Zbirka pisanih dječjih radova More Naše more zove se Jadransko more. U njemu ima puno riba i školjka. Jadransko more ima više od 1000 otoka. Na ljeto puno turista se dođe kupati u njemu jer je jedno od najčišćih mora na svijetu. Ela Jerković 3.b OŠ “Mertojak”
Naše more Volim naše more zato što je čisto i što se mogu kupati u njemu. Kad dođem na more najviše volim roniti i s tatom loviti ribu. Poznajem ribu komarču, hobotnicu, raka, kneza, mola i srdelu. Mislim da bi trebali čuvati naše more tako da ne bacamo otpad oko njega i u njega.
Moj ribolov U bake smo našli štap Crni, dugi pravi štap. Na njemu udice male, Ko iglice bodu same. Posoljene pedoče masne Šparima su bile slasne. I fratri su gladni bili Pa su u siću završili. Za gradele je bilo malo Pa se macama od srca dalo. Toma Kaliterna 2.d OŠ “Split 3”
Ribolov
Ljeti je vruće i love s ribe. U bakinom stanu našao sam pravi ribarski štap. Štap je bio taman za mene. Tata i ja smo odlučili loviti ribu. Otišli smo u Slatine na otok Čiovo. Naše more Lovili smo na mulu. More volim zato što je čisto i bistro. Volim igrati Ulovili smo šest riba. picigin, roniti i plivati. U moru sam vidio morskog Ribe su bile male pa smo ih mačkama dali. krastavca i puno ribica. Ne smijemo bacati otpatke Toma Kaliterna 2.d u more jer to ne vole ribice. OŠ “Split 3” Zvonimir Zore 3.b OŠ “Mertojak” Ljeto Lovre Banović 3.b OŠ “Mertojak”
Lijepo naše more
Na praznicima sam. Završila je škola. Ja i moja obitelj idemo u Italiju. U Italiji ima puno zanimljivih stvari. Naše more je za mene najljepše na svijetu. Mi U Italiji smo išli u Gardaland i u vodeni park. Poslije imamo puno otoka. Svi otoci su različitih oblika. Italije otišli smo u Dubrovnik. U Dubrovniku su mi More je svakakvih plavih nijansi, zavisi od dna. nono i none. Tamo smo se kupali, skakali, igrali, Najviše volim roniti i istraživati plaže. Jednom sam zabavljali. Onda smo pošli u Crni Goru. U Crnoj Gori našla veliko Petrovo uho. Ovoga ljeta sam vidjela obilazili smo znamenitosti i išli smo u vodeni park. tri dupina, čudne meduze koje su skroz prozirne Onda smo se vratili u Split i otišli s prijateljicom u i izgledaju kao vrećice. Vidjela sam i ribice koje su Solaris. Ljeto je završilo i počela je škola. bile u plićaku i izgledale su kao djeca. Zbog toga svi trebamo čuvati more. Ne smijemo bacati smeće jer Leona Modrinić 2.d ćemo ga zagaditi. Želim da naše more uvijek ostane OŠ “Split 3” ovako čisto. Ana Županović 3.b OŠ “Mertojak”
DV “DOBRI”
Što najviše voliš raditi na moru? - Volim se kupati, pecati ali su mi najdraže dizalice za brodove. Njih sam vidio na Korčuli na tankaraci. Tamo imaju i neka jako oštra kamenja pa se možeš nabosti. Ima neka kuka na brodu i onda ima jedan
konopčić i nešto kao U pa se to zakači na kuku i onda se podigne brod i spusti. Brod se vadi kad mu je ruzinava prova i kad mu se koralji uvate.
- Da, gavune, lubine, strijelku. Ove ribe vidim na Šolti, a na Firama ima lubina i komarči. Izvadimo i školjke pa ih gledamo.
Vid Baničević, 5,6 god.
- U moru žive i meduze i puževi. Meduza peče!
- Na primjer ako mi je tata na moru, onda s njim igram nogomet na kamenčićima. Kad sam s mamom volim ić plivat do bova. Kad idem u Plivnu imam špurtil i udicu i lovim ribu. U Plivni je i jedan drveni stolić, kad sam ga struga ušla mi je iverica. Kad mi dođe rođak Adrijan igramo se u plićaku. Bartol Luketin, 5 god. - Volim ronit i gledat ribe doli ispod. Volim i kopat u pijesku. Idem duboko plivat, znam plivat bez rukava. Jerko Dumanić, 6 god. - Volim se kupat, imam kantice, mrežu za lovit ribe. Gabrijel Jelavić, 6 god. - Ja najviše volim ronit i lovit rakove i ribe. Plivam s tatom. Volim još i raditi dvorce od kamenja i stavim štapove da ih valovi ne srušu. Volim skakati sa stijene u more i sunčati se.
Jerko Dumanić, 6 god.
Gabrijel Jelavić, 6 god. - U moru žive morski psi, hobotnice, ježevi, ribe, rakovi… Josip Bubić, 5 god. - Poznajem! To su ribe, rak, školjke i morski pas. Ali nisam nikad vidila morskog pasa, ni morsku sirenu zato što nije plivala. Morske sirene žive u školjkici. Magdalena Laušić, 5,5 god.
Što misliš kako treba čuvati naše more i obalu? -Da ljudi ne bacaju stvari u more! I da ne bacaju hranu na žalo. Bartol Luketin, 5 god. - Ljudi ne smiju bacat smeće! Veliki brodovi ne smiju ispuštati naftu. I neka trava ne dolazi na obalu da se ljudi mogu kupat. Jerko Dumanić, 6 god.
Josip Bubić, 5 god.
- Nikad ništa ne bacaj u more nego u smeće!
- Najviše volim plivat i ronit. Na more ponesemo voća i vode. Kad to pojedemo kupamo se. Ponesemo još šugaman i kremu. Moram se namazat zato što je sunce puno jako pa puno tuče.
Gabrijel Jelavić, 6 god.
Magdalena Laušić, 5,5 god.
Magdalena Laušić, 5,5 god.
Poznaješ li neka morska bića? - Da, rakove, morskog pasa i još puno živog i neživog. Vid Baničević, 5,6 god. - Poznajem komarču. Volim je jest kad mi je baka ispeče. Poznajem i ušatu, jegulju morsku zmiju i ražu. Bartol Luketin, 5 god.
- Ne smije se ući u more i prolit i kremu. Krema je bijela i masna pa će ostati trag.
More i ljeto Zovem se Nuša i volim more. Cijelo ljeto bila sam kod none i dide u Splitu. Kupam se na Žnjanu. Svako jutro kada uđem u more dočeka me jato crneja. Nekad me gricnu za nogu, ali ja ih se ne bojim, dragi su mi. Volim plivati, a najviše volim roniti s mojim tatom. Uživam gledati jata gavunića koji me prate. Oni se ljeskaju u moru. Vidjela sam i ušate i salpe, a jednom sam uhvatila malu srdelicu. Bila je ranjena. Na dnu sam vidjela ježince, morske krastavce i jednu perisku. Tata me naučio kako ću prepoznati grancigulu kad se skriva u pijesku. Zajedno smo ih hvatali i poslije ih vraćali u more. Volim se zavlačiti među stijene i loviti rakove. Rakiće namamim priljepkom koje odlijepim sa kamena. Skupljala sam puževe nanare i ogrce, školjke i oblutke. U moru mi je lijepo. Kada plivam i ronim slobodna sam kao riba. Veselim se moru. Volim more. Nuša Kelava 1.b OŠ Alojzija Stepinca Zagreb
More U moru se kriju mnoga morska bića, Ribe, zvijezde i puno bodljikavih ježića. Iznad mora lete bijeli galebovi, Glasaju se, igraju I u more upadaju. Volim se u moru kupati, plivati i skakati, A posebno volim školjke tražiti. Kada gledam more, vidim odraz svoj Ako pogledaš i ti, vidjet ću i tvoj. Sara Vuletić 4.b OŠ “Bol”
Morska tajna Jednoga dana krenuo sam sa svojom obitelji na more. Nestrpljivo sam čekao kada ću ga napokon ugledati. Izašli smo iz tunela Sveti Rok i tamo sam ga ugledao… prelijepo plavo Jadransko more. Ostavili smo stvari u apartmanu i odmah otišli na kupanac. Stigli smo na plažu, bila je pješčana… Pravio sam velike dvorce i ispisivao svoje ime u pijesku. Ušao sam
i u more, bilo je toplo. Naše more je toliko veliko da mu nisam vidio kraja, ali sam zato u daljini ugledao malu dugu koje se spustila u more. Male ribice, školjke, rakovi i ostale morske životinje popele su se na dugu. Radoznalo su gledale naš svijet. Uskoro je sunce počelo zalaziti i morske životinje su se vratile u more, a duga je nestala. “Kakva čarolija, pa to može samo more!”- pomislio sam. U tom trenutku do mene je došao val i šapnuo mi da je to, što sam vidio, tajna. Ja svoju tajnu čuvam i rado se sjećam tog posebnog trenutka pored Jadranskog mora. Nikola Bukvić, 4.razred OŠ “Vjekoslav Klaić”, Garčin, Područna škola Zadubravlje
Samo je jedno Jadransko more Ujutro je mirno i sunce se sjaji po plavetnilu. Školjke, dupini, ribice, morski ježinci, rakovi… svi su zajedno ispod valova, plivaju, neki se i ne mrdaju s kamenja, ali da nismo samo u vodi - iznad mora lete galebovi, po kamenitim plažama sunčaju se macaklini i pješčani rakovi. Kada dođe večer, more se smiri, a sunce u odlasku dobije predivnu zlatno-crvenu boju i polagano nestaje. Kada napokon zaroni u more, a mjesec izađe, zasrebrni noćno nebo s mnoštvom zvijezda, svi odu u krevet i nestrpljivo dočekuju novi dan. Luka Mađarević, 4. razred OŠ “Vjekoslav Klaić”, Garčin, Područna škola Zadubravlje
Najljepše carstvo Tiho je. More spava, odmara. Svjetluca se milovanjem sunčevih zraka. Miruje zajedno s podmorskim svijetom, svim školjkama, ribama i rakovima. Kako prođe koja barka, zaljulja se i čuje se kako šume valovi udarajući o stijene. Ponosno se zrcali i dalje čisti, besprijekorni odraz poput ogledala. Miruje od silnih oluja i vjetrova, padalina i oborina. Lagano šapće, a taj šapat topi se u maestralu. Pogledaš li u daljinu, vidiš beskrajno plavilo, to iz širina i daljina prostire se naše more. Kažu staviš li prst u more, povezan si s čitavim svijetom. Pijesak polako izlazi pa ulazi u plavilo, šalje mu školjke i rakove. Valovi nam stvaraju posebnu melodiju šuma morskih dubina. Sasvim jasno vidiš morski svijet na dnu, a svi u morskoj dubini ponosni su na svoj dom. Čuje se žamor udaranja vala o mul. Galebovi iznad morskog carstva šapću s vjetrom o morskim zgodama. Vedro more smješka se dok ga Sunce škaklja svojim zrakama. Rakovi se igraju dok se more stapa s povjetarcem. Konop kojim su
vezane barke pomalo škripi, čeka da se barke odvežu i odu na nova putovanja, nove pustolovine. Val vjetru donosi nove tajne morskih dubina. Ribe neometano plivaju svojim carstvom. Brodovi lagano plove obazirući se na beskrajno plavetnilo, na ljepotu mirnoga i snenog mora. Na najljepši prizor na svijetu.
Naša obala Naša obala lijepa je poput našeg mora, naše more bistro je poput našeg neba. Naše more sretno je kad svjetluca, njegov zvuk je poput glasa anđela. Školjke i zvijezde na dnu su sretne. Naši turisti uvijek se vraćaju, naši ljudi dobivaju pohvale i dobre ocjene, naša država ponosi se našim morem i obalom.
Moj najbolji prijatelj plavi
Luka je tako dobar i uspješan ribar da u njegovim balunima bude preko trideset riba koje završe na gradelama... ma za prste polizat! Ne bi moj Luka bio tako izvrstan da ne živimo uz beskrajno modro, čisto i prelipo Jadransko more. No, nije uvik sve tako lipo! Kad puše jugo u proliće, moja plaža u Borku, plaža u Trsteniku kao i neke uvale na Pelješcu, budu zatrpane smećem. Tu bude svega: plastičnih boca, vrećica, obuće, odjeće, injekcija, automobilskih guma... Tužna sam i razočarana kada vidim što neobzirni pojedinci čine našem moru. Luka i ja, koliko možemo, uhvatimo se posla i pokupimo većinu smeća, a svake godine organiziraju se akcije čišćenja plaža kako bismo liti mogli bez straha uživati na njima. Tada se uključe i odrasli i svi radosno sudjelujemo. Ako se ovakvo stanje nastavi, u moru će sva živa bića poumirat. Neće biti riba, školjaka, koralja, spužvi, ježeva... Ljudi, uozbiljimo se i čuvajmo naše Jadransko more – najveće bogatstvo! Nika Radović 5. razred OŠ „Kuna” Kuna Kuna Pelješka
Moj prijatelj drag kao nebo je plav. Škakilja me valovima, igramo se danima. Nažalost, u njemu plastike puno ima, a za to ljude nije briga. Tužna su sada morska bića, boje se boca od pića. Drago moje more, kada skočim u te, kapljice biserne idu gore, gore. Gore prema suncu zlatnom, u ljepoti morskoj uživajmo stalno! Misli i ti na onog bodljikavog ježa, školjku crnu, ribu plavu i plažu malu. More moje, najdraži prijatelju, čuvam te noću i danju! Luna Market 5. razred OŠ „Kuna“ Kuna Kuna Pelješka
Naše more Volim more jer se svaki dan u njemu mogu kupat, ali i družit se i igrat s prijateljima. Po cile dane se družimo, ćakulamo, gradimo kule u pijesku... Imam mlađeg brata Luku koji liti riba s tatom i obilazi vršve i balune. Luka pozna već sada dosta vrsta riba, bez obzira što mu je samo sedam godina. Najveća riba koju je ulovio bila je škrpuna. Inače,
Zašto volim more Lito je pri kraju i brzo će zima, a već mi fali skočit u te – ti veliko, bistro i plavo prostranstvo! Oh, kako volim lito i to more plavo i naše... Dok plutam na površini tvojoj i kad ronim ugledam jata riba, veselih u svojoj igri,
na stinama bodljikave ježe, u zraku galeba što slobodno slijeće. Volim i val koji u obalu silovito tuče! A koliko samo volim naših malih i velikih tisuću otoka i otočića... Dominik Barišić 7. razred OŠ „Kuna“ Kuna Kuna Pelješka
Priroda i čovjek Oduvijek je čovjek letjeti htio Da posjeti krajeve gdje još nije bio, Da izmjeri rijeku što vijuga kroz planinu Da okom odozgo pogleda dolinu. Oduvijek je čovjek roniti htio Kako bi na morskome dnu bio, Da pozdravi trave i čudesna morska bića Što poznavao je samo kao likove iz crtića. Oduvijek se čovjek penjati želio Da bi nizini odozgo se veselio, Da istraži planine, brda i visine Da ogluši od predivne planinske tišine. Oduvijek se čovjek divio šarenom svijetu, Šumama hodao istražujući planetu, Dok živi voljet će jezera i planine, Šumu i dolinu i beskrajne morske dubine. Lana Rončević 7.a OŠ “Vladimir Nazor” Ploče
Kratka priča o školjkici Jednog dana, veliki val je iz plićaka na obalu izbacio malu školjkicu. Pokušavala se vratiti u plićak, no znatiželjna djeca nisu joj dala. Danas je ponedjeljak i idem s tatom na plažu. Rekao sam tati da se jedna školjkica nasukala i da joj trebam pomoći. Vratio sam je u plićak. Školjkica mi je zahvalila i na leđima ribice veselo zaplivala u morske dubine. Josip Blajić 3. razred OŠ “Ante Starčević” Dicmo (PŠ Krušvar)
Moje Ovčice Kad se probudim, nisam još budna. Budna sam tek kad osjetim miris mora i svoje plaže, Ovčica. Da, znam točno kako miriše moja plaža. To je onaj lijepi miris maslina, soli i šljunka. Čim dođemo, tamo nas pozdrave naše prijateljice Maslinice. Malo ih je, ali su jako posebne, u njihovu hladu sve je veselije i ljepše. Kad se skinem u kostim, more me zovne: „Uđi, uđi! Igraj se sa mnom!“ Tada bez čekanja radosno skočim i osvježim se. Oh, već su mi stigli prijatelji!!! Što ćemo raditi na ovoj lijepoj mirisnoj obali!? Hoćemo li na čokoladnu stijenu u dubinu? Smješka nam se. Još je danas nismo posjetili. Čeka nas. Kao da je neka knedla usred mora. Podne je. Cijela plaža se maže kremom za sunce, a i ležaljka se maže. Namažu je leđima, ili ipak trbuhom. More sve više miriše i sjaji se. Mul nam pjeva o šumu mora. Najviše volim roniti i gledati kamenje i gustu crnu morsku travu kako popunjava i uljepšava morsko dno. A čega li sve dolje ima!?! Oh! Dolje su srebrni kamenčići, male zlatne ribice, ima i meduza, prozirnih poput stakla, ježinci me ponekad gledaju kao velike crne oči, a duge morske trave ljepše su od ijednog buketa iz cvjećarnice. I kad narastem neću zaboraviti ni jedan kamenčić, pamtit ću cijelu obalu jer ja sam uz nju moju dragu OBALICU rasla. Lina Kovačević 4.a OŠ “Lučac”