Page 137

I premda je znao da zaista voli Lauru, ustanovio je da je smisliti recept koji bi je bio dostojan mnogo, mnogo teže nego što je očekivao. Znao je da će to morati biti nešto slatko i zaista majušno, jedva zalogajčić, tako da joj nepce žudi za još. Ali morat će biti i savršeno, a to savršenstvo mu je i dalje izmicalo. Poput alkemičara koji očajnički traga za formulom kojom će običan metal pretvoriti u zlato, Bruno je iskušao sve moguće. Stalno je iznova pokušavao, uvijek pun nade u uspjeh, ali nikad do kraja uspješan. Nešto je nedostajalo, neki sastojak koji nije znao imenovati ni opisati, čak nije znao opisati ni gdje i zašto nedostaje. A onda, jednog poslijepodneva, u Cuoco je došla Laura. Tražila je Tommasa, kojeg tamo nije bilo. Ušla je u malu kuhinju prije nego što je Bruno uopće shvatio da je tu. Mrmljao je nešto sebi u bradu dok je bosonog skakutao od štednjaka do hladnjaka i pripremao površinu, iskušavajući razne kombinacije okusa i građa, već polulud zbog neuspjeha. Bio je blizu, znao je da je blizu, ali nešto je ipak nedostajalo... Lice mu je bilo sjajno od znoja zbog vrućine iz pećnice, u kosi je imao tragove brašna i ulja, a na šake su mu se zalijepili ostaci spaljenog šećera, koje je jedva primjećivao, a kamoli da bi ih oprao. Lauru je u kuhinju privukao nevjerojatan, predivan miris. Očekivala je da će ondje naći Tommasa, a kad je ustanovila da je to Bruno, njezino iznenađenje moglo se mjeriti jedino sa šokom koji je osjetila zbog snažne arome u kuhinji. Bio je to miris kolača koji se peku, a taj miris ju je prenio u kuhinju iz njezina djetinjstva, na sjećanje kako se vraća kući iz škole i pronalazi mamu kako joj peče kolačiće... ali imao je i neki medicinski ton i zato se sjetila kako je to kad je bolesna i kad je paze, ušuškanu u krevet. A osjećali su se i začini, blaga natruha Božića: muškatni oraščić, možda, i klinčići... Ali ispod svega toga bilo je nešto drugo, nešto prožimajuće glatko i ublažujuće, kao vanilija ili eukaliptus. Odjednom joj se javila uspomena kako dodiruje očev -obraz dok je on ljubi za laku noć – grebanje njegovih večernjih čekinja i taj miris... sad je znala: bio je to miris kolonjske vodice, miris njegovih poslovnih odijela, miris spavaonice njezinih roditelja i velikog bračnog kreveta i strašne mračne misli o tome što se tamo zbiva. Ali već sljedećeg trena se opustila: bilo je tu i ut-

W

Anthony capella hrana ljubavi  
Anthony capella hrana ljubavi  
Advertisement