Page 1

godina izlaženja XXXI.

broj 67

Uz 65.obljetnicu ☼ Škola nekad

AKTUALNO Je li odzvonilo

prepisivanju Događaj godine Izleti i terenska nastava

Odgojni izazovi za školu i roditelje


impressum LOBI – Lovrakovi bistrići Polet - likovno – literarni podlistak List Osnovne škole Mate Lovraka Županja GODINA IZLAŽENJA XXXI. BROJ 67 / 2016. Za online izdanje Marijan Oršolić, ravnatelj Odgovorna urednica Radojka Matić, učitelj –savjetnik Učenica – glavna urednica Nina Matanović 6.b Uredništvo Nina Matanović 6.b Veronika Hrehor 6.b Marija Čavarović 6.b Mario Madžarević 6.b Katja Božić 8.a Lana Žilo 8.a Vanja Žilo 8.a Petar Hrastović 8.a Dino Đurović 8.a Tomislav Lučić 8.b Luka Katić 8.b Dina Arlović 8.b Ana Čačić 8.b Informatičko oblikovanje Eugen Buzov Likovni radovi Klara Matić –Benčik, prof. Adresa uredništva Ulica Alojzija Stepinca 18 32 270 Županja Tel: 032/831-182- TAJNIŠTVO 032/831-110- RAVNATELJ Fax: 032/833-095 e-mail: os.mlovraka.zu@os-mlovrakazu.skole.hr


rijec urednice Dragi čitatelji LOvrakovih BIstrića, Znamo da jedva čekate ustati iz školskih klupa, ostaviti za sobom sve ono što je vezano za školu. No, mi smo se potrudili zablježiti sve ono što se lijepo i dobro događalo. Zato se nadamo da ćete s radošću prelistavati stranice LOBIJA i sjećati se svojih prijatelja i zajedničkih pustolovina. Svakako želimo podsjetiti da škola obilježava 65. obljetnicu pa smo napravili malu slagalicu svih odjela kojima smo omogućili da sami sudjeluju u sadržaju stranica lista, da se uz naša poticajna pitanja, sami predstave kako žele. Znamo da imaju mnogo više toga pokazati od onoga što su nam dali da zabilježimo o njima. Zabilježili smo događanja, putovanja, nastupe, natjecanja, ali i nastavak humanitarnog djelovanja škole. Nismo pisali o onomu što je već zabilježeno na našim web stranicama, osim ako je događaj od posebne važnosti. Tu je i likovno –literarni podlistak Polet. Zahvaljujemo našim osmašima na svemu lijepomu i što su svaki dan učinili posebnim. Uživajte u ljetu uz čitanje školskog lista ! I ove smo godine online na stranicama škole!

Vaša Nina Matanović, glavna urednica

procitajte Bistrići u školi i izvan škole Literarno – likovni podlistak ''Polet''

NOVINARI

nekad…

…sad


65.

Škola nekad – riječ roditelja: s Mirjanom Madžarević uz 65. obljetnicu škole

piše: Mario Madžarević 6.b U Monografiji škole koja je objavljena u povodu 55 godina postojanja, pronašao sam podatke o početku rada škole, o tome kako se razvijala i kako je bila organizirana nastava, kojih je sve aktivnosti bilo u školi, a zapisana su imena istaknutih učenika i svih koji su radili u školi. Prošlost škole pokazuju i objavljene fotografije, a broj učenika se kretao od 40 na početku do 532 u 1973./1974. godini, kada ih je bilo najviše. Broj učenika pada do 2004., a onda opet raste za jedan odjel. Moja se majka upisala u školu prije 42 godine. Tada se škola zvala OŠ ''Boris Kidrič''. Zanimalo me kako je njoj bilo u školi i što je danas drukčije u odnosu na ono prije. ODNOS UČENIKA I UČITELJA Kakav je bio odnos učenika i učitelja kada si ti išla u školu? - Mislim da su učenici više respektirali učitelje i da je odnos bio nekako topliji nego danas, iako su učitelji bili malo stroži.

Je li bilo kazni za zločeste učenike? - Sjećam se da je moja prva učiteljica dijelila "packe" drvenim ravnalom i naravno, zločeste je čekala "magareća" klupa. PUNOM PAROM Kakve su bile učionice? Prva misao koja mi se javlja je da su učionice bile jako tople zimi, jer je tadašnja Tvornica šećera ''punom parom" grijala našu školu. Naravno, kao i danas, ploča je bila zelena, po njoj se pisalo kredom, klupe su bile drvene kao i stolci. Nije bilo računala, pametnih ploča. Grafoskop je bio najmodernije pomagalo u nastavi. Je li bilo puno zadaće i je li ti netko pomagao? Zadaće je bilo manje nego što vi imate danas.

Mladen Vulić, glumac

doc. dr. sc Boris Vulić, doktorirao dogmatsku teologiju na Sveučilištu Gregoriana u Rimu


Pomagala mi je mama kada sam učila tablicu množenja i kod izrade nekakvog platnenog psa iz domaćinstva - predmeta koji vi sada nemate, a na kojem smo mi učili šivati i kuhati. Najdraži predmet? Najdraži predmeti su hrvatski jezik i kemija.

mi

bili

Koje su bile slobodne aktivnosti i jesi li sudjelovala u nekoj? Bilo je dosta slobodnih aktivnosti! Ono čega mislim da danas nema u tvojoj školi su izviđači, avio i brodo modelari (za što su dečki bili posebno zainteresirani), harmonikaši, tamburaši. Ja sam sudjelovala u dramsko recitatorskoj sekciji i kemičarima. PUNO SE ČITALO I BILI SMO OPUŠTENIJI

Vjeronauk se učio samo u Crkvi. Imali smo manje predmeta, manje zadaće, više smo imali slobodnog vremena. Bili smo opušteniji, bili smo djeca u pravom smislu, naivni, iskreni, neopterećeni perfekcionizmom. Roditelji su bili manje angažirani oko našeg obrazovanja, bili smo samostalniji. Išlo se u dvije smjene kao i sada. Uvijek je bilo dosta natjecanja, a nama su bila najdraža ona u košarci i to između naše škole i "Moše" škole u centru, tadašnje OŠ "Moša Pijade". Mi smo bili vječni rivali. Najveći gušt je bio pobijediti njih, iako moram priznati, češće su oni pobjeđivali. Ali u mnogim smo aktivnostima i na natjecanjima bili bolji od njih!

Jesu li postojali časopisi? Bili su kao i danas : Smib, Modra lasta, ali bio je i časopis Maslačak kojeg sam jedno vrijeme kupovala i čitala. Imali smo školski list – Polet. Knjižnica je bila puna časopisa, ali i novih knjiga i svih lekirnih naslova u punom broju za sve učenike. Čega se još sjećaš, a da je drukčije nego danas? Svi učenici su morali nositi plave kute. Nisu se učila dva strana jezika, nego samo jedan i to od 4. razreda.

Nataša Božić, novinarka

GORAN ŽIVKOVIĆ svećenik palotinac u Zaprešiću Saša Božić redatelj dramaturg plesni koreograf

Branka Trlin Matula - Bila sam učenica ove škole, danas sam glumica ŠKOLA DANAS IMA VELIKU ULOGU Što možeš reći o današnjoj školi, kako ti se ona čini? Ono što je dobro danas, to je povezanost obrade tema kroz sve predmete. Nastava u prirodi pomaže djeci da i praktično dožive i vide ono o čemu su učili. Nije dobro učiti gomilu nepotrebnih informacija. Mislim da bi se kod djece trebalo razvijati logično razmišljanje i zaključivanje. Informatiku svakako treba staviti gdje joj je mjesto. Nažalost, mislim da je važnost škole puno veća nego što se to shvaća. Zato, bilo bi krajnje vrijeme shvatiti da je to ustanova u kojoj trebaju raditi najkvalitetniji ljudi s kvalitetnom opremom jer je ona, uz obitelj, temelj znanja, ponašanja, odgovornosti. A ako temelj nije dobar, onda je sve uzalud.

Škola je šezdesetih imala zapaženu fotosekciju


Marijan Oršolić, ravnatelj

Izvrsni u daljem školovanju Poštovani učenici, roditelji, učitelji i djelatnici škole, Osnovna škola Mate Lovraka od svoga osnutka 1951. godine do danas razvila se u javnu ustanovu koja teži izvrsnosti i stalnom poboljšanju odgojno-obrazovnog rada. Razvija suradnju s lokalnom zajednicom, sa sportskim klubovima i

udrugama, a posebno s udrugama proizašlim iz Domovinskog rata. U 65 godina rada rezultati su vidljivi, prije svega, u sudjelovanju naše škole u mnogim važnim projektima na nivou lokalne zajednice i šire.


Naša misija i vizija

BUDUĆNOST Za nekoliko ćemo godina imati nastavu u jednoj smjeni; takav način rada će olakšati organizaciju i provođenje kurikularne reforme te će poboljšati učenička postignuća u odgoju i obrazovanju

Evo što je ravnatelj istakao u svom obraćanju čitateljima LOBIJA o radu škole:

PLANOVI ZA OBNOVU ZGRADE Zgrada škole zajedno s dvoranom ima lošu i oštećenu fasadu, unutarnji prostor zahtijeva dodatne izolacije na stropovima, prozori na školi nemaju zaštitu od sunca; u tijeku je izrada projektne dokumentacije za energetsku obnovu zgrade, očekuje se da bi škola mogla dobiti novo ruho (pojačanu izolaciju, fasadu, zaštitu od sunca ) u naredne tri godine.

NAŠE JAKE STRANE - veliki odaziv učenika na školskim natjecanjima i uspjesi od najniže do državne razine ponosan je na rezultate naših učenika u daljem školovanju - škola ima kvalitetan ljudski potencijal, sva je nastava stručno zastupljena - škola ima velik broj izvannastavnih aktivnosti, prepoznatljivih po svojim uspjesima i kreativnosti na višoj razini (tradicionalno pjevački zbor, novinari i literati, likovnjaci, a slijede ih sekcije učeničke zadruge i sportske skupine) te dobar izbor izborne nastave za učenike - mnogo se ulaže u opremu, nastavna pomagala i uređenje prostora, učionice su suvremeno opremljene ( informatička učionica, e –dnevnik, tableti, pametne ploče, LCD projektori, potrebna oprema za kabinete kemije, biologije, sportska oprema...) - potiče se izvanučionična nastava, prati darovitost učenika i stručno radi s učenicima s teškoćama - škola potiče suradnju s roditeljima, uvažava njihove stavove i inicijative, ostvareno je zavidno partnerstvo roditelja i škole - škola je otvorena djelatnicima na osposobljavanju za rad; od uvođenja mjere kroz školu je prošlo 16 djelatnika koji su izvrsno prihvaćeni; pripravnici su dali kvalitetan doprinos rastu i razvoju škole - o vanjskom i unutarnjem uređenju škole brinu članovi UZ '' Pčelica'' – likovna skupina te prirodnjaci, uz pomoć mentora i tehničkog osoblja SMANJENJE BROJA UČENIKA S obzirom na krizu koja je zadesila našu županju, a i cijelu državu, velika su iseljavanja, što utječe na smanjenje broja učenika i odjela u školi;ta činjenica nas nimalo ne veseli

NAŠA MISIJA U ovih 65 godina iza nas je mnogo lijepih sjećanja i nasmijanih dječjih lica; škola će i dalje, zajedno s roditeljima, težiti formiranju svakog učenika koji ne mora biti odličan đak, ali može postati odličan čovjek!

Ovaj modni dodatak ravnatelj je ''zaradio' na sportskom susretu. Unatoč tomu, ne miruje. A kako i bi kad je ovo najzaposleniji dio školske godine i kada ga stalno opsjedaju djelatnici, učenici, roditelji, suradnici.


Razredna


slagalica


1. razred

Razredna slagalica

19 učenika Razrednica: Lea Šimunović Pripravnica: Mirna Obrovac

NAJTEŽE NAM JE BILO SJEDITI NA MJESTU Kad smo krenuli u prvi razred, prvo što smo pomislli da je to najsretniji dan u životu! Veseli smo, uvijek se igramo za vrijeme odmora, rado pomažemo jedni drugima!

Najteže nam je bilo pisanje i sjediti na mjestu.

Najviše su napredovali Renato i Marija.

Da se nas pita, na jelovniku u školskoj kuhinji bio bi hamburger, ćevapi i palačinke.


Najbolje nam ide tjelesni i tužakanje. Popularni nadimci u našem razredu su Boškan, Nane i Zvončica.

Ivona nas stalno uveseljava. Traži bundevu u torbi i doziva ju pjesmom, a matematiku računa tako što pokazuje prstima.

PRIPRAVNICA MIRNA I BAŠTINA U 1.razredu pripravnički staž odrađuje učiteljica Mirna Obrovac koja inače živi u Cerni. Kao zaljubljenica kulturne i tradicijske baštine svojega kraja sačuvala je i opisala sve običaje i poslove tijekom godine, s naglaskom na kulturnu i etno građu i nasljeđe. Učiteljica Mirna i danas u obitelji čuva i živi običaje iz davnih dana. Dio sačuvane baštine i etno građe pokazala je i održala prezentaciju i predavanje za učenike

šestih razreda te zajedno s učiteljicom Radojkom Matić odradila etno radionicu u Gradskoj knjižnici Županja. Tema se odnosila na korizmu, Uskrs i uskrsne običaje te proljetne radove u domaćinstvu. Dojmljivo je učenicima prezentirala zašto treba čuvati običaje, jezik i tradiciju i pokazala koliko je ljepote u tomu. Pokazala je i opisala običaj šibanja, ali dečki su s jednakom pažnjom pratili i zanimali se za čarape sa ''sisicama'' i druženja mladih u davna vremena.

Da mi odlučujemo kao ministar prosvjete, u školi bismo promijenili unutrašnjost učionica i učenici bi mogli izaći vam kad god požele.


Razredna slagalica

2.a 16 učenika Razrednica: Marlena Galović

NIKADA NIKOME NE BISMO ZABRANILI IGRU

Mi smo jako pažljivi na satu, uredni smo i složni. Naše igre TOP 5 1. graničar 2. štafeta 3. Ribice

U našem je razredu najviše napredovala Lana. Luku smatramo genijem.

Najvažnije u životu TOP PET 1. obitelj 2. ljubav 3. zdravlje

4. pokvareni telefon

4. škola

5. lončići i poklopčići

5. hrana


Od glazbe najviše slušamo strane pjesme.

Volimo i čuvamo svoje običaje. Nastupamo na priredbama i na raznim svečanostima u školi. Da na jedan dan moramo brinuti o nekoj životinji, bio bi to pas i papagaj.


2.b 17 učenika Razrednica: Ivana Juzbašić

Jako smo pažljivi na satu. Složni smo i uredni. Iz našega je razreda otišlo troje učenika. Naš razredni zaštitni znak je križ. Najbolje nam ide tjelesni. Nikada ne bismo lagali učiteljici. Veseli smo, često bubnemo i ostanemo živi, a najviše nas nasmijava Toni. Lijepo se ponašamo pa tako doprinosimo ugledu škole.

Razredna slagalica

ZA NAS JE SREĆA KADA POBIJEDIMO U IGRI GRANIČARA

Učitelje najviše naljutimo kada trčimo po školi i vrištimo!

Mislimo da je naša škola dobra jer ima dobre učitelje. Za nas je autoritet naša učiteljica. Najviše slušamo rock glazbu. Željeli bismo posjetiti Ameriku i Rio de Janeiro.

Da smo mi ravnatelj na jedan dan, napravili bismo red u razredu!


Marin i Fran

Najviše je napredovao Fran. Marin je naš prvak u šahu, ide na folklor, uvijek nas nasmijava. Josipa ima najviše braće i sestara. Marija lijepo slika. Imamo i jednu tužibabu u razredu. Najljepša uspomena iz škole nam je kada smo se slikali.

Fran: Volim nešto novo naučiti Fran je najviše napredovao u razredu. Evo što nam je rekao u kratkom razgovoru: Ja volim igrati nogomet i rukomet. Volim slušati narodne slavonske pjesme. Nikada ne naljutim svoje roditelje. Moje su ocjene četvorke i petice. Nemam kućnog ljubimca, a želio bih imati psa.Najbolji prijatelj u razredu mi je Mihael. Volim školu jer u školi puno učimo i zanimljivo mi je. Najzanimljivija mi je matematika.

Naš jelovnik Da na jedan dan dobijemo čast napraviti jelovnik u školskoj kuhinji, na jelovniku bi bila riba i pomme frites, ali jedan je učenik poželio kruh, mast i paradajz, jer su tako jeli naši stari, kaže!

Razrednica o Franu ima sam riječi hvale Jako sam ponosna uspjehom našega Frana. Fran je od dječaka kojemu je bila neophodna moja pomoć i pomoć defektologinje toliko napredovao da sada bez poteškoća sve radi sam! Postao je jako dobar učenik koji uspijeva sve sam naučiti. To se vrlo rijetko događa, ali Fran nam je pokazao da se trudom, voljom, željom i upornošću sve može, da nema prepreka koje ne možemo svladati! Fran je izuzetno vrijedan i pažljiv na satu. Pravi je prijatelj i sa svima izvrsno surađuje.

Za nas je sreća kada pobijedimo u igri graničara. Marina smatramo genijem i smatramo da će on najviše uspjeti jer puno radi i znatiželjan je.


3.a

Razredna slagalica

19 učenika Razrednica: Zdenka Dominković

SVI ZA JEDNOG, JEDAN ZA SVE Mi nikada ne bacamo hranu, a na našem jelovniku u školskoj kuhinji našao bi se i sladoled!

Nestaši smo, ali isto tako smo uredni i jako pažljivi na satu. Naša nas učiteljica veseli i nasmijava nas. Družimo se i izvan škole. Prijatelj je za nas najosoba! Mi nikada ne bismo razbili TV. I mi imamo tužibau u razredu, a neki su se i potukli. Učitelji se ljute na nas kada napravimo neki problem. Mi se ljutimo na one koji psuju. Najbolje nam ide tjelesni.

Od glazbe slušamo pop i narodnu glazbu.

Zemlja u koju bismo željeli putovati je Njemačka.

Za nas je sreća kada sjedimo gdje hoćemo.


Da vidimo kako netko drugi vrijeđa drugu osobu, branili bismo ju.

Da na jedan dan dobijemo zadaću brinuti o jednoj životinji, odabrali bismo guštera.

Kad je riječ o učiteljima naše škole, prvo što nam pada na pamet je da su predobri! Dobra osobina moje škole je brižnost u svemu. Doprinosimo ugledu škole tako što brinemo o okolišu.

Roditelji su za nas autoritet. Mislimo da dobar roditelj znači da je odgovoran.

Drugi za nas kažu da smo pametni, a naš je razredni slogan: Svi za jednog , jedan za sve!


3.b

Razredna slagalica

19 učenika Razrednica: Monika Rajković Pripravnica: Zrinka Ivančičević

TREBAMO POŠTIVATI UČITELJA JER I ON POŠTUJE NAS Mi smo uredni i složni. Zovu nas bekavcima. Ponekad se posvađamo, ali se brzo pomirimo. Nikada ne bismo psovali. Naš je zaštitni slogan: Samo malo dobre volje!

Najbolje nam ide tjelesni. Plešemo u ritmičkoj skupini i nastupamo na svečanostima u školi.


Većina učenika , a i Ela , u slobodno vrijeme trenira nogomet. Antonija, Petra i Filip treniraju odbojku, Sebastijan svira bubnjeve, Antonela igra šah , Bruno se bavi crtanjem.

Ne bacamo hranu. Družimo se i izvan škole.

Da smo mi na jedan dan ravnatelj škole, sve bismo poveli na bazene. Bazeni bi bili besplatni!

Najveći nam je usjeh što nikada nismo izgubili u nogometu od 3.a!

Da mi odlučujemo o školskoj kuhinji, na jelovniku bi bila pizza i sladoled.

Najviše je napredovala Hana. Naš Tomi nas uvijek zabavlja i nasmijava. Aktivni roditelji: Zaštita djece u prometu, a jedan je roditelj darovao TV.

Najtiša učenica je Matea. Osobu koju smatramo genijem u našem razredu je Filip Galović jer uvijek ima zanimljiva pitanja.

Imali smo mnogo radionica i aktivnosti. Jedna od najdražih je kada nam je roditelj Zdravko Bačić održao predavanje ''Sigurno u prometu.''

Učiteljica Zrinka

Ponekad se posvađamo pa tako naljutimo učitelje.

Pripravnica Zrinka jako lijepo crta.

Smatramo da treba poštivati svoju učiteljicu jer i ona poštuje nas!

Sudjelovala je u oslikavanju školske knjižnice.

Dobra osobina moje škole je brižnost!

Izrađuje razne ukrase i uređuje školski prostor. Živjela je i radila u Americi.


4.a

Razredna slagalica

10 učenika Razrednica: Ivana Kristić

Pripravnica: Danijela Šarčević

MI SMO NAJMANJI

I NAJBUČNIJI

MI U PJESMI

Nije igra, nije šala, Patricija je Vedrana je zagonetka prava, sve iz matematike znala! kad hoće, može biti bistra Razigran i veseo razred smo glava! mi, svi skupa smo tako Nika je pametnica prava, posebni! engleski je za nju šala. S Davidom je uvijek lako, jer on je kavalir, dakako! Lara je dobra prijateljica, ona Naša prekrasna pjevačica Ena, želi biti učiteljica! oborit će vas na koljena! Antonio poput zvrka, glavni je kad krene frka! Leonardo je zafrkant mali, Tena u školi ne želi da sjedi, ali uvijek se nađe u nekoj šali! učiteljica kaže: ''To pravilo za Imamo i dvije učiteljice mile svakoga vrijedi!'‘ koje shvaćaju naše ludorije! Toniju je škola prava fora, iako se u njoj učiti mora!

Najljepša nam je uspomena iz škole kada smo išli na izlet u Osijek.


Prvo što nam padne na pamet kad se spomenu naši učitelji, mislimo da su pravedni. Smatramo da svojega učitelja trebamo cijeniti jer nas uči i pomaže nam. PRIPRAVNICA DANIJELA UVIJEK SE SMIJE I NIŠTA JOJ TEŠKO NIJE Pripravnica Danijela je iz Bošnjaka i u našoj školi odrađuje pripravnički staž. Jako izražajno pravi razne ukrase i upoznaje nas s novim tehnikama. Ona voli tradiciju i baštinu pa je u školi pomagala u uređivanju etno izložbi i u pripremi našeg razreda za pokladnu povorku. Osim što je jako vrijedna i kreativna, uvijek se smije i nije joj teško ostati s učenicima u školi koliko god treba. Iz našeg se razreda odselilo 6 učenika. Za nas kažu da smo najbučniji i najmanji. Smatramo da će u našem razredu najviše u životu postići Lara jer najviše pazi na satu. Mi smo nestašni, a neki u razredu nas stalno zabavljaju i nasmijavaju.

Da smo mi na mjestu ravnatelja škole, zabranili bismo pisanje domaćih zadaća! Da nam je povjereno na jedan dan brinuti o nekoj životinji, bio bi to konj.

Ljutimo se jedni na druge kada se tužakamo. Da se biraju prvaci u smijehu, mi bismo osvojili prvo mjesto! Najbolje nam ide tjelesni i likovni. Nikada ne bismo prestali igrati igru graničara. Rado slušamo pop glazbu.

Često bubnemo i ostanemo živi. Za nas je autoritet Ivica Kostelić. Genijem smatramo Nikolu Teslu.

Željeli bismo otputovati na more s razrednicom.

Dobra osobina moje škole je što razvija prijateljstvo.


4.b

Razredna slagalica

16 učenika Razrednica: Ljiljana Zovkić

SLOŽNI SMO I ZABAVNI

Uredni smo. Složni smo. Družimoo se i izvan škole. Psssst...imamo i nekih tužibaba. Imamo i nekoga tko nas uvijek nasmijava i zabavlja svojim glupiranjem. Drugi za nas kažu da smo složni i zabavni. Za nas je najveća sreća druženje s prijateljima!

Za učitelje u našoj školi mislimo da su pošteni. Svoju učiteljicu smatramo genijem jer nas može svemu naučiti! Ona se ponekad ljuti na nas i to kada ne napišemo zadaću.


Jako volimo nastavu u prirodi. Najbolje nam ide vjeronauk! Najviše nas ljuti ogovaranje.

Glumili smo u Gradskom kazalištu za Noć kazališta. Rado nastupamo na raznim priredbama u školi.

Da na jedan dan mi određujemo jelovnik u kuhinji, jeo bi se pommes frites, lubenice, hamburger, sladoled i čokolada.

Lara svira tamburicu u Glazbenoj školi. Klaudia igra nogomet.

Ove su godine najviše napredovali Lucija i Ivan. Naš Domagoj se polako opravlja i još uvijek ima nastavu u kući sa svojom učiteljicom Jelenom Kobašević. Dio nastave Domagoj odrađuje i u školi.

Učiteljica o Luciji i Ivanu: Lucija je dokazala da joj je matematika budućnost. Naravno, u slobodno vrijeme obožava crtati. Ivan je pravi glumac, a lijepo i pjeva. Ove godine je jako popravio rukopis!

Kada bismo vidjeli da netko nekoga vrijeđa, stali bismo u obranu i pomogli osobi koju se vrijeđa.

Da na jedan dan moramo brinuti o jednoj životinji, bio bi to pas ili zeko.

Zemlja koju bismo željeli posjetiti je Engleska!


5.a 15 učenika

Razrednik: Drago Trojan

Razredna slagalica

ZA NAS JE SREĆA IMATI PRIJATELJA

Mi smo složni, uredni i nestašni, ali nikada ne bismo mučili životinje.

Prva misao koja nam pada napamet o našim učiteljima je da su nepravedni.

Drugi za nas kažu da smo nestašni.

Učitelji se najviše ljute na nas kada ne učimo.

Najljepša uspomena iz škole nam je kada smo išli na ekskurziju i izlet. Slogan našeg razreda je: Kad se male ruke slože, sve se može!

Mi se ljutimo jedni na druge kada se vrijeđamo. Ipak, smatramo da treba cijeniti učitelje jer se trude oko nas.


Najbolje nam ide tjelesni. U našem je razredu najviše napredovao Tin. Najviše će u životu postići Katarina.

Slušamo stranu i narodnu glazbu. Družimo se i izvan škole. Željeli bismo otputovati u Francusku. Za nas je sreća imati prijatelja! Da vidimo kako netko vrijeđa drugu osobu, zaštitili bismo ju.

Za nas dobar roditelj znači da je brižan i pravedan. Smatramo da i ostali imaju nas pravo odgajati, a ne samo roditelji.

Da na jedan dan dobijemo zadaću brinuti o jednoj životinji, bila bi to žirafa. Da smo mi na mjestu ravnatelja, izbacili bismo neke predmete i produžili praznike! Mi doprinosimo ugledu škole tako što kupimo smeće. Dobra osobina moje škole je što nam još nisu dali ukor.


5.b

Razredna slagalica

19 učenika Razrednik: Antun Oršolić

VOLIMO AKCIJU Mi smo složni i nestašni,ne bacamo hranu i nikada ne bismo povrijedili nastavnike. Drugi za nas kažu da smo duhoviti. Naš razredni slogan je ''Volimo akciju!'' Najljepša uspomena iz škole nam je kada smo išli na ekskurziju i izlet.


6.a

Razredna slagalica

12 učenika Razrednica: Ivana Tešić

NEGDJE SMO

Mi imamo najmanje djevojčica u razredu, samo tri! Razigrani smo i popularni. Iz našega je razreda otišlo 5 učenika.

Nismo uvijek pažljivi, ali smo složni kad imamo zajednički cilj. Naš je slogan: Kraljevi smo kakvih nema, u zbornici smo glavna tema!

Drugi za nas kažu da smo pametni. Imamo prvaka u šahu, Stjepan osvaja mnoge medalje na državnim natjecanjima. Tatjana je nagrađena na Hrvatskom dječjem festivalu za literani rad, a Nikola na državnom natjecanju za duhovno stvaralaštvo u literarnom izrazu za igrokaz, za poeziju u natjecanju DUZS i u ''Odjecima''.


6.b

Razredna slagalica

15 učenika Razrednica: Radojka Matić

Nikad ne reci nikad Patrik: Ide mi se, a i ne ide... Veronika: Neka ljudi govore, nanana... Antun:Ja trčim ko lud dok sunce sija svud... Marina: Tek je 12 sati! Dario:Meni je najbolje kad misli mi vrludaju! Željka: Hajde da ludujemo ove noći! Ines:Noćas mi se slavi! Slađana: Ostavi sve, sve teške teme... Marija:Ja volim plave oči! Dora: U ruci mi tambura i na kraj puta idem.. Mario: Eh, da mogu vratit' godine! Anamarija:Ja ne marim za sve te stvari, za to vrijeme ja već nekud plovim... Marko: Kakav sam, takav sam, genetski sam pozitivac ukupno... Josip: Nije krizna godina, al' mi treba promjena! Nina:Proljeće je, a u meni nemir!

Naše snage Ponedjeljak nam je siv. Utorak nam je žut. Srijeda nam je zelena. Četvrtak nam je ljubičast. Petak nam je cijela duga. Subota i nedjelja – igra nam je duga pruga!


Naša Nina Uvijek nam pjeva! Uz hrvatske pjesme, pjeva nam na talijanskom, engleskom, turskom! Sigurno ste ju zamijetili kao solisticu našeg pjevačkog zbora!

Dora, Marija, Nina i Veronika

Veronika joj je najprijateljica koja se na Ninu jako, ali prijateljski ljuti! ''Želi me utjerati u red i da učim kao ona! Pa učim, ali mi ne ide kao njoj'',žali se Veronika!

Mario: Htio sam s Ninom raditi zadaću i došao sam do nje oko 9 sati. Nadao sam se da ću malo i prepisati. Ali, Nina je ustala uv 7 i sve je već bila napisala. Kad sam ja došao, ona je već učila druge predmete. Piše, piše, piše... Sve, osim šalabahtera! Ta vam cura nikada nije napravila šalabahter! Osvojila je mnoge državne nagrade za literarne radove, napisala je svoju prvu slikovnicu!

Dora osvaja brojne državne nagrade u litararnom izrazu, svira tamburicu,Marko nam je matematičar,svira tamburicu, Mario osvaja medalje u šahu i na državnim literarnim natjecanjima, Patrik je najnogometaš i voli matematiku,Anamarija prekrasno pjeva, Josip osvaja državne nagrade u likovnom izrazu, Veronika, Marija i Nina sve bi dale za svoj razred i ništa im nije teško.

Popravimo i kada nije utvrđeno da smo mi pokvarili

Da na jedan dan moramo brinuti o nekoj životinji, odabrali bismo psa.


7.a 16 učenika Razrednica: Iva Majačić

Iz našeg se razreda odselilo pet učenika. Popularni smo na velikom odmoru, ali Franko i na odmoru i na sjednici! Nestašni smo...samo na njemačkom. Složni smo i jako pažljivi na satu. Matija i Igor naši su razredni zabavljači i uvijek nas nasmijavaju. Nina ima dara za slikanje, a ima i tri sestrice!

Emanuel zna svašta popraviti. Drugi za nas kažu da smo mirniji od bekavaca. Nekima dobro ide sve što se uči napamet, nekima hrvatski i matematika! Slušamo stranu i narodnu glazbu.

Razredna slagalica


Za nas je sreća kada ne dobijemo jedinicu iz kemije.

Da smo u ulozi ravnatelja, škola bi imala bazen! Smatramo da treba cijeniti svojega učitelja zato što je pametniji od nas.

Doprinosimo ugledu škole tako što idemo na mnoga natjecanja. Mateja smatramo genijem i mislimo da će biti najuspješniji u životu.


7.b

Razredna slagalica

20 učenika Razrednik: Stjepan Lešić

NAMA NIKADA NIJE DOSADNO Popularni smo na velikom odmoru, nestašni smo i lako naljutimo učitelje, posebno kada pričamo gluposti. Poneki su se i potukli, a imamo i razrednih tužibaba. Razredni zabavljači se trude da nam nikada nije dosadno. Naš razredni majstor Matej popraviti.

štošta zna


Drugi za nas kažu da smo pametni. Nikada ne bismo krali knjige iz školske knjižnice.

U razredu su najviše napredovali Ana i Arijan. Najbolje nam ide vjeronauk. Družimo se i izvan škole. Smiješno nam je kad Ilija ima žutu minutu.

Prvo što nam pada napamet kada se spomenu naši učitelji je da su strogi. Da smo u ulozi ravnatelja, učenici bi imali duže odmore. Za nas je odmor sreća.

Da se nas pita, u školskoj bi kuhinji bilo i ćevapa.


8.a

Razredna slagalica

16 učenika Razrednik : Marijan Janjić – Učo

Katja Božić: Nikada se nismo dali isprovocirati Mnogi drugi razredi nisu nas doživljavali, nismo bili najbučniji, ni najmirniji, ni najpametniji. Ali neki su nastavnici uvijek govorili da se kod nas ugodno osjećaju, da im je kod nas lijepo! Čak i onda kada smo jedva pohvatali definicije i pravila, kad ništa nismo skontali, ma koliko se oni trudili. Mi vam imamo ono nešto što ni sami ne znamo objasniti. Mislim da smo pošteni, iskreni i da jako cijenimo učitelje koji nam predaju. I razrednika koji je drukčiji od drugih i koji traži strogo poštivanje pravila, koji uvijek ima vremena za priču i druženje s nama, ali nam ne popušta.

Ove smo se godine malo probudili, živnuli, nismo više male mirne bebe. Imamo razrednog Oreškovića koji održava dobro raspoloženje. Gluma nas jako zaokuplja pa uvijek nađemo izgovor popraviti površno pročitanu lektiru. Tada Matej i Jure stupaju na scenu. Oni uvijek uprizore pojedine ulomke pa nam ih odglume.Toliko su uvjerljivi da su, glumeći Romea i Juliju, izazvali smijeh, iako se radi o tragediji. Trebalo je vidjeti taj njihov ljubavni zanos! Dolores je glumačke gene vjerojatno pokupila od tate glumca. Petra je za glumu inspirirao premijer Orešković i trener Ćiro Blažević, tako da nam ne

nedostaje smijeha i zabave! Cure iz našeg razreda već su odbojkaške veteranke, ni same ne znaju otkada treniraju. Kad li samo stignu učiti? Glazbene nade razreda, poput Antonije, maštaju o pjevačkoj karijeri, Dino je već završio privatnu glazbenu školu klavira, za razliku od mene. Ja sviram klarinet. Da, od svih mogućih glazbala, ja sviram baš taj instrument! Mnogi i ne znaju da klarinet nije flauta. Anamarija obožava kuhanje i puni nam glavu specijalnim jelima, koja, nažalost, sprema samo za svoju obitelj. Lana je prava šminkerica, mogla bi odmah


tražiti posao u šminkanju, ali nas davi svojom pričom o mršavljenju. Prava je čačkalica, a nastavi li ovako brinuti o svojoj ''debljini'', mogla bi stvarno oboljeti. Naša druga Anamarija glasna je i uvijek postavlja nemoguća pitanja poput je li Superman trudan ako u sebi ima kodeks za male bebe. Kako nikada ne odustaje od pitanja dok ne dobije odgovor, lijepo joj odgovorimo da je Superman trudan i da će imati puno beba. Jedino ju tako možemo smiriti. Naše dvije bubice mirnice su Ivona i Antun. Ali samo za vrijeme nastave. Zapravo su u slobodno vrijeme pravi vragovi! Antun je zračnu pušku isprobavao na pilićima,

inače obožava povijest. Kad mu se postavi pitanje, taj se ne zaustavlja. Odgovara i što ga se pita i ne pita. Ispričat će sve od A do Ž. Ivona uvijek mirno i uspravno sjedi, nikada ne žvače žvaku, nikad ju nitko nikada nije opomenuo za brbljanje i slično. No, izvan škole ta vam se otvori i raspriča. Slično je i s Marinom. No, ona je ove godine malo živahnija za vrijeme nastave. Mirna bude tek kad je pospana. Ivan je bio miran dok mu se nije doselio Petar koji uvijek nešto traži i popravlja. Toliko popravlja svoje naočale dok ih ne pokida. Usput Ivana propituje oko matičnih ploča i nekih kompjutorskih stvarčica za koje je Ivan maher. Nastavnici ih

Imamo državnih uspjeha na Lidranu- Petar za radijsku emisiju, Lana za literari izraz, Vanja za literarni i novinarski izraz, Katja za literarni izraz; za duhovno stvaralaštvo Katja, Lana, Vanja; , Europa u školi –Katja, Lana, Hrvatski dječji festival – Katja, Lana, Marina, na temu tolerancije - Lana, Vanja,te na likovnim natjecanjima - Antonija.

stalno opominju, ali oni nastavljaju po svom. Igor je s Dinom jedno vrijeme bio prvak u pravljenju aviončića koji su letjeli učionicom, a bilo je tu i malih odskočnih loptica koje su prelijetale oko nas s jednog kraja učionice na drugu. Vanja je pravi znatiželjko, sve ga zanima, a ponekad mu na nastavi bude dosadno. Jako ga zanima politika pa nam prepričava događaje s političke scene. Pitamo se što će njemu tako marljivom i pametnom baš to. Što još reći o nama? Nismo se nikada dali isprovocirati od onih koji su nas gledali kao manje vrijedne. Svaki se dan radujemo jedni drugima kada dođemo u školu!


8.b

Razredna slagalica

21 učenik Razrednica: Josipa Vincetić Pripravnica: Ivana Mijatović

Popularni, nestašni, uspješni – to smo vam mi Složni smo i popularni, posebno na velikom odmoru! Nestašni? Nego što! Nikada ne bismo izdali jedni druge! Naš je slogan: Kad se male ruke slože, sve se može! Ne bacamo hranu, nasmijani smo i kada se drugima ne smije, tako da lako naljutimo učitelje. Prva misao koja nam pada napamet o našim učiteljima je da su strogi, ali se vole i šaliti. Mislimo da smo mi jedni od rijetkih koji smo imali najviše razrednika – dvije razrednice u nižim i dvije u višim razredima!

Ono po čemu je naša škola prepoznatljiva, mislimo da je to humanost i solidarnost.


Što bismo promijenili u školi? Hm... Malo, a nama tako mnogo: nove spužve i wc papir kojeg nema. Bolja hrana, duži odmori...

Od svih predmeta najbolje nam idu geografija i hrvatski! Najviše bismo željeli otputovati u Veliku Britaniju i Dubai.

VRIJEĐANJE Ako vidimo da netko vrijeđa drugu osobu, rekli bismo da prestane, ali, kao većina, najčešće bismo ih ignorirali.

O RODITELJIMA

Pravim roditeljima smatramo one koji su brižni, pravedni i koji su potpora djetetu. Većina naših roditelja smatra da im se drugi nemaju pravo miješati u odgoj.

Zastupali smo školu na raznim natjecanjima na kojima smo bili vrlo uspješni. Bili smo na natjecanju iz engleskoga, informatike, biologije, kemije, Lidrana ( Tomislav, Luka, Dina, Ana) i drugih literarnih i novinarskih natječaja na kojima smo osvojili državne nagrade. Istina, ove smo godine malo bučniji i živahniji. Što ćeš, priroda čini svoje! Rastemo, rastemo, rastemo...

PRIPRAVNICA IVANA MIJATOVIĆ

Pripravnici Ivani naša je razrednica mentorica za vjeronauk. Pripravnica je i Gradišta i u našoj školi odrađuje pripavnički staž. Jako je vrijedna, tiha i samozatajna. Sudjelovala je u projektu oslikavanja naše školske knjižnice. Uvjerili smo se da je jako darovita u tom području.


8.c

Razredna slagalica

16 učenika Razrednik: Mladen Oršolić

NE DAJTE ŽIŽI DA SASTAVLJA JELOVNIK Pažljivi smo na satu. Složni smo. Sve do osmog se nije znalo za nas! Toliko smo tihi bili. Nikada ne bismo izdali jedni druge. Nikada se ne ljutimo jedni na druge.

Najljepša uspomena iz škole su izleti, putovanja. Sve nam ide dobro, a najbolje sat razrednika. Znamo popravljati pokvarene uređaje. Imamo učenicu koja najbolje slika u školi. Petra i Domagoj su pravi glumci, glume u Gradskom kazalištu, imali su mnogo uspjeha.


Drugi za nas kažu da smo najbolji, ( osim našeg razrednika). Sve nam je smiješno. A trudimo se i druge orapoložiti ( Močić harmonikom, dva dečka su tu za vragolije – poziraju samo za zabavu! ) Svi imao facebook.

Rado bismo udomili jednog malog tvora na jedan dan.

O školi bolje ne pitajte. Najveća sreća za nas je odgoda ispita i odgovaranja.

Da mi odlučujemo u školi u WC bi bilo papira.


Piše: Nina Matanović 6b

DIJETE SE MORA OSJEĆATI

PRIHVAĆENO

I VOLJENO Ove je školske godine posebnim programom rada u rad sa stručnim suradnikom defektologom – logopedom obuhvaćeno 23 učenika; 13 ih je iz razredne, a 10 iz predmetne nastave. Kakve teškoće učenici imaju, kako se s njima radi, koje su njihove potrebe, doznali smo u razgovoru s defektologinjom škole prof. Vesnom Krtalić.

Evo što nam je rekla teškoće učenici imaju.

koje ili postojanje više vrsta i stupnjeva teškoća u psihofizičkom razvoju. Prilagodba sadržaja i Druga skupina su teškoće koje individualan pristup zbog specifičnosti u zahtijevaju Prisutne teškoće učenika funkcioniranju mogu se svrstati u dvije individualizirane postupke u radu.To su različiti oblici skupine. Prva skupina su teškoće koje potpore, prema potrebama s obzirom na zahtijevaju prilagodbu sadržaja, učenika, to znači da se nastavni samostalnost, metode rada, program sadržajno i metodički način rada, komunikaciju, To prilagođava učenikovim aktivnosti. su oštećenje jezično-govornesposobnostima. komunikacije, To su intelektualne teškoće, glasovne oštećenje mentalnog zdravlja specifične teškoće u učenju, oštećenje vida, oštećenje

sluha, zdravstvene teškoće. Kada učenik dobije rješenje o primjerenom obliku obrazovanja, za njega se izradi plan i program rada, njegov osobni kurikul, koji se provodi u redovnom razrednom odjelu. Dogovorom učitelja i stručnog suradnika, ako se ukaže potreba, učenik može doći na individualni rad kod defektologa – logopeda.


Suradnja je jako napredovanje

važna

i

utječe

na Usmjeriti se razvijati

Za dobar i učinkovit rad potrebna je suradnja učenika, roditelja, učitelja i stručnih suradnika u školi. Jako je važno napraviti dobru dijagnostiku, zatim prihvatiti stanje kakvo je i učiniti sve što možemo da pomognemo učeniku koristiti jake strane. U radu veliku ulogu ima i povjerenje roditelja, da je sve što radimo u interesu djeteta. Često je roditeljima teško prihvatiti činjenicu da im dijete ima neku dodatnu potrebu. Tada pomažu pozitivni primjeri gdje su učenici sa sličnim teškoćama uspješno završili školu.

na pozitivne strane i njih

Ovi su učenici kao i svi drugi, samo imaju još neke dodatne potrebe. Ne smijemo samo gledati prisutne teškoće i sve negativnosti koje one donose. Trebamo se usmjeriti na pozitivne strane i njih razvijati. Zajedno s roditeljima naučiti dijete da se što bolje nosi s prisutnom teškoćom, pomoći mu pronaći načine da usprkos teškoći bude uspješno i sretno u obitelji i školi, te da te vještine ponese u odrasli život. Dijete se mora osjećati prihvaćeno i voljeno. To je svrha i cilj našeg zajedničkog rada.

Osmijeh na lice učenika uvijek izmami informacija da su npr. dijagnozu disleksija disgrafija imale poznate ličnosti: Albert Einstein, Winston Churchill, Marie Curie ili John Lennon.

Marija, samo tako, odlična si!

Znači, jako voliš glazbu. Koju glazbu najviše slušaš? Marija je jedna od naših učenica kojoj - Volim pjevati i slušati glazbu, rado osmijeh ne silazi s lica. slušam Jelenu Rozgu Što najviše voliš u školi? Što ti najbolje Evo što o njoj kaže prof. Vesna Krtalić: ide ? Marija je prava pčelica, marljiva je i U sedmom razredu gradivo je dosta teško vrijedna učenica sedmog razreda. pa moram puno učiti, ali kad dobijem Simpatična i vrlo draga djevojčica, tiha i dobru ocjenu, onda sam najsretnija. samozatajna! Pristojna je i ima vrlo Volim vjeronauk, informatiku i njemački razvijene kulturne navike. Redovno uči i jezik. trudi se usvojiti sve predviđeno gradivo. Naljutiš li kada roditelje i kako ? Mikrofon i slušalice joj dobro "leže" i -Ha,ha,haaaa, pa da! Kad mi se ne da voljela bi biti voditeljica. Zato moramo još nešto raditi, a oni kažu da moram! vježbati da joj govorno izražavanje bude Što te posbno veseli? što bolje. Marija, što najradije radiš u slobodno vrijeme ? Plešemu u folkloru u '' Kristalu'' , to jako volim i dobro mi ide. Pjevam u zboru. Družim se s prijateljicama iz razreda.

Volim rješavati zadatke na računalu jer mi je zanimljivo- igram se i učim. Dobro mi je to što odmah znam jesam li dobro riješila. Veseli me kad mi kaže na kraju zadatka: Samo tako , odlična si!


Tema broja: Odgojni izazovi za školu i roditelje

DJECA SU NAJODGOVORNIJA I NAJLJEPŠA ŽIVOTNA ULOGA

TEMA: ODGOJNI IZAZOVI ZA ŠKOLU I RODITELJE PIŠU I ISTRAŽUJU: NOVINARI I VODITELJICA Ovu su temu novinari obradili uz pomoć voditeljice skupine. Za obradu ove teme bila nam je potrebna i stručna pomoć. U obradi teme s pojedinm razredima najviše su odradili Nikola Čerkez i Tatjana Šimšić iz 6.a, Marija Čavarović, Veronika Hrehor i Nina Matanović iz 6.b, Katja Božić, Vanja Žilo i Dino Đurović iz 8.a.


Tema broja: Odgojni izazovi za školu i roditelje

Nema toga što roditelji naše škole neće učiniti za svoju školu. Podržavaju humanitarne akcije i uključuju se, pojedini čak i iznad svojih mogućnosti. Sudjeluju aktivno na Danu sporta, vode neke izvannastavne aktivnosti kao vanjski suradnici, organiziraju donacije, predavanja, uskaču s prijevozom učenika i učitelja... Većina ih tiho i samozatajno izvršava svoje roditeljske obveze. Međutim, zbog nekoliko slučajeva, istina u manjini, i odgojne problematike koja onemogućava napredovanje ostalih, a koja jako iscrpljuje i razrednika i roditelja, ovdje progovaramo o odgoju djece vezano za školu i školske obveze, s naglaskom da ne postoji škola za roditelje, ali da se roditeljstvo jednostavno mora učiti. Mislite li da je biti roditelj luk i voda? Mislite li i vi da se nitko drugi nema pravo miješati u odgoj djeteta osim roditelja? Mislite li da su današnja djeca puno gora nego ona prije? Što roditelji zamjeraju školi, što škola očekuje od roditelja? Znate li da ima djece koja odu van, a da roditelji uopće ne znaju ni gdje su ni kada će doći. Znate li čija je to odgovornost? Tema je neiscrpna, ovih smo se pitanja samo dotakli, ali ona ostavljaju mogućnost čitanja između redova, mogućnost učenja, propitivanja, rada na sebi, ali i spoznaja da su djeca najteža, najodgovornija i najljepša životna uloga roditelja.

Komunikacija porukicama, i to je već nešto Svakodnevne siituacije iz škole, između ostalog, pokazuju kakav je kućni odgoj, odnosno kakvi su odnosi roditelja i djece. Kako djeca vide svoje roditelje i što im odobravaju, što zamjeraju, kako se međusobno odnose, doznali smo u razgovoru s učenicima šestih i osmih razreda. Kako bismo dobili što iskrenije odgovore i kako ovim nikoga ne želimo povrijediti, učenici su anonimni. Koliko je odgoj i usmjeravanje djeteta na pravi put teško i odgovorno, koliko je poteškoća i neznanja, pokazuju i odgovori na neka pitanja koja smo postavili učenicima. Kad je škola u pitanju, 90% roditelja zanimaju prvenstveno ocjene. To je i najčešće, ponekad i jedino pitanje što roditelji pitaju dijete o školi. Što si dobio, koju ocjenu? Kad dijete dobije dobru ocjenu, roditelj više ništa ne pita, ali jedan dio djece zataji kada dobije slabu ocjenu. Otkako imamo e- dnevnik, roditelji manje dolaze na informacije. Vide ocjene, a za druge stvari kao da i ne moraju dolaziti. Komunikacija između roditelja i djece je na poprilično niskoj razini. Srećom, komunikacija se može učiti. Jedan od oblika međusobnih odnosa su i porukice koje jedni drugima ostavljaju i koje znaju biti vrlo dragocjene. Dobar dio djece i roditelja porukicama se dopisuje i obavještava gdje su i što rade, ostavljaju upute pa izdvajamo neke od njih: -

Ja sam kod komšinice na kavi, brzo ću doći. Ne pali plin. Jelo je u rerni pa podgrij. Mama, otišo sam se malo provožati biciklom.


Tema broja: Odgojni izazovi za školu i roditelje

Prebacivnje odgovornosti Za probleme školstva pojedini roditelji smatraju odgovornim učitelje. Smatraju da su učitelji krivi koliko se uči, koliko je teška torba, da su oni odredili satnicu, krivi su što djeca budu u školi u dvije smjene, učitelji su krivi i za loš pravilnik o ocjenjivanju, za ispite, aktivnosti, nasilje. Evo što su djeca zapazila što njihovi roditelji zamjeraju školi: -

-

Tata i ja smo kod kumova. Nemoj nikuda ići od kuće. Ručaj prije škole. Uzo sam 20 kn jer je ručak od juče. Kupit ću čips. Brzo ćemo se vratiti. Otišli smo u Orašje. Ključ je u kalenici, nemoj ulaziti preko balkona. Ošo sam u školu. Ostat ću na dopunskoj šesti sat. Vraćam se za 10 minuta. Kod Marka sam. Otiđi u trgovinu po kruh i mlijeko. Ošo sam na trening.

-

-

Ima jako puno gradiva. Svaki učitelj misli da je njegov predmet najvažniji. Strogo ocjenjuju. Neki učitelji loše objašnjavaju i daju puno zadaće. Djeca imaju previše sati i idu u školu prije i poslije podne. Nemaju slobodnog vremena. Moji roditelji zamjeraju ponašanje nastavnika. Misle da ima puno nepravde. Žale se što se nasilje strogo ne kažnjava. Žale se na slabe ocjene. Škola nameće puno obaveza i aktivnosti. Smatraju da kod kuće radimo ono što smo trebali napraviti u školi.

Djeca kao djeca, traže bijeg od kazne, Svi učenici koji su sudjelovali u anketi misle smišljaju razne isprike pa ako upali, upali. Na da je teško biti roditelj. razne načine naljute roditelje pa nas je Roditelje najviše opterećuje škola i odgoj zanimalo kako ih najčešće naljute i koliko su djece. roditelji maštoviti u kaznama.


Tema broja: Odgojni izazovi za školu i roditelje Kako djeca naljute svoje roditelje?

Kakve su kazne za neprihvatljiva ponašanja?

-

-

-

Kažu mi da pospremim sobu, a meni se ne da. Ne da mi se učiti. Zaboravljam ponijeti mapu pa mi oni moraju donijeti u školu. Ne kažem za lošu ocjenu. Kad sam stalno na fejsu. Kad im lažem. Kad ih ne slušam. Kad se tučem i svađam s bratom. Lijen sam. Drsko im odgovaram.

-

-

-

-

-

Nema laptopa. Oduzmu mi mobitel, ali ja onda zovem s njihovoga. Ne smijem van tjedan dana. Moram tjedan dana spremati svoje stvari. Ništa, samo kažu nemoj više igrati, ja kažem dobro, i nastavim malo poslije opet igrati igrice. Tata i ne zna što je fejs. Nemoj dugo igrati igrice. Nemoj više, dosta je! Ma, ja kažem da sam dobio lošu ocjenu jer me učitelji mrze pa nema kazne. Kad sam na mobitelu, tata kaže neka se odmaram, a mama kaže da ostavim mobitel i uhvatim se učenja. Kažu, ostavi mobitel, to je loše za oči. Mene su tukli kad sam bio manji, ali sada ne. Većina učenika izjavila je da ih roditelji ne kažnjavaju , samo kažu: Nemoj to više raditi!


Tema broja: Odgojni izazovi za školu i roditelje U kojim se situacijama vidi loš odgoj, što kažu ISPRIČNICE I ODGOJ roditelji? NEKAD ... / preuzeto s net-a Najviše se vidi u školi, djeca ne poštuju Razrednica – poruka roditelju: Poštovani nastavnike. roditelji, još mi niste poslali ispričnicu za Neki roditelji ne vode računa gdje im je izostanke, kći kaže da je bila bolesna. Moram dijete. imati potvrdu – vašu ili liječničku. Osim toga, Djeca psuju, a neka i puše. izgovara se da ne može pisati ispit jer nije Bacaju smeće i uništavaju stvari jedni bila u školi, iako je otada prošlo već dva drugima. tjedna. Pišu ružno o drugima. Slikaju mobitelom pa to objave. Odgovor roditelja: Slobodno joj upišite Današnja djeca nemaju kulture. neopravdane sate jer naprosto nije htjela ići Problem je što roditelj misli da mu je u školu. Ja sam je budila, a njoj se nije dalo dijete dobro ako je kod kuće mirno i ustati. Inače, zdrava je i ništa joj ne fali. kad mu kažu što je napravilo u školi ili Upišite joj i jedinicu iz ispita, a ja ću je još na ulici, on ne vjeruje i okrivljuje druge dohvatiti kad dođe kući. Ispričavam se što da mrze njegovo dijete. vam je lagala, to je naslijedila od tate. Neka su djeca nasilna, a roditelji misle ...I DANAS –istiniti događaj iz škole da to mora riješiti škola. Ne znam kako se obraniti od roditelja Roditelj: Molim vas da mojem sinu čije dijete je stalno kod nas ili zove opravdate izostanak s informatike, nije imao naveče kasno na mobitel. prijevoz. Roditelj previše vjeruje djetetu, a svi Razrednica: Zašto se nije povezao s ostalima vide da dijete laže, npr. da je bilo na koje roditelji dovoze ili zašto nije došao misi, a ono za vrijeme mise bude u biciklom. centru. Roditelj daje loš primjer svojem Roditelj: Nismo znali da drugi roditelji voze, a djetetu. njemu se nije išlo biciklom. Opravdajte mu Nekada se i roditelji sramote na fejsu. sad ovo. Svašta objavljuju. Današnja djeca su nepristojna i razmažena. BEZ KOMENTARA Neka djeca misle da sve mogu, da im je Majka razrednici: Molim vas, podsjetite ga sve dopušteno. da mora nositi naočale. Grozno mi je kada vidim kako neki Razrednica na satu: Gdje su ti naočale, zar pljuju s kata i pitam se koja im je to ih ne bi trebao nositi? kultura. Zar stvarno misle da su face? Učenik: Odmaraju se kod kuće od mojih Nije me briga za njih, to je njihov očiju. odgoj! Mene zanima moje dijete, a ne druga Otac razrednici: Ona cijelu noć svijetli s djeca i njihovi roditelji. mobitelom ispod pokrivača. Pito sam je što ne spava.Ona kaže, ma ne valja mi ovaj mobitel, trebaš mi kupiti novi. Eto, učiteljice, kupio sam joj novi. Ovoliki. Košto je dvije tisuće kuna.


Tema broja: Odgojni izazovi za školu i roditelje Istiniti događaji iz škole: U ŠKOLI Razrednica – sat razrednika: Pošarale ste svlačionicu i sada ćete lijepo sve to obrisati i usput i ovo u razredu što je pošarano. Ostali vam, ako hoće, mogu pomoći, ne zanima me, samo hoću da je sve kao što je bilo.Ja se ovdje trudim da kao razred imamo ugled, dogovorili smo pravilo da ćemo popraviti što pokvarimo, što napravimo nenamjerno, što nam se u igri i nesmotrenosti dogodi... Ali da ćete me ovako osramotiti i namjerno šarati, iako vas je opomenula dežurna učiteljica, tomu se nisam nadala. Jako ste me razočarale. Osramotile ste naš razred da sam na sjednici Učiteljskog vijeća poželjela propasti u zemlju od sramote.

Ponovi li se još jednom da namjerno šarate po zidovima ili napravite što slično, da osramotite naš razred i mene, ribat ćete WC. KOD KUĆE Roditelj: Što je bilo u školi? Učenik: Razrednica nas je tjerala da ribamo WC. Roditeljski sastanak: Je l' imate vi čistače u školi? Razrednica: Zašto pitate?

Roditelj : Zato što ste vi naterali moje dijete da riba WC? Neće ona prati WC po školi i vi nemate pravo njoj naređivati.

ću ih tužiti pa će mi platiti svaku riječ kojom su okrivili moje dijete. Razrednica: Ali vi morate doći za svoje dijete, ja vam govorim o vašem djetetu. Inače, ne dolazite na informacije. A i jedinice nisu ispravljene u dogovorenom roku... Sutra vas očekujem na informacijama. Roditelj: Ne pitate vi mogu li ja doći. Imam ja drugih briga. Ja sve znam . Meni ona kaže sve, sve ja od nje čujem i znam. Razrednica: Dobro, onda očekujte službeni poziv. Jesmo li danas ''tanjih živaca''? ( telefonski razgovor )

Epilog: Roditelj je ipak sljedeći dan došao na razgovor i svi su nesporzumi razjašnjeni.

Razrednica: Vaše se dijete potuklo. Roditelj: Znam, rekla mi je. Razrednica: Morate doći u školu na razgovor. Roditelj: Što imam dolaziti? Sve mi je rekla. Morala se braniti. I taj mali nije nikaki. A znam ja kakvi su roditelji te ....( ime učenice koja je bila s njom) Čut će me.To se ona zbog nje tukla.Ustvari, ona se nije tukla, ona je zapela za nogu tom malom i pala. Ja sam joj inače rekla, ta di ćeš se tući... Neće niko moje dijete okrivljivati. Pustit ću ih ( roditelje druge učenice, op.ur.) neka kažu što imaju, a onda

Dijete je najljepši dar Bez obzira na ove, možda, drastične i izdvojene izjave, većina roditelja misli da je roditeljstvo najlljepša uloga koju imaju u životu, a dijete najveći dar koji su dobili. Odgoj djece: Nije sve crno - bijelo Koliko ste puta čuli kako kažu da djeca ne valjaju, da roditelji ne valjaju, da su svi učitelji nepošteni, da je prije bilo bolje, da sam ja dobar, a drugi ne valjaju? Kad se pokažu neke situacije i primjeri, vidi se da nije sve crno – bijelo, da su stereotipi loši. Jako je važno, kažu stručnjaci, sagledati i čuti sve strane,


Tema broja: Odgojni izazovi za školu i roditelje upoznati okolnosti, razmisliti i uvažiti mnoge stvari prije donošenja nekog stava ili mišljenja. Čini se, više smo skloni crno –bijelom mišljenju. Moji roditelji i ja Uvijek kažem gdje sam i kada ću se vratiti. Ako to ne poštujem, drugi dan nema van. Ja sam ovkava zato što moji roditelji nemaju razumijevanja za mene. Inače sam kulturna, ali mi nekad pukne film. Ja smijem ići u kafić po danu, ali noću ne. Dozvole mi da se našminkam za posebne prigode.

davim roditelje dok to ne ostvarim! Moji roditelji određuju do kada ću biti vani i ja to poštujem. Znaju da je štetno stalno gledati u ekran pa me nastoje zainteresirati drugim aktivnostima. Razgovaramo koje su moje zanimacije i što planiramo raditi zajedno. Oba roditelja zajedno sudjeluju u donošenju odluka i ja to poštujem zato što oni znaju što je najbolje za mene. Moji roditelji nisu strogi, ali imaju granice koje se ne smiju prijeći. Moji roditelji smatraju da se nitko nema pravo miješati u odgoj djece osim njih!

Kad ja nešto hoću, to moram i dobiti! Onda

RIJEČ HRABRIH RODITELJA Učimo iz iskustva drugih roditelja

Branka Katić: Riješili smo stalne pozive na mobitel u kasnim satima tako što smo se dogovorili da će mobitel zaključati ( jer želimo da ima privatnost) i ostaviti na dogovorenom mjestu, izvan svoje sobe kako ga ne bi ometao u snu. Ne razumijemo što netko ima potrebu noću iza ponoći zvati ga. Nevenka Đurović: Društvo je došlo po naše dijete da ide van. Nismo mu dali i lijepo smo to rekli njegovom društvu. Bio je jako ljut na nas. Bojao se ruganja kako ima grozne roditelje. To isto društvo sudjelovalo je u nekoj tučnjavi. Kasnije, kad je sagledao što se sve događalo, sin nam je zahvalio što smo ga spriječili da izađe s njima. Dragana Šimšić: Za mene je tajna dobrog odgoja u razgovoru s djetetom i da djeci budemo dobar primjer. Razgovor i povjerenje su najvažniji u odgoju. Kulturu kućnog odgoja vidim u ponašanju i poštovanju starijih. Najviše mi problema u

odgoju stvara kad je dijete tvrdoglavo.Mnogi mi hvale moje dijete da je dobro odgojeno, ali neki kažu da sam popustljiva i blaga. No, prepoznajem tko mi iskreno govori i rezultate svojega odgoja često mogu vidjeti, ne samo kada mi drugi pohvale dijete, nego i po postupcima i rezultatima koje dijete postiže. Što se tiče kazni, bude ih, a najčešće je to oduzimanje mobitela. Ne jednom sam se susrela da se moje dijete drukčije ponaša kad je kod kuće s nama i u društvu. Kad mi kaže kako drugi nešto mogu, a ona ne, tu sam odlučna, ne zanima me što drugi rade ako smatram da to za nju nije dobro. Puno o tome razgovaramo, ali i ukazujemo drugoj djeci na neprihvatljiva ponašanja, kako njihovo ponašanje može povrijediti drugo dijete i da svojim ponašanjem jako mogu sebi naštetiti.


Tema broja: Odgojni izazovi za školu i roditelje Inače, često sama sudjelujem u odgoju djece jer je otac na terenu. Ono što vidim općenito kod djece, većinom nemaju srama niti poštovanja prema svojoj okolini. Zato sam vrlo oprezna i dajem sve od sebe da svoju djecu izvedem na pravi put. Smatram da i drugi mogu i trebaju sudjelovati u odgoju, škola, bake, uža obitelj, naprimjer. U odgoju koristim iskustva kako su mene odgajali, učim od drugih, nekad primjenjujem iste postupke za svoju djecu, uvijek sam spremna učiti i tražiti što bolji put za svoju djecu.

koji imaju pravo na odgoj, odnosno ne slažem se da nitko drugi nema pravo odgajati moje dijete osim mene Smatram da u odgoju sudjeluju nastavnici, rodbina, prijatelji, susjedi... Lijepo mi je kad čujem da su mi djeca pristojna. Uz puno razgovora, ponekad se mora primijeniti i kazna. Tada im uskratim nešto što vole. Moje dijete zna što može i što smije i nikada me ne ucjenjuje kako drugi mogu, a ono ne. Put do dobrog odgoja je pun upornog ponavljanja onoga što je dobro i lijepo u ponašanju.

Zora Čerkez: Cilj nam je zajednički

Što ja pružam u odgoju, očekujem i od drugih. Smatram da je stanje odgoja katastrofalno. Nema poštovanja prema starijima, nema tolerancije, prisutna je vulgarnost. Roditelji danas vide tuđu djecu i komentiraju, a zatvaraju oči kad su njihova u pitanju. To je nemoguće riješiti jer ljudi ne žele priznati da griješe, ali vide tuđe pogreške. Najviše za odgoj krivim roditelje koji tvrde da je njihovo dijete savršeno. Danas je teško odgajati dijete u takvim uvjetima gdje je više nasilja, a manje tolerancije. Ja u svojem odgoju smatram da je jako važna komunikacija, međusobno slušanje i da znamo što jedni drugima govorimo. Treba imati puno razumijevanja. Bitno je djetetu biti uzor. Svoje odgojno djelovanje vidim po djetetovu ponašanju, poštenju, po marljivosti, po poštivanju starijih, oprostu... Bude i otpora kod djeteta i susretala sam se s neposlušnosti, tvrdoglavosti, ali dogovorili smo pravila ponašanja i ostali ustrajni u primjeni. Ponekad sam jako stroga, bar tako neki misle. Koristim se metodama kako su mene odgajali, ali i iskustvima drugih. Inače, ja sam više s njima od supruga pa samim tim više sudjelujem u njihovu odgoju.Smatram da nisu roditelji jedini

Kad smo dogovarali ovu temu za školski list, zamolila sam roditelje da sudjeluju svojim mišljenjima, stavovima o školi i odgoju, jednostavno da kažu kako je to biti roditelj i odgajati dijete, da izmijenimo iskustva, da vidimo što nam je zajedničko, ''da malo protračamo o toj temi, onako neutralno'', nagovarala sam ih. Najčešći odgovor je bio: Joj , nemojte mene! Zašto baš ja? Ja ne bih. Nemam ja što reći. Do poruke jedne majke koju je sin prenio: Ne smijem vam reći što vam je moja mama poručila. Bolje da ne znate! A do nas dopiru poruke kako se roditelje ništa ne pita!? Zato smo dali prostora djeci da ona kažu svoje i prenesu u svojoj verziji stavove i postupke svojih roditelja. Da makar na taj način predstavimo i drugu stranu. Danas je izuzetno teško i odgovorno biti razrednik. Roditelj još teže. Osobno, nije mi teško biti razrednik jer ima divnih roditelja. No, zbog pojedinaca i isključivih roditelja koji jesu u manjini, jako je teško i stradavaju oni odgovorni roditelji, odnosno njihova djeca kojoj se ne možemo toliko posvetiti. Sve nekako ide linijom nezamjeranja. To najbolje ilustriraju individalni razgovori kada se žale razredniku na druge roditelje. Ono što mogu dati kao savjet je, kao što je poznato, druge je teško promijeniti, mijenjajmo sebe – jer jedino to možemo. Znači, mijenjajmo svoj odnos i postupak prema tim roditeljima. Ako


Tema broja: Odgojni izazovi za školu i roditelje ništa drugo, nemaju nas pravo vrijeđati i ponižavati. Mnoge sam ''naoštrene'' situacije i prijepore uspješno riješila dugotrajnim, čestim, iscrpljujućim razgovorima, iskrenim uvažavanjem i takvih roditelja, pokušala sam ih razumjeti i razuvjeriti, jasno sam dala do znanja gdje su prešli granicu. Oni su se meni isto otvorili pa stvari kako - tako kreću. O, da. Bilo je i povišenih tonova, ljutnje, ''dignutog nosa'' s obje strane. Isprika, naravno. Onih pravih. Puževim korakom, to smo zajednički osvijestili. Zato smo rekli, nema nam druge nego se naoružati strpljenjem i ne izgubiti međusobno povjerenje. I uvijek imati na umu: cilj nam je zajednički – dobrobit djeteta! ( rm)

Lijepa riječ daje nam krila Pojedini su roditelji shvatili koliko je važna suradnja roditelja i razrednika, koliko su jedni drugima podrška. O tomu svjedoči i pismo roditelja razrednici koja želi ostati anonimna jer smatra da nije ona jedina takva u ovoj školi. No, svakako je lijepo i motivirajuće kada roditelji prepoznaju dobre namjere učitelja i kada to na ovaj način pokažu. U sveopćoj obezvrijeđenosti, učitelji postaju kao djeca koja se raduju kad im se na ovakav način iskaže zahvalnost. Bez neke prigode, bez iznuđivanja. Zato ovo pismo zavrijeđuje pažnju, jer je spontano, neočekivano, ''ničim izazvano''. Vjerujem, prepoznat ćete to u svakoj napisanoj riječi!


Tema broja: Odgojni izazovi za školu i roditelje

Branka Primorac o djeci, jesu li djeca danas drukčija nego prije: •Ne, isto je bilo i prije, isto su roditelji bili straci koji nešto brane i zanovijetaju, a djeca hoće po svom. Promijenile su se tehologije pomoću kojih danas mladi komuniciraju i koje su im dostupne. Danas je mnogo toga djeci dostupno, što mi nismo imali. U odnosima djece i roditeja ne treba dramatizirati s obzirom na ono prije i danas.

Izjave poznatih Kako su me odgajali? Je li batina iz raja izašla? preuzeto: net.hr Hrvoje Prpić, poduzetnik: Da, nekad sam znao dobiti šibom. I nije baš uvijek imalo efekta. Zdenka Heršak, glumica: Odrastala sam u nečujnom odgoju, učila sam od prirode. Relja Bašić, glumac: Nikad nisam dobio ni po turu, ni pljusku. Mama mi je bila pedagoginja. Željka Ogresta, novinarka i voditeljica: Još uvijek čuvam potrgane kuhače. Rajko Grlić, redatelj: Niti su mene moji tukli, niti sam ja tukao svoju djecu! Saša Lozar, pjevač i radijski voditelj: Roditelji kompliciraju tamo gdje ne trebaju. Saša Cvetojević, poduzetnik: Otac je nekad znao upotrijebiti šibu, ali smireno i uz objašnjenje zašto. Ivana Husar, pjevačica: Fizičkim kažnjavanjem im utjerujemo strah u kosti. Odgoj naših roditelja je u većini stvari bio jako dobar, djeci svakako treba postavljati granice, usmjeravati ih i učiti da poštuju autoritete ali nikako ne iz straha.


Uspjesi na natjecanjima Učenici naše škole sudjelovali su na brojnim nattjecanjima na kojma su ostvarili zapažene rezultate. Posebno je mnogo učenika bilo na županijskim natjecanjima i to iz hrvatskoga jezika, povijesti, geografije, informatike, njemačkoga i engleskoga jezika, iz kemije, biologije, sporta, likovne kulture, u scenskom, literarnom i novinarskom izrazu. Za LOBI izdvajamo one koji su ostvarili zapaženije rezultate i koji su predloženi za državna natjecanja ili su sudjelovali na njima. USPJEH LITERATA I NOVINARA ...

literarno stvaralaštvo u ''Odjecima'', na natjecanju ''Europa u školi'', predloženi za državni Lidrano s tri literarna, dva novinarska rada i s radijskom emisijom. Najuspješniji i najnagrađivaniji učenici su Lana Žilo 8.a – najbolja pjesma i 1.mjesto za duhovno stvaralaštvo,Europa u školi, Lidrano, Hrvatski dječji festival i brojna druga, Mario Madžarević 6.b – 4. mjesto na državnom natjecanju ''Europa u školi'' i u ''Odjecima''; Nina Matanović 6.b, Vanja Žilo 8.a, Katja Božić 8.a, Dina Arlović 8.b, Veronika Hrehor 6.b, Nikola Čerkez 6.a, Tatjana Šimšić 6.a, Dora Knežević 6.b, Marija Čavarović 6.b, Tomislav Lučić 8.b, Luka Katić 8.b, Patrik Ivkošić 6.b i Slađana Iljić 6.b, a mentorica je Radojka Matić.

Literati su ove godine bili na Hrvatskom dječjem festivalu u Zagrebu, osvojili su priznanja na državnom natječaju tolerancije, na ''Dječjem Kranjčiću'' za duhovno stvaralaštvo, na državnom natječaju kulturne ... SCENSKOG LIDRANA...LIKOVNE baštine i Državne uprave za zaštitu i SKUPINE...ŠAHA...PRVE POMOĆI... spašavanje, na Susretu pjesnika Slavonije i PREDMETNIH NATJECANJA... Baranje, na natjecanju Crvenoga križa, na Malom literarnom sijelu, nagrađeni su za


Za državni Lidrano predloženi su i članovi scenske skupine Petra Džinić i Domagoj Josipović iz 8.c koji su s prof. Renatom Krsnik uvježbali scensku igru Želim živjeti. Vrijedni su bili i naši članovi likovne skupine koju vodi prof. Klara Matić – Benčik. Sudjelovali su na natjecanjma LIK- a, Europa u školi, DUZS. Josip Sadrić iz 6.b osvojio je 3. mjesto na državnom natjecanju ''Europa u školi'', a za državni rang u nekoliko kategorija predloženi su: Mirko Cvitković 5.razred, Vanja Žilo 8.a, Antonija Kosić 8.a, Antonela Gudeljević 7.a, Katarina Marković 5.a, Lana Iliev 7.a i Josip Sadrić 6.b. Marija Zadro iz 8.c sa svojom je mentoricom Ivom Majačić osvojla 2.mjesto na Županijskom natjecanju iz engleskoga jezika, a uspješan je bio i Luka Katić 8.b. Uspješni je bila i ekipa šahista kojima je mentor prof. Drago Tojan. Ekipa u sastavu: Stjepan Dabić 6.a, Toni Vukojević i Antonio Janković iz 5.b, Marin Baturina iz 2.b i Mario Madžarević iz 6b, osvojila je 3. mjesto na Regionalnom natjecanju. Uz njih su uspješni bili i naši atletiičari, odbojkaši, nogometaši, gimnastičari,s učeničkom zadrugom,ali i iz hrvatskoga jezika, povijesti, geografije, kemije, biologije, prve pomoći, njemačkoga jezika, s mentorima Dragom Trojanom, Anicom Kljajić, Marijanom Janjićem, Ružom Mikić, Mladenom Oršolićem, Brunom Softa, Slavicom Kuzmić, Josipom Vincetić, Đurđicom Lovrinović, Anom Vitić. NAJBRŽI ŽUPANIJI

U

VUKOVARSKO

–SRIJEMSKOJ

Najbrži učenik na 100 m u našoj Županiji je Marko Petrović 8.c, a najbrža učenica u kategoriji 5. i 6. razreda je Noemi Mandić 5.r. Mentorica im je Anica Kljajić.

Drugi o nama: Glas Slavonije

Najljepši je izlog malih bećara iz “Lovraka” Najljepši izlog u Velikom kraju uredila je OŠ Mate Lovraka u Županji, koja je uložila mnogo truda i na vrlo živopisan i zanimljiv način ispričala priču o bećarcu, od njegovog nastanka do zaštite UNESCO-a. A sve su popratili originalnim bećarcima koje su učenici sami napisali o školi, učiteljima, ocjenama i školskim dogodovštinama… Dodijeljena im je nagrada od 1000 kuna.


OSAM GODINA IZVRSNOSTI Jako je važno sve svoje osobine dovesti u sklad.Zato je naše pitanje osmašima – odlikašima bilo koje će svoje vrline razvijati, a koje nedostatke ispraviti. Izdvajamo ponešto o svakomu od njih i predstavljamo izbor razrednih odjela za natpis na majicama. Ma što god mi učitelji mislili o tomu, poštujemo njihov izbor.

ANAMARIJA BENKOVIĆ 8.a  Razvijat ću odgovornost i duhovitost! Nasmijavam druge i to je moja vještina! Nije uvijek drugima lako sa mnom. Ponekad sam neozbiljna i tvrdoglava.  Moj savjet za uspjeh: Imajte samopouzdanja, ne dopustite da vam pažnju odvlače nebitne stvari, obračunajte se s preprekama koje vas odvode od cilja! I ne budite ljubomorni!  Najbolje me opisuje: Slab sam ja igrač za subotnje gužve,al' shvaćam pomalo te pokretne spužve...

KATJA BOŽIĆ 8.a  

Jako sam uporna u onome što me zanima. Maštovita sam i dobrodušna. Pomalo sam lijena i tvrdoglava. Moj savjet za uspjeh: Ne zavaravajte se, stvarno treba puno učiti. Važno je paziti na satu. Nemojte da vam mobitel i internet odvlače pažnju i oduzimaju vrijeme. Najbolje me opisuje... I uvijek fali nešto, i uvijek nam je tijesno...

VANJA ŽILO 8.a 

 

Aktivan sam na satu, uradim zadaću na vrijeme najbolje kako znam. Često postavljam pitanja i tražim dodatna objašnjenja. Gotovo uvijek sam dobre volje, ali se brzo naljutim i burno reagiram. Moj savjet za uspjeh: Paziti na satu, biti aktivan, učiti s razumijevanjem! Najbolje me opisuje..... Ja sto posto! Budi pošten i svi te vole!


DINA ARLOVIĆ 8.b  

Strpljiva sam, odlučna, marljiva, odgovorna! Ponekad lako odustanem.Javi mi se u nekim situacijama ljubomora. Moj savjet za uspjeh: Nikada se ne opterećuj prosjekom ocjena! Uči za sebe, ne za druge! Ako nisi baš naučio za ispit, snađi se, ali pazi da te ne uhvate. Nemoj zanemariti svoj život zbog škole! Najbolje me opisuje.... Ono hitno može čekati, važno ne!

ANA ČAČIĆ 8.b  

Marljiva sam, uporna i odgovorna, anemična i emotivna, ironična i nespretna. Naivna sam i tvrdoglava. Moj savjet za uspjeh: Radi stvari nevezane za školu, a koje te ispunjavaju i čine sretnim pa će ti učenje lakše pasti. Najbolje me opisuje... Tvoja je snaga u tome da nikad ne odustaneš od sebe. (M.Mandžukić)

LUKA KATIĆ 8.b 

 

Ustrajan sam, volim humor i razvijat ću svoju inteligenciju.Brzo se naljutim, ponekad sam tvrdoglav. Znam da ću u budućnosti obavljati posao koji volim. Moj savjet za uspjeh: Drži se reda i pravila, radi na sebi i za sebe. Najbolje me opisuje... Ja sam poput mora. Na površini miran, ali kad se zagledamo u dubinu...

MARIJA KUPREŠAK 8.b  

Sampouzdana sam, strpljiva, odgovorna, ambiciozna. Talentirana sam, društvena, optimistična. Naravno, i ja sam tvrdoglava. Moj savjet za uspjeh: Uči redovito! Uči za znanje, a ne za uspjeh! Ne budi kampanjac! Ne daj da ti mnoge druge aktivnosti oduzimaju vrijeme. Najbolje me opisuje... Never give up...


TOMISLAV LUČIĆ 8.b 

Uporan sam i nikada ne odustajem od svojih ciljeva. Uvijek sam aktivan na satu. Nestrpljiv sam i pomalo nespretan. Moj savjet za uspjeh: Uvijek imajte povjerenja u sebe i slušajte na satu. Najbolje me opisuje... Rad, red, disciplina.

 

VIKTORIJA ABRAMOVIĆ 8.c 

Hrabra sam, bezbrižna, samopouzdana, imam smisao za humor i za umjetnost. Pomalo sam lijena, smotana, tvrdoglava. Moj savjet za uspjeh: Uvijek imaj plan B! Budite ozbiljni prema školi! Nemojte se previše nervirati, ma što se dogodilo. Najbolje me opisuje... Ne podcjenjuj sebe...

PETRA DŽINIĆ 8.c   

Iskrena sam i društvena, odgovorna i uporna. Strpljiva sam i samopouzdana. Naravno, tvrdoglava i lijena. Moj savjet za uspjeh: Uči redovito! Uči za znanje, a ne za ocjenu! Ne budi kampanjac! Najbolje me opisuje... Prati svoje snove i vjeruj u sebe!

ENA IVIĆ 8.c 

 

Emotivna sam, brižna, druželjubiva, odgovorna, odlučna, marljiva. Tvrdoglavost ću svakako popraviti! Moj savjet za uspjeh: Redovito ponavljaj gradivo! Pazi na satu! Uči za sebe! Najbolje me opisuje... Upornost se isplati!


MARIO KRSNIK 8.c 

 

Samopouzdan sam i ustrajan, tvrdoglav i lijen,spretan sam, tolerantan, dosljedan,imam smisao za humor, ponekad sam ljubomoran. Moj savjet za uspjeh: Budi pametan. Odupri se pritisku društva! Najbolje me opisuje... Knjiga je svetinja, svetinja se ne dira!

MARKO PETROVIĆ 8.c   

Hrabar sam, šarmantan, opušten, samopouzdan, snalažljiv! Povremeno sam tvrdoglav i brzo planem. Moj savjet za uspjeh: Pazite da vas ne zarobi lijenost, prijatelji, hobiji. Razvijajte opuštenost, strpljivost i snalažljivost! Najbolje me opisuje... Nikad ne odustaj, budi najbolja verzija sebe!

Slogani s majica

U znanju nismo uvijek bili naj, al' smo zato ostali prava raja, od početka pa do kraja!

8.a

Došli smo do kraja, bilo je doBro...

8.b

Na neku foru završili smo školu, sad smo kvit i idemo pit'!

8.c


Godine zajedništva, učenja i smijeha Zaslužena mirovina: Adela Vrabec i Bruno Softa Sve ove četiri godine druženja nije malo! A tek koliko je godina i generacija iza naših nastavnika Adele Vrabec koja nam je predavala Fiziku i Tehničku kulturu i Brune Softe koji nam je predavao Geografiju! Oni u ovoj školi završavaju svoju učiteljsku karijeru i ostavljaju učenike nekim novim snagama. Škola kao škola, svima nam je dosadna i jedva čekamo da je se riješimo. No, ipak školu čine i naši učitelji koje se potrude učiniti nam ju zanimljivijom i manje dosadnom. Jedni od učitelja koji su to stalno činili i omogućili nam da naše obrazovanje bude što bolje, jesu nastavnica Adela Vrabec i nastavnik Bruno Softa. Pišu: Dina Arlović 8.b i Viktorija Abramović 8.c

Adela Vrabec, nastavnica fizike i tehničke kulture Najbolja i predavanja u školi

najrazumljivija

Dina: Predajući Fiziku i Tehničku kulturu, dva predmeta koji ne idu svima od ruke, nastavnica je učinila zanimljivim i jasnim. Neumorno nam je iznova i iznova pokazivala pokuse za koje kaže da su najbolji oblik učenja. ''Pokaži mi i zapamtit ću!'' govorila je. Aktivno smo sudjelovali u pokusima kako bismo na uočljiv način usvojili gradivo koje smo učili. Ona je jedna od rijetkih nastavnica u školi koja je zahtijevala punu pažnju i da ne diramo olovke dok ona piše i objašnjava. Na taj način smo kvalitetnije učili novo gradivo, bolje shvaćali i pamtili. Jako joj je bilo važno da kvalitetno usvojimo gradivo i što pripremljeniji idemo u srednju školu. Često nam je davala prilike popraviti loše ocjene nakon što je dogovoreni rok davno prošao. Svatko je imao mogućnost

odgovaranja za bolju ocjenu. Nastavnica Vrabec nam je nastavu Fizike i Tehničke kulture upotpunila svojim brojnim životnim mudrostima koje je ona proživjela te nam tako pomogla u nekim budućim životnim situacijama. Viktorija: Kod nastavnice Vrabec vrijedi ovo: stroga, ali pravedna! Uvijek je spremna za rad te su njena predavanja iz fizike vjerjatno najbolja i najrazumljvija predavanja u našoj školi. Uvijek se potrudi sve nam dočarati i objasniti najbolje što može te daje sve od sebe da shvatimo gradivo. Također nastavnica Vrabec nas vrlo često uveseljava i nasmijava svojim vicevima i šalama. Često nam govori svoja događanja iz mladosti te nas uči da postanemo dobri ljudi jednoga dana. Uvjerena sam da će nam u glavi ostati odlično znanje fizike i bajni radovi iz tehničkog. Sigurni smo da ova škola bez nastavnice Vrabec nikada neće biti ista. Uvijek ćemo je se prisjećati s osmijehom na licu.


Evo zapažanja šestaša i 8a:

Nastavnik Bruno Softa

Nastavnica Adela Vrabec

zna dobro objasniti gradivo zabavan je i voli se šaliti pošten je iskusan kod njega učimo s razumijevanjem uvijek je pravedan kad uradimo radnu bilježnicu, poveća nam ocjenu svima želi dobro pomaže kad odgovaramo zna kada treba biti strog, a kada nam treba olakšati odgovaranje jako je dobar u duši pohvali svakoga tko dobro uradi ozbiljan je i odlučan uporan je uvijek doda nešto šaljivo pa se smijemo

dobro objašnjava uvijek nam pokaže kako trebamo raditi ima zanimljive sate pravedna je prema svima otvorena je nije prestroga daje nam zanimljive zadatke nasmijava nas dobro nas uvede u rad strpljiva je razumije nas ima stila dobrodušna je cijeni samostalan rad oprašta

Bruno Softa, geografije:

nastavnik

Najduhovitija osoba u našoj školi Dina: Nastavnik Bruno Softa je jedan od najvećih školskih šaljivdžija! S osmijehom smo dočekivali njegove sate Geografije, što ne znači da nismo morali marljivo učiti za odgovaranje. Tu je bio čak i strog i morali smo se držati reda. Pravila su bila jasna. Nastavnik bi nam često prepričavao zgode s putovanja na koja je vodio svoje bivše učenike. Pronalazak zabačenih mjesta na karti olakšavao bi nam zanimljivim poveznicama iz života te se trudio da nam što više olakša učenje o nekim nama dalekim i stranim zemljama. Koliko je zanimljiv i duhovit, uvjerili smo se na terenskoj nastavi u Zagreb. Cijelim putem nastavnik je na duhovit način komentirao nas i naše postupke, a najviše se šalio na svoj račun. Spletom okolnosti na HTV susreo je Jacquesa Houdeka. Prvi smo put mi učenici vidjeli

nastavnika toliko sretnog. Pamtit ćemo sve one dane provedene zajedno i poželjeti nastavniku zdravlja, što više veselih susreta i putovanja! Viktorija: Iako mnogi učenici našeg nastavnika Brunu smatraju strogim i ozbiljnim, to je daleko od istine. Svi ga se boje zbog odgovaranja i ocjena. No, mi ipak mislimo kako je nastavnik Softa jedna pozitivna i zabavna osoba. Naprimjer, kada nam ostane vremena, uvijek nas do suza nasmije svojim komentarima i vicevima. Nedavno smo išli u Zagreb na izlet te smo se iznenadili nastovnikovom ljubavi prema Jacquesu iz The Voicea. Govorio je kako mu je najveći uzor i da sada, kada ga je upoznao, može umrijeti. Na kraju ga je pozdravio, ali nam je dalje stalno govorio na svoj poseban duhovit način o njemu. Mi smo se dobro nasmijali te će nam zbog svojih simpatičnih izjava i pozitive zauvijek ostati u posebnom sjećanju.


Projekt: Oslikavanje knjižnice Piše: Ljubica Korov, dipl. knjižničarka

ŠKOLSKA KNJIŽNICA IZ BAJKE


Međunarodni dan školskih knjižnica obilježava se svake godine četvrtoga ponedjeljka u listopadu, u Mjesecu hrvatske knjige. Naša školska knjižnica, kao i ranijih godina, obilježila je ove godine taj dan sudjelujući u Nacionalnom kvizu za poticanje čitanja Putovanja do znanja u organizaciji Knjižnica grada Zagreba i prigodnim uređivanjem panoa te u projektu Oslikavanje knjižnice.U kvizu su sudjelovali učenici 8.abc razreda, a u projektu Oslikavanje knjižnice Ljubica Korov , dipl. ing. tehnolog i dipl. knjižničar koordinatorica i idejna projektantica. Tim za realizaciju projekta Za realizaciju projekta Oslikavanje knjižnice zaslužna je i Klara Matić – Benčik, prof. likovne kulture, koja je uz stručan, dugotrajan i naporan rad ispravljala sve naše pogreške i davala nam smjernice. Uz prof. Klaru Matić – Benčik i moju koordinaciju, realizaciju mojeg idejnog projekta i moj rad kao školske knjižničarke, u timu su bili i svojom kreativnošću doprinijeli da je knjižnica poprimila sasvim novo bajkovito ruho: Ivana Mijatović, prof. vjeronauka, pripravnica, Ivana

Tešić, prof. engl. jezika, Magdalena Šestan, prof. njemačkog jezika te Zrinka Ivančičević, učiteljica razredne nastave, pripravnica. Cilj projekta Cilj je bio, prije svega, istaknuti knjižnicu, stvarajući u njoj vizualno toplu, ugodnu i opuštajuću atmosferu, kroz otvorena vrata pozvati na češće posjećivanje, čitanje i kreativnost, razvijanje ljubavi prema knjižnici i knjizi. Put do ostvarenja trajao je dugo. Ideja je postojala od ranije, ali trebalo je stvoriti preduvjete za njezinu provedbu. U tomu sam naišla na podršku i odobrenje ravnatelja škole prof. Marijana Oršolića, učenika i učitelja – suradnika. Kako je to dugotrajan proces, a učitelji imaju i svoje primarne obveze, trebalo je sve to uskladiti, da knjižnica obavlja svoju redovnu zadaću i da istovremeno traju radovi. Isto tako, nisu zanemariva ni materijalna sredstva koja je trebalo uložiti. Učitelji – suradnici u timu sav su posao obavljali volonterski, izvan svojega radnog vremena, bilo je mnogo radnih vikenda i rada za vrijeme odmora učenika.


Koga smo odabrali Nakon dogovora i osmišljavanja izgleda, odlučili smo se za omiljenog pisca, velikana dječje književnosti i čije ime nosi naša škola - Matu Lovraka i prizore iz njegova dva najuspjelija ekranizirana djela - Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice. Tu su i likovi iz bajki uz koje su odrastale mnogobrojne generacije. Djeca se poistovjećuju s pozitivnim likovima i raduju što na kraju dobro pobijedi zlo. Tako su se Snjeguljica i sedam patuljaka, Ružno pače, Pepeljuga, Crvenkapica, Pinokio našli na zidovima naše knjižnice. Jedan kutak posvetili smo Ivani Brlić – Mažuranić, Hrvatskom Andersenu. Književnica, autorica najljepših hrvatskih priča za djecu, unuka hrvatskog pisca i bana Ivana Mažuranića nije mogla biti izostavljena. Učenici uživaju u djetinjstvu, čitaju, uče, igraju se. Cilj je bio pokazati učenicima da u knjigama nije samo mašta, igra, da je knjiga i mnogo više. Zato smo ih željeli zainteresirati i za druga područja o kojima postoje knjige te ih na taj način potaknuti na intenzivnije učenje, istraživanje, razmišljanje o svijetu koji nas okružuje. To je područje znanosti, postignuća u raznim vidovima ljudskog stvaralaštva i otkrića. Portretima pojedinih znanstvenika i osoba koje su na neki način obilježile našu hrvatsku prošlost i koje su doprinijele sveukupnom napretku čovječanstva posvetili smo određeni prostor naše knjižnice. Tako su se na zidovima našli portreti kralja Tomislava, prvog kralja

Hrvata; Fausta Vrančića i njegov Homo volans (leteći čovjek). Tu je Eduard Slavoljub Penkala i njegovo nalivpero, Slava Raškaj, slikarica portreta, mrtve prirode, Dora Pejačević, skladateljica, Lavoslav Ružička, nobelovac na području kemije, Nikola Tesla, izumitelj na području elektrotehnike i radiotehnike, te znanstvenici Franjo Hanaman i Ruđer Bošković. Od brojnih zaslužnih povijesnih osoba odlučili smo se i za Johanesa Gutenberga, zahvaljujući kojemu je Biblija prva tiskana knjiga. Hvala Projekt Oslikavanje knjižnice konačno je dovršen. Naporan i dugotrajan rad se isplatio. Isplatio se jer učenici hrpicime dolaze u knjižnicu i ne skidaju pogled s likova koje će pamtiti i sasvim sigurno mnogi će posegnuti za knjigama koje više govore o njihovim djelma. Zaboravljamo na umor, na nesnosnu vrućinu za vrijeme ljeta, na prosipanje i ribanje boje, na popravljanje. Ostaje jedno veliko hvala svim članovima tima – Klari, Ivani, Zrinki, Ivani i Magdaleni koje su zajedno sa mnom ovaj projekt ostvarile, kao i ravnatelju škole prof. Marijanu Oršoliću. Hvala svima što je bajka postala stvarnost u našoj školskoj knjižnici, što se ostvario san da ovaj kutak škole učinimo djeci ugodnim i nezaboravnim.


NOĆ KNJIGE Piše: Marija Čavarović 6.b

Učenici naše škole sudjelovali su u obilježavanju Dana hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici Županja. Knjižnica je organizirala Noć knjige, a naša je škola sudjelovala scenskom igrom Želim vratiti ljubav koju su izveli Petra Džinić i Domagoj Josipović. Pripremila ih je prof. Renata Krsnik. Učenice 6. razreda Nina Matanović, Veronika Hrehor, Marija Čavarović, Dora Knežević i Željka Đoić su s učiteljicom Radojkom Matić predstavile za čitanje dvije knjige po svojem izboru, izvele su scensku brojalicu Nemam vremena, a s

posjetiteljima smo odigrali nekoliko aktivnosti o pobrkanim nazivima i autorima iz lektire, o povezivanju autora i njegova djela, postavljali zagonetna pitanja o Ivani Brlić Mažuranić, a podijelili smo i magnetiće s izrekama i poslovicama. Imale smo tremu, ali nam je bilo najvažnije da pokažemo ostalima što smo naučile. Nastavnica nas je ohrabrivala. Nakon nastupa dobile smo gromoglasan pljesak. Pred kraj smo se počastili kiflicama i družili s učenicima iz OŠ Ivana Kozarca.

Evo i za vas jednog zadatka. Tko sam ja? Živim u prirodi i s drugim životinjama. Upoznao sam na vlastitoj koži što je život. Stari me je nekoliko puta spasio od sigurne smrti. Majka je uvijek bdjela nada mnom i otkrila mi tajnu kako se mogu osloniti na šuštanje lišća koje će mi na taj način otkriti prijeti li mi opasnost. Vrijeme sam najviše provodio s majkom, a bili su tu još teta Ena, Falina, Gobo, Netla, Karus, jeleni, zečevi, ptice.J ednom sam bio ranjen. Oporavljao sam se kod Starog u skrovištu. Naučio sam mnogo o ljekovitim travama koje prije nisam volio, ali su mi one pomogle da izliječinm rane. Stari me naučio da su zakoni prirode iznad svega. Priču o meni napisao je Felix Salten, a ja sam djeci najomiljenije lane. Početno je slovo mojega imena B.


RIJEČ SVJEDOKA IZ DOMOVINSKOG RATA

Najgora nam je tišina Piše: Marija Čavarović 6.b Učenici šestih razreda obradili su lektiru ''Moj tata spava s anđelima'' Stjepana Tomaša tako što su nakon razgovora i analize djela pozvali na sat žive svjedoke iz Domovinskog rata. Bili su to članovi Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata. Na satu su gostovali predsjednik Udruge Đuro Merc, tajnik Udruge Marijan Zovkić te ratni zarobljenik i logoraš Šimun Karlušić. Prikazali su dokumentarni film o Vukovaru u Domovinskom ratu, održali prigodno predavanje, donijeli su mnogo knjiga i obilježja o Domovinskom ratu, odgovarali su na brojna pitanja. I učenici su odgovarali na njihova pitanja pa su najbolji nagrađeni knjigama i materijalima Udruge. Učenike je posebno dojmila priča ranjenog zarobljenika i logoraša Šimuna Karlušića. Zarobljen je u Bogdanovcima i odveden u logor u Srijemsku Mitrovicu. Pričao je o stradanju Siniše Glavaševića i ostalih zarobljenika, o mučenjima i ponižavanjima koje su velikim dijelom provodili ljudi koje su poznavali prije rata. Strahote koje je proživio, nikome ne bi poželio. Nerado se prisjeća svega što je prošao. Teška sjećanja nastoji potisnuti radom. Na pitanje jesu li izgubili nadu i što ih je održalo da budu hrabri i izdržljivi, kazali su da je to bila vjera u Boga i molitva. Jako su bili svjesni odnosa snaga i da se bore s vrlo moćnim neprijateljem. Zanimalo nas je jesu li i oni ubijali, na što je jedan od njih odgovorio da je to pitanje života i smrti, nađete se u situaciji da vam je život ugrožen i da instinktivno spašavate živu glavu. U jednom trenutku kad nas je učiteljca stišavala, rekli su da nas ne stišava – jer njima je najteža tišina. Tišina i iščekivanje, kad je neprijatelj s druge strane zida, kad ne dišeš i čekaš, kad te od tišine prolazi jeza, to je strašno. Ta tišina i danas jako djeluje na njih. Zato, kažu, ne vole tišinu. Naglasili su kako je važno ne nositi mržnju u sebi jer mržnja opterećuje, ali se istina ne smije zaboraviti. Branitelji su govorili o akcijama i stradavanju u Domovinskm ratu. Zanimalo nas je kako je bilo djeci u ratu. Doznali smo da je ranjeno 1404 djece, a smrtno je stradalo je 402. Članovi Udruge ''Delta'' brinu o svojim članovima i doprinose da se obilježe mjesta stradanja. Tako su podigli spomenik poginulim članovima specijalne policije u Bogdanovcima i postavili spomen obilježje na kuću u kojoj je bila međunarodna bolnica. Organiziraju ljetni kamp djece i mladih u kojemu su sudjelovali i šestaši Marin Zovkić i Mario Bošnjak. Nama učenicima je ovo bilo korisno iskustvo da uživo razgovaramo s braniteljima.Tema nas je toliko zaokupila da smo umjesto jednog školskog sata, ostali više od dva.


Osmaši u Vukovaru U sklopu projekta Ministarstva branitelja da učenici osmih razreda posjete Vukovar, Ovčaru, Memorijalni centar i na taj način uče o Domovinskom ratu, osmaši naše škole sa svojim razrednicima Marijanom Janjićem, Josipom Vincetić i Mladenom Oršolićem bili su na dvodnevnoj poučnoj ekskurziji u Vukovaru. Piše: Petra Džinić 8.c Da se ne zaboravi i ne ponovi

Na putu za Vukovar, bili smo sretni i veseli, jer nam je to bila zajednička ekskurzija nakon dugo vremena. No, kada smo stigli, veselje je splasnulo. Shvatili smo da se ne trebamo veseliti jer sjećanje na ratne rane Vukovara još nisu izblijedile. Posjetili smo staru bolnicu i pogledali kratki filmić kako je to bilo nekad, a kako je sad. Poslije toga otišli smo u razgledavanje bolnice. Prolazili smo kroz dugačak hodnik na čijem su zidu bila ispisana imena poginulih. U jednoj prostoriji bile su lutke koje su

takoreći glumile sve one ljude koji su tu patili, i moram priznati, bilo je jako jezivo i strašno. Posjetili smo Ovčaru i Memorijalni centar gdje smo već bili u 3. razredu. I opet smo se s tugom prisjetili nevinih žrtava i heroja Domovinskog rata. Posjet vojarni me posebno oduševio. Vidjeli smo mnogo tenkova i oružja iz Domovinskog rata. Pažljivo smo slušali izlaganje hrvatskog časnika, koji je sam sudjelovao u obrani Vukovara od agresije JNA i srbočetničkih postrojbi. Dobili smo i pola sata slobodnog vremena za šetnju Vukovarom.Taj dan smo imali dva malo duža predavanja, a poslije jednog i mali kviz natjecanja između škola. Za našu školu igrale su Viktorija i Dina. Između svega toga imali smo i ručak. Na kraju toga dana, poslije večere, meni najdraži dio, otišli smo u Vinkovačko kazalište ''Joza Ivakić '' na predstavu. Najdraži dio kažem, jer je to moje kazalište u kojem glumim već tri godine. Bili smo smješteni u hostelu Zagreb, u Borovu Naselju. Najbolji dio našeg

posjeta Vukovaru je bila noć. Naravno, nitko nije zaspao do 5 ujutro, a buđenje nam je bilo u 6 sati. Sat vremena sna, ali izdržali smo. Nastavnike smo pomalo izludili svojim ludovanjem i trčanjem po hodnicima tijekom noći, stalno smo odlazili u sobe naših prijatelja te se vraćali. Drugi dan smo posjetili Memorijalno groblje i imali smo još jedno predavanje te ručak. Poslije toga, put prema Županji. U Vukovaru nam je bilo stvarno lijepo i zanimljivo, saznali smo puno bitnih stvari o ratu, o Vukovaru i našoj Hrvatskoj. Mislim da je jako dobra stvar što svi osmaši moraju provesti dva dana u Vukovaru, jer mlade generacije trebaju znati o vukovarskoj tragediji, kako se takvi događaji ne bi zaboravili ili, ne daj Bože, ponovili.


Piše: Vanja Žilo 8.a

SAT LEKTIRE S BRANKOM PRIMORAC U organizaciji školske knjižnice i knjižničarke Ljubice Korov održan je književni susret s Brankom Primorac. Susretu su prisustvovali predstavnici učenika od petog do osmog razreda i učitelji hrvatskoga jezika. Knjižničarka Ljubica Korov je u predstavljanju književnice naglasila kako je među najčitanijima u našoj školi, što je i razumljivo kada piše vješto i zanimljivo, djeci blisko. Kad se njene knjige uzmu u ruku, teško ih je ostaviti i prekinuti čitanje. Posebno je popularan ''Maturalac'', roman nagrađen nagradom ''Mato Lovrak'', a petašima je u lektiri ''Ljubavni slučaj mačka Joje''. Učenica Petra Džinić pročitala je ulomak iz ''Maturalca'' koji joj se najviše sviđa, a književnica je bila oduševljena čitanjem i priznala kako ju je to vratilo na neke događaje i slike koje su je inspirirale za

pisanje. Pojedine osobine nekih likova iz ''Maturalca'' ustvari su preuzete od njenog sina, koji je jako volio čitati

stripove. ''Maturalac'' ju je najviše obilježio kao književnicu i zbog toga je jako zadovoljna. Naglasila je kako je važno da u književnosti obradite temu koju još nitko nije obradio i koja pokriva jako puno ljudi. Mnogima se sviđa moja knjiga''Moj djed astronau''. I meni je to draga knjiga. Da sad počnem pisati ''Maturalac'', napisala bih nove dogodovštine, ubacila likove i neke druge stvari. Ja osobno nisam bila na maturalcu. Prema tome, nije ispričano onako kako se meni dogodilo. Ja sam uzela likove iz jedne sredine i stavila ih u tipične situacije kakve se zbivaju na maturalcu. Inače, djeca i odrasli vole, kad čitaju knjigu, da je sve to što u njoj piše uglavnom vezano za pisca ili za člana njegove obitelji i šire. Bilo da pišeš o Kini, Japanu, Africi ili Hrvatskoj ti si unutra, tvoji stilovi, tvoji osjećaji. I kako god okrenem, kad me pitaju koja mi je knjiga najdraža, moram reći da je to ''Maturalac''.


Puno obilazim škole i družim se s ljudima, s mladima i moram reći da mlade ne razlikujem mnogo od onih u naše vrijeme. Samo što je tehnologija drukčija pa ste vi informirani drukčije, s obzirom da vi imate dostupnost kakvu mi nismo imali. Književnica nam je ispričala i o nastajanju knjige ''Ljubavni slučaj mačka Joje''. Doznali smo da je ljubiteljica životinja i da je 17 godina imala jednog mačka u stanu. Bio je žut, baš kako je nacrtan u

knjizi, s tim što je u knjizi i malo šaren kao da je u zatvoreničkom odijelu, našalila se. Tražeći teme, odlučila sam pisati o životu mačka u svim njegovim dogodovštinama u životu. I mi smo uz mačka učili o životu i potrebama tog malog zanimljivog stvorenja. Bilo je puno smiješnih događaja, ali knjiga je zapravo pisana kao krimić, ali ne na račun događaja s mačkom. Naime, netko je u naselju u kojemu živimo stavio otrov po kućama, ispod stubišta, zapravo po cijeloj ulici. Kad bi vlasnici kućnih ljubimaca izveli ih na zrak, oni bi njuškali i tako se otrovali. O tomu su pisale sve novine i izvještavale televizije. Jednog dana na kućnu je adresu stiglo pismo: -Ako ne likvidirate svoju mačku, slijedi osveta i kamen u prozor.'' To je bila jako gadna prijetnja. Djelo također govori i o zaljubljivanju u bijelu mačku i o njegovom shvaćanju da je u opasnosti. Meni su to najljepši dijelovi romana. Iako nije nagrađen, najvažnije je da su zadovoljni mačkljupci. Predstavila nam je i noviju knjigu ''Zvonka Zmaj i tri kavalira'' koja govori o vrlo aktualnoj temi vršnjačkog nasilja. Kako je književnica žurila na susret u Vinkovce, uspjeli smo ju samo pitati što za nju znače putovanja, voli li putovati i još poneko pitanje o drugim djelima. - Putovanje mi znači slobodu, da se mogu maknuti, prijeći neke granice, vidjeti drugačije ljude i upoznati njihove običaje, vidjeti različite kulture, spomenike, biti otvoren za nešto što je drugačije. Od zemalja koje bi željela posjetiti, najviše je željela posjetiti Mexico. Ta joj se želja ostvarila kada je kao dobitnica IBBY nagrade išla na dodjelu baš u Mexico koji je bio domaćin svečanosti. ( IBBY svake druge godine dodjeljuje najveću svjetsku nagradu za dječju književnost - Andersenovu nagradu, koju dobivaju pisci i ilustratori za trajan doprinos dječjoj književnosti. Ta nagrada najviše je međunarodno priznanje autorima i ilustratorima dječjih knjiga.) Književnica kaže da bi voljela otputovati i malo na istok, dalje od Turske koju je posjetila. Svojom najvećom manom smatra što ne može smršavjeti, ali kao vrline ističe snalažljivost, organiziranost, otvorenost, a mi bismo dodali i jednostavnost, pristupačnost, smisao za humor i osmijeh koji je doprinio da je dva sata druženja prošlo u trenu.


Moja školica

događajnica UČENIČKA

ZADRUGA ''PČELICA'' ENKAUSTIKA Učenička zadruga ''Pčelica'' unosi uvijek nešto novo u svoj rad. Već drugu godinu s veseljem idem na kreativnu sekciju u našoj Zadruzi koju vode nastavnice Josipa Vincetić i Slavica Kuzmić. Svaki se petak radujem novim kreacijama i otkrićima nečega novog što još nismo radili, kao i druženju s članovima. Vrijedno je nabrojiti što smo sve

do sada izrađivali. Tu su eko vrećice , vez s božićnim i uskrsnim motivima, izrada božićnih i uskrsnih ukrasa , bojanje svile, šalova, izrada i oslikavanje zdjelica, šaranje po bocama, izrada nakita, vjenčića, aranžmana. No, sada smo najviše posvećeni novoj tehnici koja se zove enkaustika. To je tehnika crtanja peglom ( glačalom). Na pegli otapamo voštane bojice i time slikamo po glatkom kartonu. U početku smo bili skeptični jer smo mislili da je to zahtjevna tehnika. Kako smo sve više radili, shvatili smo da je sve to iznimno zabavno i zapravo očaravajuće. Na Županijskoj smotri predstavili smo svoj rad enkaustike pa su dvije slike poslane na prezentaciju radova učeničkih zadruga naše Županije u Zagreb. Nadamo se da će na državnoj smotri biti zapažene, a do tada ćemo uživati i marljivo raditi, trudeći se da naučimo što više tehnika. Osim ugodnog ozračja i druženja, iskušavamo svoje mogućnosti koje nas uvijek


pozitivno iznenade.

Najmlađa zadrugarka O najmlađoj zadrugarki piše Ana Čačić 8.b: Najmlađa zadrugarka je Marija Đordić iz 2.b razreda. Ona se, kako kaže, uključila u Zadrugu zato što je to odlična izvannastavna aktivnost u kojoj možete razvijati svoje umjetničke vještine. Inače, o radu Zadruge doznala je od sestre koja joj je pokazala kako je pravila narukvice, ogrlice, okvire za slike. Marija najviše voli raditi okvire za slike zato što ih može oblikovati i urediti kako želi i onako kako joj dođe u mašti. Vjeruje da će ostati u Zadruzi i dalje, dajući na volju svojoj mašti, ali i učeći nove tehnike izrade pojedinih predmeta.

Kolači za Dinu Piše: Marija Čavarović 6.b I ove smo godine nastavili s humanitarnim radom. Za Dane zahvalnosti i Dane kruha učenici 4.ab i 6.ab sa svojim razrednicama Ivanom Kristić, Ljiljanom Zovkić, Ivanom Tešić i Radojkom Matić darovali su zimnicu i hranu za samoposlugu '',,Mladi za gladne'' u Vinkovcima. Pred Uskrs je provedena još jedna akcija ove godine. Roditelji su pekli kolače koji su se prodavali u školi, a na Cvjetnicu i ispred Crkve. Sav prihod od prodanih kolača namijenjen je srednjoškolcu Dini Juriću Šestiću iz Vrbanje koji je obolio od teške i rijetke bolesti. Akciju je organizirao vjeroučitelj Antun Oršolić i vjeroučiteljica Josipa Vincetić, uz pomoć učenika, roditelja i učitelja. Akcija je bila vrlo upsješna, pokazala je da naša škola ima veliko srce. Nadamo se da će se prikupiti dovoljno sredstava za Dinino liječenje.

Dobro se dobrim vraća


Humanitarna akcija prikupljanja čepova za oboljele Piše: Veronika Hrehor 6.b

Naša se škola uključila u projekt prikupljanja plastičnih čepova za pomoć u liječenju oboljelih od leukemije i limfoma. Akciju je u školi potakla i organizirala učiteljica njemačkoga jezika Ana Vitić. Uključili su se svi učenici, razrednici, kao i ostali zaposleni u školi, spremači, kuharice i drugi. Prikupljanjem čepova pridonijet ćemo liječenju i nabavci skupih lijekova za oboljele, a uz humanitarnu akciju važno je i očuvanje okoliša. Nama učenicima to nije teško, zabavno nam je promatrati kako se kutije s čepovima sve više pune, a i naši roditelji više ne bacaju čepove u smeće. Učenik Leon Živković pažljivo je izbrojao čepove koje je donio. Bilo ih je 550! U akciju su uključene brojne škole, vrtići i druge organizacije i ustanove. Shvatili smo kako male stvari pokreću svijet i njima možemo postići nešto veliko i humano.

NATJECANJE U PRUŽANJU PRVE POMOĆI


Poštujte naše znakove

Naša ekipa osvojila 2. mjesto Piše: Vanja Žilo 8.a Naša je škola i ove godine bila uspješan domaćin ekipama osnovnih i srednjih škola koje su se natjecale u pružanju prve pomoći. Na Međuopćinskom je natjecanju sudjelovalo 1o ekipa osnovnih i dvije ekipe srednjih škola. Natjecanje se sastojalo od dva dijela, pismenog i praktičnog. Provjeravalo se znanje o međunarodom pokretu Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, o Hrvatskom Crvenom križu, međunarodnom humanitarnom pravu i ljudskim pravima te u vještini pružanja prve pomoći. Ekipa naše škole u sastavu: Petra Galović, Antonela Križanović, Ana Lešić, Matej Mišković i Matej Lovrinović, svi iz sedmih razreda, osvojila je izvrsno 2. mjesto. Za natjecanje su ih pripremale mentorice Anica Kljajić i Đurđica Lovrinović. Kao domaćin, ekipe je pozdravio ravnatelj škole prof. Marijan Oršolić, a članovi scenske skupine Petra Džinić i Domagoj Josipović iz 8.c izveli su scensku igru '' Vrijeme je za ljubav'' s kojom su predloženi za državni LiDraNO. Pripremila ih je prof. Renata Krsnik. Inače, organizaciju i provedbu natjecanja provodi Gradsko društvo Hrvatskog Crvenog križa Županja. Ove se godine uključila i Policijska postaja Županja predavanjem o prometnoj kulturi i pokazivanjem pravilnog ponašanja sudionika u prometu. Posebno su ukazali na opasnost i ugroženost pješaka, biciklista, vozača mopeda i motocikla. U školskoj dvorani bio je postavljen i poligon, gdje su učenici mogli sami provjeriti kako je otežano kretati se pravilno u alkoholiziranom stanju, koristeći tzv. “pijane naočale”. Učenicima su podijeljeni poučni leci o prometnoj kulturi i štetnosti konzumiranja alkohola, kao i reflektirajući prsluci i privjesci s logom MUP-a.

Piše: Tomislav Lučić 8.b AutMinistarstvo unutarnjih poslova zajedno s drugim partnerima, posebno sa školama, svake godine organizira preventivnu akciju ''Poštujte naše znakove''. Evo što nam je o akciji rekla Marija Matijević, policijska službenica Službe prevencije ravnateljstva policije: -

Ova se akcija provodi već 20 godina, znači svaki mladić i djevojka koji danas imaju 27 godina bili su uključeni u ovu akciju. Cilj ove akcije je da djecu na jedan novi zanimljiv način, kroz igru, podsjetimo na ponašanje u prometu. Posebno je važno naučiti naše prvašiće prometnoj kulturi tj. prometnim pravilima.

Što je važno da djeca upamte iz ovih zanimljivih predavanja o prometu? -

Djeca upamte kako trebaju hodati, da je važno hodati nogostupom. Nauče najbitinje znakove kao što su znak stajanja, znak gdje je škola, uglavnom ono bitno kada se kreću putem prema školi.

Da je predavanje bilo zanimljivo, pokazuje pažnja kojom su učenici pratili predavanje te njihovo sudjelovanje u nizu pokaznih situacija iz prometa u kojima su i sami sudjelovali. Od ove školske godine izgrađen je nogostup do škole, no još uvijek se nađe skupina učenika koji hodaju cestom ili se nepropisno voze biciklom. Bude i nesavjesnih vozača koji voze u pogrešnom smjeru, ne poštuju jednosmjernu ulicu ispred škole. Zato bi bilo dobro da policija češće kontrolira promet oko škole.


Piše: Dora Knežević 6.b

ČUVARI PRIRODE Naša škola ove godine uključila se u projekt „Mladi čuvari prirode“ pod pokroviteljstvom Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarskosrijemske županije. Nakon više poučnih i zanimljivih radionica i predavanja u školi, došao je dan kada smo pošli na našu prvu terensku nastavu kako bismo uživo vidjeli biljke i životinje o kojima smo slušali. Naša mala ekipa čuvara prirode u kojoj su bili Marko Katić, Dora Knežević, Patrik Ivkošić iz 6b i Marija Lovrinović iz 5.r. sa svojom učiteljicom Đurđicom Lovrinović krenula je za Posavske Podgajce. Kako bismo što bolje mogli pratiti terensku nastavu , najprije smo pogledali prezentaciju o pticama našega kraja koje ćemo vidjeti na terenu.

Došao je i zanimljiviji dio. S učenicima iz drugih škola krenuli smo u razgledavanje. Odmah smo se oduševili dalekozorima i teleskopom koji smo dobili za promatranje ptica. Prošetali smo ulicom Podgajaca i vidjeli mnoštvo ptica kopnenih staništa. Prolazeći pored kuća, pozdravljali smo se s rodama, s gugutkama, s lastavicama i vrapcima. Zatim smo posjetili močvaru Zib u blizini Posavskih Podgajaca, kako bismo promatrali i ptice vodenih staništa. Močvara nas je odmah zadivila i nismo mogli odvojiti pogled od nje. Marko i Patrik odmah su se dohvatili dalekozora, a po njihovu izrazu lica i komentarima znali smo da ono što vide zadivljuje pa sam se i ja prihvatila dalekozora. Tako sam izbliza vidjela mnoge zaštićene ptice močvarice. Naučili smo razlikovati veliku i malu čaplju, rodu, žličarku. Vidjeli smo mnoštvo crnih liski, čubastih gnjuraca, divili se labudovima i još mnogim pticama. Doživljaj je nezaboravan.Čuvar nam je pričao o pticama s našeg područja, od kukmastog gnjurca do divlje patke. Puno smo novoga naučili i zapamtili.


BIVŠI UČENICI OBILJEŽILI GODIŠNJICU ZAVRŠETKA OSNOVNE ŠKOLE Sve više generacija naših učenika oblježava godišnjice završetka osnovne škole. Pojedini čak ako i nije jubilarna! Kažu, za osnovnu školu vežu ih nezaboravne uspomene, to je vrijeme kada su bili najduže zajedno, posebno generacije koje su, kao ova, u srednju išle u tzv. usmjereno obrazovanje pa su skupa bili samo dvije godine. Tako je i generacija osmaša pok.razrednika Zdravka Simića iz 1977. / 1978. okupila se kako bi se prisjetila osnovnoškolskih dana. Pozvali su i svoje učitelje. Nažalost, godišnji odmori i obveze neke su spriječili da dođu. No, okupljeno društvance prisjetilo se i njih i svojih školskih dana, uz glazbu, ples, urnebesan smijeh i šalu, ples i tortu iznenađenja do kasnih noćnih sati! Nekim od njih dugujem ispriku – nisam ih prepoznala! Prisjetila sam se klupe u kojoj su sjedili, osmijeha, nekih dogodovština, uspjeha! Naravno, ispričala sam se da mi učitelji pamtimo samo zločeste i one najnaj!

Ovaj je razred doista bio vrhunski! Nitko nikada nije pravio nikakve probleme učiteljima, pamti ih se po slozi i međusobnom pomaganju! Danas ih ima širom svijeta! Ima ih glumaca, pjesnika, poduzetnika, ali ništa manje važnih uzorni radnika, proizvođača,službenika, domaćica, uzornih roditelja...Čuju se i održavaju veze. Nekih, nažalost, nema među živima. Zato ću ovaj put šutjeti o preminulim učiteljima i s tugom se prisjetiti naših učenika kojih više nema. I dakako, poželjeti da Angela Batarilović /Biškić kao glavna okupljalica i Darko Duran, Ružica Džoić / Matijević, Jelena Ćatić / Ćaćić , Branka Troha/ Valek, Lidija Jaružanin / Dadić, Gordana Šikanić / Galičić, Mato Šibenik, Tadija Ivić,Ivo Šokčević, Marinko Zubak, Petar Ćatić budu opet zajedno za dvije godine sa svima ostalima na obilježavanju 40. obljetnice osnovne škole! Uz Miju i njegov bend koji u srce dira i ostavlja poruku da je čovjek čovjeku najvažniji dar! (R.M.)


SPORTSKA FOTODOGAĐAJNICA

Pripremio: Vanja Žilo 8.a U našoj se školi mnogo učenika bavi sportom. Živahno je i vikendom, za vrijeme praznika i dana odmora. S učenicima rade vanjski suradnici i učitelji u školi: Anica Kljajić, Drago Trojan, Antun Oršolić i Marijan Janjić. Ove su godine bili uspješni i sudjelovali su na svim sportskim događanjima u V ukovarsko –srijemskoj županiji, a iz nekih disciplina bili su na Regionalnom natjecanju. Istakli su se u nogometu, šahu (Stjepan Dabićdobio je i godišnje sportsko priznanje Grada),vrijedni su u odbojci, atletici, gimnastičkoj ritmici, futsalu, a imamo i županijske prvake u trčanju - Noemi Mandići z petog i Marka Petrovića iz 8.razreda. - Odbojkašice iz 2.a su najmlađe, najupornije, najredovitije i najviše žele napredovati pa dolaze utorkom, četvrtkom i subotom na trening. Uz njih 5 (Nina, Marina, Laura, Lucija,Luana) dopuna do pune ekipe je Petra iz 7.a s jednakim ambicijama kao i djevojčice iz 2.a, kaže njihov trener Marijan Janjić. Konkretnije o uspjesima naših sportaša pročitajte na stranicama našeg lista.


kolumna Piše: Nina Matanović 6.b

Recept za sreću Svi mi imamo loše dane i jednostavno bez njih ne možemo. Ali možemo se potruditi da ih bude manje. Ne radi se tu o onoj nadnaravnoj sreći kao kad ti kažu: '' Koliko ti imaš sreće!'' Ne, to je sreća na koju mi možemo utjecati cijeli život i prema tom putu i utjecaju postajati osobe kakve sami kreiramo. Da, slično onoj igri Stardoll i bilo kojoj drugoj igri gdje kreirate svog avatara. Sami utječete hoćete li biti nasmijani, hoćete li hodati kao po oblacima. I, usprkos svemu, u životu trebate naći vedriju stranu! Sada već možete zamisliti život kao iz snova, gdje vam nitko ne može ništa. Kad sam kod snova, ljudi, naspavajte se!

Nećete ništa propustiti ako ne pogledate jednu epizodu Big brothera ili ne izađete li van s prijateljima. Mislim na to da odete ranije spavati te da ustanete u nekakvo normalno vrijeme, a ne u 12 ili čak kasnije. Subota i nedjelja, iako kratak vikend za sve što želite, ipak će vam omogućiti nekakav izlazak ili boravak u zemlji snova. Kada ste se već fino naspavali, znate i sami da ćete bolje pratiti nastavu i biti odmorniji u učionici. Da, opet spominjem tu školu, kao da nam već nije dosta učenja i vježbanja predikata i čega već. Škola i dobre ocjene zbilja mogu utjecati na popravak raspoloženja. Ne budite lijeni i uhvatite se olovke i papira. Ne zaboravite se držati one važne izreke: Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra! Budite organizirani, pospremite sobu i vrlo lako ćete popamtiti sve godine i stići na sve obveze. Naoružajte se ljepljivim papirićima. O izboru glazbe neću puno pričati, kao ni o izboru prijatelja. Netko će se nekako osjećati uz strane i domaće pjesme. Bitno je da vam poprave raspoloženje. Uvijek nađite malo vremena da radite ono što volite. U tome uz vas mogu biti prijatelji koji su neizostavan dio jednog ispunjenog srca. Možda je tko od njih i vaša buduća ljubav. Bitno je da oni pozitivno utječu na vas i vi na njih. Omogućite si neki izlazak (ako ste pročitali lektiru). Ako ste to sve zbrojili,vidjet ćete da ćete postati sretnijim ljudima. Zapamtite da sreća nije ista misao kod svakog čovjeka. Netko ju vidi kao danonoćno igranje i bavljenje sportom, a netko kao druženje s voljenom osobom! Uvijek imajte na umu, svoju sreću sami kreiramo! Vaša Nina


Istražio i obradio anketu: Vanja Žilo 8.a

JE LI ODZVONILO PREPISIVANJU? Primjena novog Pravilnika o vrednovanju i ocjenjivanju

Novi Pravilnik o kriterijima za izricanje pedagoških mjera o vrednovanju i ocjenjivanju

jasno se odredio prema prepisivanju u školi. Dio Pravilnika koji se odnosi na prepisivanje, učenici smatraju napadom na sebe i kako im je ovo dodatni pritisak.


Prava i odgovornosti

U Pravilniku je zapisano: Lakšim neprihvatljivim ponašanjima iz 3. članka stavka 1 smatra se:

dodatni pritisak na njih, uz redovito prekomjerno bubanje i pisanje ispita iz svega i svačega. Kako je Pravilnik zaživio među učenicima Kako je Pravilnik zaživio i je li iščezlo prepisivanje u školi? Podržavaju li učenici

h) korištenje nedopuštenih izvora podataka u prepisivanje ili ne? Ima li pritisaka među njima? svrhu prepisivanja. Smatraju li svoje ocjene zasluženima? Ovo Teškim neprihvatljivim ponašanjima iz stavka 1 su neka pitanja na koja su učenici šestih i osmih ovoga članka smatra se: krivotvorenje razreda anonimno odgovarali, ali su izrazili ispitnih materijala; prisila drugog učenika na potrebu dodati svoj pisani komentar i primjedbu neprihvatljivo ponašanje. Osobito teškim uz pojedino pitanje. neprihvatljivim ponašanjima iz stavka 1 ovoga Provedena anketa na uzorku 70 učenika šestih i članka smatra se teška krađa odnosno osmih razreda naše škole pokazala je krađa počinjena na opasan ili drzak način, zanimljive rezultate. Povod anketi je ukor učeniku obijanjem, provaljivanjem ili svladavanjem koji je otuđio ispit iz kabineta kemije i što prepreka da se dođe do stvari. učenici smatraju da su nove mjere usmjerene Pravilnik o načinima, postupcima i elementima protiv njih , a podršku za propitivanje dobili smo vrednovanja učenika navodi: Učenik je dužan i od učiteljice koja se zgrozila nad sadržajem pridržavati se svih pravila koja se odnose na jednog, nama uobičajenog šalabahtera. Na načine i postupke vrednovanja, te na pravila šalabahteru je pisalo: Što ti misliš da ću ja od tebe ponašanja učenika u školi. prepisati? Da si prijateljica, dala bi mi što Dio Pravilnika koji se odnosi na prepisivanje, ne znam da prepišem. Odgovori odmah. učenici smatraju napadom na sebe i kako je ovo


Važeći Pravilnik propisuje da se prepisivanje Među onima koji bi postupili po Pravilniku su smatra krađom i u ovom slučaju prisilom drugog šestaši koji bi odmah prijavili onoga tko prepisuje. učenika na neprihvatljivo ponašanje, što za Da i za prepisivanje treba imati sposobnosti, posljedicu ima negativnu ocjenu i izricanje kazne. potvrđuje više primjera iz života učenika i učitelja. Jedan od njih je kada su učenici dobili Međutim, u svojim odgovorima na pitanje o zadatke iz matematike, a među njima se nalazio prepisivanju, 73% učenika se izjasnilo da se u zadatak koji je na naslovnici zbirke točno školi i dalje prepisuje, 13 % smatra da se ne razrađen i riješen. Učenici su baš zbog toga smjeli prepisuje, a 14% ne zna. Odgovarajući na pitanje držati knjigu na klupi, ali ih je samo nekoliko o prepisivanju, učenici su mislili i na zadaću, prepoznalo zadatak. Kad je jednom učitelj zadao lektiru, ispite i razne druge provjere.Neki su nekoliko ispitnih pitanja uz napomenu da se napisali da su sada samo oprezniji, a pravljenje i odgovori nalaze na jednom od plakata u učionici, pisanje šalabahtera se uvijek dorađuje. Trenutno pet je učenika prepisalo odgovor s krivog plakata je u trendu pisanje na nokat, na jezičac tenisice, a na kojemu je sasvim drugo gradivo. Provjeravao učenici se služe i znakovnim jezikom. Pojedini u se pravopis, a na drugom je plakatu bilo o prepisivanju ne vide ništa loše, tvrde da nema stilskim izražajnim sredstvima. Zanimalo nas je učenika koji nije morao ponekad nešto prepisati. kako se učenici ponašaju kad ih netko za vrijeme Najčešće je to kada se u zadnji tren sjeti da ima ispita pita za pomoć. Njih 62% anketiranih bi zadaću, ali tvrde da je puno gradiva za učenje i da šapnulo odgovor odmah ili uz čekanje dok riješi iz pojedinih predmeta dobiju zadaću i vikendom. svoje zadatke, 13% ne bi dalo prepisati niti bi Ponekad znaju gradivo, ali se zablokiraju i dobro šapnulo odgovor. Ostali bi se pravili da ne čuju, a im dođe da od nekoga dobiju odgovor. u ovoj su grupi i oni koji kažu da od njih nitko ne '' Učitelji se drže Pravilnika, ali mislim da i oni može prepisati kad ni sami ne znaju odgovor. znaju tko prepisuje. Obično na kraju godine puste Loša iskustva učenika neke učenike da prepisuju da ne bi ponavljali Što učenici jedni drugima čine, ima li ucjena i razred'', dopisao je na anketni listić jedan učenik. loših iskustava u prepisivanju? Ovdje se razlikuju šestaši i osmaši. Osmaši većinom odgovaraju da I prepisati treba znati se ne ljute i da i dalje ostaju prijatelji. Pojedini U anketi je bilo i pitanje što misle što bi trebalo šestaši imaju vrlo neugodna iskustva pa su učiniti ako se uhvati učenika u prepisivanju. Njih napisali: 8% bi oduzelo ispit i dalo negativnu ocjenu, '' Imao sam više šalabahtera tako da mi ostane 17% bi ih samo opomenulo učenika, a neki ako mi učitelj oduzme. Prijatelj me molio da 75% ne bi uradilo ništa. Čekali bi da se problem mu dam jedan, a ja nisam htio. Onda me on tužio sam od sebe riješi i samo bi promatrali. učitelju pa sam ostao bez svih šalabahtera. Međutim, dobio sam dobru ocjenu pa sam mu oprostio.''


'' Ja sam se potukao s prijatljem zbog prepisivanja Učenici nekad to zloupotrijebe, ali se pokazalo da i rekao da mu više nikad neću dati zadaću. Nije mi se time ne poveća broj petica, jedino se smanji htio šapnuti odgovor, a falio mi je samo jedan bod broj negativno ocijenjenih. za višu ocjenu.'' Stoji li iza ocjene stvarno znanje ''Kad nisam šapnula odgovor, prijateljica se Uz ova pitanja bilo je i pitanje smatraju li učenici naljutila i odala svima tajnu koju sam joj svoju ocjenu zasluženom na temelju pravog povjerila.'' znanja ili je dobivena uz pomoć drugih učenika. ''Mene moja prijateljica ucjenjuje i govori svima Rezultati su pokazali da ocjena nije nikako rezultat ružno o meni ako joj ne dam prepisati zadaću.'' znanja, odnosno samo ih 6% smatra da iza njihove ocjene stoji znanje. Za njih 19% ocjena je '' Rekao sam da ću mu dati zadaću iz engleskog da rezultat pomoći drugih učenika, a 75% smatra da prepiše pod odmorom. On se cijeli odmor im je ocjena rezultat znanja i pomoći drugih. zabavljao, a kad je počeo sat, zgrabio je moju Nema učenika, tvrde, kojemu nije bila potrebna zadaću. Kad je ušla učiteljica, pitao sam da mi pomoć. Gradiva je previše i jednostavno se ne vrati, on nije htio pa smo u prepiranju pokidali stigne pa učenici posežu za raznim oblicima bilježnicu. Kad je to vidjela učiteljica, obojica smo pomoći. Jedna od njih je i prepisivanje. dobili jedinicu.'' Prepisivanje nas određuje tko smo Otuđivanje ispita Učitelji ponekad ostave ispite na stolu, malo ih pokriju knjigama ili nekim papirima i odu kratko u kabinet. Ne znaju da učenici u tim prilikama imaju oko sokolovo. Njih 50% bi pogledalo ispit, 11% bi slikalo mobitelom, 6% njih ne bi diralo, a 33% ne zna što bi učinilo. Već je bilo otuđivanja ispita i učenici su otkriveni i kažnjeni. Međutim, prema izjavama, učenici se ne boje kazne. Najgore im pada upisana jedinica. Učitelji često daju na uvid ispit učenicima i to kad je veća nastavna cjelina ili opsežniji ispiti na kraju godine.

Kad se pita stručnu službu i učitelje, oni se samo pozivaju na Pravilnik, naglašavajući: '' Navikavanje na prepisivanje i na ocjene koje nisu rezultat vlastitoga rada dovest će vas sutra do prisvajanja tuđeg rada i rezultata. Navike je jako teško kasnije promijeniti.To je put da postanete lopovi, kradljivci, da ucjenjujete ili budete ucijenjeni. Želite li živjeti u takvom svijetu? '' ( rad predložen za državni Lidrano )


ŠKOLA U IRSKOJ Istražile: Nina Matanović i Marija Čavarović 6b Još se nije smanjio trend odlaska naših učenika u svijet. Najviše ih je otišlo u Njemačku, a mnoge mlade obitelji iz Slavonije odlaze u Irsku. Učenici imaju različita iskustva što se tiče škole, a jedno od njih preuzeli smo iz učeničkog lista KBG iz OŠ Retfala Osijek, od kojih mnogo toga možemo naučiti. Naime, KBG je jedan od najboljih učeničkih listova u RH, redovito su na državnom LiDraNu. Izlazili su u tiskanom i sada u online izdanju. Zahvaljujemo njihovom mentoru prof. Marinku Plazibatu na dopuštenju da objavimo rad njihove učenice Laure Karaice o školi u Irskoj.

PRENOSIMO: IZ UČENIČKOG LISTA KBG OŠ RETFALA OSIJEK

Laura Karaica o irskoj školi NEMAM PODRŠKU I TOPLINU

Neću lagati – Irska je daleko od svih očekivanja koja imamo u Hrvatskoj. Kad malo bolje razmislim, shvaćam da mi je odlazak iz Hrvatske i život u Irskoj bio samo još jedna životna lekcija. Pokazatelj da moram cijeniti sve oko sebe, ljude, prijatelje i bivše učitelje, jer sam sad sigurna da nijedan ovdašnji učitelj neće pružiti učeniku onoliko pozornosti koliko vama pružaju hrvatski učitelji.

sebe i krenula u Irsku. Naravno, bilo mi je žao jer napuštam Osijek, dio porodice, prijatelje, razred, školu te odlazim u nešto drugačije. Nešto nepoznato. Naravno, početak je bio najteži jer se trebalo uklopiti s osobama koje su potpuno drugačije od mene. U ovomu tekstu pisat ću vam kako je u mojoj novoj školi. NEMA IZGOVARANJA

Moja škola je privatna i katolička, i u nju ide 800 djevojaka (samo je za njih). Imamo Bio je to veliki korak za mene i moju obitelj uniforme, kraljevsko plave boje s grbom – 24. veljače 2015. ostavila sam Osijek iza Loretovog reda.


Svaki dan započinjemo jutarnjom molitvom, a svaki mjesec imamo misu i meditaciju u školskoj kapelici. U školi i mome razredu ima pripadnika svih rasa i govornika različitih jezika. Bilo mi je drago što u razred idem s osobom s kojom se razumijem. Školstvo u Irskoj prilično se razlikuje od školstva u Hrvatskoj. Škola vodi brigu o svemu – djetetovim ocjenama, ponašanju, izostancima – a sve obavijesti koje dobivamo šalju se roditeljima. Također, ako dijete nije prisutno na nastavi, iz škole se šalje poruka roditeljima – ako ništa sami nisu javili – kako bi ih se pitalo znaju li gdje se nalazi njihovo dijete. Nastava počinje u 9 sati i traje do 15:50. Imamo devet nastavnih sati, a svaka tri sata imamo odmor. Svaki sat traje 40 minuta, osim petkom. Petkom su svi sati skraćeni po 5 minuta. Prvi odmor traje 15 minuta, dok veliki odmor, “lunch break”, traje 50 minuta. U školi imamo journale i u njima nam se sve upisuje. Primjerice, u njima moramo pisati koju zadaću imamo. Nikad se ne možemo izgovoriti ako nismo napisali zadaću ili ako smo zaboravili donijeti nešto od pribora. Ako mislimo da imamo previše zadaće, roditelji se imaju pravo žaliti u nas journal. NE PONAVLJA SE RAZRED U osnovnu školu kreće se s pet godina, a ona završava sa šestim razredom. Tad krećete u srednju koja traje šest godina, s tim da se četvrta godina može preskočiti. U školi se prvo polaže i stječe tzv. Junior Certificate, koji se polaže iz irskog, engleskog i matematike na kraju treće godine, a potom tzv. Leaving Certificate, koji je zapravo priprema za maturu na kraju šestoga razreda. Za Leaving Certificate imamo pravo birati svoje predmete, a uči se samo šest predmeta. Može se birati agrikultura, biznis, ekonomija, računovodstvo, biologija, kemija, fizika, španjolski, francuski i njemački jezik, likovni i glazbeni. Tijekom godine svaka tri mjeseca pišete velike ispite, koji sadržavaju sve što ste radili za to vrijeme. Ocjene se dobiju u obliku postotka i ne možete „pasti godinu“ Inače, u školi imamo i različite sportove, kao što su odbojka, košarka, rukomet, nogomet, spikeball… Na tjelesnom se svaki dan rade sportske aktivnosti.

Naše pisane provjere pišemo tri dana. Pišu se cijeli dan, tri-četiri ispita dnevno, a svaki traje 1,5 sat. Ispit obuhvaća nastavne jedinice iz svih prethodnih godina kako ne bismo ništa zaboravili. Kratko i jasno rečeno – škola je užasno teška. Stoga, učenici OŠ „Retfala“ (moje bivše škole), umjesto što se žalite i pravite drame kada imate tri ispita tjedno ili dva odgovaranja tjedno, sjetite se nas luzera koji moramo pisati četiri ispita dnevno i nemamo odmora između njih! I nemamo se pravo žaliti. Nemate pojma koliko ste sretni. DJEVOJKE SU „OTROVNE“ Škola je jako zahtjevna, što je zapravo odlično radi što bolje pripreme za maturu. Međutim, prilično često moje sestre i ja osjećamo da nam nedostaje ona podrška, toplina i otvorenost koju smo imale s učiteljima u Hrvatskoj. Irski učitelji u školi samo predaju i ne zbližavaju se s učenicima. Nisu baš zainteresirani za predavanje; ako nešto ne razumijemo, imamo homework club i sve moramo prepisati s PowerPoint prezentacije ili iz knjige. Vama savjetujem da počnete poštovati svoje učitelje zato što vam posvećuju pozornost i organiziraju dopunske i pomoć u svladavanju predmeta. Ovdje ju morate plaćati izvan škole, premda učitelji opet nisu tamo, nego si učenici moraju pomagati međusobno. Irski mentalitet jako se razlikuje od hrvatskog. Naše učenice su i više nego preslobodne, toliko da se otvoreno „nabacuju“ profesorima, nose piercinge, imaju tetovaže i kosu u ludim bojama. One ne uče previše jer ne mogu ponavljati razred, već se samo pripremaju za leaving certificate. Irske djevojke su strašno „otrovne“ osobe, ali mladići su jako otvoreni i ljubazni. Neću lagati – Irska je daleko od svih očekivanja koja imamo u Hrvatskoj. Kad malo bolje razmislim, shvaćam da mi je ovaj odlazak iz Hrvatske i život u Irskoj bio samo još jedna životna lekcija. Pokazatelj da moram cijeniti sve oko sebe, ljude, prijatelje i bivše učitelje, jer sam sad sigurna da nijedan ovdašnji učitelj neće pružiti učeniku onoliko pozornosti koliko vama (i nama) pružaju hrvatski učitelji. I zato naučite poštovati ih – jednog dana shvatit ćete da to zaslužuju. Napisala: Laura Karaica, bivša učenica sadašnjega 8.b OŠ „Retfala“


BISTRIĆI IZVAN ŠKOLE

Nemamo vremena za gubljenje vremena Pojedini naši učenici svoje slobodno vrijeme jako lijepo koriste za razvijanje svojih darovitosti, za sport, rekreaciju, učenje i zabavu. Predstavljamo učenike i neke od njihovih aktivnosti.

Uče o domovini u ljetnom kampu djece i mladih Piše: Anja Kostadinović 6.a Marin Zovkić i Mario Bošnjak iz 6a razreda članovi su Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata ''Delta'' Županja. Vjerojatno se pitate kako oni tako mladi mogu biti članovi Udruge u kojoj su veterani Domovinskog rata. Jedan od uvjeta je da su to djeca branitelja. Tako Marin i Mario svakoga ljeta borave u Kampu u kojemu se obučavaju raznim vještinama,upoznaju domovinu i uče o njenoj prošlosti i znamenitostima. Za sat Hrvatskoga jezika pripremili su prezentaciju i upoznali nas sa svojim aktivnostima. Evo što su rekli: Ljetni kamp djece i mladih Barun 2015. održan je u Bedekovčini u Hrvatskom zagorju. Domaćin je bila Udruga veterana specijalne policije Domovinskog rata Krapinsko – zagorske županije. Ovakav kamp je jedan od načina kako mladima

usaditi ljubav prema domovini, jer sudionici kampa nizom aktivnosti upoznaju kraj u kojemu borave. Za šest dana, koliko smo boravili u kampu, upoznali smo Hrvatsko zagorje, njegove povijesne, kulturne znamenitosti i zanimljive turističke lokalitete. Bili smo u Velikom Taboru. Posjetili smo Veliko Trgovišće i rodnu kuću prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Sve je to ostavilo jake dojmove na sve nas, kao i posjet Muzeju seljačke bune i rodnoj kući Matije Gupca. Ponosno smo stajali pred spomenikom Lijepoj Našoj na Zelenjaku. U Donjoj Stubici vidjeli smo spomen obilježje Rudolfu Perešinu, pilotu i junaku Domovinskog rata koji je poginuo u vojno –redarstvenoj akciji Bljesak kod Okučana. U Krapini smo posjetili Muzej krapinskog pračovjeka koji nas je zadivio svojim postavom i načinom kako je uređen. Posjet Krapini, Krapinskim, Stubičkim i Tuheljskim toplicama, Mariji Bistrici ( koja se Marinu njaviše svidjela,op.a.) ostavio je dojam kako je Hrvatsko zagorje puno znamenitosti i ljepote. To je stvarno jako lijep kraj naše Domovine na koji moramo biti ponosni,oduševljeno su nam pričali Marin i Mario.


djecom iz drugih krajeva Hrvatske. Pokazivali su nam slike svojih prijatelja iz Primorsko – goranske, Zagrebačke županije, grada Zagreba i domaćina. Marin i Mario ponosno kažu da im je kamp veliko iskustvo i da je sve jako dobro organizirano. Posebno zahvaljuju svojim roditeljima koji su im to omogućili, iako još uvijek nose u sebi teške trenutke i sjećanja na Ljeti dobar dio nas učenika spava do Domovinski rat. podnevnih sati,ljenčarimo i dosađujemo se, a Hvala im što su nam omogućili da Mario i Marin ustajali su u kampu u sedam upoznamo ljepote svoje domovine! uglas sati. Slijedilo bi podizanje zastave, jutarnja kažu Mario i Marin, koji jedva čekaju tjelovježba, radionice i predavanja.Predavanja Ljetni kamp 2016. su se odnosila na obitelj i domovinu. Imali su vremena i za druženja i neobvezne igre i ( Jako je zanimljiva i dojmljiva knjiga Rudolf aktivnosti. Marinu se najviše svidjela igra Perešin, život i smrt autorice Branke Primorac kemisa i Čovječe, ne ljuti se. Na takvim pa bi ju bilo dobro pročitati. op. učiteljice R.M. susretima sklopili su brojna prijateljstva s )

GLAZBENA ŠKOLA TAMBURE

koliko mogućnosti pruža. Imao je priliku razbiti i sterotipe o tamburaškoj glazbi. Nepojmljivo je koliko taj naoko mali žičani instrument očarava svojom melodijom.

Učenici naše škole uče svirati tamburu i u KUU ''Kristal – Sladorana'', uglavnom vježbajući tradicijske i folklorne melodije, ali u Glazbenoj školi tambura, uz tradiciju, otvara i Glazbena škola ''Srećko Albini'' u Žpanji ima umjetničku razinu. dugu tradiciju i omogućuje darovitim glazbenicima sviranje raznih instrumenata. Lara Lukačević 4b: Moja je tamburica Jedan od njih je i tambura koju učenici uče uvijek sa mnom tek drugu godinu. Kako je Županja kolijevka tambure i na glazbenoj sceni Hrvatske ima Odabrala sam sviranje tamburice zato što se mnogo tamburaških sastava od kojih su ona svira u našoj Slavoniji i što jako lijepo mnogi iz županjskoga kraja, sve se više javlja zvuči. Moja tamburica za mene je posebna. Ja potreba da se tambura uči na višoj i stručnoj i ona smo stalno zajedno. Gdje god sam ja, tu razini. To su prepoznali u Glazbenoj školi i je i ona. Svaki dan sviram. Već dvije godine otvorili odjel sviranja tambure.Jedna od idem u Glazbenu školu gdje mi je jako dobro. polaznica iz naše škole je učenica Lara Na solfeggu mi je zabavno jer su mi tamo Lukačević iz 4b. Školu tambure predaje joj prijatelji. Na satu sviranja sam sa svojom naša prof. glazbene kulture Marija Knežević profesoricom Marijom Knežević Baračević i Baračević. Svatko tko je bar jednom bio na jako mi je zanimljivo i zabavno. Ako se Koncertu Glazbene škole mogao se uvjeriti zabunim, moja me nastavnica ispravi. Volim koliko je tambura umjetnički instrument i ići u glazbenu školu i obožavam svirati tamburicu.


FUTSAL SVE POPULARNIJI PIŠE: Tomislav Lučić 8.b Futsal odnosno dvoranski nogomet i u Županji je sve popularniji. U Županji je osnovana Futsal akademija Sveti Patrik koja okuplja mnogo mladih. Predsjednik i trener Akademije je naš vjeroučitelj Antun Oršolić, inače nekadašnji rukometaš i veliki ljubitelj nogometa i futsala. Akademija okuplja djecu od sedme do četrnaeste godine starosti. Ove su godine osnovani i kadeti. U odnosu na obični nogomet, za ovu je igru potrebno manje igrača, tako da je lakše složiti ekipe. Pravila su prilagodljiva uvjetima. Ima više driblinga, što podrazumijeva bolju kontrolu lopte. Neovisna je o vremenskim uvjetima. Podaci govore da se ovom igrom bavi oko 300 milijuna ljudi u svijetu. Igra se loptom br. 4, teškom između 400 i 440 grama. Bačena s visine od 2 metra ne smije skočiti manje od 50 i više od 65 cm.

ŠAH MAT Piše: Nina Matanović 6.b

Broj igrača se sastoji od vratara i četvorice igrača na terenu. Na klupi mogu sjediti još sedmorica, broj izmjena je neograničen. Igrači u polju mogu igrati svim dijelovima tijela osim rukom. Kao član Akademije, jako sam zadovoljan uvjetima rada koji su na visokoj razini, a tu je i profesionalni rad trenera Marija Iličića i Antuna Oršolića. Voditelji i članovi jako su zadovoljni što se sve više mladih uključuje u Akademiju. S djecom se redovito radi, na zabavan se način ocjenjuju razne sposobnosti, ukazuje se djeci na mogućnost napredovanja i ciljano se radi s njima kako bi razvijala svoje sposobnosti. No, bio početnik ili stariji član Akademije, svatko od nas je jednako važan i potreban. O tomu govori i slogan Futsal akademije Sveti Patrik ,,Zajedništvo je naša snaga''!

Dabić bio je uvjerljivo prvi, a drugo je mjesto osvojio također naš učenik Toni Vukojević. Sudjelovali su još učenici iz OŠ fra B.T. Leakovića iz Bošnjaka, šahisti iz OŠ Ivana Kozarca iz Županje, iz OŠ '' Braća A.i S.Radić'' iz Gunje, OŠ Antuna Gustava Matoša iz Vinkovaca i Dragutina Tadijanovića iz Vukovara.

Šahovski klub Županja okuplja talentirane mlade igrače, a među najboljima je učenik naše škole Stjepan Dabić iz 6.a, koji više i ne zna koja mu je ovo medalja ili pehar za prvo mjesto. Osim Stjepana, upješan je i Mario Madžarević iz 6.b, Marin Baturina iz 2b i Šah je jedna od najstarijih igara u svijetu, za nju je potrebno mnogo strpljenja i Toni Vukojević iz 5.razreda. uživljenosti, logičkog razmišljanja i Stjepan je dobio i priznanje grada Županje povezivanja. Nadamo se da će ove naše kao najbolji mladi sportaš, a uz zahvalnice, mudre šahovske glave ostvariti još mnogo medalje i pehare, često se hvali da osvaja i uspjeha i matirati mnoge protivnike. novčane nagrade. Zahvaljujući aktivnosti naših učenika, škola je ove godine bila domaćin šahovskog turnira Škole šaha. Sudjelovala su 52 učenika iz 9 škola. Stjepan


Marin Baturina 2.b : Volim zanimljivo

šah i sve mi je

Marin je pravi šahovski talent. Ide na natjecanja i jako je uspješan. Šah ga je naučio igrati tata, a sada marljivo igra u Šahovskom klubu. Osim šaha, rado nasmijava druge u razredu. Najbolji mu je prijatelj Borna. Marin voli narodne tamburaške pjesme. Pleše u KUU ''Kistal – Sladorana'' u folklornoj skupini. Uvijek voli nešto novo. U školi, za razliku od mnogih kojima je matematika bauk, on jako voli matematiku. U svemu pronalazi nešto zanimljivo. Od životinja voli mace.

Klaudia Vukotić 4b: Zašto igram nogomet Kao mala, često sam igrala nogomet, ali sada već sedam mjeseci treniram u klubu. Volim voditi loptu i pucati. Ja i nogomet smo stvoreni jedno za drugo. Kad sam se došla upisati, trener me odmah ubacio u utakmicu. Moja prijateljica Lea i ja idemo igrati u Beč. Tako sam sretna! Čim sam prv put primila loptu na nogu, znala sam da je to za mene i sada puno treniram.

Patrik Ivkošić 6b: Ne izgovaram se u školi zbog nogometa Treniram nogomet od četvrte godine u RNK '' Sladorana''. Trener nam je sada Mladen Boždar. Na nogomet ide mnogo učenika iz naše škole. Nogomet mi se sviđa jer je to taktička igra. Ja igram na mjestu stopera. Najdraža pobjeda je protiv Soljana kada smo pobijedili 11:0 i kada sam dao gol protiv nogometaša Vrbanje, gdje smo pobijedili 7:2. Nikada se zbog nogometa ne izgovaram za školu i na izostajem. Navijam za Hajduk i Barcelonu.


S Antunom Leakovićem, voditeljem Šumarskog muzeja u Bošnjacima

U SPAČVANSKOJ ŠUMI Piše: Tomislav Lučić 8.b

Tradicionalno učenici šestih razreda posjete Kozarčevu šumu, povezujući tako nastavu lektire i prirode, ali i drugih nastavnih predmeta. Spačvanska je šuma najveći rezervat hrasta lužnjaka u Europi, a tu priču učenicima najbolje približi Antun Leaković,dipl.ing. šumarstva i voditelj Šumarskog muzeja u Bošnjacima. Kao veliki zaljubljenik šume g.Leaković poznaje svaku pticu po njenom pjevu, poznaje kakve je volje i u kakvom je stanju svako stablo, zna što šteti šumi, ali zna i njenu prošlost, rast i razvoj. Ovaj put nas je zanimao hrast lužnjak i njegova poveznica s prvom nogometnom loptom i dukatima te prošlost naše spačvanske šume.

da je saliveno, taj je ne može nikada zaboraviti! Kako se poplava odrazila na šumu i u kakvom je ona stanju danas? -

Spačva je najveća poplavna šuma hrasta lužnjaka u Europi. Logički proizlazi da poplava i nije napravila velike štete. Najviše je stradala divljač, pomladak i ceste u gornjem sloju, no veći dio pomladka se nakon povlačenja vode oporavio. Šuma je nakon poplave čak živnula, sušenje hrasta se smanjilo. Šuma je odigrala i spasonosnu ulogu u poplavama. Ona je poput spužve upila ogromnu količinu vode te transpiracijom ju vratila u atmosferu.

Za početak, gospodine Leakoviću, što vama Koliko je stara Spačvanska šuma hrasta osobno znači šuma? lužnjaka? -Meni šuma znači prostor u kojemu živa bića stvaraju svoju zajednicu skladnoga života. Naš Josip Kozarac je rekao, a ja bih ponovio: Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi s onim divnim stabarjem spravnim visokim i čistim kao

-Što se tiče samoga hrasta i njegova života, postoji izreka koja kaže da hrast 100 godina raste, 100 godina živi i 100 godina umire, a može i duže. Tako da najstariji oblici imaju preko 300 godina.


Recite nam nešto o hrastu lužnjaku. - Hrast lužnjak je jedna od najosjetljivijih vrsta drveća. On je u mladosti jako osjetljiv, ne može rasti u sjeni, svjetloljubljiva je vrsta. On se u mladosti ispod krošanja stabala pojavi od prirode, onda mi te krošnje prorijedimo i kada vidimo da je on sposoban živjeti, posiječemo sve krošnje.

Kako su dukati stigli u naše krajeve? -I zato je zaslužna slavonska hrastovina. Domaći ljudi su bili vrsni kirijaši i za dovoz trupaca bi dobivali plaću. Prema tome, to je bio gotov novac, u subotu se isplaćivalo za obavljen posao i to u dukatima. Kada je vama u šumi najzanimljivije?

Za one koji još ne znaju, koja je poveznica -Najviše mi osjećaje budi jutro, zora. Kada se hrasta lužnjaka i prve nogometne lopte? orao kliktaš, orao štekavac vine nebu pod oblake u zoru te vas dočekaju i klikću. Kruže, -Osim sto su trgovci dolazili iz cijele Europe za kruže i kruže te se strmovito spuste. To je kvalitetnu hrastovinu koja se koristila za očaravajuće koliko je ljepote u njihovu letu. brodovlje, ceste i željezničke pragove i najviše za bačvarske dužice, otpaci su se pokazali jako Zašto bi svatko trebao posjetiti Spačvansku dobri Englezima, od kojih su pravili takozvani šumu i Šumarski muzej u Bošnjacima? tanin. To je trijeslovina koja se nalazi u drvetu hrasta, a koja je jako pogodna za štavljenje -Ovdje je najbolje mjesto gdje se može vidjeti kože. Tako da su ovdje osnovali tvornicu čitava povijest hrvatskoga šumarstva, gdje smo tanina. Englez Fred Hepburn se zaljubio ovdje prošle godine slavili 250 obljetnicu, te mnogi u šokačku „Lady Katy“, domaću djevojku Katicu šumari Europe dolaze učiti baš kod nas. Zašto Horvatović i osnovao tvornicu. Osnovao je i ne bi naši ljudi došli učiti o nečemu po čemu nogometni klub. Počeli su igrati nogomet, smo se jako proslavili? A proslavili smo se po tenis i mačevanje, te su svi ti sportovi upravo hrastu lužnjaku, njegovoj boji, teksturi te vrlinama koje to drvo posjeduje. našli korijene u ovome županjskome kraju.

* Luka Katić i Tomisilav Lučić snimili su radijsku emisiju s g. Leakovićem koja je predložena za državni Lidrano.)


Tema

TERENSKA NASTAVA U ZAGREB:

UČIMO O MEDIJIMA FILMSKA GLAZBA UŽIVO

Na koncertu filmske glazbe u KD Smogovaca, Vlaka u snijegu, iz poznatih serija i predstava kao što su Gruntovčani, Glembajevi i ''Vatroslav Lisinski'' drugih.

Pišu: Petar Babić 6a i Nina Matanović 6b

Svake godine profesorica glazbene kulture Marija Knežević Baračević organizira posjet učenika naše škole KD ''Vatroslav Lisinski'', gdje bude zanimljiv koncert u kojemu uživamo i učimo uživo ono što nam je inače u knjigama. Projekt Tjedan glazbe za mlade sastojao se od hrvatske glazbe u animiranim i igranim filmovima. Glazbu izvode profesinalni glazbenici Zagrebačke filharmonije kojom je dirigirao Dinko Appelt, a sudjelovali su i baletni umjetnici. Voditelj i scenarsit ovoga projekta Joško Marušić, autor zapaženih animiranih filmova, prozivao je brojne škole iz RH koje su bile na koncertu.

Voditelj je govorio i o skladateljima filmske glazbe – Arsenu Dediću, Anđelku Klobučaru, Alfiju Kabilju i mnogim drugim umjetnicima. Na kraju su sudjelovali i školski zborovi s Himnom zadrugara pa se cijelom dvoranom Uz ulomke iz filmova posjetitelji su slušali orila pjesma ''Kad se male ruke slože....'' uživo glazbu iz Baltazara, Surogata, iz filma Tko pjeva, zlo ne misli, Duha u močvatri, Evo što su o koncertu zabilježili naši učenici.


Petar Babić: Srce puno Nina Matanović: melodija Savim jedan drugi svijet Kada je voditelj prvo pročitao našu školu, Koncertna dvorana je dvoranom se zaorio djelovala moderno, ali uzvik oduševljenja. Bili je imala dašak starosti smo ponosni što je u sebi. Mogla bih ju predstavio našu školu samo gledati, gledati. pred cijelom do kraja Toliko je prostrana, u popunjenom nedogled. Ulazna vrata dvoranom. kao da nisu postojala jer su ih progutali Glazbenici su svirali školarci. Spremam mnoge poznate ulaznicu za uspomenu melodije. Odmah sam i sjedam na svoje prepoznao glazbu iz mjesto, nakon što sam Baltazara, iz Vlaka u se iz predvorja popela snijegu i druge. otmjenim mramornim Glazba je na trenutke stepenicama i bila nježna i dugačkim hodnikom uspavljujuća, što nas stigla do ulaza u samu je odvodilo u san. Kako dvoranu. Osvrtala sam i ne bi, kada smo na se oko sebe i nisam put krenuli u ranim mogla ne ponijeti sliku jutarnjim satima, a Zagreba koja mi se malo tko je od nas pružala kroz ogroman spavao. Da potpuno stakleni zid. ne utonemo u san, Zaustavljena je u toj pobrinuo se bubanj pa slici cijela kulturna sam se na njegov zvuk povijest Zagreba. Ding odmah trgnuo. –dong, pozivalo nas je Instrumenti su se misteriozno i dopunjavali, upadali samozatajno zvonce. Iz jedni drugima svojim drugog sam reda notama, nadglasavali nestrpljivo čekala se, a moje se srce sve glazbu i da konačno više punilo prekrasnim vidim i drugi dio melodijama. Bilo je dvorane. Ubrzo sam zadivljujuće vidjeti sve otplovila u novi svijet. te instrumente pred Klavir i pijanistica su sobom. Kada sam nam otvarali vrata izašao, glazba mi je još svojim zvonkim dugo odzvanjala u duši melodijama. i potpuno me Promatram pijanisticu. zaokupila. Kao da

živi tu priču. Dotrčale su i violine koje su poput balerina zaplesale. Njihove baršunaste haljine mogao si dodirnuti. Violinistice u crnom odjednom su postale dame u ružičastom. Glas mrkog djeda kontrabasa sve ih je korio. Harfa je napokn dočekala svoj red. Smirujućom melodijom povela nas je u san. Ta melodija nije umakla ni tubi koja se željela uključiti u igru. Svi su je odbacivali, ali ona se nije predala. Konačno je zasjala svojim brojalicama.To nas je razbudilo pa je naša pozornost prešla na svirače ksilofona koji je umorno čekao svoje trenutke. Tajanstvenim skladbama svirači su nas poveli u priču. Ona je puno bolja od one kada ju gledamo na platnu. Lagani ritam doveo nam je balerinu i baletana. Kao da plešu po zraku.Priča je polako dolazila svojemu kraju. U meni ona nije završena. Prati me i sada dok ovo pišem, osluškujući skladne melodije iz dvorane.


LOVRAKOVCI U POSJETU HRVATSKOJ TELEVIZIJI Učenici naše škole tradicionalno posjećuju Zagreb i KD ''Vatroslav Lisinski'' koja priređuje poseban program glazbe za mlade. Koncert filmske glazbe bio nam je dobar uvod da zaokružimo svoja znanja o medijima pa su učitelji – voditelji organizirali i posjet HRT, kako bismo naučili ponešto o radiju i televiziji koji ove godine obilježavaju 90 i 60 godina emitiranja programa.

Zadaća javne televizije Za razliku od komercijalnih televizija, HRT je javna televizija. To znači da mora raditi program za sve slojeve društva, od djece do umirovljenika, zaposlenih i nezaposlenih, za mlade, za manjine, za vjerske zajednice i sl. Financira se od pretplate građana, manjim dijelom iz drugih izvora, za razliku od komercijalnih televizija koje se financiraju isključivo od reklama. Zanimljivo nam je bilo čuti kojih sve zanimanja ima na televiziji. Voditeljica nam je na duhovit način govorila o mnogim poslovima za koje i mi sutra možemo konkurirati, od stolara, krojača, frizera, šminkera, kostimografa, snimatelja, novinara, montažera, redatelja...

Nakon uživanja u koncertu filmske glazbe 100 % hrvatsko, medijska znanja upotpunili smo posjetom HRT. Voditeljica u obilasku Hrvatske radiotelevizije bila nam je Nada Chedid. Govoreći o povijesti HRT, rekla je da je Hrvatska među prvim zemljama u srednjoj i istočnoj Europi koja je osnovala radiopostaju – 15. svibnja 1926. godine , a televiziju 15. svibnja 1956. U dugačkim hodnicima postavljene su fotografije iz povijesti HRT na kojima su poznati voditelji, komentatori, prve kamere, kadrovi iz serija, Dnevnik Lovrakovaca i gluha filmova, dnevnika, kvizova i soba raznih emisija.

Piše: Dina Arlović 8.b

Nakon upoznavanja povijesti i načina rada HRT uputili smo se u razgledavanje studija i redakcija dugačkim hodnicima. Naime, cijela zgrada HRT-a sastoji se od 32 km hodnika. Uz stručno komentiranje naše voditeljice Nade Chedid prošetali smo dijelom tih hodnika te se tako našli u studiju Dnevnika. Svatko od nas imao je mogućnost sjesti za stol za kojim svaku večer gledamo poznate voditelje. Doživljaj i radost je bila neprocjenjiva! Velike kamere s mnoštvom kablova bile su usmjerene u nas te smo na ekranu mogli vidjeti svoja lica. Činilo se kao da se sprema dnevnik koji vode Lovrakovci. Uspjeli smo prošetati redakcijom i vidjeti ljude koji se brinu da mi u udobnosti svoga doma uživamo u zabavnim sadržajima na HTV-u. Vijesti se dobivaju iz cijeloga svijeta putem satelita, a onda se odabiru najvažnije za emitiranje. Zelena soba nas je osvojila svojom magijom. Taj studio je prazan, a zidovi su mu zelene boje. Kamere su podešene da ne prepoznaju zelenu boju (npr. ako vam je majica zelena, bit ćete kao da nemate taj dio tijela, zelene stepenice su u kadru, netko hoda po njima i na kameri izgleda kao da hoda po zraku).


Sve je arhivirano Prošetali smo i kroz arhivu u kojoj se čuva svaka emisija, svaki kadar koji je snimljen na HRT-u. Tamo se, naime, nalazi i velika hladnjača u kojoj se čuvaju posebno važne snimke. Arhiva je golema, s mnoštvom polica na kojima su brda vrpci koje se čuvaju u posebnim plavim kutijama. Naša voditeljica nam je otkrila da možemo koristitu neke snimke iz njihove arhive za vlastite potrebe, potrebno je samo zatražiti dozvolu. Prolazeći hodnicima, vidjeli smo i prve kamere kojima su se još davno prije snimale emisije, najprije u crno-bijelom formatu, a nešto kasnije i u boji. Te se kamere, naravno, dosta razlikuju od sadašnjih pa je bilo zanimljivo upoznati se sa starim načinima snimanja. Inače, hodajuću dugačkim hodnicima, penjuću se ogromnim liftom, mogli smo vidjeti kako je

sve puno opreme, kablova, rekvizita i scenografije za pojedine emisije. Sve to ukazuje kako je ovdje puno posla, mnogo ljudi iza zatvorenih vrata, a lampica upozorava da je program u tijeku i da se ne ulazi. Uvjeti rada i nisu baš glamurozni kako se čini, ali bljesak kamera, rasvjeta i razni scenski efekti prenose dašak glamura u naše domove. No, voditeljica nam je toliko lijepo i srdačno govorila o HTV da smo uživali u svakoj njenoj riječi. Gluha soba Zadivio nas je i dolazak u studio Hrvatskog radija gdje se snimaju radio drame. Pokraj studija se nalazi gluha soba obložena spužvom u kojoj si mogao čuti otkucaje svoga srca. Sad znamo zašto naše radijske emisijke tonski ne budu dobre kad ih snimamo u prostorima škole gdje su pločice pa sve odjekuje. Vidjeli smo i prostor radijske režije u kojoj ima raznih monitora, kompjutora, mikrofona.


Susreti s poznatima

mi došli, održava proba za sljedeću emisiju. Imali smo priliku vidjeti sve kandidate koje vjerno bodrimo, prošetati studijem te nakratko biti dio publike. Nismo mogli sakriti iznenađenje kad smo ugledali članove žirija The Voicea Jaquesa Houdeka i Indiru, našu Županjku. Posebno je bio oduševljen naš nastavnik geografije Bruno Softa kojemu se, kako sam kaže, ostvario dugogodišnji san te je napokon upoznao Jaquesa.

Lijepo je bilo susresti poznata lica s TVekrana, voditeljicu dnevnika Martu Šimić Mrzlečki, Mirka Fodora koji nas je pozdravio u eteru emisije koju je upravo vodio i poslije nas je došao osobno pozdraviti, Franu Ridjana, Jozu Ćurića, Eugena Husaka, glazbenika Brunu Kovačića, Antu Gelu i njegov bend koji je vježbao za nastup, Larisu Lipovac i njenu plesnu skupinu, Tarika i druge kojima ne znamo imena i koja su u režiji ili iza Nezaboravan dan učenja kamere. Osim Koncertne dvorane i HTV, osmaši su Ninin kutak i The Voice posjetili Tehnički muzej i odjel o Nikoli Tesli, gdje su uz predavanje, sudjelovali u A sada ono što nam se najviše svidjelo. Bili interesantnim pokusima, igrajući se vrlo smo u mogućnosti ući te čak i prošetati opasnom izmjeničnom strujom. Učenici šestih studijima i vidjeti scenografiju i način razreda posjetili su Planetarij u Tehničkom snimanja poznatih emisija. Posebno nam se muzeju. svidio studio "Nininog kutka" gdje smo vidjeli upravo i samu Ninu te imali priliku sjediti No, posjet HTV bio je najuzbudljiviji dio među hrpom plišanaca koji se koriste za posjeta Zagrebu o kojemu svakodnevno snimanje te dječje emisije. Vrhunac doživljaja pričamo i koji će nam dugo biti u lijepom bio je studio '' Antun Marti'' u kojemu se sjećanju. Uživo smo vidjeli kako nastaju snima The Voice! Svi smo bili vrlo radosni i emisije iz programa HTV. Shvatili smo koliko je ushićeni kada smo saznali da na kraju obilaska državni medij javne televizije odgovoran i važan jer mora zadovoljiti potrebe i želje svih idemo u studio The Voicea, kako ga slojeva društva. Priznat ćete, to nije ni malo popularno zovemo. Veselje je bilo još veće jednostavno! kad smo saznali da se upravo tada kada smo


O posjetu planetariju u Tehničkom muzeju u Zagrebu pišu:

Josip Sadrić 6.b, Mario Bošnjak 6.a i Ivan Šimunović 6.a

Josip Sadrić: SVEMIRSKI ČETVRTAK Mislio sam da ću vidjeti neke naprave za promatranje svemira i bio sam jako uzbuđen. Učiteljica je rekla da će biti mrak, ali će oni koji nam budu pričali, vidjeti ako tko pravi nered pa smo svi bili mirni i tihi. Započelo je glazbom koja me pomalo uspavala. Spustila se noć i na nebu su se pojavile zvijezde. Najaprije njih nekoliko, a onda ih je bilo puno nebo. Vidjeli smo i planete. Mnogo sam naučio o zvijezdama koje su udaljene milijune godina od nas. Jedva čekam da sve ponovo vidim i doživim.

Mario Bošnjak: PRVA ZVIJEZDA Sunce je zašlo i spušta se noć. Pojavila se prva zvijezda. Zove se Artur. Bio sam uzbuđen jer vidim prvu zvijezdu. Onda se pojavljuje najsjajnija zvijezda. Zove se Orion. Oko nje je mnogo zvijezda. Promatramo Velikog i Malog medvjeda, Mala i Velika kola, Mliječnu stazu, Vlašiće i Danicu. Ona je zanimljiva jer misliš da pada na tebe. Zadnja zvijezda koja zalazi je Sjevernjača. Meni se najviše svidio Lav. Tu su i planeti – crveni planet Mars i Saturn koji ima prsten. Volio bih opet posjetiti planetarij i promatrati zvjezdano nebo.

Ivan Šimunović: U SVEMIRU Bio sam toliko uzbuđen da sam imao čudan osjećaj u trbuhu. Sve je bilo tako čarobno. Sunce je zašlo i ostali smo u mrklom mraku. Na mračnom nebu su ostale samo blistave zvijezde. Svaka je izgledala kao krijesnica. Dok je naš voditelj uz glazbu pričao o zvjezdanom nebu, mislio sam da sam u najljepšoj bajci. Pomislio sam da sam astronaut koji leti svemirom. Crveni planet Mars sjao je kao rubin. Pratili smo Mliječnu stazu. Izgledala je kao kada najveći grad na svijetu upali sva svoja svjetla. Najviše mi se svidjelo zviježđe Mala i Velika kola. S druge strane neba sjao je Saturn sa svojim velikim prstenom. Ovo je bilo tako čarobno i predivno iskustvo da bih to želio ponoviti.


Topunjava – Putovanje:

PETAŠI U OSIJEKU Zanimljivo iskustvo za sve nas Učenici 5. a i b razreda bili su na jednodnevnom izletu u Osijeku sa svojim razrednicima Dragom Trojanom i Antunom Oršolićem te učiteljicom iz prirode Đuđicom Lovrinović.O tomu što su sve posjetli i kako im je bilo piše Marija Lovrinović iz 5.r. Najprije smo posjetili Cinestar, gdje smo gledali film „Kung-fu panda''. Film je bio odličan. Nakon filma ručali smo u Mc Donald's-u i tamo smo dobli zastavice i balone. Poslije ručka uputili smo se u Muzej Slavonije kao jednu je od najstarijih, a i najznačajnijih muzejskih ustanova u Hrvatskoj. U Muzeju smo vidjeli čime su se ljudi u prošlosti bavili, njihova oruđa za rad, instrumente na kojima se nekad sviralo, namještaj kakav su imali u kući, slatkiše koje su jeli, satove koje su koristili, prve novine od početaka tiskarske djelatnosti u Osijeku i

još mnoge korisne i poučne stvari. U Tvrđi nam je vodič obratio pozornost i na Trg Svetog Trojstva. Na kraju smo se uputili prema zoološkom vrtu. Vidjeli smo mnogo zanimljivih životinja. Najviše smo se nasmijali lavovima i majmunima koji su nam se rugali. Divili smo se prekrasnim paunovima, jedan je čak slobodno šetao. Iz zoološkog vrta vratili smo se kompom i to je bilo zanimljivo iskustvo za mnoge od nas. U povratku prema gradu posjetili smo u Katedralu sv. Petra i Pavla. Vodič nam je pričao o povijesti Katedrale. Sretni, puni dojmova i s mnogo novih informacija vratili smo se kući. Danima smo prepričavali naš izlet u Osijek.

Marija Lovrinović 5.r.


VOLONTIRANJE Piše: Dino Đurović 8.a

Volontiranjem je postala kvalitetnija osoba - Pomaganje drugima stvara osjećaj svrhovitosti, Moja je majka oduvijek pomagala drugima i bila tj. Božje namjere za nas. Njegov je cilj da mi aktivna u svemu. budemo na blagodat svojim bližnjima. Za vrijeme poplave u Gunji više nego inače uključila se u volontiranje. Čime te obogatilo volontiranje, kako ono utječe na osobni razvoj, na stjecanje novih vještina, Evo što mi je rekla zašto je volontiranje dobro. komunikacije? - Volontiranje u prvom redu pobjeđuje sebičnost koju svaki čovjek ima u većoj ili manjoj mjeri. - Obogoatilo me emotivno i ispunilo osjećajem Ono nas navodi na zahvalnost za ono što mi zadovoljstva, ali i usavršilo moje kominkacijske posjedujemo, ali također i potrebu da to vještine i socijalnu interakciju. Iz procesa podijelimo s drugima. volontiranja nastala su i kvalitetna prijateljstva. Također sam tijekom volontiranja naučila neke Što za tebe osobno znači volontiranje? nove vještine te svoje podijelila s drugima.


Gdje si sve volontirala i zastupljeno volontiranje u kakva je struktura ostalih s odnosu na druge sredine? kojima si bila u grupi? - Mislim da je zastupljeno u Volontirala sam tijekom nekoj prosječnoj mjeri. Ima poplava u Crvenom križu i sredina koje su potpuno ADRA-i. Nakon toga u Udruzi inertne, a ima i onih gdje su B.A.B.E. tijekom izbjegličke aktivniji nego Županjci. krize. Bila sam u dobroj i profesionalno različitoj strukturi unutar grupe, s ipak malo većim naglaskom na Volontiranje mlađu populaciju.To mi je bilo posebno motivirajuće jer nije plaćeno, ne zato sam mogla kvalitativno jer su volonteri utjecati na mlade ljude. U bezvrijedni, već zato teškim trenucima našlo se jer su neprocjenjivi! – malo predaha i prilike za Sharry Andeerson ohrabrenje kroz smijeh. Jednom smo prigodom napravili malu mini reviju od donirane odjeće i time rasteretili tada već preumorne i rastresene živce.

sam ponekad sudjelovao s mamom. Osjetio sam koliko je lijepo pomagati drugima. Ni u jednom trenutku u obitelji nismo osjećali da je nama nešto manjakalo. Majka se nije puno promijenila jer je uvijek imala empatiju prema drugima, ali ju ja od tada smatram još kvalitetnijom osobom nego prije.

Riječ, dvije o volontiranju VOLONTIRANJE LJUDE

POVEZUJE

Volontere vodi želja da pomognu drugim osobama, neprofitnim organizacijama i društvu u cjelini te sudjeluju u volonterskim programima pridonoseći zajedničkim vrijednostima.

Što trenutno radiš? - Treutno radimo na projektu Park tambure koji uređujemo na Trgu Republike u centru grada. Nosimo staru ciglu, razvozimo pijesak, vozimo ogromne količine zemlje. Radimo prave fizičke radove, ali nam je veselo jer se osjećamo korisno i ispunjeno.

Sigurno vas zanima kako se ja osjećam i naša obitelj kada majka veći dio dana volontira. Jesam li zaopostavljen? Jesam li se promijenio? Je li se ona promijenila?

- Ja se u svakom slučaju Što misliš, koliko je u Županji osjećam obogaćeno jer sam i

Prednosti volontiranja Najčešća znanja i vještine koje poslodavci prepoznaju važnima i cijene kod svojih zaposlenika uključuju: timski rad, komunikacijske vještine, inicijativu, sposobnost donošenja odluka, a te se vještine stječu i volontiranjem.


Volontiranje i mladi  Što društvo dobiva volontiranjem mladih

 Što mladi dobivaju volontiranjem

 Stvaranje novih vrijednosti

 Samopoštovanje

 Veća građanska odgovornost i aktivizam

 Razvijanje razumijevanja za društvene

mladih  Razvoj društvene solidarnosti  Bolja socijalna inkluzija mladih u društvo

probleme i suosjećanja s drugima  Učenje socijalnih vještina i razvijanje moralnog i

etičnog koncepta

 Razvijanje kreativnosti i tolerancije

 Mogućnost utjecanja na društvene promjene

 Bolju kvalitetu življenja

 Nova znanja i vještine

 Humanije društvo

 Nova poznanstva s različitim društvenim

 Prevenciju poremećaja u ponašanju  Bolju konkurentnost mladih na tržištu rada  Učinkovitije odgovaranje na potrebe u

društvu  Povećanje socijalnog kapitala i društvene

kohezije

skupinama  Zadovoljstvo koje proizlazi iz pomaganja

drugima  Osjećaj korisnosti i pripadnosti  Prva profesionalna iskustva  Korisno provođenje slobodnog vremena

Park tambure


JULIET I ROMEO U STARKAMA OSVOJILI PRINCA I CAMILLU

Naša bivša učenica i novinarka Lucija Kelava s princom Charlesom i vojvotkinjom Camillom


Princ Charles i vojvotkinja Camilla su u Hrvatskom narodnom kazalištu sudjelovali na obilježavanju 400. godišnjice smrti Williama Shakespearea. Princ je dodijelio nagradu Gimnaziji Županja koja je pobijedila u natjecanju British Councila "Shakespeare u školama" izvedbom scene iz Romea i Julije. U predstavi je sudjelovala naša bivša novinarka Lucija Kelava. Lucija Kelava učenica je 2.razreda županjske Gimnazije, a bivša je naša novinarka, članice scenske i literarne skupine. Zahvaljujući događaju u kojemu je sudjelovala, postala je s ostalim članovima s kojima je nastupala, zvijezda Županje, ali i šire. Zamolili smo ju da odvoji malo vremena i kaže nam svoje dojmove.

Devet članova Dramske grupe na engleskom jeziku Gimnazije Županja i njihova voditeljica, prof. Katarina Berać Vuić krenuli su na put za Zagreb, 14.veljače, 2016. malim autobusom koji im je poslan od British Councila. Nakon osvježenja u kafiću u podrumu HNK oko 12 sati, susreli smo se s ravnateljem drame g. Ivicom Buljanom te dogovorili probu u salonu cara Franje Josipa iz 19. stoljeća. Upozoreni smo da u sceni tučnjave Tybalta i Mercutia nećemo smjeti koristiti ''igračkepištolje'' zbog povećanih mjera opreza pa smo morali odbaciti sve suvišne rekvizite u zadnji čas. Nakon što smo obavili probu u salonu, generalnu i tonsku, pa oko 15 sati i nastup, došao je trenutak kada je trebao izaći princ Charles i njegova žena, vojvotkinja Camilla. Nervoza se osjećala posvuda. Svi glumci, publika, redatelj, djelatnici iz Hitne službe što su bili pored nas, radnici u HNK, pa i mi, stajali smo naoštreni pogledima, očekujući izlazak najpoznatijeg para na svijetu.

Provlačući se kroz masu koja je stajala na pozornici HNK, izašao je Princ sa svojom dragom. Čovjek sitna rasta, zalizanom kosom s lijeva na desno i s najvećim osmijehom na svijetu, pristupio je sredini pozornice. Moglo se primijetiti da su mu gromoglasan pljesak i škljocanja fotoaparata stvorili malu tremu, no brzo ju je ostavio u unutarnji džep skupog markiranog sakoa zajedno s maramicom kojom je brisao znoj s čela. Voditeljica programa pozvala je predstavnika naše grupe da im pristupi i primi nagradu za pobjedu na natječaju Shakespeare lives. Naša Juliet u crvenim starkama i bijeloj haljini ponosno je pristupila britanskom prijestolonasljedniku. Nakon dodjele još jedne nagrade, Princ i Camilla su se trebali povući sa scene, ali su prije silaska s pozornice pristupili članovima naše dramske grupe koji su stajali sa strane te pružili ruke i nama ostalima. Princ je pohvalio našu izvedbu i znanje engleskoga jezika (pogotovo staroengleskoga na kojemu smo glumili), a Camilla se informirala o pripremama za ovaj nastup. Zanimljive su bile i upute koje smo dobili prije susreta. Upozoravali su nas iz protokola: 'Ako on ne gleda prema tebi, ti moraš imati oboren pogled. Ako te gleda, ti moraš gledati njega.' Ja sam igrala ulogu svećenika, što mi kao dugogodišnjoj ministrantici i članici Crkvenog zbora nije teško palo. Naravno, doprinio je i rad u našoj scenskoj s razrednicom i voditeljicom Radojkom Matić. Nama, učenicima dramske grupe na engleskom jeziku i profesorici Katarini Berać Vuić, cijeli je ovaj dan bio ispunjen uzbuđenjem, užitkom, novim spoznajama, vježbom, tremom, a posebno adrenalinom. Sve ćemo to, zajedno s osjećajem ponosa i časti koju smo imali u komunikaciji s britanskim Princom, zasigurno pamtiti cijeli život!


… i za kraj malo zabave… Zanimljiva matematika Pripremio: Željko Vrabec, prof.

U autobusu se vozi 5 ljudi i na stanici izađe njih 7. Koliko ljudi mora ući u autobus da bi autobus bio prazan? ( Rješenje: 5-7+x=0, x=2 )

I učitelju bubnu

i ostanu živi Ovo sad nema veze što ja pričam. ................................................ Da nikog nisam čula osim samu sebe! ............................................. Ne smije se pisati olovkom i gumicom! ................................................. Je l' slušate vi što ja pišem? ....................................................................... Je l' se čujem ja pozadi?

................................................. Što sam ja ovim time željela reći? ................................................. Svi mi imamo oči i čujemo. ................................................. Sjedi tamo na mjesto i dođi odgovarati. ................................................. Opomenem li te još jedanput, izbacit ću te bez opomene! ................................................................ Daj izluftajte prozore! ................................................. Jesam li ja tebi lijepo rekao da sjediš lijepo kao što i svi ostali stoje! .......................................................................... Piši ovako, poslije ćemo vidjeti što.


Mito i korupcija i među učiteljima

Napravljena je velika materijalna šteta, jer je najmanje deset učitelja uzelo mito ''sve po osam kuna''! Istraga je u tijeku! ( n.m. )

Doznali smo iz povjerljivih izvora da su neki učitelji naše škole primili mito, o čemu svjedoči ovaj dokazni materijal. Tko sam ja? 1. Imala sam mnogo djece. 2. Moj je suprug bio ugledni odvjetnik. 3. Pisala sam priče, bajke, romane. 4. Rođena sam u Ogulinu. 5. Moj je djed bio hrvatski ban i književnik. 6. U mojim pričama susrest ćete likove: Malika Tintilinića, Stribora, Domaće, Nevu Nevičicu, Palunka, Regoča... 7. Moj najpoznatiji lik je malen kao lakat, veseo kao ptica. 8. Živjela sam u Slavonskom Brodu i u ljetnikovcu Brlićevac. 9. Zovu me Hrvatski Andersen. 10. Moji su inicijali I. B. M.

Samo da nas zabave


Polet â˜ź literarnolikovni podlistak


Odabrani literarni radovi šestih i osmih razreda nagrađeni su ili objavljeni na višoj razini (regionalna i državna) Mentorica: Radojka Matić Grafičko oblikovanje: Eugen Buzov

Renata Krsnik, Hrvatski jezik / 8.c i Dina A. 8.b Odabrani likovni radovi Radovi su predloženi i nagrađeni na raznim natjecanjima županijske, regionalne i državne razine

Mentorica: Klara Matić - Benčik Učiteljice - suradnice: Ruža Mikić, Hrvatski jezik / 5.ab i 7.ab


BAKINI BEĆARI Kad je baka bila mlada, nosila je pletenice, u ušima obočiće, na nogama fine bile čarapice i lagane opančiće. U šlinganoj opravici sa svojim drugama šetala bi selom, u kolu igrala, lipe pisme pivala. Kod kuće bi sve radila, marvu timarila, na klupčici vezla, u vrtu kopala i sadila. Uveče, da ne sazna ni dado ni mama, čekala bi kraj kućara svojega bećara. Jako lip je i bogat bio, ali da je manje pio, njegova bi bila. A dida se iz zapećka hvali, eto, našao se i za tebe onaj pravi. Kao bećar pravi, imao je cura dosta, al' ko baka,nijedna mu na srcu ne osta. Tamburicu lipo sviro, jako vridan bio i svakom se poslu naučio. Baka samo šuti, al' svi vide da se vole jako, pa iako ponekad po selu šara, moja baka ponosna je na didu bećara.

Veronika Hrehor 6.b


Zlato zavičaja U mom kraju zlata ima, a najviše u poljima. Bogata je ta ravnica zlatnog klasja i tikvica. Zlata ima u šumama, razgranatim hrastovima.

To je ponos mojeg kraja, to je zlato vječnog sjaja. Petar Babić 6.a

Kišobran Za tmuran i kišovit dan u ruci je kišobran. Crveni, plavi, šareni, žuti, na kišu se ne ljuti. Tek kad vjetar jako puše, čini mu se, ostat će bez duše. Tada plače i za spas moli, vjetra se kišobran boji.

Dora Knežević 6.b


I u meni živi galeb Jonathan Galeb Jonathan…Mislim da svi pomislimo samo na jedan pojam kada čujemo te dvije riječi. Različitost. Nažalost, taj pojam danas je vrlo zamagljen i skoro izgubljen. Galeb Jonathan bio je poseban i drugačiji te su ga zbog toga mnogi odbacili. Takva sam i ja. Da, možda to zvuči otrcano i smiješno u ovom svijetu punom praznih i jednakih ljudi. Svi žele biti kao netko. Taj ,,netko“ koji im prazni samopouzdanje i ne dopušta da budu svoji i imaju svoje ja. Ja nisam takva. Znam, mlada sam i još ne znam dobro što je to život. To je jedna složena riječ koju ne možete naučiti ili na silu proživjeti, nju morate iskusiti. A kako ćete znati što je to život ako vječno budete kao netko drugi? Upravo zbog toga ja želim biti svoja i živjeti život punim plućima. Koga god pitate kakva sam ja, reći će vam da sam uvijek nasmijana, ali zatvorena. Da nemam problema, odnosno da me nije briga ni za što. Da ne volim pričati o sebi i svojim stvarima. To nije istina! Samo ne želim biti lakovjerna i naivna kao ostatak svijeta. Zato pitajte moje roditelje i ljude koji me poznaju kakva sam ja. Uvjeravam vas da će reći da sam otvorena, uvijek spremna pomoći, brižna… I vječni, nepopravljivi sanjar! Želim promijeniti ovaj svijet i ove društvene norme. Vjerujem u dobre ljude, da ih ima i da će ih uvijek biti, ali da ih je vraški teško pronaći. Potrudite se zato pronaći ono najdublje i najljepše u ljudima, nemojte osuđivati nikoga i ne sudite knjigu prema koricama. Nađite svoga Jonathana i naposljetku, nađite sebe i vjerujte u sebe. Ja vjerujem, vjerujem da ću uspjeti u životu i da će se moji roditelji i prijatelji ponositi mnome jednoga dana. Kažem vam, taj se pojam koji predstavlja Jonathan ne može lako pronaći. Vrijedne i posebne osobe treba vrijedno tražiti. Ja imam ono čime se ponosim i što me čini posebnom! Imam srce i to mi nitko nikada neće moći oduzeti. Viktorija Abramović 8.c


Jedva čekam četvrtak Alarm u mojoj glavi pali se prije utvrđenog vremena. Ja sam već ionako budna i točno znam koji je dan. Točno je četvrti dan od maminog i bratovog odlaska. Danas je četvrtak i dan njihovog povratka! Iz moje zamišljenosti probudi me Buco, umiljavajući se i tražeći nešto za sebe. Kad se uvjerio da nemam ništa za njega, pozabavi se kantom za smeće. Nije bez razloga dobio ime Buco. Tata je već na poslu, a ja tek započinjem novi dan. Prije toga pogledavam na sat. Mama sigurno još nije ustala, ali svejedno ću joj poslati poruku. Nije me iznevjerila. Poželjela mi je sretan dan i da jedva čeka večernje sate kada ćemo se susresti. Već sam navikla biti sama. Cijelu je godinu mama s bracom u Zagrebu na vježbama i na pretragama. Tata radi u smjenama, ali nekako smo se organizirali. Najteže mi je biti sama noću iako je baka u blizini. Peti je razred bio pun obveza, ali sam se sa svim dobro nosila. Postala sam sama svoj šef i točno sam znala kada što trebam raditi. No, često bi mi nedostajala naša kućna mama. Moja mama i šestogodišnji brat. Sada ih već nestrpljivo iščekujem. I Buco poskakuje i ne odmiče se od vrata. Vodim ga u šetnju. Kako li se samo pravi važan! Pravi se jak pa se sudara s kantama i grmovima u parkiću. Iako mi se čini napornim, zapravo je jako opuštajuće poći s njim u šetnju i skratiti vrijeme čekanja. Da nije Buce, tko zna bih li vidjela obojana jutra i toliko zvjezadnih večeri. Ni školu nisam zanemarila. Trudila sam se biti što pažljivija i sve pamtiti kako bih mamu razveselila dobrim ocjenama. Zadnji je sat i čim velika kazaljka dođe na trojku, znam da je to početak kraja. Znam da se i mama polako priprema. Brat je već stavio u torbu svoje stare i nove igračke. Na povratku iz škole Buco već grebe po vratima. Znak da je mama stigla. Matija mi pokazuje nove igračke. Tata, on, mama i ja stisli se jedno uz drugo. Buco oponaša strogog čuvara i hoće svoje minute pažnje. Dugo u noć, kao da nismo umorne, mama i ja satima pričamo o svemu. Četvrtak je tako za mene poseban dan. Čak i ove godine kada mama ne mora tako često u Zagreb. Sada moj Matija fićuka i zuji, gnjavi našeg Bucu. Ustvari, mojeg Bucu, jer naš je samo onda kada napravi neku nepodopštinu. Moj braco sve vidi šarenim očima. Njemu je sve veselo i lijepo. Uzdiše samo kada treba što naučiti. Onda je silno gladan ili žedan. Ima dobro srce koje se uvijek sažali nad drugima i dijeli s njima svoje čokoladice. On, zapravo, jako malo traži za sebe. Danas sam ga rastužila. Tražio je da se igramo s dinosaurima, a ja sam imala toliko učenja. Trudila sam se da mi u mozak stanu sva bića mora i morskog dna. Matija me samo pogledao svojim plavim okicama i otišao u svoju sobu. Ne zna on što su brige i učenje, mislim se. Ne zna on koliko ima bezbrižne dane. Evo, otvara tiho vrata i nosi mi papir. Na crtežu smo on i ja. Zabavljamo se do mile volje! Ostavljam svilinu i galeba klaukavca i nas dvoje se igramo sve dok njemu ne dosadi. Uz njegovu bujnu maštu moram priznati da to potraje dugo. Najgore mi je kad iskušava koliko Buco može skočiti uvis dok on u ruci drži čokoladu. Tada se posvađamo. Uskoro će mu Pink Panther pa mora biti savršena tišina. Zna on cijeli svoj šareni svijet igračaka preseliti u moju sobu. Tada se ne zna tko je šašaviji i maštovitiji. Zato ove godine još bolje moram organizirati svoje vrijeme za učenje i za brata. Za njega bih sve učinila. On je moje neprocjenjivo blago koje jako volim. Četvrtak je i dalje poseban dan u tjednu. Moj i mamin dan dugih priča, šetnje i druženja. Nina Matanović 6. b


Jesen u vrtu Jabuke zarumenjela, dunje zazlatila, grožđe zasladila, to jesen je bakin vrt bogato nagradila.

Tatjana Šimšić 6.a

Jesenje boje Jesen nam daje mnogo lijepih boja. Boje jeseni šarene se u vrtovima, na njivama, u parkovima i u našim dvorištima. Donijela nam je lijepog voća i povrća koje spremamo s velikim veseljem. Ratari sa svojih njiva ubiru plodove svojega teškog rada. Čarobni kist jeseni obojio je moj zavičaj. Marin Zovkić 6.a

Jesen je Dolaze prave jesenje kiše, jabuka na stablu nema više. Lišće leluja, kesteni zriju, hladniji su dani, kuće se griju. Mario Bošnjak 6.a


Što bih ja bez tebe? Još i sada sjećam se dana kada si došla na svijet. Bila si malena poput moje lutke koju sam tada čvrsto držala u naručju. Razigrano sam promatrala tvoju plavu kosu i zelene oči koje su me nestašno gledale. Bila sam sretna što više nisam sama. Mogla sam s nekim podijeliti sve dječje radosti. Voljela sam duge šetnje u kojima bih ponosno kraj mame gurala kolica u kojima si uvijek nešto pokušavala reći. Pomagala sam ti kada si pokušavala napraviti prve korake. Bila sam uz tebe pazeći da ne padneš. Zajedno smo se smijale i vrijeme je brzo prolazilo. Dolazila sam iz škole, a na vratima si me s osmijehom na licu čekala. Uvijek si mi morala nešto važno reći. Pokazivala sam ti svoje knjige i govorila što smo učili u školi. Promatrala si knjige i počela čitati prva slova. Svaki dan dolazila bi s nekom novom pričom ili pjesmicom i svima čitala. Uvijek si sve

nasmijavala svojim pričama, šalama i recitacijama. Danas kada se sjetim onih nestašnih očiju kada sam ih prvi puta ugledala, sretna sam što mogu reći: „Hvala ti što postojiš!“ Ivona Čačić 7.a


Haiku pjesme 5. b Ljubav je sreća

Drvce maleno

dok mama me miluje

ono priča pticama

osjećam radost.

pričice stare. VALENTINA

Oblak se mali

Raste u polju

nadvio nad kućama

žuti se poput sunca

kao kišobran.

lijep maslačak.

LARA

MARSEL


Promijenit ćemo svijet Ljudi dolaze i odlaze. Svakodnevno se rodi neki novi život. Isto tako, neki se stari život gasi. Svi jednom umru, a Svijet ostaje na djeci. Kažu da je djetinjstvo najljepše doba života. Kad si dijete, bez briga si. Kad se dijete rodi, obitelj je najsretnija. To malo biće, naivno i razigrano kao mala ljubičica, unese veliku radost u život. Pita se zašto je ovdje. Uči progovoriti, prohodati i igrati se. Tu je da promijeni svijet. Odrasli često pričaju o problemima današnjice i nerazmišljajući o ljepotama ovoga svijeta. O cvjetnim livadama, zlaćanim poljima, plavome moru, toplom suncu i zelenim šumama. Ne smiju se često i stalno se žale na posao i nepravdu. Mi djeca razmišljamo drugačije. Vidimo ljepote života, sve njegove prednosti i u mašti ga zamišljamo savršenim. Stalno se smijemo i zabavljamo, zamišljamo ovaj svijet bez briga. Svatko od nas upotpunjava ovaj svijet. Svaka osoba posebna je na svoj način. Da nema nas, ne bi bilo ničega za ljude koji će živjeti poslije nas. Svijet je danas možda okrutan, pun briga i turobnih situacija, ali kako to promijeniti, kako učiniti ovaj svijet bezbrižnim kao u našoj mašti?! Trebamo početi od sebe. Ne razmišljati pesimistično. Umjesto toga, trebamo razmisliti o svojoj osobnosti, dopustiti vrlinama da izađu na svjetlo. Na licu uvijek nositi osmijeh. Umjesto ružnih riječi koje želimo reći, promisliti prije izricanja i zamijenjiti ljutnju dobrotom. Pronalaziti dobro i u lošem. Razmišljati svi kao djeca – o prednostima ovoga svijeta. Trebamo i dalje upotpunjavati ovaj svijet. Svatko od nas, jedinstven i nezamjenjiv, sa svojom osobnošću činit će ovaj svijet savršenim. Na nama ostaje ovaj svijet. Na razigranoj djeci s osmjehom na licima. Mi ćemo promijeniti ovaj svijet. Lorena Filipović 7.a


Lopta skakuće

Sunce se smije,

željela bi do neba

a oblaci se njišu

sunce je lovi.

Po plavom nebu.

TONI

MARIJA

Po travi zeko

Voli me, ljubi

skače i žvače sočnu

njeguje me i grli

zelenu travku.

predobra majka.

TEA D.

SVEN


Haiku pjesme 5. a Oblak bijeli

Njene me oči

kao šećerna vata

miluju nježnošću

mami nam poglede.

voli me – to znam.

ENA

KLAUDIJA

Trešnje mirišu

Kad zasja sunce

bojom krase voćnjake

livada se veseli

u ustima slast.

djeca hrle van. TIN


Kad puše nježno

Na nebu lete

kroz grmove i lišće

ptice svojim gnijezdima

šumori tiho.

odmorit će se.

VIKI

Otvorim vrata mirisi me opiju

proljeće je tu! ANTONIO

MIRKO


Najbolje čuvana tajna hrvatskog novinarstva

Lastan – tinejdžerska Biblija Piše: Nina Matanović 6.b

Nedavno prikazani film na HTV – u ''Dragi Lastane'' redateljice Irene Škorić

pokazao je da Lastan i danas treba djeci! I to unatoč tehnologiji, internetu, stručnim službama škole, centrima za suzbijanje nasilja nad djecom, Plavom i Hrabrom telefonu i svim brojnim udrugama koje štite prava djece!

Najčuvanija tajna hrvatskog novinarstva

Lastan je obilježio mnoga djetinjstva, uvukao se u srca generacija učenika s kojima je i on odrastao. Zadivljujuća je rečenica o čuvanju tajne, o nepisanom pravilu kako se poštivao dogovor, a to je, kako kaže Željka Horvat -Vukelja, dugogodišnja urednica Modre laste, najveća čuvana tajna hrvatskog novinarstva. Nitko nije znao tko je pravi Lastan! I sama sam mu pisala. Postavila sam mu nekoliko pitanja s temom o mojem omiljenom sportu, tenisu. Odgovori su bili jednostavni, ali šaljivi. Ta vještina kojom se prebaci u dječji svijet je nezamisliva.


Dokumentarac o Lastanu

sebi. Djeci je važna i šala. Koga ćete danas sresti da vam duhovito odgovori na ono što vas

Kad su na HTV najavili dokumentarni film o muči? Lastanu, to se nije smjelo propustiti. Zanimljivi U filmu je na zanimljiv način ispričano kako je sugovornici, iako za neke od njih nisam čula, Lastan dobio ime po lastaviću koji je donosio ali vrijedi ih zapamtiti: Rudi Aljinović, Dragutin mrvice lastavici i drugim pticama, a ime mu je dao Branko Pilaš. Sama Modra lasta oduvijek Brigljević, Željka Horvat – Vukelja, Branko Pilaš, Saša Drach te Ivica Bednjanec koji je je bila slobodna i napredna, nije bježala od nekih škakljivih tema pa tako ni Lastan. Sve je likovno osmislio Lastana tako da je dobio i svoj to strip, Lastan i Genije, njegov prijatelj. Šteta učinilo Lastana slavnim i sada filmskim likom što njihova imena nisu bila potpisana u filmu od kojega se nadamo da ćemo skupljati dok govore jer ih vrijedi zapamtiti. Oni su mi u autograme. Pisala su mu djeca širom svijeta, a filmu još više približili Lastana i opravdali moje ako im Lastan ne bi odgovorio, nisu se ljutila. povjerenje u Modru lastu. Inače, moj susret s Odgovor na svoje probleme pronašli su u Modrom lastom i Lastanom traje tek dvije Lastanovim odgovorima drugoj djeci. Lastanu godine. U filmu se dinamično nižu priče o su Lastanu, stizala pisma bez adrese, a neki su mu slali i kako je dobio ime, kako ni najbliži nisu znali novac za marku, priča u filmu Željka Horvat tko je pravi Lastan. E, to se zove čuvanje tajne, Vukelja. to se zove povjerenje!

Djeci je Lastan i danas nezamjenjiv

Pitanja postavljana Lastanu prije mnogo godina djecu muče i danas. Upravo njemu postavljaju pitanja iako bi u današnje vrijeme odgovore mogli naći na internetu. No, djeca znaju da je Lastan iskren, čak i kad im pomalo oštro odgovori, znaju da moraju malo promisliti dublje o


Lastanu i Modroj lasti se vjeruje

Nakon filma posegnula sam za starim godištima Modre laste. Čini mi se da su ranije generacije imale puno zabavnija rješenja za probleme. Svaki novi broj Modre laste značio je sastanak s Lastanom. Zanimljivo je kako su djeca zamišljala Lastana kao logopeda, liječnika, profesora, dječaka od 15 -16 godina, mršavog, pjegavog, visokog. O svojim doživljajima Lastana u filmu priča novinarka Večernjeg lista, koja je pisala Lastanu i objavljivala radove u

Modroj lasti, te jedna beogradska novinarka koja je pričala o pismima Lastanu u godinama kada je mrzila cijeli svijet. Govorila je malo dramatično po mojem mišljenju, ali me zato posebno dirnula priča profesora kojemu je Lastan obilježio život. Od njega se učio prijateljstvu i snalaženju, s njim je uspješno prebrodio tinejdžerske brige. Za njegovo društvo to je bila Biblija! Ono što je rekao Lastan, bilo im je jako važno.Vjerovali su mu, makar su mu djevojčice više pisale. Dirljiva je njegova razdvojenost od prijatelja koje je povezivao Lastan i koje sada ima samo u svojem fotoalbumu. Profesoru su čak i suze potekle.


Lastan je dobivao toliko pisama da ih je morao grupirati u razna područja pa su nastale rubrike: Rezervirano za djevojčice – djevojčice su se mogle otvoriti i progovoriti o svojim ljubavnim i pubertetskim promjenama i problemima; Express pošta – tu je dolazila ona najhitnija pošta s ozbiljnim problemima; Među nama – tu ste se mogli otvoriti Lastanu kao kod psihologa. Pisala su se pisma s pravim i lažnim imenima, a Lastan bi svemu tome znao doskočiti. Pa i sam je bio tajnovit, djeca nisu znala tko je zapravo on. Možda je upravo u tome Lastanova popularnost.

Djeca se dive njegovoj vještini da jednako zanimljivo odgovori dvanaestogodišnjaku i srednjoškolcu, šaljivo i s podrškom. Lastan se dobro snalazi i s pitanjima modernijih generacija. Nakon filma ''Dragi Lastane'' Irene Škorić zahvalnija sam svakoj novoj Modroj lasti jer sada vidim koliko ona ima važnu ulogu u djetinjstvu i stvaranju zrelih i dobrih osoba.


Odgoj djece u 21. stoljeću

ŽIVOT U OKVIRIMA NA SVOJU SLIKU I PRILIKU Piše: Dina Arlović 8.b Jesmo li dobro odgojena djeca? Što je to pravi odgoj? Treba li djecu odgajati onako kako su odgajani njihovi roditelji? Gdje pronaći odgovore na ta pitanja? Čini mi se, koji god odgovor pronađemo, nećemo biti sigurni je li to baš tako. O vjerodostojnosti svojega odgoja nikada nećemo imati potpunu informaciju jer ljudsko pamćenje nije doseglo nivo memoriranja trenutaka iz najranijeg djetinjstva, što stvara glavni problem ka otkrivanju odgovora na ranije postavljena pitanja. Ukoliko i najmanje sumnjamo u odgojne metode svojih roditelja, život nam nudi priliku da odgojimo svoju djecu na svoju perfektno zamišljenu sliku,no pitanje je kakva treba biti kompozicija te slike. Treba li biti omeđena okvirom, limitirana na daljnje razvijanje, zatvorena u neke uobičajene okvire koje nameće ovo društvo ili pak slobodna da se razvija u nešto inovativnije, spremna da pokaže okolini da svijet nije samo ono što vidimo i da je potrebno gledati dalje od onoga što je očima vidljivo? Odgoj, pravilan ili nepravilan se naravno neće pojaviti iz vedra neba i učiniti učenika obrazovanim. Odgoj je nešto što se stječe tijekom vremena uz pomoć nekoga tko je tu fazu života već prošao i kroz život pronašao rješenja za situacije koje se u najranijoj dobi čine nerješivima. Prekretnica i možda ključna odluka u odgoju je odabir učitelja. Kako zapravo razlikovato dobrog i lošeg? Dobar učitelj bi trebao imati ulogu odskočne daske u životu učenika. Zapravo, trebao bi ga potaknuti da sam oblikuje vlastitu lampicu ideja, preusmjeriti ga ako pogrešno skrene i kad zaključi da gurnuti ga u život, predavši mu tako moć da nauči ispravljati vlastite greške i pokuša živjeti izvan okvira, pokuša stvoriti nešto novo,nešto što će svijetu dati povod da ga zapamti. Loš učitelj zapravo nije ispravan naziv za takve ljude jer ni oni sami nisu krivi što su takvi. Oni su samo još jedni u nizu koji s koljena na koljeno prenose istu šablonu koju je stvorio netko tko je htio dati nešto društvu, ali je samo po svojoj šabloni oblikovao tuđe lampice ideja te tako stvorio niz istomišljenika koji jedni za drugima ponavljaju iste rječi i nemaju kapacitet proširiti okvir u kojem žive.Tako nastaju loši učitelji. Svima pa i meni samoj se za vrijeme pisanja ovog eseja u glavi vrti pitanje, je li onda ispravno pustiti učenika da se snalazi sam. Odgovor je, naravno, ne. Mi djeca smo kao ukrasni grmovi. Svatko od nas ima isti početak,istu podlogu i priliku da postane onaj koji krasi vrt, no ako nitko ne vodi računa o nama, postat ćemo ruglo cijelog vrta. Mi jednostavno sami sebe ne možemo pripremiti za život, jer život nije dovoljno živjeti, potrebno ga je PROživjeti!


ODGOJ DJECE U 21. STOLJEĆU Zašto su djeca danas takva kakva su? Kakav način odgoja je najpravilniji? Kako ga postići? Gdje griješimo? Tko je sve zapravo odgovoran za odgoj djeteta? Svi se pitamo slična pitanja, no kada ćemo napokon dobiti odgovor na njih? Kažu kako je sada u 21. stoljeću puno teže odgajati djecu nego prije. Slažem se jer ipak je tu i tehnologija, alkohol i ostalo.Smatram da roditelji tu imaju glavnu ulogu, ali svakako nisu jedini odgovorni za odgoj djeteta. Tu su i tete u vrtiću, učitelji, bake i djedovi. To je mnogo osoba, zar ne? U čemu je onda problem? Roditelji više ni sami ne znaju što činiti, što je pravilno, što ne, opravdavaju se da su prezaposleni, da ne mogu sve svoje vrijeme posvetiti djetetu. No, sve se može kad se hoće, je l' da? Samo moramo pronaći najbolji put i rješenje. Kao što sam već i rekla, i u vrtiću naučimo mnogo stvari. No, smatram da ne učimo ono što je stvarno bitno, što će utjecati na to kakva ćemo mi biti osoba, kako ćemo se ponašati i komunicirati. Učimo mi dosta korisnih stvari kao što je crtanje, bojanje, pisanje... Ali zašto nas nitko ne nauči da moramo reći hvala kada nam netko učini uslugu, oprosti kada nekog slučajno povrijedimo ili da se ne smijemo tući, uzimati tuđe stvari bez pitanja, nazivati se pogrdnim imenima i još hrpu stvari. I to sve, ja kao dijete, znam po sebi i svom boravku u vrtiću. Nije uvijek sve bilo bajno. Sjećam se jedne situacije gdje mi je jedna djevojčica išarala knjigu i iskidala listove. Znate koja je reakcija bila naše tete? Samo se nasmijala i rekla : "Ma nije to ona namjerno. " Zatim škola, onda nastupaju nastavnici. Odnos između učitelja i djeteta kao učenika je jako bitan jer ipak su oni s nama dugo godina i na njima je da nam prenesu potrebno znanje za ostatak života. Danas je i to zakržljalo. Umjesto da učimo ono što će nam zbilja trebati, bez čega nećemo jednostavno moći u budućnosti, da na učimo misliti svojom glavom, oni nas tjeraju da učimo napamet, pišemo hrpetine zadaća i testova. Pa čemu učenje napamet? Smatram da je to samo gubljenje vremena. Zašto da potrošim pet sati učeći hrpu nečega napamet, a već sutra se neću ni sjećati? Toliko grešaka pred nosom, a nitko ih ne vidi. Nama je potrebno da izgradimo svoja mišljenja i karakter, da to stečeno znanje uspijemo primijeniti u životu, da počnemo shvaćati što je dobro, a što loše te na kraju krajeva postanemo jedna zrela osoba koja ne ovisi samo o drugima. Samo kada bi svaka osoba nekoliko minuta promislila o tome svemu, shvatila bi u čemu je problem i zašto današnja djeca odlaze krivim putem. A, vi roditelji, zar vam je toliko teško izdvojiti malo vremena za svoje dijete, zar je toliko teško uspostaviti dobar odnos između sebe i djeteta?

Ena Ivić 8.c


ODUZETA KRILA Mediji su objavili vijest o velikom požaru u mojemu gradu. Požar je izazvala žarulja u staji, a izgorjelo je obiteljsko gospodarstvo, životinje, zgrade, hrana za stoku, poljoprivredni strojevi. Ukratko, šteta je golema. Taj je događaj posebno teško pogodio Elu, dvanaestogodišnju djevojčicu s dječjom paralizom. Prošla je već svašta u svojem malom životu. Znala bi reći kako se sva djeca rode s krilima, samo su njena podrezana. Otrpjela je mnoge poglede i shvatila da ništa u životu nije bajno, posebno kada se drugi okreću za tobom. Zato je najviše voljela biti u sobi i crtati svoj zamišljeni svijet. Tamo su svi sretni, svi se razumiju i podržavaju. Imala je Ela hrabre roditelje koji su je podržavali u svemu. Uvjeravali su je da je s njom sve u redu i da je ona posebna. Istovremeno, činili su sve i rapitivali se kako bi joj olakšali život. Čuli su za jahački klub i terapijsko jahanje pa su je odvezli tamo. Na velikoj šarenoj livadi bilo je mnogo konja. Na prvi pogled, Ela se uplašila, ali je istovremeno osjetila i neku povezanost. Prvi se put od srca osmjehnula, osjetivši posebnu slobodu i moć jahanja. Prošli su mjeseci i ona je sve više napredovala. Sreća njenih roditelja nije se mogla sakriti,a kako je Eli bio rođendan, kupili su joj Orea. Tako su nazvali lijepog crnog Elinog konja s malo bijelih točkica oko njuške. Ela nije mogla opisati taj osjećaj sreće. Sama nije mogla opisati radost što se vezala za jedno posebno biće. Nije mogla zaboraviti ni trenere koji su joj omogućili nov život i koji su shvaćali njene probleme i jade.


Na neki način, Ela je sada odrasla i vjeruje da će gorčina nestati u ružičnjacima i potočićima koji ju okružuju. I njen prijatelj Oreo tako je mislio. Strpljivo bi stajao sve dok se Ela ne bi ugodno smjestila na njegova leđa. Nosio bi ju tada s jednog kraja livade na drugi, a ona bi mu gladila grivu i tepala. Naveče bi ga odveli u susjedovu staju kod drugih konja. Susjed nije imao ništa protiv da Oreo bude kod njih, a posebno zato što je to Elin Oreo. Te kobne noći Ela nije spavala. Predosjećala je nešto što ni sama nije mogla objasniti. Čak je probudila i roditelje, a onda su i oni osjetili dim. U trenu su stigli vatrogasci koji su se svim snagama borili s vatrenim krijesovima. Iskrice su se ubrzo pretvarale u plamene jezike zastrašujućeg izgleda. Većina konja stradala je u prvom naletu vatre. Toliko je to bio velik požar. Oreo je još davao znakove živote. Brzo su ga izvukli na sigurno. Ela je silom htjela biti uz svojega prijatelja. Vrijeme je prolazilo i Oreo se oporavljao. Još se uvijek slabo drži i ne može trčati kao prije. Unatoč svemu, Ela se ne razdvaja od njega. Ne želi drugog konja. '' Nas oboje imamo oduzeta krila i trebamo jedno drugo.'' Tata ju pogladi u znak odobravanja, a majka ju čvrsto primi za ruku. Nina Matanović 6.b


Bakine krofne Dok sam bila mala, nedjeljom bih uvijek poslije mise odlazila do bake.

''Faljen Isus i Marija, a ja ti onda odgovorim uvik faljen, uputila bi me baka na moje dobar dan.'' I još bi dodala: '' Pa sad ideš s mise, a to ne znaš? '' Onda bi pozvala rodbinu da poslije dođu na krofne. Njene krofne nitko nije mogao odbiti. Kuhinja bi se prije dobro zagrijala jer se ''tisto mora dizat u toplom'' ( uvijek je tražila da i mi tako govorimo). '' Marice, idi po džezvu, triba mliko zagrijat! De, požuri malo.'' Baka bi za krofne imala i pomagača, tako da je svatko tko dođe imao određeni zadatak. Teta Ana bi donijela brašno i šećer, sestrična Marina germu, brat je bio zadužen za vatru, a djed bi s muškima prenio dugačak stol na sredinu sobe tako da svi možemo sjesti. Za drugim, manjim stolom, bliže vatri, baka bi dugo i spretno mijesila sve sastojke. Ja sam ju netremice gledala i divila se kako tijesto pod njenim rukama postaje glatko i odvaja se od ogromne vajngle, kako mi zovemo veliku široku posudu u kojoj se mijesi tijesto. '' Evo i masti'', ušao bi djed noseći svinjsku mast, a onda bi ukućani raspreli priče o kruhu i masti što je nekada bio uobičajen doručak. Neki bi po masti posuli paprike, neki malo posolili, a jedni su voljeli i pošećeriti. Priča po priča i tijesto je naraslo. '' Marice, idi u špajz po pekmez, nemoj samo sidit prid tom kutijom i gledat serije! Idi pomaži baki!'' javljao se djed. Marica bi odmah donijela pekmeza i džemova, a baka bi preko bijelog stoljnjaka razvaljala tijesto. Dala bi mi da modlicom, (kalupom ), vadim krofne, a kad bi se mast dobro zagrijala, stvaljala bi ih peći. Ja sam onda redala tanjure po djedovu dugačkom stolu koji je sam izradio. Na stolu je već bilo pekmeza i džemova svih vrsta. Djed je bio sretan pa bi prvi pohvalio baku, a ona bi ga prekorila:


''Da, sad me hvališ i gledaš, a kad sam bila mlada, koliko sam ti pisama pisala, ni na jedno mi nisi odgovorio!'' '' Pa kad nisi napisala adresu!'' šalio bi se djed. Okupljeni oko bakinih krofni, muški bi pričali o politici i o poslu. '' Ja još nisam dobio plaću za prošli mjesec,'' žali se ujak. '' Nije to ništa, ja nisam dobio za ovaj, a ni za prošla dva. Bit će dobro ako mi gazda ne da otkaz.'' '' Što da ja kažem, ja ne radim, žena ne radi, sinovi ne rade. Ako ova Vlada ništa ne napravi, morat ćemo i mi u Irsku.'' Žene bi opet pričale o svakodnevnim poslovima, ogovarale bi susjede i hvalile se svojom djecom: ''Moja Marija ima sve same petice u školi!'' '' I moja Ivana je odlikašica!'' Teta Ana je brzo prebacila temu. Hvalila joj se susjeda da je kupila neko sredstvo za čišćenje mrlja i skupo ga platila. '' Ja bila kod nje i namjerno prosula sok po stolnjaku da vidim kako će očistiti. Eno mrlja veća nego što je bila prije! Samo ju je još više razmuljala.'' Na to će moja baka: '' Ne valja ništa osim one tekućine koju ja nabavljam kod Kaje Josine. Fala Bogu da ju još ima, skida svaku mrlju, a vi znate kako moj Mata uvik nešto uprlja.'' Kad bismo se osladili krofnama, mi djeca smo se mazila sa zečevima koje su baka i djed držali. Kad bi svi otišli, ja bih još ostala s bakom. Umorna je i kosti je bole, ali to ne pokazuje pred drugima. Pridržavajući se za krevet, uzela bi molitvenik i krunicu. '' Znaš, Marija, ja molim i za krofne. One nas još jedino okupljaju.'' Bake više nema, ali ja i danas izmolim Očenaš za krofne koje su nas zbližavale.

Marija Čavarović 6.b


Državno natjecanje „Europa u školi” – Josip Sadrić za likovni, a Mario Madžarević za literarni izraz


OKRENI NOVI LIST Mislav mi je prišao sa svojim suludim pitanjem. Našao je mene šterebera pitati o problemima s curom. Što nas dvojica geekova možemo oko toga? Navikli smo samo umarati prste za tipkovnicom i ništa drugo. No, prijatelj je prijatelj pa je trebalo naći neki izlaz iz bezizlazne situacije u koju me uvukao. Predložio sam mu kako bi bilo dobro obratiti se našem najdražem liku iz igrica. Taj vam zna sve s curama. I još k tomu, snažan je poput medvjeda, lukav kao lisica, tajanstven kao sjena. Koje li ironije, živi u šumi, a cure luduju za njim. No, unatoč brojnim poznanstvima u svijetu igrica, za nas je to bilo neobrađeno gradivo. Za nas obične igrače heroj je bio nedostupan. Morali smo se obratiti prijateljevom prijatelju hakeru. Sredio nam je pomoć glavnog savjetnika Survivala u resornom šumskom uredu. Naš se Survival, od milja Sury, (tako smo odlučili nazvati našeg heroja), nije nikako uklapao među nas obične šmrkavce. Prvo, zbog visine od tri metra i izgleda najtrbušastijeg stabla u šumi. Taj bi za sunčana vremena bio izvrsna sjena pa bi nam u našoj situaciji bio od velike koristi. Moj se prijatelj prvo odlučio obratiti curi preko neta jer junačina nije dovoljno hrabar pričati s njom uživo. Mislim da bismo obojica, s obzirom na svoje komunikacijske sposobnosti s curama, bez našeg Survivala, dobili e - šamar. Sva sreća, imamo njega. Uslijedio je obvezan brzopotezni tečaj, znate ono, kako osvojiti curu u pet koraka. Samo nije se radilo o osvajanju.Radilo se o tečaju, kako bismo rekli, za jasličku dob: tko su uopće cure i koje je pravo značenje te riječi. One su za nas bile neka sasvim neotkrivena i nepoznata vrsta. Toliki smo vam mi luzeri. Malo, pomalo, nas dvojica hakera uspjeli smo nagovoriti Mislava da joj se obrati u školi. Uredili smo mu novi outfit. Cijela je škola blejala, nije vjerovala da je to on. Čak ga nitko nije bacio na pod ili dobacio štogod o njegovom životu, koji, po njihovom, on i nema. Ja sam sa strahom kroz prste promatrao njegove pokrete. Bio je hrabar kao mačka pred psom. Zapravo mu je onda krenulo. Uspio je čak zucnuti koju riječ. Nije morao dugo čekati, cura je pričala kao navijena. Toliko ga je davila da ja to nisam mogao više slušati. On je sve to otrpio. Čak je uspio dobiti i njen broj mobitela. Vratio se crven kao paprika. Čim smo stigli kući, odnosno do mene, čekao ga je poziv. Stajaosam kraj njega.


Sury je objasnio da to tako ne ide ''kod boljeg spola''. Mi trebamo nju zvati, govorim u množini, jer je ovo za obojicu bio velik korak. Mislav se plašio pričanja s curom na mobitel pa je i to morao obaviti Sury, naš heroj. Vidjelo se da polako gubi strpljenje s nama mapetima. Nismo ni trepnuli, a on je zacvrkutao dobar dan, je li Ena tu i odmah je ugovoren dejt za subotu navečer u nekom jeftinom restoranu. Obojica smo bili sretni kao prskalice.Tri dana do subote! Pripreme su bile naporne. Mama ga je već dvaput uhvatila kako priča sam sa sobom pred ogledalom, vježbao je razgovor s Enom. To ga je skoro koštalo odlaska k psihiću. Došao je dan D. Mislavova mama nas je odbacila do restorana. Sva sreća, nije bilo ljudi da gledaju ovu scenu. Sjeo sam četiri stola iza, da ga imam na oku. Nisam ni znao koliko sam očit bio. Prošlo je već dugih trideset minuta, a Eni ni traga, ni glasa. Raspoloženje je polako padalo. Tek za kojih sat vremena, kada smo već pozelenjeli, ali dovoljno tvrdoglavi da čekamo do besvijesti, pojavila se Ena sa svojim okrutnim prijateljicama. Izrugivale su se s njim i bacale fore tipa ta tko bi uopće izašao s njim, jadnikom. Refleksno sam ga povukao i izjurio s njim iz restorana. Ne moram pričati u kakvoj je komi bio sljedećih dana. Dao sam sve od sebe da ga vratim u život. Tek tjedan dana poslije počeo je pričati sa mnom. Sury se složio da moj prijatelj ovo nije zaslužio i da ona nije jedina cura na svijetu. Doduše, često nas prate slijepe ljubavi, a ovo očito nije bilo pravo vrijeme. Dok smo ga moj heroj i ja ohrabrivali, on je samo umorno spustio glavu na jastuk, a ja sam mu iz ruke istrgnuo oproštajno pismo i bacio ga u koš. Ne, ne, prijatelju! Vraćamo se mi u svijet našeg heroja. U njemu bar možeš zamišljati kako je svijet dobar i kako je okrutnost virtualna. A cure'? Bit ć e i za njih vremena!

Tomislav Lučić 8.b


Postoje riječi Postoje riječi otrova pune, postoje riječi koje te zbune, postoje riječi koje se tuku, koje se nadmeću, viču i jauču.

Postoje riječi koje optužuju, koje proklinju i ratuju, koje se mlate i klate, koje caruju i kraljuju, koje se dodvoravaju i klanjaju, koje o boljem životu sanjaju. Postoje riječi što jedna drugu guraju, istjeruju i vrijeđaju

pa se ipak pomire i zajedno za stol sjedaju. Vanja Žilo 8.a


Roditeljska ljubav

Ona je svjetlost koja razbija tamu,

bjelina i čistoća duše, izgovorena tiho, najtiše. Roditeljska ljubav je pahulja nježna i meka.

Ona je dar od Boga, svemoćna, razigrana kao dijete u snijegu. Rastem u toj ljubavi!

Postojim da bih ju darovala svijetu cvijetu dupinima tebi... Katja Božić 8.a


RUČAK IGROKAZ ULOGE: MAJKA OTAC MLADEN, jedanaestogodišnji sin NIKOLA, osmogodišnji sin

MAJKA: Ručak je gotov. Mladene, postavi stol. MLADEN: Zar baš ja moram? MAJKA( priprema tanjure, zdjelu za juhu, čaše): Ne moraš ako ne ćeš. No, onda ćeš pričekati kad ovo završim. MLADEN ( nevoljko ustaje): Idem, kad si baš navalila na mene. ( Sjedimo za stolom) MLADEN ( prevrće jelo po tanjuru ): Što je ovo? Ja ovo ne ću jesti! NIKOLA ( mlađi brat): Šnicle i mahune! Baš lijepo mirišu! MLADEN ( podiže glas): Ja tooo ne vooolim! OTAC: Bar probaj! Moraš jesti raznovrsnu hranu. MAJKA: Pusti ga, ako ne će, neka sjedi i gleda. NIKOLA ( ne obazire se na njih, u trenu je sve pojeo): Mmmm, što je ovo dobro! OTAC ( zadovoljno): Samo jedi, sine, stavit će tebi tata još malo! NIKOLA: Tata, mama kuha dobro, ali i ti si ovo baš dobro skuhao! MLADEN: Štooo, tata je kuhao?( ne vjerujući, stavlja jelo u tanjur) ) Da i to probam! OTAC ( nakon što je Mladen sve pojeo): Vidim, paše ti. MLADEN: Nisam znao da mahune mogu biti tako dobre. OTAC: Ne znam ih onako dobro pripremiti kao mama, ali bar sam se potrudio. MLADEN: Oprosti, mama, odsada ću jesti i tvoje mahune! A ne ću se buniti ni kada ih tata skuha. NIKOLA: Sada ćemo zajedno pospremiti stol. MAJKA: Hvala, djeco, a onda možete u kutiji pregledati ukrase kojima ćemo sutra kititi bor. NIKOLA I MLADEN: Jupiiiii! Nikola Čerkez 6.a


S TATOM NA BAUŠTELI Svaki nas dan lokalna radijska postaja počasti pjesmom ''Moj je dado puno radio...'' pa sam se pobrinuo da ne bude u nastavku: ,, a ja sam mu novce trošio''. Zamolio sam tatu da i mene povede na bauštelu. Čim smo došli na gradilište, prihvatili smo se posla. Upitao me želim li štemati ili razvlačiti kablove pa sam samouvjereno izjavio da ću štemati. Tata je odmjerio moje spretnosti i dodijelio mi razvlačenje kablova. Brzo sam, ali nespretno to obavio pa mi je tata pokazao kako se to radi i na što moram paziti. Ako dobro odradim, pustit će me da se oprobam i u štemanju. Poslije smo gipsali i onda zajedno provlačili dugačke i teške kablove. Rad s tatom mi je posebno lijep i ugodan jer cijelo vrijeme dok radimo, pričamo o svemu. '' Sjećaš li se, Mario, onih šalica koje mama najviše voli? '' '' Onih za cappuccino? Ma, ja sam joj već dvije razbio.'' '' Vidio sam iste takve da su dobili u trgovini. Moramo joj bar malo zahvaliti. '' Obojica smo se složili da je majka brižna i vrijedna. I da je zavrijedila da budemo pažljiviji prema njoj. Tatu bi zanimalo postavljam li još uvijek bezvezna pitanja za vrijeme nastave. To bezvezna, značilo je koja nisu povezana s onim što se radi na satu. Zanimalo ga je li se koji učitelj naljutio na mene, a ja sam objašnjavao kako sam ja bio u pravu. Tata me čita kao otvorenu knjigu, tako on to kaže. ''Eh, Mario, pa i ja sam išao u školu. Neće biti da je tako kako ti kažeš...'' Kad bismo se vratili s bauštele, čekala bi nas majka. Pripremila nam je slastan objed i dočekala nas sa smiješkom. Tata bi primijetio kako je u kutu poveća košara izglačanog rublja, kako sve odiše čistoćom. Majka je oko 16 sati došla s posla i sve je to napravila do večeri. '' Kad si sve to stigla? Jesi li se umorila? Vidiš, Mario, kako je mama bila vrijedna, kao i nas dvojica!'' '' Kad se male ruke slože...'', zapjevušio sam, a onda nam se pridružila sestra koja je došla iz škole. '' Čim malo odmorim, oprat ću posuđe! '' rekla je. Majka nas je sve blago pogledala i nasmiješila se. Sutradan smo tata i ja otišli po nove šalice koje majka obožava. Popodne će joj doći prijateljica, a nas dvojica u subotu ćemo opet na bauštelu. Sestra se sprema za državnu maturu pa se povukla u sobu i uči. Za stolom ćemo se zajedno okupiti i pričati, a čim bi počela ona pjesma, tata bi rekao:'' Ovu već znamo'' i ugasio bi radio. Mama i on dugo bi zajedno pričali, a ja bih se uvukao između njih da me griju.

Manje poznate riječi: bauštela – gradilište štemati – otucati nešto, razbijati Mario Madžarević 6.b


SKUPLJAČICA Moja mama je žarko željela djevojčicu pa kad sam ja došla na svijet, dala mi je dio svojega imena. I tako su Svetlana i Lana postale jedno. Čak smo imale iste navike kao male. Kad je mama bila mala, skupljala je salvete, značke, markice, razglednice, sličice omiljenih košarkaša. Ja sam isto to radila. I još više. Skupljala sam šarene i sjajne papiriće od karamela i pravila od njih narukvice, skupljala sam lišće po stazi, čarape kraj bratova kreveta, orahe u djedovu voćnjaku, a rasute mrvice kruha uvijek bih ostavila pticama. Vremenom, nekako su iz mojih kutijica poispadale sličice Životinjskog carstva i ošišane barbike. O, da. Skupilo se mnogo kutijica u ovih mojih četranest godina. U njima još šljapkaju moje bose noge jer kad padaju jesenje kiše ni kišobran te ne može sakriti. Pola grada je pod vodom pa onda ili hodaš bos ili u svojim cipelama slušaš šljapkanje svojih nogu u cipelama punim vode. Nisu me u Puli samo kiše prale, bura ledila lice i doticala kosti. Skupila sam iz Pule i ljepših dana, kad zamiriše lavanda i kad moja majka po tko zna koji put kaže kako je Arena prava ljepotica, za razliku od one zapuštene rimske. U mojim su kutijicama srpanjske i kolovoške šetnje Ulicom Sergijevaca i druženje s dvijetisućljetnom ljepoticom. U njima su povici djece koja se brčkaju u plićaku, krici galeba i visoke dizalice u luci.


Moje skakanje od sreće čuvam u ladici s radošću brata blizanca i starijeg brata kada bi nam majka rekla da putujemo djedu u Sarajevo. Deset sati vožnje, pjevanja na zadnjem sjedištu, miris sendviča, kiflica i bureka koji je mama spremila naveče za put. Slatki sni i lagano ljuljuškanje dok tata oprezno vozi, a mama ugađa. Onda pune ladice godinama skupljanih djedovih zagrljaja i našeg opisa njegova lika. Ukratko, moj djed je i lud, i zbunjen , i normalan. Hoću reći, jednako je zabavan i zanimljiv kao Izet. U Sarajevu je obvezan posjet Zoološkom, majmunima i nojevima, pitonima i zebrama uz obiteljsko foografiranje. Onda, ćevapi ''Kod Želje''! Baščaršija poput Babilona! Mnoštvo ljubaznih ljudi, druženja i riječi sa svih strana svijeta. Aščinice, ćevabdžinice, kazandžije, buregdžije, filigrani i spomenik IvanuPavlu II. Selfiji i neselfiji, važno je spremiti na sigurno u svoje ladice sva skupljena sjećanja,ukrasti ih od zaborava, baš kao što sam i ja skupila sličicu kad je golub prošle zime sletio majci na glavu i čekao da i on ima selfi s njom. Skupljačica sam najvećih osmijeha i trčanja u zagrljaj po hodnicima gunjanske škole. I taman kad sam mislila da me u Gunji čeka pravi ples i mala matura, spremih u posebnu ladicu svoje kutijice sjećanja na žuran odlazak i strah od podivljale vode. Zasigurno me ljubav Gunje dotakla pa sam joj se vratila blizu. U novoj školi puno je kutijica skupljenoga blaga. Iz jedne ladice se čuje Marinino izvješće o bratovim svatovima koji se s devetnaest mora ženiti jer će biti tata, Anamarijina panika oko ispita, bratov nedovršeni šalabahter, Katjino oslikavanje dlana, Petrovo izvješće s političke scene, Jurina izvedba Julije, Igorovo ''misno '' čitanje, Antonijina želja da postane pjevačica.Skupljam zrnca blagosti mojih učitelja i želju da nas preodgoje. Skupljam majčine prijetnje kako će me odvesti psihijatru jer ne jedem dovoljno i sama sam kost i koža. Jednom, kad otvorim svoje kutijice, raspršit će se iz njih samo draga zrnca mojega djetinjstva. Lana Žilo 8. a


SNOVARLJICA Najslađe je zaspati poslije velikih i nepovjerljivih računskih operacija. Kao da ih ima na milijune i ne daju ti da se malo našališ i nasmiješ. ''Samo ozbiljno'', kaže mi udžbenik i mrko me gleda. Što dalje, nego uzeti olovku i krenuti na duuuugačaaak put. Mozak radi punom parom, a kad se naljuti, onda zabrlja na najjednostavnijem zadačiću kao što je pet plus pet jednako je dvanaest. Sve bude dobro kad vas mozak ne izda, kada je vaš mozak vrlo dobre kvalitete, a ne tamo neki Made in Zbunjoland. Netko se ipak dosjetio kako to nadmudriti i prepisati rješenja ili se poslužiti odmetnikom kalkulatorom. Ako vam ipak u glavi zabruji i zazuji, ne brinite, i za to se nađe lijek. Trebate samo raščistiti sve u glavi i poslati mozak u krevet prije nego pogleda sapunicu. Uskoro će vas posjetiti sijedi starčić velike zelene brade, ponekad i plave. Čim zatvorite oči, uvjerit ćete se u kakvoj je hip-hop formi. Nećete mu moći odoljeti. Uzet će vas za ruku nakon što pred vašim očima napravi salto i još neke fore. Povest će vas kroz šarena vrata. Iza njih vas čeka pjev najljepših ptica, čarobnjaci u velikim cipelama i zakrpanim šeširima. Mene je upravo noćas poveo na sat jahanja na dugi. Moram priznati da se uopće nisam bojala, makar sam bila u visinama tako da su svi zadaci iz matematike bili nevidljivi, zapravo nepostojeći. S nebeskih visina pljusnula sam ravno u potok Rječotok. Klok, klok, klok... Pozdravio me i umio moje radoznale oči. Imala sam dojam da me svaka njegova kapljica ljubi i grli. Kažu, to je zato što ja koristim samo svjetloriječi i blagoriječi. I što obožavam hrabru Kajsu, Zlatokosu i Koka, malog Učkarića i Regoča, što pročitam Princezin dnevnik u jednome danu, a onda uživam u Aslaku, Lastanu i njegovom prijatelju Geniju. Kao zahvalnost, pripremili su mi noć pjesama i priča. Mravojedi i slovojedi stajali su kraj potoka i odmah bi svojom surlom usisali svaku ružnu riječ koja bi zalutala u Rječotok.


Uz priče i pjesme o morima kojima plove male, ali hrabre lađe, o djevojčici koji je svaki dan čitala priče svome psiću Buci, a onda me poveo do šarenog stroja iz kojega su izlazili veseli kišobrani u posebnoj koreografiji. Dok bi se jedni otvarali, drugi bi se zatvarali, pjevajući meni poznate pjesmice iz davne čitanke. Čak su neke iz vremena kad sam išla u vrtić. Posvuda se Rječotokom širio ružičasti prah. Sada je zelena kočija darovana samo njemu. U njoj je sjedio moj Buco i mahao mi šapicom. Letio je u kočiji posvuda, preko travnatih livada i sve dalje iznad šume dok nije pomilovao sunce na izlasku. Hik...hik... kričali su jutarnji pjevači šume. Došla si u snovarljicu... hik... hik... snovarljicu... snov... snov... samo zatvori oči i plovi, ploviiii, ploooooviiiiii...Ne, ja nikada nisam imala zamućen pogled i nisam nosila krive naočale. Vjerovali su mi, ali i uvjerili me da ponekad treba uzeti naočale s iskrivljenim okvirima i pogledati kroz zamućeno staklo. Hik... hik... pljof... pljof... Na teniskom igralištu čeka te tvoja loptica. Njoj ni jedna noć ne dosadi. Ona putuje zadanom stazom i ne da ti mira. Hvatam ju u letu i onda pištav zvuk. Javlja da mi je ulaznica istekla. Ne brinem, moja snovarljica čeka me i sljedeću noć. Nina Matanović 6. b


TAMBURICA U RUKAMA U svojoj mladosti moj dida svirao je tamburu.Neobičan instrument kojeg samo Slavonija u svojem srcu skriva. Još od malih nogu,kad je tambura bila veća od mene,dida bi ju uzeo u svoje stare ruke i zasvirao najveselije pjesme.Bećarac,Moja diridika,Kalendari orili bi kućom.Baka bi ga morala stišavati,ali bi glazba nastavila veselo svirati.Meni se to svidjelo.Tako me dida upisao u male tamburaše. Kao učitelj bio je šaljiv, a ja sam ga s najvećim strpljenjem i pažnjom slušala. Tamburaši su bili dječaci stariji od mene. Svojom sramežljivošču držala sam se podalje od njih. Postavila sam granicu. No, oni su se ponašali prema meni kao pravi prijatelji, šalili se,dijelili žvake i slatkiše. Jako je bilo teško naučiti sve te note, pa onda povisilice i snizilice, mjere, sve same nevolje kod glazbe.Sjećam se prvih žuljeva od sviranja.Ali ponosnih žuljeva koji su s pjesmom nestajali. No, bez brige, ništa nije boljelo. Kad sam odsvirala svoju prvu pjesmu, osjećala sam se kao svemogući znanstvenik. Moj dida bi s ponosom u očima gledao svoju malu tamburašicu.Jao,kakvog je veselja bilo kad sam išla na probe poslije škole! Ubrzo su i godine prošle,a ona mala ja ubrzo je porasla u veliku ja. S puno više znanja i ljubavi prema tamburi."Hajde, požuri se,koncert će ubrzo početi!"dobacivao bi dida, spreman da i po peti put dirigira na koncertu. Oči su mi se raširile kad sam vidjela kolika će me publika slušati.Velika trema je vladala."Ma daj,tako velika cura, a boji se. Zamisli da sviraš na probi. Zaboravi sve ove ljude."odmah su stizali hrabri komentari mojih prijatelja.Dok smo svirali, osjećala sam sreću kako je vladala oko mene. Sigurni se tako i osjećao moj dida kad je prv put uzeo u ruke tamburu. Danas znam samo sjesti i brojati ogrebotine na tamburi, sjećajući se tih veselih dana, sa žuljevima, mukama od nota, ali ponosna kada netko zaplješće i osmijehom podrži tvoj trud.

Dora Knežević 6.b


Tikve tikvaju U vrtu bake Eve vrapci se bahate, na svrake se ljute, rode su odavna uglancale cipele žute. Jelica i Mara, dvije tikve debeljuce, hvale se koja je ukusnija i zrelija, koja šarenija, koja veselija. Žućkasta Jelica i debeljuca Mara, zelenih i zlatnih šara, svađale se svakog dana, a vjetar, koji je ovoga ljeta samo ljenčario, s jeseni se probudio pa je zujao oko njih i svakim se listićem poigravao, nad glavom im se grohotom smijao: - Hohooohooo, hahaahaaaa, stiže vama Evica, osta vrt bez tikvica! Nina Matanović 6. b


U NOVOJ OBITELJI Ja sam Slađana i šesti sam razred. Od ove školske godine moje dvije sestre i ja doselile smo iz Vrbanje u udomiteljsku obitelj u Županju. To je jedna predivna obitelj u kojoj mi je jako dobro. Kad sam došla u novu obitelj, bilo mi je jako teško. Borila sam se da zaboravim prošlost i da ne razmišljam puno, ali nisam mogla. Teta Janja mi je željela pomoći u tome. Rekla mi je da okrenem novu stranicu u svojem životu i okrenem se novom danu. Sada manje razmišljam o prošlosti. Želim biti sretna u novoj brojnoj obitelji. Sada nas je u novoj obitelji šestero djece. Teta Janja puno brine o svima nama. Kada dođe s posla, nikada ne miruje. Kuha, čisti, sprema. Ima jako veliko srce. Nikome ne bi zlo učinila. Pomaže svima tko se nađe u teškoj situaciji. Nikada nikoga ne bi povrijedila. Voli red i da svi obavljamo svoje dužnosti. Njezin suprug Krešimir jako je vrijedan i ima dobre osobine. Svima rado pomaže, a posebno kada su ljudi u nevolji. Oni sve rade zajedno i s dogovorom.Njihova kći Marija pomaže mi oko zadaće. Povede me sa sobom, šalimo se i radimo zajedno kućne poslove. Ona i ja rado se oblačimo u narodnu nošnju. Njezina sestra Sara ide u školu za veterinare. Jako voli životinje. Druži se sa mnom i pomaže mi oko zadaće. Uvijek smo zajedno, šalimo se i dogovaramo oko poslova. Marija i Sara imaju brata Ilana. On isto voli životinje i ide u školu za veterinara. Uvijek me povede da se igramo zajedno i jako je veseo. Moja sestra Barica ide u drugi razred. Zajedno šetamo psića po livadi i zabavljamo se. Nekad joj pomažem napisati zadaću. S nama je i moja sestrica Mara. Ima četiri godine. Ona malo priča. Nas dvije se najviše igramo s psićem i šetamo livadom. Ja volim kada me teta Janja i baka obuku u narodnu nošnju. Bila sam u pokladnoj povorci u svečanoj šokačkoj nošnji. Glumili smo slavonske svatove. Bilo mi je jako zabavno i veselo. U našoj obitelji imamo još tri psa, mačka i tri zamorca. Svi se slažemo i lijepo nam je. Svatko ima svoje zadaće, ali svi mi pomažu da budem sretna. Slađana Iljić 6. b razred


U SLAVONSKOJ ŠUMI Evo nas u šumi, u bošnjačkim Virovima! Svuda oko nas samo mir i tišina. Šuma je prekrasna! Dočekala nas je puna raznolikog drveća. Listići lagano kao lastino pero padaju s veličanstvenog Hrasta. On je kuća maloj vjeverici, čuva pticama gnijezda, drži ih čvrsto da ih ni najjači vjetar ne može srušiti, a srne i divlje svinje žirom hrani. Doktorica Zelena Žuna osluškuje Hrastu pluća, ne bi li čula potkornjake - opasne viruse. Jastreb hladi krv malenm životinjama jer lako se mogu naći na meniju njegovim potomcima kao slastan doručak. Gospođica Vjeverica već je nakupila dovoljo oraha i lješnjaka pa u svojoj duplji drži predavanje o čuvanju zimnice. Valja svoje mlade poučiti i dobro ih odgojiti za sve što ih čeka. Svinja svojom njuškom ruje ispod hrasta tražeći slasni žir. Ali, jao! U svojoj pohlepi zapela je njuškom u ježa koji se sakrio u lišću. Divlja Mačka trčakara i vere se uokolo, dijeleći recepte za zečji gulaš. Muhara ponosno pokazuje susjedu Vrganju svoju crvenu haljinu s bijelim točkicama. Gujavica se dala na posao i prijeti mladoj Bukvi:'' E, neće ona niknuti tek tako lako.'' Nakno što mi je Zec Dugouhko pomogao u skupljanju lišća i plodova šume, svi smo zajedo krenuli u šumski muzej. Šumar nam hvali vrijednosti Hrasta i da sjedimo za hrastovim stolom kakvoga nema ni Vlada ni Sabor! Objašnjava nam kako je bilo u šumi u davna vremena i kako se ova šuma sačuvala. Marljivost i zaljubljenost u šumu bila je na prvom mjestu. Teškom su mukom odgajali hrastove, teškom su ih mukom svladavali i sve tako u krug. Ja se ne mogu nadiviti ljepoti slavonske šume. Zahvalna sam joj i zato što mi je dala topao i siguran dom. Dora Knežević 6.b


Bakina teka Kad baka u ruke uzme svoju požutjelu teku, znamo da će biti ukusnih kolača. Teka, cijela ispisana rukom, požutjela i raskupusana, još uvijek krije posebne recepte za bakine kolače.

Sve ljepote i raskoš današnjih kolača ne mogu se s njenim usporediti. Bakina teka, kaže, vrati ju u mladost. Ja znam što mi je tada činiti. Legnem na kauč i slušam njene dogodovštine. Te koji joj je kolač od prve uspio, u koji je stavila previše šećera, koji joj je zagorio pa je ''zagorito iskružila i zamazala filom'', koji je moj tata najviše volio, na kojemu su joj pozavidjele sve komšinice, koji se pravio za svece i neke poslove, a koji običnim danom. Ne propusti napomenuti kako su joj najdraže štangice koje ju je baka naučila raditi i kako ''ne mo'š danas naći take okuse za nji' kao prije''. Meni se ta bakina teka čini kao knjiga puna bajki koje uvijek s radošću ponovo slušam.

Zato su njene puslice, štangice i kolači s rogačem tako posebni.

Veronika Hrehor 6.b


VJETAR Danas se baš u moju ulicu zaputio i kada sam vidio da je loše volje, brzo sam pobjegao u kuću. Iz tople sobe kroz prozor gledam kako lišće kovitla i kako krši grane, a rublje što se suši razbacao je na sve strane. Sada će moja mati opet ga morati prati. Susjed Mata je jak, ali vjetar ga u prsa udara, naprijed – nazad ga klatara. U ruci vrećicu grčevito drži sve dok je vjetar ne napuše pa ona kao balon odleti u visine. Pod toplim krovom mislio sam da meni ništa ne može. Ali on se nekako u kuću uvukao, propuh napravio i sve stvari po sobi razbacao. Stolnjak je sa stola ponio, on je, a ne ja, mami vazu razbio, tek novu frizuru mi je raščupao, čak se pod krevet zavukao. Za stolicu sam se pridržao kad je u pušnicu otišao. Čujem ga kako cvili, zavija, reži i kašlje, a mene jeza hvata. Tata, duhovi dolaze, brzo zatvaraj vrata! Nikola Čerkez 6. a


Zimska noć Sjedim u sobi kraj kamina. Plamičci me griju i topla šalica čaja u ruci. Vani snjegovi grane sijeku, vjetrovi nose žicu u rijeku. U zimskoj noći dječak, meni nalik, uz dugu prugu sanja toplinu doma. Moje srce zadrhti, zazebe, ekranu prinosim šalicu čaja i kažem tiho, ovo je za tebe.

Vanja Žilo 8. a


KRIVA je...

...za LOBI

Lobi lovrakovi bistrici 2016  

Lobi 2016

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you