Page 1

PRAVDA I HUMANOST ZA UČENIKA SLAVKA MRŠEVIĆA Prezentacija rješenja slučaja učenika Slavka Mrševića

”Svi imaju pravo da idu u školu samo ja nemam...“ Slavko Mršević


PRAVDA I HUMANOST ZA UČENIKA SLAVKA MRŠEVIĆA! Bojan Bajić Javni zastupnik interesa učenika Slavka Mrševića

Datum: 06.06.2018.godine

Prezentacija rješenja slučaja učenika Slavka Mrševića, zasnovana na zakonima, propisima i neoborivim materijalnim dokazima ZAKLJUČCI: 1. Slučaj učenika Slavka Mrševića je pravno čist; 2. Učenik Slavko Mršević po Zakonu o srednjem obrazovanju Republike Srpske ima apsolutno pravo da se odmah vrati u svoju školsku klupu, u svoje odjeljenje 3c, u okviru redovnog školovanja, a na prilagođeni nastavni plan i program; 3. Po Zakonu o srednjem obrazovanju Republike Srpske SŠC Rudo je obavezan da automatski omogući ovo pravo učeniku Slavku Mrševiću, za šta po Zakonu ne treba imati saglasnost bilo kog drugog organa; 4. Ostvarivanje ovog prava učenika Slavka Mrševića, a u slučaju odbijanja SŠC da primjeni Zakon, se treba realizovati putem hitnih i prinudnih zakonskih mehanizama prema rukovodstvu SŠC Rudo, kao i putem demokratskog i na legitimnim osnovama opravdanog građanskog bunta; OBRAZLOŽENJE: Autizam (Aspergerov sindrom): Učenik Slavko Mršević ima dijagnostifikovan Aspergerov sindrom koji je jedan od nekoliko poremećaja iz autističnog spektra, sa karakterističnim poteškoćama u društvenoj interakciji i ograničenim, stereotipnim interesima i aktivnostima. Aspergerov sindrom razlikuje se od ostalih poremećaja iz spektra autizma po tome što kod njega generalno nema zastoja u jezičkom i kognitivnom (racionalna inteligencija) razvoju i spada u najfunkcionalniji oblik autizma. Prema istraživanju britanskih naučnika Chakrabarti i Fombonne, 94% djece sa Aspergerom ima normalnu inteligenciju. Iz dopisa Republičkog pedagoškog zavoda, RPZ - Ministarstvo prosvjete i kulture RS, broj 07/2.01/032614-283/16., od 18. maja 2016. godine, RZP upoznaje roditelje o preporukama koje će uputiti školi, gdje je opisana i objašnjena specifičnost samog učenika, i njegov način funkcionisanja. Oni navode sljedeće: “…njegovo dodirivanje kose djevojčica je njegov način komunikacije, to što ustane, šeta, priča van konteksta i sve drugo što je neuobičajeno nije bezobrazluk, ili prkošenje nastavnicima nego njegova specifičnost uslovljena stanjem u kom se nalazi”. Dalje navode: “kašnjenje učenika na časove, ustajanje, šetanje, jedenje na času i slično nije namjerno kršenje Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti. Očekivati veću toleranciju od nastavnika, sugerisati im da ne sankcionišu takva ponašanja učenika Slavka, pokušati ih zanemariti jer će se na taj način i ostali učenici navići na


Slavkovo ponašanje, te im to neće smetati ili ih remetiti. Navedene mjere trebalo bi da doprinesu stvaranju povoljnog ambijenta i inkluzivne klime u školi gdje se poštuju i uvažavaju različitosti i gdje se pruža prilika učenicima da postižu rezultate u skladu sa svojim mogućnostima, ali i zahtjevima struke”. Dalje, u specijalističkom izvještaju dr.Ranke Kalinić, specijaliste dječije psihijatrije, a na osnovu pregleda koji se obavio u Univerzitetskoj bolnici u Foči, naglašava se da je s obzirom na kapacitete koje Slavko posjeduje poželjno da dijete nastavi srednjoškolsko obrazovanje uz toleranciju za njegove specifičnosti. Dalje se navodi da dijete nema veće vjerovatnoće za ispoljavanje agresivnosti u odnosu na ostalu populaciju. Naprotiv, ovakva djeca su emotivno toplija i socijalno iskrenija. Aspergerov sindrom i mentalna retardacija: Prema Pravilniku o procjeni potreba i usmjeravanju djece i omladine RS sa smetnjama u razvoju, lica sa intelektualnim oštećenjem (mentalna retardacija) su lica sa stanjem zaustavljenog ili nedovršenog razvoja intelektualnog funkcionisanja u ranom djetinjstvu, što se utvrđuje na osnovu medicinske, psihološke, defektološke i socijalne ekspertize. Licima sa oštećenjem intelektualnog funkcionisanja smatraju se: 1) 2) 3) 4)

lica sa lakim oštećenjem intelektualnog funkcionisanja (IQ u rasponu od 50 do 69), lica sa umjerenim oštećenjem intelektualnog funkcionisanja (IQ u rasponu od 35 do 49), lica sa težim oštećenjem intelektualnog funkcionisanja (IQ u rasponu od 20 do 34), i lica sa dubokim oštećenjem intelektualnog funkcionisanja (IQ je ispod 20).1

Nadalje, prema američkom klasifikacionom sistemu mentalna retardacija podrazumijeva ispodprosječno intelektualno funkcionisanje i oštećenje adaptivnih funkcija. Klasifikuje se kao: 1) laka mentalna retardacija kod koje se IQ kreće od 50 do 69, 2) umjerena mentalna retardacija sa IQ od 35 do 49 i 3) teška mentalna retardacija gdje se IQ kreće obično od 20 do 34 na skali.2 U slučaju Slavka Mrševića, na osnovu višestrukih opservacija, kontrola kod kliničkog psihologa, nalaza i mišljenja Komisije za procjenu potreba djece sa smetnjama u razvoju, jasno je da on ima intelektualne sposobnosti u gornjim granicama graničnih vrijednosti (IQ iznosi 79), te shodno tome ne spada niti u jednu vrstu mentalnih retardacija i lica sa oštećenjima intelektualnog funkcionisanja, kako su podsjećanja radi u više navrata navodili iz SŠC Rudo. Bartel Indeks: U skladu sa Pravilnikom o procjeni potreba i usmjeravanja djece i omladine sa smetnjama u razvoju, Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, Bartel indeks je evaulacja (ocjena) stepena funkcionalne nezavisnosti, u ovom slučaju Slavka Mrševića. Sastoji se od 10 zadataka. Bodovanje se vrši sa 0 bodova, 5, 10 ili 15 bodova, a ukupan skor se kreće od 0 do 100:3

1

Dostupno na sljedećem linku: http://www.djeca.rs.ba/uploaded/Pravprocpotdjecsmetnj.pdf. Izvor: Svjetska zdravstvena organizacija (1992). ICD - 10 Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 3 Dostupno na sljedećem linku: http://www.tmg.org.rs/v380302.htm. 2


1) 0 – 60 = potpuna zavisnost, 2) 61 - 90 = djelimična, 3) 91 –100 = ne postoji zavisnost, Slavko Mršević hronološki posmatrano od 2014. godine i prve kategorizacije, do danas je imao 5 kategorizacija, odnosno nalaza i mišljenja Stručne prvostepene komisije za procjenu potreba djece sa smetnjama u razvoju, i to na sljedeći način: 1) 2) 3) 4) 5)

prva kategorizacija mart 2014., Bartel indeks iznosi 89; druga kategorizacija novembar 2015. godine, Bartel indeks iznosi 97; treća kategorizacija februar 2016. godine, Bartel indeks iznosi 89; četvrta kategorizacija mart 2016. godine, Bartel indeks iznosi 89; i peta kategorizacija februar 2017. godine, Bartel indeks iznosi 89.

Na osnovu iznesenog, jasno je da je Slavko u osmom razredu osnovne škole imao Bartel indeks 89, što znači da je bio djelimično zavisan od pomoći i njege drugog. Uspješnim završetkom devetog razreda osnovne škole, te upisom u srednju školu, zaključno sa novembrom 2015.godine, evidentiran je napredak Bartel indeksa do bodovnog skora od 97, što znači da je Slavko bio u kategoriji ne postoji zavisnost. Međutim represivnim mjerama koje su preduzete od strane škole prema Slavku od decembra 2015.godine pa nadalje, te demoralisanjem njegovog daljeg napretka, i svih događaja koji su se zbivali u to vrijeme, njegov Bartel indeks se vratio na 89, koji je komisija u više navrata potvrdila, a petočlana komisija 23.02.2017. godine u Foči konačno potvrdila.


Status i položaj djece sa autizmom (Aspergerovim sindromom) u obrazovnom sistemu kroz pravni okvir Republike Srpske Vrednovanje učenikovih postignuća u obrazovnom sistemu je proces koji se sastoji od praćenja, procjenjivanja i ocjenjivanja učenikovih obrazovnih aktivnosti, što je regulisano zakonskim i podzakonskim aktima u Republici Srpskoj. Prava, obaveze i odgovornosti učenika sa autizmom zagarantovana su kako domaćim propisima, tako i međunarodnim propisima i aktima. Ti propisi su sljedeći: - Domaći propisi: a) Ustav Republike Srpske b) Zakon o predškolskom vaspitanju I obrazovanju Republike Srpske c) Zakon o osnovnom obrazovanju I vaspitanju Republike Srpske d) Zakon o srednjem obrazovanju I vaspitanju Republike Srpske e) Pravilnik o vaspitanju I obrazovanju djece s posebnim obrazovnim potrebama u osnovnim i srednjim školama f) Pravilnik o procjeni potreba I usmjeravanju djece I omladine sa smetnjama u razvoju -

Međunarodni propisi: a) UN Konvencija o pravima djeteta b) UN Komitet za prava djeteta, Opšti komentar broj 9 – Prava djece sa invaliditetom c) Konvencija o pravima osoba s invaliditetom d) Standardna pravila UN-a za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom

Objašnjenje i vrste obrazovnih programa (za djecu sa smetnjama u razvoju) Programi srednjeg obrazovanja ostvaruju se na osnovu nastavnog plana i programa (u daljem tekstu: NPP), kojeg za sve vrste škola donosi ministar za Prosvjetu i kulturu RS.4 Programi za djecu sa smetnjama u razvoju, odnosno djecu sa posebnim obrazovnim potrebama odvijaju se putem: 1. putem redovnog prilagođenog NPP-a u okviru redovnih škola; (ovo znači da dijete sa autizmom može pohađati nastavu u redovnom razredu, s tim da se učeniku prilagođava nastavni plan i program njegovim individualnim funkcionalnim sposobnostima, pa će se zbog toga razlikovati vaspitno/obrazovni standardi koji se primjenjuju za učenika sa autizmom u odnosu na tipične učenike); (Za izradu i primjenu ovakvog redovnog prilagođenog NPP-a odgovorna je vaspitno-obrazovna ustanova. Za svakog učenika sa autizmom se izrađuje različit individualni plan. Zbog specifičnosti svakog slučaja Ministarstvo ne odobrava individualne planove, već je to u nadležnosti srednje škole); 2. putem posebnog NPP-a u okviru specijalnih škola ili specijalnih odjeljenja u okviru redovnih škola. (ovo znači da se za određene kategorije učenika sa smetnjama u razvoju, kao što su smetnje vida, sluha i mentalnih retardacija, organizuju posebna odjeljenja ili specijalne škole, s tim da u ovom slučaju ne može srednja škola propisati posebni NPP, već isključivo Ministarstvo; Ovo ima logike jer za posebna odjeljenja se donosi jedinstven pravilnik za cijelu

4

Vidjeti u: Čl.31. Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju RS (Sl.glasnik RS, broj: 74 od 12. avgusta 2008, 106/09, 104/11, 33/14).


Republiku Srpsku;) Izuzetak od ovog pravila je da u određenim situacijama čak i učenik sa lakom mentalnom retardacijom može pohađati redovni prilagođeni program. U ovoj Analizi apostrof se stavlja na redovni prilagođeni program. (Napomena: uočiti razliku između redovnog prilagođenog NPP-a i posebnog NPP-a). Učenici sa smetnjama u razvoju, odnosno učenici sa posebnim potrebama imaju pravo da budu u redovnom razredu ako je to u skladu sa njihovim potrebama i psihofizičkim mogućnostima5. Redovni prilagođeni NPP u okviru redovnih škola, za učenike sa smetnjama u razvoju podrazumijeva i uključuje prilagođavanje sadržaja (obrazovnog gradiva) djetetovim mogućnostima, te prilagodbu u načinu rada i ocjenjivanju djeteta6.

5

Ibidem. Dostupno na: http://www.hyperactivedreamers.com/forum/index.php?topic=40.0 i https://svezamaturu.wordpress.com/nastava/115-2/. 6


SPOR između SŠC Rudo i učenika sa autizmom Slavka Mrševića Opis situacije: -

Učenik Slavko želi da pohađa redovnu srednju stručnu školu (tehničar drumskog saobraćaja), s tim da mu se kao kategorisanom licu sa autizmom (Asperbergerov sindrom) omogući da u skladu sa zakonom pohađa redovni individualno/prilagođeni NPP (za čije donošenje je nadležan SŠC Rudo, a u skladu sa mišljenjem i preporukom Prvostepene stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju), te da mu se sljedstveno tome u slučaju potrebe od strane Ministarstva odobri asistent u nastavi.

-

SŠC Rudo, zastupan po direktoru Branku Papiću, koji je potpisao sva relevantna dokumenta vezana za slučaj Slavko Mršević, je na različite načine u kontinuitetu pokušavao i uspio da oteža školovanje, tako što je tumačio propise na štetu dječaka, umjesto da se trudi da se pronađu načini primjene zakona koji bi išli u korist dječaka, čime je na kraju uspio da potpuno onemogući školovanje autističnog dječaka Slavka Mrševića.

Ključne tačke u sporu po pojedinačnim procesima: 1. Branko Papić protiv Prvostepena stručna komisija za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju; 2. Branko Papić protiv Republički pedagoški zavod – Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske; 3. Branko Papić protiv Osnovna škola Rudo; 4. Branko Papić protiv Slavko Mršević; 5. Branko Papić protiv Općinskog tima za inkluziju; 6. Branko Papić protiv Nenada Mrševića; 7. Branko Papić protiv Policije i Tužilaštva Republike Srpske; 8. Branko Papić protiv Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske; 9. Branko Papić protiv ili sa profesorima SŠC Rudo; 10. Branko Papić protiv Ombudsmana Republike Srpske; 11. Branko Papić protiv Ombudsmana BiH; Obrazloženje, argumenti i dokazi po pojedinačnim procesima: Branko Papić protiv Prvostepena stručna komisija za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju; Da bi učenik Slavko stekao pravo da mu bude odobrena individualizacija i prilagođavanje nastavnog plana i programa, neophodno je da Prvostepena stručna komisija izda mišljenje o kategorizaciji zdravstvenog stanja i da izda preporuku da vaspitno obrazovna ustanova izradi individualni plan i program. Prvostepena stručna komisija je u 4 navrata (06.11.2015; 02.02.2016; 02.03.2016; 23.02.2017;) ostala dosljedna u stavu da Slavko nastavi školovanje uz maksimalnu podršku psihološkopedagoške službe i nastavnog kadra škole u procesu savladavanja NPP-a i načina provjere stečenih znanja (podrazumjeva prilagodbu metoda prema funkcionalnom statusu djeteta, tolerancije nastavno/obrazovne institucije na specifičnosti dječaka, i individualna podrška personalnog asistenta u dva zadnja nalaza).


Branko Papić je otvorio nekoliko sporenja sa Stručnom komisijom: Prvo je vezano za tumačenje dijagnoze: Stručna komisija sastavljena od pedijatra, psihologa, socijalnog radnika, neuropsihijatra i defektologa konstatuje sljedeće: Slavkove kognitivne sposobnosti su u gornjim granicama graničnih vrijednosti. Branko Papić postavljajući se kao veći ljekarski i zdravstveni autoritet od pomenute Stručne komisije u nebrojeno dokumenata tumači Slavkove kognitivne sposobnosti kao laku mentalnu retardaciju. Kao dokaz ćemo ovom prilikom navesti jedan dokument, a u opširnoj Analizi će biti pobrojani svi: Dopis broj: 61-291/16, od 03.11.2016.godine, koji SŠC Rudo uz pečat i potpis Branka Papića šalje Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Banja Luka, sa predmetom: Žalba na Nalaz i mišljenje prvostepene stručne komisije, u kojoj kaže, citiram: ''Da su roditelji učenika Slavka Mrševića na vrijeme, po završetku osnovne škole, kako je i preporučeno u Nalazu, odveli Slavka na procjenu njegovih potreba pred komisijom, njihova odluka bi morala biti u skladu sa zakonom, a to je da se djeca sa autističnim spektrom mogu školovati jedino u za njih predviđenim zanimanjima. Naime, školovanje djece sa lakom mentalnom retardacijom predviđeno pravilnikom o NPP za učenike sa posebnim obrazovnim potrebama sa lakom mentalnom retardacijom je u sledećim zanimanjima: zidar, moler, krojačkonfekcijski šivač, pekar, kuvar, frizer i bravar, o čemu posebne NPP donosi Ministar, na osnovu Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju.'' Ako se sjetimo gore predstavljene skale mentalnih retardacija, u kojima se laka mentalna retardacija računa u vrijednostima: IQ = od 50 do 69, granična vrijednost je u opsegu IQ = od 70 do 79, a Slavkove kognitivne sposobnosti su u gornjim granicama graničnih vrijednosti i iznose IQ = 79. Pokazaćemo kasnije da će Papića ova arogancija da amaterski tumači stručne medicinske nalaze skupo koštati i potkopati temelje svih pravnih radnji koje je preduzimao u slučaju Slavka Mrševića. Da li je ovo neznanje ili zla namjera, nije bitno za ovaj dokument, ali ću se time baviti naknadno jer imam puno dokaza, ali sada se fokusiram na podrivanje svih njegovih ostalih postupaka da bi Slavko bio što prije vraćen u školu, pa zbog toga idemo dalje. Ova greška ga je odvela u sljedeću grešku: Branko Papić ne razumije razliku između redovnih prilagođenih NPP (za koje srednja škola bez Ministarstva izrađuje individualni program) i posebnih NPP (koje može samo Ministarstvo propisati): Slijedeći pogrešnu logiku da je Slavkova dijagnoza laka mentalna retardacija, bilo mu je logično da Ministarstvu zdravlja saopšti u gornjem citatu novu brljotinu, a to je poistovjećivanje autizma sa mentalnim retardacijama. Ta umjetnička sloboda da amaterski tumači medicinske nalaze, pogrešno ga je usmjerila da Pravilnik o NPP za učenike sa posebnim obrazovnim potrebama nepravilno aplicira na slučaj Slavka Mrševića. Zbog toga Papić u nebrojeno dokumenata i izjava gura Slavka da upiše trogodišnja zanimanja predviđena za mentalno retardirane, a to su: zidar, moler, krojač-konfekcijski šivač, pekar, kuvar, frizer i bravar... Iz te pozicije je Papić iz cipela samozvanog eksperta za medicinska pitanja, proglasio sebe za meritornog pravnog eksperta i zaključio da Slavko Mršević ne može upisati srednju stručnu četverogodišnju školu, i tako je došao u novi pravni vakum. Ova nova greška, donosi novog neprijatelja Branku Papiću, a to je Republički pedagoški zavod – Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske: Naime, RPZ kao nadležna institucija, dostavlja svoje mišljenje Papiću 05.01.2016.godine, pod rednim brojem:07/2.01/032-614-554/15 (to je dakle na kraju prvog polugodišta prvog razreda, kada je slučaj Slavka Mrševića mogao da krene u skladu sa zakonom u pozitivnom pravcu ili protivno propisima na


štetu Slavka). Nažalost, Branko Papić je odlučio da u tumačenju RPZ-ovog mišljenja smogne snage da zbirno bude 'pametniji' i od RPZ-a i od Stručne komisije. Citiram RPZ-ovo mišljenje dostavljeno Papiću: ''Srednjoškolsko vaspitanje i obrazovanje učenika sa posebnim potrebama, odnosno smetnjama u razvoju, odvija se u redovnim i specijalizovanim školama, na osnovu preporuke navedene u nalazu i mišljenju prvostepene stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju''. Ovaj pasus lijepo govori da ovlaštena institucija RPZ upućuje Papića da treba da postupi po preporuci navedenoj u nalazu i mišljenju Stručne komisije, a vidjeli smo gore da je Komisija 06.11.2015. godine preporučila Papiću da Slavko treba nastaviti redovno školovanje sa individualnom prilagodbom NPP-a. RPZ dalje nastavlja, citiram: ''Individualni obrazovni program za učenike sa smetnjama kreira se na osnovu redovnog NPP ili NPP specijalizovanog po vrstama ometenosti, što je takođe navedeno u nalazu i mišljenju komisije. Ove programe kreira stručni tim škole – predmetni nastavnici i članovi stručne službe škole. Roditelj može dati značajan doprinos pri izradi individualno prilagođenih programa.'' Ovaj prethodni pasus još ljepše pojašnjava Papiću da se za Slavka po mišljenju Komisije treba kreirati individualni obrazovni program po redovnom NPP-u. Da ne bi bilo zabune RPZ kaže Papiću da formira stručni tim škole i pozove roditelje da značajno doprinese izradi individualnog programa za Slavka. RPZ dalje nastavlja, citiram: ''S obzirom da ste tek krajem novembra, odnosno pred kraj prvog polugodišta, dobili nalaz i mišljenje prvostepene komisije, a do tada je učenik pratio redovni nastavni plan i program i dobijao ocjene za ostvarene rezultate, mišljenja smo da je moguće da 1.polugodište završite tako, ili da učenik prvo polugodište završi u skladu sa saznanjima iz nalaza prvostepene komisije i zakonskih propisa''. Ovaj prethodni pasus konstatuje da je Slavko tretiran u prvom polugodištu kao tipičan redovni učenik kojem nije bio prilagođen nastavni plan i program, a RPZ kaže šta je tu je, sad imate jednu opciju da ga ocjenite po redovnim kriterijumima kako ste krenuli (što znači da bi tu bilo zaključnih i jedinica, dvojki, trojki...) ili drugu opciju da ga ocjenite po sniženim kriterijumima po nalazima Komisije kada bi Slavkove zaključne ocjene iz predmeta mogle biti minimalno dvojke. No, međutim, u šta se Papić inkarnisao nakon ovog dopisa, nakon što je prethodno bio i ekspert za medicinu i ekspert za pravo, sad je po mom mišljenju odlučio da postane kriminalac. On je donio odluku pismenu ili je naredio usmeno, ili je zastrašio profesore, ne znam, to Tužilaštvo istražuje kroz krivični proces koji je pokrenut protiv njih desetak iz škole, odlučio je da protivno zakonu profesori ne zaključe Slavku ocjene. Uz preporuku RPZ-a koja je jasna kao dan, oni su ignorisali zakon i nedvojbeno s umišljajem uskratili pravo na zaključne ocjene učeniku Slavku Mrševiću. Kako je Papić reagovao nakon ovog RPZ-ovog dopisa je ključni momenat za Slavkovu sudbinu, ali ću se vratiti ponovo na ovaj momenat da dobro elaboriram zbog čega treba vječno da bude na stubu srama radi grijeha koji je počinio, ali sada želim da skočim ponovo na dopis koji je uputio Ministarstvu zdravlja 03.11.2016. koji smo gore već jednom citirali, a to je cijelih 10 mjeseci nakon mišljenja RPZ-a koje je moglo sve probleme riješiti da se provelo, citiram: ''Slavko Mršević je ostao neocjenjen jer smo takvo rješenje vidjeli kao najmanje bolno za njega samog i njegove roditelje, i jer smo tako izbjegli kršenje zakona.'' Gospodine Papiću uvjerili smo se kako je takvo rješenje bilo upravo bolno i za Slavka i za roditelje, a vjerujem da se o toj boli upoznao i cijeli svijet preko medija. A zakon što pominjete, arogantno se protiveći i Stručnoj komisiji i nadležnom RPZu, a evo i Tužilaštvu koje se slaže i sa Komisijom i sa RPZ-om, a Vas proganja za počinjenje krivičnog


djela uništenja mladosti Slavkove, možda Vas stavlja u svijetlo apsolutnog neznalice, ali to neznanje uopšte ne amnestira strahotu koju ste proizveli. Nastavljam citat: ''Kako da ocijenimo dijete koje nije savladalo ništa od predviđenog NPP, koje se nije ni moglo upisati u našu školu? Njegov verifikovan uspjeh kao 'neocjenjen' bio je solomonsko rješenje koje je trebalo uputiti i roditelje i obrazovne institucije za traženje adekvatnog rješenja za Slavka, u kojem će se on školovati za zanimanje za koje će imati potencijala i iskazati svoje mogućnosti, a ne u kojem će se osjećati beskrajno isfrustrirano pred zadacima na koje ne može odgovoriti. Nakon toga otac Slavka Mrševića traži da škola prekrši Zakon i uz njegovu pomoć kreira NPP za Slavka po kojem će on ipak steći zvanje tehničar drumskog saobraćaja.'' E ovaj citat već budi bijes u čovjeku. Često to kažem da nije problem da neko nešto ne zna, ali kad hoće da nauči. Ali kad je neko neznalica, a neće da posluša savjete, to je onda problem. U ovom slučaju je ceh ispostavljen Slavku Mrševiću. Nije savladalo predviđeni NPP jer ste se oglušili na preporuke Stručne komisije i RPZ-a da prilagodite program njegovom stanju. U pravu ste da se dijete nije moglo ni upisati u vašu školu, u pravom smislu je bila vaša škola, mimo zakona, mimo propisa, a da kojim slučajem škola pripada djeci, a ne vašim podlostima onda bi Slavko fino u skladu sa zakonom upisao svoju ruđansku školu i završio svoju ruđansku školu sa svojim drugovima, kako su preporučile sve nadležne institucije, ali visoki predstavnik Papić je nažalost bio iznad zakona. U pravu ste da je dijete bilo beskrajno isfrustrirano, jer ste prekršili Zakon i preporuke, niste prilagodili program, niste prilagodili nastavne metode, niste prilagodili sistem ocjenjivanja, i na to kad se doda da ste dali naređenje profesorima da ga zapisuju za svako kašnjenje, da ste ciljano narušili inkluzivnu prijateljsku atmosferu, da dobija jedinice, da mu pojedini profesori traže dlaku u jajetu i iživljavaju se sa neprilagođenim pitanjima (o čemu sam prikupio detaljna svjedočenja o pojedinim profesorima koji su se bukvalno smijali i nadmeno razmetali teškim neprilagođenim pitanjima, ali otom potom). Dr. Ranka Kalinić, specijalista dječije psihijatrije je u specijalističkom izvještaju za Slavka ovako napisala: 'Preporučuje se omogućiti Slavku pohađanje nastave po prilagođenom NPP uz asistenta u nastavi. Izlaganje učenika u nastavi sa razvojnim poteškoćama “polaganju predmeta” može biti okidajući faktor za nastanak ozbiljnih problema u mentalnom zdravlju.'' Međutim, ima nešto dobro u Vašoj arogantnosti i neznanju gospodine Papiću. Sad fino imamo Vaše pisano priznanje da ste ga protivno Zakonu mobingovali neprilagođenim NPP-om, priznali ste da ste ga beskrajno isfrustrirali, zbog čega ću predložiti porodici da se pokrenu odštetne tužbe kako bi do kraja života odlazilo pola penzije na odštetu, a i to bi bilo malo. Pored toga, pismeno ste priznali u ovom citatu iznad, da Vam je otac Nenad Mršević nudio pomoć da postupite po Zakonu i formirate individualni NPP za Slavka, da ste vi to odbili, da vi to nikad niste ni uradili što Vam je bila obaveza, pa će to biti zgodan dokaz na Sudu za zloupotrebu položaja, nesavjestan rad u službi, posebno drsko, bezobrazno zanemarivanje radnih dužnosti i nemarnim prekoračenjem ovlašćenja, a sve sa nanošenjem teških fizičkih i psihičkih posljedica za dijete i porodicu. Nemam ja vremena i mogućnosti u ovom dokumentu predstaviti sve zgodne dokaze koje nam je Papić svojim potpisom ovjerio, ali vjerujte mi da u dvadesetak dopisa na po dvije stranice ih ima na desetine, a mi ovdje nismo još uvijek ni 3 stranice analizirali. Idemo dalje, a sve je strašnije i strašnije: sada Branko Papić ide protiv Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske 25.02.2016., Branko Papić, ponovo u stilu velikog pravnika, kada je primio nalaz Komisije od 02.02.2016.godine, u kojem se opet nalaže da SŠC redukuje i prilagodi NPP individualnim potrebama Slavka Mrševića, ponovo apsolutno pogrešno tumači Zakon o srednjem obrazovanju i kaže: ''Zbog


svoje dijagnoze na prvom polugodištu je neocijenjen, a shodno čl.62. Zakona o srednjem obrazovanju Sl.glasnik Republike Srpske br. 74/08 Nastavni plan i program nije moguće redukovati''. Član 62. Zakona u prvom stavu govori o tome da se iz razloga zdravstvenog stanja učenik može privremeno ili trajno osloboditi savladavanja dijela nastavnog sadržaja koji nije u skladu sa njegovim mogućnostima ako ti sadržaji nisu iz osnovnih predmeta struke. Već je to izjavljivao u medijima, on misli da ovaj član znači da se npr. za gimnaziju može redukovati NPP, a za stručnu saobraćajnu ne može. Kao prvo, ako ovaj član znači da mu se ne može redukovati sadržaj gradiva iz tri stručna predmeta koje je imao u prvom razredu: konstruisanje, ekonomika transporta i osnovi saobraćaja i transporta, onda to znači da se mogu redukovati svi ostali kao što je srpski, geografija, matematika, fizika, istorija, engleski, informatika, fizičko, itd. Takođe, pod redukcijom NPP-a se ne obuhvata samo sadržaj, već i metodika, pristup, drugačiji način ocjenjivanja, itd. To sve znači da ovaj član Zakona uopšte nije prepreka da se napravi Individualni Program, gdje bi eventualno ostao nepromjenjen samo sadržaj tri stručna predmeta, a sve ostalo bi se reduciralo. Trebam li pričati da je Slavko baš iz stručnih predmeta do novembra. 2015 godine dok su ga profesori ocjenjivali, po redovnom programu, neredukovanom, dobijao četvorke, trojke, dvojke, jedinice. Zar ove ocjene ne liče na stanje dnevnika 70 posto učenika bilo koje škole? A šta bi se desilo kad bi se ostali nestručni predmeti reducirali pa da se Slavko više posveti stručnim predmetima, odmah bi se ocjene iz stručnih popravile? A šta bi se desilo da mu se za stručne predmete prilagodi metodika objašnjavanja i način ocjenjivanja, bez redukcije sadržaja, eto ga još jedna šansa za bolje ocjene iz stručnih predmeta? A šta bi se desilo kad bi Slavko napravio plan da neredukovani sadržaj stručnog predmeta, podijeli na 4 poglavlja, jer će mu npr. profesor na početku polugodišta reći da će imati 4 ocjene? Da li bi Slavko mogao da odluči da sam izvrši redukciju sadržaja na način da uči samo jednu oblast i da cilj bude da iz te oblasti dobije 3, a iz onih ostalih oblasti da dobije tri keca. To znači: 1+1+1+3=6:4=1.5. Zaključna 2. Albert Ajnštajn je jednom rekao 'ko hoće nešto da uradi nađe način, a ko neće nađe izgovor'. A upravo to Papić i rukovodstvo uporno rade 2 godine, iznalaze izgovore. A Ombudsman za djecu Republike Srpske u dopisu direktoru SŠC Rudo Branku Papiću, dana 21.09.2016.godine, navodi da je: ''Škola svojim propustom povrijedila Zakon o srednjem obrazovanju RS-a i Pravilnik o ocjenjivanju učenika u nastavi, a time i pravo da se o njegovim pravima, obavezama i odgovornostima odlučuje u skladu sa Zakonom i najboljim interesom djeteta''. 19.04.2016.godine, Branko Papić upućuje dopis Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske, saradnici za inkluziju, Vanji Čolić, Predmet dopisa: Personalni asistent. Papić kaže: ''Učenik naše škole Slavko Mršević, 02.03.2016.godine dobio je po Nalazu i mišljenju Prvostepene stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju preporuku za dodjelu stručnog asistenta.'' Ovog asistenta u nastavi je otac Nenad Mršević pristao da zahtijeva (napominjem da Ministarstvo odobrava asistenta jer je u pitanju budžetska stavka pa zato, da ne bi došlo do zabune da treba odobrenje Ministarstva za individualni NPP za Slavka, za to nesporno ne treba saglasnost Ministarstva, iako su to i Papić i Tatomir često obmanjivali javnost u vezi toga). Kad je otac Nenad Mršević vidio da su oni bandoglavi i da neće da prilagode program i ocjenjivanje i da to može da nanese ozbiljne traume Slavku, otac je onda smatrao da u takvoj situaciji uopšte nije loše da asistent bude prisutan, da se dijete spašava. Kasnije je Papić manipulisao i pokušao da ovaj zahtjev okrene protiv Mrševića, ali ne mogu sad da opovrgavam sve Papićeve licemjernosti, ovom prilikom se držim samo glavnih teza. Ministarstvo prosvjete i kulture odgovara 06.06.2016.godine, dopisom broj: 07.042/611-124/16 i obavještava Papića o sljedećem: ''Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske razmotrilo je vaš zahtjev, te vas obavještavamo da smo vršili finansiranje asistenta u nastavi u školskoj 2015/16. godini shodno datim saglasnostima na početku ove školske godine. Shodno tome, te imajući u vidu činjenicu da se uskoro završava školska 2015/16. Godina, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike


Srpske smatra da je potrebno da se JU Srednjoškolski centar iz Rudog obrati zahtjevom za angažovanje asistenta u nastavi za učenika Slavka mrševića početkom školske 2016/17.godine.'' Ovaj dopis Ministarstva najbolje opovrgava tezu da Ministarstvo ima nešto protiv Slavka Mrševića, kako je Branko Papić obmanjivao javnost u Rudom da bi oni sve pomogli, ali Ministarstvo je problem. Ministarstvo nije problem, oni nemaju ništa sa Individualnim prilagođenim redovnim NPP za Slavka Mrševića, jer je to isključiva obaveza SŠC Rudo. Prije nego što objasnim šta se desilo sa angažmanom asistenta za Slavka u školskoj sezoni 2016/17. (to je trebao biti Slavkov 2.razred srednje škole), moraću da se vratim jedan korak unazad da razjasnimo ko je odgovoran što nije izrađen Individualni prilagođeni NPP za Slavka. Naime, 18.05.2016.godine, Republički pedagoški zavod je izdao nove preporuke za SŠC Rudo, u dopisu broj: 07/2.01/032 –614-283/16 kojim je informisao roditelja Nenada Mrševića, citiram: ''Iz svega navedenog što tvrdi SŠC Rudo možemo zaključiti da kreiranje individualnog obrazovnog programa nije preporuka Prvostepene komisije. Komisija tvrdi, bez obzira na mišljenje škole, da je primjenom individualizacije u nastavi, tačnije prilagođavanjem 'metode prema funkcionalnom statusu dječaka' u procesu savladavanja NPP i načina provjere stečenih znanja moguće obezbjediti adekvatne uslove za školovanje Vašeg sina. Ovakav stav Komisije je razumljiv, jer je cilj srednje stručne škole osposobljavanje učenika za rad u struci, tačnije u određenom zanimanju. Svaki učenik koji dobije diplomu mora da ima osnovna saznanja iz struke za koju se školuje, a ni individualni obrazovni program, ne podrazumjeva kreiranje novog nastavnog plana, odnosno učenik bi i dalje imao sve nastavne predmete koji su nastavnim planom predviđeni za navedeno zanimanje. Učenik, prema sadašnjem stanju, treba da se školuje po redovnom NPP i da bude i ocjenjen u skladu sa zakonom o srednjem vaspitanju i obrazovanju i Pravilnikom o ocjenjivanju učenika u srednjoj školi. Neophodno je didaktičko-metodičku organizaciju rada prilagoditi individualnim sposobnostima učenika, posebno način provjere stečenih znanja, te kreirati ugodnu i inkluzivnu klimu u školi. U skladu s tim, RPZ će školi uputiti preporuke: -

Pedagog škole (op.a.Marina Čolaković), u svom savjetodavno-instruktivnom radu, treba da da nastavnicima smjernice i preporuke u vezi sa individualizacijom nastave, odnosno didaktičkometodičke organizacije rada sa ovim učenikom (op.a. po pisanom priznanju Branka Papića ovi dokumenti nikad nisu urađeni, pa se pedagogica može pozvati na odgovornost). - Organizovati radionice sa svim učenicima na kojima će se učenicima pojasniti specifičost samog učenika, i njegov način funkcionisanja. Objasniće im se da je njegovo dodirivanje kose djevojčica njegov način komunikacije, da to što ustane, šeta, priča van konteksta i sve drugo što je neuobičajeno nije bezorazluk ili prkošenje nastavnicima nego njegova specifičnost uslovljena stanjem u kom se nalazi. (op.a. ovo pokazuje da su profesori svojim rigidnim zapisivanjem izostanaka Slavku Mrševiću kada bi zakasnio na čas, ili izašao u wc bez pitanja, kršili Zakon i nepravilno primjenjivali disciplinske mjere, za šta trebaju odgovarati. Ako su bili izmanipulisani od Papića, onda se trebaju pokajati i proći u krivičnom procesu sa nehatom, a ako se nastave držati kao grupa sa Papićem onda im treba adresirati namjeru za počinjenje krivičnog djela protiv djeteta). - Na sjednici odjeljenskog vijeća pojasniti nastavnicima da kašnjenje učenika na časove, ustajanje, šetanje, jedenje na času i slično, nije namjerno kršenje Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti. Očekivati veću toleranciju od nastavnika, sugerisati im da ne sankcionišu takva ponašanja učenika, da ih pokušaju zanemariti, jer će se na taj način učenici navići i Slavkovo ponašanje im neće smetati ili ih remetiti u radu. Naravno da tolerancije ne smije biti ukoliko se javi ponašanje koje na bilo koji način ugrožavaju bezbijednost i sigurnost bilo kog učenika, pa i samog Slavka.'' Nakon ovakve detaljne instrukcije RZP-a od 18.05.2016.godine, roditeljima Slavka Mrševića je izgledalo da je sve riješeno, a onda nakon toga prethodno citirani dopis Ministarstva od 06.06.2016.godine u


kojem pozivaju SŠC Rudo da se obrati Ministarstvu za odobravanje asistenta za Slavka za polazak u školu 01.09.2016.godine u drugi razred, stvorio je euforiju sreće i zadovoljstva u porodici Mršević. Mislili su da je sve završeno, da su svi problemi prevaziđeni. A onda se nešto desilo na završetku školske godine, moram sad parafrazirati, nekad posle stizanja dopisa iz Ministarstva od 06.juna, znači nakon toga. Neko je uzeo dopise iz RPZ-a i Ministarstva, stavio na sto, pročitao još jednom i zaključio da ne postoji nikakav način da je se moguće više praviti 'Francuz' u slučaju prilagođavanja nastavnog programa za Slavka. Tada je neko, ili on, ili ona, ili oni, smislili su plan kako da mimo svih mogućih zakonom propisanih instrukcija, onemoguće Slavka da nastavi školovanje. Dok se to dešavalo, Mrševići su bili uljuljkani u svoju trenutnu sreću i nisu mogli pretpostaviti šta im se sprema. Taj neko ili ta neka grupa, izvan zakonska, tj.organizovana kriminalna grupa (po Krivičnom zakonu Republike Srpske, član 123, stav 10, definiše organizovanu kriminalnu grupu kao udruženje koje se sastoji od 3 ili više lica koja su se udružila radi vršenja krivičnih djela za koja je propisana kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna), (pozivam nadležne institucije za provođenje zakona i procesuiranje kriminaliteta da se pozabave otkrivanjem kad se desio ključni sastanak te grupe i kad je pao dogovor da se uništi mladost autističnog dječaka i učenika Slavka Mrševića). Policija ne mora otkrivati šta se dogovorilo te 'Kristalne noći protiv autističnog dječaka', jer cijela javnost zna šta su se tačno dogovorili, policija treba samo da se potrudi da sazna kad, gdje i ko je sjedio na tom sastanku. O tome šta su se dogovorili i šta su proveli u djelo svima nam je ispričao učenik Slavko Mršević, koji je prvog školskog septembarskog dana 2016.godine otišao u školu i onda su mu profesori jedan po jedan govorili da ide kući, da je on izbačen, da mu nije mjesto tu. Današnji direktor Tatomir Elez, tada nastavnik mehanike, rekao je na času pred puno svjedoka (imam zadokumentovana svjedočenja): ''Ako Mršević dođe u školu zvaću policiju''. Trebam li pominjati da su ga ostavili neocjenjenog na kraju prve godine, protivzakonito? Trebam li pomenuti da nisu poslušali RPZ i radili na prilagođavanju nastavnog programa, izmedju ostalog i kriterija ocjenjivanja? Trebam li pominjati da se nisu ponovo obratili Ministarstvu za odobravanje asistenta za Slavka? Trebam li pominjati da nisu izdali nikakvo rješenje ili pismenu odluku o prestanku statusa redovnog učenika, sa pravom na ulaganje žalbe? Trebam li napominjati da je Branko Papić čak i Osnovnu školu Rudo optužio da je nelegalnu diplomu izdala Slavku Mrševiću? Trebam li napominjati javnost da je grupa koja drži ključeve od škole, izvan zakonska, neregularna grupa? Trebamo li se podsjetiti još jednom da je Tatomir Elez na času rekao: ''Ako Mršević dođe u školu zvaću policiju''. Možda trebamo razmišljati u pravcu da je Tatomir Elez dobro razmišljao, samo je malo permutovao riječi. Mršević treba doći u školu, a Tatomir i grupa u policiju da idu! Pozivam građane Rudog da postavimo ultimatum grupi da u roku od 48 sati pošalju pismo Slavku Mrševiću sa izvinjenjem, da odstupe sa pozicija, da pod hitno preraspodjele profesore na način da novi profesori predaju razredu Slavka Mrševića, da se pod hitno formira stručno tijelo za prilagođavanje NPP-a i da se pod hitno traži asistent od Ministarstva. 117 drugova i drugarica, više od 90% svih đaka srednje škole u Rudom, učenika SŠC Rudo, već je potpisalo peticiju da se Slavko vrati u školu, jer ga žele nazad, jer ga vole, jer žele da mu naprave ugodnu inkluzivnu i prijateljsku klimu i okruženje. NAPOMENA: u ovom sažetku Analize je obrađen manji dio dokumentacije i materijalnih dokaza kojima raspolažemo, ali zbog hitnosti da se Slavko što prije vrati u školu, ovaj sažetak ide u javnost. A sve ostale kontradikcije i nebuloze ćemo natenane obraditi, ukoričiti i izdati knjigu, da se pamti za sva vremena šta se tih ružnih nekoliko godina dešavalo u Rudom.


Prezentacija rješenja slučaja Slavka Mrševića  
Prezentacija rješenja slučaja Slavka Mrševića  
Advertisement