacila mu je pogled. Što se događa? Namrštio se. Ništa. Pusti me. Nakrivila je glavu. Što si sad učinio? On je napravio grimasu. Hvala ti na podršci i povjerenju. 169

Noć za sjećanje - Julie James


Sjedeći između Jordan i Kylea, Nick je podigao obrve, kao pravi agent FBI-a. »Što je to s tim pogledima?« Čuvši to, Grey je provirio iznad svog cjenika. »Zar opet rade taj blizanački manevar? Kad su bili mlađi, to je Marilyn i mene prestravljivalo. Vodili su na taj način čitave razgovore za stolom tijekom objeda.« Odmahnuo je rukom. »Navikneš se na to.« Razgovor se - srećom - nastavio i Kyle je zaokupio pozornost obitelji prepričavajući detalje sastanka s direktorom Twittera. Potom je Nick govorio o svom unapređenju u šefa čikaškog ureda FBI-a i o tome kako to znači da više neće obavljati tajne zadatke. Kad se nasmiješio Jordan i stisnuo joj ruku rekavši to, Kyle je stekao dojam da je to ranije bilo izvor problema među njima. »Sjajno je čuti to, Nick. Znači li to da ćeš uskoro moju kćer učiniti poštenom ženom?« upitao je Grey, iz vedra neba. Jordanine oči su se zaprepašteno raširile. »Tata!« Kyle se zabavljao gledajući kako se Nick meškolji u stolcu. Podigao je čašu prema agentu FBI-a. »Dobrodošao u obitelj.« Grey se okrenuo prema njemu. »Oh, da sam na tvom mjestu, ne bih se previše opustio. Ti si sljedeći u vrućem stolcu.« »Što sam ja učinio?« upitao je Kyle. »Tko je ta bombastična brineta s kojom se intimiziraš?« upitao je Grey. Prokleta tračerska kolumna. »Ne vjeruj svemu što pročitaš u novinama, tata.« progunđao je Kyle. Premda je taj konkretni podatak bio itekako istinit. »Fino. Hajdemo popričati o onome što vidim u novinama. Nekoliko tjedana prije bombastične brinete, u njima je bila lijepa pomoćna državna tužiteljica. Ona u čije grudi buljiš na onoj fotografiji.« Grey ga je prodorno pogledao. »Ti si sada direktor tvrtke, Kyle. Možda je vrijeme da razmisliš o tretiranju svog privatnog života na jednako ozbiljan način kao profesionalnog.« Kyle je duboko udahnuo, u sebi brojeći do deset. Bila je to prodika koju je godinama slušao od oca. Ovo je dio kad je on nasmiješi i kaže Naravno, tata, a zatim napusti večeru i putem kući nazove djevojku koja je tog tjedna aktualna. Ali ne večeras. »Prije svega,« počeo je, »nisam buljio u grudi lijepe pomoćne državne tužiteljice. Gledao sam je u oči. I kad sad razmišljam o tome, to je vjerojatno trenutak kad sam trebao shvatiti da sam posve nadrapao. Što se tiče ozbiljne veze, evo šoka za vas: pokušao sam. Mislio sam da imamo nešto stvarno odlično. Ali pogodite što se dogodilo? Ona ne želi ozbiljnu vezu sa mnom. Shvatio sam to baš jutros. Dakle, ako bismo večeras, bar jednom, mogli preskočiti ovu rutinu, ja bih to jako, jako cijenio.« Greyevo lice se objesilo i odmah postalo ozlojeđeno. »Žao mi je, Kyle. Nisam znao.« Jordan je ispružila ruku preko stola, a na licu joj je bio izraz istinskog suosjećanja. »Što se dogodilo? Mislila sam da se stvari s Rylann sjajno razvijaju.« Kyle je znao da njegova obitelj ima dobre namjere, ali to je bilo mučnije od sarkazma. Izražavanje emocija i nježnije strane svoje osobnosti jutros mu baš i nije bilo od koristi, a posljednja stvar koju je želio jest oživljavanje tog iskustva. Pa je ustao od stola. »Znate što, nisam baš raspoložen za desert. Vi, društvo, samo nastavite i naručite ga bez mene. Mislim da ću izaći vani na nekoliko minuta - moram obaviti neke telefonske razgovore.« Kyle se naslonio uza zid na udaljenom dijelu prostora na krovu restorana, gledajući prekrasnu noćnu panoramu, visokogradnje koje su se uzdizale svuda oko njega. Pregledavao je e-mailove, govornu poštu i SMS poruke koje je primio tijekom 170

Noć za sjećanje - Julie James


večere - i naljutio se na sebe kad je shvatio da se nadao da će jedna od njih biti Rylannina. Nije očekivao da će nazvati, s obzirom na to kako je otišao, no njegov je um počeo smišljati raznorazne scenarije o tome što se dogodilo nakon što je otišao. A nijedan od njih nije bio dobar. Možda je o tome trebao razmisliti prije nego što se posvađao s njom dok je u njezinoj kuhinji čekao čovjek za kojega se nekoć htjela udati. Dok je razmišljao o genijalnosti vlastite strategije, iza sebe je iznenada začuo korake. »Cijenim to, Jordo.« rekao je, ne osvrćući sc. »Ali trenutačno nisam baš pričljivo raspoložen.« »U redu. Jesi li, umjesto toga, za piće?« Iznenađen glasom, Kyle se okrenuo i ugledao svog tatu kako drži dvije čaše za viski. Jednu je pružio Kyleu. »Zatražio sam da posebno za ovu priliku otvore bocu Macallana 21.« Kyle je uzeo čašu, lagano se osmjehnuvši. »Samo najbolje za Grey a Rhodesa.« »Samo najbolje za Kylea Rhodesa.« ispravio ga je Grey. »Zvijezda dana.« Naslonio se pored Kylea uza zid. »Postoji li razlog zbog kojeg sam o pokretanju Rhodes Network Consultinga morao čitati u novinama, kao svi ostali?« Ah, da. To. »Namjeravao sam te nazvati nakon priopćenja za medije, ali dan mi je jednostavno procurio kroz prste.« Kyle je zastao, pokušavajući odlučiti kako da najbolje objasni. »A što se tiče vremena prije toga... ova tvrtka je nešto što sam morao izgraditi sam. Bez ikakve pomoći moćnog poduzetnika Greya Rhodesa.« Grey se odmaknuo, naizgled ogorčen. »To je tvoj poslovni plan. Ne bih ti naturao svoje mišljenje ako ga ne zatražiš.« Kyle je nabrao čelo. »Sjećaš li se razgovora koji smo vodili prije otprilike pet minuta, o tome kako ja moram ozbiljno shvatiti svoj privatni život i kako Nick treba učiniti Jordan poštenom ženom?« Grey je uz osmijeh priznao: »Dobro. Možda, kada ste u pitanju ti i tvoja sestra, ponekad naglas izgovorim nekoliko prigodnih misli.« Pokazao je prstom prema njemu. »Jesi li ikad gledao emisiju o obitelji Kardashian? Ja jesam. Jednom sam u hotelskoj sobi naletjeo na epizodu. Tjednima sam imao noćne more. Bože sačuvaj da budem neuspješan otac i da vas dvoje tako završite.« Kyle je suspregnuo osmijeh. »Jesu li ikada emitirali epizodu u kojoj jedna od sestara Kardashian hakira Twitter i ode na četiri mjeseca u zatvor?« »Još uvijek mi ne prijaju tvoje šale o tome.« »Oprosti.« Grey je postrance pogledao Kylea. »Premda si učinio sjajan posao preokrećući stvar u suprotnom smjeru.« Podigao je čašu, nazdravljajući, a plave oči su mu vragolasto zasjale. »Za novo lice mrežne sigurnosti.« Kyle je nakrivio glavu začuvši očev odabir riječi. »To će pisati na naslovnici Timea. Ti znaš za to?« »Naravno da znam. Novinar me nazvao danas popodne, tražeći izjavu za članak. Najviše je želio saznati kako se osjećam zbog činjenice da moj sin osniva vlastitu konzultantsku tvrtku.« »Što si mu rekao?« upitao je Kyle. Očev izraz lica postao je ponosan. »Da sam prije devet godina znao da ćeš biti izvrstan glavni i odgovorni direktor. I da je bilo blagoslov i privilegija dolaziti svaki dan u ured i imati tebe kao svoju desnu ruku.« Nasmiješio se šeretski. »Također sam dodao da se 171

Noć za sjećanje - Julie James


nadam da ćeš svim svojim klijentima preporučiti proizvode Rhodes Corporationa, s obzirom na to da štite jedno od svaka tri računala u Americi.« Kyle se nasmijao - naravno da je otac i to uspio ubaciti. »Hvala, tata.« Svaki je otpio gutljaj viskija, a onda je uslijedila duga tišina. Grey se nagnuo prema sinu. »Znaš da je ovo trenutak tijekom druženja oca i sina kad bih te trebao pitati o toj djevojci, Rylann, zar ne?« Kyle je odložio piće na ogradu krova i zabio ruke u džepove hlača. »Aha. A ovo je dio kad ja kažem: hvala, ali mislim da sam rekao sve što sam večeras želio reći o njoj. A prikladno će uslijediti trenutak kad konobarica dolazi i pita želimo li još nešto popiti, eliminirajući svaku daljnju raspravu na tu temu.« Odjednom su iza sebe zaista začuli glas. »Oprostite, mogu li kome od vas, gospođo, donijeti još štogod za popiti?« Otac se osvrnuo i ugledao plavokosu konobaricu kako stoji iza njih te se zapanjeno zabuljio u Kylea. Kyle se nasmiješio. »Platio sam joj dvjesto dolara da dođe čim stavim ruke u džepove. Znao sam da me ti i Jordan nećete moći dugo ostaviti samog, a da ne dođete pronjuškati što se događa.« Na drugoj strani grada, Rylann je sjedila pokraj Jona u vinskom baru nekoliko blokova udaljenom od njezina stana. To im je u cijelom danu bilo prva prilika da razgovaraju. Nakon što ju je Kyle ranije tog jutra ostavio da stoji na kućnom pragu, nažalost nije imala vremena prepustiti se tuzi. Umjesto toga, vratila se u stan, rekla Jonu da će ga nazvati kasnije i otišla se pripremiti za raspravu pred istražnom porotom. Ubrzo nakon što je došla u vinski bar, Rylann je preuzela vodstvo u razgovoru. Objasnila je Jonu, najnježnijim riječima, da je njihova veza zaista, definitivno, apsolutno gotova. Ovaj put ju je slušao, i premda je djelovao uznemireno, povrijeđeno, pa čak i pomalo frustrirano, činilo se da je naposljetku prihvatio ono što je rekla. »Dakle, ja sam zajebao stvar. Zauvijek.« Prešao je dlanom preko usta. »Valjda je to cijena koju moram platiti zato što sam prije sedam mjeseci bio sebični magarac.« Rylann ga je promatrala. »Jone, nemoj ovo pogrešno shvatiti, ali što se zapravo događa? Znam da bih trebala biti polaskana što si uskočio na avion kako bi me pokušati ponovno osvojiti, ali... mogu li biti iskrena?« Sarkastično se nasmiješio. »Uvijek si takva.« »Sve ovo čini mi se više očajničkim nego autentičnim. Doimaš se nekako izgubljeno.« Vrtio je čašu, u početku ne govoreći ništa. »Ne znam. Osjećam da nešto nedostaje. Italija je bila odlična prvih par mjeseci, ali onda je uzbuđenje splasnulo. Valjda sam mislio da bi, kada bismo ti i ja mogli obnoviti ono što smo imali, barem taj dio mog života opet bio kako treba.« Pogledao ju je kroz čašu. »Žao mi je, znaš. Imali smo dobru vezu, a ja sam je uništio.« Bilo je primamljivo pustiti da on preuzme svu krivnju. I, bez sumnje, zaslužio je velik dio krivnje. No, dok je Rylann tamo sjedila, gledajući u čovjeka za kojega je jednom iskreno vjerovala da s njim želi provesti ostatak života, shvatila je, prvi put, da je i na njoj mali dio odgovornosti za propast njihove veze. »Nisi samo ti, Jone.« Nagnuo je glavu. »Što želiš reći?« Uzdahnula je. »Nešto jest nedostajalo. Mislim da to nijedno od nas dvoje nije shvatilo na vrijeme i, iskreno, još uvijek nisam sigurna da mogu točno odrediti što je to. Izvana smo djelovali sretno, ali nešto je moralo biti pogrešno, zar ne? U suprotnom ti 172

Noć za sjećanje - Julie James


nikada ne bi želio otići u Italiju bez mene, a ja... bih te pokušala nagovoriti da ostaneš.« Razmislio je o tome, a onda joj uputio gorko-slatki poluosmijeh. »A oboje znamo koliko uporna možeš biti kada nešto želiš.« Nasmijala se tiho, priznavši to. »Točno.« Potom su dugo razgovarali, o starim vremenima, o Italiji i o Rylanninom novom životu u Chicagu. Nakon toga su izašli vani i pozdravili se na pločniku. »Onda, sutra se vraćaš u Rim?« upitala je. Jon je kimnuo. »Bar privremeno. Uzeo sam tjedan dana neplaćenog dopusta, u nadi da ću ga provesti s tobom.« Slegnuo je ramenima. »Možda sada to vrijeme iskoristim za razmišljanje o svemu. Za donošenje odluke o tome što želim učiniti sa svojim životom kad odrastem.« »Što god bilo to što tražiš, nadam se da ćeš to pronaći.« rekla je Rylann posve iskreno. »Želim da budeš sretan.« »Ti također, Ry.« Dotaknuo joj je obraz, a zatim ušao u taksi koji će ga odvesti natrag u hotel u kojem je rezervirao sobu za ovu noć. Rylann je stajala na pločniku, gledajući kako odlazi taksi s Jonom. Sjetila se sličnog dana prije sedam mjeseci, kada su si rekli zbogom ispred zajedničkog stana u San Franciscu. Ali tada ga je taksi odvezao ravno na aerodrom i u novi život u Italiji. Nakon što joj je taksi nestao iz vida, odšetala je duž nekoliko blokova do svog stana, razmišljajući o svemu što se toga jutra dogodilo. Prije nekoliko tjedana rekla je Rae da nikad nije razmatrala ideju da ode u Rim s Jonom, jer bi, to bilo šašavo, a ona ne radi šašave stvari. No to nije bilo posve točno. Tijekom proteklih nekoliko mjeseci s Kyleom napravila je puno stvari koje, gledano iz praktične perspektive, nisu imale previše smisla. Za njega je bila spremna zaobilaziti pravila, ići protiv logike i jednostavno slijediti svoje srce. I, iskreno, to ju je pomalo plašilo. Od trenutka kad je upoznala Kylea pretpostavljala je da bi joj on mogao prouzročiti razne nevolje. Slutila je to od onog prvog osmijeha. Nakon što su se ponovno spojili, govorila si je da je oprezna, da se oni samo zabavljaju. No posljednjih nekoliko tjedana proširilo se daleko izvan uskog područja zabave i pokazalo joj koliko doista predivno može biti kad u svom životu imaš Kylea Rhodesa. Ranije tog jutra, kad je rekao da joj je neugodno da bude viđena s njim, osjetila se jednostavno... loše. Premda je šuljanje uokolo bilo pomalo i uzbudljivo, znala je da on zaslužuje bolje. No bila je zatečena kada ju je silio da baš tamo i tada kaže što želi. Dakle, sada je vrijeme odluke. Mogla bi pustiti da Kyle po drugi put ode iz njezina života i sačuvati svoju savršenu reputaciju Meth Lab Rylann, zvijezde među pomoćnim državnim tužiteljima koja na poslu nikada ne poduzima pogrešan korak i koja se trudi nametnuti kao žena koju treba ozbiljno shvatiti u profesiji koja to često ne čini. Ili bi mogla prihvatiti da joj kruna zauvijek bude okrnjena, možda se srozati u očima svoje šefice i suradnika te objelodaniti činjenicu da je u vezi s Twitter teroristom, svojim bivšim svjedokom i najskandaloznijim bivšim zatvorenikom kojega je njezin ured u zadnje vrijeme procesuirao. Razmišljajući o tome, Rylann je ušla u svoj stan i bacila torbicu i ključeve na kuhinjski šank. Otišla je u spavaću sobu i skinula sivi kostim i štikle. Objesila je kostim u ormar, pored ostalih - red crnih, tamnoplavih, sivih, bež i smeđih sakoa formirao je urednu, ravnu liniju. Zatim joj je, instinktivno, pogled odlutao do kutije za cipele na gornjoj polici, one kutije s Kyleovom košuljom od flanela. Pomislila je na nešto što mu je 173

Noć za sjećanje - Julie James


rekla one noći, odmah nakon što ga je poljubila. Odlučila sam se, za promjenu, prepustiti događajima. Jedino je preostalo pitanje bilo koliko je daleko spremna ići s tim.

174 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 34

SLJEDEĆEG JUTRA Kyle je sjedio za svojim radnim stolom u centru grada, u uredu Rhodes Network Consultinga, gledajući odsutno kroz prozor u rijeku Chicago. Kada mu je zazvonio mobitel, trepnuo je i brzo pogledao tko zove, potiskujući ubod razočaranja kad je vidio da je to Sean. Javio se pa su razgovarali o rasporedu za sljedeći tjedan. Ponedjeljak je službeni datum početka rada svih zaposlenika tvrtke, a trenutačno su to Sean, Gil i Troy, dvoje tajnika i recepcionarka. Međutim, sudeći prema broju poziva koje je Kyle već primio od trenutka javnog priopćenja o suradnji s Twitterom, sumnjao je da će dugo moći raditi s timom od šest osoba - posebno nakon što izađe članak u Timeu. Kao što je njegov otac sinoć rekao, iz profesionalne perspektive doista je drastično promijenio svoj život. I na ta je postignuća bio ponosan. No ona nisu bitno olakšavala tupu bol koju je osjećao otkako je otišao iz Rylannina stana. Inzistirao je i na kraju dobio odgovore koje je tražio. Ali ne odgovore koje je želio čuti. Kad je zazvonio telefon tvrtke, a zvao je još jedan potencijalni klijent koji je želio dogovoriti konzultacije, prisilio se da ostane usredotočen na posao. Ubrzo nakon što je završio razgovor, mobitel mu je zazujao zbog nove SMS poruke. Rylannine. PLANIRAŠ LI U NEKOM TRENUTKU, VLASNIČE RUPICA NA OBRAZIMA, IMATI KAKVE ODVJETNIKE U

RHODES NETWORK CONSULTINGU? Kyleu je trebalo pola sekunde, a zatim je ustao od stola. Izašao je iz ureda, prošao pokraj praznih radnih mjesta i krenuo prema recepciji. Tamo je, čekajući uz recepcijski stol i izgledajući vrlo poslovno u baloneru i štiklama, stajala Rylann. »Nadam se da prihvaćaš i nedogovorene sastanke.« rekla je uz osmijeh. Hmm. Kyle je sada već dobro poznavao taj osmijeh. Ali uvažena tužiteljica Pierce ovaj put ga neće tako lako šarmirati. Može dobacivati svoje šale i dosjetke i paradirati u seksepilnoj suknji koju nosi ispod tog balonera, no on će i dalje biti odlučno imun na sve to. »Kako si me pronašla?« upitao je. »Posjetila sam internetske stranice Rhodes Network Consultinga i pogledala adresu.« rekla je ležerno. »Spomenuo si da danas u uredu namjeravaš srediti to.« Sada se sjetio; rekao je nešto o tome u srijedu navečer, tijekom vožnje limuzinom u Champaign. »Kako je tvoj bivši?« upitao je suho. Rylann je slegnula ramenima. »Dobro, pretpostavljam. Sve u svemu. Trenutačno 175

Noć za sjećanje - Julie James


je u avionu kojim se vraća u Rim te pokušava zaključiti što želi učiniti sa svojim životom.« Odmjerila ga je. »Djeluješ umorno.« »Noćas nisam dobro spavao.« Kimnula je glavom, a zatim se s nelagodom premjestila s noge na nogu. »Misliš li da bismo mogli otići u tvoj ured i porazgovarati? Osjećam se čudno stojeći ovdje na recepciji.« Kyle je zastao, razmišljajući o tome, a onda joj dao znak rukom. »Slijedi me.« Nisu ništa govorili hodajući prema njegovu uredu - vjerojatno najduže vrijeme koje su njih dvoje proveli zajedno bez riječi. Krajičkom oka vidio je da se ona ogledava. »Ovo mjesto izgleda sjajno.« rekla je kada su došli do njegova ureda. »Koliko si toga morao mijenjati prije useljenja?« Naslonio se na stol i gurnuo ruke u džepove, ne baš raspoložen za čavrljanje. »Zbog čega si došla ovamo, Rylann?« Posegnula je u džep svog balonera i izvukla nešto. »Kako bih ti dala ovo.« Kada je Kyle vidio svoj sat, osjetio je malodušnost. A nadao se... hm, to sada očito nije važno. »Opet si ga zaboravio kada si jučer ujutro napustio moj stan.« rekla je. Kyle je uzeo sat i stavio ga na zapešće. »Hvala što si ga vratila.« Gledala ga je značajno u oči. »I došla sam ti reći da si u krivu.« Prišla mu je bliže. »Ja želim biti s tobom, Kyle. Više od svega.« Nije se pomaknuo. »Čekam ali.« Odmahnula je glavom. »Ovaj put nema tog ali. Pristajem, do kraja.« Duboko je udahnula. »Danas poslijepodne reći ću Cameron da smo u vezi.« Na mnogo načina to je bilo upravo ono što je Kyle želio čuti. Ali previše se dobro sjećao njezina jučerašnjeg oklijevanja. »Rylann, ja sam lud za tobom - ti to znaš.« Gledao ju je u oči, odlučivši biti do kraja otvoren. »Ali ako to učinimo, brinem da ćeš jednog dana požaliti. A to bi me ubilo.« »Neću požaliti.« rekla je. »Obećajem.« »To sad kažeš, ali kako će biti poslije?« Odjednom su joj se, na njegovo krajnje iznenađenje, oči napunile suzama. »Nikada, nikada neću požaliti što sam te spriječila da po drugi put odeš iz mog života, Kyle.« rekla je glasom punim emocija. »I mogu to dokazati.« Otkopčala je gumbe na svom baloneru, jedan po jedan. Zatim je rastvorila baloner i pustila ga da padne na pod. I čak i da više nije rekla ni riječ, Kyle je znao da više nikada neće dvojiti o tome što Rylann osjeća prema njemu. Imala je na sebi njegovu košulju od flanela. »Sačuvala si je.« rekao je nježno. »Čitavo ovo vrijeme.« Kimnula je glavom. »Devet godina sam čuvala ovu prokletu košulju, doslovce je povlačeći preko cijele zemlje i natrag.« Kyle joj je dotaknuo obraz i nježno joj palcem obrisao suzu. »Zašto?« Zastala je oklijevajući, a onda uz nježan osmijeh napokon i ona posve otvoreno rekla: »Mislim da sam se uvijek nadala da ćeš se jednog dana vratiti po nju.« Jebote, to ga je posve izbezumilo. Grudi su mu se nadimale kad ju je privukao u svoje naručje. »Volim te, Rylann.« Uhvatio joj je lice dlanovima, zureći joj u oči. »I sad napokon imam dobar odgovor na pitanje koje mi stalno postavljaju - zbog čega sam hakirao Twitter. U to vrijeme to nisam znao... ali to sam učinio kako bih te opet pronašao.« 176

Noć za sjećanje - Julie James


Naslonila se na njega, prelazeći mu prstima po košulji. »To je možda najbolje opravdanje počinjenja kaznenog djela koje sam ikada čula.« Podigla je pogled prema njemu, a oči su joj blistale. »I ja tebe volim, znaš.« Nasmiješio se i spustio usne na njezine. Da, znao je to. Možda je trebalo proći devet godina i pritom se dogoditi cijeli niz pogrešnih skretanja, ali njihova priča napokon je bila potpuna. Jer je ona, napokon, njegova.

177 Noć za sjećanje - Julie James


Poglavlje 35

KASNIJE TOG poslijepodneva Rylann je stajala pred Cameroninim vratima. Zastala je, duboko udahnula, a zatim pokucala. Glas iznutra viknuo je: »Naprijed!« Rylann je otvorila vrata i ugledala Cameron za radnim stolom. Državna se tužiteljica nasmiješila i pokazala prema stolcima nasuprot nje. »Bok, Rylann. Sjedni.« Rylann je zatvorila vrata za sobom, pokušavajući procijeniti šefičino raspoloženje. Sada je s Cameron radila već dva mjeseca i o tom je iskustvu mogla reći samo pozitivne stvari. Iako mlada za tu poziciju, Cameron je bila motivirana, poštena i izvrsna procesna odvjetnica. Kao državna tužiteljica u jednom od najvećih okruga u zemlji imala je priličnu moć u federalnom kaznenopravnom sustavu, a puno pozornosti privukla je baš tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, progoneći neke od najzloglasnu'ih kriminalnih organizacija u zemlji. Drugim riječima, bila je to žena koju je Rylann iznimno poštovala. Rylann je sjela ispred stola, pokušavajući odlučiti odakle da počne. Jedna smiješna priča, Cameron. Prije devet godina dopustila sam da me potpuni stranac otprati kući iz bara... Vjerojatno ne odatle. Nakašljala se. »Moram s tobom razgovarati o jednoj osobnoj stvari.« Cameron je djelovala zabrinuto. »Nadam se da je sve u redu.« »Jest, hvala ti. Ali postoji nešto što bi ti morala znati i želim da to čuješ izravno od mene.« Zastala je prije nego što je nastavila. »Kyle Rhodes i ja smo istraživali naš odnos u neprofesionalnom smislu.« Nagnula je glavu. »Ajme. Zvučalo je puno manje jadno kada sam to vježbala u sebi. Pokušat ću opet, bez gluposti.« Pogledala je šeficu u oči. »Ja hodam s Twitter-teroristom.« Cameron je na trenutak šutjela, a onda se zavalila u stolcu. »U redu. Krenimo ispočetka. Je li se to događalo dok je on bio tvoj svjedok?« »Ne.« rekla je Rylann odlučno, želeći da to bude posve jasno. Cameron je kimnula. »Naravno. Ali morala sam pitati.« Rylann je ozbiljno nastavila, pomaknuvši se naprijed u stolcu. »Gledaj, Cameron, shvaćam da je to neuobičajeno. Mi smo tog čovjeka strpali u zatvor i nazvali ga teroristom. I budući da je on toliko prepoznatljiv u ovom gradu, neće proći dugo prije nego što nas netko vidi zajedno i poveže mene s ovim uredom. Shvaćam da bi, kad se to dogodi, naša veza mogla naići na nekoliko podignutih obrva. Više od nekoliko, vjerojatno. Vjeruj mi kad kažem da baš zbog tih razloga to nije nešto u što sam ušla olako. No, bez obzira na to, Kyle je sada dio mog života. I spremna sam prihvatiti sve neugodne posljedice koje idu uz to.« »Dobar govor.« rekla je Cameron. Rylann je uzdahnula. »Hvala. Malo sam nervozna.« Cameron ju je proučavala. »Brineš li da ću te otpustiti zbog toga?« Rylann je odmahnula glavom te dodala otvoreno: »Ne. Ali brinem da će to opteretiti naš poslovni odnos. I da ćeš ubuduće dvojiti u vezi s mojim prosudbama.« A premda će i jedno i drugo biti gorka pilula, ipak nije žalila zbog svoje odluke. Rekla je 178

Noć za sjećanje - Julie James


Kyleu da mu se predaje cijelim bićem, a to je i mislila. Cameron se laktovima oslonila o stol. »Cijenim tvoju iskrenost, Rylann. Pa ću i ja biti iskrena.« Pokazala je prema vratima. »Shvaćam da na vratima piše Državni tužitelj, ali prije samo šest mjeseci riječ Pomoćni bila je i ispred mog imena. A da su se stvari razvijale drugačije, i da je Silas još uvijek na dužnosti, ne sumnjam da bi ti on činjenicu da hodaš s čovjekom kojega je ovaj ured nedavno progonio uzeo kao veliki minus. Ali znaš što? Silas je bio magarac. On je ovaj ured vodio kao diktator, a jedino do čega mu je bilo stalo je njegov javni imidž. Kad bi god netko od pomoćnih tužitelja izvojevao važnu pobjedu, on bi prisvojio sve zasluge. A kada bi se nešto loše dogodilo, svu bi krivnju prebacio na nas. Da ne spominjem činjenicu da je uzimao mito od najmoćnijeg šefa organiziranog kriminala u Chicagu i ustvari me pokušao dati ubiti - ali to je priča za sebe.« Rylann je trepnula. U redu... može se reći da je pod prethodnim državnim tužiteljem bilo puno drugačije. »Stvar je u tome,« nastavila je Cameron, »da sam se, kad sam preuzela ovu dužnost, zaklela da ću napraviti dvije stvari: prvo, onemogućiti korupciju, i drugo, biti onakva državna tužiteljica kakvu sam priželjkivala na toj dužnosti dok sam bila pomoćna tužiteljica. Dakle, točno je - činjenica da hodaš s Kyleom Rhodesom jest malo neobična. Hoće li, kad se to pročuje, biti ljudi kojima će biti neuobičajeno da imam tužiteljicu koja hoda s Twitter teroristom? Vjerojatno. No u usporedbi sa svime što se ovdje događalo dok je Silas bio na dužnosti, mislim da to mogu podnijeti. Mi smo u ovom uredu tim, Rylann. Ti si fantastična procesna odvjetnica, nevjerojatno posvećena ovom poslu. Meni je to najvažnije.« Rylann je duboko udahnula, osjetivši se kao da joj je ogroman kamen pao sa srca. »Nemaš pojma kakvo mi je olakšanje čuti to, Cameron.« »Zaista si bila jako nervozna zbog toga.« rekla je Cameron uz hihot. »Da sam ja sad na tvome mjestu, sigurna sam da bih se pitala zašto bi žena u mojoj poziciji izabrala baš tu vezu.« Cameron se nasmiješila. »Oh, to razumijem bolje nego što misliš. Uzroci tih stvari su misterij. Prije tri godine na nacionalnoj televiziji pojavio se agent FBI-a i izjavio da sam ja obuzeta samom sobom i da ne primjećujem ništa oko sebe.« Pogledala je na sat. »I začudo, za otprilike dvadeset osam sati za tog ću se čovjeka udati.« Rylann je iznenađeno raširila ruke. »O moj bože, nisam znala. Čestitam!« Cameronine oči sretno su zablistale. »Nismo to udarali na velika zvona. Tek sam danas počela govoriti ljudima o tome - shvatila sam da će u ponedjeljak tajna ionako biti otkrivena, kad se na poslu pojavim s vjenčanim prstenom. Ni Jack ni ja nismo htjeli puno pompe. Samo nekoliko prijatelja i naše obitelji, mala svečanost i večera na terasi hotela Pcninsula.« »To zvuči lijepo.« Način na koji je Cameronino lice zasjalo govorio je da se potpuno slaže s tom ocjenom. »To je mjesto na kojem smo se Jack i ja ponovo spojili. Na neki način. Još jedna duga priča.« »Pa, neću ti više oduzimati vrijeme, budući da ti se očito u životu događa puno toga.« Rylann je ustala. »Hvala ti što si bila tako puna razumijevanja.« »Što da kažem? Danas si me uhvatila u jako dobrom raspoloženju. Da je to bilo prošli petak, možda bih ti dala otkaz.« Cameron se nasmijala vidjevši kako su se Rylannine oči razrogačile. »Samo malo državnotužiteljskog humora. Ugodan vikend!« 179

Noć za sjećanje - Julie James


Nakon što je Rylann izašla iz ureda i našla se u hodniku, zatvorila je oči i uzdahnula. Preživjela je. Sada joj je preostala još samo jedna isprika - nakon toga, svi ostali mogu čuti za nju i Kylea, na koji god se način te stvari neizbježno otkriju. Imajući to na umu, krenula je niz hodnik prema Cadeovom uredu. Stala je ispred otvorenih vrata i pokucala o dovratak. Sjedeći za radnim stolom, radeći na računalu, Cade ju je pogledao i nasmiješio se. »Hej, ti. Malo si uranila za Starbucks.« »Imaš li sekundu?« upitala je Rylann. »Naravno. Uđi.« Rylann je ušla, zatvorila vrata i sjela ispred njegovog stola. Prekrižila je noge i stavila dlanove u krilo. »Moram s tobom o nečemu razgovarati. I upozoravam te odmah bit će malo nelagodno. Možda jako nelagodno.« Nije se doimao previše iznenađeno ovim uvodom. »Mislim da znam o čemu se radi. Glasine, zar ne?« Rylann je nakrivila glavu. »Glasine?« »Da ti ja spavamo zajedno.« Cade je podigao ruku. »Kunem se, nemam nikakve veze s tim.« Rylann je trepnula - mislila je da je Jack Pallas to izmislio kako bi razotkrio Kylea. »Krasno.« rekla je suho. »Sada će se o meni po hodnicima prepričavati dva skandala.« Znatiželjno je podigao obrve. »Skandala? Što si to učinila, gospođo Pierce?« »Pa, sjećaš li se onoga što si pročitao u onoj tračerskoj kolumni, o bombastičnoj brineti koja se viđa s Kyleom Rhodesom?« Cade ju je promatrao, čekajući da ona nešto doda. Onda je shvatio. »Nemoj me zezati! Ti si bombastična brineta?« »Mislim da je izraz bombastična možda malo pretjeran, ali ne moraš djelovati tako šokirano.« »To nije ono što sam htio reći.« »Znam, htjela sam se našaliti. Pokušavam ublažiti neugodu.« Ugledala je njegov suzdržan izraz lica. »Vjerojatno će trebati još puno ublažavanja.« »Kada je to počelo?« upitao je. »Prije nekoliko tjedana. Nakon što je završen slučaj Quinn.« Rylann se pokušala osmjehnuti. »Čudno je, znam. Upravo sam to rekla Cameron i također je bilo čudno. Ali željela sam da to čuješ od mene.« »Ja sam tvog dečka nazvao teroristom.« »Dobro je što u to vrijeme nije bio moj dečko. Onda bi ovo bilo stvarno neugodno.« Cade se naslonio u svom stolcu, još uvijek oprezna izraza lica. »Prije nekoliko mjeseci rekao sam ti neke stvari o Kyleovu slučaju. O tome da mi je Silas rekao da idem na maksimalnu kaznu kako bih od njega napravio primjer drugima.« Pogledao ju je ravno u oči. »Jesi li to ispričala Rhodesu?« »Naravno da nisam. To je nešto što si mi rekao u povjerenju. Ja sam još uvijek ista osoba s kojom svaki dan ideš u Starbucks, Cade. Samo... s dečkom bivšim zatvorenikom kojega si jednom nazvao internetskom prijetnjom društvu.« Nije se još uvijek baš smiješio, ali nije više ni zurio u nju kao da joj je proklijala druga glava. 180

Noć za sjećanje - Julie James


»Svjesna si da će svi pričati o tome, zar ne?« upitao je Cade. »Oh, ne sumnjam.« rekla je Rylann. To joj nije bilo drago, ali podnijet će. Morat će. Cade ju je trenutak promatrao, a zatim se nagnuo naprijed u stolcu. »Ozbiljno, što je to u vezi s tim tipom? On je samo bogati informatički zanesenjak s dobrom kosom.« Rylann se nasmiješila. »Mislim da je malo više od toga.« »Kriste, ti si zatelebana.« Podigao je ruke u zrak. »Što se to događa sa svima ovih dana? Sam Wilkins blebeće o dražesnom sudbonosnom susretu, Cameron će se potajno vjenčati, a tebi oči blistaju zbog Twitter terorista. Zar svi kradu pilule s drogom iz sobe za dokaze dok ja ne gledam?« »Ne, riječ je samo o stvarno dobroj travi.« Cade se glasno nasmijao. »Duhovita si, Pierce. Priznajem to.« »Dakle, znači li to da ipak i danas idemo u Starbucks?« Sumnjičavo ju je proučavao. »Nećeš cijelo vrijeme htjeti pričati o Kyleu Rhodesu, zar ne?« »Zapravo, hoću. A onda ćemo zajedno otići u kupnju cipela, pa na manikuru i pedikuru.« Dobacila mu je pogled koji je govorio saberi se. »Razgovarat ćemo o istim stvarima o kojima uvijek razgovaramo.« Naposljetku je kimnuo, uz osmijeh. »Dobro. U tri sata, Pierce. Navratit ću do tvog ureda.«

U šest i trideset toga dana Rylann je spakirala aktovku i izašla iz ureda, u kojem je bila jedna od posljednjih ljudi u petak navečer. Kako se ispostavilo, zbog objave da je u vezi s Twitter teroristom nije se srušio svijet. Doduše, samo dvije osobe u njezinom svijetu - osim Rae - znale su tu informaciju, ali s obzirom na to da je to bilo dvoje ljudi do čijeg joj je mišljenja bilo najviše stalo, bila je to spremna nazvati pobjedom. Ali nije bila naivna. Kao što je spomenuo Cade, bit će ogovaranja. Puno. Od sada nadalje, razlog njezine slave više neće biti to što je svojedobno ušla u otvor u zemlji te se u suknji i sakou spustila niz rasklimane ljestve duge četiri i pol metra. Umjesto toga, ljudi će imati puno sočniju priču za ispričati. Ipak, dok je Meth Lab Rylann možda pomalo tužno gledala kako nestaje njezin legendarni status, uvažena tužiteljica Pierce nije žalila zbog svoje odluke. Unatoč neizbježnim šaputanjima po hodnicima i podignutim obrvama, ništa ne može promijeniti činjenicu da je ona vraški dobra odvjetnica. A sada je vraški dobra odvjetnica koja se nakon dugog, dobrog ili lošeg, radnog dana, može vratiti kući muškarcu kojem se divi, koji ju potiče i koji joj je samo jednim osmijehom ubrzao rad srca. A to je nešto što Meth Lab Rylann nikada nije imala. Nakon što je gurnula rotirajuća vrata i prešla preko trga ispred Savezne zgrade Dirksen, Rylann je odlučila počastiti se vožnjom taksijem, umjesto da se vozi nadzemnom željeznicom. Poslala je Kyleu poruku da je razgovarala s Cameron te da će ga nazvati i ispričati mu detalje kad dođe kući. Dvadeset minuta poslije, kada je taksi bio jedan blok zgrada udaljen od njezina stana, zazvonio je Rylannin mobitel i vidjela je da je zove Kyle. »Kako je prošlo?« upitao je kad se javila. »Iznad očekivanja.« odgovorila je. »Rekla sam samo Cameron i Cadeu, ali oni su dvoje ljudi zbog kojih sam bila najviše zabrinuta.« »Molimo te, reci mi da je Morganov izraz lica bio neprocjenjiv kao što sam i 181

Noć za sjećanje - Julie James


zamišljao.« »Znači li to da vas dvojica nećete zajedno popiti pivo na godišnjem pikniku Ureda državnog tužitelja u povodu Dana nezavisnosti?« Taksi je stao ispred Rylannina stana i ona je izvadila novčanik. »Postoji li uopće vaš uredski piknik u povodu Dana nezavisnosti?« upitao je Kyle. »Tako mi je rečeno. Djeca, supružnici, partneri - svi su pozvani.« Rylann je vozaču pružila novce. »Zadržite ostatak.« Izašla je iz taksija i zatvorila vrata. »Ooh, vidim tamo bljesak noge.« rekao je Kyle znalačkim tonom. Rylann se brzo osvrnula. S druge strane ulice stajao je Kyle, oslonjen na srebrni sportski automobil koji je djelovao opsceno skupo. Bio je to... impresivan prizor. Rylann je prekinula telefonsku vezu i prišla mu s aktovkom u ruci. Ruku prekriženih na grudima, Kyle je s očitim divljenjem promatrao kako se ona približava. »Taj ti baloner dobro stoji.« rekao je. Stala je ispred njega i pokazala prstom. »Ovo je tvoj automobil?« »Jest.« Gledao je kako kako ga ona promatra, a zatim se osmjehnuo. »Pa vidi ti to. Sviđa ti se auto.« Naravno da joj se sviđa, jebo te. »Nije loš.« rekla je nonšalantno. »S obzirom na to da si ga ti izrekla, to je priličan kompliment.« Privukao ju je bliže, tako da je sada stajala između njegovih raširenih nogu. »Dakle, dopuštaju li i partnerima koji imaju zatvorski dosje pristup na piknik Ureda državnog tužitelja povodom Dana nezavisnosti?« Zahihotala se pri toj pomisli. »Prvo preživimo sljedeći tjedan. Vidjet ćemo kako se stvari razvijati nakon što izađe članak u Timeu.« Kyle je nakrivio glavu, kao da je nešto shvatio. »Zabrinuta si što ću reći tijekom razgovora.« Pa... da. »Reci što god želiš.« To je njegov posao, njegova tvrtka, a time i njegovo pravo da to obavi kako sam želi. Baš kao što se ista ta pravila odnose i na njezinu karijeru. Dotaknuo joj je bradu. »Bit ću oprezan i razborit, odvjetnice. Zajedno smo u ovome.« Njegove su plave oči poprimile notu topline dok je gledao u nju. »Pa, što misliš o tome da odemo vani na večeru?« »Drugi spoj? Ovo postaje ozbiljno.« rekla je šeretski. »Samo reci ime restorana. Nebo je granica.« Dotaknuo joj je rukama stražnji dio vrata. »Mogao bih te posve razmaziti, Rylann. Ako mi dopustiš.« Uzbudljive riječi, bez daljnjeg. Kad su se naslonili na njegov bijesni sportski automobil, prešla je prstima preko pramena tamnoplave kose koji je Kyleu pao preko čela. Onda je, odjednom, shvatila da joj je preostala još jedna isprika. Oh, čovječe. Uočio je njezin pogled. »Što je?« »Pitam se kako ću te ikada objasniti svojoj majci. Ako misliš da ja previše zanovijetam zbog toga što si bivši zatvorenik, samo čekaj da upoznaš nju.« »Možda bismo mogli naučiti nešto od mojih roditelja i iznijeti joj dezinficiranu, uljepšanu verziju priče. Onu koja naglašava moje brojne kvalitete.« Kyle je razmišljao. »Nešto kao... Jednom davno upoznala sam u baru muškarca koji je nosio košulje od flanela i radničke čizme te se ispostavilo da je on prerušeni princ.« 182

Noć za sjećanje - Julie James


U tom je trenutku neki automobil usporio i zaustavio se ispred njih, a u njemu je sjedilo pet momaka u kasnim tinejdžerskim godinama. Vozač je gurnuo glavu kroz prozor. »Hej, Twitter teroriste!« povikao je. »Je li ovo dobar tweel? Poljubi me u dupe, mamlazel« Cijela se grupica smijala dok je mladić na stražnjem sjedalu gurao golu guzicu kroz prozor i pokazivao ju Kyleu, a potom je automobil odjurio. Kyle i Rylann stajali su na ulici, neko vrijeme šuteći kad se automobil odvezao. Zatim se on okrenuo prema njoj s krotkim osmijehom. »Ovo očito nije jedan od mojih podržavatelja.« Da, shvatila je to. »Što ću s tobom, Kyle Rhodes?« Obavila mu je ruke oko vrata i zagledala se u njega. Pomilovao ju je po obrazu. »Što god želiš, odvjetnice. Drži se mene i obećavam ti da će ti život uvijek biti avantura.« A kada je sagnuo glavu i poljubio je, Rylann je zaključila da je to najbolji od svih planova.

kraj

by glorija

.

183 Noć za sjećanje - Julie James

Julie James - Noc za sjecanje / About That Night  

FBI/US Attorney series (FBI/US Attorney, #3) Premda se Rylann Pierce pokušala boriti protiv iskri osjećaja koje je one noći kad su se upozna...

Julie James - Noc za sjecanje / About That Night  

FBI/US Attorney series (FBI/US Attorney, #3) Premda se Rylann Pierce pokušala boriti protiv iskri osjećaja koje je one noći kad su se upozna...

Advertisement