Page 1


Druga knjiga trilogije Hotel BoonsBoro

Naslov izvornika: The Last Boyfriend – The book one of The Inn Boonsboro Trilogy Prijevod: Vesna Stričević Šolić


Debela zimska mjesečina bacala je svjetlost na stari kamen i opeku hotela na trgu. Pod njezinim zrakama novoizgrađeni trijemovi i stupovi sjajili su se, a ţarko bakreni krov je blistao. Novo i staro — prošlost i sadašnjost — proţimalo se u čvrstom i sretnom braku. Te prosinačke noći prozori su bili mračni, čuvajući svoje tajne. Za nekoliko tjedana i oni će sjajiti kao i ostali u glavnoj ulici Boonsboroa. Dok je čekao u svojem kamionetu na semaforu na trgu, Owen Montgomery promatrao je dućane i domove niz ulicu zaodjenute u blagdansko raspoloţenje. Svjetla su treptala i poigravala se. S njegove desne strane lijepo drvce ukrašavalo je visoki pročelni prozor stana na drugom katu. Trenutačno boravište buduće upraviteljice hotela odraţavalo je njezin stil. Ĉista elegancija. Sljedećeg Boţića, pomislio je, hotel "BoonsBoro" bit će ukrašen bijelim lampicama i zelenilom. A draţesno drvce domaćice Hope Beamont nalazit će se na prozoru njezina stana na drugom katu hotela. Skrenuo je pogled nalijevo, gdje se nalazio, sav blještav od svjetala, prednji trijem restorana Avery MacTavish, vlasnice pizzerije i obiteljskog restorana Vesta. Na prozoru njezina stana iznad restorana — bivšega stana njegova brata Becketta također se naziralo stabalce. Prozori su bili mračni kao i oni hotelski. Radit će večeras, pomislio je, primijetivši kretanje u restoranu. Pokušavao ju je vidjeti za pultom, ali nije mu uspjelo. Kad se upalilo zeleno svjetlo na semaforu, skrenuo je desno u Ulicu sv. Pavla, a zatim se dovezao na parkiralište iza hotela. Ostao je sjediti u kamionetu na trenutak i razmišljao. Mogao je otići do Veste, pomislio je, nešto prigristi i popiti pivo, visjeti tamo do zatvaranja. Poslije bi mogao pregledati što se napravilo u hotelu. To nije bilo nuţno, podsjetio se. Ali nije bio u njemu cijeli dan jer je bio zaposlen drugim sastancima i detaljima vezanim za građevinsku tvrtku obitelji Montgomery. Nije htio čekati do jutra da vidi što su njegova braća i radnici toga dana napravili. Osim toga, Vesta je izgledala krcata i bilo je samo trideset minuta do zatvaranja. Neće ga Avery izbaciti kad zatvori - vjerojatno. Vjerojatnije je da će sjesti i popiti pivo s njim. Primamljivo zvuči, pomislio je, ali trebao bi samo nabrzinu pregledati hotel i ići kući. Sutra opet mora biti tu s alatom do sedam. Izišao je iz kamioneta na ledeni zrak i izvadio ključeve. Visok kao i njegova braća i prilično vitke građe, uvukao se u jaknu dok je obilazio kameni zidić dvorišta i uputio se prema vratima predvorja. Njegovi su ključevi bili različitih boja, zbog čega su ga njegova braća zvala cjepidlaka, ali on je to pak smatrao korisnim. Poţurio je da se što prije skloni s hladnoće i uđe u hotel. Upalio je svjetla i samo stajao, keseći se poput budale. Mozaik keramičkih pločica u obliku tepiha istaknuo je prostranost poda i dodao šarmantnu notu njeţnoj boji zidova i stolariji beţ boje. Beckett je pogodio u ţicu tako što je ostavio bočni zid u cigli. A majka je pak briljirala s odabirom lustera. Ni ekskluzivan ni tradicionalan, nego nekako prirodan bio je mozaik s motivima brončanih grana. Pogledao je ravno, primijetivši da su zidovi u zahodima predvorja, popločeni najluksuznijim pločicama i s postavljenim umivaonicima od zelenoga mramora, oličeni. Izvukao je notes i zapisao što bi još trebalo poboljšati, a zatim otišao nalijevo prošavši kroz lučni svod. Još jedan zid u cigli — da, Beckett je imao smisla. Police u praonici rublja bile su besprijekorno organizirane - to je Hopeina ruka; njezina čelična volja izbacila je njegova


brata Rydera iz ureda u hotelu kako bi ona mogla početi organizirati prostor. Zastao je pred budućim Hopeinim uredom i ondje ugledao tragove svojeg brata: nogari za piljenje drva i komad šperploče kao stol, debeli bijeli registrator — Biblija za posao — nešto alata, limenke boje. Neće dugo trebati, procijenio je Owen, da Hope opet izbaci Rydera. Nastavio je dalje te je zastao da se divi otvorenoj kuhinji. Postavili su rasvjetu. Velika metalna konstrukcija iznad otoka, njezine manje inačice na svakom prozoru. Drveni ormari koji odišu toplinom, detalji kreni boje te gladak granit bili su usklađeni sa sjajnim uređajima od nehrđajućeg čelika. Otvorio je hladnjak i posegnuo za pivom. Tad se sjetio da će ubrzo opet sjesti za volan pa je umjesto piva uzeo limenku Pepsija te zapisao da treba obaviti poziv u vezi s postavljanjem roleta i završetka radova na prozorima. Bili su gotovo spremni za postavljanje. Došetao je do recepcije, dobro je promotrio i njegovo se lice ponovno razvuklo u osmijeh. Okvir kamina od široke stare grede koji je napravio Ryder dobro se slagao sa starom ciglom i dubokim otvorenim kaminom. Prostor je i dalje bio zakrčen ceradom, limenkama boje i alatom. Napravio je još nekoliko zabilješki i krenuo dalje. Prolazeći kroz prvi lučni svod, na putu od predvorja do salona, zastao je na trenutak začuvši korake na drugom katu. Prošao je i kroz sljedeći lučni svod koji je vodio malim hodnikom prema stubištu. Dok se penjao stubama, prelazio je rukom preko ţeljezne ograde, uočivši je koliko je Luther uloţio energije i truda u njezino postavljanje. "U redu, prilično zgodno. Ry, jesi li gore?" Vrata su se naglo zalupila, na što je lagano poskočio. Zaškiljio je mirnim plavim očima kad se uspeo. Njegova braća nisu bila nesklona poigravanju s njim i neće dati nijednom od njih zadovoljštinu da se kikotaju. "Ooooh", rekao je podrugljivo. "To je vjerojatno duh. Tako se bojim!" Okrenuo se, primijetivši da su vrata sobe Elizabeth i Darcy zaista zatvorena, za razliku od sobe Titanija i Oberon nasuprot nje. Jako smiješno, pomislio je već razdraţen. Šuljao se prema vratima s nakanom da ih naglo ih otvoriti, uleti unutra i prestraši brata koji izvodi ove smicalice, koji god on bio. Poloţio je ruku na zakrivljenu kvaku, polako je pritisnuo i gurnuo vrata. Nisu se pomakla. "Prestani, šupčino." Ipak se nasmijao. Barem dok se vrata nisu širom otvorila, kao i oba vrata na trijemu. Namirisao je kozju krv, slatku poput ljeta, u naletu ledenoga vjetra. "Isuse." Imaju duha, pomislio je, gotovo je vjerovao u to. Naposljetku, bilo je nesreća, a Beckett je bio uporan u naumu da je zaštiti. Toliko uporan da ju je nazvao Elizabeth u čast sobe koju je voljela. Ali ovo je bio prvi Owenov bliski susret s njom. Stajao je zabezeknut od šoka dok su se vrata kupaonice treskom zatvarala, naglo se otvarala i opet zatvarala. "U redu. Aaaaa, u redu. Hm, oprosti što smetam. Samo sam pokušao... " Da nije na vrijeme skočio unatrag da izbjegne udarac, dobio bi vratima po nosu. "Hej, ma daj. Trebala bi me već poznavati dosad. Ovdje sam gotovo svaki dan. Owen, Beckov brat. Dolazim u miru i tako to." Vrata kupaonice su opet tresnula i pretrašila ga. "Lakše s tim, dobro? U čemu je problem? Samo sam... oh. Razumijem."


Pročistivši grlo, skinuo je svoju vunenu kapu i prošao rukama kroz gustu, tamnu kosu. "Slušaj, nisam tebi govorio da si šupčina. Mislio sam da je to Ry. Poznaješ mojega drugog brata Rydera, zar ne? On zna biti šupčina, moraš priznati. A ja stojim na hodniku opravdavajući se duhu." Vrata su se odškrinula. Owen ih je oprezno otvorio do kraja. "Samo ću zatvoriti vrata trijema. Zaista ih moramo drţati zatvorenima." Morao je sam sebi priznati da ga je jeka vlastita glasa u praznoj sobi činila nervoznim, ali nije se dao smesti. Zataknuo je kapu u dţep svojeg kaputa i otišao do vrata trijema, zatvorio ih i zaključao. Kad se popeo na drugi kat, vidio je svjetla kako gore u Averynom stanu iznad restorana. Vidio je nju ili njezinu sjenu kako prolazi pokraj prozora. Strujanje je zraka prestalo, a miris kozje krvi se pojačao. "Već mi je poznat tvoj miris", promrljao je dok je i dalje promatrao Averyn prozor. "Beckett je rekao da si ga upozorila one večeri kad je ono govno — oprosti na rječniku — Sam Freemont došao po Clare. Hvala ti na tome. Ţene se — Beck i Clare. Vjerojatno već znaš. On je zaljubljen u nju gotovo cijeli ţivot." Zatvorio je vrata i okrenuo se. "Hvala ti još jednom." Vrata kupaonice bila su otvorena te je ugledao svoj odraz u ogledalu s vitičastim, metalnim okvirom. Zamijetio je da je izgledao pomalo divlje, a stršeći pramenovi kose koje su za sobom ostavili njegovi prsti dodali su tom sablasnom izgledu. Automatski je opet prošao prstima kroz kosu kako bi ublaţio dojam. "Samo pregledavam hotel i radim bilješke za zapisnik. Trenutačno popravljamo obavljene radove. Iako ovdje ne. Ova je soba gotova. Mislim da su je radnici htjeli što prije završiti. Bez uvrede. Tako da ću... završiti razgledavanje i otići. Vidimo se - ili ne vidimo, ali... " Što god, pomislio je i izišao iz sobe. Proveo je više od trideset minuta pregledavajući sobu po sobu, kat po kat, zapisujući bilješke. Nekoliko je puta ponovno osjetio miris kozje krvi ili su se vrata otvorila. Njezina prisutnost — nije to mogao zanijekati — sad se činila bezopasnom. Ali isto tako nije mogao zanijekati blagi osjećaj olakšanja kad je za sobom zaključao hotelska vrata. Led je krčkao pod Owenovim čizmama dok je nosio kavu i krafne. Pola sata prije svitanja vratio se u hotel i uputio ravno u kuhinju da odloţi kutiju s krafnama, pladanj s kavama i aktovku. Kako bi si popravio raspoloţenje, a šteta ne iskoristiti priliku kad je tamo, odšetao je do recepcije i upalio plinski kamin. Zadovoljan toplinom i svjetlom, skinuo je rukavice i utaknuo ih u dţep svoje jakne. Vratio se u kuhinju, otvorio aktovku, izvukao notes i počeo — ponovno — pregledavati raspored poslova toga dana. Zazvonio mu je mobitel zataknut na remenu, označujući vrijeme za jutarnji sastanak. Već je pojeo pola krafne s glazurom kad je začuo kako se zaustavlja Ryderov kamionet. Njegov je brat nosio kapu s logom njihove tvrtke, debelu, izmrljanu radnu jaknu i mrk izraz na licu koji je govorio "trebam još kave". Blento, Ryderov pas, dotapkao je njušeći zrak i čeznutljivo pogledavajući drugu polovicu Owenove krafne. Ryder je progunđao i posegnuo za papirnatom čašom. "To je Beckova," Owen mu je rekao, i ne pogledavši. "Što je jasno zbog slova B koje sam napisao sa strane." Ryder je opet progunđao i uzeo čašu sa slovom R. Nakon jednoga dugog gutljaja odmjerio je krafne i odabrao onu s pekmezom. Kad ga je Blento opalio repom, Ryder mu je bacio komadić. "Beck kasni", komentirao je Owen.


"Ti si odlučio da se moramo naći prije zore." Ryder je odgrizao velik komad krafne i zalio ga kavom. Nije se obrijao pa je tamna igličasta brada prekrivala oštre crte njegova lica. Iz njegovih zelenih očiju sa zlatnim mrljama iščeznulo je nešto pospane namrgođenosti zahvaljujući kofeinu i šećeru. "Previše nas ometaju radnici kad dođu. Navratio sam sinoć pri povratku kući i pogledao što se napravilo. Dobar si posao obavio jučer." "Jebeno dobar. Završit ćemo popravke na drugom katu tijekom jutra. Malo sve dotjerati i postaviti štukature, postaviti još nešto rasvjete i te proklete kupaonske radijatore u nekoliko soba na drugom. Luther napreduje s ogradom i stubištem." "Vidio sam. Imam neke zabilješke." "Da, da." "Imat ću i više, prepostavljam, kad završim s pregledavanjem drugog i uputim se na prvi kat." "Što čekamo?" Ryder je zgrabio drugu krafnu i okrenuo se. Bacio je drugi komadić i ne pogledavši psa koji je trčkarao za njim. Blento ga je ulovio spretnošću hvatača u bejzbolu. "Becket nije došao." "Ĉovjek ima ţenu", istaknuo je Ryder, "i troje djece. Škola je ujutro. Bit će ovdje kad bude, uhvatit će već korak s nama." "Treba malo popraviti boju ovdje dolje", započeo je Owen. "Imam i ja oči." "Reći ću im da postave rolete. Ako drugi kat bude završen danas, mogu početi sa završnim radovima na prozorima početkom sljedećeg tjedna." "Očistili su, ali to je samo površno očišćeno nakon radova. Potrebno je pravo čišćenje, ribanje. Moraš uvjeriti upraviteljicu u to." "Razgovarat ću s Hope o tome tijekom jutra. Pokušat ću također nagovoriti vlasti da nam dopuste da počnemo unositi namještaj." Ryder je poprijeko pogledao brata. "Imamo još dva tjedna laganog rada, i to ako ne računamo praznike." Ali Owen je, kao i obično, imao plan. "Moţemo završiti drugi, Ry, i zatim krenuti prema dolje. Misliš li da mama i Carolee - da ne spominjem Hope — neće trčati okolo i kupovati još više stvari kad sve stvari stavimo na njihovo mjesto?" "Kuţim. Ne treba nam da stvaraju nemir još veći nego što ga sad rade." Začuli su kako se otvaraju ulazna vrata dok su razgledavali drugi kat. "Na drugom smo", uzviknuo je Owen. "Kava je u kuhinji." "Hvala ti, Isuse." "Isus nije kupio kavu." Owen je prešao prstima preko ovalne ulaštene brončane pločice na kojoj je bilo ugravirano Upraviteljica. "Detalj sa stilom." "Posvuda su", odvratio je Ryder, otpivši još kave dok je ulazio unutra. "Izgleda dobro", Owen je kimnuo glavom dok je razgledavao prostor — malena kuhinja, kupaonica, dvije spavaće sobe. "Lijep i udoban prostor. Lijepo i praktično — kao i naša upraviteljica." "Gotovo je gnjavatorica i cjepidlaka kao i ti." "Ne zaboravi tko te opskrbljuje krafnama, buraz." Na riječ krafna Blento se sav uzvrpoljio. "Nema više, stari", rekao mu je Ryder, a Blento se, pasji uzdahnuvši, ispruţio na podu. Owen se osvrnuo i pogledao Becketta koji se penjao stubama. Obrijao se, primijetio je, i izgledao je svjeţe. Moţda malo i rastreseno, kao i većina muškaraca koji imaju troje djece mlađe od deset godina i jutarnji kaos pred odlazak u školu. Dobro se sjećao vlastitih jutara pred odlazak u školu i pitao se kako su se njegovi roditelji oduprli konzumaciji droga u tom razdoblju. "Jedan od pasa povratio je u Murphyjev krevet", Beckett im je priopćio. "Ne ţelim razgovarati o tome."


"Meni odgovara. Owen upravo govori o završnim radovima na prozorima i namještanju prostora." Beckett je zastao, ovlaš pogladivši Blentu po glavi. "I dalje imamo posla oko popravaka." "Ovdje ne." Owen je odšetao do prvog od njihovih dvaju apartmana, pcnthousea. "Mogli bismo namjestiti ovaj apartman. Hope će premjestiti svoje stvari u sobu na drugom kraju hodnika. Što je sa sobom Wesley i Buttercup?" "Gotova je. Postavili smo ogledalo i rasvjetna tijela jučer." "Onda ću reći Hope da se ovaj kat očisti da sve blista." lako je vjerovao Ryderu, sam je htio provjeriti kakva je soba. "Ona ima popis stvari i zna što kamo ide tako da moţe skočiti do Basta i reći im što da dostave." Zapisao je bilješke — kupiti ručnike i posteljinu, ţarulje i itd. Iza njegovih leđa Beckett i Ryder razmijenili su poglede. "Pretpostavljam da ćemo početi unositi namještaj." "Tko smo to 'mi', ja ne znam", ispravio ga je Ryder. "To nisam ja ni radnici. Mi moramo završiti s prokletim radovima." "Nemoj mi srati", Beckett je podigao ruke. "Moram napraviti preinake u projektu slastičarnice ako mislimo početi s radovima bez mnogo gubljenja vremena." "Dobro bi mi došlo da dobijem malo vremena", Ryder je potiho promrljao iza Owena. Owen je zastao pred sobom Elizabeth i Darcy odmjeravajući odškrinuta vrata. "Beckette, moţda ţeliš razgovarati sa svojom frendicom Lizzy. Dogovori se s njom da drţi vrata sobe otvorenima, a vrata terase zatvorenima." "Vidiš da su ova otvorena, a ona na terasi zatvorena." "Sad. Sinoć je bila pomalo zlovoljna." Zaintrigiran, Beckett je podigao obrve. "Ma daj?" "Ĉini mi se da sam imao bliski susret s njom. Prošetao sam sinoć hotelom i čuo nekoga gore. Mislio sam da se netko od vas zajebava sa mnom. Ona je mislila da sam nju nazvao šupčinom i dala mi je na znanje da je baš briga što tako mislim." Beckettov smijeh odjeknuo je prostorom brzinom munje. "Temperamentna je." "Ma nemoj mi reći. Pomirili smo se — barem mislim. Ali za slučaj da je i dalje ljutita." "Gotovi smo ovdje", rekao mu je Ryder. "I u sobama Titania i Oberon i Eve i Rourke. Moramo postaviti štukature i drvene podne kutne letvice u Eve i Roarkeu te stropnu rasvjetu ovdje u kupaonici. Konačno je stigla jučer. Jane i Rochester u straţnjem je dijelu puna kutija. Lampe, lampe, same lampe, police i Bog zna što još. Ali popravci su obavljeni. "Imam i ja zapisnik." Ryder je Blentu tapšao po glavi dok ga je on obilazio kako bi sjeo uz njega. "Samo ne moram zapisivati svaku prokletu stvar na deset mjesta." "Kukice za odjeću, drţači za ručnike, kutije za toaletni papir", počeo je Owen. "Naručeno za danas." "Ogledala, plazme, utičnice i zaštitne maske, graničnike za vrata." "Naručeno, Owene." "Imaš popis što kamo ide?" "Dosadan si." "Znakove Izlaz treba postaviti gore." Owen je hodao prema blagavaonici nastavljajući čitati s popisa. "Zidne lampe ovdje i malo popraviti boju. Kutije za protupoţarne aparate moraju se oličiti i postaviti." "Jednom kad zašutiš, ja mogu početi." "Brošure, internetska stranica, oglašavanje, određivanje cijena soba, aranţmana, jelovnici u hotelskim sobama." "To nije moj posao."


"Upravo tako. Blago tebi kad moţeš besposličariti. Koliko ćeš još raditi na izmjenama na projektu slastičarnice?" Owen je pitao Becketta. "Sutra ujutro odnijet ću ga u Zavod za prostorno planiranje." "Odlično." Uzeo je mobitel i otvorio kalendar. "Hajdemo se dogovoriti. Reći ću Hope da počne s rezervacijama od 15. siječnja. Moţemo imati veliko otvorenje 13., a onda imamo jedan dan da sve vratimo na svoje mjesto. Nakon toga smo spremni." "To je manje od mjesec dana", poţalio se Ryder. "Ti znaš, Beck zna, i ja znam da je ovdje ostalo manje od dva tjedna posla. Bit ćemo gotovi prije Boţića. Ako počnemo s namještanjem ovaj tjedan, bit ćemo gotovi do prvoga, i nema razloga da ne dobijemo uporabnu dozvolu odmah nakon blagdana. To nam da je dva tjedna da doradimo sve detalje dok Hope ţivi tu." "Slaţem se s Owenom u vezi s tim. Jurimo prema kraju, Ry." Gurnuo je ruke u dţepove i slegnuo ramenima. "Ĉudno je moţda, čudno je samo pomisliti na to da ćemo biti zapravo gotovi." "Ne ţalosti se", rekao mu je Owen. "Mjesto poput ovoga? Nikad neće biti završeno." Ryder je kimnuo glavom, a zatim začuo kako se straţnja vrata otvaraju, zatvaraju te zvuk teških čizama po pločicama. "Došli su radnici. Uzmi svoj alat." Owen je postavljao štukaturu i uţivao. Nisu mu smetala stalna ometanja kad je morao odgovoriti na poziv, poruku ili kad je morao pročitati email. Mobitel mu je sluţio kao alat, kao i pištolj za čavle. Cijela je zgrada brujala od aktivnosti, odzvanjali su glasovi i Ryderov tranzistor. Mirisalo je na boju, svjeţe otpiljeno drvo, jaku kavu. Ta kombinacija mirisa govorila je da je riječ o Obiteljskoj građevinskoj tvrtki obitelji Montgomery i uvijek ga je podsjećala na njegova oca. Sve što je znao o stolarstvu i građevinarstvu naučio je od svojeg oca. Dok je silazio s ljestava da vidi što je napravljeno, znao je da bi njegov otac bio ponosan. Kupili su staru zgradu s klimavim trijemovima i razbijenim prozorima, izbrazdanim zidovima i razbijenim podovima i preobrazili je u dragulj na gradskom trgu. Beckettova vizija, pomislio je, lukavo oko njihove majke i njezina mašta, Ryderov znoj i vještina i njegova usredotočenost na detalje u kombinaciji s dobrom ekipom radnika preobrazili su ideju nastalu za kuhinjskim stolom u stvarnost. Spustio je pištolj za čavle i razgibavao ramena dok se okretao po sobi. Da, lukavo oko njegove majke, opet je pomislio. Morao je priznati da je smatrao pogrešnom njezinu ideju da spari svjetlo- plavu boju zidova i strop boje čokolade — dok ih nije vidio oličenima. Glamur je bila riječ koja je opisivala sobu Nick i Nora, a svoj je vrhunac doţivjela u kupaonici. Ista kombinacija boja, zid s plavim staklenim pločicama u kontrastu sa smeđim, sva bliješteća pod kristalnim svjetlima. Luster u kupaonici, pomislio je mašući glavom. Izgledalo je vraški dobro. Ništa obično ni nalik bilo kojem hotelu, razmišljao je, ne kad je Justine Montgomery preuzela palicu. Pomislio je da bi ova soba s Art Deco stilom mogla biti njegova omiljena. Alarm na mobitelu upozorio ga je da je vrijeme da obavi neke pozive. Izišao je, a zatim se uputio prema straţnjim vratima koja su vodila na trijem dok je Luther radio na stubištu koje vodi prema dolje. Stisnuvši zube, protrčao je kroz hladan i oštar vjetar preko natkrivenog trijema u prizemlje, a onda se uvukao unutra preko recepcije. "Jebemu što je hladno." Radio je treštao i pištolji za čavle su brujali. Nema šanse, zaključio je, da će moći obavljati posao u toj buci. Zgrabio je jaknu i aktovku. Otišao je u salon, gdje je Beckett sjedio na podu i stavljao podne letvice. "Idem u Vestu." "Ne radi još." "Baš zato." Kad je izišao van, Owen se zgrčio od hladnoće na semaforu, proklinjući činjenicu da zbog prometa, budući da je bio gust i brz, nije mogao brzo pretrčati preko glavne ulice.


Pričekao je ispuhujući oblake hladnoće dok se zeleno svjetlo za pješake nije upalilo. Dijagonalno je pretrčao cestu, ignorirajući znak Zatvoreno na staklenim ulaznim vratima restorana i pokucao. Vidio je da su svjetla upaljena, ali nije primijetio nikakvo kretanje. Još je jednom izvukao svoj mobitel i otipkao Averyn broj koji je znao napamet. "Kvragu, Owene, sad imam tijesta na mobitelu." "Unutra si, dakle. Otvori mi dok ne zadobijem ozebline." "Kvragu", ponovila je i prekinula vezu. Nakon nekoliko sekundi vidio ju je. Nosila je bijelu pregaču preko traperica i crni dţemper rukava zavrnutih do laktova. Njezina kosa — koje je sad bila boje, dovraga? Učinilo mu se da je veoma slična ţarkoj bakrenoj boji krova hotela. Prije nekoliko mjeseci počela je mijenjati boju kose, isprobavajući sve boje, osim svoje prirodne crvene škotske kraljice - ratnice. Također ju je ošišala nakratko, prisjetio se, iako joj je sad već dovoljno narasla da je skupi u repić dok radi. Njezine oči, jednako ţarko plave kao što je kosa bila ţarko brončana, zurile su u njega dok je pomicala zasun. "Što ţeliš?" zahtijevala je. "Usred sam priprema." "Ţelim samo jedan miran kutak. Nećeš ni znati da sam ovdje." Uvukao se unutra, u slučaju da mu pokuša zatvoriti vrata pred nosom. "Ne mogu razgovarati na mobitel u svoj toj buci prijeko, a moram obaviti nekoliko poziva." Mrko je pogledala njegovu aktovku. Nabacio je šarmantan osmijeh. "OK, moţda ću se malo pozabaviti papirima. Sjest ću za šank. Bit ću jako, jako tih." "Oh, u redu. Ali nemoj me gnjaviti." "Ovaj, da te pitam nešto prije nego što odeš. Imaš li moţda kave?" "Ne, nemam. Mijesim tijesto, koje je sad i na mojem novom mobitelu. Sinoć sam radila, a Franny je jutros nazvala u osam da je bolesna. Zvučila je kao da su joj glasnice prošle kroz stroj za mljevenje mesa. Dvoje ljudi mi je zbog istog razloga bilo odsutno sinoć, što vjerojatno znači da ću danas biti ovdje odsad do zatvaranja. Dave večeras ne moţe raditi jer ima čišćenje zubnog kanala u četiri, a dolazi mi turistički autobus u 12.30. Kako su joj riječi navirale poput bujice, Owenu nije preostalo ništa drugo nego da kimne glavom. "Dobro." "Samo..." Pokazala je rukom prema dugom šanku. "Radi što god hoćeš." Odjurila je natrag u kuhinju u ţarko zelenim Nikeovim tenisicama. Htio joj je ponuditi pomoć, ali je vidio da nije raspoloţena. Poznavao je njezina raspoloţenja — poznaje ju cijelu vječnost - i prepoznao je razdraţenost, nestrpljivost i stres. Moţe ona to, pomislio je. Uvijek je mogla. Drska mala crvenokosa iz njegova djetinjstva, bivša navijačica srednje škole u Boonsborou — sukapetanica s Beckettovom Clare — postala je marljiva ugostiteljica. Koja je radila nevjerojatnu pizzu. Za njom su ostali lagan miris limuna i snaţna energija. Ĉuo je tupe udarce tijesta o stol dok je sjedao za barsku stolicu za šankom. Ĉinilo mu se umirujuće, nekako ritmično. Otvorio je aktovku, izvadio iPad i notes i otkvačio je mobitel s remena. Zvao je, slao emailove, poruke, reorganizirao svoj kalendar i obavljao izračune. Zadubio se u detalje, podignuvši glavu tek kad je šalica kave osvanula pred njegovim nosom. Ugledao je lijepo Averyno lice. "Hvala. Nisi trebala. Neću biti dugo." "Owene, ovdje si već 40 minuta." "Stvarno? Izgubio sam pojam o vremenu. Ţeliš da odem?" "Ne trebaš." Iako je naslonila šaku na bok, sad je smireno govorila. "Sve imam pod kontrolom."


Osjetio je drugi miris i, pogledavši prema velikom štednjaku, vidio da je stavila kuhati svoje umake. Crvena kosa, mliječno bijela put i pjegice odavale su njezino škotsko podrijetlo, ali njezina marinara bila je veličanstveno talijanska kao i odijelo Armani. Ĉesto se pitao odakle joj talent i volja za to, ali oboje su bili dio nje kao i njezine velike, odvaţne plave oči. Ĉučnula je i otvorila hladnjak ispod šanka, izvukla je posude za nadjeve za pizzu i stala ih puniti. "Ţao mi je zbog Frannie." "I meni. Stvarno je bolesna. I Dave je u lošemu stanju. Doći će samo na nekoliko sati ovo poslijepodne jer će mi trebati pomoć. Ţao mi je što to moram traţiti od njega." Proučavao joj je lice dok je radila. Sad kad ju je pozornije promotrio, primijetio je blijedoruţičaste sjene pod njezinim očima. "Izgledaš umorno." Prostrijelila ga je bijesnim pogledom dok je punila posudu crnim maslinama. "Hvala. To svaka cura voli čuti." Zatim je slegnula ramenima. "Umorna sam. Mislila sam da ću se naspavati jutros. Frannie bi otvorila, a ja bih sišla oko 11 i pol. Ne gubim vrijeme na putovanje na posao otkako sam se preselila gore na kat. Tako da sam gledala malo Jimmyja Fallona i završila s čitanjem knjige za koju pokušavam naći vremena cijeli tjedan. Nisam zaspala prije dva. A Frannie me zove u osam. Šest sati sna nije loše, osim ako nisi radio dvije smjene i ako te to opet čeka." "Koja je dobra strana svega toga? Dobro poslujete, zar ne?" "Mislim da ću o dobrim stranama nakon busa s turistima. U svakom slučaju, nije loše. Kako vama ide s hotelom?" "Tako dobro da ćemo sutra početi opremati drugi kat." "Opremati čime? "Namještajem, Avery." Odloţila je posudu i blenula u njega. "Ozbiljno? Ozbiljno?" "Referent za prostorno uređenje bacit će pogled ovo popodne i odlučiti jesmo li spremni ili ne. Ja kaţem da jesmo jer nema razloga da odluči da nismo. Upravo sam razgovarao s Hope. Ona će početi čistiti. Mama i teta će također doći - moţda su već došle jer je već skoro 11 — da pomognu." "I ja sam vam ţeljela pomoći. Ali ne mogu." "Ne brini se za to. Imamo dovoljno ruku za to." "Ja sam htjela da i moje dvije budu među njima. Moţda sutra, ovisi o bolesti i zubnom ţivcu. Isuse, Owene, pa to je velika vijest." Izvela je hiphoperski plesni pokret u svojim tenisicama na petu. "I ti čekaš gotovo sat vremena da mi to kaţeš?" "Bila si prezauzeta." "Da si rekao, bila bih preuzbuđena da prigovaram. Tvoja krivnja. Nasmiješila mu se lijepa Avery McTavish s umornim očima. "Zašto ne sjedneš i odmoriš se malo?" "Danas ne smijem stati, moram grabiti kao morski pas." Primila je poklopac posude, otvorila ga, a onda otišla provjeriti umake koji su krčkali. Gledao ju je kako radi. Uvijek je izgledalo kao da radi stotinu stvari odjednom, kao da stalno izvodi točku ţongliranja, pri kojoj jedne loptice stalno lete zrakom, a druge mahnito odskakuju dok ih ne ulovi i opet baci. Zadivio ga je njezin organizirani um. "Bolje da se vratim. Hvala na kavi." "Nema problema. Ako je tko od tvoje ekipe htio doći danas na ručak, reci im da se strpe do 1 i pol. Tad će guţva biti gotova." "Dobro." Pokupio je svoje stvari i te pri izlasku još jednom zastao na vratima. "Avery? Koja je to boja? Tvoja kosa." "Ovo? Bakrenosmeđa." Nacerio se i stao mahati glavom tam oamo. "Znao sam. Vidimo se poslije."


Owen je stegnuo remen s alatom i usporedio svoj zapisnik s Ryderovim. "Drugi je kat pun ţena", rekao mu je Ryder pomalo razdraţeno. "Jesu li gole?" "Mama je medu njima." "U redu, izbriši to što sam rekao." "Mama, Carolee, upraviteljica. Moţda je i Clare još gore. Stari moj, kao roj pčela. Jedna od njih svako malo dozuji ovamo dolje i nešto pita." Ryder je zgrabio svoj Gatorade s kuhinjskog otoka, na kojemu je prostro svoje nacrte i bilješke jer da ga je Hope izbacila iz njezina budućeg ureda. "Kako si ti zasluţan za to, ti ćeš im i odgovarati na sva prokleta pitanja. I gdje si dosad, dovraga?" "Ostavio sam poruku. Otišao sam k Avery kako bih obavio neke pozive. Referent za prostorno uređenje pregledat će drugi kat da bismo raščistili nered ondje. Pregledat će i ostalo dok je tu. Namještaj za drugi je spreman, počet će ga donositi, a postavljati sutra ujutro. Rolete su postavljene. Započet će s radovima ovoga popodneva. Ţeliš čuti ostatak?" "Boli me glava od tebe." "Zato sam ja zaduţen za pozive. Mogu početi postavljati podne letvice na prvom." "Drugi kat." Ryder je ubo prstom Owena u prsa. "Ţene. Prepuštam ti ih, brate." "U redu, u redu." Ţelio je raditi, prepustiti se ritmu pištolja za čavle, čekića i bušilica. Kao tipičan muškarac. Ali je umjesto toga izišao van i, proklinjujući hladnoću, zašao straga i potrčao stubama. I ušao u svijet ţena. Osjetio je miris parfema, losiona i sredstva za čišćenje s mirisom limuna. Ţenski su se glasovi razabirali u buci koja je odjekivala odozdo. Ugledao je majku na rukama i koljenima, kako riba pod tu škabine u penthouseu. Podigla je svoju tamnu kosu i zavrnula rukave široke sive majice. Njezina guza u trapericama ljuljuškala se tam oamo uz melodiju koja je svirala u slušalicama na njezinim ušima. Owen je obišao staklenu kabinu i čučnuo. Nije se trznula — uvijek je vjerovao njezinoj tvrdnji da ima oči. na straţnjoj strani glave. Justine je samo podigla glavu, nasmiješila mu se, sjela na pete i skinula slušalice. Rekla je: "Kvragu." "Jesi li spremna za ovo, mama?" "Spremna sam. Sve će blistati nakon nas, iako sam zaboravila kako je gadna prljavština nakon građevinskih radova. Rasporedile smo se. Carolee je straga u Wesleyju i Buttercupu, a Hope se primila čišćenja svojega stana. Clare će izdvojiti mak vremena za nas ovoga popodneva." "Baš sam bio u Vesti. Avery dolazi bus s turistima, a Frannie je bolesna. I ona vam je htjela pomoći." Owen je proučavao kanticu s pjenušavom vodom. "Bog zna zašto." "Pruţa zadovoljstvo taj rad, na neki način. Osvrni se oko sebe, Owene." Kosu je ponovno učvrstila s nekoliko olabavljenih špangica i osvrnula se uokolo. "Pogledaj što ste napravili ti i tvoja braća." "Sto smo napravili mi i naša mama", ispravio ju je, a to je ponovno izmamilo osmijeh na njezinu licu. "Prokleto si u pravu. Budući da si ovdje, izvuci police iz one kutije. Jedna ide ovamo, a druga onamo." Pokazala je prstom. "Ovdje ima i polica?"


"Bit će kad ih postaviš. Onda bi mogao pozvati nekog od radnika da ti pomogne objesiti ogledalo u spavaćoj sobi. Kad budeš spreman, pokazat ću ti kako ţelim da ga postaviš. Onda dolje u Eve i Roarkeu.. " "Daj da zapišem." "Samo postavi ove poličice pa ću ti poslije reći što dalje." Ipak će imati priliku raditi svojim alatom. Moţda ne onako kako bi htio — s obzirom na popis stvari koje imaju prioritet da se njima pozabavi — ali će raditi svojim alatom. Kad je postavio ukrasne police, zatraţio je od jednog radnika da mu pomogne unijeti veliko zidno ogledalo s raskošnim pozlaćenim okvirom. Justine je stajala s rukama na bokovima, namještajući ga malo ulijevo, malo više, ne, niţe. Owen je obiljeţio, izmjerio i izbušio rupe, a ona se vratila ribanju. "Stavio sam ga", uzviknuo je. "Pričekaj tren." Začuo je pljusak vode, očito je ispraznila kanticu. Vratila se i još jednom podbočila rukama na bokove. "Sviđa mi se!" Prilazeći mu, zastala je pred ogledalom u kojem je ugledala odraz njih oboje. Nasmiješivši se, obgrlila ga je rukom oko struka. "Savršeno je. Hvala, Owene. Idi onamo i dovedi Hope, hoćeš? Ona zna što treba ići gore. Ja moram očistiti još jedno jutro pločica." "Mogu angaţirati servis za čišćenje." Odmahnula je glavom. "Ovo je faza posla za obitelj." Dakle, i Hope Beaumont je obitelj. Ona i njegova majka sprijateljile su se, pomislio je Owen dok je prolazio hodnikom. Od prvoga trenutka. Bivša kraljica ljepote stajala je na samostojećim ljestavama u kuhinji stana i ribala vratnice elemenata. Zavezala je maramu oko svoje crne kose, a krpa joj je virila iz straţnjega dţepa traperica zamrljanih bijelom bojom i gotovo izlizanih na desnom koljenu. Okrenula se prema njemu i izdahnula, od čega su zalepršali šiljasti vrhovi njezine kose. "Nije izgledalo tako prljavo." "Prljavština od građevinskih radova uvuče se svagdje." Pitao se bi li joj rekao da će brisati i ribati danima. Moţda tjednima. Bolje da sama to spozna, odlučio je. "Vidi se napredak", rekao je umjesto toga. "Istina." Sjela je na barsku stolicu na trenutak, uzela bočicu vode s kuhinjskog pulta i odvrnula čep. "Hoće li stvarno namještaj biti ovdje već sutra?" "Već izgleda spremno za to." Ispila je vode pa se nasmiješila. Imala je promukli glas koji se slagao s njezinim seksepilnim izgledom — velike tamne oči, pune, lijepo oblikovane usnice. Pretpostavljao je da nije loše imati zgodnu ţenu kao upraviteljicu, ali još više od toga, bilo mu je vaţnije da je njezina razina organizacije i učinkovitosti pratila korak s njegovom. "Ako imaš minutu, mama je rekla da ţeli da postavimo neke stvari na zidove na drugom katu." "Ako moţemo to nekamo ugurati u raspored. Što više kutija ispraznimo, bit će lakše čistiti i lakše ćemo unijeti namještaj." "Tako je." Ova ţena govori njegovim jezikom, pomislio je. "Tu sam za tebe. Trebaš li još išta ovdje?" "Imam neke police koje treba postaviti." U redu, pomislio je. Bio je to Dan polica. "Postavit ću ih za tebe." "Bit ću ti zahvalna. Tamo su, u drugom apartmanu. Mogu ih donijeti poslije." "Mogu poslati nekoga onamo da ih donese." "Moţe, ako imaš koga na raspolaganju. Međutim, moţemo se prvo pozabaviti onime što je ovdje. Imam sve što Justine ţeli da se postavi u Jane i Rochester.”


Govorimo istim jezikom, opet je pomislio. "Ţeliš li kaput?" pitao ju je kad je sišla sa stolca. "Ne treba. Nije daleko." Odvrnula je zavrnute rukave majice. "Razgovarala sam s Avery jutros", nastavila je dok su hodali prema straţnjoj strani zgrade. "Iscrpljena je jer joj nema osoblja. Nadala sam se da ću moći otići tamo večeras i pomoći joj, ali se čini da ćemo biti ovdje gotovo cijelu večer." Kad su izišli, rukom je zaštitila maramu kako je vjetar ne bi odnio. "Kako je hladno, kladim se da će biti pretrpana pozivima za dostavu večeras. Tko ţeli izlaziti po ovakvom vremenu?" Uletjela je u apartman Jane i Rochester trljajući ruke jednu o drugu. "Moţemo prvo završiti W&B. Ili, budući da smo ovdje, mogli bismo odraditi prvi kat uzduţ i poprijeko. Početi ovdje, s kupaonskim policama i ogledalom, zatim u Eve i Roarkeu — ukrasnu policu i stropna svjetla koja su upravo stigla." Prešla je rukom preko paţljivo označenih kutija. "Kupaonsko ogledalo." Pregledala je predmete za svaku sobu sve do prizemlja. "To bi me trebalo okupirati. Mogli bismo uštedjeti na vremenu, početi gdje smo sad." "U redu. Hoćeš da ti pokaţem gdje je sve, a onda te pustim na miru? Moţeš poslati nekoga po mene ako budeš imao kakva pitanja." Izvadila je sklopivi noţić iz svojega dţepa i stala otvarati zatvorenu kutiju. "Sviđa mi se ţena koja nosi noţ sa sobom." "Imam cijelu kolekciju alata otkad sam se preselila ovamo. Gotovo sam si kupila i pištolj za čavle, ali onda sam shvatila da sam pretjerala." Izvukla je dvije ukrasne bakrene police. "Tako da sam to nadoknadila s više uredskog pribora. Kako sam slaba na registratore i papiriće Post-It u bojamal" "Meni govoriš." Prijateljski su čavrljali dok je ona određivala visinu i mjesto gdje će se postaviti, a on je mjerio, nivelirao da bude vodoravno i bušio. "Savršeno je. Pogledaj kako se okvir ogledala boje staroga zlata dobro slaţe s pločicama, zatim bakrena kada, bakrene police. Pričekaj dok to vidi Justine." Okrenula se oko sebe promotrivši cijeli prostor kupaonice, a zatim krenula prema spavaćoj sobi. "Ne mogu dočekati da završimo ovu sobu. Zapravo sve sobe. S kaminom i prekrasnim krevetom koji je odabran za nju, mislim da će biti jedna od najpopularnijih." Izvukla je notes iz dţepa, provjeravala sve stavke i upisivala bilješke. Nasmijao se kad ga je vratila u dţep. "Lijepoje imati nekoga na mojoj strani za promjenu." "Zapisivanje bilješki dugoročno štedi vrijeme." "Ponavljam, meni govoriš." Zajedno su ponijeli kutije preko trijema. Hope je krenula u Eve i Roarke i gotovo se zabila u Rydera. "Mama ţeli da se stave stropna svjetla. Gdje su, dovraga?" "Nosim ih", Owen mu je odgovorio. "Onda ih ti postavi." "To sam i planirao. Hope ima neke stvari preko puta iznad Veste za svoj stan na drugom. Hoćeš li, molim te, otići onamo i donijeti ih?" "Mogu ja otići po njih poslije", započela je Hope. "Koje stvari? Gdje su?" "Police, zidne police. Za kupaonicu i dnevnu sobu. U označenim su kutijama u ostavi. U drugoj spavaćoj sobi", ispravila se. "Njome se koristim kao ostavom." "Ja ću se pobrinuti za to." "Treba ti ključ", rekla je dok je odlazila. Posegnula je u svoj prednji dţep i pruţila mu ga. Pospremio ga je u dţep. "Imaš li one vješalice za vrata u tim kutijama?" "Imam neke", odgovorio mu je Owen.


"Odnesi ih gore, za Boga miloga. Ne ţelim više čuti za njih. Gdje su one za sobu za osobe s invalidnošću?" Budući da su je počele boljeti ruke, Hope je odloţila kutije. "U Jane i Rochesteru, na zidu koji gleda prema Sv. Pavlu, u kutiji jasno označenoj M&P, vješalice za odjeću. Ako ideš po to, mogao bi ponijeti i dvije kutije na kojima piše Zidne kupaonske police M&P. Ali nemoj ih postavljati dok ne dođem ja ili tvoja majka. I ţelimo malu kutnu policu pokraj umivaonika u M&P-u. Izvadila je svoj notes i prolistala ga. "Ovo su dimenzije i nacrt kako smo to zamislile." Ryder se namrštio pogledavši nacrt, a zatim je mrko pogledao i nju. "Zašto?" "Zato što, poštujući Zakon o osobama s invalidnošću, u ovoj sobi nemamo mjesta ni za nešto osnovno kao što je četkica za zube. Sad ćemo imati." "Daj mi taj prokleti papir." Hope mu je izmaknula papir. "Uvjerena sam da se Owen, Beckett ili netko od radnika moţe pobrinuti za to ako si ti prezauzet." Uzeo je papir, stavio ga u dţep i otišao. "Jesi li siguran da je on tvoj brat?" promrljalaje Hope. "Poprilično. Malo je pod stresom zbog završnih radova ovdje, moramo odrediti točan rok, moramo uklopiti i radove na Beckovoj kući u to, moramo pripremiti sve dokumente i predati ih za slastičarnicu vrata do. "To je dosta toga", sloţila se Hope. "Zašto ti nisi pod stresom? I tebi je isto jelo servirano." "Drugi smo tipovi, pretpostavljam. Ja ne trebam šefovati. Ja se uspijem dogovoriti." Stavio je kutiju na pod kupaonice. Razmišljajući o tome, Hope je razmotala malu staklenu policu. "Samo jedna sitnica, detalj koji nitko zapravo neće primijetiti." "Ako ne bude tamo." "Kao mjesto za tvoju četkicu za zube." Namiješila se i poloţila ruku na zid. "Ovdje. Ako me ne trebaš, vratit ću se gore dok me ponovno ne zatrebaš." Hope je usput svratila u Westley i Buttercup i tamo zatekla Carolee kako briše pod spavaće sobe. "Carolee, kupaonica izgleda sjajno. Blista." Justineina sestra, obraza rumenih od napora, prešla je rukom kroz svoju plavu kosu. "Kunem se da nisam ovako naporno čistila godinama. Ali vrijedilo je. Stalno mislim na to kako ću raditi ovdje! Dolazit ću u ovu sobu cijelo vrijeme. Trebaš li me za nešto? Šefice?" Hope se nasmijala. "Prestiţeš me. Stala sam da se dogovorim s Owenom oko postavljanja polica i slično. Idem vidjeti kako ide Justinei, a onda ću otići u svoj stan. Moj stan upraviteljice. Oh, gotovo sam zaboravila. Ako imaš imalo vremena sljedećih nekoliko dana, ţeljela bih s tobom proći još jednom program rezervacija. Jer ćemo početi primati rezervacije." "Oh, Boţe." Carolee je podigla ruke u zrak od sreće. "Oh, Boţe, oh, Boţe." Ona se isto tako osjećala, pomislila je Hope dok je ţurila unutra. Nije bila toliko uzbuđena zbog posla još otkad je prvi put počela raditi u hotelu "Wickham" u Georgetownu. Nije dobra usporedba, podsjetila se, ako uzme u obzir kako je to završio. Međutim, debakl s Jonathanom Wickhamom i njezina odluka da da ostavku na mjesto menedţerice otvorili su joj vrata za hotel "BoonsBoro". Prekrasna zgrada na prekrasnoj lokaciji u šarmantnom gradu, a dvije najbliţe prijateljice su joj u blizini. Ne, nikad dosad nije bila toliko uzbuđena zbog posla. Povirila je u penthouse i ugledala Justine kako sjedi na širokoj prozorskoj klupi u dnevnoj sobi i gleda na Glavnu ulicu. "Napravila sam pauzu", rekla joj je Justine. "Ta kupaonica je golema — i nikoga ne mogu kriviti za to osim sebe."


"Ja ću je završiti." "Gotovo je, ali mislim da je treba još jednom prebrisati prije velikog otvorenja. Sjedila sam ovdje prisjećajući se kako je ovo mjesto izgledalo kad sam prvi put dovela dečke da ga vide. Moj Boţe. Isto tako mislim kako bi zadovoljan i ponosan bio Tommy. I kako bi vjerojatno bio pomalo ljutit što nije i on zabio nekoliko čavala čekićem." "Naučio je svoje sinove zabijati čavle tako da i on ima svoj udio u stvaranju ovoga kao i oni." Justineine su se oči raznjeţile. "Lijepo si to rekla. Baš ono što treba." Ispruţila je ruke i zagrlila je. "Kad bi barem padao snijeg. Voljela bih vidjeti kako izgleda po snijegu, ali i u proljeće, ljeto, pa ujesen. Ţelim da blista u svakom godišnjem dobu." "Potrudit ću se da bude stalno prekrasno." "Znam da hoćeš. Bit ćeš sretna ovdje, Hope. Ţelim da budeš sretna ovdje, da svatko tko bude odsjeo ovdje bude sretan." "Ja sam već sretna ovdje." Sretnija nego što je dugo bila, pomislila je Hope vraćajući se kako bi izribala vratnice elemenata u svojoj kuhinji. Imala je priliku raditi dobar posao za dobre ljude. Nagnula je glavu i promatrala elemente. Kako bi se nagradila, skočit će do galerije prije zatvaranja i kupiti one prekrasne zdjele na koje je bacila oko. Darak za useljenje za samu sebe. Ryder je unosio kutije. "Kakva je to veza između ţena i polica?" pitao je. "Koliko centimetara ravne površine jedna osoba treba?" "Ovisi", uzratila mu je hladnokrvno, "koliko stvari ta osoba ţeli posloţiti na njih." "Samo skupljaju prašinu." "Nekima skupljaju prašinu, drugima su uspomene i izraţavaju osobni stil." "Gdje, dovraga, ţeliš da postavim te svoje ravne površine za uspomene i izraţavanje osobnoga stila? Nemam cijeli dan." "Samo ih odloţi. Ja ću se njima pozabaviti poslije." "U redu." Stavio ih je na pod i okrenuo se. Njegova je majka stajala na ulaznim vratima prekriţenih ruku, a njezin je prijekorni pogled i dalje imao moć da mu se ramena pogrbe i jaja stisnu. "Ispričavam se zbog svojeg sina, Hope. Očito je izgubio bonton u svom usranom raspoloţenju." "Ma ništa. Ryder je prezaposlen. Svatko je prezaposlen danas." "To nije isprika da bude nepristojan. Zar ne, Rydere?" "Ne, gospođo majko. Rado ću postaviti police", obratio se Hope, "ako mi pokaţeš gdje ţeliš da ih stavim." "To je bolje." Justine ga je još jednom prijekorno pogledala prije nego što je nastavila dalje hodnikom. "Onda?" Ryder je zapitkivao. "Gdje da ih zabijem?" "Ono što mi pada na pamet nisu zidovi." Prasnuo je u smijeh, što ju je iznenadilo. "Budući da nemam uspomene koje bi zalijepio za svoju guzicu, što kaţeš na to da mi daš drugi izbor?" "Samo ih ostavi ovdje. Ti?" Pokazala mu je prstom prema vratima. Odmjeravajući je, zakvačio je palčeve za svoj remen s alatom. "Ne bojim se tebe, ali nje se bojim. Ako ih ne postavim, morat ću platiti visoku cijenu za to. Tako da ne odlazim odavde dok ne odabereš mjesta za njih." "Već su označena." "Što je označeno?"


"Izmjerila sam police, izmjerila sam mjesta za njih i označila gdje se postavljaju." Pokazala je rukom prema prostoru među prednjim prozorima, a zatim i prema kupaonici. "Mislim da moţeš početi odavde." Bacila je svoju krpu za čišćenje i nestala. Pomoći će Owenu dok njegov prgavi brat ne završi posao. Avery je bila obaviještena o napredovanju radova preko puta sms-porukama, a i Clare je kratko navratila do nje. Kako je turistički autobus otišao i ţamor je utihnuo, uzela je kratku stanku u straţnjem dijelu restorana da na brzinu smaţe tjesteninu. Zasad se nisu čuli aparati za igre na sreću. Računala je na još nekoliko sati mira prije nego što klinci nahrupe nakon škole i počnu trubiti i lupati. "Stvarno sam htjela otići onamo, barem na trenutak da vidim." Nagnula je Gatorade. Energija, pomislila je. Trebala je što je god mogla dobiti da izdrţi do zatvaranja. "Hope mi je poslala neke fotke mobitelom." "Nisam im ni ja mogla uskočiti. Turisti su preplavili knjiţaru. Boţe, blagoslovi ih, svakog od njih." Clare se nasmijala i prebirala po svojoj salati. "Beckett mi je rekao da je referent za prostorno uređenje odobrio namještanje prostora. Sve je odobrio." "Sve?" "Ostali su samo neki detalji i opet će se vratiti da to pregleda, ali rekao je da mogu početi sve unositi. Hope se ne moţe još useliti, naravno, ali mogu početi s namještanjem." Avery je mrko nabola tjesteninu na vilicu. "Ne ţelim ni ja biti isključena iz toga." "Avery, to će trajati danima. Tjednima, zapravo!" "Ţelim pomoći sad." Izdahnula je. "Dobro, ne sad jer me noge ubijaju. Ali sutra. Moţda." Stavila si je još salate. "Vidi se. Izgledaš tako sretno." "Svaki dan sam sve sretnija. Yoda je povratio u Murphyjevu krevetu jutros." "Aha, to je razlog za sreću." "Svakako ne, ali Murphy je došao s tom viješću Beckettu. Bilo je predivno." "U redu, ali bila bih sretna kad ne bih znala sve detalje o povraćanju psa." "Tomu se veselim", Clareine su oči zaigrale. "Međutim, najviše se veselim tomu što dečki vole Becketta i vjeruju mu. Što je on sad naša obitelj. Udajem se, Avery. Tako sam sretna što volim i što se udajem za dva nevjerojatna muškarca u jednom ţivotu." "Mislim da si uzela moj dio. Stvarno bi mi trebala vratiti Becka." "Ne, zadrţat ću ga." Njezin zlatni konjski rep njihao se dok je odmahivala glavom. "Odaberi jednog od druga dva brata." "Moţda bih trebala odabrati obojicu. Dobro bi mi došla dva para ruku večeras. A još moram obaviti i boţični šoping. Zašto uvijek mislim da imam još vremena?" "Zato što uvijek nadeš načina da stvoriš vrijeme. Jesi li išta rekla Montgomeryjima o prostoru preko puta ceste?" "Nisam još. Još radim na tome. Nisi valjda rekla Beckettu?" "Rekla sam da neću. Ali nije lako. Počela sam se navikavati govoriti mu sve." "Kad ljubav udari u glavu..." Avery je uzdahnula i razgibavala svoja umorna stopala. "U vremenima kao što su ova to ionako izgleda kao luda ideja. Ali..." "Ti bi to mogla napraviti, i mogla bi to napraviti kako treba." "To govoriš samo zato što bih mogla." Avery se nasmijala i nešto umora iščezlo joj je s lica. "I zato što me voliš. Moram se vratiti poslu. Ideš li prijeko u hotel? "Laurie i Charlene pokrivaju posao u knjiţari. Mislila sam im dati sat ili dva. Tad moram otići po dečke." "Pošalji mi još fotki." , "Hoću." Clare je ustala, navukla vunenu kapu preko svoje njegovane plave kose i obukla kaput koji je isticao njezinu vitku figuru. "Naspavaj se, draga."


"To mi neće biti problem. Ĉim zatvorim restoran, idem gore i strovalit ću se na krevet, odakle se ne mičem barem osam sati. Vidimo se sutra. Ja ću", rekla je Avery kad je Clare počela skupljati posuđe. "Ionako idem u kuhinju." Ispratila je Clare razgibavajući svoja bolna ramena te se vratila poslu. Do sedam je bila potpuno zaokupljena poslom, stavljala je pizze u krušnu peć, vadila ih, pakirala za dostavu, prosljeđivala osoblju da ih posluţe u restoranu. U njemu je vladao ţamor - to je bilo dobro, podsjetila se. Kuhala je tjesteninu, stavljala hamburgere i pomirit na tanjure, pogledavala prema dječaku koji je sjedio za šankom igrajući Mega-Touch kao da je to cijeli njegov svijet. Odjurila je u zatvorenu kuhinju po još potrepština kad je ušao Owen. Pogledao je uokolo i namrštio se kad je nije vidio za šankom. "Gdje je Avery?" zapitao je konobaricu. "Tu je negdje. Srednjoškolski zbor odlučio je doći ovamo na pizzu nakon probe. Zatrpani smo. Vjerojatno je otišla straga." "U redu. Nije gubio vrijeme za razmišljanje, nego je samo otišao do blagajne, zgrabio jedan od blokova za narudţbe i uputio se u straţnji dio restorana. Kad je izišao, ona je stajala za šankom, obraza rumenih od vrućine, ulijevajući zaimačom umak na tijesto. "Narudţbe iz straţnjeg dijela", rekao joj je, bacivši papiriće pred nju. "Ja ću odnijeti cugu." Posula je mozzarellu po pizzi, dodala nadjev i promatrala ga. Mogao si računati na Owena, pomislila je, u svakom trenutku, grmilo ili sijevalo, mogao si računati na njega. Sljedeća tri sata pripremala je sve što je bilo naručeno. Zapečene špagete, Ratničku pizzu1', patlidţane zapečene s parmezanom, pizzu calzone, giros. Do deset je bila gotovo u transu izdajući račune, čisteći pultove, zatvarajući pećnice. "Uzmi si pivo", rekla je Owenu. "Zasluţio si." "Zašto ne sjedneš?" "Hoću, kad zatvorimo." Kad je posljednji od zaposlenika otišao i, kad je zaključala vrata, okrenula se. Ĉaša crvenog vina stajala je uz komad pizze s feferonima. Owen je sjedio na barskoj stolici, a pred njim je bila čaša i njegov komad. Boţe, da, uvijek si mogao računati na Owena. "Sad sjedi", zapovjedio joj je. "Sad hoću. Hvala. Stvarno, Owene, hvala ti." "Zabavno je na neki način kad ne trebaš to raditi svakog dana." "Ĉak je i tad zabavno, uglavnom." Sjela je i ispila prvi gutljaj vina. "Oh, čovječe, što je dobro." Zagrizla je pizzu. "I ovo." "Nitko ne pravi bolju." "Ĉovjek bi pomislio da će mi dosaditi pizza, ali ona je i dalje moje omiljeno jelo." Omamljena od iscrpljenosti, izdahnula je pri drugom zalogaju. "Clare je rekla da moţete početi s namještanjem. Kako je odred za čišćenje obavio posao?" "Dobro, stvarno dobro. Još ima nešto posla, ali stat ćemo mu na kraj." "Prošetala bih do vas da mogu šetati tako daleko." "Bit ću tamo sutra." "Svatko tko je danas bio kod nas iz grada ili okolice govorio je o hotelu. Mora da si jako ponosan. Znam kako sam seja osjećala kad smo završavali restoran, vješali slike, otpakiravali opremu za kuhinju. Ponosni, uzbuđeni, ali i malo uplašeni. Ovo je moje mjesto. Uspjela sam. I dalje se osjećam tako pokatkad. Ne večeras", dodala je slabašno se osmjehnuvši. "Ali pokatkad da."


"Moţeš na mnogo toga biti ponosna. Dobar je ovo lokal." "Poznajem mnogo ljudi koji su mislili da je tvoja mama luda što mi je iznajmila ovaj prostor. Kako ću ja voditi restoran?" Odmahivao je glavom i pomislio da joj je koţa tako blijeda da bi njegova ruka mogla proći kroz nju. Odsutnost njezine uobičajene pršteće energije činilo je njezin umor još ekstremnijim. Pričat će s njom dok jede pizzu, odlučio je, tako da nešto hrane ipak ubaci u sebe. Onda će je odvesti gore da se naspava. "Nisam nikad mislio da je luda. Ti moţeš napraviti sve što si zacrtaš. Uvijek si mogla." "Nisam mogla biti rock zvijezda. To sam si bila zacrtala." Sjetio se kako je drndala po gitari. Više ţelje nego vještine, koliko se sjećao. "Koliko si imala, četrnaest?" "Petnaest. Mislila sam da će se moj stari onesvijestiti kad sam obojila kosu u crno i tetovirala se." "Nasreću, tetovaţe su bile laţne." Nasmiješila se i natočila još vina. "Nisu sve." "Stvarno? Gdje — zadrţi tu misao", rekao je kad mu je telefon zazvonio. "Što ima, Ry? " Ustao je sa stolice, slušao, odgovarao i promatrao hotelska svjetla kroz staklena vrata pizzerije. Kad je ponovno zakvačio mobitel na remen, okrenuo se i ugledao Avery kako spava dubokim snom glavom naslonjenom na ruke na šanku. Uspjela je pojesti polovicu komada pizze i popiti pola čaše vina, primijetio je. Pobrisao je šank i pogasio svjetla u zatvorenoj kuhinji, a zatim se vratio da pogasi sva svjetla, osim sigurnosnih. A onda je razmišljao što će s njom. Mogao ju je odnijeti gore — nije bila teška — ali nije bio siguran kako b ije mogao odnijeti i zaključati vrata u isto vrijeme. Odnijeti je, razmišljao je, vratiti se i zaključati. Međutim, kad ju je počeo dizati, ona se trznula i gotovo ga tresnula ramenom u lice. "Što? Što je to?" "Vrijeme je za spavanje. Hajde, odnijet ću te." "Jesam li zaključala?" "Prednja su zaključana. Ja ću zaključati straţnja." "Dobro sam. Mogu sama." Izvukla je ključeve i pruţila mu ih. Ali sad se činilo čudno da je nosi. Umjesto toga, prebacio je ruku oko njezina struka i pustio je da mjesečari uz njega. "Samo sam zatvorila oči na trenutak." "Trebala bi to nastaviti raditi sljedećih osam ili devet sati." Vodio ju je naslonjenu na sebe i zaključao je vrata za njima. "Idemo gore", rekao je i poveo je stubama u njezin stan. "Malo sam omamljena. Hvala na svemu i svačemu." "Nema na čemu i ničemu." Otključao je vrata njezina stana, trudio se da ne čini nagle pokrete. Odloţio je ključeve na stolić pokraj vrata. "Trebaš zaključati za mnom." "Bum." Nasmiješila mu se dok se ljuljala od umora. "Baš si drag, Owene. Odabrala bi tebe." "Za što?" "Kao svoj dio. Noć." "U redu. Zaključaj vrata, Avery." Stajao je vani čekajući dok nije čuo okretanje ključa u bravi. Njezin dio čega, pitao se, a onda odmahnuo glavom i sišao niz stube na straţnje parkiralište, gdje je bio parkiran njegov kamionet. Kad je ušao u njega, podigao je pogled prema prozoru njezina stana. Mogao je osjetiti miris limuna kojim su mirisale njezine ruke i kosa. Osjećao ga je sve do kuće.


Kad je ulovila trenutak da se iskrade iz restorana, Avery je obukla kaput, navukla skijašku kapu na glavu i odjurila preko puta ulice. Zamijetila je kamion za prijevoz namještaja i ubrzala korak, kako zbog uzbuđenja, tako i zbog hladnoće. Uletjela je u vrevu— dečki na ljestvama popravljaju boju na zidovima, čuju se udarci pištolja za čavle iz salona i blagavaonice i brujanje bušilice. Prošla je kroz prednji lučni svod, a zatim zinula od čuda stigavši pred stubišnu ogradu. Ryder je izvirio glavom iza vrata prednjeg dijela restorana. "Napravi mi uslugu. Nemoj ići tim putem. Luther radi na ogradi stubišta." "Tako je prekrasno", promrljala je prelazeći rukom preko raskošne tamnobrončane ograde. "Da, jest. On je previše pristojan da ti kaţe da ideš drugim putem. Ja nisam." "Nema problema." Lagano je odšetala prema vratima blagavaonice i povirila unutra. "Boţe, predivno je. Pogledaj te lustere." "Jebeno su teški." Podigao je pogled prema velikim lusterima u obliku ţira okruţena granama s hrastovim lišćem. "Ali izgledaju dobro." "Izgledaju fantastično. I zidni svijećnjaci isto tako. Ne mogu proviriti nosom nekoliko dana i pogledaj što se dogodi. Nemam mnogo vremena, ali ţelim vidjeti sve. Je li Hope tu negdje?" "Vjerojatno na drugom, petlja s namještajem." "Namještaj!" Vrisnula je i jurnula van kroz predvorje. Ispuhujući oblačiće pare, pretrčala je dva kata stuba. Otvorila je vrata sobe Westley i Buttercup, zastala na trenutak, radosno se smiješeći pred tinjajućom vatrom u zidnom kaminu i tamnim roletama. Ţeljela je istraţivati i dobro proučiti svaki detalj, ali još je više ţeljela vidjeti ljude. Odjurila je prema vratima trijema i poţurila kroz njih, slijedeći glasove u penthouse. Ostala je bez teksta. Justine i Hope namještale su dvije fotelje presvučene svilenom tkaninom. Plavozlatni uzorak savršeno je pristajao uz bogatu tamnozlatnu boju raskošnog divana na kojem je Carolee namještala jastučiće. "Mislim da bismo trebale... Avery." Justine se uspravila. "Prošeći prema prozoru. Ţelim provjeriti moţe li se prostorom nesmetano kretati." "Prikovana sam za tlo. Moj Boţe, Justine. Predivno je." "Ali funkcionira li? Ne ţelim da se gosti zabijaju u stolice ili da moraju obilaziti ili sapletati se. Pretvaraj se da si se upravo prijavila u hotel i sad ţeliš malo prošetati sobom i kroz prozor promotriti Svetog Pavla." "U redu." Podigla je ruke i na trenutak zatvorila oči. "Alphonse, pretpostavljam da će ovo posluţiti večeras." "Alphonse?" komentirala je Hope. "Moj ljubavnik. Upravo smo došli iz Pariza." Šetala je po sobi s oholim izrazom lica i pogledala kroz prozor. Okrenuvši se, na njezinu je licu osvanuo široki osmijeh. "Spektakularno je. I nema sapletanja ni obilaţenja. Hoćete li zaista dopustiti ljudima da sjede na ovom namještaju?" "Tomu i sluţi." Avery je prelazila prstima preko elegantnog naslona za ruke na kauču. "Znate, oni će raditi više od samog sjedenja. Samo napominjem." "O nekim stvarima ne trebam razmišljati. Ţelim malu lampu za ovu komodu. Neka uska sa svjetlucajućim sjenilom." "Vidjela sam jednu u Bastu", odvratila joj je Hope. "Mislim da bi dobro pristajala."


"Zapisi to, OK? Netko od nas skočit će onamo i uzeti nekoliko zanimljivih stvarčica da isprobamo koje nam odgovaraju." "Zapanjujuće je", rekla je Avery, "ovako kako je." "Još nisi ništa vidjela." Hope joj je namignula. "Odvedi Alphonsea u spavaću sobu." "Njegovo omiljeno mjesto. Ĉovjek je stroj." Krenula je za Hope, htjela je skrenuti u kupaonicu, ali ju je Hope zgrabila za ruku. "Prvo ovo." Slušajući Averyne uzdahe, Hope je cvala od zadovoljstva kao ţena koja prvi put postaje majka. "Koji krevet! Vidjela sam kad su prilagođivali duţinu posteljine, ali to je ništa u usporedbi s tim kad se vidi uţivo." "Sviđaju mi je rezbarije." Hope je prešla prstima preko jednog od visokih dijelova. "A posteljina, doista izgleda poput pliša. Kladim se da je Carolee namještala poplun i ukrasne jastuke sat vremena." "Sviđa mi se - jastuci boje pijeska na bijeloj posteljini, prekrivač." "Kašmir. Kako je lijep pod dodirom." "I ja kaţem. Stolovi, lampe. I ova komoda!" "Baš odgovara taj decentno zlatni sjaj ovom prostoru. Ţelim završiti s uređenjem cijeloga prostora do večeras. Ĉasopis, knjiga, DVD, svi ti detaljčići. Trebamo fotke za internetsku stranicu." "Sviđaju mi se taburei presvučeni plišem i jastuci u podnoţju kreveta. Sve ovdje odiše luksuzom. Ĉak bi i Alphonse bio impresioniran." "I Bog zna da njega nije lako impresionirati. Ekipa iz Basta upravo je otišla. Sljedeće dovoze namještaj za Westley i Buttercup. Koji je posao nositi te stvari uza stube!" "Drago mi je da nije moj. Ne mogu više ostati, ali Dave se vraća popodne tako da ne radim večeras. Mogu vam pomoći." "Rado ćemo prihvatiti tvoju pomoć. Mislila sam donijeti nekoliko svojih stvari ovamo - stvari koje sad uopće ne trebam. Trebamo početi i s umjetničkim djelima, bacila sam oko na nekoliko njih u galeriji." "Ovo se stvarno dogada." "Treba mi tvoj jelovnik za jelovnik za sobe." "Donijet ću ti ga." Odšetala je u kupaonicu. "Stavi stvarčice, male stvarčice poput posude za sapun, šampon i slično." "Za fotografije — to mi je izlika. Stvarno smo ţeljeli vidjeti sve uređeno. Stavit ću ručnike, objesiti ogrtače nakon kupanja. Ryder će fotkati. Navodno je dobar u tome." "Jest", potvrdila je Avery. "Još imam fotku na kojoj je slikao mene i Owena kad smo bili tinejdţeri. Lijepa, zabavna. Znaš li da je bio sinoć kod mene i posluţivao stolove?" "Ryder?" "Ne, Owen. Na kraju me je čak morao nositi gore. Dvije smjene, bus s turistima, iznenadna zabava srednjoškolskog zbora, računalo zablokiralo u jednome trenutku i tako dalje. Bila sam kao zombie do zatvaranja." "Baš je dušica." "Jest, uglavnom." "I Beckett je. Što se dogodilo Ryderu?" Avery se nasmijala, kruţeći prstom po rubu jednog od ovalnih umivaonika. "Oh, zna i on biti dušica. Samo to moraš iskopati iz njega." "Mislim da je za to potreban eksploziv. Ali dobar je fotograf. Mi moţemo urediti hotel, a nema koristi bez dobre fotke. A on ima vraško oko za detalje. To poštujem. U svakom slučaju, vratit ću se na to." "I ja. Trebala bih se moći izvući oko četiri, najkasnije pet. Uskočit ću." "Kruţi glasina da ćemo danas moći početi namještati knjiţnicu. Barem postaviti police. I namjestiti Elizabeth i Darcy." "Doći ću. Hope!" Avery je poskočila, bacila se Hope u zagrljaj te opet poskočila. "Sretna


sam zbog tebe. Vidimo se poslije." Avery je poţurila van i potrčala niz stube baš kad je Owen prošao kroz ogradu između buduće slastičarnice i hotelskog dvorišta. "Hej", viknula je. "Hej ti." Noseći blok u ruci, prišao joj je. "Izgledaš bolje." "Nego tko?" "Nego ţivi mrtvaci." Lagano ga je udarila u trbuh. "Odbrusila bih ti, ali ti dugujem. Zaboravila sam te pitati koliko si dobio u napojnicama." "Nije bilo loše. Oko 25." Instinktivno je posegnuo da joj zakopča kaput. "Samo mi reci da su se Frannie i Dave vratili." "Dave se vratio ili treba upravo doći. Frannie nije. Ona je bolje, ali ţelim da uzme još jedan dan slobodno. Upravo mi je oči zaslijepio penthouse. Isuse, Owene, jebeno je." "Nisam još stigao do tamo." Pogledao je prema gore. "Što su namjestili?" "Sve. Dnevnu sobu, spavaću sobu. Upravo unose stvari za W&B, ili će uskoro. Doći ću opet poslije, pridruţiti se akciji. Hoćeš li biti tu?" "Ĉini se da će netko od nas ili svi mi biti ovdje dan i noć dok ne bude gotovo." "Onda se vidimo." Međutim, zastala je ugledavši kamion s pokućstvom kako ulazi u dvorište. "Oh, ţelim ostati. Prokleto zarađivanje za ţivot." "Ti ionako ne smiješ stajati ovdje na hladnoći." Primio ju je za ruke i protrljao ih. "Gdje su ti rukavice?" "U dţepu." "Mislim da će ti biti više od koristi ako ih navučeš." "Moţda, ali onda ne bih dobila masaţu prstiju." Podigla se na noţne prste i glasno ga cmoknula u obraz. "Moram ići", rekla je i otrčala dalje. Brza lije, pomislio je. A uvijek je bila. Uvijek se pitao zašto nije bila trkačica umjesto navijačice. Kad ju je to pitao, prisjetio se, zakolutala je očima. Slađe uniforme, naravno. Morao je priznati da je izgledala prokleto slatko u navijačkoj opravici. Pitao se ima li je još. Pitao se bi li trebao razmišljati o Avery u opravi navijačice. Zatim se pitao kojeg je vraga stajao na hladnoći maštajući o bilo čemu. Ušao je i potpuno se zaokupio poslom. Kad su radnici otišli, Owen je bio spreman za pivo. Ali njegova majka nije. Umjesto da podiţe jedno hladno, podizao je kutije pune knjiga uz hotelske stube. Justine je stajala na vrhu stuba s rukama naslonjenima na bokove, a u jednoj je drţala krpu. "Odnesi ih ravno u knjiţnicu. Djevojke su ondje, brišu police. Carolee i ja smo straga u Nicku i Nori." "U redu, mama." Malo se uspuhao penjući se, za njim je hodao Ryder s drugom kutijom te Beckett na samom kraju kolone. "Puno prokletih knjiga", promrmljao je Ryder kad ga majčino uho više nije moglo čuti. "Puno prokletih polica koje treba ispuniti", komentirao je Owen. Knjiţnica je mirisala na sredstvo za čišćenje i parfem. Avery je stajala na samostojećim ljestvima na dalekom kraju sobe, lašteći najviše police ormara za knjige koje su se nalazile uz okvir kamina. On i njegova braća sve su to napravili u obiteljskoj radionici. Sjetio se koliko je posla bilo oko toga, rezanje, brušenje, lijepljenje, zabijanje čavala. Mnogo truda, pomislio je sad, i mnogo zadovoljstva. Još više zadovoljstva sad kad vidi kako drvo sjaji nakon poliranja krpom. "Izgleda lijepo, dame moje", rekao je Beckett kad je odloţio kutiju. Omotao je ruke oko Clare i privukao je sebi kako bi je poljubio u vrat. "Hej ti."


"Ĉiji si ti?" okrenula je glavu i nasmijala se. "Oh, da. Moj." "Nema maţenja dok ne završimo." Ryder je pokazao prstom prema vratima. "Moramo unijeti još stvari." "Dvije su kutije u J&R." Hope je čućeći brisala najniţu policu. "Na njima piše Police za knjižnicu." "Odradila sam svoj dio." Avery je skočila s ljestava. "Donijet ću jednu. Hoćeš mi pomoći?" pitala je Owena. "Naravno." Kad su stigli do sobe, Avery je zamijetila da su se gomile kutija smanjile — i izgledalo je kao da su reorganizirane. "Manje su. Jesi li presloţio ono što je ostao?" "Tako je lakše pronaći stvari." "Trebao bi doći k meni organizirati stan. Moţda bih onda mogla pronaći ljubičasti šal koji sam kupila u galeriji prošle jeseni." "Bilo bi od pomoći da si se prvo raspakirala." "Uglavnom jesam." Suzdrţao se od komentara. "Knjiţnica je tamo." Hodao je među gomilama kutija i zastao u kutu pokraj kupaonice. "Sto ćeš raditi sa svojim vremenom kad ovo mjesto bude gotovo?" upitala gaje. "Misliš kad ne budem radio na izgradnji slastičarnice, na Beckovoj kući, odrţavanju prostora koje iznajmljujemo, na preuređenju kuhinje Lynn Barney?" "Lynn Barney preuređuje kuhinju? Nisam to znala." "Ne moţeš znati sve." "Znam dosta toga. Ljudi razgovaraju dok jedu pizzu i tjesteninu." Sagnula se da podigne kutiju na kojoj je pisalo Police za knjiţnicu Hopeinim razgovijetnim i odvaţnim rukopisom. "Ta je preteška. Uzmi ovu." "Što je s prostorom ispod Hopeina stana? Njezina privremenog stana." "Smislit ćemo nešto. Korak po korak." "Pokatkad volim napraviti nekoliko koraka odjednom." "Tako ti koračaš." Podigao je kutiju i otvorio vrata kukom. "Ali tako stigneš brţe onamo kamo ideš." "Ne ako se saplećeš." Zatvorio je vrata za njima. "Imam dobru ravnoteţu. To je odličan prostor", dodala je dok je on na isti način prolazio kroz vrata trijema. "Prvo slastičarnica i Beck. Zgrada neće pobjeći nikamo." Htjela je nastaviti raspravu o tome. Zašto bi imali prazan prostor na Glavnoj ulici kad se moţe iskoristiti i urediti? Začuvši Justinein glas, skrenula je pogled prema Nicku i Nori. Vjerojatno je bolje reći sve ravno u glavu, zaključila je. U knjiţnici je pregledavala kutije s Hope i Clare, slaţući knjige i tričarije na police. Ljubici, krimići, djela o lokalnoj povijesti, klasici. Kolekcija starih boca, stara maketa automobila koja je pripadala Owenovu ocu, metalni stalak za svijeće koji je napravio njezin otac. "Mislila sam da imamo tone stvari", komentirala je Hope. "Pitala sam se imamo li previše. A trebamo još." "Imam i ja neke stvari u knjiţari i uvijek se nešto moţe pronaći u galeriji." "Stavit ćemo pladanj s kristalnom bocom za viski i čašama tamo, na onu donju policu." Odmaknuvši se malo, Hope je promatrala posloţeno. "Da, još nekoliko ukrasnih predmeta. Imamo dosta knjiga. Odlično obavljeno, Clare." "Bio je to zabavan zadatak za mene." "Znaš što nedostaje?" Avery se naslonila na zid. "Trebali bismo dovesti osoblje na prednji trijem i fotkati ih. Uokviriti i staviti ovdje. Osoblje Inn BoonsBoroa."


"Savršeno. Fantastična ideja. A tek kad postavimo namještaj, umjetnička djela." Hope se okretala oko sebe. "Stol ispred prozora s laptopom za goste. Velika koţnata knjiga za goste. Nevjerojatan koţnati divan, stolice, lampe." "Pozvat ću Justine i Carolee", započela je Clare, "da vidimo što one misle." Kad je krenula, začula je topot kako odzvanja stubištem. "Zvuči kao da su moji dečki krenuli u ratni pohod. Rekla sam Alvi Ridenhour da ću doći po njih i odvesti ih na pizzu. Ĉini se da je ona odlučila da će ona njih dovesti meni." Ono što je zvučilo kao stampedo krda bizona tutnjaloje stubama. Izišle su baš na vrijeme da ugledaju Clareina tri sina kako jurcaju hodnikom. "Mama! Gospođa Ridenhour rekla je da i ona i njezin muţ ţele pizzu. Morali smo doći vidjeti hotel." Harry, njezin najstariji sin, objesio joj se oko vrata u zagrljaj, a onda je krenuo odjuriti dalje. "Drţi me za ruku, drţi me", Clare ga je zgrabila za ruku, drugom je uspjela zagrliti svoje srednje dijete, a Liam je obgrlio njezine noge. Nakon što je čvrsto primila Harryja za ruku, posjela je svoga najmlađeg u krilo. "Bok", Murphy je dao majci sočan poljubac. "Napisali smo zadaću, jeli smo, igrali smo domino, nahranili smo Bena i Yodu, i gospodin Ridenhour je rekao da će svatko od nas dobiti dva dolara da igra Mega-Touch jer smo se dobro ponašali." "Drago mi je to čuti." "Ţelimo vidjeti hotel." Liam je podigao glavu. "I gospođa i gospodin Ridenhour također. Moţemo li ići, mama? Moţemo li ići vidjeti?" "Nema trčanja, ni diranja." Razbarušila je Liamove već razbarušene zlatnosmeđe kovrče. Mislila sam da čujem vojne trupe." "Bakice!" Kao jedan, dečki su skočili i okruţili Justine. Ona se sagnula, zagrlila ih i nasmiješila se Clare. "Ja sam bakica." Svakog je dječaka zvonko poljubila u obraz. "To mi je najbolje što sam ikad čula." "Moţemo li vidjeti tvoj hotel, bakice?" Murphy ju je pokušavao šarmirati svojim anđeoskim osmijehom i velikim smeđim očima. "Molim te! Nećemo dirati ništa!" "Baš sam vam povjerovala." "Što kaţete da počnemo na vrhu?" Beckett je sišao stubama i primio Clareinu ruku. "Ry dolje pokazuje blagavaonicu Ridenhourima. Bit će gore za minutu." "Hoćeš li ti doći, bakice?" Harry je vukao Justine za ruku. "Ţelimo da i ti ideš s nama." "Teško da biste me se mogli riješili." "Beckett kaţe da moţemo prespavati ovdje kad sve bude završeno." Liam je zgrabio Justineinu drugu ruku, a Murphy je pruţio ruke prema Beckettu. "I moţemo spavati u jednom od onih velikih kreveta. Hoćeš li i ti ostati?" "To je plan. Prve noći svi ćemo ostati." Kad su oni otišli na drugi kat, Avery se naslonila na Owena. "Zar to nije najljepša slika? Zar to nije zaista prelijepo? Clare i dečki, Clare i Beckett, Clare, Beckett i dečki. I vaša mama sa svima njima." Zašmrcala je i poloţila ruku na srce. "Dirnulo me." "Manji je pritisak na mene i Rydera. Šalim se", rekao je kad ga je poprijeko pogledala svojim vlaţnim očima. "Mama je luda za tim klincima." "Sretni klinci. Sad imaju tri bake." "I moj bi ih stari volio." "Znam." S nekom teţinom na srcu, potapšala ga je po leđima. "Uvijek je znao s djecom. Sjećam se roštilja kod tebe i kako je on uvijek bio s nama. Bila sam luda za njim. Svaki put kad bi došao k nama da se druţi s mojim ocem, uvijek mi se obraćao, "Hej ti, Crvena, kako se ono kaţe?"


Izdahnula je. "Ĉini se da sam sentimentalna večeras. Dođi, pogledaj što smo napravile u knjiţnici." "Tata te je smatrao jednom od nas." "Oh, Owene." "Stvarno. Tvoj otac bio mu je poput brata tako da si ti bila jedna od nas. Uvijek mi je govorio da pazim na tebe." "Nije." "Jest." Njeţno ju je povukao za čekinjasti, bakreni rep prije nego što su ušli u knjiţnicu. "Nevjerojatno. Odličan ste posao odradile — i brzo." "Sve je bilo organizirano", rekla je i nasmijala se. "Kao što vrlo dobro znaš. Još nedostaje nekoliko stvarčica, a meni je pala na pamet ideja da fotografiramo osoblje na prednjemu trijemu. Moţemo to uokviriti i staviti ovdje. To je sad dio povijesti ovog mjesta." "Imaš pravo. Dogovorit ćemo to." "Mogu ja to preuzeti na sebe - posebno ako uspijem nagovorit Rydera da mi dopusti da upotrijebim njegov fotoaparat. Javi mi kad svi mogu i doći ću. Gdje je Hope?" pitala se. "Otišla je u sobu Nick i Nora s Carolee, vjerojatno dovršavaju uređenje sobe." "Ona nikad ne bi završila s uređivanjem da je netko ne natjera na to. Hajde, natjeraj je." Lagano ga je gurnula laktom. "Reci joj da treba doći na večeru, i Carolee isto. Ti i Ry vjerojatno ste spremni za pivo i prizalogajiti nešto." "Ja jesam." "Onda pođi po nju. Tebe će slušati. Menije bolje da otrčim preko i upozorim svoje osoblje da nam dolazi poveća grupa. Vidjet ću mogu li rezervirati straţnji dio restorana za vas." "Za nas. I ti moraš jesti." Nasmiješila se i nagnula glavu. "Paziš na mene?" "Ja sam poslušan sin." "Kad ti odgovara. Vidimo se tamo poslije." Razišli su se, a dok je prolazila pokraj Elizabeth i Darcy, začula je glasove. Pretpostavljajući da je to bila jedna točka razgledavanja, polako je otvorila vrata. U praznoj sobi Murphy je stajao pokraj otvorenih vrata trijema razgovarajući. Ni s kim. "Murph?" "Bok!" "Hej, dušo, hladno je vani. Ne moţeš drţati vrata otvorenima." "Nisam. Nisam ništa dirao. Ona voli ići van da moţe vidjeti." Avery je oprezno odšetala do vrata i zgrčila se od hladnoće dok je gledala gor edolje po trijemu. "Tko voli ići van?" "Dama. Kaţe da je mogu zvati Lizzy kao Beckett." "Oh." Avery je osjetila hladnoću koja nije imala veze s otvorenim vratima. "Oh, Boţe... Ovaj... je li ona ovdje sada?" "Eno je tamo, pokraj stubišta." Pokazao je prstom. "Rekla mi je da ne idem van jer će se moja mama brinuti." "Ima pravo u vezi s tim." "Ona čeka." "Stvarno? Što?" "Ĉeka Billyja. Hoćemo li sad ići na pizzu?" "Ah... Da, za minutu." Avery je skočila poput zeca kad su se vrata sobe otvorila. Slabašno se nasmiješila kad ju je Owen pogledao u čudu. "Mi smo samo... ne znam. Murphy, čujem tvoju mamu i Bečka gore. Idi onamo, u redu? I obećaj mi da ćeš ostati s njima." "Dobro. Samo sam htio vidjeti Lizzy. Ona voli popričati s nekim. Bok!" "Dovraga", izlanula se Avery kad je napustio prostoriju. "Ćula sam ljude — i pritom mislim na ljude — kako razgovaraju pa san], otvorila vrata. Ugledala sam samo Murphyja i


otvorena vrata. A on je rekao da dama — Lizzy — stoji tamo vani pokraj stubišta. On je vidi i razgovara s njom. Ĉula sam glasove, Owene, ne samo jedan glas. I..." "Uspori, udahni." Ušao je unutra i zatvorio vrata trijema. "Ali ona je tamo. Zar ne bi trebao čekati dok se ona ne vrati unutra?" "Mislim da će se snaći." "A moţda je već unutra." Razorogačenih očiju Avery se naslonila na vrata. "To je bilo tako... tako kul! Murphy Brewster, šaptač duhovima. Rekao je da čeka nekoga tko se zove Billy. Moram katkad odsjesti u ovoj sobi. Moţda bih mogla imati bliski susret - osim ako se nije riječ o svemircima, zar ne? Nevjerojatno!" Owen je poloţio ruke na njezina ramena. Sva je drhtala od uzbuđenja. "Opet udahni." "Dobro sam. Uzbudljivo je i malo razdraţuje - ali na kul način. Zašto si ti tako smiren?" "Ti si ukrala sve uzbuđenje. Ĉeka Billyja?" "To je Murphy rekao i čini se da je on na izravnoj liniji. Moţda je Billy njezin muţ ili ljubavnik." "Muţevi su uglavnom i ljubavnici." "Znaš na što mislim. I ona ga čeka ovdje tolike godine. Samo čeka svoga Billyja. To je tako romantično." "Meni zvuči tragično." "Nije, ovaj, moţda jest, ali je i romantično. Ljubav koja je vječna, koja traje — jer je rijetko tako u stvarnosti, zar ne?" "To ne bih znao", započeo je, ali ona je i dalje blebetala. "Ta je ljubav drţi ovdje jer je moćna. Magična je. To je najvaţnije. To je... " Vrata na koja je bila naslonjena naglo su se otvorila, gurnuvši je ravno na Owena. Ĉvrsto ju je uhvatio rukama da ne padne, pri čemu joj je glava pala unutrag, a njezine su se oči susrele s njegovima. "Zanimljivo", dovršila je rečenicu. Nije rekao ništa. Stajali su tako tijela priljubljenih otvorenim vratima iza njezinih leđa dok je zvuk trčanja i smijeha dopirao s hodnika. Pomislio je, što je ovo, dovraga, što je ovo. Tad su se njegove usne našle na njezinima i njezini prsti zaronili su u njegovu kosu. Vatrena i ţivahna - takva je bila, a takav je bio i poljubac. Vatren i ţivahan, pun svjetla i energije. Pun Avery. Sve se otelo kontroli, ostavilo ga bez daha, oštra, razarajuća potreba preplavila mu je tijelo, vrela bujica jurnula je pod njegovom koţom. Izgubio je pojam o bilo čemu drugome, osim o njezinu okusu i pokretima njezina tijela, ţudnji s njezinih usana, mirisu limuna i kozje krvi. Odrţavala je ravnoteţu na noţnim prstima i priljubila svoje tijelo uz njegovo dok su uzbuđenje i čuđenje poput bujice tekli njome. Pustila ga je da divlja, taj brzi, turbulentni val koji ju je odnio u nepoznato, iako ju je zarobio u tom trenutku. On se prvi istrgnuo iz zagrljaja i zurio u nju poput muškarca koji izlazi iz transa. "Što je to bilo? Što je to bilo?" "Ne znam." I nije bila sigurna je lije uopće briga, ni kad se opet našla u njegovu čvrstom zagrljaju. Prepustila se tom drhtavom trenutku. Netko je lupao po vratima. "Owen? Avery?" vikao je Beckett. "Što se događa? Otključajte prokleta vrata." "Ĉekaj." Owen je paţljivo ispustio Avery iz ruku. "Ĉekaj", ponovio je, ali ovoga puta njoj. Dolazeći do zraka, prišao je vratima. Polako ih je otvorio. "Što se događa, dovraga?" Beckett ih je zapitao, ali onda su mu pozornost privukla otvorena vrata trijema. "Oh."


"Nije ništa. Sve je u redu. Ja ću se pobrinuti za to." "Murphy je rekao da ste ti i Avery ovdje." Beckett se osvrnuo za sobom da provjeri jesu li djeca u blizini. "Jeste li dobro?" "Da. Sve je u redu. Idemo na pizzu." "Tako je. Treba zaključati vrata." "Ja ću." Avery je bešumno zatvorila vrata trijema i povukla zasun. "Dobro. Vidimo se u Vesti." Beckett ih je oboje još jednom pogledao prije nego što se okrenuo i otišao. Zureći u Avery, Owen je stajao na mjestu, s jednom rukom na kvaki otvorenih vrata. "Bilo je čudno", započela je. "Je li bilo čudno?" "Ne znam." "Valjda je... sva ta priča o romantici i ljubavi... nešto pokrenula." "Da. Vjerojatno. Dobro." Duboko je udahnula i prišla mu. "Ne ţelim da bude čudno." "Dobro." "Trebali bismo otići odavde. Iz ove sobe, mislim." "Dobro." "Idem prijeko pomoći Daveu." "Dobro." Udarila ga je u prsa. "Je li to sve što imaš za reći? Dobro, dobro, dobro? "Sad mi se to čini najsigurnijim." "Najsigurnije, mo'š mislit." Duboko je udahnula. "Neće biti čudno i nemoj govoriti dobro." Odjurila je iz sobe te niz stube. "Dobro", rekao je ispod glasa. Zatvorio je vrata. Dok je odlazio, učinilo mu se da je čuo prigušeno ţensko smijuljenje za sobom. "Da, baš je fora", promrljao je. Uvukao je ruke u dţepove i mrko sišao dolje.


Hladnoća je čvrsto i bešćutno ščepala zimu za gušu. Ispod okrutno plavog neba svaki je udisaj zraka štipao sve bolnije. Jaka poledica pretvorila je cijelo dvorište u klizalište, a Owen, Beckett i Ryder stupali su vanjskim stubama. "Ne ţelim čuti ni o kakvim promjenama, poboljšanjima ili pitanjima 'što ako'", promrmljao je Ryder. "Hajdemo samo pogledati ovo." Beckett ih je odveo u Jane i Rochester. "Koliko prokletih kutija." Beckett je uvukao ruke u dţepove. "Ĉini se da je mama kupila dovoljno lampica da osvijetli pola grada." "Moţemo zapisati što trebamo napraviti u N&N kad se vratimo." Owen je pokazao rukom na sobu. "U čemu je problem ovdje, Beck?" "Ne znam ima li ovdje problema, ali riječ je o jedinome mjestu s privatnošću u cijeloj zgradi, a stalno smo bili okruţeni ljudima — osim toga, otišao si iz Averyna restorana prije nego što sam te mogao stjerati u kut. Dakle, što se, dovraga, dogodilo s Elizabeth?" "Za Boga miloga." Ryder je skinuo kapu i provukao prste kroz svoju gustu smeđu kosu. "Doveo si nas ovamo da razgovaramo o duhovima?" "Murphy je bio u toj sobi", podsjetio ga je Beckett. "Sam, vrata sobe zatvorena, vrata trijema otvorena. On je navršio tek šest godina, dovraga. Clare se više ne uţasava Lizzy. Da nije bilo Lizzy koja je pisala na pari na ogledalu u kupaonici tamo, u svakom slučaju, uspjela je to izvesti i upozoriti nas, moţda ne bismo stigli na vrijeme kad je Freemont naganjao Clare. Ipak je on samo mali dječarac." "Dobro." Ryder je ponovno nataknuo kapu na glavu. "Dobro, imaš pravo u vezi s tim. Ali cijela ta histerija oko duhova je iritantna." "Tebi su i klupe u parkovima iritantne u nekim tvojim raspoloţenjima." "Ovisi o tome ţelim li ili ne sjesti na njih." Beckett je samo odmahnuo glavom. "Uspjeli smo izvući većinu toga iz Murphyja. Taj mali nema tipku za isključivanje. Odlučio ju je posjetiti i ušao je. Govorio joj je o školi, o štencima. Ona ga je pitala o njegovoj obitelji." "Tako je štrumf Murph ugodno ćaskao s duhom," Ryder je komentirao. "On treba vlastiti TV šou. Murph, domaćin duhovima." "Smiješno," Beckett je dodao hladno. "Ona je izišla, ali njemu nije dala, jer to njegova majka ne bi voljela. Brinula bi se. I rekla mu je da voli biti na trijemu. Da čeka Billyja. Sad kad je hotel obnovljen i ima ljudi i svjetala, mislila je da će je lakše pronaći." "Koji Billy?" upitao je Ryder. "Pitamo se i mi. Murphy nije saznao taj dio." "Zašto mene gledate?" čudio se Owen. "Nisam bio nazočan ničemu od toga. Kad sam ušao, Avery je već bila unutra s Murphyjem. Poslali smo ga Clare da se ne brine." "Da, onda je brbljao o Lizzy, o tebi i Avery. I nisam mogao otvoriti vrata. Zaglavila su se." "Dakle, igrala je igrice." Owen je slegnuo ramenima. "To nije prvi put." "Neće biti ni zadnji", promrmljao je Ryder. "Ni prvi ni zadnji", sloţio se Becket. "Ali, kad si otvorio vrata iznutra, izgledao si kao netko koga je netko opalio tupim predmetom u glavu. Ţelim znati što se dogodilo u vremenu između trenutka kad ste poslali Murphyja mami i trenutka kad ste otvorili vrata." "Ništa posebno." "Laţeš." Ryder je frknuo. "I to loše. I ako to nije bilo ništa posebno, zašto si bio sav čudan u Vesti? Kao da si se našao u neobranu groţđu, a onda si nešto promrljao o


papirologiji koju moraš riješiti i otišao." Cereći se, Ryder je kimnuo glavom Beckettu. "To je bilo nešto posebno." "Gukni, Owene", rekao mu je Beckett. "U redu, u redu. Avery me je zasula svime što joj je Murphy rekao. Bila je potpuno uzbuđena i čeznutljiva. Priča o duhovima, čekanje Billyja. Kao scenarij za TV film. Romantika, vječna ljubav i sve to. Znaš kakva Avery zna biti kad se govori o tome." "Ne baš." Ryder je slegnuo ramenima. "Nikad nisam vodio romantičan razgovor o vječnoj ljubavi s Avery. A ti?" pitao je Becketta. "Ne, koliko se sjećam. Ipak je Owen bio njezin prvi dečko." "Prestani." Uhvaćen između srama i razdraţenosti, Owen se meškoljio na mjestu. "Imala je pet, moţda šest. Kao Murphy. Isuse." "Rekla je da će se udati za tebe", Beckett ga je podsjetio, na što su se on i Ryder nasmijali. "I da ćete imati tri psa, dvije mačke i pet bebica. Ili moţda je bila riječ o trima bebicama i pet pasa." "Dao si joj prsten, buraz." Uhvaćen u zamku, Owen je iskesio zube Ryderu. "Iz jebenog aparata za igračke. Samo smo se igrali. I ja sam bio dijete, za Boga miloga." "Poljubio si je ravno u usta," Beckett se sjetio. "To se, jednostavno, dogodilo. Taj tvoj duh kratkog fitilja što miriše na kozju krv gurnuo je vrata dok je Avery bila naslonjena na njih. Odjednom se našla u mojem zagrljaju i..." Podignuvši obrve, Beckett je nagnuo glavu dok je proučavao Owenovo lice. "Ja sam govorio kad je imala pet godina." "Oh." "Ali upoznaj nas s najnovijim događajima", Ryder je bio uporan. "Uvalio si jezik maloj Vatrenoj?" "To se jednostavno dogodilo", inzistirao je. "Vrata su je bacila na mene." "Da, svaki put kad se ţena spotakne, ja se bacam na nju." "Popuši mi", rekao je Owen Ryderu. "Mora da je bio pakao biti iznenada zatočen pod njezinim usnama," Beckett je nagađao. "Ako uzmemo u obzir kako si izgledao kad si otključao vrata." "Nisam otključao vrata jer nisu bila zaključana. Ona je to napravila." "Riđokosa?" "Ne, ne Avery. Elizabeth. Onda se smijala." "Avery?" "Ne!" Gotovo počupavši kosu od bijesa, Owen je koračao među gomilama kutija. "Elizabeth. Nakon što se Avery naljutila i otišla, čuo sam je kako se smije." "Avery se naljutila jer si je poljubio?" priupitao ga je Becket. "Ne. Moţda. Kako da ja znam što ţenu ljuti?" Frustracija ga je zapljuskivala u valovima. "Nitko ne zna jer to moţe biti bilo što. To je neriješeni misterij. I sljedećeg dana, kad je bilo što u redu, onda je nešto drugo. Nijedan muškarac to ne zna", rekao je Owen mračno. "Ima čovjek pravo", komentirao je Ryder. "Onda. Da čujemo još." Ryder je zakvačio palčeve na dţepove. "Je li ti uzvratila poljubac? To muškarci znaju, stari." "Da, uzvratila mi je poljubac." "Kao refleks ili se unijela?" "Unijela se", promrmljao je Owen. "Nije baš bila prijateljska pusa." "S jezicima?" "Isuse, Ry." "Nisi ti jedini koji voli detalje." Ryder je namignuo Beckettu. "Definitivno s jezicima."


"Rekao sam da je sudjelovala, zar ne? Onda je Beck počeo lupati po vratima i sve je postalo nadrealno. Nije htjela da bude čudno, znate? Pa sam rekao dobro. Rekla je da ide pomoći Daveu i ja sam rekao dobro." "Ti si debil." Saţalijevajući ga, Ryder je odmahivao glavom. "Ti bi trebao biti pametan. Ti si pametan, Beckett je dobar, a ja sam zgodan. Ali ti si debil. Sjebao si priliku, stari." "Zašto? Zašto sam debil?" Beckett je podigao ruku. "Aha, skuţio sam. Poljubio si ţenu da su ti oči ispale i, ako su tvoje tvrdnje istinite, i ona je uţivala u tome koliko i ti. Onda si rekao 'dobro', iako je ona očito ispitivala teren? Ti si debil." "Nije htjela da bude čudno. Ja sam se trudio da ne ispadne čudno." "Gurnula te je mrtva ţena, završio si isprepletenih jezika s bivšom curom i duh vam je zaključao vrata? To je jebeno čudno", zaključio je Ryder. "Nije mi ona bivša cura. Imala je pet godina!" Ryder je prijateljski poloţio ruku na Owenovo rame. "Ţene nikad ne zaboravljaju. Ti ne ţeliš da bude čudnije nego što jest, moraš razgovarati o tome s njom. Budalo jadna." "Averyje u pravu", nagađao je Beckett. "Lizzy je romantičarka. Prvi put sam poljubio Clare baš u ovoj zgradi - poslije sam shvatio da je Lizzy imala prste u tome. Barem jednim dijelom." "Onda razgovaraj s njom", navaljivao je Owen. "Reci joj da se ne miješa." "To što si poljubio Riđokosu zasigurno je ubilo ponešto tvojih moţdanih stanica", zaključio je Ryder. "Moţeš reći ţeni što da radi — ako to odigraš kako treba — i moţda, moţda će polovicu vremena to i raditi, ili što slično tomu. Ako je riječ o ţivoj ţeni. Ako je mrtva? Bojim se da ništa od toga." "Sranje." "Bolje je da razgovaraš s Avery", savjetovao ga je Becket. "I napravi to što prije i kako treba." "Sranje." "Dakle, sad kad smo si olakšale dušu, dame moje, vratimo se poslu." Ryder je odšetao do vrata i otvorio ih. "Moramo završiti hotel." Nije ju mogao izbjeći - nije to zapravo niti ţelio. Ali nije mogao, ne između iznošenja, unošenja, čišćenja, stanki za jelo. U normalnim okolnostima viđao je Avery jednom na tjedan. Otkad su počeli radovi na hotelu, to je bilo gotovo svakodnevno. Sad, kad se posao pribliţavao kraju, putovi su im se isprepletali više puta na dan. Ali - zato što nije bio debil - ti trenutci nisu uključivali vrijeme nasamo za koje je znao da razgovor o tome zahtijeva. Ĉak i da je mogao pronaći mjesto na kojemu neće stalno prolaziti ljudi, svakih pet minuta netko bi ga prekidao. Tako da je napravio ono što je mislio da je najbolje. Pretvarao se kao da se ništa nije dogodilo. Sljedećih nekoliko dana razgovarao je s njom, donosio joj kutije, naručivao hranu od nje, kao da je sve normalno. Budući da se ona ponašala isto tako, mislio je: problem riješen. I kao posljednji posao tog dana - nadao se i tjedna - nosio je kutiju sa ţaruljama u sobu Nick i Nora. Planirao je obići sve dovršene sobe i postavljati odgovarajuće ţarulje. Oklijevao je trenutak kad je ugledao Avery kako vješa kristalne suze na samostojeću lampu. Okrenula se prema njemu. "Trebalo ih je povješati", rekla je. "Izgleda dobro." "Ja ih vješam na svoj način. Više mi se sviđa ovako nego onako kako je na nacrtu. Justine je rekla da je i ona to napravila."


"Meni je dobro." Primijetio je da je su stolne lampe sa staklenim postoljem pokraj uzglavlja kreveta već postavljene. "Večeras sam cura od rasvjete", rekla mu je. Htio se našaliti kako je on dečko od ţarulja, ali je malo bolje razmislio. Kvragu. Bilo je čudno. "Ja sam čovjek sa ţaruljama. Neka sve svijetli!" Izvadio je ţarulju iz kutije. "Slušaj, Avery..." "Pogledaj!" uletjela je Hope u kaputu i sa šalom oko vrata. "Zar nije fantastična?" Nosila je skulpturu muškarca i ţene u art deco stilu. Avery se okrenula da vidi. "Predobra je! To su Nick i Nora Charles." "Poklonili su nam je divni ljudi iz Basta." "Aaaaa. Sad mi je još i draţa." "Jednostavnoje savršena!" Nakon što je na trenutak promotrila sobu, Hope ju je stavila na jedan kraj drvene maske za radijator koju je napravio Owen. "Jednostavno savršeno. Sviđa mi se ta podna lampa. Malo blještavih, a mnogo glamura i stila. Kad završiš s poslom ovdje, Avery, moţeš li doći u J&R da nam kaţeš svoje mišljenje? Owene, pokušavamo odlučiti koji komad čipke što ga je tvoja baka izvezla odabrati, one koje je tvoja mama obrubila i uokvirila. Prelijepi su. Ona je bila umjetnica." "Da je imala dovoljno konca, izvezla bi Taj Mahal." "Vjerujem ti. Suzili smo izbor na dva komada. Treba nam još jedno mišljenje, Avery." "Mogu vam pomoći. Ovo je posljednja suza. Hvala Bogu." Kratko je promotrila svojih ruku djelo i kimnula glavom. "Odlično." "Pođi onda sa mnom. Moramo još samo to odlučiti i gotovi smo za večeras. "Dobro, jer moram juriti preko, imam nekog posla." "Kad završiš s time, dođi k meni", rekla je Hope. "Clareini roditelji večeras čuvaju klince i Beckett ima poslovnu večeru s klijentima. Popit ćemo malo vina i ja ću nešto skuhati." "Ja sam za. Daj mi još dvije minute da ovo završim." Kad je Hope izišla, Avery je čučnula da pokupi ostatke otpakiravanja lampi. "Još su ljepše kad su upaljene", komentirala je kad ih je Owen upalio da provjeri rade li. "Da. Onda, Avery..., je li sve u redu među nama?" Nakon glasnih otkucaja tišine, okrznula ga je pogledom. "Opet ta riječ." "Ma daj, Avery." Još uvijek čučeći, uputila mu je dug, mrk i odlučan pogled. "Ja sam OK. Jesi li ti OK?" "Da, samo... " "Zvuči kao da smo dobro. To nije bio moj prvi poljubac, Owene." "Ne, ah... " "Ĉak ni moj prvi poljubac s tobom." Prebacio je kutiju sa ţaruljama na svoj drugi bok. "To je bilo..." "Dakle, nema nikakvih problema." "Nema problema", sloţio se, iako je pomislio da je ovo zvučilo kao problem. "Ja ću to pokupiti. Ionako moramo iznijeti hrpu smeća. "Dobro", započela je. "Ako imaš vremena, moţeš postaviti i ogledalo, ono u obliku sunca. Hope je označila mjesto na zidu." "U redu." "Ţelim ti ugodan vikend ako se ne vidimo." "Da, i ja tebi." Mrko je pogledao karton, pa ogledalo, pa prazan hodnik. "Sranje", promrljao je i otišao po bušilicu. "Je li sve u redu medu nama?" Avery je gestikulirala s čašom vina. "Idiot."


U Hopeinoj dnevnoj sobi, sklupčana na kauču, Clare se smijala svojoj prijateljici. "On jednostavno ne zna kako se nositi s time." I dalje nespremna da pokaţe razumijevanje za njega, Avery je bjesnjela. "Neku je večer znao kako se nositi sa mnom." "Beckett je bio čudan i sav u grču nakon što smo se gotovo poljubili prvi put. Moţda je to crta braće Montgomery." "Kad ste se poljubili, prestao je biti čudan." "Istina." Clarein je osmijeh preplavila toplina. "Totalna istina. Ipak, poznajući vašu povijest.. "Povijest - smijurija." "Koja povijest?" Hope je nosila pladanj s voćem i sirom iz svoje kuhinjice. "Nisam imala priliku saznati sve detalje. Gurkanje duha, vreo poljubac, poslije bezvezno Owenovo ponašanje." "To je uglavnom to." "Povijest? Ima li tu nečega više osim toga što se poznajete oduvijek? Clare i Beckett poznavali su se godinama prije nego što su završili zajedno." "Ja sam bila s Clintom", podsjetila ju je Clare. "Bili smo par otpočetka tako da nisam imala povijest s Beckettom, osim povremenog druţenja." "Ti si imala još nešto s Owenom?" ispitivala ju je Hope. "Što mi je promaklo?" "Bili su zaručeni." Smijuljeći se, Clare je nazdravila Avery. "Što?" Hopeine crne oči poput tamne čokolade zakolutale su od šoka. "Kad? Zastoja to ne znam? Ovo je velika stvar." "Bili smo klinci. Mislim da sam imala pet godina — gotovo šest. Naši su očevi bili prisni tako da smo dosta vremena provodili zajedno. Bila sam zaljubljena u njega." "Tako da ga je zaprosila — odnosno, objavila je da će se oţeniti kad budu veliki." "Aaaa, to je tako slatko." Avery se malo raznjeţila i slegnula ramenima. "To je vjerojatno njemu bila golema sramota. Mislim da je imao osam. Ali lijepo se ponio u vezi s tim. Bio je strpljiv", sjetila se, još se više raznjeţivši. "Bila sam zaljubljena u njega nekoliko godina." "To je puno vremena u toj dobi", istaknula je Hope. "Pokušavam se sjetiti. Onda je počeo izlaziti s Kirby Anderson." Raznjeţenost je iščezla s njezina lica, a oči su joj bljesnule okrutnošću. "Ta desetogodišnja drolja. Owen Montgomery slomio mi je srce s tom namigušom i otimačicom dečka." "Trebala bih istaknuti, zbog Hope, da je Kirby Anderson danas udana, majka dvoje djece, i aktivistica za zaštitu okoliša koja ţivi u Arlingtonu u Virginiji." "Prerasla je to." Avery je slegnula ramenima. "Ali još bi moglo biti nečeg kurvinjskoga u njoj, samo je prikriveno. U svakom slučaju, nakon toga nisu me zanimali dečki dok nisam ušla u pubertet." "Ali oprostila si Owenu", navodila ju je Hope da nastavi. "Naravno. Odlučila sam da neću patiti za njim. Osim toga, prvi dečko nije i posljednji, zar ne?" Nakon što je to popratila kretnjom ruke, odrezala je komadić gaude i zagrizla ga. "Posebno ako je šupak." "Nemoj biti tako okrutna prema njemu." Clare se nagnula i potapšala Avery po ruci. "On je vjerojatno zbunjen, ne zna kako se postaviti. Znaš da mu mnogo značiš. Svima njima." "Da, da." Uzdahnula je. "Bio je to jebeno dobar poljubac. Naučio je mnogo otkad je imao osam godina — ili sam ja naučila. Oboje smo naučili. Ne bi mi smetalo da ga ponovno poljubim." "Stvaaarno?" Hope je otegla pitanje dok je kušala krišku j abuke. "Naravno. Što sam ja, glupa? Jebeno se dobro ljubi — i to sad znam. I stvarno je zgodan." "Bi li spavala s njim?" bila je znatiţeljna Hope. "Hmm." Razmišljajući, Avery se nagnula prema naprijed i zgrabila bobu kiseloga, bijelog grozda. "Oboje smo slobodni, oboje smo odrasle osobe. Moţda. Da, moţda, dok god


smo čiste glave. Owenu se moţe vjerovati. To je jako vaţno, znati da si s nekim komu moţeš vjerovati." Zagrizla je grozd i nacerila se. "I tko je jako zgodan." "Slušajući sve ovo, drago mi je što nisam u toj areni." Hope se zadovoljno zavalila u naslonjač sa svojom čašom vina. "Nećeš moći ostati izvan te arene." Avery je odmahnula glavom. "Prekrasna si, pametna, zanimljiva — i ljudsko biće." "Trenutačno me ne zanima izlaţenje s frajerima. Ne samo zbog Jonathana. Zapravo, sad kad razmislim, nikako zbog tog šupčine. Sad se samo ţelim usredotočiti na hotel, da budem najbolja domaćica hotela i da to prekrasno mjesto odrţavam savršenim. Muškarci, izlaţenje s njima, seks? Trenutačno mi nisu na popisu." "Budi oprezna", upozorila ju je Clare. "Ne ispada uvijek onako kako isplaniramo." "Ali ja sam stručnjakinja za planiranje." Owen nije dobro spavao, što ga je izluđivalo. On je uvijek spavao dobro. Smatrao je to vještinom, poput stolarstva ili računanja iz glave. Ali umjesto da se skljoka u krevet nakon cjelodnevnog rada, znojnoga jednosatnog treninga, opuštajuće vrele kupke u hidromasaţnoj kadi, spavao je nemirno i stalno se budio. Obećao je sam sebi da neće raditi preko vikenda, ali kad čovjek ustane iz kreveta prije svitanja, što da radi sa sobom cijeli dan? Kuća mu je bila uredna. Uglavnom je i bila, ali zbog preokupiranosti oko hotela posljednjih nekoliko tjedana gotovo da je kod kuće samo prespavao. Međutim, čak ni on nije mogao pronaći ništa za prigovor. Beckett i on projektirali su kuću s koje moţeš baciti kamenčić na kuće njegove majke, Rydera i Becketta, čiju je konačno dovršavao. Volio je biti blizu obitelji, a ipak ţivjeti sam i imati privatnost na svojoj šumovitoj čestici. Prostor je odraţavao njega i njegovu praktičnu prirodu sa svojom otvorenom kuhinjom i blagavaonicom kao zajedničkom velikom prostorijom i prostorom za zabavu kad mu nitko nije bio u gostima. S lijeve su strane praonica i ostava sluţile kao spremište za stvari. Vjerovao je u višefunkcionalnost, čak i u kućama. Sad, noseći samo široke hlače od flanela, stajao je na vratima atrija koja su vodila na njegov široki, popločeni trijem, ispijajući kavu samljevenu i skuhanu u elegantnu i učinkovitu aparatu kojim se počastio za svoj prošli rođendan. Ryder ga je zvao Hilda, tvrdeći da sve što je sjajno i komplicirano mora biti ţenskog roda. Uglavnom bi ga ta prva šalica dobre i jake kave oraspoloţila, dajući mu energiju za dan pred njim. Ona je bila čudna, rekao je sam sebi — kao i bezbroj puta tijekom besane noći. Rekla je da ne ţeli da stvari budu čudne, a onda se ona počela ponašati čudno. Pokušavala je postići da se on osjeća krivim, zaključio je, a on nije imao razloga da se osjeća krivim. To je sve bilo glupo i on je to trebao zaboraviti. Jer on neće izgubiti nijednu noć više zbog toga. Razmišljao je o doručku, ali nije imao volje ništa pripremati. Nije imao ništa protiv pripremanja hrane, osobito doručka vikendom kad se mogao natrpati jajima i slaninom, sjesti za svoj šank i igrati se iPadom. Nije imao volje ni za igru iPadom, a to je bilo loše. Uvijek je imao volje za igru na iPadu. Tako da je naposljetku ipak radio. Malo će vremena posvetiti izradi okvira za kamin u Beckettovoj spavaćoj sobi. Moţda će ga i završiti tako da ga Beckett moţe lakirati. Nije imalo smisla povlačiti se po kući cijeli dan ako nije znao uţivati u besposličarenju. Osim toga, njegova je majka uglavnom rano ustajala, pomislio je dok se penjao središnjim


stubama koje su izgradili on i njegova braća. Ona će mu pripremiti doručak — i moţda bije mogao malo ispitati - suptilno — o Avery. Neće sve ispričati majci — to bi bilo... čudno. Ali nije poznavao nikoga tko je bolje znao procijeniti ljude od Justine Montgomery. Skrenuo je u svoju spavaću sobu, upalio mali plinski kamin svjetlosmeđe boje i odnio kavu u kupaonicu. Kad se otuširao i obrijao, obukao je radnu odjeću i obuo zaštitne čizme. Pospremio je krevet — izravnao je donju plahtu, zategnuo bijeli prekrivač, posloţio jastuke u tamnosmeđim jastučnicama. Iskopčao je mobitel iz punjača, zakvačio ga za remen, uzeo dţepni noţić, nešto sitniša i novčanik s komode. Uzeo je čistu maramu iz ladice komode. Zastao je na trenutak mršteći se, ni sam ne znajući zbog čega. Previše je tiho, shvatio je. Njegova kuća i okućnica bile su upravo onakve kakve je htio, posla je bilo mnogo i ispunjavao ga je. Ali bilo je pretiho. Vrijeme je za psa, rekao je sam sebi. Vrijeme je da ozbiljno razmisli da nabavi psa. Moţda nekog labradora poput majčina — ili vjernu dţukelu poput Ryderove. Već je planirao nabaviti psa, ali zbog zaposlenosti i zahtjevnosti posla oko hotela to je stalno odgađao. Bolje da pričeka do proljeća, promislio je dok je silazio niz stube. Lakše je izdresirati štene da obavlja nuţdu vani kad su toplija vremena. Ili bi moţda mogao udomiti starijega psa - kad bi barem upola imao sreće kao Ry s Blentom. Izvukao je svoj radni kaput iz ormara, navukao skijašku kapu i rukavice te pokupio ključeve iz zdjelice pokraj vrata. Trebao je psa, pomislio je. To mu je nedostajalo u ţivotu. Dobar pas. Moţda bi mogao s majkom skočiti do skloništa za ţivotinje nakon doručka i nakon što odradi dio posla u radionici. Kimajući glavom od zadovoljstva, ušao je u svoj kamionet. Zvučalo je kao dobar plan — a on je volio dobre planove. Upalio je automobil, prošao pokraj malene drvene garaţe koju je sagradio za svoj dţip i ralicu kojom se sluţio na svojem posjedu i izašao na Glavnu ulicu. Skrenuo je jednom, pa drugi put u dvorište kuće na breţuljku koja je pripadala njegovoj majci. Psi su trčali dvorištem — Cus (skraćeno od Atticus) s jednom od njegovih mnogobrojnih izgrizenih loptica zarobljenom u njegovim ustima, očiju divljih od radosti. Cusov brat Finch izlijetao je pred njega tako da su se oba psa prevrtala i hrvala. Da, Owen je pomislio smijući se, svakako je trebao psa. Okruţio je dvorište automobilom i i ostao iznenađen kad je ugledao kamionet Willyja B. parkiran pokraj majčina automobila. Rano je za posjet, pomislio je, čak i za Averyna oca. Ali opet, znao je da Willy B. često svrati, a sad kad je bio jedan od izloţenih umjetnika u galeriji njegove majke, običavao je svratiti češće s nekim novim djelom ili dizajnom. Koja sreća, Owen je zaključio parkirajući automobil. Moţda će moći izvući neke informacije o Avery iz Willyja B. - suptilno, suptilno. Zastao je na trenutak kako bi dohvatio lopticu koju je Cus ispustio molećivo pred njegovim nogama. Zamahnuo je i bacio je daleko kako bi psi pojurili za njom, a onda je poţurio prema straţnjim vratima. Ĉuo je glazbu s udaljenosti od tri metra i protresao glavom. Tipično za njegovu majku — koja nikad nije vikala ni na jednoga svojeg sina da smanji prokletu glazbu. Ona je uvijek raspaljivala svoju. Odgurnuo je vrata i namirisao slaninu i kavu. Smijući se, pomislio je: u pravo vrijeme. A onda su mu oči gotovo iskočile iz glave. Slanina je cvrčala na štednjaku. Njegova je majka stajala ispred tave. I Willy B., sa svih svojih 193 centimetra, ne noseći ništa osim bijelih bokserica, s rukama na straţnjici Owenove majke i usnama na njezinima.


Vjerojatno je proizveo neki zvuk koji je nadglasao ţestoku glazbu i prekinuo šokantan zagrljaj. Moţda je vrisnuo. Nadao se da nije vrisnuo, barem ne izvan svoje glave. Njegova je majka - u rastvorenu ogrtaču, u kratkim crvenim hlačama pidţame i tankoj (pretankoj) bijeloj majici — ustuknula. Njezine su se oči susrele s njegovima i trepnula je. A onda se nasmijala. Ona se nasmijala. Willy B. Imao je toliko dostojanstva da je pocrvenio poput njegove razbarušene kose i kratke bradice. "Što?" Owen je promucao, šokiran do srţi. "Što — vi — što?" "Pripremam nam doručak", rekla je Justine leţerno, dok je osmijeh i dalje lebdio na krajevima njezinih usana. "Pretpostavljam da moram razbiti još nekoliko jaja." "Vi — ali — što? Mama?" "Pokušaj napraviti cijelu rečenicu, Owene. Uzmi kave." Posegnula je za šalicom. "Ah... Trebao bih...", i dalje ţarko crven Willy B. vrpoljio se na svojim golemim stopalima, "... obući hlače." "Da!" Owen je osjetio kako su mu ruke pljesnule u zraku, ali nije ih mogao zaustaviti. "To. Hlače. Molim te, Boţe." Pročišćavajući grlo, Willy B. šmugnuo je poput medvjeda u svoju pećinu. "Mama." "To sam ja." Sva ţivahna, Justine je isijavala radost. "Sjedni, zlato. Popij kavu." "Što... " Justine je uzela hvataljku kako bi izvadila slaninu da se ocijedi. "Završi je ovaj put. Ja ću je započeti. Što...?" "Što..." Morao je progutati usku, bodljikavu knedlu u grlu. Nije htjela proći. "Što radiš? Ovdje. S njim. Gola." Podigla je obrve i pogledala se. "Nisam gola." "Gotovo jesi." Očito se boreći s drugim osmijehom, Justine je zatvorila ogrtač i zavezala ga. "Je li sad bolje?" "Da. Ne. Ne znam. Moja glava. Je li mi glava eksplodirala?" Rukama je provjerio je li na mjestu. Justine je nastavila s pripremom doručka uzevši jaja i mlijeko iz velikoga hladnjaka. "Planirala sam ispeći jaja, ali u danim okolnostima imat ćemo pohani kruh. Voliš pohani kruh. Nisi doručkovao, zar ne?" "Ne. Mama, ne razumijem ovo." "Koji dio ne razumiješ, dušo?" "Ništa ne razumijem. Ništa." "U redu, objasnit ću ti. Kad ljudi odrastu, često ţele biti bliski s nekime. Najbolje je ako se zaistajedno drugomu sviđaju i poštuju se. Vaţan dio te bliskosti jest seks, što znači... " "Mama." Vrućina je pojurila uz njegov vrat, ali nije bio siguran koju je emociju zapalila u njemu. "Prestani." "Dakle, razumijem taj dio. Willy B. i ja se stvarno sviđamo jedno drugomu i poštujemo se i pokatkad se seksamo." "Nemoj, nemoj, nemoj izgovarati Willy B. i seks s tobom u istoj rečenici." "Onda ti ne mogu objasniti, zar ne? Prihvati to, Owene", savjetovala ga je i ponudila mu krišku slanine. "Ali..." Uzeo je slaninu. Nije se mogao sabrati da govori povezano.


"Voljela sam tvojeg oca. Jako, jako puno. Imala sam 18 kad sam ga prvi put vidjela prvi dan na poslu u građevinskoj tvrtki Wilson. Tamo je bio, stajao na Ijestvama u poderanim trapericama, velikim čizmama, remenom s alatom i bez majice. I, oh, moj Boţe." Poloţila je ruku na srce. "Nisam mogla dobro vidjeti cijeli dan. Tom Montgomery. Moj Tommy." Izvadila je zdjelu i počela tući jaja i mlijeko vilicom. "Nisam se čak ni mogla pretvarati da sam srameţljiva kad me je pitao da iziđemo van. Nisam nikad izišla ni s kim drugim nakon toga, prvog izlaska. Nikad nisam niti ţeljela nikoga. Nisam nikoga ni voljela kao što sam voljela tvog oca." "Znam, mama." "Imali smo dobar ţivot. Bio je tako dobar čovjek. Pametan, snaţan, duhovit. Zajedno smo izgradili biznis jer smo ţeljeli vlastiti. I ova kuća, ova obitelj - u svemu je Tommy prisutan. Svi ga vi imate u sebi, neki od vas na način kakvi jeste, neki onako kako izgledate. Ti imaš njegove usne, Beckett oči, Ryder njegove ruke. I više. Ja to cijenim." "Ţao mi je." Gledajući je i slušajući što govori, osjetio je kako se sva njegova srdţba rastopila. "Ţao mi je. Nemoj plakati." "To nisu tuţne suze. To su suze zahvalnice." Dodala je šećer, malo vanilije, velikodušne prstohvate cimeta. "Imali smo pfredivan, zanimljiv i zaposlen ţivot zajedno i on je umro. Ti ne znaš — nisam nikad dopustila da znaš - kako sam bila bijesna na njega što je umro. Tako bijesna tjednima, mjesecima. Ne znam koliko dugo. Nije trebao umrijeti. Trebali smo biti zajedno zauvijek, a onda ga više nije bilo. Nema ga, Owene, i nedostajat će mi dok god budem ţiva." "I meni." Nagnula se preko pulta i poloţila ruku na Owenovu, a zatim se okrenula i uzela štrucu kruha. "Willy B. voli Tommyja. Bili su bliski kao što ste vi dečki bliski." "Znam to. Znam to, mama." "Trebali smo jedno drugo kad je Tommy umro. Trebali smo nekoga drugoga tko ga je volio, tko je mogao pričati priče o njemu. Netko na koga se moţemo osloniti, zaplakati na ramenu, smijati se. I to smo radili, sve što smo radili, dugo vremena. A onda prije nekoliko godina mi smo... recimo samo da sam mu počela pripremati doručak tu i tamo." "Nekoliko... godina." "Moţda sam ti trebala reći." Slegnula je ramenima dok je umakala kruh u mlijeko i jaja. "Moţda nisam bila sigurna da ţelim razgovarati o svojemu seksualnom ţivotu sa svojim odraslim sinovima. I činjenica jest da je Willy B. srameţljiv." "Jesi li... zaljubljena u njega?" "Volim ga, naravno. Godinama, kao i Tommy. On je dobar čovjek, znaš to. On je dobar otac — i morao je sam odgojiti Avery kad je njezina majka otišla kako je otišla. Toliko je njeţnosti u njemu. Jesam li zaljubljena?" Namočeni kruh cvrčaoje u tavi. "Mi uţivamo jedno u drugome, Owene. Provodimo vrijeme zajedno kad imamo vremena. Svatko od nas ima vlastiti dom, vlastite ţivote, vlastitu obitelj. Sretni smo kako stvari što je i to nam je oboma dovoljno." "Mogu li mu sad reći da siđe dolje na doručak?" "Da, naravno. Mogao bih otići." "Sjedi tu. Napravila sam dovoljno smjese od jaja za prokletu vojsku." Izišla je iz kuhinje, postavila ruke na bokove i viknula. "Willy B., sigurno si već dosad obukao hlače, silazi dolje na doručak." Vratila se, okrenula kruh na drugu stranu, stavila slaninu i pohani kruh na tanjure i poslagala ih na pult.


Dok se Willy B. dogegao, stavila je drugu turu kruha u tavu. "Sjedi i jedi", naredila je. "Nemoj da se ohladi." "Izgleda stvarno dobro, Justine." Pročišćujući grlo, Willy B. sjeo je na stolac pokraj Owena. Krajičkom oka Justine je pogledala Owena. "Hm, onda... što ima, Willy B.?" "Oh, znaš." "Da." Ne imajući izbora, Owen je posuo kruh sirupom. "Ah... hotel postaje stvarno lijep", osmjelio se Willy B. "Lijepa je slika na trgu. Tvoj bi otac bio jako ponosan i zadovoljan." "Bio bi", uzdahnuo je Owen. "Ţene su stavile neka tvoja fensi djela. Izgledaju dobro tamo." "Zar to nije sjajno?" Za štednjakom Justine je okretala kruh i smješkala se dok su se dva muškarca spoticala u razgovoru za doručkom. Preţivio je. Ni dalje nije bio siguran što da misli o tome, ali preţivio je doručak s majčinim... s Willyjem B. Psi su marširali za njim u radionicu, a Cus, uvijek pun nade, nosio je jednu od svojih loptica. Owen je upalio svjetla, radio i naloţio grijanje. Nakon trideset minuta petljanja po tome, odustao je. Njegov je mozak odbio sudjelovati i nije htio riskirati da ozlijedi ruku pri rezbarenju. Smanjio je grijanje, isključio je radio i svjetla. Psi su ga poslušno pratili van. Kako bi priuštio Cusu zadovoljstvo, snaţno je bacio lopticu prije nego što se popeo u svoj kamionet. Ĉisto, znojno stolarstvo, odlučio je, i krenuo prema Beckettovu posjedu. Imao je dovoljno prisebnosti da napravi okvire u sobama koje su namijenili Clareinim dečkima. Zamijetio je kamionete svoje braće kad se dovezao i nije se mogao odlučiti je li mu to bilo olakšanje ili ga je ţivciralo. Što je rekao? Je li išta rekao? Naravno da jest. Morao im je reći — osim toga, to je značilo da neće biti samo on iznevjeren i u šoku. Ĉuo je glazbu što su je proizvodili čekić i pila i Beckettov iPod dok je vadio remen s alatom iz kamioneta. Kuća je poprimala svoj konačan izgled, pomislio je Owen, osobito ako se uzme u obzir da je rad na njoj bio uguran u rokove završetka hotela. Dodali su dio originalnoj, nedovršenoj strukturi ispod krova — hvala Bogu, ako se vrijeme uzme u obzir. Trijemovi i terase za boravak vani čekat će do proljeća, ali, ako ostale radove završe do travnja, Beckett i njegova obitelj mogli bi se useliti odmah nakon vjenčanja. Ušao je unutra kroz buduća kuhinjska vrata i kratko sve razgledao prije nego što se popeo privremenim stubama na prvi kat. Jebeno je golemo, pomislio je, ali pretpostavio je da je to ima smisla za peteročlanu obitelj. Prostrana glavna spavaća soba imala je i golemi kamin za koji su dječaci rekli Beckettu da ga je njihova majka oduvijek ţeljela. Druga velika kupaonica povezivala je još dvije sobe. Još jedna kupaonica i još dvije sobe na drugom katu, prisjećao se. Išao je u smjeru odakle je dopirala buka, a Blento je došetao k njemu da ga pozdravi. Pas je sjeo, očiju prikovanih za Owenovo lice. Mahao je repom. "Nemam ništa." Pokazao mu je prazne dlanove prije nego što ga je potapšao po glavi. Izbjegavao je riječi hrana ili jesti kako Blenti ne bi dao ikakvu laţnu nadu. Ušetao je u jednu od spavaćih soba, u kojoj je Beckett rezao pilom, a Ryder sastavljao ormar. "Ti ne zoveš i ne šalješ poruke", nadglašavao je Owen buku.


Sa smiješkom na licu, Beckett se ispravio i skinuo zaštitne naočale. "Ry je upravo stigao. Trebao sam znati da ni ti nisi daleko. Cijenim to." "Nema krafni?" upitao je Ryder, na što je Blento odmah počeo mahati repom. "Ja nemam." "Clare otvara knjiţaru jutros, a onda će pokupiti djecu od staraca oko podneva — mora obaviti neke poslove. Moţe donijeti sendviče ili što slično. Ionako dolaze ovamo da nam pomognu." Ţale ga. Beckett je potapšao Rydera po ramenu. "Tata nas je itekako istrenirao za posao kad smo bili njihovih godina." "Nisam znao dovoljno da ga mogu ţaliti u to vrijeme. Govoreći o vremenu, mogao si ga dosta uštedjeti da si smanjio broj soba. Sto će ti pet soba? Osim ako Clare ne bude ţeljela spavati s tobom." "Jedna za svako dijete", odvratio je Owen, "glavna spavaća soba, gostinjska soba." "Kauč na izvlačenje moţe posluţiti svakomu tko prespava. Isto tako u uredu." "Zapravo, trebat ćemo šest soba. Imat ćemo još jedno dijete." Owen je stao sa skidanjem kaputa. "Clare je trudna?" "Nije još. Ĉekamo dok se ne oţenimo, ali otad radimo na tome punom parom." "Ne rade se djeca parom", istaknuo je Ryder, a onda spustio čekić. "Ĉetvero djece? Ozbiljno?" "To je samo jedno više od troje." Owen je protresao glavom. "Mislim da, kad je riječ o djeci, broj raste ekponencijalno. Ali kvragu sve. Vi se sjajno nosite s troje, isto tako će biti i s četvero." "Mama će poludjeti kad čuje za ideju o još jednom unučetu." Ryder je izvukao čavle za učvršćivanje ormara. "Ah, kad već govorimo o mami, mislio sam raditi malo u radionici pa sam svratio jutros k njoj." "Da uţicaš doručak", zaključio je Ryder. "To je bio razlog. U svakom slučaju, Willie B. je bio tamo." "Još jedan koji ţica doručak", Beckett je namjestio naočale i posegnuo za pilom. "Nemoj je još uključivati." Ĉovjek bi mogao izgubiti prst, pomislio je Owen. Beckett se namrštio i opet skinuo naočale. "Ima li problema s mamom?" "Ne. Ne znam. Ne. U svakom slučaju, njoj to nije problem." "Ĉiji je problem?" uahtijevao je Ryder. "Dopusti mi da dovršim, kvragu. Otišao sam u kuhinju i mama je već pripremala doručak i Willy B. je bio tamo. Samo u boksericama i oni su... znaš." Sad je Ryder odloţio svoj čekić. "Oni su što? Što točno?" "Oni su..." Owen je napravio krug rukama. "Ruke Willyja B. bile su na majčinoj straţnjici, a ona je nosila ogrtač koji je bio rastvoren, a nije mnogo toga imala ispod. I ne ţelim razgovarati o tom dijelu." "Njegove su ruke bile na njoj?" rekao je Ryder njeţno. "U redu. On je golem, ali je star. Ja ću ga srediti." "Ĉekaj." Beckett je podigao ruku i odgurnuo Rydera. "Govoriš li to da su mama i... " "To vam upravo govorim. I već su nekoliko godina zajedno." "Jebemu", promrmljao je Ryder. "Ne govori jebemu kad nam govori o mami i Willyju B. Ne ţelim taj glagol i ta imena zajedno u svojoj glavi." Beckett je odšetao, uzeo litru Cole koju je donio sa sobom i potegnuo ravno iz boce. "Svi duboko udahnite, dobro. Ti govoriš da su mama i Willy B.... u vezi." "Ona kaţe da su... u vezi tu i tamo. Sve mi je izloţila kad je on otišao gore obući hlače. Oduvijek su prijatelji. Oboje su voljeli tatu. Znate da je volio tatu, to nije laţ." "Da, da."


"Ry", promrsio je Beckett. "Dobro, sranje. Dobro, da, bili su bliski. To nije laţ. Ali, ako je ovo dobro za mamu, zašto se skrivaju?" "Mislim da ţele biti diskretni, barem mi se tako činilo kad mi je sve objasnila. Govorila mi je kako se osjećala kad je tata umro i plakala je." "Sranje." Ryder je odšetao do prozora i zabuljio se kroza nj. "Njoj i Willyju B. stalo je jedno do drugoga, znamo to. Mogli su se osloniti jedno na drugo kad je tata umro, znamo i to. Pretpostavljam, nakon nekoga vremena... " "Počeli su se oslanjati jedno na drugo goli." "Kvragu, Ry." Beckett je oči pritisnuo prstima. "Prestani stvarati te slike u mojoj glavi." "I u mojoj su tako da mogu biti i u tvojoj. I dalje osjećam da bih ga trebao tresnuti — barem jednom pošteno. Iz principa." "Njoj se to ne bi svidjelo." Owen je slegnuo ramenima. "Ali on je i dalje Willy B. tako da znaš da ću ti dopustiti da ga udaraš koliko god budem mislio da je potrebno." "Kvragu, istina. To nije dobar način. Moram razmisliti o tome. Stisnutih zubi Ryder je uzeo svoj čekić, postavio čavao i zabio ga. "Mislim da svi moramo." Beckett je ponovno stavio zaštitne naočale i uključio pilu. Kimajući glavom, Owen je zategnuo svoj remen s alatom. Bolje je raditi, odlučio je, bolje izgurati ovaj čudan dan mirisom piljevine i zvukom zabijanja čavala u drvo. Kad su Clare i djeca došli s hranom, završili su sa sastavljanjem namještaja na prvom katu i počeli su u prizemlju. "Radite tako brzo", Clare je iz kuhinje pojurila u svoj budući ured — njezin vlastiti ured kod kuće! "Imamo princip po kojemu radimo." Beckett je prebacio ruku preko njezinih ramena dok su dječaci jurišali prostorom. "Dobro funkcionira. I mi smo ovdje da pomognemo, ako moţemo ikako. I kao naknadu za vaš trud nudim juneći gulaš u Crock Potu. Muţevno jelo za muţevne muškarce." "Ja sam za", rekao joj je Owen. "Mrzim što ću ga propustiti, ali imam dogovor." Ryder je bacio komad svojeg sendviča u zrak. Blento ga je uhvatio visoko u zraku kao iskusni srednji vanjski igrač obrane. "Moţeš li naučiti Bena i Yodu da to naprave?" molio ga je Liam. "Uvijek se stvari odbiju o njihove njuške." "Blento, dođi, on je rođen da lovi hranu, ali da, mogli bismo ih naučiti." "Ne u kući", rekla je odsutno Claire dok je pozorno proučavala nacrte. Ryder se nasmijao dječaku i otrgao drugi komadić. "Idi, vjeţbaj s Blentom." "Blento znači glupan", izjavio je Murphy, "ali ne smijemo govoriti glupan. To je ruţno." "Ovisi, zar ne?" "O čemu?" "Pa.. " Razmišljajući, Ryder je izvukao olovku iz svojeg remena s alatom i nacrtao nešto na podu. "Što je to?" "To je magarac. Dobro crtaš!" "Ne, to je kenjac." "Mama! Ryder je nacrtati kenjca na podu." "Nacrtao", ispravila ga je Clare, pogledala Rydera i izdahnula. "Volim crtati. Mogu li crtati po podu?" Ryder mu je dodao olovku. "Moţeš, patuljče! " Sav sretan Ryder je sjeo na pod i nacrtao kvadrat s trokutom na vrhu. "Ovo će biti naša kuća kad se vjenčamo."


Liam je otrčao Owenu. "Treba mi još za Blentu da lovi." Owen ga je opskrbio komadićima sendviča. "Ti ćeš biti naš stric." "Tako čujem." "Onda nam moraš kupovati boţične darove." "Valjda moram." "Imam popis." "Gdje je?" "Na hladnjaku kod kuće. Samo je deset dana preostalo do Boţića." "Onda bolje da se uhvatim posla." Liam je pogledao na drugi kraj sobe gdje je Beckett podučavao Harryja kako da čekićem zabije klin. "I ja ţelim čekić." "Onda mi bolje pomozi da završim sa sastavljanjem smočnice." "Što je smočnica?" "U njoj će tvoja mama drţati hranu." "To je hladnjak." "Ne ide sve u hladnjak, dijete drago. Na primjer, limenke juhe?" "Ja volim Chicken andStars." "Tko ne voli? Hajdemo završiti posao." Unatoč beskrajnoj bujici pitanja, sviđalo mu se raditi s dječakom, pokazivati mu kako mjeriti, kako obiljeţiti, kako drţati čekić. I shvatio je da je i Liam uţivao jer je ostao gotovo sat vremena prije nego što se pridruţio Murphyju na podu u igri s mnoštvom akcijskih figura. I Clare je dala svoj doprinos. Donosila je stvari, nosila ih, sama je zabila nekoliko čavala — i drţala djecu pod nadzorom. Sjetio se da je njegova majka radila isto kad su nadograđivali kuću. Kod njegova su oca radovi uvijek biti u tijeku. Nakon što su završili, bio je polaskan kad ga je Liam pitao moţe li se voziti s njim. Stavili su sjedalicu u kamionet i posjeli dijete u nju. "Gdje je tvoja kuća?" ţelio je znati Liam. "Ravno niz ulicu — ili kroz šumu ako ideš pješice." "Mogu li je vidjeti?" "Ah. Naravno, zašto ne." Nije bilo izvan ruke. Owen je skrenuo nekoliko puta i našao se na svojoj stazi. Postavio je boţično drvce s lampicama posred središnjega prozora — bile su namještene automatski tako da su svjetlucale u prosinačkom mraku. "Naš je veći", izjavio je Liam. "Da, jest. Vas ima više." "Ţiviš li ovdje sam?" "Tako je." "Zašto?" "Zato što... ovo je moja kuća." "Ali nemaš se s kime igrati." Nije o tome razmišljao na takav način. "Valjda nemam, ali Ryder ţivi tamo, u onome smjeru, a, kad tvoja kuća bude završena, vi ćete biti ondje, u onome smjeru." "Mogu li doći igrati se u tvojoj kući?" "Naravno." Nije dosad o tome razmišljao, ali, dovraga, moglo bi biti zabavno. "Da." "Dobro." Owen je okrenuo kamionet i krenuo prema cesti. "Nabavit ću psa." "Psi su dobri", Liam je kimnuo mudro. "Moţeš se igrati s njima, a moraš ih hraniti i naučiti ih sjediti. Oni tjeraju loše tipove. Neki zločesti čovjek došao je u našu kuću, ali psi su


bili tek štenci." Owen je razmišljao o odgovoru. Nije bio siguran koliko su dečki znali o Samu Freemontu. "Ti imaš dobre pse." "Sad su veći, ali još su štenci. Ali oni će tjerati zločeste tipove kad narastu. Zločesti čovjek ušao je i preplašio moju mamu." "Znam. Ali ona je sad dobro, a zločestije čovjek u zatvoru." "Beckett je došao i zaustavio ga. I ti i Ryder ste došli." "Istina." Ako je Liam imao potrebu razgovarati o tome, zaključio je Owen, to ga je zabrinjavalo. "Ne trebaš se brinuti, Liame. Ĉuvamo ti leđa." "Zato što će se mama i Beckett vjenčati?" "Zbog toga, da, ali i zbog toga što ţelimo." "Ako se zločesti čovjek pokuša vratiti, a Beckett ne bude ondje, Harry i ja borit ćemo se protiv njega, a Murphy će nazvati 911, a onda Becketta. Vjeţbali smo." "To je pametno." "I kad psi narastu, ako se pokuša vratiti, oni će ga ugristi." Liam je uputio pogled Owenu. "Za glupu guzicu." Nasmijavši se, Owen ga je lagano lupnuo po glavi. "Tako treba." Nakon večere, dok je Clare lovila dečke za kupanje, Owen je iznio razgovor Beckettu. "Ugristi ga za glupu guzicu. Mali ima stila. Clare i ja razgovarali smo s njima nakon što se to dogodilo. Umirili smo ih, ali smo otvoreno razgovarali. Međutim, čuli su priče u školi. Tako da ih je Harry okupio i došli su meni u vezi s tim. "Da ne govorimo ništa Clare?" Beckett je pogledao prema stubama. "Moţda to nije politički korektno, ali u ovom slučaju čini se ispravnim. Oni moraju znati da sve imamo pod kontrolom i da imam povjerenje u njih da će mi pomoći štititi svoju mamu." "Mi bismo napravili isto." "Da, istina. Kad već govorimo o tome, uspio sam reći Clare o našoj situaciji na putu kući. Namjestiš glasnoću radija na određenu razinu, svoje glasove uskladiš s drugima, moţeš čak i voditi razgovor koji ne dopire do straţnjih sjedala. Osim toga, razgovarali smo u šiframa." "Što je rekla?" "Očekivano. Da mama ima pravo na ţivot. Ona je vitalna ţena, Willy B. je dobar čovjek. Bla, bla. Mislim, ima pravo, ali ipak." "Nisu njezina majka i Willy B. bili gotovo goli u kuhinji." Beckett je uzdahnuo i zatvorio oči. "Hvala ti na toj novoj slici koju mogu dodati svojoj rastućoj kolekciji." "Mogli bismo početi razmjenjivati ih poput bejzbolskih kartica." Na to se slatko nasmijao tresući glavom. "Znaš što još? Kad sam to rekao Clare, ona uopće nije bila iznenađena." "Kako to misliš?" Owen je podrignuo pivo koje je popio nakon večere. "Kao da je već znala?" "To ili ţenski radari. Kad je riječ o ovakvim stvarima, poput šišmiša su. U svakom slučaju, baš sam je htio to pitati, ali onda su se Harry i Murphy počeli tući i to je bio kraj razgovora odraslih." Pomisao mu je naglo bljesnula u glavi. "Ako je Clare već znala, onda Avery... prokletstvo!... je mogla biti taj radar." "Avery je ţena. Ima radare. I ona je šišmiš kao bilo koja od njih. Osim toga, njezin otac drpa našu majku." "Prestani. Prestani." Beckett je prekrio uši. "Daje znala, rekla bi mi." Ta mu je misao pustila korijenje u mozgu i niknula poput korova. "Ja bih njoj rekao." "Sad znamo. Pretpostavljam da ćemo se morati naviknuti na to."


Owen mu je htio odgovoriti, ali dojurio je Harry, sav sjajan od kupanja, u pidţami sa slikom X-Mena, najavivši turnir u Nintendo igrama. Nije imao izbora, osim da pristane, i igrao je s njima sat vremena. Volio je klince, volio je Nintendo igre, ali nije mogao izbaciti iz glave misao da je Avery skrivala to od njega. Cijelim putem kući razmišljao je o tome, čak je ostao sjediti u kamionetu neko vrijeme i razmišljao o tome. Onda je okrenuo kamionet i odvezao se natrag u grad. Ušao je u Vestu na straţnji ulaz. "Hej, Owene!" Frannyje stajala za pultom reţući veliku pizzu. "Ĉime te moţemo posluţiti?" "Je li Avery tu negdje?" "Upravo ste se mimoišli. Otišla je izručiti dostave. Večeras više ljudi zove nego što dolazi u restoran. Ja zatvaram tako da će ona ići ravno gore kad se vrati. Mogu je nazvati ako je vaţno." "Ne. Nije vaţno. Poslije ću je uloviti. Kako se osjećaš?" "Vratila sam se u normalu. Otvarate li vi doista hotel sljedeći mjesec?" "Da, otvaramo." "Proširit ću glas." "Samo daj. Vidimo se poslije, Franny." Izišao je kroz straţnji ulaz i, nakon kratka premišljanja, pošao uz stube umjesto niz njih. Morala se vratiti kad-tad. Pomislio je kako ima ključeve: ipak je on bio vlasnik. Ali time bi prešao granicu. Umjesto toga sjeo je na pod pred vratima njezina stana i izvadio telefon. Proveo je vrijeme čitajući emailove i poruke i odgovarajući na njih. Provjeravao je koliko je sati, pitajući se kamo je dostavljala, dovraga. U Portugal? Volio bi da je traţio od Franny kavu, pokušavajući se zabaviti igrajući Angry Birds. Zatvorio je oči — kako bi ih odmorio na trenutak — i besana noć došla je na naplatu. Zaspao je na podu sa svojim vjernim mobitelom u ruci.


Vukući vrećice s potrepštinama, Avery je gurnula vrata ulaznoga stubišta i odloţila vrećice. Iz navike je otišla provjeriti jesu li zaključana glavna vrata Veste, a onda se popela do svojega stana. Zastala je i namrštila se vidjevši Owena naslonjenog na vrata stana zatvorenih očiju i s mobitelom u ruci. "O čemu je riječ?" zahtijevala je, a, kako on nije odgovarao, shvatila je da je u dubokom snu. "Za Boga miloga", promrmljala je, prišla mu i udarila ga nogom. "Uf! Što? Kvragu." "Što radiš, dovraga?" "Ĉekam tebe." Razdraţen, trljao je bok na mjestu gdje ga je njezina cipela - ovoga puta ţute boje poput kanarinca - udarila. "Kvragu, gdje si dosad?" "Obavila sam neke dostave, a onda sam navratila u trgovinu po potrepštine. Naletjela sam na prijatelja i mi smo..." Zastala je i bijesno ga pogledala. "Zašto ja to tebi objašnjavam? Zašto ti spavaš na podu ispred moga stana?" "Jer nisi bila kod kuće. Nisam spavao. Samo sam... razmišljao." Osovio se na noge i zatreptao očima. "Kosa ti je mokra." "Pada neka susnjeţica. Makni se, hoćeš? Vrećice postaju teške." Opet je zatreptao očima, a zatim otišao po vrećice. Ona je otključala vrata i ušla ispred njega. Prešao je dnevnom sobom i krenuo ravno u kuhinju, bacivši vrećice na pult. Promatrajući ga, skinula je kaput i odmotala šal. "Koliko si dugo bio ispred vrata?" "Koliko je sati?" Kad je pogledao na sat, namrštila se. "Što se dovraga događa, toliko je sati." Prebacila je kaput i šal preko naslona stolice dok je išla prema pultu. "To i ja ţelim znati." "Spavao si na mom pragu", rekla je i počela slagati namirnice. Za razliku od njezine dnevne sobe, koja je za njega bila neuredna, a za nju soba za ţivljenje, njezini kuhinjski elementi i hladnjak bili su pedantno organizirani. "Nisam spavao. Moţda sam zadrijemao nekoliko minuta, ali nije riječ o tome." "O čemu je riječ?" "Znala si. Znala si što se događa i nisi mi rekla." "Ne govorim ti ja mnogo toga." Mrko ga je pogledala, a zatim je stala vaditi jaja iz kartona i stavljati ih u posudu za jaja. "Budi malo određeniji." "Znala si da tvoj otac spava s mojom majkom." Jaje joj je kliznulo iz prstiju i tresnulo na pod poput male bombice. "Što?" "Dobro, nisi znala." Owen je ugurao ruke u dţepove. "Sad znaš." "Ponovit ću opet, što?" "Moja majka, tvoj otac." Kako mu riječi nisu navirale, izvukao je ruke iz dţepova i njima mahao zrakom. "Izlaze? Stvarno? Ne." Kratko se nasmijala, otkinula nekoliko papirnatih ručnika i namočila ih da obriše razbijeno jaje. "Vjerojatno si nešto sanjao dok si kampirao pred mojim vratima." "Da, izlaze - i ne, nisam." I dalje je odmahivala glavom, namočilaje drugi ručnik i brisala pločice. "Odakle ti to? S kratkog putovanja u Svijet bizarnosti?"


"Od mene. Mene samoga. Od mojih jebenih očiju." Raširio je prste i pokazao na njih. "Otišao sam u maminu kuću jutros. Uhvatio sam ih." Avery je zinula od čuda dok se polako uspravljala. "Uhvatio si svoju mamu i mog tatu? U krevetu?" "Ne. Hvala Bogu. Bili su u kuhinji." "Isuse!" Počela je teško disati i ustuknula je. "Seksali su se u kuhinji!" "Ne. Umukni." Zaprepašten, Owen je prekrio rukama oči. "Sad doista znam što Beckett misli kad govori o slikama u glavi. Oh, Boţe." "Govoriš bemislice. Totalne." Počni ispočetka, zapovjedio je samom sebi jer je Avery imala pravo. "Otišao sam onamo, bili su u kuhinji. Tvoj je otac bio u boksericama. Moja je mama nosila onu, onu malu... stvarčicu. I oni su... ruke, usne, jezici." Jedan je trenutak samo zurila u njega, a onda je podigla jedan prst. Okrenula se i otvorila kuhinjski ormar, izvadila bocu Glenfiddicha i dvije niske čaše. Bez riječi u svaku je ulila dva prsta i jednu čašu pruţila Owenu. Naiskap je ispila svoju i polako udahnula. "Još jednom. Naši starci spavaju zajedno." "To sam rekao." "I ti si ih uhvatio oskudno odjevene kako se drpaju u kuhinji tvoje mame." "Govorim ti." Sad je on iskapio svoj viski. Kad se ona počela smijati, mislio je da je histerična, ali trebao mu je samo trenutak da prepozna da se smije odsrca. "Misliš li da je ovo smiješno?" "Djelomično jest. Ti si ih ulovio?" Stavila je ruku na trbuh. "Oh, oh. Voljela bih da sam bila tamo da ti vidim lice. Kladim se da je bilo..." Odglumila je preuveličani šok i uţas, a onda opet prasnula u smijeh. Imao je loš predosjećaj da je tako i bilo. Kako bi se opravdao, iskesio je zube i zareţao. "Ti bi, zasigurno, rekla 'Hej, baci još slanine na tavu za mene'." "Pripremala je doručak. To je lijepo." "Lijepo. Misliš da je to lijepo?" "Da, mislim. Ti ne?" "Ja ne znam što mislim." Kimnuvši glavom, Avery se vratila slaganju namirnica. "Daj da te pitam nešto. Misliš li da bi tvoja majka trebala biti sama ostatak svojeg ţivota?" "Ona nije sama." "Owene." Okrenula se i pogledala ga bez riječi. "Ne znam. Ne. Ne. Samo nisam nikad mislio o tome — o njoj — na takav način." "Sad kad jesi, misliš li da nema pravo imati nekoga u svojem ţivotu?" "Pa... da. Valjda." "Imaš li problema s mojim ocem?" "Znaš da nemam. Willy B... on je najbolji." "On je najbolji", sloţila se Avery. "Dakle, ne sviđa ti se što ti je majka s najboljim?" "Ja..." Zapetljao se i i zaustavio. "Ako budeš tako razumna i zrela... " "Oprosti. U ovom slučaju moram. Oni su dobri prijatelji, dugogodišnji dobri prijatelji. Dakle, bit će dobri jedno prema drugome." Smijući se, slagala je vrećice za kupnju. "Pokušala sam mu namjestiti ţensku nekoliko puta. Nikad nije upalilo. Nije mi se sviđala ideja da nema nikoga. Moja majka ga je tako iznevjerila." Oboje vas, Owen je pomislio. "Mama mi je rekla da su..." Opet je mahao rukama zrakom. "Nekoliko godina."


"Nekoliko godina?" Opet je mahala glavom tam oamo i natočila im još jednu rundu viskija. "Willy B. tako si tajanstven. Tko je znao? Nisam imala pojma. Kako sam mogla ne imati pojma?" "Nitko od nas nije imao. Ja sam pomislio da ti znaš, a nisi mi rekla." "Rekla bih to, osim u slučaju da su mi rekli da ti ne kaţem." "Razumijem." Podigao je svoj viski i zabuljio se u njega. "Što je moj otac rekao kad si uletio?" "Da bi bilo najbolje da ode obući hlače." Prasnula je u smijeh i zabacila glavu natrag, otpustivši svu napetost iz sebe. Owen se počeo smijati. "Malo je lakše ako to gledamo iz smiješne perspektive." "Jesi li napravio ovu facu?" Ponovila je svoju interpretaciju šoka i uţasa. "I zamuckivao? Mama! Što! Vi!" Odglumio je hladnokrvan pogled koji mu je ona uputila, i to dobro. "Moţda u trenutačnom trenutku." "Trenutačnom trenutku." "Barem nisam udario tvojeg oca. Ryder je to htio napraviti kad sam rekao njemu i Beckettu." Avery je podigla rame. "To je Ryjeva automatska reakcija, ali on ne bi udario tatu. Ryju dobro ide lemanje šupaka ili zlostavljača, ali on voli Willyja B." "On voli i mene, a znao me je udariti prije." "Pa, Owene, pokatkad si šupak." Smijala se dok je to govorila, slatko, a onda je kucnula svoju čašu o njegovu. "Našim roditeljima." "Dobro." Nalio je viskija. "Ĉudan dan", rekao je i uzdahnuo. "Više nisi Ijutita na mene." "Nisam bila Ijutita na tebe. Puno. I sad sam shvatila da imaš problem sa seksom." "Što?" Izraz jako blizak Averynu izrazu šoka i uţasa prešao mu je licem. "Nemam. Zašto?" "Vidiš." Podigla je prst sa svoje čaše i uperila ga prema njemu. "Samo sam rekla riječ i sav si se usplahirio. Imaš problema." "Nemam problema sa seksom. Ja vjerujem u seks. Volim seks. Volim puno seksa." "Ĉudno. Poljubiš me i mozak ti se odmah smrzne. Vidiš naše starce kako se ljube i odmah te uhvati panika." "Ne. Da. Moţda. Kvragu, to nema nikakve veze s tim. Svaka bi normalna osoba... " "U trenutačnom trenutku." Pametnjakovićka, pomislio je. Uvijek je bila. "To je bila reakcija kad sam vidio majku kako se strastveno ţvali s dugogodišnjim obiteljskim prijateljem. A ti i ja? Znaš da to nije bilo očekivano." "Zapravo, meni to ne izgleda toliko neočekivano. Ali ja nemam probleme za seksom." "Ja nemam problema za seksom." "Hmm." Malo je otpila i odšetala do prozora. "Oh, pada snijeg. Lijepo. Boţe! Moram završiti s boţičnim šopingom. Bolje idi dok ne napada." "Ĉekaj malo." Pogledala gaje. "Zašto?" "Kvragu, Avery, ne moţeš samo reći nešto takvo pa onda reći idi kući." "Samo sam izrazila mišljenje." Kad je zašao iza pulta, uzela mu je čašu iz ruke. "Ne bi smio više piti. Znam da se ti dobro nosiš s time, ali ipak. Viski, voţnja i snijeg, to nije dobra kombinacija." Ponovio je sa svim strpljenjem i snagom koje je mogao skupiti, "Nemam problema sa seksom." "Još smo uvijek na tome? U redu, moja greška. Ti nemaš problema sa seksom." "Nemoj mi podilaziti."


"Isuse, Owene, što ţeliš od mene?" Njezine su oči sijevale poput munja kad ju je uhvatio za laktove. "Pazi", upozorila gaje. "Što si traţila, to ćeš i dobiti", rekao joj je i naglo je privukao k sebi. Znala je gdje su njegovi gumbi i kako ih pritisnuti - i morala je priznati da joj je sad to uspjelo. Nije joj smetalo ako ga izazove do te mjere da je poljubi. Ţeljela je bis, na bilo koji način, da vidi kako će oboje reagirati. "Dobro." Namjerno je spojila ruke iznad glave. "Što si traţio, to ćeš i dobiti." Ona je napravila prvi korak kako se on ne bi predomislio i povukao. Ovoga puta nije bila eksplozija, pomislila je, više dug, polagan pad koji je postajao sve brţi. Njegove su ruke s laktova prešle na njezine bokove te joj milovale tijelo centimetar po centimetar prema gore. Dok je napetost rasla, pomicao ju je dok nije ostala zarobljena između njegova tijela i pulta. Manipulirala je njime — znao je to, ali nije ga bilo briga. Oštar okus viskija na njezinu jeziku, miris limuna u njezinoj kosi, vruće pulsiranje njezina tijela o njegovo, sve je to njegovu ţudnju dovelo do vrhunca. Prešao je vrhovima prstiju oko njezinih grudi te ih obuhvatio rukama — osjetio je kako joj bilo lagano pulsira pod njegovim dlanovima. Osjetio je da joj se disanje ubrzalo kako je poljubac bio dublji. Povukao se, pokušavajući doći k sebi dok je ona zurila u njega omamljenim plavim očima. "Problema sa seksom, mo'š mislit." Lice joj se ozarilo trenutak prije nego što se nasmijala. " Ispričavam se na pogrešci. " "Onda... što sad?" Uzdahnula je, poloţila ruke na njegove obraze i drţala ih tako neko vrijeme. "Owene," promrljala je, a onda se pomaknula u stranu i izvukla iz njegova zagrljaja. "Što, Owene?" "Što sad?" Ponovno je podigla svoju čašu viskija. Kvragu, ona ne vozi nikamo. "Mi trgamo odjeću jedno drugomu i završavamo u krevetu. Ako dobro prosuđujem, imamo izniman seks. Kad već pitaš, reći ću ti što je. Ti već razmišljaš 'što ako' i 'što nakon' uz 'što sad' — uvijek odabravši razborit i zreo put. Zato idi kući, razmisli o tome 'što ako' i 'što nakon' dok ne doneseš zaključke." "'Što ako' i 'što nakon' je vaţno, Avery." "Imaš pravo. Imaš potpuno pravo." "Ti si vaţna. Ti i ja — ti i svi mi — vaţni smo." "Znam. Ĉinjenica da ti misliš na to umjesto da mi rastrgaš odjeću dio je tvoje osobnosti, i djelomično razlog zašto bih ti dopustila da mi rastrgaš odjeću." Sad je dobio potpuno novu sliku u glavi i shvatio je da nije više ţelio ići razboritim i zrelim putem. "Ti si zbunjujuća ţena, Avery." "Nisam baš. Samo mogu cijeniti to što misliš na ono što je vaţno, a u isto vrijeme ţaliti što nisi pričekao s razmišljanjem o tome nakon tog iznimnog seksa." "Volim te." "Oh, Boţe, znam." Okrenula se što je leţernije moguće, uţasnuta da bi joj suze mogle navrijeti na oči, uţasnuta da bi se mogle pojaviti. "I ja tebe volim." "Ja znam što trebam učiniti u vezi s tim, znam što da mislim u vezi s tim. Ne znam što da radim i što da mislim o tome što te ţelim ovako. Što te ţelim, puno." Polako je udahnula, okrenula se i nasmiješila. "To pomaţe, puno. To je prilagođivanje. Nikad nisi o meni razmišljao na taj način." "Ne bih baš rekao nikad." "Stvarno." Prenula se i stala ga promatrati preko ruba svoje čaše. "Ozbiljno?"


"Pa, kvragu, Avery, naravno da sam razmišljao o tome, pokatkad. Ti si prekrasna." , "Ne, nisam. Hope je prekrasna. Ja sam slatka, a, ako se malo potrudim oko izgleda, mogu biti i seksi. Svejedno hvala. Onda, što sad?" Sjela je na naslon fotelje i proučavala ga. "Idi kući prije nego što snijeg ne napada previše i napravi ono što odlučiš. Razmisli o tome. I ja ću razmisliti." "Dobro." Prišao joj je, sagnuo se i usnama dotakao njezine. "Da je riječ o bilo kome drugome osim o tebi, ostao bih. Ali to mi se nije učinilo ispravno. Mislim..." "Znaš što misliš, na svoju sreću. Idi kući, Owene." Odšetao je do vrata, osvrnuo se još jednom i otvorio ih. "Vidimo se." "Vidimo se." Sjela je i osluškivala njegove korake, čiji je zvuk bio sve tiši i tiši. Ustala je i odšetala do prednjega prozora, zastala i promatrala kako pada snijeg. I učinilo joj se, na trenutak joj se učinilo da kroz gustu bjelinu vidi ţenu na hotelskom prozoru kako gleda van poput nje. Ĉeka li, pitala se. Je li i ona to radila? Nikad nije bila tip ţene koja čeka, više onaj koji poduzima, tip za akciju. A ipak... moţda je na neki način to radila cijelo ovo vrijeme. Ĉekala Owena. Ta ju je ideja zaprepastila — slatka, iritantna i zbunjujuća u isto vrijeme. Što sad, ponovno je razmišljala. Ĉinilo se da je imala više toga za razmišljanje nego što je shvaćala. Snijeţilo je cijelu noć i jutro. Owen je bio zaposlen gotovo cijeli dan čisteći ralicom svoj prilaz te prilaze svoje majke i braće. Uţivao je u zadatku — barem sad na početku zime - u brujanju motora, struganju ralice, u strategiji koja je bila potrebna da se snijeg usmjeri u gomile i hrpe. Dok je čistio Ryderov prilaz, ugledao je svojega brata kako lopatom čisti snijeg ispred ulaznih vrata. Jedan puteljak vodi prema naprijed, pomislio je Owen, gdje je Ryder parkirao svoj kamionet, ijedan prema natrag kako bi Blento mogao izletjeti van i obaviti svoj posao daleko od kuće. Svatko od njih radio je svoj posao tako da uopće nisu obraćali pozornost jedan na drugoga sve dok Owen nije parkirao na očišćeno parkirno mjesto pokraj Ryderova kamioneta i isključio motor. "To bi bilo dovoljno." "Dovoljno dobro", Ryder se sloţio kad je objesio lopatu. "Hoćeš pivo?" "Zašto ne bih?" Zajedno su stupali po snijegu uz kuću uputivši se u Ryderovu sobu za zabavu i teretanu. Izuli su čizme i ostavili ih na popločenom podu u predvorju. Skinuli su zimsku opremu i objesili je na kuku. Blento je trčkarao uokolo, kratko se priljubio uz Owenovu nogu, a zatim se zabuljio u Rydera. "Da, tvoja je staza potpuno čista." Ryder je otvorio vrata. "Taj pas bi se valjao u snijegu, trčao bi po snijegu, jeo bi prokleti snijeg, ali ne bi šetao kroz snijeg da se posere. Ako ne očistim snijeg, sere odmah do vrata. Zašto je to tako?" "Odatle njegovo ime." "Da, odatle. Samo što sam ja taj koji čisti snijeg na hladnoći." Odšetali su gore u kuhinju i Ryder je izvukao dva piva. "Kako je bilo na sudaru?" pitao ga je Owen. "Ona je odvjetnica, zar ne? Pametna. Volim pametne. Ima jebačko tijelo." Ryder je potegao dugi gutljaj piva. "S njom čak moţeš razgovarati o sportu, što je veliki plus na mojem popisu pluseva. Onda se pitam zašto ne ţelim zaokruţiti priču." "A odgovor je?" "Hihotanje. Shvatio sam to sinoć. Hihoće se. Dosta. Pretpostavljam da bi to trebalo biti neodoljivo, ali je jebeno iritantno." "Hihotanje je razlog?"


"Para uši, čovječe." Ryder je prošao rukom kroz kosu, što je radio svaki put kadje bilo vrijeme za šišanje. "Kao nokti po ploči. Pomislio sam, što kad se budemo valjali u plahtama i ona se hihoće?" Podigao je prst i spustio ga. "Zašto onda ići tako daleko?" "Ĉepići za uši?" "Dobra ideja, ali neće ići. Osjetio bih njezin hihot ili bih se pitao hoće li se početi hihotati. Nije vrijedno toga." "Strogo, ali pošteno." Kad su ušli u stan, Owen se skljokao u stolicu za Ryderovim crnim kuhinjskim stolom. "Imaš li što hrane?" "Imam pite u zamrzivaču." Otvorio je ormar. "Imam i tortilla čips i umak od rajčice." "Neka to bude naknada za čišćenje snijega." "U redu." Ryder je kopao po zamrzivaču. "Od piletine ili govedine?" "Piletine." Kad ih je stavio nekoliko u mikrovalnu, bacio je čips na stol i ulio umak od rajčice u zdjelicu. Otgrnuo je nekoliko papirnatih ručnika, izvukao tanjure i smatrao posao završenim. "Ti si kao muška Martha Stewart", komentirao je Owen. "Kuhinja je moj hram." Ryder je otišao pustiti psa unutra, a onda se zavalio nasuprot Owenu. "Razmišljam o tome da se poseksam s Avery." "Odakle odjednom ta veza Montgomery — MacTavish?" Ry je bacio Blenti čips prije nego što je jedan zamočio u umak. "Ja radije ne bih uvlačio mamu i Willyja B. u to. Još se uţasavam toga." Ryder je otpio još jedan gutljaj piva. "Što Avery misli o seksu s tobom?" "Osim ako nije promijenila mišljenje od sinoć, spremna je na to." "Onda zašto se ne seksate?" "Zato što je to Avery." Nakon što je zamočio drugi čips u umak, Ryder je mahao njime. "Ţeliš da se ja seksam prvo s njom? Da isprobam testnu voţnju?" "To je jako velikodušno od tebe, Ry", rekao je hladnokrvno Owen. "Ali mogu se ja nositi s time." "Samo pokušavam pomoći bratu." Kad je mikrovalna zazvonila, Ryder se ustao i bacio pite na tanjure. "Kaţem da se ukrcaš na taj vlak." "Zašto?" "Osim očitih razloga? Jer je riječ o Avery. Uvijek ti se sviđala." "Pa...da, moţda." "I ti si se oduvijek njoj sviđao — inače bi se bacila na mene već davno." Smijući se, Ryder je zagrizao svoju pitu. "Ukrcaj se i saznaj je li posrijedi nešto veće. Što je loša strana toga?" "Što ako se sjebe? Što ako nas sjebe?" Ryder je odmahivao glavom, dao Blenti posljednju četvrtinu njegove pite i uzeo drugu. "To je Avery, čovječe. Moţda će se sjebati. To se dogada češće nego što se ne događa. Ali neće vas dvoje sjebati." "Zašto neće?" "Zato što ste vas dvoje oboje prepametni za to i previše volite jedno drugo za to. Moţda će to donijeti neke probleme, ali vi ćete ih izgladiti. U međuvremenu ćeš se seksati s Vatrenom." Owen je zagrabio malo umaka. "Ona se ne hihoće." "Ja sam rekao svoje." "Razmislit ću o tome."


Ryder se nagnuo natrag i otvorio hladnjak kako bi dohvatio još dva piva. "I bolje ti je." Razmišljao ili ne, posao je morao biti obavljen. Cijeli sljedeći tjedan postavljao je podne letvice, popravljao boju, postavljao ogledala. Raspakiravao je kartonske kutije, sastavljao lampe, potpisivao papire za dostavu i uspinjao se hotelskim stubama češće nego što je mogao izbrojiti. Majka ga je ulovila i odvukla u sobu Elizabeth i Darcy. "Pronašla sam savršenu malu sliku u galeriji. Ţelim da je objesiš u kupaonici." "Ali ne postavljamo umjetnička djela dok.. "Ovdje je drukčije. Imam sve što mi je potrebno da završim uređivanje ove sobe. To ogledalo ondje", pokazala je prstom prema uskom zidu između dvojih vrata trijema. "Ĉipka tvoje bake ondje i ta slatka sličica ovdje." Zakoračila je u kupaonicu i prešla rukom preko zidova. "Hope će donijeti svu hotelsku kozmetiku, ručnike i ukrase i sitnice koje smo odabrali. Ţelimo vidjeti kako sve to izgleda. Ţelimo vidjeti jednu sobu dovršenu do kraja." "U penthouseu...” "Nedostaju umjetnine pa zapravo još nije završen. Nabavila sam umjetnine za ovu sobu pa ćemo je završiti - dokraja." Okrenula se prema krevetu sa stranicama presvučenima brokatom boje lavande. "Ti vješaj dok ja pospremam krevet." "Imamo još tri tjedna do zabave otvorenja", započeo je, a ona ga je ošinula pogledom. "Dobro, dobro." Izvukao je kukice i olovku - a onda je prošao kroz rutinu "niţe, više, nadesno" za koju je znao da ga čeka svaki put kad njegova majka ţeli da nešto objesi. Ali morao je priznati da je dobro odabrala malu sličicu, koja ga se dojmila kao šarmantna i tipično engleska, prozračna sa svojim pastelnim bojama. Hope je doletjela s košarom prepunom ručnika, hotelskom kozmetikom i tričarijama koje su odabrale. Sad su mu dvije ţene govorile "više" ili "niţe" sve dok nisu bile zadovoljne. I dok je on lupao čekićem, one su se bavile posteljinom. Slušao je napola pozorno njihovo čavrljanje o zabavi otvorenja, već ugovorenim rezervacijama ili stvarima koje su trebale i ţeljele i koje su imale stići. "Justine, savršene su." Hope je izišla iz kupaonice i stala se diviti dvjema uokvirenim čipkama. "Jesu." Justine je prestala s namještanjem lanenih jastučnica i kimnula glavom. "Baka bi bila zadovoljna što su ovdje i u J&R." "Mislim da je slatko kako unosiš neke obiteljske detalje. Time hotel postaje osobniji." "Cijeli je hotel osoban." Justine je ispruţila ruku i pomilovala Owena po ramenu. "Objesi to ogledalo i onda si slobodan." "Moţeš li doći pogledati treba li ovdje što popraviti?" priupitala je Hope Justine. Owen je iskoristio priliku da objesi ogledalo bez dvostrukog prigovoranja nakon što je njegova majka ušla u kupaonicu za Hope. Izmjerio je, označio i opet je morao potvrditi majčin izbor—okvir ogledala slagao se s grimiznom bojom stolice, a i dalje je uspijevao biti otmjen. Posve usredotočen na svoj zadatak i već razmišljajući o drugima na svojem popisu, nije osjetio dašak kozje krvi. Dok je lupao čekićem, počeo je nesvjesno pjevušiti melodiju koja je šumila zrakom. Podigao je ogledalo i namjestio ga na kukicu. Owen kao Owen, posegnuo je za minijaturnom libelom u remenu za alat da provjeri poloţaj. I ugledao ju je.


Stajala je u svjetlosivoj haljini, ruku naslonjenih o struk haljine. Njezina plava kosa bila je zaglađena unatrag i pričvršćena u neku mreţicu na zatiljku, a nekoliko kovrči lepršalo joj je uz obraze. Smiješila mu se. Okrenuo se, a ispred njih je bila Hope, podignute crne kose, s krpom koja je visjela iz dţepa njezinih traperica, i velikih tamnih očiju na blijedom licu. "Jesi li je vidjela?" zahtijevao je Owen. " Ja... " Međutim, ona nije gledala njega. Zurila je prema vratima i hodniku. U Rydera. "Kad završiš s igrom sa ţenama, imam pravi posao za tebe", rekao mu je Ryder. "Jesi li vidio?" ponovio je Owen. "Ona je bila ovdje." "Tko ona? Sve su ovdje." Pogledao je prema Hope dok je govorio, a zatim se namrštio. "Sjedni", zapovjedio je. Kako je ona jednostavno nastavila buljiti, prišao joj je, uzeo joj ruku i posjeo je na stolicu. "Mama! Tvoja direktorica ima ţutu minutu." Justine je dojurila, promotrila je nakratko, a zatim je čučnula pred njom. "Srce, što nije u redu? Rydere, donesi joj vode." "Ne. Ne. Dobro sam. Samo sam..." "Isuse Kriste, je li je itko vidio?" Frustriran, Owen je mahao rukama zrakom. "Gdje je, dovraga..." Beckett je vikao ušavši u sobu. "Što ne valja?" "Vidio sam je. Bila je ovdje. Jesi li je vidio?" "Koga? Hope? Upravo gledam u nju." Beckett se namrštio. "Elizabeth? Vidio si Lizzy?" "Stajala je ovdje." "Vidio si je? Zašto ti? To me pomalo ljuti", zaključio je Beckett. "Jesi li je ti vidjela?" Ignorirajući brata, Owen se usredotočio na Hope. "Bila je tamo. A onda si ti bila." "Ja... " Ryder je zgrabio bocu vode sa svojeg remena i pruţio je. "Pij." "Donijet ću ti čašu", rekla je Justine vidjevši Hope kako zuri u bocu. "Ne. Dobro sam." Međutim, ipak je podigla bocu i dobrano se napila. "Dobro. Samo me je prenerazilo." "Vidjela si je." "Da. I ne. Na trenutak sam mislila da jesam, ali više je bila riječ o tome da sam je osjećala. To zvuči ludo." Gledala je ravno u Rydera. "Ona čeka." "Što?" "Nisam... nisam sigurna." "Nasmiješila mi se. Vješao sam ogledalo i nju sam ugledao u njemu. Njezin odraz u njemu. Siva haljina, nešto na glavi, neka mreţica za kosu. Plavuša je, lijepa. Mlada." Kad je Hope pruţila bocu natrag Ryderu, Owen ju je zgrabio i ispio dokraja. "Nevjerojatno." "Pjevušila je", rekla je Justine. "Ĉula sam neko pjevušenje i osjetila miris kozje krvi. Stajala sam mirno na trenutak, pitajući se..., ali je nisam vidjela. Dođi, dušo, ja ću te odvesti dolje." "Dobro sam", ponovila je Hope. "Ona je samo... To je bilo iskustvo, ali ja je se ne bojim. Već sam je prije osjetila. Ali ovo je bio intenzivnije." "Hotel je gotovo uređen dokraja. A ova soba?" Beckett se osvrnuo oko sebe. "Ona je zapravo gotova. Stvari na zidovima, posteljina na krevetu, ručnici na polici", primijetio je. "Mislim da joj se sviđa." "Sad kad smo zadovoljili našeg duha, moţda bismo se mogli baciti na popis stvari koje treba obaviti." "Nema romantike u Ryjevoj duši", rekao je Beckett tuţno. "Jeste li svi u redu?"


Hope je kimnula glavom. "Ja sam..." "Dobro", dovršio je Ryder. "Koliko puta to mora reći? Prionimo na posao." Međutim, zastao je na ulaznim vratima i još jednom promotrio Hope. "Ova soba izgleda dobro." "Ima pravo. Uzmi si minutu ako je trebaš", savjetovao je Beckett Owena i otišao za Ryderom. "Vidio sam je." Owen se nasmijao kad je rekao. "Baš kul. Nasmiješila mi se", dodao je i izišao iz sobe. "Ţeliš li malo svjeţega zraka, malo slobodna vremena?" Hope je odmahnula glavom na Justineino pitanje. "Ne, hvala. Ryder ima pravo - imala sam ţutu minutu. Pretpostavljam da će ih biti više." Hope se usovila na noge. "Rekla bih da joj se sviđa soba." "Bila bi luda da nije tako." Justine je nastavila milovati Hope po ruci. "Ako si za, moţemo početi s uređivanjem sobe Titanija i Oberon." "Hajdemo." Iskustvo, pomislila je Hope kad je podigla praznu košaru. Owen je imao pravo u vezi s tim. Elizabeth mu se nasmiješila - nakratko. Ali Ryder je izazvao tu naglu navalu osjećaja, tu slatk ogorku mješavinu radosti i tuge, tako snaţnu, tako stvarnu da su Hopeine noge poklekle pod njim. Što god to značilo, pretpostavljala je da će saznati kad bude ţivjela u hotelu.


Njezin je ţivot bio kaos i nikoga nije mogla kriviti za to, osim sebe. U bivšem Beckettovu uredu, onomu koji je djelomično pretvorila u vlastiti, Avery je sjedila okruţena kutijama, papirom za zamatanje, maramicama, vrpcama i mašnama. Ludilo. Svake godine obeća sama sebi da će ubuduće pametnije. Da će ranije ići u šoping - i to s popisom — da će drţati papir za zamatanje i vrpce u njihovim omotima, pospremajući ih nakon svake sezone zamatanja. Pristupila bi kupnji, pospremanju, zamatanju i slaganju boţičnih darova kao razumna odrasla osoba. Uvijek je to i planirala. Sljedeće godine, zasigurno. Znala je organizirati se i drţati se toga, ali čini se da su njezine organizacijske vještine bile usmjerene samo na posao, a ne i na njezin ţivot. Tako daje, kao obično, tri kratka dana prije Boţića, kopala po kutijama za darove, gubila se među brojnim vrpcama, paničarila svaki put kad ne bi mogla pronaći ono za što je znala da je stavila ondje prije minutu, i općenito se iscrpljivala. Voljela je Boţić. Voljela je glazbu — za koju je znala da izluđuje druge ljude dok ne nastupi veliki dan. Voljela je lampice, boje, tajne i uzbuđenje. Voljela je kupnju i zamatanje, i radosno zadovoljstvo kad vidi darove šarene i lijepe uredno posloţene na gomile. Zašto je onda uvijek to radila u zadnji tren? Ove godine barem neće provesti posljednje sate i minute Badnjaka u stresnom, jedanaestosatnom ludilu. Sve će biti zamotano, posloţeno, u vrećicama i spremno večeras. Sutra najkasnije. Odustala je od rada za pultom - bilo je, jednostavno, previše stvari — pa je sjela na pod, okruţena kutijama i papirima, klupcima vrpce. Sljedeće godine zasigurno će prvo bolje organizirati svoj kuhinjski pul, i kupit će više kutijica za mašne i tako dalje. Označiti ih, kao Hope. Kvragu i Hope. Misleći na Hope i njezinu trenutačnu iritantnu učinkovitost, Avery se divila naušnicama koje je kupila svojoj prijateljici. Uspješan šoping, čestitala je sama sebi. Vratila ih je ponovno u kutijicu, odabrala srebrni foil paper, raskošnu crvenu mašnu, odgovarajuće pisamce. Njihala je glavom na Springsteenovu Santa Clause is coming to town dok je paţljivo rezala papir na potrebnu veličinu, pedantno presavinuvši grube dijelove. Moţda joj je nedostajalo organizacije, priznavala je, ali, hvala Bogu, njezini će darovi biti prekrasno umotani. Posegnula je za selotejpom, potegla ga — i dobila srebrnkasti kraj vrpce na kolutu. Sranje. Ĉemu ţivciranje, rekla je sama sebi. Kupila je još selotejpa. Bila je uvjerena u to. Nakon petnaestominutne potrage, rastuće frustracije, nagovještaja panike i mnogo psovanja, shvatila je da je mislila kupiti još selotejpa. Nema problema. Izletjet će na tren i kupiti ga. Provjerila je koliko je sati i opet opsovala. Kako je već gotovo ponoć? Trebao joj je selotejp!


Još je 15 minuta kopala po ladicama i neraspakiranim kutijama te je pretraţivala ormare. Ovo je dobar razlog da se ţivi u New Yorku, pomislila je, gdje čovjek moţe izići i kupiti ono što mu treba u bilo koje doba dana i noći. Kad čovjeku nestane selotejpa u vrijeme groznice zamatanja darova, trebao bi moći kupiti još vraţje vrpce. Uzela si je trenutak, naređujući sama sebi da prestane biti idiot i da pretraţi nered koji je napravila. Sve je isprevrtala navratnanos, čak je iskopala i potencijalne darove koje je kupila tijekom faze "kupi navrijeme i kupuj često" s kojom je započela prošlog ljeta. Loše, priznala je, ali ne i strašno. Pa imala je selotejpa u restoranu. Zgrabila je ključeve, ostavila svjetla i glazbu uključenima, a onda otrčala dolje da otključa restoran. Nakon što je upalila svjetlo, uputila se prema pultu i pregledala ladicu ispod blagajne. "Aha!" Izvukla je selotejp, odahnuvši. Međutim, brzo se otrijeznila kad je vidjela da je ostalo tek malo selotejpa na kolutu. Sve je pretraţila u potrazi za novim kolutom — ladice, police, smočnicu. Kad se uhvatila da pretraţuje po hladnjacima, odustala je i natočila si čašu vina. Sjela je za pult, naslonila glavu na ruku i pitala se kako su se sve njezine dobre nakane mogle tako rasplinuti samo zbog nedostatka koluta selotejpa. Trznula se čuvši kucanje na prednjim vratima i gotovo prolila vino po pultu. Owen je stajao pod sigurnosnim svjetlima, zurivši u nju kroz staklena vrata. Svakako New York, pomislila je. Ţena ne moţe imati ni osobnu krizu zbog selotejpa u Boonsborou. Prišla je vratima i otključala ih. "Zatvoreno." "Zašto si ti onda ovdje i sjediš za pultom i piješ vino?" "Zamatam boţične darove." "Smiješno, zapravo izgleda kao da sjediš u svojoj praznoj pizzeriji i piješ vino." "Nestalo mi je selotejpa. Mislila sam da sam ga kupila, ali nisam, a ovdje nema dovoljno da uopće počnem sa zamatanjem. Kasno je da negdje kupim vraţji selotejp jer ovo nije New York." Promatrao ju je. Karirane hlače od flanela za koje je pre tpostavljao da su donji dio pidţame, majica dugih rukava, debele čarape. Kosa joj je bila pričvršćena straga jednom od onih kopči koje su ga podsjećale na goleme zube. "Opet si čekala da sve odjednom zamotaš?" "Pa što?" "Samo pitam." "Što radiš ovdje? Zašto ne zamotavaš darove kod kuće? Jer su svi zamotani", rekla je ogorčeno. "Uredno zamotani i u svojim vrećicama, ovisno o tome kamo idu. I znam da ste vi dečki svojoj ekipi već podijelili darove jer sam vidjela majice s logom hotela BoonsBoro." "Ţeliš jednu?" "Da." "Daj mi čašu toga i donijet ću ti jednu sutra." "Mogla bih kad ne mogu zamotavati darove." Vratila se za pult, uzela bocu i čašu. "Što radiš ovdje?" "Vidio sam svjetla i tebe kako luđački trčiš po restoranu. 5 druge strane ulice", objasnio je. "Provjeravao sam popis stvari koje je trebalo obaviti. Završili smo." "Završili ste što?" "Hotel. Istina, ne s namještanjem, nego s građevinskim radovima. Gotovo je." "Nemoj me zezati!" "Gotovo je", ponovio je i nazdravio sam sebi. "Sutra dolazi referent za završnu provjeru." "Owene!" Lice joj se ozarilo. "Uspjeli ste prije Boţića."


"Uspjeli smo. Trebali bismo dobili uporabnu dozvolu, ne bi trebalo biti problema. Hope se moţe useliti. Unijet ćemo ostatak namještaja, sve počistiti. Dok ona bude ţivjela tamo nekoliko tjedana, trebali bismo otkloniti sve nedostatke prije velikog otvorenja." "Ĉestitam. Hope mi je rekla da ste blizu kraju, ali nisam znala koliko blizu." "Još je mnogo posla ostalo, ali sve sjeda na svoje mjesto. Kad se radnici vrate nakon Boţića, radit će na izgradnji zgrade slastičarnice." Odšetala je do vrata i zaključala ih. "Prekrasan je. Svaki put kad ga vidim, oraspoloţim se. Hope mi je rekla da već imate rezervacija." "Imat ćemo i više kad stavimo fbtke o nline i kad se pročuje za nas. Hope ima nekoliko intervjua sljedeći tjedan. Provest će novinare kroz hotel i ispričati im priču. I mi ćemo. Obiteljski biznis i slično. To je dobar materijal za oglašavanje." "To je dobar materijal za ţivot. Slainte", dodala je i kucnula svoju čašu o njegovu. "Navratit ću ujutro prije nego što otvorim. I nakon što kupim selotejp." "Imam ga u kamionetu." Spustila je čašu i zaškiljila. "Imaš selotejp u kamionetu?" "U pretincu za rukavice vjerojatno. I prije nego što dobaciš kakvu pametnu primjedbu, ne zaboravi — ti ga trebaš, ja ga imam." "Baš sam htjela reći kako je stvarno pametno nositi selotejp u pretincu." Slatko mu se nasmiješila. "Ne, nisi, ali dobro si se snašla. Idem po njega." "Ja ću otići po njega. Parkiran si iza hotela." "Da, ali vani je led ledeni. Gdje ti je kaput, gdje su ti cipele?" "Gore, ali to je samo preko puta ulice." Ona bi bez sumnje otrčala preko trga u pidţami i bosa u pola noći u prosincu, pomislio je. "Skoknut ću ja po to. Zaključaj vrata za mnom. Naći ćemo se na straţnjem ulazu." "Hvala. Zaista." Pruţio joj je svoju čašu i izišao na prednja vrata. Zaključala ih je i odnijela prazne čaše u kuhinju. Ugasila je svjetla i uputila se prema stubištu, a zatim krenula niz njih s nakanom da otključa straţnja vrata. Ćula je kako se brava otključava. Imao je ključ, naravno. Bio je vlasnik. Susreli su se nasred stubišta i pruţio joj je selotejp. "Otići ću u trgovinu i kupiti stotine kolutova ove proklete stvari." "Od viška glava ne boli." Nasmijala se. "Kladim se da imaš rezervne u kamionetu, u kući, u radionici." Podigavši obrve nad svojim tihim plavim očima, Owen ju je pozorno promatrao. "Je li to pametna primjedba?" "Opaţanje. Ne, kompliment", zaključila je. "Ja ću pokušati pratiti tvoj primjer pretjeranog posjedovanja selotejpa." Stajao je na stubi ispod nje tako da su njihova lica bila u istoj razini i, gledajući je, posegnuo je u svoj dţep. "Počni sad." "Donio si mi rezervni. Ti zapravo imaš dva koluta selotejpa u kamionetu." Smijući se, uzela gaje. Tri, pomislio je, ali tko broji? "Mogu ti pomoći oko zamotavanja." Namrštila se. "Onda ćeš ti imati gomilu pametnih primjedbi o stanju mojega prostora zamatanja — i to nakon što te budem morala oţivljavati nakon nesvijesti u koju ćeš pasti kad ga vidiš." "Već sam ja vidio tvoj prostor zamatanja." "Ne ovaj. Gori je nego ikad prije. Imam više prostora za nered." Vidjela je u njegovim očima što ţeli i malo ustuknula. "Owene, razmišljala sam o tome."


"O neredu?" "Na neki način. Razmišljala sam o onome o čemu oboje razmišljamo i što bismo ţeljeli napraviti sad. Prvo sam se pitala zašto ranije nismo razmislili o tome. Onda sam pomislila, kvragu, hajdemo napraviti ono o čemu razmišljamo. Onda mi je sinulo da nismo jer bi to moglo poremetiti stvari. I ozbiljno, Owene, mnogo mi značiš. Jako mi mnogo značiš." "Smiješno, i ja sam razmišljao o tome. I ja sam došao do zaključka da ćemo sve upropastiti. Ryder kaţe da nećemo." "Ryder kaţe?" "Rekao mi je svoje mišljenje. Nemoj mi reći da ti nisi o tome razgovarala s Clare i Hope." Potisnula je automatsku razdraţenost. "Pošteno. Zašto Ryder kaţe da nećemo uprskati stvari?" "Zato što mnogo značimo jedno drugomu i nismo glupi." Nakrivila je glavu. "Istina. Još nešto, sad kad razmislim..." Naslonila je svoje ruke, u svakoj po jedan selotejp, na njegova ramena. "Moţda nam neće biti jednako uzbudljivo kao prije. Mogli bismo provjeriti." Poloţio je ruke na njezine bokove. "Kao test." "Ima smisla, zar ne? Zašto da provodimo vrijeme razmišljajući kad ispada da nije vrijedno razmišljati o tome? Ako je vrijedno razmišljanja, onda... " "Ušuti, Avery." Pribliţio joj se i usnama lagano prešao preko njezinih. Kao test. Privukao ju je k sebi, još malo bliţe, i opet to napravio. I promatrao kako se njezine hrabre plave oči polako zatvaraju. Oteo joj se lagani uzdah kad su joj se usne razdvojile, kad ga je čvršće zagrlila i kad ga je zapljusnula sva ta Averyna energija. Oborio ga je taj brzi nalet ţudnje - njegov, njezin. Gdje je dosad bio? Kako su ga dosad propustili?" Oporo i vruće, limun i vatra - sve goruće, ţeljno i oslobođeno. Podignuo ju je i ona je bez razmišljanja omotala noge oko njegova struka. Uronila je dublje u poljubac, potpuno mu se prepuštajući, a on je, teturajući, išao uz stube do zavoja stubišta, gdje ju je prislonio uza zid. Zgrabila ga je za kosu — Boţe, kako je voljela njegovu kosu — i lupnula u glavu selotejpima. Smijući se, glava joj je pala na njegovo rame. Rekao je "Joj", na što se počela još jače smijati. "Oprosti, oprosti." Zagrlila ga je i uronila u njegov vrat. "Owene." Uzdahnula je i pomislila - njeţnije, toplije - Owene prije nego što je podigla glavu i pogledala ga. "Definitivno je vrijedno razmišljanja." "Drago mi je da si to rekla. Sad te ne moram baciti na glavu." "Bolje me spusti dolje." "Mogu ti se iskupiti. A onda moţemo zamatati darove." "Ako odemo gore, nećemo zamatati darove." "To je bila šifra." "Aha." Polako se spustila na pod. "Mislim da bismo trebali dati ovomu nekoliko dana razmatranja. Ne kako bismo se suprotstavili Ryjevu mišljenju, nego, ako uzmemo nekoliko dana, to neće biti samo impuls." "A ja sam mislio kako nisam nikad dao impulsu pravu priliku." "Ja mu dajem previše prilika pa smo izjednačeni." Da nije razmišljala o seksu s njim, shvatila je, mogla bi ga izravno pitati viđa li se ili spava li s kime. Ali pitati ga sada bilo bi kao da od njega nešto zahtijeva. Ipak... "Vjerojatno imaš pratnju za proslavu Nove godine."


"Zapravo nemam." "Ti nemaš?" "Bili smo prilično zaposleni. Nisam o tome razmišljao." Vidjela je jasno da su se i njemu slične misli motale po glavi. "Jesi li se ti s kime dogovorila?" "Da. S Hope. Vi ste, dečki, odlučili da se neće raditi na hotelu za Novu godinu. Tako da ćemo se druţiti, gledati ljubice i razgovarati o tome kako nas nije briga što nemamo dečke." "Mi se moţemo dogovoriti." Slatko, pomislila je. Seksi. I, naţalost, nemoguće. "Ne mogu otkantati Hope tako, ne tu večer." "Ja ću imati tulum. Kod mene." Avery je zurila u njega kao da govori drugim jezikom. "Misliš li na ovu Novu godinu? Ovu za tjedan dana?" "Naravno." "Owene, to se zove spontanost. Nije ti baš blizak taj koncept." "Ja mogu biti spontan." "Treba ti šest mjeseci da isplaniraš zabavu. Napraviš proračunsku tablicu i plan zabave. Taj oblik spontanosti? Mogao bi se ozlijediti." "Tulum", rekao je odlučno, ignorirajući činjenicu da je govorila potpunu istinu. "Kod mene. Silvestrovo. I ti ćeš biti tamo. Sa mnom." S njim. Na Silvestrovo. "U redu. Ako stvarno to izvedeš, ne samo da ću biti kod tebe nego ću ti i pripremiti doručak." "Dogovoreno." Ponovno ju je priljubio sebi i poljubio je dok joj koljena nisu poklekla. "Ja ću zaključati straga." "U redu." Pokušala je povratiti dah dok je silazio niz stube. "Owene?" Okrenuo se i nasmiješio joj se, pri čemu joj je srce zastalo. Je li uopće čudo što je pala na njega kad je imala pet godina? "Hvala na selotejpu." "Nema na čemu." Ĉula je kako se brava okreće dok je vukla drhtave noge stubama. Neće biti problema s maratonom zamatanja sad, pomislila je, unatoč kasnim satima. Ne samo što je imala selotejpa na bacanje, nego neće moći uopće spavati s Owenom Mongomeryjem na pameti. Očito mu se sva krv iz glave slila u kurac. Inače nikad ne bi odlučio organizirati proslavu Nove godine, zaključio je Owen dok se vraćao iz Hagerstowna toga vjetrovitog popodneva. Morao je otvoriti hotel, pred njim je bio Boţić, novi projekt u pripremi. Kako će, dovraga, moći organizirati tulum za tjedan dana? Valjda će saznati kako. Zakočio je na semaforu i izvukao mobitel da upiše nekoliko bilješki o hrani i piću. Da provjeri poruke. Dvije od Rydera, primijetio je, obje s istim zahtjevom — u osnovi ovim — Gdje si, dovraga? Kako je bio dvije minute udaljen od BoonsBoroa, nije se trudio odgovoriti mu. Dok je vozio dalje, njegov je um skakao s jedne zabave na drugu. Zabava otvorenja hotela bila je zahtjevnija od njegove iznenadne novogodišnje zabave. Većina detalja već je bila dorađena i njegova majka, teta i Hope uglavnom su sve pokrivale. Ipak je imao debeli fascikl u svojoj aktovci i nekoliko proračunskih tablica na računalu. U redu, i protokol zabave. Planirao je napraviti protokol i vlastite zabave, uvjeravajući sam sebe da nije opsesivan. To je bilo praktično. Uštedjet će na vremenu i odagnat će stres. Moţda i jest opsesivno, pa što onda?


Pogledao je prema Vesti i pomislio na Avery dok je skretao u Ulicu sv. Pavla. Zašto joj nije predloţio da odu na večeru — a onda uskoče u krevet, pitao se kad se dovezao na parkiralište iza hotela. Zato što je ona spomenula Silvestrovo, a njemu se dogodio odljev mozga. To je sve imalo smisla u tom trenutku. Izišao je iz kamioneta i zastao jedan trenutak na hladnoći promatrajući dvorište, niz trijemova i stupova. Sva ta draţest i šarm, pomislio je, nije nastala preko noći. Sjetio se šljunka, blata i smeća nakon radova. Sjetio se istinske noćne more golubljih govana — i poţelio da nije. Ali uspjeli su dovesti mjesto u red. Ako je mogao to postići, mogao je i organizirati prokletu novogodišnju zabavu. Prolazio je kroz predvorje, zastao i nasmiješio se pred velikim, sjajnim stolom ispod središnjeg lustera te stolicama zagasito ţute boje u kontrastu s ciglenim zidom. I to su doveli u red, pomislio je opet, i uputio se kroz lučni svod prema blagavaonici i glasovima. Ugledao je Rydera i Becketta kako namještaju golem, stilski bife uz kameni zid, dok su njegova majka i Hope namještale ljupke drvene stolove u prostoru. Blento je drijemao u udaljenom kutu, ali, čim je ugledao Owena, podigao je glavu i počeo mahati repom. Owen se pitao je li ga pas gledao kao krafnu u prirodnoj veličini čovjeka. "Gdje si ti, dovraga?" uzviknuo je Ryder. "Morao sam nešto obaviti. Izgleda sjajno." "Istina." Justine je sjala od sreće dok je stavljala stolicu uz stol. "Stavit ćemo veliko ogledalo ondje. Ono antikno. Shvatili smo da ćemo trebati drugi bife. Moţe ići tamo, pod onim prozorom. Uzet ću mjere i skoknuti do Basta da vidim imaju li nešto što nam odgovara." "Imaš onaj koji smo kupili u onom luksuznom francuskom dućanu u Fredericku", podsjetio ju je Ryder. "Kriv je." Justineino se lice se skamenilo. "Jedna je noga kraća od ostalih triju. Nisam nikad trebala ništa kupiti ondje." "Rekao sam ti da sam skratio druge noge. Ako staviš dovoljno stvari na nj, neće se vidjeti da je kriv." "Bili su neljubazni", dodala jeHope. "Nijedan biznis koji okreće novac na oštećenim proizvodima ne bi smio biti biznis." "Plaćen je, i ja sam ga popravio. Preboli to." "Bio je kupljen za predvorje", bila je uporna Hope. "Već smo pronašli drugi u Bastu za taj prostor." "A da nisi tvrdoglava kao magarac, ja bih ga popravio za predvorje." Justine ga je prostrijelila pogledom. "Na koga misliš, Rydere, jer ja sam ti rekla da odneseš oštećeni predmet u podrum?" "Gdje sam ga popravio", promrljao je. "Donijet ću ga. Pomozi mi", obratio se Beckettu. Sav radostan što će uteći s crte bojišnice, Beckett je krenuo u podrum s njim. "Ako ne bude odgovarao ovdje, ako vam se ne bude sviđalo, maknut ćemo ga", obećao je Owen. "Lijep je primjerak." "Oštećen, i nije vrijedan iznosa koji sam za njega platila. Prevarili su me", priznala je Justine i protrljala uši psu koji se umiljavao oko nje. "Pa, vidjet ćemo. Hope, to je zasigurno Carolee, donosi stvari za kuhinju", dodala je kad je čula korake na glavnom stubištu. "Moţete li vas dvije donijeti posluţavnike za hranu i vrč za kavu? Da vidimo kako sve izgleda." "Naravno."


Owen je htio nešto reći, ali pogled njegove majke eliminirao je njegovu ponudu za pomoć. Justine je drţala jezik za zubima dok Hopeini koraci nisu utihnuli. "Ţeljela sam ostati nasamo s vama nekoliko minuta." Prekriţila je ruke dok su Ryder i Beckett unosili popravljeni bife. "Rydere Thomase Montgomery." Owen je znao taj ton, taj pogled. Iako nije bilo upućeno njemu -ovoga puta — osjetio je kako se i njegova jaja skupljaju. Pognute glave i podvinuta repa, Blento se odšuljao natrag u svoj kut. "Majko." "Nisam te odgojila da budeš bezobrazan prema ljudima, da reţiš na ţene ili da se otresaš na zaposlenike. Očekujem od tebe da budeš ljubazan prema Hope, bez obzira na to slagao se s njom ili ne." Odloţio je bife. "Dobro. Ali..." "Ali?" Ta kratka riječ odzvanjala je upozorenjem i izazovom. Ryder je navukao svoj najljubazniji izraz lica. "Pa, rekla si mi da se prema njoj ponašamo kao prema članu obitelji. Onda, ţeliš li da budem ljubazan prema njoj ili da se prema njoj ponašam kao prema članu obitelji?" Justine nije ništa odgovorila jedan dug, pakleni trenutak. Beckett se odmaknuo od svojega brata kad je ona krenula prema njemu. Prišla mu je i povukla ga za oba uha. "Misliš da si pametan?" "Da, majko. Ja se brinem o svojoj majci." Smijala se mašući glavom tam oamo. "Pravi si očev sin, to si ti." I bocnula ga je u trbuh. "Pazi kako razgovaraš s drugima." "Dobro." Justine je kimnula glavom i odmjerila bife, podbočivši se rukama na bokove. "Kriv je, Ry." "Malo jest. Loše je napravljen i precijenjen je, ali funkcionira — i to je dovoljno. Bolje izgleda kad staviš one velike bakrene stvari na njega." "Moţda, da. Baš sam ljutita zbog toga. Moja pogreška." "Da, jest." Ryder je slegnuo ramenima. "Ti si opremila 9 000 četvornih metara hotela, od vodoinstalaterskih cijevi do kreveta s baldahinom, i ovo je tvoja pogreška? To nije pravedno, mama." Uputila mu je pogled. "Pametan si. Moţda se ipak brineš za mene." Okrenula se kad je Hope ušla s golemom kutijom, a za njom i Carolee s drugom. "Daj to meni." Ryder je prišao Hope i uzeo kutiju od nje. "Ja sam ljubazan." "Je li boljelo?" "Nije još. Moţda će poslije." Beckett je uzeo kutiju od Carolee, a Owen je stajao jedan trenutak i promatrao ih. Otpakiravanje kutija, vađenje velikoga vrča za kavu, posluţavnika za jelo, stalaka, bacanje na stranu kutija i ostataka od otpakiravanja — to će baciti poslije. Carolee je govorila o pranju vinskih čaša, njegova je majka namještala gumicu za kosu. Beckett i Ryder vikali su o dovlačenju ogledala kako bi mogli otići u susjednu zgradu i pridruţiti se radnicima. Još je ostao dok su tri ţene proučavale kako je izgledao problematičan predmet. "Ne vidi se, ali ja ću znati da je kriv." Hope je prošla rukom kroz kosu. "To me jednostavno ţivcira." Pogledala je Rydera. "Preboljet ću to." "Odlično. Stavimo ovo ogledalo na njegovo mjesto i krenimo prije nego što pronađu nešto drugo čime će nas zavlačiti." "Treba mi minuta. Kratak sastanak", najavio je Owen. "Nakon što završimo posao", Ryder je započeo.


"Mora biti sad." Owen je namjerno navukao mrzovoljan izraz na lice. "Riječ je o uporabnoj dozvoli." "Kriste, nemoj mi reći da ćeš nas sad gnjaviti time. Referent za prostorno uređenje potpisao je dozvolu?" Owen je uzdahnuo pogledavši Rydera i polako odmahnuo glavom. "Da. Bio sam u Hagerstownu da vidim mogu li to malo pogurati. I... dobio sam je." Beckett je uperio prst u Owena. "Dobio si uporabnu dozvolu?" Owen je, smijući se, uperio prst u njega. "Dobio sam uporabnu dozvolu." "Oh, moj Boţe. Oh, moj Boţe. Carolee", Justine je zgrabila sestrinu ruku. Owen je udario Rydera u rame, a onda se nasmijao Hope. "Jesi li spremna za useljenje? Moţemo donijeti ostatak tvojih stvari. Moţeš već večeras spavati ovdje." "Potpuno sam spremna, Owene!" Smijući se, zagrlila ga je i poljubila u usta. "Ja se useljavam." Nakon što se iskakala i izvrištala s njegovom majkom i tetom, Hope je skočila na Becketta i zvonko ga poljubila. Kratko je zastala kod Rydera. "Što ću ja dobiti? Srčano rukovanje?" Opet se nasmijala, odmahnula glavom i dala mu kratak i pristojan poljubac u obraz. "Ista stvar", poţalio se. Ona je prebacila jednu ruku preko Owenovih ramena, a drugu preko Beckettovih. "Dovraga! Uspjeli smo!" Justineine oči ispunile su se suzama. "Moji dečki", promrljala je. Širom je raširila ruke da zagrli svu trojicu svojih sinova. Ĉvrsto ih je drţala u zagrljaju dok se Blento pokušavao ugurati među njih. "U redu." Zakoračila je natrag i kimala glavom dok je brisala suze. "Ručak, ovdje. Ja častim. Beckette, provjeri moţe li Clare doći. Owene, nazovi Avery, naruči nam hranu, neka donese ovamo — i pridruţi nam se ako moţe. Hope, otvori jednu — ne, dvije — boce šampanjca koje smo nabavili za goste." "Oh, naravno!". "Nisam oprala sve čaše!" Carolee je odjurila u kuhinju. "Šampanjac?" Ryder je komentirao. "Za ručak?" "Baš tako, šampanjac." "Kad već razgovaramo o šampanjcu", počešao se Owen po licu. "Ry, imaš li dogovor za doček Nove godine?" "Da. S hihotalicom. Ali ću platiti jamčevinu da budem slobodan." "Na Silvestrovo?" njegova se majka začudila. "Vjeruj mi, da si je čula kako se smije, bilo bi ti jasno. Zašto?" pitao je Owena. "Ţeliš me izvesti na ples?" "Organiziram zabavu." "Ovog Silvestrova?" pitala je majka razorogačenih očiju. "Da, da, ovog. Isuse! Ne pravimo od muhe slona. To je samo tulum. Okupljanje za praznik. S hranom i pićom. Moţeš doći, zar ne? Ispuhavši obraze, Justine ga je i dalje promatrala. "Naravno." "Ry?" "Zašto ne?" "Clare je na putu ovamo", objavio je Beckett i stavio mobitel u dţep. "Tulum za Novu godinu, kod mene. Dobro?" "Ove godine?" zapitao je Beckett. "Dobro, ta je šala već otrcana. Jesi li za ili nisi?"


"Ostat ćemo kod kuće. Dječaci ţele gledati spuštanje kugle, ali Murphy je jedini kojemu će to uspjeti. Pitat ću Clare ţeli li angaţirati dadilju." "Pošteno." Owen je izvukao svoj notes. "Ručak", rekao je i Blento je odmah počeo mahati repom u iščekivanju. "Recite mi što ţelite. Ja ću naručiti." Popisujući ţelje, čuo je prasak čepa šampanjca u kuhinji. "Sad je sluţbeno". Široko se nasmiješio svojoj obitelji. "Dobrodošli u hotel BoonsBoro."


Budući da joj je Hope vjerovala - a ionako bi namjestila stvari kako ona misli da treba — Avery je organizirala novu kuhinju svoje prijateljice. Voljela je uredan i učinkovit prostor, i sve novo, novo, novo. "Kako je ovo zabavno!" I dalje u svojim radnim trapericama i majici s logom Veste, Avery je radosno slagala pribor za jelo u ladicu. "Clare propušta zabavu." "Tako ćeš i ti kad budeš imala djecu", Hope je dobacila iz kupaonice dok je skidala šminku. "Da, hoćeš. Jesi li ikad razmišljala o djeci?" "Naravno. Jednog dana. A ti?" "Naravno. Posebno kad provedem neko vrijeme s Clareinim dečkima. Oni stvaraju ozbiljnu ovisnost." Zatvorila je ladicu i počela s drugom. "Ali djeci tradicionalno prethodi brak — a on je mamac." "Ti imaš i previše izraţenu romantičnu crtu da bi doista mislila da je brak mamac." "Lako je biti romantičan u vezi s drugim ljudima — nema rizika, nema gubitaka — osobnih. U svakom slučaju, ti započinješ potpuno novu avanturu - i ovo je tvoja prva noć. Jesi li nervozna što ćeš biti ovdje sama?" "Ne." Hope je izvirila glavom. "Ali sam mislila da bi ti voljela ostati. Izaberi sobu." "Kvragu!" Ruke uronjene među vilice i ţlice ushićeno je podigla u zrak. "Mislila sam da nikad nećeš pitati. Jesi li sigurna da je to u redu?" "I više od toga. Justine je pitala mogu li isprobati svaku sobu sljedećih nekoliko tjedana. Na taj način mogu povjeriti ima li ikakvih propusta s vodom, strujom ili samo da vidim kakav je osjećaj. A ja bih ostala večeras u svojem stanu - prvu večer. Tako da ti moţeš biti moj prvi gost." "T&O. Ja ću prva zaroniti do ušiju u tu veliku bakrenu kadu. Ne, čekaj. J&R. Imat ću kamin i veliku bakrenu kadu. Ili..." Smijući se, Hope je izišla iz kupaonice. "To je problem, zar ne?" "Pravi problem. Moţda bih trebala izvlačiti iz šešira. Nijedna neće biti kriva. Je li Owen odabrao svoju sobu za večer otvorenja?" "Da, sobu Nick i Nora." "Dobro, nju ću izvući iz šešira jer ću vjerojatno spavati s njim dotad i isprobat ću je te noći. "Oh, zaista?" "Da. Uzeli smo si nekoliko dana da budemo sigurni da to nije tek trenutačna zaluđenost." Nakon što je zatvorila sljedeću ladicu, okrenula se. "Ne osjećam da je zaluđenost." "Zašto bi bila? On je sjajan dečko, prezgodan, pametan, drag. Vas se dvoje dobro slaţete." "To je dio pitanja 'je li to trenutača zaluđenost'. Istina, mi se dobro slaţemo. Ali seks to moţe promijeniti." "Mislim da ćete se oboje tomu odlično prilagoditi." "Nadam se. Kad već govorimo o tome, trebam od tebe veliku uslugu. Znaš, sinoć mi je posudio selotejp, i jedna je stvar vodila drugoj." Sad je Hope podbočila ruke na bokovima. "Ti si već spavala s njim i okolišaš mi to reći?" "Ne. Skoro, ali ne. Kad smo odlučili da pričekamo nekoliko dana, pitala sam ga ima li dogovor za doček Nove godine. Zapravo sam ţeljela saznati viđa li se s nekim — dobro, spava li s nekim." Logično.


"Trebala sam ga jednostavno to i pitati, ali sam okolišala, a onda me je on pitao imam lija i ja sam mu rekla da ćemo se nas dvije tada druţiti." "Avery, ako ţeliš izići s Owenom tu vaţnu večer, nema problema. Apsolutno, sto posto. Trebala bi to znati." "Znam, i ti bi trebala znati da nikako ne ţelim iznevjeriti naš dogovor. Ti to meni ne bi napravila." "Mogla bih da me Owen pozove van." Hope je zatreptala očicama. "Nabavi si svoga dečka Montgomeryja. Jedan je ostao." "Moţda bih mogla samo posuditi Owena. Testirati ga za tebe." "Oh, ti si tako dobra prijateljica." Pretvarajući se da briše suzu, zagrlila je Hope. "Ne. U svakom slučaju, Owen se istrčao s idejom da organizira tulum kod sebe, to je jako neowenski jer neće moći planirati i organizirati tjednima ni mjesecima. Tako da ćemo svi nazdraviti Novoj kod Owena." Zamišljena, Hope je otvarala ormariće da provjeri kako joj je Avery organizirala kuhinju. "Avery, nemam para. I ne ţelim ga imati, ali nemati para na novogodišnjem tulumu jednostavno je neugodno." "Ne ako izgledaš kao ti. Osim toga, neće svi biti u parovima. Mogla bih praktički izrecitirati mogući Owenov popis tako da ti mogu jamčiti samce obaju spolova. On organizira odlične tulume. Upoznat ćeš mnogo ljudi", Avery ju je nagovarala. "Korisno je za upraviteljicu hotela da stvara kontakte u zajednici." Hope je okrenula ručku ormarića malo nalijevo. "Sad pretjeruješ." "Da, ali to je istina. Clare i Beck će angaţirati dadilju, pitala sam je. Oni te mogu povesti kući. Osim ako ne podivljaš i poludiš i s nekim završiš." "Neću podivljati i poludjeti, obećavam." Hope je izdahnula. "Ali vjerojatno ne bih smjela odbiti pozivnicu jednog od šefova, barem zasad." "Zabavit ćeš se. Obećavam." Oduševljena, Avery se bacila Hope u zagrljaj. "Hvala." I dalje je grleći, okrenula se i promotrila dnevnu sobu. "Baš lijepo od Ilydera što je donio tvoje drvce ovamo." "Kukao je zbog dekoracija." "Ali ipak ga je stavio u vreću, donio ga i postavio." "OK, to je bilo lijepo od njega, iako mu je vjerojatno Justine rekla da to napravi." "Kako god, tvoje boţično drvce nalazi se u tvojemu novom stanu. Već izgleda kao da ţiviš ovdje. Izgleda poput Hope. Jesi li sretna?" "Zaista jesam, i uzbuđena. Jedva čekam... " Obje su poskočile čuvši okretanje ključa u bravi te se zabuljile u vrata koja su se otvorila. "Oh, Isuse, Clare! Sljedeći put", pedloţila je Avery, "ubij nas obje" "Oprosti. Djeca spavaju. Beckett mi je dao ključ i rekao da imam samo nekoliko sati. Znao je koliko to ţelim." Osvrćući se oko sebe, skinula je rukavice. "Oh, toliko si toga već napravila. Izgleda..." "Poput Hope", Avery je dovršila njezinu misao. "Da, baš tako. Što mogu napraviti?" "Kuhinja je moja." "Ja sam upravo završila s kupaonicom", rekla je Hope. "Mislim da bih se trebala baciti na spavaće sobe." "Onda..." Clare je opet otvorila vrata i podigla sliku koju je ostavila naslonjenu na zid. "Moj dar za useljenje! Oh, sviđa mi se!" "Madeline je rekla da je moţeš promijeniti", rekla joj je Avery, "ako ti ne bude odgovarala kad se useliš. Moţeš je zamijeniti u galeriji za drugu sliku ili što drugo."


"To je upravo ono što ţelim. Predivna je, svaki je dan proljeće kad gledam ove trešnjine cvjetove. Hvala vam. Objema. Znam kamo ću je staviti, u spavaću sobu, tako da se svaki dan mogu buditi u proljeće." Podigla je sliku i drţala je ispred sebe u ravnini ruku. "Objesit ću je odmah." U spavaćoj sobi Clare je namještala Hopein stilizirani drveni krevet s visokim stranicama, namještala je jastuke i zatezala prekrivač, dok je Hope - perfekcionistica kao Owen - mjerila, označivala i nivelirala. "Ovdje je savršeno. Baš kako treba biti", promrmljala je Hope. "I ti si. I ti si ovdje savršena. Baš ovdje." "Ţelim biti." "Kuhinja je gotova." Avery je ušla, okrenula se i nasmijala se kad je vidjela sliku. "Imale ste pravo za nju. Kaţe proljeće, čak i u noći poput ove. Dobrodošla kući, Hope." Kasnije, kad je Clare otišla i Avery skoknula kući po stvari koje su joj bile potrebne, Hope je sama prošetala hotelom. Osjećala se dobro, pomislila je. Kao kod kuće. I dok se uspinjala natrag u svoj stan, namirisala je kozju krv, slatku poput ljeta. "Ovdje sam", rekla je, "i tu ću i ostati. Nijedna od nas više neće morati biti sama."

Sljedećeg jutra Avery je sišla i pronašla obitelj Montgomery već u radovima i Hope kako priprema doručak. "Još nismo organizirali kuhinju", komentirala je Avery. "Ja to radim. Ţelim isprobati nekoliko stvari i ovo je dobra prilika." "Pomoći ću ti." "Ne." Kako bi to naglasila, podigla je prst. "Ne ţelim pomoć. Ti si gost. Idi u blagovaonicu." "Ima li tamo kave?" "Ima. Avery? Kako je bilo spavati u J&R? "Poput sna. Samo mi je nedostajala luđakinja s tavana, samo što bi tada valjda san postao noćna mora. Prvo kava, a onda izvješće." Odšetala je u blagovaonicu, natočila si kavu iz vrča i razmišljala. Moţda je savršen trenutak, pomislila je. Svi su bili sretni i uzbuđeni. I glavni je projekt blistao. Još nekoliko dana posla, naravno, još nekoliko detalja, ali glavnina je odrađena. Owen se pojavio. "Ĉuo sam da si prvi naš gost." "Imala sam tu čast." "Ali svi ćemo doručkovati. Hope nam je svima poslala poruku ujutro." Sjeo je preko puta nje. "Kako je bilo?" "Predivno. Potpuno izvješće kad svi budete ovdje. Vi ste u salonu?" "Mama ţeli još jedan plakar u prednjem kutu. Ry vješa ogledalo, Beck postavlja police u ormaru. Izgledaš dobro", dodao je. Podigla je pogled prema njemu dok je ispijala kavu. "Stvarno?" "Stvarno. Odmorna, ali ţivahna. Radiš li danas?" "Ne do četiri. Ja zatvaram." "Zašto si ustala tako rano?" "Iz navike. Moţda sam osjetila da netko drugi kuha." Carolee je unijela pladanj s debelim vaflima, ispunivši sobu njihovim mirisom dok ih je stavljala u jedan od posluţavifika. Namignula je nećaku i Avery i odjurila. Hope je donijela prozirnu staklenu zdjelu bobičastog voća i stakleni vrč soka. "Hope, mogla bih..."


Hope je frknula. "Ti si gost", rekla je i opet izišla van. "Zaista ţelim isprobati taj štednjak", promrmljala je Avery. "Tako se sjaji." U blagovaonicu je stigao pladanj slanine, i još jedan s kajganom. "Pozvani smo." Beckett je ušetao i stao mirisati. "Miriše kao doručak." Podigao je poklopac posluţavnika. "Izgleda kao doručak." I dohvatio komad slanine. "Oh, da. Ima okus kao doručak. Hej, vafli." "Vafli?" Ryder je ušao i krenuo ravno prema posluţavnicima. "Hoću one debele i okrugle." "Posluţi se." Hope je dopratila Justine u sobu. "Ako ţeliš išta, samo pitaj. I, molim te, iskreno mi reci je li dobro. Bolje je znati da nešto ne valja sad nego nakon što otvorimo." Stajala je u pozadini i čekala dok svi tanjuri nisu bili napunjeni i stolice zauzete. Ryder je zagrizao prvi zalogaj vafla prelivena sirupom. "Nisi dobila otkaz", rekao joj je. "Velika pohvala." "Odlično je, Hope." Justine si je stavila nešto jaja u tanjur. "Stolovi izgledaju veselo, baš kako smo ţeljeli. Sjedi." "I dalje moram nekoliko stvari provjeriti, ali zaista bih htjela čuti što Avery misli o svojem noćenju u J&R." "Kao da sam osvojila vaţnu nagradu. Najvaţniju", ispravila se. "Jako sam čista jer sam sinoć isprobala tuš, a jutros kadu. Ijedno i drugo je nevjerojatno. A hotelska je kozmetika prefina." Ispruţila je ruku Owenu pod nos. "Pomiriši me." Učinio je to. "Lijepo." "Da, jest. Ručnici su meki i debeli — Boţe, a tek podno grijanje i radijator za ručnike? Inspirativno. Od svega toga u kupaonici osjećaš se tetošeno, opušteno i kraljevski." "To je i bio cilj." Justine je sva evala od sreće. "Upravo to." "Također ţelim jedan ogrtač za sebe. Kamin je sjajan detalj, osobito kad si u tom nevjerojatnom krevetu. A moram dodati da je to najudobniji krevet u kojem sam imala zadovoljstvo spavati. Sjajno je imati sve te jastuke različitih veličina. Isprobala sam televiziju, radiobudilicu, pročitala nekoliko poglavlja Jane Eyre i pogledala DVD o njoj." "Da imam deset palčeva, svi bi bili ispruţeni gore. Bilo je jednostavno fantastično. Zaista cijenim priliku što sam mogla isprobati sobu." "To sam ţeljela čuti. Vračam se za nekoliko minuta", rekla je Hope i vratila se u kuhinju. "Nema pitanja, prituţbi, prijedloga?" Justine je pitala Avery. "Imam prijedlog. Nemojte promijeniti ništa u toj sobi. Ne postoji ništa u njoj što mi se nije svidjelo." "U redu." Justine je zadovoljno kimnula glavom i sjela natrag na svoje mjesto. "Jedna manje." "Dok ste svi ovdje, htjela bih razgovarati s vama o nečemu. Nešto što neizravno ima veze s hotelom", dodala je Avery. "Reci", Ryder joj je uzvratio i ustao. "Ţelim još vafla. Ĉekaj, gdje je Blento?" "Na recepciji je, pokraj kamina. Ne moţemo imati psa ovdje zbog hrane, Rydere", rekla mu je majka. "Ali... " "Nećeš mu davati hranu sa stola. Hope mu je dala nekoliko psećih kolačića i savršeno je sretan ondje. Dakle, Avery, o čemu je riječ?" Njezino je srce lupalo, ali odlučila je da je vrijeme za to. "Pretpostavljam da, kad budete imali goste u hotelu, neki će doći u Vestu na ručak, na večeru, moţda na pivo. Drugi će moţda htjeti nešto drukčije od obiteljskog restorana i ići će u South Mountain ili Shepherdstown. Jako mi je ţao što restoran na drugom uglu nije uspio." "Nemoj me provocirati", promrmljao je Owen.


"Svi se slaţemo s time", nastavila je Avery, "ali mogli bismo otvoriti drugi restoran u gradu nekoliko klasa bolji od obiteljskog talijanskog restorana i pizzerije." Bila je sva na iglama. Mrzila je kad je nervozna, usredotočena na to da joj glas bude odlučan. "Ljudi često dolaze u moj restoran, pitaju gdje mogu popiti čašu vina. Naravno da im ga mogu posluţiti, ali to nije tip restorana kamo ćeš otići popiti piće u miru ili na romantičan ručak ili večeru." "Mi prvo ţelimo završiti projekt slastičarnice", rekao joj je Owen. Moţemo potraţiti drugog zakupca za restoran. Jednostavno ćemo morati biti oprezniji u procesu odabira ovoga puta, pronaći nekoga s pametnim poslovnim planom i razumijevanjem lokacije." "Slaţem se." Avery je pročistila grlo. "Kupili ste dvije povezane zgrade." Kako bi joj ruke bile zabavljene, prebirala je po jajima u tanjuru. "Znam da si razmišljao o tome da ondje otvoriš robnu kuću, ali to je nekad bila jedna zgrada i, ako ponovno otvoriš taj prostor, mogao bi sjedne strane biti bar, a s druge restoran - povezani. Ljudi bi mogli popiti piće ili doći na večeru. Ili ijedno i drugo. A u drugom dijelu ima prostora za malu pozornicu. Ţiva glazba uvijek privlači ljude. Nema ništa takvo u gradu. Dobar restoran i bar jedan do drugoga. Dobra hrana, fino vino i pivo, kokteli, glazba." "To je dobra ideja", započela je Justine. "Nemoj da ona započne", upozorio ju je Ryder. "Od toga bi hotel profitirao", nastavila je Avery. "Gosti bi imali više izbora i mogli bi prošetati niz Ulicu sv. Pavla, popiti bocu vina, a da se ne brinu o voţnji. Mogli biste dogovoriti dostavu u sobu otamo, kao što ćemo mi raditi to za vas iz Veste. Ne ţelite ići van? Pojedite pizzu u salonu ili finu, mirnu večeru u blagovaonici. Imate i pakete. Da im dodate večeru za dvoje u finom restoranu, baš preko puta vas — ili opet, da im se dostavi ovamo — to bi moglo privlačiti ljude." "Bez sumnje." Beckett je kimnuo glavom. "Mi smo to i pokušali. Ključno je pronaći nekoga tko ne samo da ţeli voditi restoran nego tko to i moţe napraviti kako treba." "Ja ţelim." Rekla je to brzo i sklopila ruke pod stolom. "Ja to mogu napraviti kako treba." "Ti imaš restoran. Ti imaš Vestu." Ryder ju je mrko pogledao. "Mala Crvena, ako mi ţeliš reći da se ţeliš prebaciti na taj biznis, naljutit ću se. Ja trebam svoju Ratničku pizzu." "Ne misli ona na to." Zabrinut, Owen je odmaknuo tanjur na stranu. "Dva lokala, Avery? Zar već nemaš dovoljno posla oko jednoga?" "Dat ću više odgovornosti Franny, Dave će se izmjenjivati u obama lokalima. Trebat će mi dobar menedţer za novi restoran i već imam nekoga na umu. Justine, prije nije funkcioniralo jer nije bilo pogođeno. Ja točno znam što treba tamo napraviti kako bi dobro funkcioniralo, kako bi bilo uspješno." "Slušam." "Oh, Boţe." Ryder je spustio glavu i usredotočio se na vafle. "Ţelite topao i moderan, ne šminkerski restoran. Moţda nekoliko ljubavnih sjedala i visokih stolova u baru. Jedan golemi dobar šank i konobare koji znaju svoj posao. Opušten, ali sa zrncem pomaknutoga. Dobro vino, dobro točeno pivo — moţda mješavina lokalnih proizvoda. Profinjeno." Nitko je nije prekidao pa je Avery udahnula i nastavila dalje. "Za ručak nudite veliku ponudu salata, sendviča, juha, i otvoreni ste za ručak svaki dan — što je prije bio problem. Cijene neka vam budu razumne, usluga prijateljska i ljubazna." "Što je isto tako bio problem prije", komentirao je Beckett. "Da, bio je." Pogledala ga je i kimnula glavom, a zatim nastavila. "Za večeru dodajte predjela. Dobar odrezak, riba, piletina, zanimljiva predjela. Koliko god moţete, nabavljajte lokalne proizvode, nabavljajte meso od lokalnih dobavljača. Neka bude zabavno, nemojte zaboraviti da ste na trgu u Boonsborou. Poznajem ovaj grad i znam što ljudi ţele."


"Ne sumnjam u to", promrmljala je Justine. "Napisala sam poslovni plan. Sloţila sam jelovnik, pribliţno odredila cijene. Znam da to uključuje nešto posla za vas, ponovno povezati dvije zgrade, urediti prostor za bar, ali isplatit će se." Udahnula je. "Ja ću se potruditi da se isplati." "Koliko dugo već razmišljaš o ovome?" pitao ju je Owen. "Oko dvije godine — kad sam shvatila da vaš restoran neće uspjeti i zašto je tomu tako. To nije impulzivna ideja", bila je uporna, poznajući taj njegov pogled. "Znam da znam biti impulzivna, ali ne kad je riječ o poslu. Imali ste povjerenje u mene kad sam vam se obratila za otvorenje Veste u vašoj zgradi." "Imali smo pravo." Beckett je potvrdio. "Ţelim ponovno pogledati lokal prije nego što donesemo ikakve odluke - na jedan ili drugi način." "Naravno. Poslat ću vam poslovni plan, primjerak jelovnika ltd." "Dobro." Justine je kimnula glavom. "Ţelim vidjeti što si smislila. Ipak, morat ćemo porazgovarati o ovome, Avery, moji dečki i ja." "Znam to. I ako budete odbili, ovaj... pokušat ću vas uvjeriti da se predomislite. Eto. Sad moram ići." Ustala je i automatski pokupila svoj tanjur. "Još jednom vam hvala što ste mi dopustili da isprobam sobu. To je bila noć za pamćenje." "Ubrzo ćemo razgovarati", obećala joj je Justine, a kad je Avery izišla, primijetila je da joj se kava ohladila. "Sto mislite?" "Vođenje restorana puno je posla", započeo je Owen. "Ali dva? Morat će voditi dvije ekipe, dva jelovnika, i još taj bar o kojem govori, to su zapravo tri posla." "Ona je Vatrena." Ryder je slegnuo ramenima i ustao donijeti svojoj majci još kave. "Ja se kladim na nju." "Moram pogledati prostor, vidjeti je li to izvedivo." Justine se nasmiješila Beckettu. "Bilo što se moţe napraviti. Prva prednost za nas bila bi da imamo nekoga koga znamo i komu moţemo vjerovati, tko ima dobru, uvjerljivu, inovativnu ideju. Njezin koncept prilično je savršen." "Sviđa mi se ideja." Owen je i dalje oklijevao. "Brinem se što će jedna osoba, Avery, pokušati brinuti se o svemu tome." "O tome neka se ona brine. Ti se brineš da će se ona previše rastrgati, da će to biti previše za nju. Prijateljska briga", dodala je Justine, "pomiješana s brigom kad ćemo imati vremena da ga provodimo zajedno sad kad razmišljamo o tome da budemo zajedno." Kad je Owen uputio suzdrţan pogled Ryderu, Ryder je podigao ruke u zrak. "Ni riječi nisam rekao. Ni riječi." "Molim te." Justine je frknula i podigla ruku u zrak. "Zar ti misliš da meni netko treba reći? Blesavi, blesavi dječače. Ti i dalje ne razumiješ moje moći?" Owen se uzvrpoljio na stolici, na što je samodopadno prasnula u smijeh. "Razumijem tu brigu. Imam i ja svoju. Ali, kao i Ry, i ja bih se kladila na Avery da će joj to uspjeti — da nešto bude na tom uglu, što bi bila velika prednost za grad. Za hotel", dodala je. "I druge biznise." Sjela je još jedan trenutak i kimala glavom. "Pogledajmo prostor, a onda, vi dečki, moţete razmisliti kako bi se to moglo izvesti i što bi uključivalo. Pregledat ćemo njezin poslovni plan, vidjeti kakav je jelovnik osmislila. Nakon toga moţemo opet razgovarati s Avery. U redu?" "Što se tiče mene, vrijedi", rekao je Ryder, na što je Beckett kimnuo. "Provjerit ćemo sve", zaključio je Owen. "Počnimo s obilaskom prostora." Nešto kasnije Owen je pronašao Avery u salonu. Sjedila je na podu, okruţena DVDima, potpuno zaposlena razrezujući i otvarajući paket nekim majušnim alatom. "Što radiš?" "Sunčam se na plaţama Saint-Tropeza." "Jesi li se namazala kremom za sunčanje?"


"Ovu koţu? Njoj je potreban štit." Sjeo je na klupicu presvučenu smeđom koţom. "Zar danas nemaš slobodan dan?" "Da, zato sam na plaţi. Dok se sunčam, igram se filmovima. Hope mi je dala ovaj otvarač. Nisam znala da su izumili otvarač za DVD-e. Svi ti brojni sati borbe s glupim naljepnicama i omotom, kad je sve što sam trebala napraviti jest razrezati ga. Sad to nadoknađujem, otvarajući sve hotelske DVD-e dobrodošlice dok Hope i Carolee imaju druţenje. Jesi li ikad gledao ovo?" Drţala je DVD Zapravo Ijubav. "Ne." Nagnuvši glavu, pogledala ga je mudrijaški. "Zato što misliš da je to ţenski film." "To je ţenski film." "U krivu si." "Ima li eksplozija?" "Ne, ali ima golotinje i psovki. Nije ţenski film, to je stvarno dobar film. Imam ovaj DVD. I ovaj." Podigla je Terminatora. "To je film. Zašto si tako nervozna?" "Nisam nervozna. Sunčam se i sluţim se ručnim alatom dok razglabamo o filmskoj umjetnosti." "Avery." Kad netko poznaje jako dobro tvoja raspoloţenja, pomislila je, to moţe biti prednost, ali i mana, ovisno o situaciji. U svakom slučaju, štedi vrijeme. "Bojim se da te je tvoja obitelj poslala ovamo da mi kaţe da nema nikakve šanse da pristanete na novu ideju o restoranu." "Još nismo ništa odlučili. Malo smo pogledali prostor, nabacili neke ideje. Izgleda izvedivo - s naše strane — ali Beckett mora malo poraditi na tome." "Izvedivo — s vaše strane." I ona je njega poznavala. "Ali ne baš s moje." "To nisam rekao. Pitam se kako ćeš moći organizirati svoje vrijeme, kako će moći biti usredotočena i hoćeš li imati dovoljno energije za to. Kristalno mi je jasno koliko vremena i rada ulaţeš u Vestu. Skinula je omot sljedećeg DVD-a. "Kako?" Zato što sam te promatrao, pomislio je, i više nego što sam shvaćao. "Ja jedem ondje, imam sastanke ondje. Upravljao sam izgradnjom hotela virtualno u tvom restoranu svaki prokleti dan više od godine dana. Posve mi je jasno, Avery." "Da ti je sve jasno, onda bi ti bilo jasno da znam što radim." "Ne govorim da ne znaš. Ali to znači da ćeš raditi na dvama mjestima. Ĉini mi se da preuzimaš na sebe više nego što jedna osoba moţe podnijeti." Uzela si je vremena, pokupila smeće i bacila ga u kutiju pokraj sebe. "Imam osjećaj da je tvoj glas za odbijanje ovog prijedloga." "Nisam ni to rekao." "I ne trebaš. Poznajem te, Owene, koliko god ti poznaješ mene. "Nijedno od nas ne ţeli da se dovedeš do iznemoglosti ili da upadneš u probleme." U slučaju da ne upadne u napast da ga baci, Avery je spustila otvarač za DVD-e dolje. Paţljivo. "Misliš li da ja ne poznajem svoje sposobnosti i ograničenja te svoje potencijale? Koliko ţeljeza kuješ u svojoj vatri, Owene? Koliko iznajmljenih prostora nadzireš? Koliko poslova imaš u različitim fazama, koliko je klijenata na tvojem popisu, ljudi na platnoj listi, koliko kooperanata kojima moraš manevrirati?" "Mnogo je nas koji se brinemo za to. Ali samo je jedna Avery." Prošla je rukom kroz kosu - trenutačno nijanse sjajnog mahagonija. "Nemoj mi to podvaljivati. Znam da si ti glavni i odgovorni za iznajmljivanje. Ti se baviš zakupcima. Ja to znam jer sam ja zakupac. Ti


paziš na detalje, Owene, i Obiteljska građevinska tvrtka Montgomery vraški pazi na detalje. Ryder je voditelj gradilišta, Beckett je arhitekt. Vaša se mama brine za knjige, pomaţe klijentima s dizajnom interijera i pod njezinim je budnim okom cijeli biznis. Ti povezuješ sve dijelove u mozaik. I svatko od vas — uključujući i tvoju majku s vremena na vrijeme - gradi." "To je istina, ali... " "Ništa ali", ispalila je ljutito. "Radio si na hotelu iz mojeg restorana više od godinu dana. Sad ja tebi vraćam lopticu. Vidjela sam što si radio, što si morao raditi, s čime si se sve susretao, što si odlučivao. Ti, Owene, osobno, kao i ostali. Da mi kaţeš da preuređujete jebenu Bijelu kuću, ja bih mislila da ti to moţeš napraviti. I ti bi jednako tako trebao vjerovati u mene." "Nije to stvar vjerovanja", započeo je, ali ona se već osovila na noge. "Slušaj, ako je odgovor ne, onda je ne. To je tvoje vlasništvo i imaš pravo iznajmiti ga komu god ţeliš. Ne bih ti to uzela za zlo, nikomu od vas. Ali bolje da odgovor ne bude ne jer ti ne misliš da ja to mogu." "Avery..." "Ne. Samo ne. Trebao si traţiti da vidiš moj poslovni plan, moj plan rasporeda, moj jelovnik, izvješće dobitka i gubitka Veste, i predviđeni proračun za novi restoran. Trebao si se ponijeti prema meni s jednakim poštovanjem kao prema svakom poslovnom čovjeku, bilo kojemu drugom potencijalnom zakupcu. Ja nisam sanjar, Owene, i nikad nisam bila. Znam što mogu napraviti, i onda to napravim. Ako to ne shvaćaš, onda me ne poznaješ tako dobro koliko smo oboje mislili." Poznavao ju je dovoljno dobro da ne potpiruje vatru sad kad ju je zapalio. Nije bila samo bijesna — s time bi se znao uhvatiti ukoštac. Uspio ju je i povrijediti i razbjesniti. "Dobar posao", promrmljao je. Kako bi si uzeo malo vremena za razmišljanje, pokupio je DVD-e koje je odmotala, sloţio ih u ormar ispod plazme ugrađene na zidu, automatski ih slaţući po abecedi.


Razmišljao je kako joj pristupiti u pravome trenutku i uloţio je sve nade u blagdansko raspoloţenje. U pet sati na Badnjak Owen je pokucao na Averyna vrata. Obojila je kosu — opet — primijetio je, ovoga puta u nijansu boţično crvene boje. Nosila je uske crne hlače koje su isticale oblik njezinih nogu i dţemper plav poput njezinih očiju. Bila je bosa pa je primijetio da je uskladila svoju boţično crvenu boju kose s boţično zelenim lakom na noţnim prstima. Zašto je to bilo toliko seksi? "Sretan Boţić." "Nije još." "U redu. Sretan Badnjak." Radim na tome, pomislio je i nasmiješio se. "Imaš minutu?" "Ni nemam mnogo više od toga. Idem do Clare pa k tati. Oitat ću ondje večeras tako da... " "Moţeš mu pripremiti boţični doručak i moţete se tad druţiti malo prije nego što oboje odete k mojoj majci na njezinu boţičnu svečanost." Prstima je tapkao po sljepoočnici. "Svatko ima planove za blagdane. Hope je u Philadelphiji, provodi Badnjak sa svojom obitelji, a sutra poslijepodne se vraća. Ry će biti kod Clare, a onda oboje planiramo spavati kod mame." "Tako da moţete biti i na boţičnom doručku i ručku." "To je jako privlačno." "Ako ideš do Clare, zašto si ovdje? Vidimo se za pola sata." "Ţelio sam nekoliko minuta s tobom nasamo. Mogu li ući ili si i dalje ljuta na mene?" "Nisam ljutita na tebe. Preboljela sam to." Pomaknula se i pustila ga da ude. "Počela si se raspakiravati", komentirao je. Prema njegovoj procjeni, gomile kutija smanjile su se više od polovice. "Nastavila se raspakiravati", ispravila gaje. "Bila sam ljutita. Ja kuham kad sam ljutita ili uznemirena. Moj otac ima zamrzivač krcat lazanjama, kanelonima i različitim juhama. Tako da sam se morala zaustaviti i preusmjeriti energiju na raspakiravanje. Skoro sam gotova." "Produktivno." "Šteta bi bila ne iskoristiti to konstruktivno ludilo." "Ţao mi je." Odmahnula je glavom. "Moram završiti s odijevanjem." Kad se okrenula prema spavaćoj sobi, krenuo je za njom. Nije reagirao — nema smisla da je opet razljuti — ali ona je očito imala problema s odlučivanjem koji će dţemper i traperice obući. Druge kombinacije, odbačene, bile su razbacane po krevetu. Oduvijek se divio antiknom krevetu od mjedi, njegovim vitičastim završetcima, njegovu starinskome šarmu. Međutim, bilo mu je teško diviti se kad je bio pretrpan gomilom odjeće, jastucima i ručnom torbom. Širom je otvorila najvišu ladicu svoje komode — u kojoj je Owen mislio da većina ljudi drţi donje rublje, ali primijetio je da je cijela ladica prepuna naušnica. "Isuse, Avery. Koliko ušiju imaš?" "Ne nosim prstenje, sat, narukvice — uglavnom. Oni ne idu s tijestom za pizzu i umacima. Tako da to kompenziram naušnicama. Nakon biranja neko vrijeme, isprobala je srebrne alkice s još manjim alkicama u njima. "Sto misliš?" "Ah... lijepo." "Hmmm." Skinula ih je i zamijenila visećima s plavim kamenčićima i srebrnim zrncima. "Došao sam da.. ." Ošinula ga je pogledom u ogledalu. "Ja moram nešto prva reći." "U redu. Ti prva."


Otišla je do kreveta i dodalajoš nekoliko stvari u svoju malenu putnu torbu i zatvorila je. "Moţda sam malo pretjerano reagirala neki dan. Malo. Jer si ti bio posrijedi, mislim, i jer sam očekivala da ti vjeruješ u mene." "Avery..." "Nisam gotova." Brzim je koracima otišla do kupaonice i donijela natrag viseću plastičnu torbicu. Kad ju je poloţila na krevet, vidio je kroz prozirnu prednju stranu da je krcata šminkom i svim ostalim pomagalima koja ţene upotrebljavaju. Kako je imala vremena upotrebljavati svu tu šminku? Kad se njome koristila? Vidio je njezino lice bez svih tih čudesa. Imala je zaista lijepo lice. "Trebala sam očekivati da ćeš ti prvo gledati s praktične strane. Valjda sam htjela da misliš o tome na isti način kao ja. Nisam još gotova", rekla je kad je otvorio usta. Zamotala je torbu, zavezala je i stavila u putnu torbu. "Nakon što sam nakuhala toliko da se cijeli grad Boonsboro moţe dobro najesti u slučaju da dođe do neočekivane gladi, i nakon što sam raspakirala stvari za koje nisam sigurna hoće li mi sluţiti, shvatila sam, iako bih se zaista uzrujala da mi tvoja obitelj kaţe ne zato što misle da se ne bih znala nositi s time, da zaista ne ţelim da ti pristaneš samo zato što je riječ o meni, a ni zbog prijateljstva naših obitelji. Okrenula se. "Ţelim da me se poštuje, a ne da mi se povlađuje. Moţda je to teţak put za tebe, Owene, ali to je moj put. Neću krenuti drugim." "To je pošteno i ja ću vjerojatno povremeno skrenuti s puta. I ti također." "Da, imaš pravo, ali se moramo truditi da ostanemo na njemu." Otišla je do ormara i izvukla par čizama. Visoke crne čizme, primijetio je, s visokim, tankim potpeticama. Nikad je nije vidio da ih nosi. Ni išta slično. Sjela je na klupicu u podnoţju kreveta. Usne su mu se osušile kad ih je navukla i potegla patent. "Hm. Ovaj. Ţelio sam reći..." Zamuknuo je kad je ustala. "Oh." "To su čizme, zar ne?" Skrenula je pogled prema njima i promatrala ih. "Hope me je nagovorila da ih kupim." "Sviđa mi se Hope", rekao je, a ona je širom otvorila vrata ormara i promatrala svoj odraz u ogledalu u njima. "Nikad nisam vidio da nosiš išta takvo." "Badnjak je. Ne radim." "U mom si slučaju obavila posao." Nasmijala se i pogledala ga ozareno. "Tvoja je reakcija primijećena i cijenjena. Rijetko imam priliku nositi visoke pete. Hope mi pomaţe da ispunim duboke, duboke rupe u ormaru za cipele. Bolje da krenemo. Budući da si ovdje, moţeš mi pomoći da odnesem darove tako da ne moram ići gor edolje stubama u ovim čizmama." "Naravno, ali i dalje te trebam na minutu." "Oh, da, oprosti. Mislila sam da je riječ o onome o čemu smo već razgovarali." "Nismo o svemu." Izvadio je blještavo omotanu kutiju iz dţepa svojeg kaputa. "Imamo tradiciju u obitelji da dobijemo jedan dar na Badnjak." "Sjećam se." "Onda, evo tvojega." "Je li ovo dar da se pomirimo kako bih spavala s tobom sljedeći tjedan?" "Ne, taj sam sačuvao za sutra." Srčano se nasmijala, čime je i njemu izmamila osmijeh na lice. "Jedva ga čekam vidjeti." Uzela je kutiju i protresla je. Ništa nije saznala time. "Obloţio si je." "Ti uvijek protreseš dar. Svatko to zna." "Volim prvo pokušati pogoditi, to dodaje napetost. Mogle bi biti naušnice", nagađala je. "Bio si tako zaprepašten mojom ladicom s nakitom. Ako su naušnice, vjeruj mi, njih nikad


previše." Razmotala je dar i bacila vrpcu i papir na komodu. Otvorila je kutiju i odstranila vatu kojom ju je obloţio. I ugledala dva ključa. "Za zgradu preko puta ulice", rekao je. "Za oba dijela." Podigla je pogled prema njemu, ne rekavši ni riječi. "Pregledao sam tvoj poslovni plan nakon što si ga poslala mami. I jelovnik, i ostalo. Temeljito je. Dobro je. Ti si dobra." Izdahnuo je kad je ona opet sjela na klupicu zureći u ključeve u kutiji. "Sve ću ti otkriti. Ryder navija za tebe od početka. Mala Vatrena. Znaš da te tako zove pokatkad." Kimnula je glavom i nastavila šutjeti. "Beckett je stao na tvoju stranu nakon što je ponovno razgledao zgrade. Djelomično, ako se mene pita, zato što ih ţeli urediti, ţeli imati svoje prste u tome. S druge strane, to ţeli stoga što vjeruje u tebe. A mama? Ti planiraš napraviti upravo ono što ona ţeli u tom prostoru, više i nego što je mislila da moţe dojiti od toga prostora. Ona nema nikakvih sumnji." "Što se mene tiče... " "Ako ti kaţeš ne, to će biti ne." Podigao je obrve i uronio ruke u dţepove. "Ĉekaj malo. Ĉekaj. Mi ne radimo na takav način." "Owene." Spuštene glave okretala je ključeve u kutiji. "Oni slušaju tebe. Moţda se to tebi uvijek ne čini. Ali kad je riječ onečemu ovakvome? Kad je riječ o poslu? Oni znaju da ti tu tata-mata i to poštuju. Isto kao što vi svi poštujete Becketta u vezi s projektiranjem, Rydera u vezi s gradnjom, u vezi sa zapošljavanjem i otpuštanjem radnika. Nemaš pojma koliko seja divim tvojoj obitelji već godinama." Nije znao što bi joj odgovorio na to. "Nisi rekao ne." "Nije bila riječ o tome da ne vjerujem u tebe, Avery, nikad. Imala si pravo da sam trebao pitati o tvojemu projektu i planovima. Ali nisam o tebi razmišljao na takav način. Nisam na tebe gledao na takav način. Nisam navikao misliti ili gledati na takav način na tebe, na ovo, na nas, onako kako sad gledam. A nismo još ni počeli." I dalje zureći u ključeve, nije ništa rekla. "Ti tako puno radiš." "Moram." Stisnula je usnice na trenutak. "Ne ţelim o tome razgovarati, o psihi, o problemu, ne sad. Dobro?" "Dobro. Oh, čovječe." Kad je podigla oči prema njegovima, bile su ispunjene suzama prekrasne, srcedrapajuće, svjetlucavo plave. "Moraš li?" "Neću plakati. Kvragu, ne ţelim uništiti šminku. Cijelu sam vječnost potrošila na glupo šminkanje." "Izgledaš sjajno." Sjeo je na klupicu pokraj nje. "Izgledaš predivno." "Neću plakati. Samo mi treba minuta da se ponovno saberem." Međutim, izgubila je bitku s jednom suzom pa ju je brzo obrisala. "Nisam bila svjesna koliko ţelim ovo, ne dok nisam otvorila tu kutiju. Moţda si nisam dopustila da se ne bih raspala ako kaţete ne." I dalje se boreći sa suzama, opet je duboko i polako udahnula. "Radije ću biti pesimistična nego razočarana tako da nikomu nisam rekla koliko ovo ţelim, čak ni Clare. Ĉak ni mom tati. Rekla sam sama sebi da je to samo posao, samo prijedlog. Ali menije to mnogo više. Ne mogu ti to sad objasniti. Ne smijem upropastiti šminku, a ionako ću biti stvarno sretna za minutu." Primio ju je za ruku i razmišljao kako da joj otjera suze i prizove sreću. "Kako ćete ga nazvati?" "Restoran i bar MacT."


"Sviđa mi se." "I što kaţe slavni predosjećaj MacTavish o tome?" "Da ću 'rasturiti'. Oh, Boţe, bit će to sjajno. Oh, Boţe." Smijala se i zagrlila ga, zatim je stala skakati u tim pripijenim, seksi čizmama. "Ĉekaj. Moram navratiti dolje po bocu šampanjca. Dvije boce." Ustao je, a ona mu se bacila u zagrljaj. "Hvala ti." "To je posao." "I dalje je u redu zahvaliti." "Imaš pravo." "A ovo je osobno." Dotakla je usnama njegove, provukla je prste kroz njegovu kosu i prislonila se uza nj. "Hvala ti, puno, puno." "Nećeš tako i mojoj braći zahvaliti, zar ne?" "Ne baš tako." Nasmijala se i opet ga zagrlila. "Nijedan od njih nije bio moj prvi dečko." Odmaknula se i zgrabila svoju torbu. "Zakasnit ćemo. Ti mrziš kasniti." "Večeras je iznimka." "Moţe li još jedna? Ne ţelim vidjeti onaj izraz na tvom licu kad budemo otišli po darove. Znam da je sve neuredno i neorganizirano." "Neće ga biti." Pridrţao joj je torbu dok je oblačila kaput, stavljala šal oko vrata i navlačila rukavice. I junački je kontrolirao svoj izraz lica kad ga je odvela u sobu prepunu darova, vrećica, papira za zamatanje i zapetljanih vrpci. "Sve ovo?" "Neki su za večeras, neki za tatu, neki za tvoju mamu. Volim Boţić." "Vidi se." Vratio joj je torbu jer je ona bila najlakša za nošenje. "Idi dolje po šampanjac, ja ću odnijeti darove." "Hvala ti." Barem je stavila darove u otvorene kartonske kutije, pomislio je kad je podignuo prvi. A kako je ona otišla iz sobe, mogao je slobodno zakolutati očima. "Ĉula sam taj pogled", uzviknula je, a njezin je smijeh odjekivao dok je jurila niz stube. Od trenutka kad je došla do Clare s darovima za djecu, pse i njezine prijatelje — noseći boce šampanjca i pladanj lazanja koje je pripremila tijekom napadaja ludila - do trenutka kad se uvukla u svoj krevet iz djetinjstva, Badnjak je za Avery bio jednostavno savršen. Otkad je Clare došla u Boonsboro kao mlada udovica s dva sinčića i s još jednim djetetom na putu, Avery je provodila nekoliko sati Badnje večeri s njom i njezinom djecom. Međutim, ove je godine kuća vrvjela Montgomeryjima. Ove je godine promatrala kako se mali Murphy penje uz Beckettovu nogu spretno poput majmunčića dok Beckett razgovara s Clareinim ocem o američkom nogometu. Te kako Owen strpljivo pomaţe Harryju da sagradi neki komplicirani ratni brod od, činilo se, pola milijuna Lego kockica. I Rydera kako izaziva Liama u turniru Play Stationa, dok su se Blento i dva šteneta naganjali uokolo, hrvali i kradomice moljakali hranu. Uţivala je slušati Justine i Clareinu majku kako razgovaraju o planovima za vjenčanje. I ulovila je sjaj u očevim očima kad je gledao Justine — kako joj je to uopće dosad promaklo? Toplina ju je obuzela vidjevši kako se njegov veliki trbuh nadima od smijeha kad je Murphy napustio Becketta kako bi se popeo uz njegovu nogu. I dalje je bilo čarolije u svijetu, pomislila je, vidjela ju je u trojici malih dječaka. Još čarolije bilo je, zaključilaje dok je leţala u krevetu promatrajući kroz prozor Sunce kako polako oslikava nebo, u trenutku kad ju je Owen otpratio do automobila. Kad ju je poljubio na ledenom zraku, a oko njih svjetlucale su lampice i mirisao je bor. Prekrasna večer. Zatvorila je oči da još jednom proţivi taj trenutak. Kakav je prekrasan dan tek bio pred njom! Izvukla se iz kreveta — tiho, najtiše — navukla debele čarape i pričvrstila kosu straga. Pri slabom svjetlu izvukla je torbu iz svoje putne torbe prije nego što se išuljala iz sobe.


Hodala je na vrhovima prstiju — baš na četvrtoj stubi koja je malo škripala po sredini — i ušuljala se u dnevnu sobu u kojoj se nalazio veliki kauč za opuštanje, veliko, blještavo okićeno drvce i mali kamin od cigle na kojem su visjele dvije čarape. Njezina je bila puna. "Kako mu to uspijeva?" promrmljala je. Ĉarapa je sinoć bila prazna. U isto su vrijeme pošli u krevet i ona je čitala još sat vremena da se opusti od večeri. Ĉula ga je kako hrče u susjednoj sobi. Svake mu je godine uspijevalo. Bez obzira na to kako kasno legla ili koliko rano ustala. On bi ispunio tu čarapu kao i svake godine njezina ţivota. Mašući glavom tamo-amo, napunila je njegovu tričarijama, njegovim omiljenim slatkišem, poklo nbonom za knjiţaru i darovni dućan Turn the Page i ulaznicom za godišnju lutriju, jer nikad ne znaš. Zakoračila je prema natrag, smijući se i obgrlivši se rukama. Samo dvije čarape, pomislila je, ali bile su pune, bile sujedna pokraj druge, i bile su vaţne. U debelim čarapama i flanelskoj pidţami otišla je u kuhinju, koja nije bila veća od one u njezinu stanu. Ovdje je naučila kuhati, prisjetila se, na starome plinskom štednjaku. Isprva iz nuţde. Willy B. znao je raditi dosta toga i dobro mu je išlo. Ali kuhanje nije bilo na tom popisu. Trudio se, sjetila se. Jako. Kad ih je njezina majka napustila, jako se trudio da ispuni tu prazninu, da mu kći odrasta u stabilnom okruţenju punom ljubavi kako bi bio siguran da ona zna koliko je voli. U tome je uspio, ali u kuhinji? Pregorene tave, sirova piletina, prekuhano meso, izgoreno povrće — ili prekuhano i pretvoreno u kašu. Naučila je. I ono što je isprva bilo nuţda postalo je ljubav. A moţda i mala kompenzacija, pomislila je otvorivši hladnjak i vadeći jaja, mlijeko, maslac. Toliko je toga napravio za nju, toliko je toga bio za nju. Priprema jela značila je da mu moţe na neki način uzvratiti. Bog zna da je on hvalio njezine prve pokušaje do neba. Odlučila mu je pripremiti boţični doručak, kao i svake godine otkad je imala 12. Kad je skuhala kavu, isprţila slaninu i postavila okrugli stolić u blagovaonici, začula je njegove korake i njegov gromki "Ho, ho, ho!" Svake godine, pomislila je smijući se. Mogao si računati na to kao i na izlazak Sunca. "Sretan Boţić, moja mala djevojčice." "Sretan Boţić, moj veliki zgodni tatice." Podigla se na vrhove prstiju da ga poljubi i uvuče se u njegov medin zagrljaj. Nitko, pomislila je uţivajući, nitko ne grli tako divno kao Willy B. MacTavish. Utisnuo joj je poljubac u glavu. "Vidim da je bio Djed Boţićnjak i napunio čarape." "Vidjela sam. Ušuljao se. Uzmi kave. Imamo sok od naranče, svjeţe bobice, slaninu, a tava se grije za palačinke." "Nitko ne kuha kao moja cura." "Nitko ne jede kao moj tata." Pljesnuo je rukom po svojem trbuhu. "Veliki je to prostor koji treba ispuniti." "To si ti, Willy B. Ali, znaš, kad muškarac ima curu, mora paziti na liniju." Uši su mu pocrvenjele. "Oh, Avery." Puna ljubavi, razigrano ga je bockala u trbuh, a onda se uozbiljila. "Sretna sam zbog tebe, tata. Zbog vas oboje, da imate jedno drugo. Znaš da bi i Tommy bio sretan što Justine ima tebe i ti nju." "Mi samo... " "Nije vaţno. Vaţno je što imate jedno drugo. Popij svoju kavu." "Hoću, šefice." Otpio je jedan gutljaj. "Nikad nema jednako dobar okus kad ju ja pripremim."


"Tebe kuhinja neće, tata. To je prokletstvo." "Zasigurno si joj nedostajala. Volim te vidjeti ovdje, dušo. Ti si oduvijek bila stvorena za kuhinju. I sad ćeš imati dva restorana." "I bar." "Ti si tajkunica." Nasmijala se dok je maslacem mazala vruću tavu. "Mala, ali sam prilično uzbuđena. Trebat će nešto vremena za to, ali trebat će mi i vremena da završim s planiranjem." "Justine je isto tako uzbuđena i zaista zadovoljna što ti ulaziš u taj prostor. Polaţe velike nade u tebe." "I ja u nju, u sve njih. Zar nije bilo predivno kod Clare sinoć?" Sretna kao boţično jutro, okretala je palačinke. "Vidjeti ih sve tamo, vidjeti kako se djeca slaţu s Beckettom, sa svima njima. I sva ta buka, i toplina, i... obitelj." Dok je gledala svojeg oca, njezin je osmijeh postajao sjetan. "Ti si ţelio veliku obitelj." "Ja imam najbolju obitelj koju muškarac moţe poţeljeti upravo ovdje u kuhinji.", "I ja. Ali ţeljela sam reći, znam da si htio puno djece i bio bi sjajan u velikoj obitelji — kao što si sjajan samo sa mnom." "Što ţeliš, dušo?" "Ĉini se da ţelim dva restorana." Willy B. je pročistio grlo. "I Owena." Stavila je palačinke na pladanj i osvrnula se. Kao što je mislila, njezin se veliki tata zacrvenio. "Ĉini se da i njega ţelim. Odobravaš li to?" "On je dobar dečko — muškarac. Odavno si bacila oko na njega." "Tata, pa imala sam samo pet godina. Tad nisam ni znala što je to baciti oko." "Ne bih se kladio. Samo... obavijesti me ako se ne bude ponašao kako treba prema tebi." "I ti ćeš ga zgaziti kao mrava." Willy B. je navukao mrk pogled i napregnuo svoje razvijene bicepse. "Ako budem morao." "Imat ću to na umu." Okrenula se s pladnjem toplih palačinki. "Jedimo kako bismo se što prije bacili na darove." Za Avery nije pravi Boţić ako nema guţve u kuhinji. Uvijek je cijenila to što jejustine primala u svoj dom i svoju veliku kuhinju nju i njezina oca. Ove godine i Clare i djecu, Clareine roditelje i Hope. Ljudi su se nalazili posvuda. I djeca, razmišljala je. Clareini dečki, Caroleeine dvije unuke. Pribroji im i Justineina dva psa — koji su se znali svakomu umiliti — i Ryderova Blentu i dva šteneta, i Boţić je za Avery bio jednostavno savršen. Voljela je biti nasamo sa svojim ocem, ali ovo — buka, ţivahna djeca, uzbuđeni psi, miris pečene šunke, umaci koji krčkaju, pite koje se hlade — uvijek bije dirnulo duboko u ţicu. Ţeljela je to, oduvijek je to ţeljela, za sebe. Prestala je sjeckati češnjak upravo toliko da moţe uzeti čašu vina koju joj je Owen ponudio. "Izgledaš sretno." "Ako nisi sretan za Boţić, kad jesi?" Znatiţeljan, zavirio je u zdjelu za miješanje pokraj nje. "Miriše dobro." "Imat će bolji okus kad bude u kapicama od gljiva i pečeno." "Punjene gljive, ha? Moţda bih ih mogla napraviti i sljedeći tjedan." Ispila je još jedan gutljaj vina, odloţila čašu i nastavila sjeckati. "Mogla bih." "A one male mesne okruglice koje pokatkad praviš?" "Koktel mesne okruglice." "Da, te." "Moguće je."


"Nagovorio sam mamu da ispeče šunku, iako ću je ja narezati za sendviče, moţda ću nabaviti nekoliko pladnjeva sa sirom i povrćem za umakanje, nešto tako. I..." "Nemoj nabavljati pladnjeve. Samo nabavi namirnice. Pokazat ću ti kako da ih posloţiš." Nadao se da će to reći. "U redu. Ako mi daš popis stvari što trebaš, ja ću ih kupiti." Blento se prikrao i njeţno sjeo na njezina stopala kako bi joj privukao paţnju. Avery ga je vaţno pogledala kao što je i on nju. "Ne ţeliš to", uvjeravala je Owena. Ĉula je neobuzdani smijeh — Harryjev — kako dopire iz dnevne sobe na donjem katu. "Ja sam prvi. Prvi, luzeri!" "Wii." Owen je odmahivao glavom glumatajući tugu. "Budi ono najbolje ili najgore u nama." "Što igraju?" "Boks su igrali kad sam bio tamo." "Mogu maloga pobijediti." Pogledala je Clare kako premazuje golemi pleh za pečene krumpire. "Tvog ću prvorođenog rasturiti. Bit će to pravi nokaut. Nema milosti." "Podmukao je i stalno vjeţba." Avery je stisnula svoje bicepse kao što je njezin otac istogjutra. "Sitna, ali dinamitna." "On udara ispod pojasa", zareţao je Ryder kad je ušao. "Odgajaš muškarca koji udara u muda," rekao je Clare. "Potukao te je?" "U tri runde — ali vara." Ryder je otvorio hladnjak da uzme pivo, pritom se namrštivši. "Kakva su ovo ekskluzivna čudesa ovdje?" "Trifle.1" Hope ga je zaobišla i izvadila platu s nasjeckanim povrćem i umakom. "Sitnica? Izgleda prilično veliko." "To je desert, trifle od dvostruke čokolade. Evo ti, moţeš ovo odnijeti dolje." Podrugljivo se i sumnjičavo podsmjehnuo nazivu. "Djeca ne ţele mrkve, celer i ostalo sranje. Oni ţele čips - i nezdrave umake poput pikantnog umaka od rajčice. Što je pikantniji, to bolje." "Jest će mrkve, celer i ostalo sranje", rekla mu je Clare. "I Murphy neće jesti čips i pikantni umak od rajčice prije večere." "Nećeš ni ti." Justine ga nije poštedjela svoga pogleda dok je provjeravala svoju šunku. "Owene, uzmi ove kuhinjske rukavice i izvadi ovo za mene. Clare, prepuštam ti pećnicu." "Kad ćemo jesti pravu hranu?" zahtijevao je Ryder. "Za sat i pol." "Mi smo muškarci. Boks, skijanje, borba protiv izvanzemaljaca, američki nogomet, trkaći automobili. Nama treba prava hrana." "Predjela su gotova za pola sata", viknula je Avery i privukla njegovu pozornost. "Pripremaš neke od svojih jela?" "Da " "U redu." Uzeo je pladanj i svoje pivo i krenuo natrag dolje. "Zašto ga zovu trifle ako je veliko?" "Provjerit ću zašto", obećela mu je Hope.. "Napravi to. Idemo, Blento. Ovo je sve što ćemo dobiti." Pomalo ţalobno pas je slijedio Rydera onamo gdje je odjeknuo Harryjev posljednji krik. "I dalje sam prvi!" "U redu, evo me." Avery je skinula pregaču i bacila je na stranu. "Nekomu bi dobro došle batine." Nakon što je razgibala ramena, odmarširala je dolje. Trifle - engleski desert ođ pudinga, voća, biskvita, voćnog soka ili ţelea i tučenog vrhnja. Ovi su sastojci posloţeni u slojevima. Isto tako, trifle na engleskom znači trica, trica, glupost, sitnica. 1


I opet je domarširala natrag nakon pet minuta, s Harryjevom vriskom u pozadini. "Potukao me je do nogu." Zastala je na trenutak promatrajući kuhinju, ţene, komešanje, grleni smijeh njezina oca dopirao je stubama, kao i Justinein i Caroleen glas iz blagovaonice. Iskrala se u dnevnu sobu, koja je još bila neuredna od jutra. Otvoreni darovi razbacani ispod drvca koje je blistalo pred prozorom. Justinein pas Cus ispruţen na leđima s nogama u zraku dok je drijemao ispred pucketajuće vatre. Pod njezinim je nogama krčkalo i lomilo se poput laganog potresa. "Nešto nije u redu?" Owenju je pitao, na što se okrenula. Nasmijala se, prišla mu i zagrlila ga. Naslonila je glavu na njegova prsa. "Ne. Sve je kako treba biti. Sve je baš kako treba biti."


Dok je bila u nabavi tjedan dana nakon Boţića, Avery je popustila i kupila vlastiti Wii. Dugo je odolijevala — provodila je tolike sate na nogama svaki dan i nije imala vremena za igranje igrica. I zašto bi uopće igrala sama? Ali, kad se suočila s drugim porazom — u revanšu s Harryjem nakon boţične večere, a onda totalna blamaţa u kuglanju, kad je čak i četverogodišnji Caroleenin unuk osvojio više bodova od nje — promijenilo je sve. Učit će. Vjeţbati. Vratit će se i sve ih pobijediti. U međuvremenu je bila rastrgana na sve strane. Bacanje tijesta za pizzu, kuhanje umaka, davanje otkaza dostavljaču — ponovno sastavljanje rasporeda dok ne nađe zamjenu za njega. Kad je stizala, pomagala je Hope da odluči o završnim detaljima u hotelu i - što je bila velika ţrtva — provela je noć u sobi Westley i Buttercup kako bi podnijela izvještaj o njoj. Ugurala je nekamo i vrijeme za planove za novi lokal, prešla ga je cijelog kako bi ga sama izmjerila, skicirala je nekoliko osnovnih ideja i proslijedila ih Beckettu. Jedva je viđala Owena. Braća su sad bila više usredotočena na novi lokal nego na hotel i ona zaista nije imala ni izliku — ni vrijeme — da gura nos onamo. Zasad. Svake večeri prije spavanja bacila bi posljednji pogled na zgradu koja se nalazila nasuprot njezinoj i zamišljala MacT — zamišljala svoj restoran. I poţeljela bi laku noć i hotelu. Jednom ili dvaput učinilo joj se da je vidjela siluetu ţene na ogradi. Kako čeka Billyja. Divila se njezinoj odanosti. Većina ljudi, barem se njoj tako činilo, nisu se mogli osloniti na vezu ni u normalnim okolnostima, a ovdje je bila riječ o nekome tko se nadao nemogućemu. Moţda jednog dana — nadala se jednoga dana — njezina će vjernost biti nagrađena, barem odgovorima. I svako je jutro opet gledala ono što će biti njezino i što bi se moglo napraviti. Iako je i ona čekala, nikad nije uspjela vidjeti tu nepokolebljivu siluetu na svjetlosti dana. Između dvaju trenutaka — posljednjeg pogleda noću i prvog pogleda ujutro, boţični je tjedan prošao u magli. U četiri sata na Silvestrovo zatvorila je restoran, otrčala gore pa opet natrag dolje do svojeg automobila s loncem mesnih okruglica koje je napravila večer prije. I opet odjurila gore. Do pet se otuširala, namjestila kosu, našminkala se, odjenula i spakirala osnovne potrepštine u putnu torbu. Drukčije nego prošli tjedan, pomislila je, sad je nosila seksepilno donje rublje, a spakirala je i sićušne crne bokserice i pripijeni crni negliţe za spavanje. Kako će biti spavati s Owenom? Dobro, odlučila je dok je zatvarala patent torbe, neće razmišljati o tome, pokušavati zamišljati, zaglaviti u nagađanjima. Bolje da pusti da se stvari same dogode, da je iznenade. Zgrabila je torbu i poslala poruku Hope dok je izlazila. Dolazim sad na procjenu obleke. Sve je unijela u automobil, zamahnula kosom koju je obojila u zagasito crvenu boju i


izdahnula. Hopein odgovor došao je i prije nego je okrenula ključ u bravi. Ovdje sam da pomognem. Avery se odvezla preko trga na hotelsko parkiralište i izašla iz automobila baš kad je Hope otvarala vrata recepcije. "Samo sam organizirala svoj ured." "Već si organizirala svoj ured." "Htjela sam napraviti neke izmjene. I dok sam bila ondje, provjerila sam rezervacije. Još dvije za oţujak." "Bravo! U redu, budi iskrena!" Svukla je kaput i bacila ga preko visoke fotelje ispred vatre i i brzo se okrenula. "Uspori, Nabrijana." "Hoću." Avery je još jednom udahnula. "Malo sam nervozna. Imala sam paklen dan, što ću ti poslije ispričati, zatim se nisam mogla odlučiti koje naušnice nositi, a ja uvijek znam koje naušnice odabrati pa sam shvatila da sam malo nervozna. Seksat ću se s Owenom sljedeće godine. Što je sutra - večeras. Nakon zabave." "Naušnice su sjajne", rekla joj je Hope, odobravajući srebrne viseće naušnice s citrinima. "Boja ti odlično pristaje, a bogme i haljini. Okreni se polako." Avery ju je poslušala, pokazujući kratku, pripijenu haljinu svjetlucave bakrene boje. "Sviđa mi se, sviđaju mi se cipele, sviđa mi se kako se slaţu s metalik bojom haljine." "Znaš da sam kupila više cipela otkad si se ti preselila ovamo nego u pet godina." "Vidiš kako dobro djelujem na tebe? Što imaš ispod haljine?" "Mlijeko za tijelo Marguerite and Percy, ţuti grudnjak s polukošaricama i tange na koje si me nagovorila." "Izniman odabir, baš sve." "Plus." Pomičući obrvama, Avery je pokazala prstom na svoje grudi. "Grudnjak podiţe i stišće sve tako da izgleda da imam više nego što imam." "Ĉemu je sklona svaka ţena, a svaki muškarac to cijeni. Ali..." Razmišljajući, Hope je šetala ukrug oko Avery. "Nedostaje ti jedan detaljčić." "Stvarno?" "Imam ga ja. Narukvicu koju mi je poklonila sestra za Boţić." "Ne mogu nositi tvoj novi dar." "Naravno da moţeš. Moja sestra te voli. Zanimljiva je i udobna -brončane, bakrene i zagasito zlatne perle. Otići ću gore po njih " "Zato se ti ne spremaš?" "Clare i Beckett pokupit će me tek u osam. Imam dovoljno vremena. Uzmi sok ako hoćeš — ima i mafina. Isprobavam recepte." Avery je odlučila da kofein nije najbolja ideja i odlučila se za sok s aromom đumbira. Bila je dovoljno nabrijana. Na dobar način. Voljela je dobre zabave, a Owen ih je znao priređivati. Znala je da će hrana biti pun pogodak jer je ona napravila ili će tek napraviti većinu toga. I izgledala je dobro. Hope bi joj rekla da je promašila. Bit će zabavno. Mnogo prijatelja, hrane, pića, glazbe, tračeva. A na kraju svega otvorit će nova vrata u novoj godini s ovom novom... vezom s Owenom. "Ako ne bude išlo, nema ljutnje, nema svađe, zar ne?" promrmljala je i otpila veliki gutljaj soka dok je hodala prema salonu. Još nema cvijeća, pomislila je, ali sve je sjalo i blistalo. Hope će se pobrinuti za to da i dalje sjaji i blista. Zrak je mirisao na osvjeţivač prostora Vilinsku prašinu, suptilnog i slatkog mirisa. Ušetala je u blagovaonicu i promotrila zgradu preko puta Ulice sv. Pavla. Za nekoliko mjeseci, pomislila je, otvorit će novi lokal.


Nadala se da će biti spremna. Nadala se da je spremna za korak koji je kanila poduzeti večeras. "On je bio moj prvi dečko." Miris kozje krvi, poput ljetnog povjetarca, doplovio je do nje. Srce joj je zastalo u grlu, djelomično zbog uzbuđenja, djelomično zbog nervoze kad se okrenula. "Nisam znala da si sišla dolje, ali ti ionako moţeš ići kamo god ţeliš. Lijepo je ovdje kad su postavili slike na zidove. Zapravo ja sam mislila uštedjeti i kupiti.. Suncokreti na zidu nagnuli su se, a onda se opet ispravili. "Ha. Da, zgodno. Oh. Zgodan trik. U svakom slučaju... sretna Nova godina", dodala je kad je začula Hope — pretpostavljala je da je čula Hope — kako se vraća. Uputila se prema hodniku. "Nisam znala da je tvoja cimerica -kuţiš - sišla u prizemlje." "Katkad siđe. Je li?" "Da. Ovo je moj prvi susret nasamo s njom. Kako se nosiš s njom?" "Dobro se slaţemo." Hladnokrvna i opuštena, Hope je krenula prema kuhinji. "Spavala sam noćas u sobi Elizabeth i Darcy." "Zaista? Jesi li se malo...?" Umjesto riječi Avery se afektirano stresla. "Ne baš. Ako ja ne mogu spavati tamo, ne moţemo očekivati da naši gosti mogu. I nije bilo problema." Otvorila je hladnjak i uzela bocu vode. "To je prekrasna, udobna soba." "I to je sve? Nije bilo nikakvih aktivnosti druge strane?" "Pa, bila sam u krevetu, radila na laptopu i oko ponoći noćna se lampa ugasila." "Sranje! Nisam te čula kako vrištiš." "Nisam vrištala. Prestrašila sam se na trenutak, ne mogu lagati, ali svjetla su se ponovno upalila kad sam pritisnula prekidač. Opet ih je isključila nakon nekoliko sekundi. Konačno sam shvatila. Gasi svjetla, idi spavati." "Što si napravila?" "Isključila sam laptop." Hope se nasmijala i otpila veliki gutljaj vode. "Ionako sam već gotovo spavala za računalom. Kad sam se umirila, dogodilo se nešto najčudnije." "Ĉudnije od čega?" "Ĉula sam kako se vrata preko puta hodnika otvaraju i zatvaraju. Ĉinilo mi se da je to bio signal za nju. Otišla je onamo, a ja sam imala svoju privatnost. Cijenim to." "Evo, probaj ovo." Hope je stavila narukvicu oko Averyna zgloba. "Trebali bismo pokušati saznati tko je bio Billy." Odjednom su se svjetla stala paliti i gasiti, a onda se činilo da su malo jače zasjala. "Ah, čini mi se da joj se sviđa ideja." "Jednostavno nisam imala vremena. Kad odradimo otvorenje i kad pronađem svoj poslovni ritam, mogu malo istraţiti. Hoću." "Spomenut ću to Owenu. Netko od vas dvoje pronaći će nešto. Zgodno." Avery je promatrala svoj zglob. "Hvala. Moram ići. Rekla sam mu da ću pokušati doći oko pet i pol da mu pomognem oko pripreme i postavljanja." "Ima odličnu curu." "Nisam mu još cura." Avery se nasmijala. "Ali mogla bih biti sljedeće godine." Međutim, ipak je oklijevala dok ju je Hope ispraćala kroz recepciju. "Jesi li sigurna da ti odgovara ţivjeti sama ovdje?" "Očito nisam sama." Hope je bacila pogled na svjetla koja su blještala iza njih. "I to mi nije problem." "Kad god ţeliš da prespavam... " "Ti se samo ţeliš valjati u luksuzu." "Privlačno je, ali ozbiljno, Hope. Kad god osjetiš potrebu." "Znam." Hope je podigla Averyn kaput. "Idi. Budi dobra cura." "Dat ću tomu priliku."


Owen je proučavao popis potrepština za zabavu koji je zakvačio u kuhinji i stavio je kvačicu pokraj stavke glazba. To je riješeno. I kamin, šoping, čišćenje. Sredio je i prostor za igre za one koji ih vole, i nekoliko vanjskih grijača za trijem za one koji budu išli van. Sad je samo morao donijeti svu hranu, postaviti šank, posloţiti hranu, dovući vrećice leda iz zamrzivača za kantice za pivo i sokove i, i, i... O čemu je razmišljao. Oh, da, sjetio se. Avery. Mislio je na Avery. Sad bi trebao početi kuhati — i miješati, i mutiti, i sjeckati, i rezati, i aranţirati. Bolje da se primi posla. Upregnuo je sve svoje snage, prikupio potrepštine, kuhinjski alat, zdjele i pladnjeve. Kad se okrenuo prema jelovniku, čuo je kako se otvaraju prednja vrata. Ĉuo je Avery kako ga pozdravlja i kako se nasmijala. Njegova desna ruka, pomislio je, i krenuo je da je pozdravi. "Isuse, Avery, daj da ja to uzmem." Zgrabio je golemi metalni lonac koji je nosila. "Teţi koliko i ti. "Kad ja pripremam mesne okruglice, pripremam ih mnogo. Moram samo skočiti natrag do auta da uzmem torbu." "Ja ću ti je donijeti. Svući kaput", predloţio joj je poloţivši lonac na štednjak. "Uzmi čašu vina." "OK. Torba je na straţnjem sjedalu." "Vraćam se odmah." "Baš je lijepo kod tebe", uzviknula je. Ali uvijek je bilo. Uredno i čisto, naravno, ali udobno i opušteno. Mirne boje, razmišljala je dok se vraćala. Moţda bi ih malo pojačala, ali njemu su odgovarale. Sviđala joj se njegova kuhinja. Moţda nije puno kuhao — barem koliko je ona znala ali to ga nije sprečavalo da izgradi atraktivan i učinkovit prostor za to. Tamni elementi i zidovi blijedo zelene boje - koje bi ona malo potamnila, zaključila je, da dodaju energije. Okvir od tamna drveta oko visokih prozora i vrata atrija koja vode na dvorište. Tamnosiva površina pulta - i ničega na njoj, prazna, naravno — i sjajno bijeli kuhinjski aparati. Primijetila je polijepljene papiriće s popisima dok je skidala kaput i smijala se u sebi. Ideja o zabavi moţda je bila spontana, ali njegovo planiranje te zabave bilo je sve samo ne spontano. Iz iskustva je znala da je bolje ne prebaciti kaput i šal preko jedne od barskih stolica pa ih je odnijela u ostavu i objesila na kukicu pokraj radnog odijela. Primijetila je da je njegova ostava urednija nego njezina spavaća soba. Otvorila je ormar za metle i s kukice uzela pregaču. S pregačom preko ruke upalila je vatru na štednjaku pod loncem i smanjila je. "Stavio sam tvoju torbu gore tako da, ako budeš trebala... " Kad se okrenula prema njemu, njegove riječi - i barem pola njegove pameti - izlili su se iz njegova mozga. "Što je bilo?" Automatski je odmjerila samu sebe. "Nisam se valjda polila nečime?" "Oh, oh. Samo... Izgledaš... izgledaš...", promucao je, a njezino se lice razvuklo u osmijeh oduševljenja. "Dobro je?" "Ovaj..." Moţda i više od pola njegove pameti. "Da. Oh, da." "Nova je - haljina. Hope mi je pomogla da napunim ormar i ispraznim svoj bankovni račun." "Bilo je vrijedno. Zaboravio sam na tvoje noge."


"Što?" "Ne da ih imaš, nego da su... takve." "Mislim da si mi upravo uljepšao godinu, baš na njezinu kraju." Nogama je došetala do njega i čak se u potpeticama morala malo podići na prste da spoji svoje usne s njegovima. "Hvala.V "Kad god." Mirisao je sjajno. Imao je sjajan okus. Izgledao je sjajno. Dok joj se misao oblikovala, stajala je na mjestu i grlila ga rukama oko vrata. "Povelik ti je popis, Owene." "Popis? Oh, da, popis. Da, puno je posla iskrsnulo posljednjih nekoliko dana. Nisam uspio napraviti sve što sam planirao." "Bez obzira na to, velik je. Mislim ovako. Imamo nekoliko sati, malo više, prije nego što ljudi počnu dolaziti. I mi smo si sami nametnuli pritisak, ti i ja - čekati da zabava prođe, kad god to bilo, da dočekamo Novu. ." Uhvatio ju je rukama oko struka. "Mogao bih povješati natpise: Zabava otkazana." "Preradikalno — polovica njih bi, bez obzira na to, lupala po vratima. Ali što ako iskoristimo vrijeme koje imamo sad? Mogli bismo otići gore i... otpratiti staru godinu. Na taj način neće biti pritiska na zabavi." "To je stvarno odlična ideja. Ne ţelim poţurivati tebe. Nas." "Mislim da se moţemo dogovoriti oko prihvatljivog ritma. Mogao si i to staviti na popis." Nasmijao se na to, a onda se nagnuo prema njoj. "Avery." Poljubio ju je njeţno i polagano, što ga je, čim se dogodilo, ispunilo energijom. Jako prihvatljiv ritam, pomislila je, unoseći nešto svoje energije u nj. Straţnja su se vrata naglo otvorila. Blento je uletio unutra ispred Rydera. "Donio sam tvoju debelu šunketinu. Ako ćete se valjati po podu ovdje, ostavit ću je, zgrabiti pivo i otići." "Kriste, Ry." "Oprosti." Njegov osmijeh odavao je ispriku. "Dobio sam zapovijed od mame. Navrati, uzmi šunku, donesi je ovamo - pretpostavljala je da ćeš biti zauzet pripremama za zabavu, a ne zabavljanjem Vatrene. Sto si ti, dušo", rekao je Avery. "Što sam ja", sloţila se i nasmiješila mu se. "Zapovijed uključuje i rezanje debele šunketine ako ti treba pomoć. Budući da si zauzet pipkanjem", dodao je i otišao po pivo, "rekao bih da ne trebate moju pomoć s tim." Otvorio je pivo otvaračem koji je visio na zidu i dobro promotrio Avery. "Definitivno Vatrena. Ako je planiraš razbarušiti, stari, barem je odvedi gore." "Sranje", komentirao je Owen. "Mislim da je trenutak prošao." Avery je potapšala Owena po ramenu i stavila pregaču. "Oprosti", ponovio je Ryder. "Dobio sam zapovijed." "Vjerojatno je to najbolje. Dugačak ti je popis", dodala je Avery kad ju je Owen pogledao. "A sad imaš još jedan par ruku jer će nam Ryder pomoći. Totalna špica." "Opet zapovijed. Ali u redu." Nakon što je odloţio pivo, primaknuo se Avery. "Mirišeš dobro. Poput egzotičnog voća i... kozje krvi." "Grejp. Kozja krv." Pomirisala je svoju ruku. "Vjerojatno je prenijela miris na mene. Kako joj je to uspjelo? Elizabeth. Svratila sam vidjeti Hope prije nego što sam došla ovamo i Elizabeth je sišla dolje da me pozdravi ili da mi zaţeli sretnu novu godinu." "Vidjela sije", iznenadio se Owen. "Ne, što je iritantno, ili moţda olakšanje. Nisam sigurna što." Uzela je drvenu ţlicu, podigla poklopac s lonca s mesnim okruglicama i promiješala ih. "Namirisala sam je, a onda kad smo Hope i ja razgovarale kako biste ti i Hope trebali istraţiti tko je Billy kojeg ona čeka, gasila je i palila svjetla nekoliko puta, a onda ih pojačala. Obje smo shvatile da to znači da bi zaista voljela da pronađeš Billyja."


"Nema problema. Potraţit ću Billyja, mrtvog Elizabethina prijatelja, na Googleu i to zaključiti." "Ti i Hope, vi ćete to riješiti." Avery je podigla obrve vidjevši Rydera da se mršti. "Što je?" "Kako se upraviteljica nosi sa situacijom?" , "Hope ne moţeš lako prepasti. Ili uopće. Ne bih se ţalila na čašu vina", rekla je Owenu. "Vidio sam je preplašenu", promrmljao je Ryder. "Onaj dan kad je Owen vidio Elizabeth u ogledalu? Rekla bih da je tad bila u stanju smetenosti. U stanju smetenosti", ponovila je jer joj se sviđao izraz. Ryder se sjetio kad je prvi put vidio Hope Beaumont, kad je njegova majka dovela tada potencijalnu direktoricu na gornji kat na kojemu je radio. Kako je bila problijedjela i oči joj postale staklaste, zureći u njega kao da je duh. Slegnuo je ramenima. "Kako god." "Provela je noć u E&D, imala kratak bliski susret i otišla spavati. To je Hope. U redu, imam umak od artičoka i špinata, punjene gljive... hrenovke u tijestu? Stvarno?" Owen je slegnuo ramenima. "Ljudi to vole jesti." "Istina. Owene, trebao bi namjestiti bar, i Ry, nareţi tu šunku." Začuvši riječ šunka, Blento je počeo mahati repom. "Zašto to nije napravio kad je čuo riječ špinat ili gljive? Zapitala se Avery. "Jedino povrće koje on jede jest pomirit", rekao joj je Ryder. "Izbirljiv je." Avery je frknula i prionula na posao. Moţda je to najbolje. Owen je slušao Averyne upute i postavljao čaše, boce, punio kantice za piće ledom. Ne bi uspjeli sve pripremiti navrijeme da su... ispratili staru. Bolje je drţati se plana, osobito kad nije bilo šanse za to dok Ryder reţe šunku, a Blento sjedi, umiljat i pun nade, pod njegovim nogama. Dok je on pripremao pića i kantice, ona je pripremala očišćeno povrće, dasku za rezanje, ljuštilicu i noţ za njega. "Oljušti, sijeci, reţi", naredila je. "Imaš sve pa dodajem salatu od tjestenine na tvoj jelovnik. Ugljikohidrati su dobri jer će ljudi piti. Uključujući i mene." Podigla je čašu da to i potvrdi. Od topline štednjaka obrazi su joj se zarumenjeli i njezine su plave oči isijavale radost. Palo mu je na pamet da ju je već vidio ovakvu, baš ovdje u njegovoj kuhinji, pomaţući oko zabave, smijući se s jednim ili s obojicom njegove braće. Ali nije ju vidio baš ovakvu, kao ţenu koju ţeli. Kao ţenu koja ţeli njega. Je li taj jedan poljubac, neplaniran, impulzivan, zaista primijenio karakter onoga što su značili jedno drugomu? Ili je oduvijek bilo nešto među njima, samo čekajući kad će isplivati na površinu? Vidio je kako se njezine oči mijenjaju, od ozarenosti do svjesnosti njegove blizine, kako je napućila usne kad ju je primaknuo sebi da je poljubi. Da joj da dug, njeţan i sladak poljubac. "Ne trebate unajmiti sobu", rekao je Ryder dok je prao ruke u sudoperu. "Imate je gore." "To je također moja soba. Zar ti ne moraš otići po svoju pratnju?" "Sam sam. Rekao sam ti da nisam mogao podnijeti hihotanje." "Otkazao si dogovor za doček Nove godine?" začudila se Avery. "Spašavam ţivote. Da je ja ne zadavim prije nego što zabava završi, netko drugi bi to napravio. Shvatio sam, da potraţim drugu pratnju, cijela ta stvar oko obvezne pratnje za Novu godinu dobila bi na vaţnosti. Nisam raspoloţen za 'vaţne' stvari pa sam odlučio biti sam."


Avery je izvukla još jedan noţ. "Sjeckaj i reţi", rekla je Ryderu. "I nemoj se pretvarati da ne znaš kako." Vratila se štednjaku, uputivši Owenu još jedan ozareni pogled. Nikad dosad nije ţelio da zabava završi i prije nego što je započela. Ipak, bila je dobra. Mnoštvo ljudi, mnoštvo hrane, skupine razbacane svagdje po kući i na dvorištu. U jednom je trenutku netko pustio glazbu za ples. , On se druţio sa svakim pomalo, provjeravao ima li leda u kanticama i hrane na pladnjevima i posluţavnicima, punio ih i odigrao jednu rundu s prijateljima u sobi za zabavu. I poljubio svoju majku kad ju je našao kako ispire prazan pladanj u kuhinji. "Ako to ne napravim ja, ti ćeš, a tvoja je zabava. I to dobra." Uzeo joj je pladanj i odloţio ga. "Ako je tako dobra, zašto ne plešeš sa mnom?" "Pa." Zatreptala je očima i popravila frizuru. "Ĉekala sam da me se pita." Izvukao ju je iz kuhinje. Kad ih je ugledala, Avery se nasmiješila. Lijepo su izgledali i lijepo su se kretali. Usred plesa Ryder se upleo i razdvojio ih. "Ukrao ti je djevojku", rekla je Avery Owenu kad joj se pridruţio. "Nije problem. Imam rezervnu." Uzeo joj je čašu iz ruke, odloţio je i povukao je među plesače. "Dobri pokreti." "Već smo plesali zajedno", podsjetio ju je. "Oduvijek si znao lijepo plesati." "Imam nekoliko plesnih trikova koje još nisam isprobao na tebi." "Ma daj?" Privukao ju je sebi. "Poslije." Od te jedne riječi uzbuđenje je naglo prostrujalo cijelim njezinim tijelom. "Poslije. Gotovo je ponoć." "Hvala Bogu." Nasmijala se i zabacila kosu unatrag. "Hoćeš li otvoriti još šampanjca?" "Hoću, za trenutak. Ţelim te poljubiti u ponoć, budi mi blizu." "Moţeš računati na to." Ponovno je napunila pladnjeve i zdjele dok je on ispaljivao plutene čepove i godina se svela na minute. Ljudi su nahrlili odozdo i izvana tako da je buka postala zaglušujuća. Pri odbrojavanju primio ju je za ruke — deset, devet, osam. Okrenula se prema njemu i podigla se na prste - sedam, šest, pet. Zagrlio ju je — četiri, tri, dva. "Sretna Nova godina, Avery." Nijhove su se usne susrele kad su čaše kucnule i kad je počela otkucavati Nova godina. Kad se Avery podigla na prste, Hope je kliznula u kuhinju. Otvorit će još koju bocu ili dvije, pomislila je, i izbjeći to mučno ljubljenje parova za Novu godinu. Odvrnula je čep dok su sudionici zabave odbrojavali posljednje sekunde. Ryder je ušao. Zastala je. On je zastao. "Ja samo otvaram novu bocu", započela je. "Vidim." Uzvici "Sretna Nova godina" čuli su se svuda oko njih. "Pa", rekla je. "Sretna Nova godina!" "Da. Sretna Nova godina." Namrštio se kad mu je pruţila ruku. "Ozbiljno? Srdačno rukovanje opet?" Odmahivao je glavom i prišao joj. "Napravimo to kako treba." Stavio je ruke na njezine bokove, opet se namrštio i čekao. "Naravno." U nekom poluzagrljaju poloţila je ruke na njegova ramena. Leţerno, s obiju strana, dotaknuli su usne. Prsti su joj uronili u njegova ramena; njemu je ruka kliznula oko njezina struka. Nešto se slomilo, kao svjetlo, kroz taj jednostavan dodir i ostavilo ju je bez daha.


Povukao se i ustuknuo — kao i ona. Jedan dug trenutak samo su zurili jedno u drugo. "Dobro," rekao je. "Da, dobro." Kimnuo je glavom i otišao. Jedva je došla do daha, pokupila otvorenu bocu rukom koja nije bila mirna kao što je ţeljela da bude. To je, pomislila je, bio jako glup način za započeti novu godinu.


Iako su u ponoć dočekali Novu godinu, bilo je gotovo tri ujutro kad je Owen ispratio posljednje zalutale goste. Zatvorio je vrata i okrenuo se prema Avery. "Nitko se nije onesvijestio nigdje, zar ne? To su bili zadnji od zadnjih?" Dajući mu znak da pričeka, provirila je kroz prozor i promatrala duga svjetla kako bacaju snopove svjetlosti uz ulicu. "Poţeljeli smo laku noć posljednjem dodijeljenom vozaču i njegovu štićeniku. Mislim da je zrak čist. Jupiiii", dodala je kad se povukla s prozora. "Znak da je zabava bila dobra jest kad ljudi ne ţele otići. To je isto i loša strana dobre zabave." "Onda moţemo slobodno reći, dobra zabava. Planirana i izvedena u samo tjedan dana." "Nemoj misliti da te jedanput čini gospodinom Spontanim, ali odlično obavljeno." "Ti si napravila većinu hrane." "Istina." Potapšala je samu sebe po leđima. "Onda. Ţeliš li kave — ostalo je nešto svjeţe skuhane — i da analiziramo zabavu?" "Da. Za doručkom." Nasmijala se. "Pročitao si mi misli." Ispruţio je ruku i primio njezinu pa su zajedno hodali kućom i gasili svjetla. "Uopće nije čudno", zaključio je. "Ne još." Drţeći se za ruke, popeli su se stubama. "U svakom slučaju, već sam te vidio golu." "Gola petogodišnjakinja se ne računa." "Zapravo, imala si nekih trinaest godina. Da, baš trinaest." Zastala je pred vratima spavaće sobe. "I kako si me to vidio golu kad sam imala trinaest?" "Sjećaš se onog ljeta kad smo unajmili kuću u Pennsylvaniji na nekoliko tjedana? U Laurel Highlandsu, na jezeru?" "Da." Ljeto nakon što ju je njezina majka napustila. Jako se dobro sjećala. "Iskrala si se iz kuće nekoliko puta kako bi otišla na kupanje ured noći." "Pa... jesam. Ti si me špijunirao? "Nije moja krivica što sam sjedio pokraj prozora i promatrao zvijezde kroz onaj mali teleskop koji sam imao kad si izvela svoju točku Dame s jezera2. "Teleskop?" "Da. Naplaćivao sam Ryju i Bečku dolar za minutu uporabe." Sad je to bilo lijepo sjećanje. "Ĉini mi se da sam zaradio 28 dolara." "Naplaćivao si im po minuti i špijunirao me." "Špijunirati je teška riječ. Recimo, promatrati je bolja." "Vješto." "Uvijek sam bio vješt i okretan. Osim toga, bilo je lijepo. Mjesečina, voda. Tvoja je kosa tad bila dugačka." Prošao je rukom kroz njezinu kosu. "Koja je ovo boja?" "Zagasito crvena, ne pokušavaj mijenjati temu." "Bilo je romantično, ali to nisam shvatio tad. U to vrijeme bilo je ohoho, gola cura. Tako razmišljaju tinejdţeri." Ona se pokušavala prisjetiti toga vrelog, mutnog interludija na jezeru. "Kupio si mi sladoled tog tjedna. Dvaput." "Moţda sam bio djelomično kriv pa sam osjećao da zasluţuješ dio moje zarade." "A ja sam mislila da ti se malo sviđam." "I jesi. Vidio sam te golu. Ĉak sam te mislio pitati da idemo u kino." "Nisi valjda. Stvarno?" "A onda si mi počela pričati o Jasonu Wexelu — sjećaš se njega— i kako idete na pizzu. Pa sam odustao."


Sjećala se da joj se malo sviđao Jason Wexel, iako se nije mogla prisjetiti baš njegova lica. "Otišla sam na pizzu s Jasonom i 15-ero druge djece. Bio je nečiji rođendan. Ĉak se i ne sjećam čiji. Htjela sam da zvuči kao spoj jer se tako ponašaju tinejdţerice." "Propuštena prilika." "Dosad." "Dosad." Rukama joj je obuhvatio lice i poloţio svoje usne na njezine. Polako i lagano, ni impulzivno ni ubrzano kako je dosad bilo među njima. Opuštena, prepustila se poljupcu, bez nervoze i sumnji. Kad su njegove ruke krenule prema dolje, preko ramena i uz grudi, uzbuđenje ju je obuzelo i srce joj je počelo snaţno lupati. Kao u plesu okretali su se prema krevetu. "Stvarno sam te ţelio opet vidjeti golu." Njezine usne dodirivale su njegove. "To će te stajati 28 dolara." Osjetila je kako se nasmijao dok joj je povlačio patent na leđima. "Vrijedno je svakog penija." "Bolje da to i dokaţeš", rekla je i pustila haljinu da padne. Izišla je iz nje i bacila je prema stolici. Nije ni primijetio da je haljina kliznula s naslona stolice na pod. "Mislim da mi je srce upravo stalo. Vidi se." I gledao ju je na trenutak kao da je nikad prije nije vidio, pomislila je. Pogledi su im se ponovno susreli i nastao je taj klik, ta povezanost, to prepoznavanje, a onda ju je ponovno privukao k sebi. Osjećati njegove ruke na svojoj koţi, toplinu dodira njegove ruke i njezine koţe, samo je pojačavalo uzbuđenje. Podigla je ruke i prstima stala otkopčavati njegovu košulju dok su im se usne isprepletale. To je bio Owen, visok i zgodan. To je bilo njegovo srce, koje je divlje lupalo pod njezinim prstima i dlanovima. Njezin Owen, na neki način on je oduvijek bio njezin Owen, a njegovo srce lupa pod njezinim dlanovima. To je bilo novo. Spustio se na krevet s njom, s Avery - čvrstom, zamamnom Avery. Sjajne kose, sjajnih očiju, glatke, bijele koţe poput mjesečine. U njemu su se komešali doţivljaji - njezin miris, njezin okus, šuškanje plahti dok su se okretali. Sve u vezi s njom bilo je tako poznato, a opet nekako neočekivano. Spojio je prste s njezinima i prislonio joj lice na grudi. Mekane, mirisne i glatke. Uzdišući od zadovoljstva, nagnula se prema njemu, prihvaćajući igru i pozivajući ga. Njegove su usne prelazile preko čipkastog ruba njezina grudnjaka, a onda se njegov jezik uvukao ispod njega, pri čemu su njezini prsti čvršće stisnuli njegove. Bio je nad njom, njegovo tijelo posred njezina, kušajući ga sve dok joj se prsti nisu potpuno opustili u njegovima. Otpustio joj je ruke kako bi svojima mogao dodirivati njezinu koţu, svilu i čipku, ushićen svakim novim iznenađenjem, svakim novim otkrićem. Ljubeći je po vratu, otkopčao joj je grudnjak i opet isprepleo prste s njezinima, spustivši usne na njezine grudi. Bio je temeljit. Trebala je znati da će je temeljito ljubiti i milovati po cijelom tijelu. Potpuno ju je zapalio tom polaganom usredotočenošću na njezino tijelo, tim beskrajnim strpljenjem koje je bilo tako svojstveno njemu. Krv joj je ključala, od čega joj je puls divlje otkucavao dok ju je, milujući, dovodio do slatkog, preplavljujućeg zadovoljstva. Njezin je dah postao neobuzdan, prepustila se, otvorila se, više nije bilo ograničenja, nije bilo prepreka. Samo Owen.


Ispunjavala ga je, zapljusnula onim što je bila, što je nudila. Bez ograničenja, pomislio je, bila je njezina energija, taj brz odgovor, ta brza ţudnja. Sve u vezi s njom, tako svjeţe, tako novo, a opet prekrasno poznato. Zastenjala je kad je kliznuo u nju, kad ju je ispunio. Opet mu se činilo da mu je srce stalo — jedan zadivljujući trenutak, trenutak koji ostavlja bez daha. Zastao je i promatrao ju je u čudu. Izvila se, omotavši ruke oko njegova vrata, a noge oko struka. Glava joj je bila zabačena unatrag, a njegova je bila priljubljena uz njezino rame. Prestalo je biti polagano i njeţno. Sad se kretala glatka poput metka, brza poput munje, vodeći ga od tog trenutka divljenja u uţitak i ţudnju, u pohotu. Odbacivši razum, nesputana i ţeljna, izvijala se na njemu, uzimajući ţestoko kao što je i davala. Na rubu vrhunca, nagnula se nad njim dok ju je uţitak proţimao i naposljetku je doveo do oslobođenja. Nisu legli, nego su se srušili u krevet. Ispruţeni, oboje su pokušali doći do daha. "Zašto", procijedio je, a onda se opet usredotočio na disanje. "Zašto?" Zatvorenih očiju, podigao je prst kao znak da pričeka još trenutak. "Zašto", ponovio je, "to nismo napravili prije?" "Jebeno dobro pitanje. Oboje smo vraški dobri." "Hvala Bogu." Smijući se dok je hvatala zrak, udarila ga je po guzici. "Znala sam da ćeš biti. Ti si temeljit čovjek. I hvala ti što nisi propustio nijedan detalj." "Nema na čemu, hvala i tebi. Primijetio sam da imaš cvijet tetoviran na dupetu." "Nije samo cvijet. Ĉkalj - tradicionalni škotski simbol. Da se zna odakle su mi korijeni", uzvratila mu je. "A na mojoj je guzici jer sam znala da je to jedino mjesto koje moj tata neće vidjeti i zbog toga vikati na mene." "Dobro razmišljaš. Sviđa mi se." Ĉuvši zadovoljstvo u njegovu glasu, zatvorila je oči. "Trebala bih biti iscrpljena." "Nisi? Nisam onda obavio posao do kraja." "Oh, obavio si posao do kraja. Mislim, sad je četiri ujutro nakon zaista dugog dana. Trebala bih biti iscrpljena. Umjesto toga osjećam se dobro, opušteno i pospano." Podignuo se da ih pokrije prekrivačem i privukao je k sebi. "Sutra se ne radi." "Ne radi se." Gotovo se dodirujući nosovima, nasmijala se. "Moţemo opet zahvaliti Bogu." "Zašto ne bismo malo odrijemali, recimo to tako, a onda moţemo provjeriti jesmo li propustili koje detalje prvi put?" "Sviđa mi se kako razmišljaš." Još se više priljubila uz njega, otvorila oči na trenutak i pogledala ga. "Sretna Nova godina." "Sretna Nova godina." Opet je zatvorila oči i otplovila. Njezina posljednja misao bila je da je njezin prijatelj sad postao njezin ljubavnik. I bila je sretna. Umotan u prekrivač, Owen je osjetio tišinu, koja je zftačila samo jedno. Otvorio je oči i treptao njima dok nije vidio jasno kroz prozor snijeg kako pada u nanosima pahulja. Trebao bi se primiti lopate, pomislio je, ali to će poslije. Okrenuo se na drugu stranu, kaneći probuditi Avery na način koji bi se mogao svidjeti, ali zatekao je prazan krevet. Gdje je bila, dovraga? Izvukao se iz kreveta i provirio glavom kroz otvorena vrata kupaonice. Zamijetio je njezinu četkicu za zube pokraj umivaonika, o čemu je razmišljao dok je išao prema ormaru da potraţi par flanelskih hlača. Namirisao je kavu — i, oh, Boţe, slaninu — dok je silazio niz stube.


Orkestar je marširao na TV-u, snijeg je prekrio dvorište. A Avery je stajala za pultom sjeckajući papriku. Nosila je bijelu kuharsku pregaču preko plavog kariranog ogrtača, kosa joj je bila pričvršćena straga, a stopala su joj bila bosa. Sjetio se kako je izgledala prošle noći, u seksi haljini, a zatim u još seksepilnijem donjem rublju. Ali shvatio je da ju je češće zamišljao ovako — u pregači u kuhinji. "Što ima za doručak?" Podigla je pogled i nasmiješila se. "Budan si." "Više manje. Zašto si ti budna?" "Zato što je gotovo 11, pada snijeg, i jer umireni od gladi." "Jedanaest?" Namrštio se pogledavši sat na štednjaku. "Ne sjećam se kad sam zadnji put spavao ovako dokasna. Valjda je to u redu." Pokazao je rukom prema snijegu. "Danas nema škole." "Juhu." Pribliţio joj se, povukao je i privukao sebi za poljubac. "Tako je tiho. U gradu, čak i kad je tiho, ima zvukova. Ali kad pada snijeg, kao da se cijeli svijet isključi." Okrenuli su se prema staklenim vratima. "Pogledaj." Kroz snijeg, na sljemenu iza stabala pod snjeţnim pokrivačem, tri jelena šetala su nečujno poput duhova. "Oh, tako su prekrasni. Kladim se da stalno imaš priliku viđati jelene." "Ĉesto." "Dečki će to oboţavati kad se presele u novu kuću. Ti si oboţavao. Sjećam se kako ste ti i tvoja braća razulareno trčala šumom kad ste bili klinci." "Dobra su to bila vremena." Nagnuo se i poljubio je u glavu. "Kao što su i ova. Što pripremaš?" "Ovo i ovo ostalo ti je od zabave. Nazvat ćemo ga sudoperskim omletom." "Zvuči sjajno. Nisi trebala." "Hrana, kuhinja..." Raširila je ruke. "Ne mogu si pomoći da ne kuham. Imaš najbolji kuhinjski alat i znam da ga gotovo ne upotrebljavaš." "Ali tu je ako ga zatrebam." "Istina. Mogla bih sve ovo baciti u lonac — jer ljudi nikad ne jedu toliko povrća s umacima kao što misliš da hoće. Šteta da propadne. Mogu napraviti juhu." "Snjeţan dan, domaćajuha?" Znači li to da se planiraš zadrţati neko vrijeme? "Tko bi se bunio protiv toga?" Prišao je da si natoči kave. "Morao bih izići van i očistiti snijeg." "Valjda je tako, ali baš šteta. Tako je dobar osjećaj biti unutra u toplom dok vani pada snijeg. Ali čovjek koji će čistiti snijeg treba i muški doručak." Dok je kuhala, on je sklanjao posuđe i uţivao u polaganom ritmu. "Sad bismo mogli razgovarati o dojmovima s tuluma, što smo odgodili", započela je. "Jesi li čuo ikakve vijesti o Jimu i Karyn?" "Ĉuo sam da je Jim u Pittsburghu i Karyn nije htjela doći bez njega." "Ne razgovaraš s pravim ljudima." Avery je presavinula omlete. "Jim je u Pittsburghu s majkom jer ga je Karyn izbacila iz'kuće." "Što? Zašto?" "Jer je saznala da je Jim u vezi s majkom najboljeg prijatelja njihova najstarijeg sina." "Jim? Ma daj, to ne moţe biti." "Ne, ne da moţe biti, nego je tako bilo, prema mojim izvorima, čini se da to traje već gotovo dvije godine." Stavila je omlet na tanjure, dodala slaninu, tostirani kruh i pruţila tanjur Owenu. "Ali..., činili su se kao stabilan par." "Eh, da." Uzimajući vlastiti tanjur, pridruţila mu se za doručkom na šanku. "Ona dolazi u pizzeriju s djecom, češće bez njega nego s njim, i vidjela sam je u Satn's Clubu baš prije Boţića kad sam obavljala dostavu. Izgledala je kao da je pod stresom, jedva je izmijenila koju


riječ sa mnom. Tad sam mislila da je to zato što se pribliţava Boţić i što je majka troje djece, ali sad... Pronašla je gaćice druge ţene u krevetu." "Isuse. To ne samo da je pogrešno, nepristojno i hladno nego je i glupo." "Moţda je to maslo drolje ljubavnice — ona se već razvela od svoga muţa — i namjerno ih ostavila ondje. U svakom slučaju, to je bio okidač. Izbacila ga je van i već je angaţirala odvjetnika." "Rekao bih, dobro za nju", ali to jednostavno nije pravi izraz. Teţak je to udarac odjima. Bili su u braku, koliko, deset godina?" "Tako nekako, mislim, ali je barem posljednje dvije švrljao okolo. Nema izlike za to. Ako nisi sretan, potrudi se da popraviš stvari ili idi. Osim toga, budući da je kod mamice u Pittsburghu, zasigurno ne misli ništa ozbiljno s tom droljom." Zapanjen njezinom logikom, uzeo je tost koji je namazala maslacem za njega. "Zašto to kaţeš?" "Zato što, da misli ozbiljno, bio bi sad kod nje. Razorio je obitelj, upropastio brak, svoj ugled, da ne spominjem kako će ovo povrijediti tu malenu dječicu. I sve to zbog stranca. Nadam se da će ga oderati." "Bez komentara?" rekla je nakon trenutka tišine. "Pretpostavljam da se nikad ne zna što se dogada između dvoje ljudi, ili u obitelji, ali, da, iz toga što ti znaš, deranje se čini prikladnim. Meni je Jim u redu. Baš me je zvao prije nekoliko tjedana u vezi s preuređenjem njihove glavne kupaonice. Trebao sam je pogledati nakon blagdana." Avery je mahala komadom slanine. "On hoće novu kupaonicu, a jebe svoju drolju u ţeninu krevetu. Ne misli ozbiljno s droljom, a nema ni poštovanja prema svojoj ţeni ni obitelji." "Nema poštovanja, slaţem se. Ali moţda ljubavnica nije drolja." "Molim te." Avery je punila omlet. "Ona je bila još u braku kad se prvi put spetljala s Jimom, i moji izvori kaţu da Jim nije njezin prvi švaler." "Kako ljudi znaju te stvari? Tko je ona uopće?" "Ne poznajem je. Navodno ţivi u Sharpsburgu, radi za neku osiguravajuću kuću. Ima čudno ime — da nisam čula nikakve fore na račun svoga imena", dodala je. "Harmony, što nikako nije prikladno." "Oh." "Oh?" "Poznajem jednu Harmony koja radi za našeg agenta osiguranja. Ovaj omlet je odličan." "Aha!" "Aha?" "Mijenjanje teme, meškoljenje u stolici." Prodornog pogleda priprijetila mu je prstom. "Sigurni znakovi krivnje i/ili izbjegavanja. Izlazio si s njom?" "Ne! Ona je udana — ili je bila udana. I ionako nije moj tip. Recimo samo da sam razgovarao s njom zbog osiguranja. Ali moţda i jest bacala udicu." "Drolja." "Rekao bih da je prvi put bacila udicu kad je još nosila vjenčani prsten na ruci." "Kurva! Kako izgleda? Sve mi ispričaj." "Ne znam zapravo. Plavuša." "Izblajhana." Njegov je pogled vrludao po njezinoj neurednoj, skupljenoj kosi. "Moram istaknuti da nemaš pravo ikoga prezirati zato što je promijenio boju kose." "Imaš pravo. Ipak. Je li lijepa? "Valjda. Nije moj tip", ponovio je. "Ona je... predvidljiva, to je moţda najbolja riječ. Dobro radi svoj posao, barem što se mene tiče. To je sve što me zanima i što me je zanimalo. Kad se izbacivanje odigralo?"


"Dan nakon Boţića. Karyn je saznala tjedan dana prije, ali dopustila mu je da ostane kako bi djeca imala još jedan obiteljski Boţić. Zašto?" "Morao sam navratiti u agenciju prije nekoliko dana da potpišem neke papire. Nije se činila uznemirenom. I, da, opet mi se upucavala." Njezine su se plave oči zamračile. "Drolja - droljasta drolja bez savjesti. Sudjeluje u razaranju braka i samo ide dalje, traţi sljedećeg nesretnika. To je i moja majka radila." Nije ništa rekao, samo je poloţio ruku na njezinu. "Vjerojatno zato imam nulti stupanj tolerancije na drolje i prijevare." Slegnuvši ramenima, Avery je ustala i ponijela obje njihove šalice do aparata za kavu. "Kad već govorimo o ljubavnim parovima, jesi li znao da se Beth i Garrett ţene?" "Da, pokazivala je prsten sinoć. Izgledaju oboje sretni." "Jesu — a Beth posebno isijava budući da je trudna oko osam tjedana." "Što? Kako mi je to promaklo?" "Zato što si previše vremena provodio s dečkima koji ne pričaju tračeve. Sretni su zbog djeteta. Zajedno su već gotovo dvije godine i čini se da je dijete samo ubrzalo proces da ozakone svoju vezu. Razgovarala sam s Beth o ideji da se vjenčaju u hotelu." "U hotelu." "Clare i Beckett vjenčat će se ondje sljedećeg proljeća. Ovo bi mogla biti proba. Ĉak su razmišljali da to obave samo kod matičara, ali time bi rasplakali obje svoje majke", dodala je dok se vraćala s dvije šalice vruće kave. "Kad sam im predloţila hotel, Beth se prilično razveselila. Nije znala da to postoji kao opcija." "Nisam ni ja." "Ovisi o vama, naravno, ali Hope je dobra u tome. Ja se mogu pobrinuti za catering, nema problema. Mountainside bi se mogao pobrinuti za cvijeće. Oni govore samo o najbliţim prijateljima i rodbini. Moţda 25, 30 ljudi. Već imate rezervacije za Valentinovo, ali vikend poslije ste zasad slobodni." "Za mjesec dana?" Otpio je kave. "To je jebeno brzo." "Kao što sam rekla sinoć, jedna spontana poluzabava ne čini te gospodinom Spontanim. Opusti se. Ti ne bi trebao ništa raditi. Beth ţeli obući lijepu haljinu prije nego što joj se vidi trbuh tako da ne ţele čekati. Već su razgovarali o tome kako ţele tamo prespavati prve bračne noći i to bi bilo poput šopinga najednom mjestu." "Koliko naplaćujemo kao sala za vjenčanja?" Nasmiješila mu se. "Ti i Hope ćete se dogovoriti. Ja bih im vjerojatno dala popust jer je prvo itd. Dobro odigraj karte i gosti s vjenčanja rezervirat će sve sobe noć prije i za noć vjenčanja." Nos za dobar biznis, pomislio je. Avery je imala nos za dobar biznis. "Razgovarat ću s Hope sutra. Mozak ti stalno radi, Avery." "Znam. Upravo sad razmišljam da bismo trebali završiti s pijenjem kave. Ti idi van i očisti prilaz dok ja pospremim sve nakon tuluma. Onda, da mi platiš za moje usluge, moţeš me odvesti u krevet." "Ne gubim ništa." "Moj mozak kaţe da oboje dobivamo." Moţda je volio čistiti snijeg, ali, čim je očistio svoj prilaz — moţda ne s uobičajenom temeljitošću - Owen je ravno odjurio prema Ryderovoj kući. Staze za Blentu već su bile očišćene, primijetio je. Dobro. Parkirao je dţip i iskočio iz njega. Otresao je čizme i ušao u kuću. "Hej, Ry." "Dolje sam." "Prekriven sam snijegom, čovječe. Dodi ti gore." Blentoje dotrčao gore mašući repom. Polizaoje snijeg s Owenovih čizama. Ryder je došao za njim nakon nekoliko trenutaka. Nosio je donji dio trenirke zavrnut na koljenima i znojnu majicu.


"Što ima? Pokušavam vjeţbati, nakon čega se planiram naţderati, a onda slijedi akcija. Sanjkanje i grudanje kod mame." "Kad?" "Zaboravio si mobitel? Je li se dogodio smak svijeta?" "Imam mobitel." Izvukao gaje. "Nema poruka." "Moţda jer nisi pozvan. Ona mene više voli." "Pretvara se da te više voli da ne cmizdriš kao malo dijete. Vjerojatno je zvala na kućni. U svakom slučaju, moţe. Uzet ću tvoj kamionet. Ti završi s čišćenjem snijega. Prvo Beckov, onda mamin prilaz. Tamo se moţemo zamijeniti." "Ti si gospodin Lopatar." "Imaš li kakvu ţensku ovdje?" Duboko je uzdahnuo i uvukao ruke u vrećaste dţepove. "Naţalost, ne." "Ja imam. Uzet ću tvoj kamionet." "Kako bi napalio Malu Vatrenu. To sam rekao s poštovanjem i ljubavlju. Prema njoj." "Uzet ću tvoj kamionet, a zatim ću se poseksati, a ti nećeš. Ti si rezervni gospodin Lopatar." "Onda mi nemoj srati ako ne radim stvari na tvoj način." "Samo nemoj sve usrati." Zgrabio je ključeve Ryderova kamioneta sa stolića pokraj vrata. "U koliko sati kod mame?" "Ne znam. Nismo dogovorili vrijeme. U dva ili tri. Kad god." "Vidimo se kad se vidimo." Kad je Owen otišao, Ryder je pogledao svog psa. "Jedan od nas mora si nabaviti ţensku. Mrzim čišćenje snijega." Owen je ušao i zapljusnuo ga je miris krčkajuće juhe. Skinuo je svu opremu sa sebe i ušao u čistu kuhinju. Iako je to smatrao trošenjem glasnica jer je glazba bila raspaljena, dozivao je Averyno ime dok je prolazio kućom. Stigavši u spavaću sobu, čuo ju je kako pjeva pod tušem. Jedva je pratila melodiju, ali nadomjestila je to snaţnim entuzijazmom i glasnoćom. Ne mogavši odoljeti, iako nije bila zavjesa, nego stakleni tuš, naglo je otvorio vrata tuša izvodeći piskutave zvukove iz Psiha. Njezin vrisak bio je savršen. Zalijepljena za kupaonski zid, očiju velikih poput dva puna mjeseca, zurila je u njega. "Što je tebi?" Morao je hvatati daha koliko se smijao. "Mislim da sam slomio rebro smijući se, inače mi nije ništa." "Isuse, Owene." "Nisam si mogao pomoći. Morao sam to napraviti." "Da? I ovo!" Zgrabila je slušalicu tuša, odvrnula vodu i poprskala ga. "Sad oboje imamo 12 godina." Samozadovoljna, vratila ju je natrag u drţač. "Mogao bih onda i ući u kadu." "Hmmm", bio je njezin odgovor. "Vreli tuš i vrela ţenska nakon hladnog tuša", rekao je dok je svlačio svoju natopljenu majicu. "Mislila sam da ćeš se zadrţati barem još sat vremena." "Zamijenio sam se s Ryjom." Izuo je čizme. "Juha sjajno miriše. "Kad sam završila s poslom dolje, odlučila sam iskoristiti priliku i otuširati se u tvom tušu. Tvoja kupaonica parira onima u hotelu i postala sam razmaţena. Majka te zvala." "Sanjkanje i grudanje, kasno poslijepodne." "Rekla sam da ću donijeti juhu." Pogledala ga je upitno. "Dobra ideja." "Clare moţe svratiti do mene i donijeti mi čizme i opremu. "Moţe." Zgulio je sa sebe natopljene hlače, bacio fiekoliko ručnika na pod da upiju vodu. "Nije se iznenadila kad sam se ja javila na telefon."


"Mama ima svoj način da zna ono što treba znati." Ušao je u kadu i zatvorio vrata tuša za sobom. "Znaš, ako upališ TV ili digitalni radio, čuje se zvuk kroz ovo." Pokazao je na zvučnike na stropu. "Oh." "Tek tako da znaš." A onda joj se nasmiješio. "Što?" "Baš sam pomislio na to kako sam te sve one godine gledao kako se kupaš gola, a nikad nisam shvatio ovo." Prešao je rukama niz njezino tijelo. "Sva si mokra i topla." "Mokar si." Zagrlila gaje. "I malo hladan." "Bilo je hladno vani dok sam radio muški posao." Smijući se, zabacila je glavu prema natrag. "Ovdje bi isto tako trebao obaviti jedan muški posao." "Onda bolje da počnem." Ljubio ju je dok je voda tekla vruća i para se pušila, pri čemu su njegove ruke klizile niz mokru, sklisku koţu, a ona je rukama obgrlila njegova ramena i podigla se na prste. Ne, nikad nije mislio kako će biti lako i uzbudljivo. Nikad nije ni zamišljao kako će biti neobično otkrivenje nekoga koga poznaješ cijeli ţivot. Glatka i zamamna, čvrsta i okretna, s tolikom ţeljom da miluje i bude milovana, da uzme i da nju uzmu. Mirisala je na njegov sapun, čime je nešto poznato postalo novo. Nasapunala ga je cijeloga, uţivajući u igri mišića. Rijetko je razmišljala o njegovoj fizičkoj snazi kad bi prvo pomislila na njegov um, njegovu dobrotu, njegovu owenost. Ali sad, prelazeći rukama preko njegova tijela, proučavajući sva ispupčenja, sve neravnine, podsjetila se da je on u biti muškarac koji se sluţi i svojim rukama, leđima, mišićima kao i mozgom. I te ruke, daleko od glatkih, budile su u njoj novu potrebu, novu ţelju, dublju ţudnju. Sva je drhtala od njegovih dodira, oduzimao joj je dah, utaţivao njezinu glad i vodio je dalje sve dok se njezino tijelo nije pretvorilo u vibrirajuće pulsiranje. Voda je pljuštala po njoj i zaglađivala joj kosu. Njezine oči, sad blještavo plave, zurile su u njegove, a onda su se zamračile kad je zadrhtala. "Ne mogu... Ne moţemo." Borila se da povrati ravnoteţu, da pronađe snagu. "Previsok si." "Ti si preniska", ispravio ju je, a onda joj obuhvatio bokove i podigao je. "Bolje da se uhvatiš za mene." "Owene..." Naslonio ju je na mokri zid i uplovio u nju. "Oh." Oči su joj se širom otvorile i bljesnule, prikovavši pogled na njegove. Opet je uronio u nju, izazvavši njezin uzdah zadovoljstva, iako je i dalje hipnotizirano zurila u njega. "Nemoj svršiti." "Nemoj ni ti," procijedio je trenutak prije nego što je privukla njegove usne svojima. Oboje su pričekali. Nešto kasnije leţala je gola na njegovu krevetu lica zabijena u jastuk. "Ustat ću i obući se za minutu." "Uzmi si vremena", rekao joj je, diveći se njezinu čkalju. "Sviđa mi se pogled." "Zašto dečki tako vole tetovirane ţene?" "Nemam pojma." "Mislim da je to sindrom Xene. Ţene ratnice." "Imaš li kojim slučajem dvodijelni koţni kostim ratnice od crne koţe, ha?" "Na čišćenju je." Podbočila je ruke ispod glave. "Moţda bih trebala napraviti još jednu tetovaţu."


"Ne." Proučavao je njezinu straţnjicu dok se odijevala i razmišljao. "Kao ovu? Gdje? Zašto?" "Ne znam, moram razmisliti o tome. Problem je s tetovaţom na guzi što je gotovo nikad ne vidim, a čini mi se da osoba koja prolazi kroz proces tetoviranja zasluţuje vidjeti rezultat. Osim toga, gotovo nitko drugi ne vidi moje dupe, onda čemu? Osim ako to ne smatram nekim tajnim ritualom tinejdţerskog bunta, što je i bio." "Ova bi bila zrela." "Kako god." Okrenula se i sjela na rub kreveta. "Stvarno mi se sviđa tvoj tuš. Stvarno mi se sviđaš ti u tušu." Dugo i lijeno uzdahnuvši, posegnula je za svojim plavim kariranim ogrtačem. "Moram provjeriti juhu." "Ostani večeras." Već napola obukavši ogrtač, zastala je i pogledala ga. "Večeras. Oboje radimo sutra." "Oboje radimo sutra ionako. Nakon grudanja, juhe i vjerojatne svađe oko američkog nogometa, vrati se ovamo sa mnom. Ostani večeras." Umotala se u ogrtač i zavezala ga oko struka. Ponovno je podigla pogled. "U redu. Provjerit ću juhu prije nego što se obučem." "Dobro." Dok je silazila, pitala se što da radi s leptirićima u trbuhu. Prepoznala ih je, i prije ih je osjetila. Imala je tad pet godina. Zaljubljivanje u Owena — opet — bilo je glupo sad kao što je bilo tad. Znala se nositi s MacTavish odvaţnošću. Samo nije bila sigurna za MacTavish srce.


Rano u novoj godini, naoruţana debelim notesom, Avery je još jednom razgledavala prostor lokala koji je sad smatrala svojim. Ali ovaj put s njom su bile Hope i Clare kao inspekcija. "Šank će biti tamo. Od tamnog drveta, nešto dojmljivo. Pokušat ću slatkim riječima, umiljavanjem, preklinjanjem ili seksom nagovoriti Owena da mi to napravi." "Kakav je...?" zapitala je Clare. "Seks?" "Pogledaj mi lice." Avery je palčevima pokazala na svoje lice. "Zadovoljna, opuštena, sretna. I samo malo samozadovoljna. To ti je odgovor na pitanje." "Zasad je dobro. Svjetla tamo, tamo, tamo, topli tonovi. Razmišljam o koţnatom kauču — moţda tamnosmeđem — tamo, niski stolić. Visoki stropovi pokraj prozora, niski tamo i tamo. I prolaz u restoran bit će upravo ovdje." "Bit će sjajno. Ali prije nego što počnemo odabirati boje", dodala je Hope, "moramo se zapitati zašto se ne hvališ seksom ili ne dijeliš detalje s jednom tuţnom među nama koja ne dobiva ništa." "Mogla bih te ureći i još više rastuţiti." "Molim te." Hope je to odbacila. "Vidjela sam Owena maloprije, i njegovo lice izgleda zadovoljno, opušteno i sretno. Nisam sigurna je li i samozadovoljno, moţda to skriva. Hoćeš ga vidjeti večeras?" "Ne. Imam samo sat vremena, a onda moram otići u pizzeriju. Radim. I on — svi oni — jako su zauzeti. Pripremaju se za otvorenje za nekoliko dana, imaju radove na drugim objektima, pripremaju ovaj projekt. Zajedno smo gotovo svaku večer od dočeka Nove godine i mislila sam... " "Da trebaš pauzu?" predloţila je Clare. "Mislila sam — da bismo trebali uzeti jednu. Znaš kakva znam biti. Uvijek se upuštam u nešto ovako misleći da je opušteno, da je zabava, da je prirodno. Svidi ti se tip, vjeruješ mu, privlači te i onda se prepustiš. A ja se onda počnem pitati ima li nešto više, bi li trebalo biti više, je li to ljubav s velikim LJ?" "Jesi li zaljubljena u Owena?" pitala je Clare. "Ja imam..." Poloţila je ruku na svoje srce. "Srce MacTavish." Hope je kimnula glavom. "Ne vjeruje nikomu. Ali riječ je o tome da oduvijek volim Owena. Ja volim sve Montgomeryje. To mi je u krvi. Tako da to moţe biti to. Laţna pozitiva. Ako se pretvori u veliko LJ, moglo bi zakomplicirati stvari." "Zašto", zahtijevala je Clare, "automatski pretpostavljaš da ti on ne bi mogao uzvratiti tu veliku ljubav?" "Ne znam, moţda mi je i to u krvi." Slegnula je ramenima. "Mislim da je to dio moga problema s majkom, što je deprimirajuće." "Ti nisi poput svoje majke." "I ne ţelim biti", rekla je Avery i kimnula glavom Clare. "Ona je varala, i lagala, i iskorištavala. Njoj je seks bio lak, bio joj je rutina, bio joj je jebena rutina. Tako da mislim da dio mene koji ne moţe podnijeti pomisao da sam imalo nalik njoj inzistira na tome da laki, opušteni seks bude nešto više. To mi je poput r efleksa. Ili protuotrov. Onda se uznemirim jer velika ljubav gotovo nikad ne funkcionira. To je glupo." "Nije", inzistirala je Hope. "To si ti." "Ali sad smo Owen i ja. Svaki put kad se spetljam s muškarcem, stvaram od toga više nego što jest jer, znate, pojave se leptirići. Kad leptirići nestanu, ja shvatim da on nije taj. On je savršeno drag dečko - uglavnom su svi bili — ali on nije taj, ako doista i postoji takav."


"Postoji", uporna je bila Clare. "Moţda. Sad osjećam leptiriće u vezi a Owenom, a kad to prestane... " "Zašto kad?" Clare je odmahnula glavom. "Moţda neće prestati." "Sudeći prema iskustvu, tako uvijek bude. Ne ţelim opet očekivati puno a da na kraju ne bude ništa. Ne s Owenom. Znači mi više od trenutačne zaljubljenosti ili problema s majkom." "Mislim da podcjenjuješ sebe i njega. Ah..Clare je provjerila koliko je sati. "Ne mogu više o tome jer se moram vratiti kući. Ali razgovarat ćemo", završila je podignuvši prst. "U redu, što se mene tiče. Bolje da zaključam. Setat ću do hotela s tobom, Hope, da provjerimjoš jednom svoj dio jelovnika za otvorenje prije nego što odem raditi." "U redu." Izišle su i razdvojile se, Clare je krenula preko Glavne ulice, a Avery i Hope preko Ulice sv. Pavla. "Zaljubljena je", rekla je Avery. "Takva ljubav čini te optimistom i sve ostale ljude vidiš kako se kreću istom optimističnom putanjom." "Zašto ti ne bi bila optimistična?" "Nisam pretjerano pesimistična — ne mislim da jesam. Više sam oprezna." "Nisam zaljubljena niti sam u optimističnom raspoloţenju, ali mogu ti reći da je zaista lijepo vidjeti tebe i Owena zajedno." Otključala je vrata recepcije. "I mogu shvatiti da ti — da bilo tko — ţeli uzeti kratku stanku za razmišljanje. Seks moţe biti lak i spontan, ali isto tako moţe i pomutiti misli. Stoga očisti misli dan ili dva." "O tome je upravo riječ." Boţe, blagoslovi Hope koja tako praktično razmišlja, pomislila je Avery. "Interludij čišćenja misli." "Skuhat ću čaj dok budemo prolazile kroz jelovnik." "Ti kuhaš čaj u hotelu." Avery je sjela na stolac za otokom. "I mi razgovaramo o jelovniku otvorenja. Prije godinu dana nismo bile ni blizu ovomu. Ti čak nisi ni ţivjela u ovom gradu." "Prije godinu dana mislila sam da je moja budućnost hotel Wickham i Jonathan." "Jesi li osjećala leptiriće?" "Ne." Razmišljajući, Hope je stavila čajnik na štednjak. "Ali mislila sam da ga volim. Vjerovala sam mu, divila mu se, uţivala u njemu. Tako da sam mislila i da ga volim. On je to znao. Znao je da mu vjerujem, da mu se divim, da ga volim - i znao je da vjerujem- da ćemo graditi zajedničku budućnost." "Zašto ne bi vjerovala?" "Zašto ne bih?" Hope se sloţila, bez imalo gorčine koju je prije prečesto osjećala "Zamalo smo ţivjeli zajedno. Rekao mi je da me voli, govorio mi je o budućnosti sa mnom." "Ţao mi je, Hope. Boli li te i dalje?" "Ne... moţda malo", priznala je dok je postavljala šalice. "Više ponos nego srce u ovoj fazi. On me je iskoristio, i to me razbjesnilo. Mislim da to nije planirao na početku. Ali posljednjih nekoliko mjeseci lagao mi je i iskorištavao me, i na kraju sam se osjećala kao budala. To boli. Osjećati se kao budala." "On je budala. Ja nikad ne ţelim ikoga povrijediti tako." "Ti i ne bi mogla. Nemaš to u sebi, Avery." Nadala se da nema, ali opet, brinući se o tome, nije mogla spavati cijele noći. U svojoj mirnoj, zatvorenoj pizzeriji, Avery je opasala pregaču i započela pripreme za otvaranje. Uključila je pećnice i aparate za kavu. Izbrojila je novac u blagajni, provjerila razinu u aparatu za led. Hodajući tam oamo od otvorene kuhinje do zatvorene, napunila je posude za nadjeve, pribiljeţila da mora naručiti još kutija za dostavu i otvorila je novu kanticu mozzarelle. Nakon što je stavila nekoliko protvana za tijesto u hladnjak ispod pulta, izračunala je da ga mora još napraviti do podneva. Izvukla je velike lonce s umacima i stavila ih na laganu


vatru. Zaključivši da je bilo manje marinare od potrebne količine, skupljala je što joj je trebalo da napravi još. Zastala je začuvši kucanje na vratima i, kvragu, osjetila je leptiriće čim je ugledala Owena kroz prozor. Drţao je ključ u zraku i, kad mu je kimnula glavom, njime otvorio prednja vrata. "Izgledaš zaposleno." "Ne previše. Nedostaje mi marinare." "Mogu li raditi ovdje za šankom neko vrijeme? Prebučno je tamo zbog radova, a u hotel su došli novinari." "Naravno. Hoćeš kave?" "Samo trenutak, uzet ću sam." Odloţio je aktovku i tubu, svukao kaput i skinuo skijašku kapu. I prešao prstima kroz kosu. Došetao je iza šanka, obuhvatio joj lice rukama i poljubio je. "Bok." "Bok." "Lijep miris." "Najbolja marinara u okrugu." "Govorio sam o tebi, ali ni umak nije loš. Ţeliš li kave?" "Imam prepune ruke posla, moram ovo završiti. Zar ti ne bi trebao biti u hotelu s novinarima?" "I da i ne." Odšetao je da uzme šalicu i počeo glasnije govoriti dok je otvarala veliku konzervu rajčice. "Imamo dobar plan. Hope ima kontakte u Washingtonu i Philadelphiji tako da smo privukli pozornost izvan lokalnoga. Dobro za nas." "Jako dobro." "Mama i Carolee uglavnom se bave time s Hope, a mi ostali radimo što god treba, kad god." "Uzbudljivo." Stajao je, gledajući je kako miješa i dodaje začine. "Zar ne moraš mjeriti koliko ćeš staviti?" "Ne", rekla je jednostavno. "Bacio sam oko na jelovnik koji si odabrala za novi lokal. Kako znaš raditi sve to?" Prostrijelila ga je pogledom koji bi Hope proglasila samozadovoljnim. "Imam mnoge vještine." "Pretpostavljam da netko mora kušati ta jela prije." Pogledala gaje. "Da? A ti si dobrovoljac?" "To je najmanje što mogu učiniti." "Velikodušan do bola, to si ti." Ali to zapravo nije bila loša ideja, pomislila je. To je bilo poput isprobavanja svake sobe u hotelu prije otvaranja. "Slobodna sam u ponedjeljak navečer." "Odgovara mi." "Što ţeliš naručiti?" "Što god ti ţeliš." "Ne, ponovno pogledaj jelovnik i odluči se što ţeliš — koje predjelo, koje glavno jelo, koju salatu. Kad san postane stvarnost, imat ću kuhara tako da neću ja sve kuhati i imat ću ljude koji će raditi za mene, ali ovo je dobar pokazatelj. Različiti ljudi trebali bi kušati različita jela da mogu prilagoditi ako nešto treba, bolje prije nego poslije." "Kad već razgovaramo o prilagodbama. Jesi li uskoro gotova?" "Gotova sam." Htjela je i sad napraviti tijesto da ne treba poslijepodne. "Ţelim ti nešto pokazati." "Mora biti brzo", rekla mu je dok je brisala ruke. "Trebala bih nastaviti s poslom i napraviti tijesto dok imam vremena. Zar ti nemaš posla?" dodala je prišavši hladnjaku. Odlučivši da ţeli hladan kofein, iz njega je izvadila dijetalnu Colu. "I ovo je posao." Otvorio je tubu, izvadio iz nje pregršt nacrta i odmotao ih na šanku.


"Je li to zgrada slastičarnice? Nisam dosad imala priliku... " Ostala je bez teksta vidjevši naslov. Restoran i bar MacT. "MacT. Piše MacT." "To si ime odabrala, zar ne? Uvijek ga moţeš promijeniti. Moţeš promijeniti sve na nacrtu. Ovo je tvoj primjerak. Beckett je jutros zauzet, ali proći će ga s tobom. Zasad ti mogu odgovoriti na većinu pitanja, ako ih imaš, objasniti ti ako nešto ne razumiješ." "Moji nacrti." "Tako je." "Pričekaj trenutak." Zavrtjela se oko svoje osi i i zaplesala po blagovaonici. Poskočila je, okrenula se i ispruţila nogu naprijed, podsjetivši ga na njezine navijačke dane u srednjoj školi u Boonsborou. Kad se prevrnula preko glave, trznuo se od iznenađenja, a zatim nasmijao. "Isuse Kriste, Avery. Još uvijek moţeš to napraviti?" "Očito." Uz povike radosti skočila je na njega. Uhvatio ju je, malo zateturao dok je ona stisnutih šaka podizala ruke u zrak. "Nadao sam se da ćeš pokazati malo više entuzijazma." "Kako ti se čini ovaj entuzijazam?" Grčevito gaja obuhvatila rukama, nogama i usnama. "Nije loš." Napravio je krug oko svoje osi noseći je. "Uopće nije loš." "Nisam ih još ni vidjela. Moram ih vidjeti!" Izmigoljivši se iz njegova zagrljaja, gotovo je pala na nacrte. "Mogu ti ih objasniti", započeo je, ali ona ga je odbila. "Ti misliš da ja ne znam čitati nacrte? Praktički sam spavala s onima za Vestu. Dobro je, dobro", mrmljala je. "Ţelim da se ovaj hladnjak pomakne odavde onamo. Prostor će biti prohodniji, osim toga, trebat ću jedan stol ovdje, pokraj perilice posuda." Izvukao je olovku iz svoje aktovke. "Označi." Označila je, napravila nekoliko malih preinaki. "Ovdje otvoreno, to je dobro. Lako konobari i gosti mogu prolaziti iz jednog prostora u drugi. Sjediti za šankom i piti piće s prijateljem. "Hej, zašto ne bismo i večerali? I upute se onamo."" "Velik je bar." Kimnula je glavom. "Treba mu neki detalj po kojem će biti prepoznatljiv." "Reci mi što ţeliš ovdje. Koje drvo, koje boje, kojeg stila, da napravim nešto za tebe." Podigla je pogled prema njemu. "Već ga izrađuješ? "Mislio sam. Zašto?" "Ja sam te mislila namamiti seksom da to napraviš." "Sad kad razmislim, prilično sam zauzet." Prasnula je u smijeh i zagrlila ga. Kvragu i stanke za pročišćavanje misli. "Owene." "Moţda ne tako zauzet." Ĉvrsto ga je drţala zatvorenih očiju. "Neću te razočarati." "Nitko to i ne misli. Nijedne sekunde." Odmahnula je glavom i pogledala ga. To je bilo više od lokala, od posla. To je bio Owen, i leptirići u trbuhu. "Neću te razočarati." "Dobro." Kimajući glavom, ponovno je naslonila glavu na njegova prsa. Stari temelji, pomislila je, nove faze. Tko bi znao što čovjek sve moţe sagraditi? "Moram zarađivati pare." "Tko ne mora?" Nasmijavši se, podigla je glavu. "Moram napraviti tijesto za pizzu kako bih zaradila pare i platila zakup prostora njegovu vlasniku."


"Dok ti to radiš, ja ću obaviti nekoliko poziva na miru." Posljednji put ju je zagrlio. "Sto se tiče ovoga." Pokazao je prema nacrtima. "Trebat će nešto vremena. Moramo napraviti izmjene, dobiti dozvolu za autorska prava glazbenika, zatim ostale dozvole. Sad smo usredotočeni na drugu zgradu." "Nije vaţno koliko će vremena trebati." Mislila je na njega, na njih, na cijeli ţivot koji su već dijelili. "Nego koliko će trajati." Tek što je otvorila, Hope se pojavila na vratima. Avery je stavljala feferone na veliku pizzu. "Hej. Kako je u Hollywoodu?" "Dobro. Kao po špagi zasad. Trenutačno rade intervju i snimaju video s Montgomeryjima. Imam deset minuta." "Sjedni." Avery je ubacila pizzu u pećnicu. "Mislila sam da je bolje da dođem ovamo i kaţem ti nego da ti pošaljem poruku. Puno ekipa raspitivalo se za ručak pa sam im predloţila Vestu." "Hvala na tome. Dobro da sam napravila još tijesta." "Riječ je o tome da je nekolicini njih palo na pamet da naprave video i intervjue s drugima. Zele početi ovdje. S tobom." "Sa mnom?" "I moţda naprave nekoliko fotografija." "Mene? Ne mogu ja to. Pogledaj me. Imam umaka na pregači. Nisam oprala kosu jutros. Lice mi je nenašminkano." "Mrlje od umaka, pa to ti je posao. Kosa ti je u redu. Sad imam devet minuta. Mogu te našminkati za šest. Idemo." "Ali narudţbe — sranje. Chad. Dvije velike pizze u pećnici za dostavu. Ti se pobrini za njih. Vraćam se za pet minuta." "Šest", ispravila ju je Hope. "Šest", Avery je uzviknula dok je trčala prema vratima. "Zašto mi nitko nije rekao da će toga biti? Mogla sam biti nenašminkana." "Šest minuta, moţda manje. Bogovi su ti podarili predivnu koţu. Samo ćemo ti istaknuti oči, dati ti više boje, manje sjaja." "Sjajim se!" Očajna, Avery je širom otvorila vrata svoga stana i odjurila u kupaonicu. "Nosim staru majicu." "Pregača je prekriva." Usredotočena, Hope je povukla ladicu komode. "Umrljana pregača." "Kaţem ti da je to u redu. To je u opisu posla. Sjedni", naredila joj je. "Ovo je jednostavno. Ovo nije test snimanja za vaţan film. To je nekoliko sekundi na večernjim vijestima." "Oh, Boţe." "Tiho. Zašto ne organiziraš svoju šminku u skupine? Sjenila, ruţevi, rumenila?" "Nemoj mi soliti pamet kad imam ţivčani slom. Zašto sam kosu obojila ovom bojom?" "Zašto uopće bojiš svoju kosu kad imaš prekrasnu kosu? Moţemo početi s time." "Iz navike. Prvo iz navike, a sad je poput ovisnosti. Pomozi mi." "Umukni i zatvori oči." Hope je nanijela sjenilo, razmazala ga i povukla crtu tušem. "Zar ti nisam rekla da kupiš uvijač za trepavice?" Avery je oprezno otvorila jedno oko. "Bojim ih se." "Daj se uozbilji. Pogledaj ovamo." Pokazala je prst i nanijela maškaru. "Zašto ti uvijek izgedaš tako savršeno?" poţalila se Avery. "Zašto si tako prekrasna? Mrzim te." "Mogu ti obraze zacrvenjeti kao klaunu." "Molim te, nemoj."


"Tvoja je koţa poput porculana. Mrzim te." Spretno i brzo Hope joj je nanijela rumenilo. "I za Boga miloga, kupi uvijač za trepavice. I olovku za usne. Opusti čeljust." Odabrala je ruţ između dvadesetak razbacanih u ladici, stavila joj proziran puder na usne i na njega ruţ. "Gotovo, i to u četiri minute." "Moje pizze." "Chad će se pobrinuti za njih. Pogledaj." Avery je ustala i promatrala se u ogledalu nad umivaonikom. Oči su još izgledale veće, plavlje, obrazi su joj bili definiraniji, usnice ruţičastije. "Ti si genijalka." "Jesam." "Ali moja kosa." "Daj mi dvadeset sekundi." Hope je popravila malo ovdje, malo ondje. I kimnula. "Opušteno, nepretenciozno, i malo seksi." "Majica... " "Je dobra. Druge naušnice. Trideset sekundi." Hope je poţurila prema komodi i širom otvorila ladicu s naušnicama. Zaškiljila je i na brzinu skenirala njezin sadrţaj. "Ove. Malo bliješte, malo vise, i iz galerije su. Simbiotski." Stavila joj je naušnicu na jedno uho, a Avery ju je stavila na drugo. "Moţda bih trebala... " "Gotovo", izjavila je Hope i zgrabila joj ruku. "Preusmjeri pozornost. Ţeliš da reporteri spomenu odličnu hranu i brzu, prijateljsku uslugu u veseloj atmosferi, zar ne?" "Da, da. Isuse, jesam glupa. Nije vaţno kako ja izgledam. Naravno da jest, ali moram upozoriti osoblje. Trebala bih pozvati Franny" "Ne bi škodilo. Moram ići." "Hvala na šminkanju. Doista." Do jedan bila je toliko zauzeta da nije stigla brinuti se o svojoj majici, o umaku na pregači ili je li polizala ruţ s usana. Bila je usredotočena na pizze, pravljenje jedne pite za drugom, i zahvaljivala je Bogu na Franny, koja je došla na njezin poziv i primik se pripremanja tjestenine i salata. Uspijevala je sve, čak je dala i dva kratka intervjua dok je stajala za svojim radnim pultom. Ĉak je i bacala tijesto u zrak jer su ţeljeli to snimiti. I čak je dvije, tri sekunde pomislila kako bi bilo dobro da ima restoran... U tri, kad je ludilo završilo, Avery je uzela prvu stanku srušivši se u praznome straţnjem dijelu restorana uz bocu Gatoradea. Slabašno je mahnula Clare kad je ušla. "Mislim da sam iskoristila sve svoje elektrolite. Jesu li bili kod tebe?" Clare je u ruci nosila kavu za van iz svoje knjiţare. "Dvostruka kava s mlijekom." "To je odgovor na pitanje." "Iako je bilo dobro. Dobro za Turn the Page, za hotel, za grad, mislim." "Kladim se da Hope nije trebala trčati tebi u knjiţaru da te našminka." "Ne, ali ja ne radim u uţarenoj kuhinji po cijele dane." "Dobar odgovor." "Reporter iz časopisa Hagerstoum ţeli napraviti nastavak, ili povezanu priču. Ti, ja i Hope." "O nama? Kakvu priču?" "Tri ţene, tri prijateljice. Jedna koja vodi knjiţaru, jedna koja vodi restoran — uskoro dva — i jedna koja vodi hotel." "Ja ne ţelim nositi uprljanu pregaču." "Uprljanu od umaka, ili uprljanu kao kod francuske sobarice? Običnu ili onu francuske sobarice?


"Pogodi." Glupo se smijuljeći, Avery je pokazala prstom na svoju umrljanu pregaču. "Saznat ćemo za to na vrijeme, zar ne? Ne četiri minute koje imaš da se našminkaš prije nego što staneš pred kamere." "Mnogo više. Ako se to bude realiziralo, koordinirat ćemo dan i vrijeme. To će biti dobra promidţba za sve nas. Ne znam kako to Hope radi. Dopratila je jednog od reportera do knjiţare. Izgledala je... " "Savršeno." "Savršeno. I opušteno. Ne mogu dočekati da vidim kako je sve ispalo večeras na vijestima i sutra u novinama. Beckett će pokupiti djecu iz škole — ili ih je već dosad pokupio. Rekao je da oni, dečki, trebaju malo vremena za sebe." Avery se sva raznjeţila. "Upala ti je sjekira u med, Clare." "U zlato. Također sam dobila nalog da pokupim špagete i mesne okruglice iz Veste. Porcije za prave muškarce." "Moţemo ti pomoći u tome." "Trebat će mi još pomoći uskoro. Nakon otvorenja, samo će dva mjeseca preostati do vjenčanja. Znam da nećemo raditi pretjeranu pompu od toga, ali... " "Sve mora biti prekrasno." "Počevši od haljine. Moje, tvoje i Hopeine." "Uzet ćemo slobodan dan. Reci kad. Prilagodit ću se." "Sad mi najviše odgovara četvrtak — što prije nakon otvorenja. Moram provjeriti s Hope. Mogla bih prebaciti neke obveze da to bude srijeda ako vam više odgovara." "U svakom slučaju, ja se mogu prilagoditi." "Razgovarala sam s Carol u Mountainsideu o cvijeću. To je gotovo dogovoreno. Nismo razgovarale o hrani." "Zašto to ne prepustiš meni? Ja ću sloţiti neki jelovnik, a ti onda moţeš mijenjati, nešto odbaciti ili dodati. Mogu ti dati okvir." "To olakšava stvar. Hvala ti." Nagnuvši se naprijed i ozareno se smijući, Clare je primila Avery za ruke. "Udajem se, Avery." "Ĉula sam glasine." "Sve se događa tako brzo. Sjećaš se kad su tek počeli s radovima na hotelu? Ĉinilo se da će trajati zauvijek. Sađ je gotovo, pred otvorenjem. Udajem se, Beckett završava kuću. Ja biram pločice, slavine i rasvjetna tijela." "Jesi li nervozna?" "Ne, nisam nervozna. Malo pokatkad uplašena. Brak, novi dom i, ako stvari budu išle kako se nadamo, dijete na putu za nekoliko mjeseci." "Sve ti to lijepo stoji." "Zbog svega toga se lijepo osjećam. Jesi li ti nervozna?" "U vezi s čim?" "S tobom i Owenom." "Ne. Ne, nisam baš nervozna. Moţda, da, moţda pokatkad uplašena. U jednome trenutku mislim, da, naravno. A onda u sljedećem, što? Odakle je to poteklo i što da radim s time? Naslonila je bradu na dlan. "Onda mi se opet vrati ono naravno. Prijatelji smo još od djetinjstva, a sad gledamo jedno na drugo na novi način. To me zna uplašiti. Ali to je moţda dobro. Inače bi moţda bilo prejednostavno da taj "naravno" pretvorimo u "Pa što"? Prije nego što je opet sjela, Clare je stisnula Averynu ruku. "Ti misliš da si bezobzirna prema ljudima. Ne znam odakle ti to. Poznajem te već dugo i nikad nisi bila bezobzirna prema ljudima. Dobro smo se slagale u srednjoj školi. Iako smo se kretale u drukčijim krugovima, iako smo obje bile kapetanice navijačica." "Naprijed, Ratnici."


"Naprijed, Ratnici. Ali, kad sam se vratila kući nakon što je Clint ubijen, bila si uz mene. Uz mene, Avery. Ne znam što bih napravila bez tebe. Ni dalje ne znam." Ovoga je puta Avery primila Clare za ruku. "To nikad nećeš trebati niti saznati." "Isto tako ni ti. Ti nisi tip "pa što", Avery. Ne s ljudima. Moram ići sad. Navratit ću oko pet po špagete i mesne okruglice." "Reći ću im da ti ih dostave, da ne trebaš dolaziti." Avery je ostala sjediti sama još jedan trenutak. Bilo joj je dosta odmora, zaključila je. I dosta brige što bi moglo biti poslije umjesto da uţiva u onome što ima sad. Izvukla je mobitel i poslala poruku Owenu. Gotova sam za sat. Hoc'eš li navratiti da se druţimo uz pitu i bocu vina kod mene? Popila je piće dokraja i razgibala svoja umorna ramena. Onda se nasmijala kad joj je odgovorio. Još malo pa gotovo, upravo pijem pivo s Ryjem u tvom lokalu. Otpratit ću te kući. "Da, otpratit ćeš me kući, Owene. To radi dobar dečko." Ustala je, zaplesala na mjestu te se vratila poslu.


Od okrutno hladnog jutra dana otvorenja hotela BoonsBoro do cvokotavog popodneva, Avery je izračunala da je otrčala 32 kilometra samo jureći tam oamo preko Glavne ulice. Nije pogriješila ni za metar. Tijekom dana Hope i Carolee ulaštile su i ušminkale hotel dok svaki centimetar nije sjajio. Svaki put kad bi Avery dotrčala, više je cvijeća ukrašavalo stolove, okvire kamina, čak i šire prozorske daske u blagovaonici. Stolovi i stolice nalazili su se u dvorištu i na trijemovima, dok su unutra vatre pirkale u kaminima. U jednom je trenutku Avery dojurila s pladnjevima hrane dok je Hope — u trapericama i sportskoj majici - potpisivala papire za iznajmljivanje posuđa i čaša. "Vratit ću se", rekla joj je Avery. "Netko od moje ekipe donijet će ostalo, i još više ako bude trebalo." "Sve smo obavile na vrijeme. Carolee je upravo otišla kući da se presvuče." "I ja ću, vraćam se za najviše sat vremena." "Ne trebaš se ţuriti", uvjerila ju je Hope na svoj odlučan način. "Sve je pod kontrolom." "Zašto sam ja nervozna? To nije moj hotel." U ţurbi, Avery je izletjela iz hotela i ponovno odjurila preko ulice. Za 55 minuta i s ručnom prtljagom u ruci, osjećajući se samozadovoljno zato što se brzo spremila, naišla je na Hope kako postavlja piće. U jebenoj crvenoj haljini. "Obukla si se! Izgledaš sjajno. Nije pošteno. Opet te mrzim." "Izračunala sam vrijeme. Nisam ţeljela trčati i završiti uređujući se navra tnanos kad Montgomeryji dođu. Sto bi trebali svake minute." "Ja sam trebala biti gotova prije tebe. To me ţivcira." "Pomiri se s time." Namrštila se pod šiljastim crnim šiškama i mahala rukama. "Nosiš li ti to dvije različite cipele?" "Koje mi bolje stoje?" Avery se podigla na pete i okretala se. "Ne mogu odlučiti. Osim toga, haljina nije dobra, zar ne? Siva je." "To nije siva boja, nego boja Mjesečeve prašine. Sviđaju mi se šljokice na gornjem dijelu. Gdje si nabavila te cipele boje safira? Ţelim ih." "Kupila sam ih prošle godine u trenutku slabosti. Nisam ih još nosila. Nisam bila sigurna..." "Jesi. Reći ću ti što mene ţivcira. Tvoja su stopala dva broja manja od mojih. Inače bi ti ih otela. Moţda bih ipak mogla." "Plave cipele, dakle. Mogu li ovo, uključujući i odbačene crne štikle, ostaviti kod tebe?" "Slobodno." "Bit ću ovdje, mogu ti pomoći." Izula je obje cipele i otrčala gore bosa. Odloţila je torbu i cipele u Hopeinu apartmanu i ponovno obula plave cipele. Budući da su vrata penthousea bila otvorena, ušetala je u njegov razrijeđeni zrak. Cvijeće je bilo raspoređeno pod prozorima u dnevnoj sobi, ukrašavalo je samostojeću policu u kupaonici, a još više ga je bilo u spavaćoj sobi. Sve je blistalo i sjajilo. Nije mogla zamisliti kako su se osjećali Montgomeryji, kad je ona osjećala takav ponos i zadovoljstvo, a ona ga je samo gledala kako nastaje. I malo pomogla u ribanju. Sišla je dolje, puštajući da joj ruka klizi niz ţeljeznu stubišnu ogradu. Ţeleći još, odšetala je do sobe Nick i Nora. Večeras će tu prespavati, pomislila je, s Owenom. U tom prekrasnom krevetu, u mirisu cvijeća i sjaju kristala. Vodit će ljubav ovdje, pod tamnim kristalima, bit će prvi koji će se milovati u ovoj sobi. Mislila je da je to neka čarolija. Okrenula se čuvši korake i ugledala Owena. Nasmiješila mu se.


"Baš sam razmišljala o tebi, i eto te. Još si i zgodan." Tako zgodan u crnome odijelu s kravatom — opet čarobno — gotovo iste boje kao njezina haljina. "Neprestano me iznenađuješ, Avery." Njezin se osmijeh ispunio toplinom. "Ova večer zahtijeva eleganciju i mi smo totalno elegantni. Baš sam razmišljala o tome kako se ti i tvoja obitelj osjećate. Sigurno se osjećate predivno jer seja osjećam tako ponosna i sretna, a nisam napravila ništa." "Kako nisi, jesi. Ti si vukla stvari, hranila nas i čistila. Pomogla si nam da dobijemo Hope." "Imaš pravo; jesam. I sastavila sam tu blještavu podnu lampu sama." Lagano je kucnula jednu njezinu suzu. Njezine su oči gotovo jednako sjajile. "Prilično dobro." "I ja mislim. Imam nešto za tebe." "Za mene?" "Nešto da ti zahvalim za sve što si napravila da nam pomogneš da dođemo do ovoga večeras." "Dar?" Iznenadivši se, prišla mu je bliţe. "Nisam ničim zasluţila dar — čak ni sastavljanjem lampe — ali volim darove. Tako da ću ga uzeti. Daj mi ga." Izvukao je kutijicu iz svoga dţepa — zatim podigao s poda ukrasni papir koji je strgala i zguţvao ga dok je ona otvarala poklopac. "Oh. Oh, Boţe, prekrasno je." Ključić od platine koji je visio na tankom lancu optočenom sićušnim dijamantima. "Vidio sam ga, i pomislio, to je to. To je simbolično. Ključ za BoonsBoro. Kad god poţeliš, posluţi se njime." "Isto je tako prekrasno što si se toga sjetio. Hvala ti. Hvala ti", ponovila je, nagnuvši se za poljubac. "Sviđa mi se. Moji prvi dijamanti." "Zaista? Prilično su mizerni." "Nijedan dijamant nije mizeran. Ţelim ga nositi sad." "Pomoći ću ti." Stao je iza nje i pokušavao zakopčati ga. Rukom je posegnula za ključićem, proučavajući ih oboje u samostojećem ogledalu u srebrnom okviru. Onda je stavila ruku na njegovu ruku koju je poloţio na njezino rame. Nije mogla doći do riječi, ne kad je vidjela kako izgledaju zajedno u ogledalu. Leptirići su opet zalepršali kad su im se pogledi susreli. Onda ju je obuzelo nešto novo, polagan, brz puls širio se i širio njome dok ga nije osjetila čak i u stopalima. "Owene." Sto god je rekla, što god je htjela reći, iščezlo je kad je ugledala sjenu u ogledalu. "Owene", ponovila je. "Da, vidim." Teško je progutala. "Što vidiš?" "Nju. Elizabeth." "Vidim sjenu. Siluetu." "Vidim nju. Nasmiješena je, ali ima suze u očima. Ona... Je li to maše? To je — ne, pokazuje mi ruku. Lijevu ruku. Prsten. Crven je — mali kamenčić u njemu." "Rubin?" "Ne mislim — tamniji je, čini mi se." "Granat?" "Moţda. Da, moţda. Zaručnički prsten?" U svojoj glavi čuo je riječ, njeţnu poput ţelje. Billy. "Jesi li čula to?" "Ne. Namirisala sam kozju krv, vidjela sam njezinu siluetu, pretpostavljam", rekla je Avery kad je sjena nestala. "Što si čuo?" Avery se okrenula. "Prsten, zaručnički prsten, rekla si." "Samo pretpostavljam." "Pokazala ti je prsten, a onda si čuo kako je izgovorila njegovo ime. Kladim se da je zaručnički prsten. Ona i Billy će se vjenčati. Moramo ga pronaći za nju, Owene."


Iznenadila ga je briga u njezinu glasu kad se okrenula i zgrabila ga za ruke. "Napravit ću što mogu." "Toliko vremena", promrmljala je Avery. "Toliko dugo čeka." To joj je davalo nadu, shvatila je. Nadu da ljubav zaista moţe značiti najviše od svega. Značiti dovoljno da traje. "Nisam imao dovoljno vremena da pokušam sve saznati, što je vjerojatno razlog zašto nisam nikamo stigao s time. Imat ću više vremena nakon ove večeri. Moramo ići dolje. Moramo rezati vrpcu za otprilike 20 minuta." "Rekla sam Hope da ću joj pomoći i onda sam odlutala." Ponovno je rukom primila ključić. "Hvala ti još jednom." "Lijepo ide uz haljinu." Pomilovao ju je odsutno po ramenima. "Idi dolje. Stiţem odmah." Ţelio je jedan trenutak, samo još jedan trenutak, i sam je odšetao do sobe Elizabeth i Darcy. "Ţao mi je. Bio sam prezaposlen s pripremama da sve bude gotovo večeras i bavio sam se... " Ţivotom se činila pogrešna riječ. "Stvarima. Ali obećavam da ću pokušati pronaći ga. Trebala bi znati da će mnogo ljudi biti ovdje večeras, koji će tumarati okolo i ulaziti u sobe. Imamo zabavu,'u redu? I nakon toga moja će majka spavati ovdje. To je moja majka pa... Samo sam htio da znaš." Zastao je i odmahnuo glavom. "Beckett ti je, zasigurno, već rekao. Dakle, to je vaţna večer za moju obitelj i za grad. Sad moram ići dolje na zabavu." Učinilo mu se da je osjetio da je netko prošao rukom reverima njegova sakoa - kao što ţena napravi muškarcu prije nego što ide van. "Ah... hvala ti. Valjda." Osvrnuo se još jednom za sobom na izlasku, ali nije vidio ništa. Stoga je otišao prema svjetlu, prema glasovima. Nakon stoljeća promjena, rata i nevremena, nebrige, znoja i truda, stari hotel na trgu opet je dočekivao goste. Obilazili su sobe koje su nudile toplinu i dobrodošlicu, skupljali su se u skupinama pokraj plamtećih kamina i upoznavali se sa susjedima u otvorenoj kuhinji. Svjetlost je ispunila prostor koji je toliko dugo bio u mraku; glasovi su donijeli ţivot godinama tišine. Ljudi su koračali lijepim pločicama i ulaštenim parketima, odmarali se na kauču tople ţute boje ili ispijali vino pod lučnim svodom. Oni koji su bili dovoljno hrabri da se suoče s hladnoćom izišli su van da se dive unutarnjemu dvorištu ili uţivaju u pogledu s ljupkoga trijema. Neki su namirisali lagani ljetni miris kozje krvi, ali nisu mu pridavali nikakvu pozornost. Više su puta neki osjetili kako ih netko dodiruje po ramenu, a kad bi se okrenuli, ne bi bilo nikoga. Dvaput, dok je Owen provodio prijatelje kroz hotel, pronašao je vrata trijema u sobi Elizabeth i Darcy otvorenima. On bi ih je dnostavno zatvorio dok su gosti komentirali krevet ili pločice ili lijepo sjenilo lampe od obojenog stakla. "Prestani", tiho je promrmljao i krenuo dalje. Poslije te večeri ponovno je provjerio, zadovoljan što su bila zatvorena. Vjerojatno je bila prezauzeta zabavljanjem, pomislio je, da se poigrava s njim. Okrenuvši se da ode, Franny je ušla. Imala je na sebi crne hlače i bluzu s volanima, a ne kao obično traperice i majicu, i povrh svega još i strukiranu crnu jaknu. "Bok! Donijela sam još pladnjeva, a sad je red da i ja sudjelujem u velikoj turi hotelom." "Izgledaš lijepo, Franny." "Hvala. Htjela sam se malo urediti jer idem tam oamo. Isuse, Owene." Prelazeći pogledom preko cijeloga prostora, Franny je prešla prstima preko tapecirane stranice kreveta. "Sve je tako predivno. Iskreno, ja znam koliko je vremena i truda uloţeno u to, ali, kunem se, izgleda kao čudo." "Hvala. Mi smo zaista ponosni na hotel." "I trebali biste biti. Vidjela sam samo sobe na ovom katu i već se svađam sama sa sobom glede toga koja mi je najdraţa."


Slušao je slične impresije cijelu večer, ali su mu i dalje mamile osmijeh na lice. "Ja isto. Ţeliš da te provedem uokolo?" "Ne, mogu i sama. To je poput istraţivanja", rekla je smijući se, "i sviđa mi se — stalno nalijećem na ljude kamo god odem. Upravo sam vidjela Dicka u sobi Eve i Rourke. "Dicka brijača ili Dicka bankara?" "Ha. Smiješan si. Dicka brijača. I vidjela samjustine i Clareine roditelje u knjiţnici." Prolazeći pokraj njega, ušla je u kupaonicu. "Oh, pogledaj kadu. Kao iz engleskih romana." "To je sjajna ideja. Ja bih ţivjela u ovakvoj kupaonici, što sam rekla za svaku koju sam vidjela dosad. Nemoj se brinuti za mene. Vrati se na zabavu." "Lijepo je uzeti kratku stanku." "Valjda jest. Budući da sam te uhvatila nasamo na trenutak, ţelim ti reći kako je lijepo vidjeti tebe i Avery zajedno." "Oh. Ah.. " "Navikla sam vas vidjeti kao prijatelje — pretpostavljam da je svatko — tako da je ovo bilo iznenađenje. Veoma lijepo iznenađenje." "To je bilo... iznenađenje i za nas. Valjda." "To je dobro. Ona zasluţuje sreću, a ti bi je mogao biti vrijedan." "Dajem sve od sebe." "To mi se sviđa. Mnogo mi znači." Znam. "Dobro da znaš." Vratila se i potapšala ga po prsima. "Ako je povrijediš, ubacit ću ti popriličnu dozu laksativa u tvoju pizzu calzone." Namrštila se i kimnula glavom. "Budući da mi i ti mnogo značiš i zato što sam poštena, napravit ću isto njoj ako bude obrnut slučaj." Moţda će se, za svaki slučaj, drţat girosa neko vrijeme. "Malo me plašiš, Franny." "Neka. Odoh ja u drugu sobu." Kad je izišla, Owen je iza sebe začuo prigušeni smijeh i namirisao kozju krv. "Oh, vi ste ţene podivljale." Opet je krenuo van i opet mu je netko prepriječio put. Ovoga puta na vratima je bio Willy B. Pomislio je, da škotski poglavice nose odijela i kravatu s točkicama, izgledali bi poput Willyja B. MacTavisha. "Hej. Baš traţim Justine." "Ĉuo sam da je u knjiţnici. Moţda je još tamo. To je niz hodnik nalijevo." "Da, sjećam se." Willy B. meškoljio se na mjestu, što je bio siguran znak da će početi govoriti o nečemu zbog čega mu je neugodno. "Ah, budući da sam te ulovio nasamo na trenutak... " Ĉesta tema. "Što?" "Ništa. Je li se nešto dogodilo?" "Nekoliko stvari." Ušao je u sobu i osvrnuo se iza sebe. "Mislim da bih trebao reći tebi — tebi i tvojoj braći - da Justine... Pitala je mogu li... " Opet se uznemirio, gledajući okolo po sobi. "Ovdje. Večeras. Ostati. Znaš." "Oh." Sranje, pomislio je Owen. Mogao je pretpostaviti da će doći do ovoga. "Pa", rekao je i umetnuo ruke u dţepove. "Shvaćani da se moţda osjećaš malo... Ja se osjećam malo... ali. Ovaj." "Da. Mogu li te pitati - imaš li kakve planove? Ili slično?" "Ona mi mnogo znači, tvoja mama. Volio sam tvog tatu." "Znam. Znam da si ga volio."


"Znam da je on ţelio da se pobrinem za nju i to sam napravio. I... Ona je nevjerojatna ţena, tvoja mama. Jako je poštujem. Nikad ne bih napravio ništa da je povrijedim. Prije bih si odrezao ruku." "Dobro, Willy B." "Dobro." Nešto je rumenila nestalo iz njegovih obraza. "Razgovarat ću s Ryderom i Beckettom." "Ja ću se pobrinuti za to." Ili će još sat i pol protratiti petljajući. "Ako ti tako misliš." Willy B. je kimnuo glavom i pročistio grlo. "Ovaj, ti i Avery ste... Moja Avery." Isto sranje, pomislio je Owen, drugo pakovanje. "Sve što si sad rekao o mojoj majci? Samo umetni Avery. Ona mi je vaţna. Ona mi je oduvijek vaţna." "Znam da je to istina. Ona je oduvijek bila slaba na tebe." "Oh, dobro." Isuse, i on će se zacrvenjeti i zapetljati svaki tren. "Ne znam." "Moţda ti ne znaš, ali ja znam. Kao što znam da još uvijek u sebi nosi bol zbog majke zato što ju je napustila. Molim te da budeš paţljiv s njom, Owene. Imala je ona i druge dečke, ali ti si drukčiji. Vi imate zajedničku povijest i odnos, i ona ima tu slabost na tebe. Ona je snaţna, moja djevojčica, ali je i ranjiva. Lako je to zaboraviti tako da... nemoj. To je valjda to." Duboko uzdahnuvši, Willy B. je pogledao uokolo. "Ovo je mjesto pravi dragulj. Nadmašili ste sami sebe. Tommy se gore, zasigurno, kočoperi zbog Justine i njihovih sinova. Hm, bolje da nastavim dalje." Ostavši sam, Owen je sjeo na krevet. Bilo je previše, zaključio je. Velika količina svega. Njegova majka i Willy B. I ovdje, upravo ovdje — pomisao na upravo ovdje osovila ga je na noge pogledavši s neugodom na krevet. Moţda bolje zapravo da uopće ne misli na to. Vrata trijema su se odškrinula. "Sad kad to spominješ, dobro bi mi došlo malo zraka." Izišao je, malo siktao zbog hladnoće. Da bar moţe popiti pivo. Izgledala je dobro, pomislio je. Glavna ulica. Poznavao ju je cijeli svoj ţivot. Promijenila se, naravno - novi lokal, nova boja, novi susjedi, djeca koja rastu kao što je i on nekad. Ali njemu je ostala konstanta. Kao i Avery. Konstanta. Ona se promijenila. Oboje su se promijenili zajedno, valjda. Odrastali i razvijali se. Promatrao je Vestu, svjetla, ljude kako se kreću u njoj. Ona je to izgradila. Oni su osigurali temelje - ali ona ju je izgradila u ono što je sad. I sad će opet to napraviti. Da, bila je jaka, pametna i spremna marljivo raditi. Takva je otkad ju je majka napustila. Drţala je glavu uspravno, iako je on dobro znao da su je neka djeca zadirkivala u vezi s tim. Izmijenio je nekoliko kratkih riječi s nekoliko šupaka u vezi s tim, prisjećao se. Nije mislio da je ona to znala, isto kao što nije mislio da je ona znala da je jednom, ne dugo nakon što je Traci MacTavish pobjegla, naišao u kuhinji svog doma Avery kako plače u naručju njegove majke. Povukao se i kad je opet vidio Avery, oči su joj bile suhe i bila je čvrsta. Rijetko si je mogao vidjeti drukčiju. Ali Willy B. je imao pravo. Imala je ranjiva mjesta i trebao bi biti oprezan. Drugi dečki. Drugi, što njega čini — prema procjeni njezina oca — njezinim novim dečkom. Ili sadašnjim. Ili... Nije o tome dosad razmišljao. Šalio se, da, naravno da je bio njezin prvi. Jedan, dva komentara Franny pa Willyja B. dala su mu misliti. Nikad je nije izveo van. U kino, na koncert ili večeru. Nikad joj nije kupio cvijeće.


Dobro, kupio joj je dar tako da je tu skupio ponešto bodova. Skuplja bodove, naravno, ali to nije ranije radio. Zaista nije. Uvijek bi ona kuhala za njega. Naravno, voljela je kuhati, ali to nije bilo u redu, zar ne? Ako ţeli da to bude prava veza, a to je ţelio, morao je početi više se truditi. "Nisam se nimalo potrudio", priznao je. "Potpuno sam podbacio." Vrijeme je da počnem ispočetka, odlučio je i okrenuo se s mišlju da se vrati unutra. Opazio je bocu Heinekena na stolu između vrata. "Kako si, dovraga, to napravila? Iako ga je preplavila jeza, uzeo je bocu i otpio. "Ne znam je li ovo sablasno ili zgodno. Ali hvala." Opet je otpio. "Sad stojim ovdje, umirem od hladnoće, pijem pivo koje mi je ponudio duh i razgovaram sam sa sobom." Mašući glavom tam oamo, vratio se unutra i zaključao vrata. Uzeo je pivo i uputio se dolje pronaći Avery. Mogao je i pretpostaviti da radi nešto korisno. Pronašao ju je u salonu kako posluţuje šampanjac gostima. "Gdje je tvoj?" zapitao ju je. "A tu si. Koji moj?" "Šampanjac." "Oh, popila sam već. Mislim da sam ga ostavila u kuhinji kad sam mijenjala pladnjeve." "Ti nisi tu da radiš." Uzeo je bocu, a zatim njezinu ruku i odveo je prema praznim čašama. Ti si ovdje da uţivaš. I natočio joj je čašu šampanjca. "Pa i uţivam. Ruke su ti hladne kao led." "Bio sam vani neko vrijeme. Hajdemo sjesti nekamo. Ne bi smjela stalno biti na nogama." "Trebao bi se druţiti s ljudima." "Druţio sam se. Sad ţelim sjesti s tobom i biti s tobom." Nagnuo se i poljubio je. Iznenađeno ga je pogledala. Ruku na srce, nisu bili tajni ljubavnici, ali to je bio prvi put da ju je poljubio — tako — na javnome mjestu. Za Novu godinu jest, prisjetila se, ali ljudi se tradicionalno ljube u ponoć tako da se to nije računalo. Mogla je osjetiti znatiţeljne poglede na njima. "Jesi li dobro?" "Odlično sam." Prebacio je ruku preko njezinih ramena i krenuli su prema stubama."Kako si ti?" "Ja sam apsolutno dobro. Samo sam ţeljela provjeriti..." "Avery, ti ne trebaš provjeriti ništa. Ima obilje svega i ljudi uţivaju. Moraš se opustiti." "Ja se ne opuštam na zabavama, osim ako nešto ne radim. Ruke me počnu svrbjeti." "Počeši ih onda", predloţio joj je. "Hej, Owene." Charlie Reeder, stari prijatelj i gradski policajac, prepriječio im je put. "Treba mi pomoć na trenutak." "U čemu je problem?" "Tvoj rođak, Spence? On se sprema ići. Strusio ih je gomilu večeras. Ne ţeli mi dati ključeve od auta. Pokušao sam ga nagovoriti, ali je postao ratoboran. Ne ţelim ga uhititi. Moţda ga moţeš umiriti da ne dođe do toga." "Naravno. Odmah se vraćam." Trebalo mu je dvadeset minuta, koje je uglavnom proveo sa svojim rođakom koji je na trenutke bio sentimentalan, a na trenutke se cerekao dok je pokušavao hodati ravno kako bi dokazao da nije pijan. Kad je treći put pao na guzicu, Spence je konačno predao svoje ključeve.


"Odvest ću ga kući, Owene", rekao mu je Charlie. "Moramo ionako ići. Djeca su s dadiljom. Charlene će me pratiti i pomoći ćemo mu da uđe u kuću." "Hvala ti, Charlie." "To mi je u opisu posla." Zastao je na trenutak i podbočio ruke na mršave bokove dok je prelazio pogledom od dvorišta do trijemova. "Hotel je predivan. Rezervirao sam jednu večer za našu godišnjicu u svibnju. Iznenađenje za Charlene." "Koja soba?" "Ĉini mi se da joj se sviđa ona s krevetom s baldahinom i golemom kadom." "Titania i Oberon. Dobar izbor." "Hope me je nagovorila da uzmem paket koji uključuje bocu šampanjca i večeru za dvoje i sve ostalo. Bit će nam deset godina tako da mora biti nešto posebno." "Hope će se pobrinuti da bude." "Pomoći ću da uneseš Spencea u auto." "Mogu sam. Reci Charlene da krećemo. Hvala ti na pomoći." "Nema problema." Do trenutka kad se vratio, guţva se razrijedila. Njegov novi pristup vezi s Avery ometali su drugi gosti koji su se spremali za odlazak, zaustavljajući ga da mu zahvale na večeri, da mu daju komplimente za hotel i zaţele uspjeh. Bilo mu je drago, doista, ali shvatio je da su mu oteli njegovu drugu zabavu u dvoje, koju je više vremena proveo bez Avery nego s njom. A ona je provela više vremena posluţujući nego što su nju posluţivali. Pronašao ju je u blagovaonici kako čisti stolove. "Zar ti ne znaš biti gost?" "Ne baš. Obećala sam Hope i Carolee da ću im pomoći čistiti nakon zabave. Sad je upravo to vrijeme. Bilo je sjajno, Owene. Svi su se dobro zabavili i zaista mi se svidio hotel. Bilo je i nešto rezervacija." "Tako čujem." Uzeo joj je tanjure iz ruku. "Gdje je tvoj šampanjac?" "Negdje sam ga ostavila, ali gotovo sam popila cijelu čašu. Upravo sam rekla tvojoj majci da ode u knjiţnicu. Donijet ćemo pladanj s voćem i sirom, nešto krekera. Većina vas nije pojela puno." Uporna, ponovno mu je uzela tanjure. "Idi gore. Evo me za sekundu. Završit ću s Hope, a onda moram uzeti svoju torbu iz njezina stana." "Ja ću je uzeti. Gdje je?" "Odmah iza vrata, ali stanje zaključan." "Nabavit ću ključ." Donio je njezinu torbu, stavio bocu šampanjca u kanticu s ledom, dodao dvije čaše i stavio ključ sobe Nick i Nora u dţep. Nakon što je ostavio kanticu s ledom u njihovoj sobi te večeri, pronašao je obitelj, uključujući i Clareine roditelje, udobno smještene u knjiţnici kako pustoše pladnjeve s hranom. "Nisam dosad bila svjesna da sam bila toliko gladna." Justine je zgrabila nekoliko krekera. "Evo moga izgubljenog sina." "Spence", rekao je. "Nije htio dati ključeve od auta. Trebalo ga je nagovoriti." "Trebao si mene pronaći", rekla mu je Justine. "Spence me sluša." "Sad je sve u redu." Shvatio je da nije baš jeo, baš kao što je Avery i natuknula, i uzeo je punu ruku maslina prije nego što je sjeo na pod. "Došli su, vidjeli, a mi osvojili." "Bogme da", sloţio se Beckett i zavalio se s Clare na kauču koji su dijelili s njegovom majkom i Willyjem B. "Zaista je gotovo", uzdahnula je Justine. "Kad pomislim na posljednje dvije godine.. "Bi li to opet napravila?" pitala je Clareina mama Rosie. "Nemoj joj davati ideje." Ryder je pogledao prema stropu. "Ne bih, ovo ne. Ovo je jednom u ţivotu."


"Hvala ti, Boţe." Nasmijala se, iako je nogom udarila Ryderovu. "Imam druge ideje. Za neka buduća vremena. Za večeras?" Podigla je čašu. "Mojim dečkima. Ryderu, Owenu i Beckettu. Vi ste zasluţni što se moj san ostvario." Ryder joj je prišao i poloţio ruku na njezinu. "Ti dobro sanjaš", rekao je nakon jednoga trenutka. "Samo mi napravi uslugu i mirno spavaj neko vrijeme." Iz sjaja u njezinim očima dok je ispijala šampanjac, Owen je sumnjao da je već sanjala novi san.


Druţenje se oteglo i kasno su krenuli na počinak. Avery je procijenila da su Justine i njezin otac imali nekakav signal kako bi njihov dogovor za spavanje bio što manje čudan za njihovu djecu. Ili barem mušku djecu, pomislila je, jer se ona uopće nije osjećala čudno. Njezin je otac odgegao dok je Justine ostala. Nakon nekoliko minuta Justine im je svima zaţeljela laku noć. Prešutnim dogovorom nitko nije spominjao činjenicu da su Justine i Willy B. provodili noć zajedno baš dolje na kraju hodnika. Moţda, kad bi razmislila o tome, činjenica da će ona i Owen provesti noć zajedno na drugom kraju istog hodnika bila je čudna -ili u njezinu slučaju zabavna. Tako da nije razmišljala o tome. Umjesto toga, u Art Deco šarmu sobe Nick i Nora Avery je podigla ruke u zrak. Osjećala je da je sve kako treba, zaključila je. Sve je bilo baš kako treba. Okrenula se oko svoje osi da promotri cijelu sobu i ugledala je šampanjac u ledu. "Ukrao si bocu!" "Hej, više mi se sviđa izraz oslobodio. Nasmijala se, a on je prišao da je otvori. "Ovo je poput sna — ili neke prekrasno producirane predstave u kojoj ja imam glavnu ulogu. Prekrasna i besprijekorno elegantna soba nakon draţesne i vesele zabave, i šampanjac koji mi nudi seksi frajer. Provjerila bih svoj popis ţelja da ga imam, ali čini mi se da trenutačno imam sve." Pruţio joj je čašu. "Sad imaš." "Dakle, zdravica tomu." Kucnuo je čašu o njezinu i pijuckao dok je ona hodala po sobi. "Zaista je ispalo sve dobro, zar ne?" rekla je Owenu. "Mnogo sretnih lica, mnogo ţivahnih razgovora." "Sve to, a ti si vidjela i čula većinu toga. Ĉini se kao da si bila svagdje u isto vrijeme." "Ne mogu sjediti na jednome mjestu na zabavi." Cipele koje je nosila odloţila je pokraj komode. "Moram se stalno kretati jer bih mogla nešto propustiti. Nestao si na neko vrijeme." Skinuo je kravatu koju je već olabavio. "Proveo sam neke ljude hotelom, onda sam morao zatvoriti vrata Elizabeth i Darcy." "Elizabeth je bila svagdje večeras. Namirisala sam je nekoliko puta." "Naletio sam na tvoga oca. Htio je da znam da će prespavati ovdje — on i mama. U sobi Elizabeth i Darcy. Zajedno." "Hmm." Naslonila se na komodu, promatrajući ga dok je pila šampanjac. "To sam i posumnjala. I kako je to prošlo?" "Zapetljao se kao uvijek, ali ipak je uspio reći prave riječi. U međuvremenu očajnički sam se borio da sve slike izbijem iz glave. Oboje smo to odradili kako treba." "To je dobro. Mislim da..." "Tad me je stjerao u kut zbog tebe." "On je... što?" Nestao je smiješak s njezina lica, primijetio je. "Tu se nije zapetljao. Mnogo je odlučniji kad je riječ o njegovoj djevojčici." "Pa, za Boga miloga", započela je, a zatim odmahnula glavom. "Kad bolje razmislim, to je baš slatko. I smiješno. Kako si prošao?" Skinuo je cipele i stavio ih pokraj njezinih. "Bilo je malo čudno, a prosvjetljujuće." "Stvarno?" Uţivajući u toj ideji, popila je još šampanjca. "Što je rekao?" "To ostaje među muškarcima." Zakolutala je očima.


"Ti si njegova Avery", rekao je Owen prišavši joj. "Ti si mu najvaţnija u ţivotu. Rekao bih, središte njegova ţivota. I meni si isto tako vaţna." Nasmiješila se. "Lijepo je biti nekomu vaţan." "Jesi." Odloţio je čašu, poloţio joj ruke na ramena i prelazio njima do laktova i natrag. "Moţda ti nisam rekao ili pokazao." Izgledao je tako ozbiljno, od pogleda njegovih sad gorućih plavih očiju zaklecala su joj koljena. "To već znamo. Znamo da smo vaţni jedno drugomu." "To znamo", sloţio se i njeţno dotaknuo svojim usnama njezine. "Ali ovo je sada, i ovo je drukčije." Zabacila je glavu unatrag još više. "Uzmi to." Ne samo to, pomislio je dok ju je polagano sve dublje ljubio. Nije bio siguran što, ali to je bilo više od samog zadovoljavanja vrele strasti i nagona. Osjetio je kako se prepušta, mal opomalo, i znao je — u tom trenutku — da je upravo to ţelio. Dugo i polagano prepuštanje. Uzeo joj je čašu iz ruke i stavio je pokraj svoje. Uvijek ga je iznenađivalo kako je mekana bila. Usne, koţa. Sve u vezi s njom bilo je tako snaţno, tako ţivo, a opet i njeţno. A njezino srce — tek njegova njeţnost. On je to znao, oduvijek je to znao, ali... Morao je više pozornosti posvetiti tim njeţnim mjestima. "Sviđa mi se što osjećaš", promrmljao je. "Tvoja koţa, tvoje usne. Kako se osjećaš, vidi se u tvojim očima." Podbočila se vrhovima prstiju na komodu iza sebe. "Upravo sad osjećam se kao u deliriju." "To je dobro. Znači da nisam jedini." Obuhvatio joj je lice rukama i dalje je njeţno ljubio, mekano poput njezine koţe, njeţno poput njezina srca. I podigao ju je u svojem naručju. Zastao joj je dah u grlu. Očekivala je da će se zabavljati, moţda čak i glupirati. Umjesto toga oborio ju je s nogu, osjećala se slabom i drhtavom, i malo nesigurnom. "Owene." "Tvoje su ruke tako malene." Poloţio ju je na krevet, a onda podigao jednu njezinu ruku i poloţio svoj dlan na nju. "Izgledaju osjetljive, a zapravo su neumorne. To iznenađuje kod tebe. A zatim tvoja ramena." Spustio joj je naramenicu. "Njihova koţa tako je glatka i svijetla, a ona su snaţna. Mogu izdrţati mnogo toga." Spustio je glavu i ljubio je po ramenima i vratu. Blistava soba, miris cvijeća, njegove ruke na njoj, lake poput pera. Sve u njoj predavalo se njemu, trenutku, tom novom daru tako neočekivanom, poput blistavog ključića oko njezina vrata. Davao joj je polaganu, tihu i gotovo bolnu njeţnost. Nitko je nikad dosad nije tako dodirivao, ne ovako, niti je učinio da se osjeća... dragocjenom. Svukao joj je haljinu, klizeći usnama preko drhtavog, nagog tijela. Uzdisalaje. Promatrao je kako joj sjaj svjetluca u očima prije nego što ih je zatvorila, kako se njezino tijelo giba pod njegovim rukama i usnama. I osjećao je kako joj srce ludo kuca pod njima. Ubrzao je i vodio je k vrhuncu. Priljubila se uz njega i prepustila tom valu strasti. Tad se val razbio, a njezine su ruke beţivotno pale na krevet. Baš tako, pomislio je dok se svlačio. Baš tako, predano, prepušteno, natopljeno uţitkom. Opet su se prepustili poljupcima dok mu se ruka spuštala dolje da je pomiluje. Da joj podari uţitak. Tad je kliznuo u nju, u vrelu, mokru svilu. Sad je on drhtao ušavši u nju, drhtao u brzoj, očajničkoj ţudnji za njom. Ali i dalje ju je milovao, polagano i veličanstveno, dovodeći je do ludila.


Spojio im je ruke dok su se gibali u istom ritmu. Zrak je postao gušći, kao da pulsira poput otkucaja srca. Vidio je samo njezino lice dok je izgovarao njezino ime — ili je samo pomislio na njega. Otvorila je oči i prikovala pogled na njegove. Njihove ruke, tijela i usne ujedinili su se. Potpuno ujedinjeni, vozeći tu dugačku i polaganu voţnju prema vrhuncu, skakali su s ruba zajedno. Ujutro, u tišini, promatrao ju je kako spava. Bilo je tako neobično vidjeti je mirnu. Ponovno se prisjetio projektiranja hotela, rasprava, prilagodbi, beskrajnih sastanaka — i dugih mjeseci izgradnje. Nikad nije ni pomislio da bi mogao svoju prvu noć u hotelu provesti s Avery koja spava pored njega. Sad je to gotovo. Hotel, prva noć. Druga izgradnja je u tijeku, drugi projekt. Ona je bila ovdje, spavala je dubokim snom, a njezina je kosa ostavljala vrišteći trag na snjeţnobijelom jastuku. Što se zatim dogodilo? Planirao je, predviđao, računao. Tako je on radio u ţivotu i u poslu. Ali nije mogao definirati plan koji je uključivao Avery, nije mogao jasno vidjeti kako predvidjeti sljedeći korak, izračunati sljedeći potez. Ĉinilo se čudno — tako su se dobro poznavali. Zar ne bi sljedeći korak, sljedeći potez trebao doći lako? Moţda, pomislio je. Zašto se onda brinuti? Izvukao se iz kreveta, ponešto iznenađen da se ona nije ni pomaknula. Zatvorio je za sobom vrata kupaonice i sa zadovoljstvom promatrao staklenu tu škabinu. "Idemo te isprobati, dušo", promrmljao je. Isprobao je masaţne mlaznice, tu šslušalicu — i, nnrišući gel za tuširanje s aromom zelenog čaja i đumbira, zaključio je, s velikim olakšanjem, da nije bio previše ţenskast. Kad je dohvatio mekani ručnik, bio je budan i čio - odlučio je da mu treba kava, upravo sad. Brijanje svakako moţe pričekati. Navukao je traperice i flanelsku košulju preko termalne majice. Odlučio je da neće obuti radne čizme — prebučne su za stube — pa se odlučio za čarape. I dalje se Avery nije pomicala. Iskrao se iz sobe i krenuo dolje, ne čuvši nikakav zvuk sve dok nije skrenuo prema kuhinji. Odatle su dopirali mirisi i ţamor ţenskih glasova. "Dobro jutro, dušo." Sjajnih očiju i sva u poslu, njegova mu je teta ponudila osmijeh dobrodošlice dok je stavljala slaninu da se prţi. "Hoćeš kave?" "Koliko stoji?" Skupila je usne i prihvatila njegov brzi poljubac prije nego što je posegnula za lončićem. "Što je ovo?" pitao je pokazujući prema bijelim kuharskim kutama koje su ona i Hope nosile. "Vaţno je da sve izgleda čisto i higijenski", rekla mu je Hope. "A one su malo elegantnije od pregača." "Sviđaju mi se." Iskusne ruke, ugrabio je komad slanine prije nego što ga je Carolee uspjela pljesnuti po ruci. Uperila je prst u njega. "Nema krađe. Doručak počinje za pola sata." "Ali već ima slanine. Kako ti se svidio penthouse?" "Osjećala sam se kao kraljica. Bila sam tako prokleto umorna, ali sam samo ţeljela hodati uokolo i isprobati svaku stolicu." Odmahivala je glavom i smijala se sama sebi. "I


dalje sam mislila da je to bio samo san. Sjećam se kad smo Justine i ja odabirale te tkanine. Odjednom sam sjedila na njima." "Kako se tebi svidjela tvoja soba?" pitala ga je Hope. "Sjajna je. Odmah sam poţelio nositi fedoru3. Ĉini mi se da se svatko dobro smjestio nakon što smo si poţeljeli laku noć. 1 svatko vjerojatno još uvijek uţiva jer nisam nikoga čuo dok sam silazio." "Gostima je dopušteno spavati u hotelu. Ako si gladan, moţemo ti nešto pripremiti na brzinu." "U redu sam." Ukrao je drugi komad slanine dok je njegova teta bila okrenuta leđima. "Moţda bih mogao odnijeti kavu Avery?" "Zar nije sladak!" Carolee se namrštila kad je zagrizao drugi zalogaj slanine. "I podmukao." Hope mu je pripremila kavu onako kako Avery voli. "Reci joj da se opusti i nikamo ne ţuri. Ĉemu inače sluţe posluţavnici?" Vratio se u sobu i ponovno se uvukao u krevet. Ona se pomaknula, primijetio je, dovoljno da se on dijagonalno ispruţi preko kreveta. Moţda nije bila velika, razmišljao je, ali ako joj je dana prilika, znala je ispuniti najbolji dio kreveta. Sjeo je na rub kreveta, nagnuo se i poljubio je u obraz. Kako to nije djelovalo, milovao ju je gor edolje po ruci. Odustavši od njeţnog buđenja, uštipnuo ju je. "Što? Oh? Ha?" "Htio sam biti siguran da si i dalje ţiva." "Ja sam..Promeškoljivši se, prešla je prstima preko staklenih očiju. "U harryjevskom snu." "U čemu?" "Clarein Harry ima te čudne, slikovite snove. Imala sam harryjevski san o zelenim ţirafama s crvenim mrljama. Zvuči boţično i veselo, ali nije tako. Ja sam bila na jednoj ţirafi u tom stampedu, i bila sam odjevena kao Lady Gaga. Mislim. Je li to kava?" "Da, mislim da ti treba." "Hvala. I kreker u obliku majmuna bio je na jednoj i proganjao me. Imao je zube." "Događa li se to često?" "Ne, hvala Bogu. Ali popili smo cijeli šampanjac sinoć. Nakon svega", dodala je pospano se smiješeći. "Moţda je i to odigralo ulogu. Ti si obučen. Koliko je sa... " Razrogačila je širom oči kad je pogledala sat. "Sranje! Gotovo je osam." "Šokantno." "Trebala sam ustati prije sedam da pomognem Hope i Carolee oko doručka." "One se dobro snalaze. Opusti se." Privukao se uz nju, ušuškao je i uzeo daljinski. "Pogledaj ovo." Upalio je televiziju. "Moţemo se izleţavati, piti kavu i provjeriti što se događa u svijetu." "Ĉula sam za taj koncept." Namjestila se na jastucima pored njega i ispijala kavu. "Sviđa mi se. Lijepo je." "Da." Prebacio je ruku preko njezinih ramena tako da su sjedili bok uz bok. "Jest." "Jesu li svi ustali?" "Nitko nije ustao." Opustila se još više. "Onda se ne moram osjećati krivom. To je poput mini godišnjeg odmora." "Jutarnjeg godišnjeg odmora?" "Moţe proći." Ta ideja inspirirala je drugu. "Zašto ga ne bismo produţili? Ţeliš li ići večeras u kino?" "Oh." Nagnula je glavu prema njemu. "Večeras ja zatvaram restoran." "Onda sutra." "Ima li neki film koji ţeliš vidjeti?"


"Naći ćemo nešto." "Bez hororaca — ili ičega s majmunima." "Moţe. Da te pokupim oko šest? Moţemo prvo otići nešto pojesti." Da, pomislio je, i bio je. I kao sljedeći korak, sljedeći potez, sasvim dobar. Razmišljajući o proljeću na oštrom početku veljače, Avery je sjedila na straţnjem sjedalu Hopeina automobila i na mobitelu pregledavala slike vjenčanica. "Brinem se da sam kasno krenula u potragu za vjenčanicom." Clare se uzrujavala na prednjem sjedalu. "Trebali smo to obaviti prije praznika." "Imamo dovoljno vremena", uvjeravala ju je Hope. "Ovo je prekrasan butik. I ako ne nadeš ono što ţeliš ovdje, imam još dva." "Ne ţelim bijelu. Moja vjenčanica ne smije biti bijela." "Svaka mladenka ima pravo na bijelu", ispravila ju je Hope. "Štoviše, svaka mladenka ima pravo na bilo koju boju, bilo koji stil, bilo koju vjenčanicu koja joj odgovara. Nemoj se ograničavati." "Trebali smo ostati pri ideji o malom, obiteljskom, poslijepodnevnom vjenčanju. Ali..." "Beckettu je prvi put." Dok je pretraţivala i listala, Avery je iznijela razloge koje je Clare već istaknula. "Dečki su uzbuđeni. Ti ţeliš nešto posebno i za pamćenje za tebe i Becketta. Imaš savršeno mjesto za to u hotelu. Treba li ti više?" "Ne." Clare se osvrnula prema njoj. "Jesi li išta našla?" "Oprosti. Stalno mi odvlače pozornost velike, bijele haljine. Mislim, pogledaj ovo. To je umjetnost." Pokazala je mobitel Clare. "Predivno za prvo vjenčanje i za ono s neograničenim proračunom. Boţe, pogledaj taj šlep i čipku na suknji. Kilometri suknje." "Sviđa mi se, ali to nikad ne bih mogla nositi." Avery je odmahnula glavom. "Ja bih se utopila u tako velikoj haljini." Hope je pogledala u retrovizor. "Postoji li nešto što bismo trebale znati?" "Da sam niska?" "O tebi i Owenu — i vjenčanici." "O — ne!" Avery je uzela natrag svoj mobitel, posljednji put pogledala vjenčanicu i nastavila traţiti dalje. "Ţena automatski zamisli sebe u vjenčanici kad vlada atmosfera vjenčanja." "Ali među vama je sve dobro." Clare se nagnula i okrenula prema njoj. "Zaista dobro. Oboje smo zatrpani poslom, ali uspjeli smo izići nekoliko puta. Znaš, na mjesta na kojima ljudi donose hranu koju su neki drugi skuhali? Osim toga, isprobavam potencijalna MacT jela na njemu. On je dobar kušač." "Još uvijek osjećaš leptiriće?" pitala ju je Hope. "Da, još ih osjećam. Evo sad taj šlep. Lijep je, ali malo ţivcira." "Znam", nasmiješila se Clare. "Nije kao kod tebe i Becketta." "Zašto?" "Zato što je riječ o meni i Owenu i mi smo... Ne znam točno. U svakom slučaju, danas je tvoj dan." "Imamo cijeli dan", podsjetila ju je Clare. "Koji počinje sad." Hope je iz prve pronašla parkirno mjesto. "To je bila sreća, i to ću protumačiti kao dobar znak. Butik je ondje." "Oh, pogledaj tu vjenčanicu!" Clare je zurila u izlog u raskošnu, bliješteću, nabranu vjenčanicu i sjajni svileni korzet bez naramenica. "Zapanjujuće je lijepa, ali preformalna i za prvo vjenčanje. Ne mislim da je ovo pravo mjesto. Ne ţelim... "Vjeruj mi." Hope je izvukla ključ iz automobila.


Avery je naglo otvorila njezina vrata. "Ĉak i ako ne vjeruješ, neću propustiti priliku da se poigram unutra." Prije nego što se Clare mogla opet buniti, Avery je iskočila iz automobila. Povukla je vrata i izvukla prijateljicu van. "Bit će zabavno." I bilo je. Blještavilo i sjaj bjeline, boje bjelokosti, boje šampanjca, kilometri tila, hektari perlica. U trapericama i čizmama gleţnjačama, Avery je nataknula veo na glavu i zauzela pozu. Izgledala je, zaključila je, kao da ima vulkan tila na glavi. Onda se naglo okrenula prema Clare. "Bjeţi od njih." Iznenađena oštrinom zapovijedi, Clare je izmakla prste. "Ali to su lijepa, elegantna odijela." "Nećeš nositi odijelo, elegantno ili ne. To su odijela za majku mladenke ili za mladoţenju." "Ali... " "Preukočeno." Poput Avery, Hope je prekriţila ruke. "Nema šanse." "Neću se obući formalno ili prepedantno. Ţelim nešto jednostavno." "Onda ćeš i imati jednostavno." Avery je kimnula razborito. "Mladenka ima glavnu riječ." "Onda... " "Osim kad je riječ o ovome." "Zaista mi je sviđa ovo zeleno." "Lijepo je", sloţila se Hope. "Ako ideš na nečije tuđe vjenčanje, na čajanku s prijateljicama ili na dobrotvornu zabavu." Ona i Hope stale su joj s obiju strana i odvukle je. "Trebale bismo prvo izabrati vaše haljine", predoţila je Clare. "To će mi dati inspiraciju." "Uozbilji se. Naše haljine će biti inspirirane tvojom, a ne obrnuto." I dalje s velom na glavi, Avery je odlutala u drugu prostoriju. Prvi komentari bili su da je uštogljeno, previše bijelo, previše za izlazak u klub. "Oh, ne ruţičasto." "Nije ruţičasto ruţičasto", Avery je inzistirala. "Njeţno je. Više je poput rumenila, pogledaj tek porub." "Sviđa mi se." Napućenih usana Hope ju je proučavala. "Haljina s jednim krajem duţim, koji bi trebao biti iznad koljena, a s druge strane do polovice lista." "Ne znam. Ja... " "Moraš nešto probati. Ja ću odrediti pravila. I ovu moraš probati", Avery je donijela odluku. "Izabrat ćemo još nekoliko i pravac garderoba." "Imaš pravo. Imaš pravo i ja sam totalna gnjavatorica. Ta, ova." Clare je odabrala ijednu koju je Hope drţala u ruci. "Ta, i zeleno odijelo. Ţelim probati zeleno odijelo." "Pošteno. Uzmi ove." Hope je predala haljine Avery. "Donijet ću odijelo." Očito primjećujući da su neke odluke pale, prodavačica je pripremila kabinu, objesila haljine i ponudila im mineralnu vodu. Clare je prvo uzela zeleno odijelo. "Fino, završi više s njime." Avery je slegnula ramenima i pila gaziranu vodu s limunom. "Ima klasične linije", uporna je bila Clare dok se preoblačila. "To je dobra boja za mene. I vrijeme je promjenjivo u travnju tako da je ova jakna dobar odabir." Okrenula se da se prouči u trostrukom ogledalu. "Zaista lijepa zelena — koja ističe moje zelene oči. I s pravim cipelama... Nije romantično."


"Ne, nije. To je praktično odijelo", priznala je Hope. "I izgleda dobro na tebi. Ali to nije tvoja haljina, Clare." "Priznajem poraz. Daj da probam tu plavu. Lijepe je, mirne boje, i ima lijepe linije." Avery je odloţila svoju čašu vode i ustala s plišanoga ljubavnog sjedala da napravi krug oko Clare nakon što se ona preobukla. "Stoput bolje. Boja ti odlično ide s kosom." "Sviđa mi se bogat završetak, što je nabrana malo straga. Mogla bih ovu", premišljala se Clare. "Moţda uz nju neke sjajne cipele." "Nisi zasjala s njom." Hope je odmahnula glavom. "Mislim, kad obučeš onu pravu, da ćeš zablistati. Ali stoji ti sjajno. Ĉini ti struk tako tankim i noge ti dolaze do izraţaja. Moţda da je stavimo u kategoriju Možda." "Moţe. Imat ćemo Ne i Možda kategoriju." Probala je još jednu boje suhoga zlata koja je odmah zaradila tri palca dolje. "Sad ruţičastu." Avery se namrgodila vidjevši Clarein izraz lica. "Dogovorile smo se." "U redu, dobro, ali ruţičasta će biti previše. Osim toga, bez naramenica je, a ja to ne ţelim." "Bla, bla, bla," uzvratila joj je Avery dok joj je zakopčavala patent. "Ne ţelim biti naporna, samo ne..." zablenula se u svoj odraz. Zasjala je. "Clare." Promatrajući buduću mladenku, Hope je uzdahnula. "Izgledaš nevjerojatno. Boja ti fantastično pristaje uz koţu. I taj rub haljine — lepršav i romantičan - i zabavan." "Okreni se", naredila je Avery. "Oh, čovječe, pogledaj kako je lepršava, a tek straga, kriţa se na leđima — prilično seksi. Ima malo sjaja. Što je sasvim dovoljno." "Romantična je i prekrasna. I moja je. Ova nije u kategoriji Možda. Udat ću se za Becketta Montgomeryja u ovoj haljini." "Moraš je vidjeti s cipelama — čak i ako nisu savršene." Hope je pojurila prema vratima. "Pričekaj." "Opet se okreni", zahtijevala je Avery. Clare se smijala i ovaj se put zavrtjela oko svoje osi. "Sjajan je osjećaj nositi ovu haljinu. Imala si pravo." "Volim kad se to dogodi." "Da podignem kosu, što misliš?" Isprobavajući frizuru. Clare ju je skupila straga rukama. "Bez ičega u kosi. Samo kopča s nečim sjajnim." "Izgledaš tako sretno." "Jako sam, jako sretna. Ţelim isto ovo raditi za tebe jednog dana, za tebe i Hope. Ţelim zajedno s vama birati vjenčanicu, da znam da ste sretne kao što sam ja sad sretna." "Voljela bih to." U trenutcima poput ovoga, Avery je vjerovala da bi se to moglo dogoditi. Upoznat će tu sreću, vjerovat će u brak, poduzet će taj korak. Okrenula se da dograbi mobitel. "Daj da te uslikam u tome. Moţemo je poslati tvojoj mami i Justine." "Imaš pravo. One bi trebale vidjeti." "Sprijeda i straga." Avery ju je obuhvatila u okvir. Kad je poslala fotografije, Hope i prodavačica došle su straga s gomilom kutija cipela. I vesela je ludost otpočela. Na putu kući nakon dugog dana haljina, cipela i nakita — s dodatnom odjećom za medeni mjesec — Avery se ispruţila na straţnjem sjedalu i poslala Owenu poruku. Bila sam na kasnoj večeri i reprizi današnjeg šopinga. Tvoja buduća šogorica bit će prekrasna mladenka — i oborit će Becka s nogu. Njezine pratilje neće biti ništa lošije. Idem kući. Oprosti što ti tako kasno šaljem poruku. Clare se okrenula čuvši zvuk s Averyna mobitela. "Što Owen kaţe?" "Da Beck ne moţe stajati na nogama otkad te je ugledao — odgovor na to kako ćeš oboriti Becka s nogu. I ţeli znati ţelim li doći k njemu."


"Ţeliš li?" pitala ju je Hope. "Mogu te odbaciti tamo." "Moram ujutro rano ići u Hagerstown u nabavu, a zatim imam sastanak s Beckettom u novom lokalu." Pisala je poruku Owenu dok je govorila. "Osim toga, znam da Owen već neko vrijeme pokušava pronaći Billyja." "Elizabethina Billyja?" Avery je kimnula glavom. "Zasad nema sreće. Velik je to zalogaj. Trebala bih ići kući, naspavati se. Gotovo je jedanaest. Nedostajem mu, rekao mi je." "Aaaa." "Znam, u redu? Leptirići, leptirići. Sutra radim do četiri, ali mogu kupiti određene namirnice ujutro, a zatim pripremiti drugi testni jelovnik ako se on slaţe. A slaţe se", dodala je. "Imam spoj sutra navečer sa svojim dečkom." "Kunem se da izgledaš kao udarena mokrom krpom." Avery se samo nasmiješila Hope. "Tako se osjećam. Koji sjajan dan. Moţda ću nazvati Owena kad legnem u krevet." "Za telefonski seks?" I dalje se smiješila. "To bi mogla biti stavka u mojem rasporedu. Imaš li kakvih savjeta?" "Govori tiho i sporo." "Ona je tako mudra." Avery se uspravila kad je Hope zaustavila automobil iza Veste. "Boţe, koji divan, divan dan!" Nagnula se i poljubila obje prijateljice. "Bilo mi je prelijepo. Volim vas, cure moje. Otvori prtljaţnik. Znam koja je moja vrećica." "Reci Owenu... da ga pozdravljamo", rekla je Hope izdahnuvši. "Mi." "Bit ću zauzeta time što gaja pozdravljam. Ovo je bilo sjajno, apsolutno i potpuno sjajno. Vidimo se sutra." Zgrabila je svoju vrećicu i zalupila vratima kamioneta. Ispratila ih je mahanjem, a onda je poţurila ući kroz straţnja vrata. Bila je uvjerena da će se vratiti prije zatvaranja — ali neće, nikako neće navraćati u Vestu da provjeri je li sve u redu. Prisilila se da prođe pokraj Veste, zaključa vrata i skrene prema stubištu. Tad je ugledala ţenu kako sjedi na stubama. Avery je zastala na mjestu, instinktivno je pomicala ključeve u ruci dok jedan nije upao među njezine prste. Razmišljala je o opcijama ako ţena ustane. Avery je bila mlada i jaka — i brza, ako je bilo potrebno. "Restoran je zatvoren", rekla je smireno. "Znam. Tebe čekam." "Ako traţite posao, moţete navratiti sutra dok je restoran otvoren. A sad..." "Zar me ne prepoznaješ?" Zakoračila je niz stube, na što je Avery zauzela pripremni stav. "Ja sam tvoja majka." Obasjana sigurnosnim svjetlima, Avery je proučavala njezino lice. Vidjela je sad, naravno, sad ga je vidjela. Ali toliko je godina prošlo od njezina posljednjeg izgleda i ovoga sad. Toliko vremena, toliko udaljenosti. Ĉekala je da se nešto pojavi - nešto, ali osjećala se tupo. "Što ţeliš?" "Ţelim te vidjeti. Ţelim razgovarati s tobom. Moţemo li ući unutra i razgovarati?" Ne rekavši ništa, Avery se uspela stubama i otključala vrata svojega stana. Shvatila je da je ipak nešto osjećala. Osjećala se uţasnutom.


Avery je odloţila vrećicu na pod, skinula kaput i šal te ih bacila preko naslona stolice. Šutjela je i stajala. "Ovo je lijepo." Glas njezine majke odisao je nervoznim entuzijazmom. "Jako ti je lijepo ovdje. Bila sam već u tvom restoranu. Izgleda sjajno, zaista sjajno. Jako je profesionalno." Trebala bi obojiti taj izrast, primijetila je Avery, i nije ju bilo briga je li misao bila sitničava i nepristojna. Traci MacTavish — ili kako god se sada zvala - nosila je ţarko crveni kaput preko uskih traperica i crnog dţempera. Averyjin dojam bio je da je bila više koščata nego mršava, usko lice previše našminkano, i kratka, našiljena plava kosa s crnim, grubim izrastom. Svaka misao u njezinoj glavi, shvatila je Avery, činila se sitničavom i nepristojnom. Kvragu, previše lošom. "Što ţeliš?" ponovila je. "Ţeljela sam te vidjeti. Boţe, dušo, tako si lijepa! Sviđa mi se tvoja kosa. Uvijek sam se brinula kako ćeš s tom crvenom metlom od kose i tim groznim aparatićem za zube, ali pogledaj te! Ja sam samo... "Nemoj." Avery je uzmicala kako je Traci krenula prema njoj. "Nemoj misliti da smo kod Oprah." Traci je spustila ruke i pogled. "Ne zasluţujem to. Znam to, dušo. Zaista. Samo sam pod dojmom što sam te vidjela, tako odraslu, tako lijepu. Shvatila sam što sam propustila. Moţemo li sjesti? Moţemo li samo sjesti na nekoliko minuta?" "Ne trebam sjesti." "Ti si tako ljutita na mene." Poput hrabrog domoljuba pred odredom za odstrel, Traci se uspravila. "Ne krivim te. To što sam napravila bilo je glupo, sebično i pogrešno. Jako mi je ţao, Avery." "Oh, pa tebi je ţao." Prepustivši se navali bijesa, Avery je pucnula prstima. "Ćiribu ćiriba. Sad je sve u redu." "Nije. Znam da to što mi je ţao ne popravlja ništa. Ništa ne moţe popraviti, pretpostavljam. Napravila sam uţasnu stvar, napravila sam uţasnu pogrešku. Ja sam samo — ţeljela te vidjeti", promucala je Traci dok su joj suze sjajile u očima. "Mislila sam moţda, sad kad si odrasla, moţda ćeš bolje to razumjeti." "Razumjeti što?" "Zašto sam otišla. Bila sam tako nesretna." Strovalila se u stolicu, izvukla maramicu iz torbice i ridala u nju. "Nitko ne razumije kroz što sam prošla! Nitko ne moţe razumjeti kako je meni bilo. Ne moţeš vidjeti što se događa u tuđem braku." "Oh, ja mislim da dijete u tom braku jako dobro zna. Ti nisi samo napustila svoj brak, ti si napustila i svoju kćer." "Znam. Znam, ali nisam mogla ostati. Ti si uvijek bila više tatina mala djevojčica nego moja tako da... " "Pazi što govoriš o mojem ocu." "Nisam ništa kanila reći." Očito pripremljena, Traci je izvukla drugu maramicu. "On je dobar čovjek. Moţda je bio i predobar za mene. Nisam se trebala udati za njega. Pogriješila sam." "Pogreške su očito tebi navika." "Bila sam tako mlada, dušo. Jedva sam napunila devetnaest. I mislila sam da ga volim. Zaista jesam. Kad sam zatrudnjela, vjenčanje se činilo najbolje rješenje. Moji su roditelji bili tako grozni prema meni kad sam im rekla. Nemaš pojma kako sam se bojala." Bilo kakvo suosjećanje za mladu ţenu u takvim okolnostima iščezlo je prije nego što je potpuno i nastalo. Avery se sjetila svojeg djeda — tako drag, tako strpljiv, prisjetila se i tuge u njegovim očima na kraju ţivota zbog izgubljene kćeri. I njezina baka, snaţna, puna ljubavi — i uvijek velika podrška svojoj obitelji.


"Jesu li te izbacili? Prijetili ti?" "Oni su.. " "Pazi što govoriš", upozorila ju je Avery. "Ne, ali su me krivili. I rekli su mi da imati dijete znači da ću ga morati uzdrţavati i... " "Zamisli to. Zamisli to da su od tebe traţili da preuzmeš odgovornost." "Bili su grozni prema meni. Uvijek su bili. Nisam mogla ostati s njima i slušati ih kako mi prigovaraju po cijele dane." "Tako da je udaja bila izlaz." "Nije u tome bila stvar. Imala sam samo devetnaest godina. Mislila sam da se ţelim udati i imati obitelj, svoj dom. I Willy B. bio je tako visok i zgodan i on se brinuo za sve. Znaš, stvorio nam je dom i sve ostalo. Bio je doista dobar prema meni dok sam te nosila. Pokušala sam, zaista sam pokušala odrţavati kuću čistom, kuhati i brinuti se o tebi kad si se rodila. Bila si stvarno zahtjevno dijete, Avery." "Sram me bilo." "Ne mislim tako. Samo — nisam imala ni dvadeset kad si se ti rodila, a bilo je toliko posla oko tebe!" "Pretpostavljam da moj otac nije ništa radio." Traci je šmrcnula i stisnula usne, "On je mnogo pomagao. Neću ti lagati. On je obavljao poslove oko kuće i u kući, s tobom je bdio noćima i njihao te. Bio je dobar tata." "Znam da jest. On je dobar tata." "Ja sam dala sve od sebe, kunem se da jesam." Očiju upaljenih od plača, Traci je prekriţila ruke na srcu. "Ali, ako ćemo iskreno pred Bogom, ništa se nije napravilo da ja nisam opet ispočetka to radila. Onda si počela hodati tako brzo i jurila si na sve strane. Nisam mogla drţati korak. Ĉak i kad sam dobila posao i bila si u cjelodnevnom boravku, toliko je posla bilo oko svega, i bilo je uvijek isto. On je čak ţelio još djece. Isuse Kriste, ţelio je još djece, i nisam se mogla nositi s time. Kad sam pobacila... " Bila je to iznenadna i oštra pljuska po obrazu. "Pobacila si." Tracino uplakano lice problijedjelo je. "Mislila sam da ti je rekao." "Ne, nije mi rekao." "Imala si tri godine i, moj Boţe, Avery, bila si zahtjevno dijete. Opet sam zatrudnjela, čak iako sam pazila. Nisam to mogla opet prolaziti. Jednostavno nisam tako da sam se pobrinula za to. Nisam mu htjela to reći, ali, dok smo se svađali oko nečega, izletjelo mi je." "Prekinula si trudnoću a da mu nisi rekla?" "On bi me pokušao odgovoriti, a ja sam već donijela odluku. To je bilo moje tijelo, moj izbor. Ti si ţena. Trebala bi to poštovati." "Ja poštujem pravo izbora. Ali koji si ti njemu dala izbor? Kakvo si mu poštovanje iskazala? On je bio tvoj muţ i otac, a ti si donijela tu odluku da mu nisi rekla. Je li on bio otac?" "Naravno da jest! Nisam ga varala." "Tada " Traci je zurila u svoju zguţvanu maramicu. "Pa nisam. I nisam se mogla nositi s drugom trudnoćom. Bila sam bolesna polovicu vremena s tobom i bila sam golema. Nisam ţeljela još jedno dijete. Pobacila sam i podvezala jajnike i to je bio kraj te priče." "Za tebe", promrmljala je Avery. "On je bio strašno ljut, strašno uzrujan kad je saznao. I stvari među nama postale su od loših gore. Moraš shvatiti, nije ni on bio sretan. To nije bila moja krivnja. Mi samo nismo bili sretni. Bili smo na bračnom savjetovanju jer je on to htio. Nitko ne moţe reći da nisam pokušala. Samo sam se osjećala zarobljenom i nesretnom. Ali pokušala sam." "Jesi li?" "Dvanaest godina. To je dugo razdoblje, i cijelo to vrijeme osjećala sam da moram biti nešto što nisam."


"Supruga i majka." "Ţeljela sam više. Znam da je to sebično, ali ţeljela sam više od toga da radim u šoping centru i da se vraćam kući u ovaj grad dan za danom. Počela sam mrziti ovaj grad i sve u njemu. To nije zdravo, zar ne? Nije zdravo ţivjeti tako. Cijeli mi je ţivot prolazio pred očima i nisam mogla uhvatiti korak s njim." "Onda si počela švrljati okolo." "Nisam htjela. To se, jednostavno, dogodilo." "Mislim da seks s muškarcima koji nisu tvoj muţ mora uključivati i neku nakanu." "To je bilo samo dvaput prije Stevea. Nisam bila sretna. Trebala sam više. Trebala sam nešto za sebe." "Tako da si varala svog muţa kako bi se mogla nositi s dosadom što si supruga i majka. I kad ti to nije bilo dovoljno, samo si otišla." "Mogu li dobiti malo vode? Molim te?" Avery je odšetala u kuhinju i natočila vode u čašu. Stajala je na trenutak zatvorenih očiju i udisala duboko dok nije osjetila da se pribrala. Iako je svukla crveni kaput i drţala ga u krilu, Traci je i dalje sjedila, maramice zguţvane u ruci i sa suzama u očima. "Hvala. Znam da me mrziš." "Ne poznajem te." "Bila sam tu do tvoje dvanaeste godine, Avery. Brinula sam se za tebe. Dala sam sve od sebe." "Moţda si dala sve od sebe. To je veoma tuţno za nas obje. Ali prošlo je mnogo godina između tada i sada. Nisi mi nijednom pisala, nazvala me ili došla da me vidiš. Nijednom." "Nisam znala hoće li mi tvoj otac dopustiti,.." "Rekla sam da budeš oprezna. Neću te više upozoravati." "U redu. U redu." Spustivši ponovno pogled, gladila je kaput. "Moţda se nisam osjećala kao da mogu ili da trebam. Samo sam znala da moram otići i to sam napravila na pogrešan način. Willy B. je htio da idemo dalje na bračno savjetovanje. To bi još više razvuklo agoniju. Nisam ga voljela, Avery. Ne moţeš ţivjeti bez ljubavi. Znam što je on mislio. Da bismo trebali pokušati popraviti stvari. Da bismo trebali misliti na tebe. Ali ti bi odrasla jednog dana, zar ne? I gdje bih ja tad bila? Zaglavljena ovdje, i stara. Stara i zaglavljena ovdje, bez ikakve šanse da ţivim svoj ţivot. Nisam više usrećivala Willyja B. nego što je on mene. Ĉemu onda trud?" "Ti si ţeljela otići. U redu. Ţeljela si ţivjeti svoj ţivot. Opet u redu. Postoji nešto što se zove razvod. Teţak je, čula sam i da je bolan i naporan svakomu. Ali tako se to radi u civiliziranom svijetu u kojem ţene ne napuštaju svoje muţeve, djecu, domove bez jebene riječi." "Ja sam samo..." Opet je šmrcnula i odloţila čašu koju je ispraznila. "Bila sam zaljubljena! Kad sam susrela Stevea, toliko sam osjećala za njega. Kao što nisam nikad dosad. Nisam mogla razmišljati ni o čemu drugome. Bila sam u krivu, znam da sam bila u krivu, ali osjećala sam se ţivom i sretnom. Znam da sam napravila pogrešku. Znam da sam trebala biti poštena prema Willyju B. umjesto što sam ga varala. On to nije zasluţio, ali, dušo, on nije ţelio ono što sam ja ţeljela. Nisam mogla biti ono što je on ţelio da budem. I kad je Steve dobio priliku — pravu poslovnu priliku — u Miamiju, morao je otići. Ja sam morala otići s njim." "Bila si u Miamiju." "Ispočetka. Bila sam tako zaljubljena, zajedno smo pobjegli, to se činilo tako romantičnim, tako uzbudljivim. Znala sam da će se tvoj tata dobro pobrinuti za tebe." "Prestani. Nikad nisi ni pomislila na mene otkad si nas napustila." "To nije istina. Nisam dobro napravila. Nisam dobro razmislila, ali mislila sam na tebe. Bila sam jako ponosna kad sam čula da si otvorila svoj restoran. Dobar je, i bila sam jako ponosna kad sam čula za njega."


Mala zvonca upozorenja zvonila su u Averynoj glavi. Nadala se da je to samo njezin cinizam. "Kako si čula za njega?" "Pogledala bih na internetu tu i tamo. Htjela sam znati kako si, dušo. Koliko sam samo puta počela pisati ti email. I bilo mi je zaista ţao kad sam čula za Tommyja Mongomeryja. On i tvoj otac bili su poput braće. Znam da me Justine nije baš voljela, ali uvijek je bila ljubazna prema meni. Bilo mi je ţao." "To je za tebe majčinska briga? Da me povremeno guglaš" "Bila sam u krivu. Ne očekujem tvoj oprost. Samo sam se nadala da ćeš sad razumjeti." "Zašto bi se stvari promijenile kad bih ja to sada razumjela?" "Mislila sam da ćeš mi moţda dati šansu tako da se ponovno zbliţimo i... " "Što se dogodilo sa Steveom? S ljubavlju tvog ţivota?" Tracijino se lice smrklo. Zajecala je i posegnula za maramicama. "On - on je umro. U studenome. Jednostavno je umro. Bili smo zajedno cijelo ovo vrijeme. Putovali smo zajedno, zbog njegova posla, znaš? Imao je svoje mane, naravno, ali voljela sam ga i bili smo sretni. Sad ga više nema i nemam nikoga." "Ţao mi je. Stvarno. Ali ja ne mogu ispuniti tu prazninu za tebe. Neću. Ti si odabrala za sebe. Moraš ţivjeti s time." "Ne znam biti sama. Mogu li ostati neko vrijeme? Nekoliko tjedana?" "Ovdje?" Iskreno šokirana, Avery je zinula od čuda. "Nikako. Ne moţeš se vratiti nakon, koliko, sedamnaest godina ničega i naići na otvorena vrata. Morat ćeš smisliti način kako nastaviti svoj ţivot. Više nisi dio moga." "Ne moţeš biti tako hladna." "Mogu", ispravila ju je Avery. "Moţda mi je došlo prirodno." "Samo nekoliko tjedana, to je sve. Ne znam što da radim i kamo da idem." "Nešto drugo, nekamo drugamo." "I dalje sam tvoja krv, Avery." "Ti si ţena koja je odabrala napustiti me i koja me ignorira više od polovice moga ţivota. Sad si ostala sama pa si se pojavila. 1 to je razlog zašto si se pojavila — ne da me upoznaš ili koju god glupu izliku imala za to." Boţe, istinitost te tvrdnje učinila ju je umornom. "Dakle, i dalje misliš samo na sebe, prvo, posljednje, uvijek. Poslušala sam te i sad smo gotove. Moraš otići odavde." "Nemam kamo otići." "Svijet je velik. Odaberi kamo ćeš." "Mogu li barem prespavati večeras? Samo jednu večer... "Dekintirana si", shvatila je Avery. "Imali smo neke... financijske prevrate. Upali smo u probleme i trebala bi mi mala pomoć da se ponovno osovim na noge." Sve, sve je bilo motivirano tom ruţnom činjenicom. "Boţe, tko si ti? Novac? Šališ se? Ti traţiš novac od mene?" "Vratit ću ti. Ako bi mi mogla posuditi nekoliko tisuća, samo dok se ne snađem." "Da imam nekoliko tisuća viška, ne bih ih tebi dala." "Imaš vlastiti lokal." Traci je pokazala rukom prema vrećici. "Moţeš kupovati u luksuznim dućanima. Moţeš mi dati nešto, samo kao pozajmicu. Nemoj da te moram moliti, Avery. Molim te, nemoj da te moram moliti jer hoću. U problemima sam." Zgrabivši torbu, Avery je izvukla novčanik i stala vaditi novčanice bez ikakva brojenja. "Evo. To je to. To je sve što ćeš dobiti, što ćeš ikad dobiti. Sad odlazi odavde i drţi se podalje od mojega ţivota. Ne ţelim te više ikad vidjeti." "Ti ne znaš što znači biti sama, ne imati nikoga." "Imaš pravo. Moj je otac to iskusio." Avery je odšetala do vrata i otvorila ih. "Rekla sam da odeš odavde."


Traci je odšetala do vrata i zastala. "Ţao mi je", rekla je. Avery je zalupila vratima, zaključala ih i naslonila se na njih. Počela se tresti i kliznula je niz vrata na pod. Osluškivala je jeku koraka niz stube prije nego što je briznula u plač. Smišljala je izlike da odgodi svoj spoj s Owenom. Promjena u rasporedu, previše posla, šaljući mu poruke da ne treba razgovarati s njime. Glupo, znala je, ali nije bila spremna za navlačenje sretnog lica, maske na sav taj jad, sumnje i ljutnju koji su je izjedali. Nije ţeljela razgovarati ni s kim tako da je izbjegavala svoje prijatelje i zatrpala se poslom. Ali u malim mjestima prijatelji se potrude istraţiti o čemu je riječ. Slagala je gtros kad je Owen ušao. Podigla je pogled i kratko mu je kimnula glavom, za što se nadala da je ostavila dojam zaposlenosti dok je on sjedao na stolac za šankom. "Kako ide?" "U guţvi smo. Jedva sam uhvatila zraka posljednjih nekoliko dana." "Da, rekla si. Moţda imaš vremena da ga sad uhvatiš, uzmeš stanku." "Pretrpana sam." "Stvarno?" Ljuljajući se na barskoj stolici, promotrio je goste koji su došli na rani ručak i primijetio da ih je bilo samo za dva stola. "Moram napraviti inventuru", odlučila je na licu mjesta. "Ĉaše su mi se polupale." Promijeni temu, govorila si je. "Kako ide preko?" "Ide. Mislio sam da ćeš navratiti i vidjeti sama kako ide." "Hoću, čim pronađem malo vremena." Stavila je giros u pećnicu i izvukla pizzu. "Sto ti mogu donijeti?" pitala ga je dok ju je rezala. "Giros izgleda dobro." "Jamčim da je dobar." Zašao je za šank, uzeo si hladno piće i opet sjeo. "Je li sve u redu s tobom?" "Pa, dobro bi mi došla promjena ili nekoliko sati više na dan. Osim toga? Sve je dobro." "Avery." Njegov ju je ton prisilio da podigne pogled i susretne se s njegovim. "Što? Imamo puno posla, Owene. Znaš kako to ide." "Da, znam kako ide. Zato i pitam." "Govorim ti da sam dobro. Moram voditi restoran. Moram pronaći novog dostavljača jer sam pronašla onoga kojeg sam tek zaposlila kako puši dţoint u podrumu. Radim na dotjerivanju poslovnih planova za novi lokal, moram odlučiti o rasvjeti, namještaju, usavršiti jelovnik, pomoći Hope da organizira djevojački zabavu za Clare. Auto mi treba nove gume i moj mi dobavljač kaţe da je sir kojim se koristim poskupio." Kad je to tako predočila, zaključila je da itekako imala razloga da bude nestrpljiva i pod stresom. "Jednostavno sad nemam vremena da ti napravim večeru i igram se." "Razumijem to, ali ne govorim o tome." "Onda nemamo o čemu razgovarati. Imam posla. To je to, to je sve." Stavila je njegov giros u pećnicu, a dok je vadila drugi van, opekla je unutarnji dio podlaktice. "Sranje." Kad je zalupila vrata pećnice i okrenula se, Owen je već bio iza šanka. Uhvatio ju je za zglob ruke kad mu je pokušala izmaknuti. "Daj da vidim." "Nije to ništa. Događa se." "Gdje ti je pribor za prvu pomoć?" "Samo mi treba malo aloe. Zato imam biljku u kuhinji. Daj da... "


On ju je, jednostavno, odvukao u zatvorenu kuhinju gdje je Franny radila. Prije nego što je Franny mogla izustiti riječ, Owen joj je pokazao glavom da iziđe. "Pusti me", zahtijevala je. "Znam kako je pobrinuti se za prokletu opeklinu. Imam goste." "Prestani, odmah." Ozbiljan ton njegova glasa, tako čudan, zaustavio je njezino protivljenje. Nije izustila ni riječ kad je pustio hladnu vodu u sudoper i drţao njezinu ruku pod njom. "Nisi obraćala pozornost. To nije nalik na tebe." "Nisi htio začepiti." Bila je spremna za svađu, na što ju je on pogledao zaprepašteno. "E pa nisi. Mogu se sama pobrinuti za ovo, Owene. To je samo opeklina." "Nije se stvorio mjehurić. Zašto nisi obraćala pozornost?" "Oh, za Boga miloga. Imam mnogo toga na pameti, prezaposlena sam. Rastrojena sam. Pa nisam porezala prst." Nastavio je drţati njezinu ruku pod hladnom vodom dok joj je promatrao lice. "Vidio sam te preopterećenu. Vidio sam te prezaposlenu. Ako ne misliš da te ja ne poznajem dovoljno dobro da ne primijetim da je riječ o nečemu drugome, glupa si. Ima li problema između nas dvoje?" "Bit će ih." "Drţi vodu na tome", rekao joj je, a zatim odlomio djelić aloe vere. "Sve što znam jest da je sve bilo u redu kad si se vraćala kući iz šopinga s Clare i Hope." Razrezao je i otvorio debeli list te izdubio njegovu unutrašnjost. "I sljedeći dan ti sve otkazuješ i nemaš vremena razmijeniti dvije riječi." Izvadio je ţličicu iz ladice i gnječio alou u pastu. Trebala je znati da on poznaje sve te kućne lijekove. U ovome trenutku njegova strpljiva učinkovitost tako ju je razdraţivala'da ga je ţeljela probosti vilicom. "Daj da vidim." Zatvorio je vodu, paţljivo posušio njezinu ruku dok je pregledavao opeklinu. "Nije strašno." "Rekla sam ti da nije strašno." "Isto si mi tako rekla da je sve u redu, a očito nešto nije." Njeţno i temeljito - da su je suze pekle u očima - prekrio je opeklinu pastom od aloe vere. "Dakle, nešto se dogodilo u vremenu između voţnje kući i sljedećeg dana. Što?" "Moţda sam samo shvatila da imam previše toga na grbači i da se moram nečega riješiti — da moram odrediti prioritete. Organizirati se. Išli smo od nule do sto na sat dobro, od pedeset do sto na sat," ispravila se kad joj je opet uputio owenovski pogled. "Volim imati vremena da posloţim sve stvari, da sve bude u savršenu redu. Novi restoran sad zahtijeva pozornost kako bi poslije mogao raditi. Pogubila sam se pri brzini od sto na sat. Dopustila sam da mi se stvari otmu kontroli." "Moţda. Moţda je to dio istine, ali nije cijela istina. Morat ćemo razgovarati o tome, Avery." "Sad nije vrijeme. Radim. Ja..." "Istina, sad nije vrijeme." Stavio je suhi zavoj iz pribora prve pomoći na opeklinu. "Ali ćemo ga pronaći. Neka ti netko promijeni ovaj zavoj poslije." Proučavao je njezino lice još jedan trenutak, nagnuo se i poljubio je. "Dobro." Nagnuo je glavu i pogledao je opet u oči. "Dobro. Uzet ćugiros za van, moram i ja raditi. Vidimo se poslije." "Naravno." Kad je otišao, naslonila se na sudoper i sama sa sobom vodila ţestoku raspravu, nakon čega ju je preplavilo samosaţaljevanje. "Jesi li dobro, Avery?" Izdahnuvši i zaţeljevši da je ljudi prestanu zapitkivati, skrenula je pogled prema ulazu i Franny. "Jesam. To je samo opeklina, ništa ozbiljno. Sto ima tamo? "Danas je prilično tiho." "Slušaj, ići ću gore i obaviti neke stvari. Ako nastane guţva, samo me nazovi i sići ću."


"Nema problema." Kuhala je. Kuhanje je bilo njezina terapija kad je bila uzrujana tako da se tješila ekperimentirajući s juhom od krumpira i šunke i juhom od dimljene rajčice. Na laptopu u kuhinji biljeţila je svoje postupke. Smirivalo je i tješilo, umirilo ju je dovoljno da je sjela nakratko dok su juhe krčkale na štednjaku, skicirajući nacrt njezina novog lokala i gdje će se u njemu nalaziti separei, visoki stropovi, niski stropovi, kauči i stolice. "Kuc, kuc," Clare je viknula. "U kuhinji sam." Toliko o njezinoj terapiji i vremenu nasamo, pomislila je Avery. "Planirala sam samo pokupiti salatu dolje, a onda mi je Franny rekla da si opekla ruku i posvađala se s Owenom." "Nisam se posvađala s Owenom. Opekla sam ruku, ali nije ništa strašno." Clare se namrštila vidjevši lonce na vatri. "Zašto onda kuhaš ovdje? Što se dogodilo?" "Ništa. Sljedeća osoba koja me to pita dobit će sendvič od koljenice koji neće biti tako ukusan. Isprobavam recepte. Dolje nema guţve, kao što si, sigurno, i primijetila. Koristim se vremeom da usavršim jelovnik za novi lokal." "Mislila sam da usavršavaš recepte tako da ih isprobava Owen." "Vidiš li Owena?" zapitala ju je Avery. "Sad imam vremena. Sad ih usavršavam." "Uzrujana si. Nisam te vidjela nekoliko dana jer si bila jako zauzeta, a sad si uzrujana i svađaš se s Owenom." "Ne svađam se s Owenom, a uzrujana sam zato što me svi gnjave i pitaju zašto sam uzrujana. Uključujući i Owena, koji jebeno ne odustaje." "Ti se svađaš s Owenom." "Ne svađam se." Iako je gotovo zdrobila zube koliko ih je stiskala od bijesa, Avery je uspjela prozboriti mirnim glasom. "Imam puno posla ovih dana. Beckett je završio nacrte i predani su za uporabnu dozvolu. Sad se radi dozvola za autorska prava glazbenika. Imam mnoštvo toga što moram obaviti, isplanirati i odlučiti, i to cijelo vrijeme dok vodim Vestu." "Tako da si nervozna. I ja bih bila nervozna. Ali znaš da će biti sjajno." "Znati i napraviti da bude sjajno nije isto." Trbuh ju je bolio od izlika. Uvijek ju je bolio trbuh od laganja — a osim nuspojava — bila je jako loša u laganju, izlikama i poluistinama. "Treba dosta vremena i razmišljanja", nastavila je, drţeći se teme. "I ne ostavlja mi mnogo vremena za dečka. Tako da mislim da bismo trebali malo usporiti dok se stvari ne stabiliziraju. To je sve." "Što je napravio?" "Ništa. Ništa. Kunem se." Preumorna da plače, Avery se samo nasmijala na Clareinu automatsku pretpostavku. "Samo sam trenutačno shrvana." Napokon, pomislila je. Istina. "Samo će se razriješiti. Hajde probaj ovo umjesto salate." Avery je izvadila zdjelu, ulila u nju juhu od krumpira, posula je s malo peršina i naribala parmezana. "Moram se odlučiti i za posude. U restoranu moţe biti bijelo, a mogu se poigrati sa stolnjacima i čašama. Ili moţda nešto odvaţnije." "To nije vaţno." Clare je ţlicom zagrabila još jedan zalogaj. „Nikoga neće biti briga u čemu je ovo. Savršeno je. Zašto si škrtarila na porciji?" "Zato što moraš probati i juhu od sušenih rajčica." Još jedna zdjela, još jedna zaimača — komadići preprţena kruha, listovi bosiljka. "Oh, Boţe, ovo je tako dobro. Klizi niz grlo, kremasto je, ali i zasitno." "Odlično." Kako bi se i sama uvjerila, Avery je izvadila svoju ţlicu za kušanje. "Da, odlično je," potvrdila je. "Ne treba ništa više dodavati. Dat ću ti da poneseš obje kući za večeru."


"Misliš, da moram dijeliti?" Clare je provukla svoju ruku oko Averyna struka. "Hoćeš li mi reći kad budeš spremna?" Da, bila je loša u laganju. Odustavši od pretvaranja, Avery je naslonila glavu na Clareino rame. "Da. Samo ne sad." Skuhala je svoje, Avery je odlučila. Ili barem gotovo skuhala. Izbjegavanje je ne vodi nikamo i samo privlači pozornost - upravo suprotno od onoga što je htjela. Zapakirala je juhu od krumpira, uzela nešto talijanskoga kruha odozdo. Na to je potrošila sat vremena, ali nije ju bilo briga. Restoran se popunio za večeru i, iako nije planirala, malo im je pomogla. To joj je isto tako popravilo raspoloţenje. Treba razgovarati s ocem, nadala se da će joj to pomoći da se oporavi. Zasluţio je znati, podsjetila se dok se vozila izvan grada. I on je bio jedina osoba na svijetu od koje nikad, nikad ne bi ništa skrivala. Počastit će ga svojom juhom i razgovarat će o tome. S njim je mogla razgovarati o bilo čemu. Kad je zaustavila automobil i primijetila plavi Lexus s tablicama iz Nevade, poludjela je. Nije poznavao nikoga u Nevadi. Seljakali su se uokolo, rekla je Traci. MacTavishov predosjećaj rekao joj je da se Traci posljednji put selila u Nevadu. I bila je ovdje pokušavajući iskoristiti drugu ţrtvu. Willy B. je naglo ustao iz stolice kad je Avery uletjela unutra. Traci je ostala sjediti, nateknutih očiju od plača, prstima prebirući po razmočenoj maramici. "Besramnice jedna. Kučko." "Avery! Smiri se." "Nemoj mi govoriti da se smirim." Izderala se na oca. "Je li već došla do dijela 'moţeš li mi pozajmiti nešto novca' ili je još na tome kako joj je jebeno ţao?" "Samo sjedni i... Što?" "Je li spomenula da me je posjetila prije nekoliko dana?" "Ne." Prebacio je ruku preko Averyna ramena kako bi je umirio i zaštitio. "Nije." "Kanila sam. Prvo sam morala vidjeti Avery, Willy B. Nisam bila sigurna mogu li se uopće suočiti s tobom i ţeljela sam vidjeti Avery, da joj kaţem da mi je ţao." "I da me zatraţiš novac." "Dekintirana sam. U problemima sam. Ali to nije prepreka da mi bude ţao zbog svega." Prsti su joj drhtali kad je podigla ruku i obrisala suzu. "Voljela bih da sam drukčije postupila. Voljela bih da sam bila drugačija. Ne mogu ništa promijeniti. Izgubili smo kuću, netom prije nego što je Steve umro. Sve je pošlo po zlu. Imao je nekoliko poslova koji su svi propali. Nije imao vremena da promijeni stvari." "Imaš sjajan novi Lexus u dvorištu", istaknula je Avery. "Prodaj ga." "Kupljenje na leasing, a i njega ću izgubiti. To je sve što imam. Samo trebam pozajmicu dok ne pronađem stan i posao." "Uzela si novac od Avery?" Willy B je zahtijevao odgovor. Tracino je lice pocrvenjelo. "Samo mi treba pozajmica." "Koliko?" Kako je Traci mahala glavom tam oamo i ponovno zaplakala, okrenuo se Avery. "Koliko?" "Ne znam točno. Koliko sam imala u novčaniku. Više nego što inače imam jer sam išla van i htjela sam imati gotovine ako mi zatreba." Bijes, tako rijedak u njezina dobroćudna oca, razbuktao mu se u glasu. "Napustila si moju djevojčicu, Traci. Sad si se vratila i uzimaš njezin novac?" "Ona ima vlastiti biznis. Ima lijep lokal. Davala sam sve od sebe dokle god sam mogla."


"Ne, nisi." Poljubio je Avery njeţno u glavu. "Jesi li razgovarala sa svojom majkom, Traci?" "Ja sam... Ona mi je pomogla nakon Steveove smrti. Sve je bilo u kaosu. Nisam znala da je dugovao toliko novca. Nešto mi je pomogla, ali mi je rekla da je to sve što ću dobiti. I mislila je tako. Otišla sam je vidjeti prije nego što sam došla ovamo i nije mi htjela pomoći." "Koliko ti treba?" "Tata, nemoj... " "Umukni, Avery." "Ali, ne moţeš... " "Ovo je moja stvar." Nije podigao glas — nikad i nije trebao. Jednostavno ju je gledao ravno u oči. "Umukni. Koliko, Traci?" "Kad bih imala pet tisuća, to bi mi pomoglo da se skrasim. Vratit ću ti. Kunem se. Potpisat ću ugovor. Znam da nemam pravo, ali nemam nikoga drugoga." "Avery, ustani i donesi mi moju čekovnu knjiţicu. Znaš gdje je drţim." "Neću." "Napravi ono što ti je rečeno i to upravo sad. Ako se ţeliš svađati sa mnom, moţemo to obaviti poslije." Poloţio je ruku na Averyno rame. "Moţeš mi reći što me ide, ali ne sad. To je naša stvar, ne njezina." Malokad je bio grub, ali kad jest, bilo je nemoguće nagovoriti ga da promijeni mišljenje. "U redu, ali bit će velika i ruţna." Otutnjala je gore i vratila se. Sjeo je i otvorio svoju čekovnu knjiţicu. "Dat ću ti pet tisuća. To nije pozajmica." "Ali vratit ću ti." "Ne ţelim da mi vratiš. Osim ako se Avery nije predomislila, ne ţelim te ni čuti niti vidjeti nakon što odeš. Uzmi novac i idi. Nadam se da ćeš pronaći svoj put." "Znam da me mrziš, ali... " "Ne mrzim te. Podarila si mi svjetlo mog ţivota i to ti nikad neću zaboraviti. Nikad. Tako da ću ti dati što ti treba i gotovi smo." Bio je grub, prošlo je Avery kroz glavu, i to zbog nje. "Ţelim da mi pošalješ svoju adresu ili broj telefona kad se skrasiš", nastavio je Willy B. "Meni, Traci, ne Avery. S njom više nemoj kontaktirati. Ako ona poţeli razgovarati s tobom ili te vidjeti, moţe doći k meni i ja ću joj dati ono što mi pošalješ." "U redu." Presavinuo je ček i predao joj ga. "Hvala ti. Ja... Dobro odrţavaš kuću. Ti si dobar čovjek. Zaista to i mislim." "I očekujem to od tebe." "Predivna je." Traci je pritisnula ruku na usne. "Jako mi je ţao. Jako mi je ţao zbog svega." "I očekujem da jest. Najbolje je da sad odeš. Pao je mrak i moglo bi doći do oluje večeras." Pokušavajući se sabrati, Traci je ustala. "Ti si valjda najbolje što sam ikad napravila", rekla je Avery. "A ja sam tebi napravila najgoru moguću stvar. Teško je ţivjeti s tom spoznajom." Kad je Traci otišla, Avery je odšetala do prozora i promatrala je kako odlazi. "Zašto si joj dao taj novac?" "Zato što pati. Izgubila je nekoga koga voli i sad shvaća da je izgubila nešto dragocjeno. Nikad to neće moći dobiti natrag tako da pati. Zato sam to učinio. I zato što mi time zatvaramo vrata koja smo odavno trebali zatvoriti." "Zašto mi nisi rekla da te je posjetila?"


"Zato sam došla večeras. Da ti kaţem. Ja sam samo... Nisam mogla razgovarati o tome neko vrijeme. Trebala sam ti reći, tad bi bio pripremljen. Trebala sam nazvati baku. Samo sam se zatvorila. Boljelo je pa sam se zatvorila." "Znam." Prišao joj je i zagrlio je svojim velikim rukama. "Ali večeras kad sam je vidjela, poludjela sam. To je bolje, zar ne?" "Za tebe? Uvijek." Drţeći je u zagrljaju, ljuljuškao ju je tam oamo. "Mi ćemo biti dobro, zar ne, dušo? Ti i ja? Bit ćemo dobro. Ne brini se." Umirena njegovim glasom, njegovim mirisom, jednostavnom činjenicom da postoji, naslonila je glavu na njegova prsa. "To si mi rekao i onda, i mnogo puta između sad i onda. I uvijek je bilo istina. Volim te jako puno." "Ja sam veći. Volim te više." Slabašno se nasmiješila i čvrsto ga stisnula. "Skuhala sam juhu. MaćTavish juhu od krumpira i šunke iz tuge poteklu." "Zvuči odlično." "Idem po nju u auto."


Owen se odlučio za rad u radionici. To mu je dalo vremena za razmišljanje — Dobro, moţda je prepuštanje crnim mislima bila prava riječ, ali osjećao je da ima pravo na to. Baš kad je odlučio poduzeti nove korake, ona se povukla. Kakvog je to imalo smisla? Dok se on trudio da ne dopusti da mu stvari iskliznu iz ruku, da bude siguran da je ne uzima zdravo za gotovo, da se odnosi prema njihovoj vezi kao prema prokletoj vezi, ona je odjednom prezaposlena da odvoji deset minuta svoga vremena. "Kakvo je to sranje?" zapitao je Cusa, a dobio je susjećajan udarac repom kao odgovor. Izmjerio je ploču, obiljeţio je i ponovno automatski izmjerio prije nego što ju je ispilio. "Ona voli biti zatrpana poslom", nastavio je dok je oštrica zavijala. "Ona voli jebeni kaos luđačkog rasporeda. Ali odjednom nema vremena za izlazak, za druţenje kod kuće, za jebeni razgovor." Isključio je pilu, naslagao ploče i skinuo zaštitne naočale. "Ţene su gnjavaţa." Ali Avery to nikad nije bila, nije trebala biti. Tako da je sve imalo manje smisla. Nešto nije bilo u redu s njom. Zar nije shvaćala da on to vidi? Izbjegavajući ga, izmišljajući izlike, zatvarajući se, a uvijek je bila izravna. Ponašala se kao... "Uh, uh." Počeo ju je izvoditi van, planirati za njih. Kriste, poklonio joj je nakit. On je poremetio ravnoteţu — nije ţeljela sljedeći korak. Sve je bilo u redu, sve je išlo kao po špagi dok on nije počeo ponašati se prema onome između njih kao prema nečemu. Leţerno i opušteno, sve je bilo u redu. Dodaj nekoliko nijansi ozbiljnoga i ona povlači kočnicu. Samo seks, u redu, ali ako malo uneseš romantike, pretpostavljao je, ona zatvara vrata. I izgledao je i osjećao se zbog toga kao imbecil. Zar mu nije mogla reći da ţeli da stvari među njima ostanu jednostavne? Zar nije on kao njezin prijatelj cijeloga ţivota to zasluţio? Osim toga, jebi ga, zar on nije imao pravo glasa u cijeloj toj stvari? Naravno da jest. "Nisam njezina jebena seks igračka." "Riječi koje majka ţeli čuti od svoga ljubljenog sina." Trgnuvši se, Owen je uvukao ruke u dţepove. "Bok, mama." "Bok, Owene." Justine je zatvorila vrata radionice za sobom i protrljala svoje smrznute ruke jednu o drugu. "Što se događa?" "Samo izrađujem nešto za Beckovu kuću." "Ti si dobar brat." "Jesam, da. Imao sam nešto slobodna vremena. Nisam vidio tvoj auto kad sam došao." "Upravo sam se vratila." Oba su psa dotrčala k njoj mašući repom. "Bila sam preko kod Willyja B. Odnijela sam mu večeru i rezonator. Iznenađena sam da si dobar brat umjesto da isto to radiš za Avery." "Što? Zašto?" "Oni... Hmm. Avery ti ništa nije rekla?" "Upravo tako." Razdraţen, skinuo je zaštitne naočale. "Nije mi ništa rekla. Ništa. Prezaposlena je, nema vremena. Što se, dovraga, događa?" "To je pitanje za nju. Idi i pitaj je." "Mama, daj." "Dušo, ovo je nešto što bi ti Avery trebala reći. Ako ona ne bude, ja ću. Ali ona bi ti trebala reći. Moje je mišljenje da ti je već trebala reći." "Počinješ me izluđivati. Je li bolesna?"


"Ne, ne. Tvrdoglava, rekla bih, i krivo je zabrijala." Prišla mu je i izdahnula. "Ti si praktičan čovjek, Owene. Bog zna kako se to dogodilo. Ne znam bih li ti savjetovala ili ne da budeš praktičan dok razgovaraš s njom, ali reći ću ti da pokušaš biti strpljiv." "Je li u problemima?" "Ne, ali je nesretna. Idi i razgovaraj s njom. I poslije, ti i ja, i mi ćemo razgovarati. Idi", rekla je kad je on zgrabio svoj kaput. "Ja ću ugasiti svjetla " Gledala ga je kako odlazi i češkala glave psima koji su se privijali uz nju. "Zaljubljen je u nju. Potpuno ga je obuzelo. Ali to još nije shvatio, a ni ona to nije shvatila. To je jasno kao dan." Dok je stajala u mirisu piljevine i ulja za drvo, Justine gotovo da je osjetila Tommyjev obraz uz svoj - zatvorila je oči da zadrţi taj osjećaj, samo na trenutak. "Nama je bilo lakše, zar ne, Tommy? Nismo toliko razmišljali. Ah, dobro, dečki, hajdemo zatvoriti radionicu."

Prvo je provjerio je li u restoranu. Dave je radio za šankom, bacajući tijesto. "Je li Avery straga?" pitao ga je Owen. "Dostavlja narudţbe. Nemamo još novog dostavljača." "Zatvaraš li ti večeras?" "Ne, Avery." "Hoćeš ti zatvoriti?" Dave je podigao obrve i zaimaču za umak. "Naravno, ako..." "Dobro." Owen je izvukao mobitel i otipkao Beckettov broj. "Treba mi usluga." Kad je Avery ušla dvadeset minuta poslije, rumena od hladnoće, Owen je sjedio za šankom i pijuckao pivo. "Počeo je padati snijeg", započela je. "Ne lijepi se za cestu tako da ne bismo trebali imati problema pri dostavi za... " Vidio je da ga je opazila, vidio je kako oklijeva. I pomislio: jebemu. "Hej, Owene." "Moram razgovarati s tobom." "Dostavljam narudţbe." Pokazala mu je kutije za dostavu prije nego što ih je posloţila. "Daj da samo..." Ustao je i odloţio pivo. "Idemo onamo", rekao je, primio je za ruku i povukao prema vratima stubišta. "Moram dostaviti narudţbe." "Beckett će to preuzeti." "Što? Ne, neće, ja ću..." "Razgovarati sa mnom. Upravo sad." "Razgovarat ću s tobom poslije. Imam naruţbe i večeras moram zatvoriti tako da... " "Beckett će dostavljati narudţbe. Dave će zatvoriti restoran." Poznavao je ţar borbe u njezinim očima i u tom mu se trenutku sviđao. "Ja vodim ovaj lokal, a ne ti." "Sve je pod kontrolom, a moţeš mu se vratiti nakon što nas dvoje porazgovaramo." "Ovo je sranje." Pokušala je proći pokraj njega. "Da, jest." Kako bi pojednostavnio stvari, podigao ju je, prebacio preko ramena i počeo se penjati stubama. "Jesi li poludio?" Koprcala se i trzala. "Razbit ću ti glavu." "Nastavi tako pa ćeš pasti na glavu. To bi moţda pomoglo." Drţeći joj čvrsto noge, slobodnom rukom izvukao je svoje ključeve i među njima pronašao onaj njezina stana. "Owene, upozoravam te."


Otvorio je vrata i zatvorio ih nogom. Jako je dobro poznavao njezin karakter. Bila je spremna udariti, a ne bi se libila ni ugristi. Budući da nije ţelio tragove njezinih zubi na sebi — opet — i nije ju ţelio ozlijediti, razmotrio je svoje opcije. Nadmoćan joj je bio teţinom i snagom, zaključio je i odnio je u spavaću sobu. "Nemoj mi pomisliti da ćeš..." Ostatak rečenice bilo je tek nerazumljivo mrmljanje kad ju je bacio na krevet, legao na nju i zarobio joj ruke. "Smiri se", savjetovao ju je. "Kako da ne bih!" Znala je biti brza kao zmija i podmukla poput morskoga psa tako da je sve dijelove tijela drţao podalje od njezinih zuba. "Smiri se, dovraga, i razgovarat ćemo. Neću te pustiti dok mi ne obećaš da me nećeš udariti ni ugristi — ili baciti išta." Lagana borba eskalirala je do eksplozije punokrvnog rata. "Odakle ti pravo? Misliš da moţeš doći u moj lokal, naređivati, govoriti mi što da radim i kako da radim? Ispred mojega osoblja?" "Ne, ne mislim, oprosti. Ali nisi mi dala previše izbora." "Dat ću ti izbor. Odlazi odavde, i to odmah." "Misliš li da si ti jedina Ijutita?Ja mogu ovako cijelu noć ili se moţeš sabrati i izgladit ćemo ovo kao normalni ljudi." "Ozlijedit ćeš me." Ne, neću. Brada joj je podrhtavala. "Moja opeklina..." "Sranje." Instinktivno je popustio stisak. To je bilo sve što joj je trebalo. Brza kao zmija, podmukla kao morski pas. Zarila mu je zube u straţnji dio ruke. Psovao je i siktao dok se hrvao s njom da je svlada. "Isuse, i krv si mi pustila." "Pustit ću još za tren." "Lijepo." Ruka ga je boljela poput pokvarenog zuba, razbješnjujući ga. "Ako tako hoćeš. Drţat ću te dok govorim. Ţelim znati što se događa s tobom." "Što se događa sa mnom? Odvukao si me s posla, nosiš me okolo i fizički mi prijetiš..." "Nisam ti fizički prijetio. Zasad. Mislim što se događa s tobom, prije ovoga?" Okrenula je glavu u stranu i promatrala bodeţe na zidu. "Ne razgovaram s tobom." "Upravo tako, nisi gotovo cijeli tjedan. Ako sam nešto sjebao, ţelim znati. Ako ne ţeliš biti sa mnom ili ne ţeliš napraviti korak naprijed, zasluţujem to znati. Zasluţujem jebeni razgovor s tobom, Avery, na jedan način ili drugi." "Nije riječ o tebi, ili nama, ili o tome." No, je li bila riječ, sinulo joj je. Na neki način jest — jer je ona to dopustila. Zatvorila je oči. Bilo joj je zlo od svega. Bilo joj je zlo od sebe same. Povrijedila ga je. Jasno je to vidjela kad je pogledala dalje od svojih masnica. I nije napravio ništa čime bi to zasluţio. "Nešto nije u redu. Moraš mi reći." "Pusti me da ustanem, Owene. Ne mogu govoriti ovako." Povukao se s oprezom, ali ona se samo podignula i sjela. A zatim rukama prekrila lice. "Je li riječ o pizzeriji?" Nije mu padalo ništa drugo na pamet. "Ako imaš nekakvih financijskih problema ili... " "Ne. Ne. Dobro mi ide posao." Ustala je da svuče kaput i ostalu odjeću za van. "Znaš da je moja baka otvorila zakladu za mene nakon što je moja majka otišla. Pretpostavljam da je djelomično razlog tomu bila krivnja, iako ona nije trebala osjećati nikakvu krivnju u vezi s tim. Ja to nasljeđujem pa..." Slegnula je ramenima. "To je značilo da sam mogla otvoriti Vestu i to znači da mogu otvoriti novi lokal. Samo se moram potruditi da funkcioniraju." "Je li tvoja baka bolesna?"


"Ne. Zašto..." Pitao je, shvatila je, jer je okolišala reći mu svoje razloge. "Nitko nije bolestan. Ti nisi zabrljao." "Onda o čemu je riječ?" "Moja me je majka posjetila." "Tvoja majka? Kad?" "Ĉekala me je na stubama one noći kad sam se vratila iz šopinga s Clare i Hope. Nije dobro završilo." Vratila se, sjela na krevet pokraj njega i spojila ruke. "Nisam je niti prepoznala. Nisam znala tko je dok mi nije rekla." "Ne znam, moţda sam potisnula njezino lice iz glave. Kad sam malo bolje pogledala, nije se mnogo promijenila. Rekla je da me je ţeljela vidjeti, da joj je ţao. Nisam prihvatila ispriku. Puno je plakala. Nije me dirnulo." "Zašto i bi?" "Bila je trudna kad su se oni vjenčali. Znala sam to - učila sam matematiku. I razgovarala sam sa svojim ocem o tome davno. Voljeli su se, rekao je, i s njegove strane to je bilo iskreno. Moţda je ona mislila da ga voli. Inzistirala je na tome da je bila jako mlada, imala je samo devetnaest, a tata je imao jedva dvadeset i jednu. Bilo je mlad, ali znao se nositi s time." Kako bi je utješio, Owen ju je pomilovao po bedru. "Willy B. je strašan frajer." "Da, dobro, da." Omaknula joj se suza, što joj je išlo na ţivce. "Ja sam bila zahtjevno dijete, ona je morala raditi toliko toga, nije bila sretna. Bla, bla, jebeno bla, bla. Tad je bacila bombu rekavši da je imala abortus kad sam imala oko tri godine." Sad je Owen poloţio svoju ruku na njezinu. "To je ruţno čuti." "Da, ali kladim se da je mom ocu bilo mnogo teţe čuti - nakon što je to napravila. Otišla je, pobacila, podvezala jajnike i nikad nije s njim razgovarala o tim odlukama. Nije mu nikad ni rekla da je trudna. Tko se tako ponaša?" zapitala je, pogledavši ga očima punim suza. "Tko se tako ponaša prema svojemu bliţnjemu? Znala je da je on ţelio još djece, a ona je prekinula tu mogućnost i ne rekavši mu. To je drugi, strašan način varanja." Nije ništa rekao, ali je ustao, pronašao kutiju s maramicama u kupaonici i donio joj je. "Hvala ti. Plakanje zbog toga ne pomaţe, ali ja se još uvijek ne znam nositi s time." "Onda moţda plakanje zbog toga pomaţe." "Rekla je da se izlanula o tome dok su se svađali jer je, zamisli, bila uzrujana i ljutita. Pristala je na bračno savjetovanje, ali, hej, osjećala se zarobljenom i nesretnom. Tako da je imala ljubavnika. I još jednoga. Priznala je da su bila dvojica, ali bilo ih je više, Owene, prije nego što je otišla. Shvatila sam to." Pogledala ga je. "Ti si znao. Gotovo je svatko znao da švrlja okolo." Razmišljao je jedan trenutak gledajući u te izmučene oči. Nisu ţeljele laţnu utjehu. "Da, tako nekako." "Moja majka, gradska drolja. Bilo je lakše, zaista, kad je otišla." Primio ju je za ruku i pribliţio je usnama. "Nikad nije lako." "Moţda nije, ali barem više nije bilo pred očima moga oca, ili pred mojima. Ostala je s frajerom zbog kojega nas je napustila. To je rekla i učinilo se istinito. Steve. Tako se zvao. Saznala sam kako je bila nesretna, kako je trebala nešto više. Kako je voljela tog Stevea." "Ona moţe to što je napravila opravdavati sebi. Ti to ne trebaš prihvatiti. Ti osjećaj ono što osjećaš." "Osjećala sam se loše. Nije mi se sviđalo što se tako osjećam, ali jesam. Stalno mi se ispričavala, govorila mi kako sam lijepa, kako je ponosna na to što sam napravila od svog ţivota. Kao da je ona imala veze s time. Tad je izašlo na vidjelo da je taj Steve umro, prije nekoliko mjeseci...


"Da, i bez prebijene pare. I to je izašlo na vidjelo kad je pitala da joj pozajmim nekoliko tisuća." Ustao je i odšetao do prozora i zabuljio se u gusti snijeg. Nije mogao zamisliti, jednostavno nije mogao zamisliti da roditelj moţe iskorištavati dijete za neku dobit. Ali mogao je zamisliti kako duboko moţe raniti, osobito nekoga kao što je Avery. "Što si napravila?" "Izgovorila sam mnogo grubih riječi. Ona je plakala još i više, Isuse, i preklinjala me. Htjela je ostati ovdje, sa mnom. Nekoliko tjedana, rekla je, a zatim samo na jednu večer. Bilo mi je zlo od svega, baš zlo. Dala sam joj ono što sam imala u novčaniku i izbacila je." "Napravila si što si morala, i to je više nego što bi većina ljudi napravila." Okrenuo se. "Zašto mi nisi rekla, Avery? Zašto si me odgurivala umjesto da mi dopustiš da ti pomognem?" "Isprva nisam nikomu rekla. Jednostavno, nisam mogla." Prišao joj je i stao pred nju. "Ja nisam bilo tko." "Ne moţeš razumjeti, Owene. Moţeš suosjećati, ali ja nisam traţila suosjećanje. Mislim da ne bih to mogla podnijeti. Ali ti ne moţeš shvatiti jer se nikad nisi osjećao neţeljenim, nijednom u svom ţivotu. Ti si uvijek znao da te tvoji roditelji vole, da bi napravili sve da te zaštite. Ti ne znaš, ti ne znaš koliko sam zavidjela tvojoj obitelji, čak i prije nego što je otišla. Koliko sam vas sve trebala, i vi ste uvijek bili uz mene. Moj tata i Montgomeryji. Vi ste bili pravi oslonac u mome ţivotu." "To se nije promijenilo." "Ne, nije. Ali morala sam napraviti nešto od sebe, za sebe. Bez obzira na to koliko su stvari loše, i pokatkad su bile loše kod nas kod kuće, čovjek ţeli da je njegova majka uz njega, da ga voli. A kad nje nema, osjećaš se... manje vrijednim." Ne mogavši se sjetiti drugog izraza, podigla je ruke, a zatim ih pustila da padnu. "Jednostavno manje vrijednim. Nije bilo vaţno što je moj tata rekao, što su tvoji roditelji rekli, i Bog zna da su rekli i napravili sve kako treba, i dalje sam osjećala da je ona otišla zbog mene. Da sam bila zločesta, da nisam bila vrijedna ili jednostavno nisam bila dovoljna. Istina je da nisam bila dovoljna." "Nisi ti razlog, Avery." "Znam to. Ali pokatkad čovjek zna jednu stvar, ali osjeća drugu. Moţda je to što je ona napravila djelomično utjecalo na to što sam bila tako uporna i radila tako puno i što imam to što imam. Dakle, dobro za mene." Nakon trenutka oklijevanja, potpuno se otvorila. "Ali postoji jedno pitanje — pitanje zašto nisam nikad kadra odrţati čvrstu i dugu vezu, zašto nikad nisam osjećala dovoljno da ostanem u vezi, ili bih brzo uskakala u veze, a onda isto tako brzo traţila izlaz. Tako da se brinem da je ona za to zasluţna." "Ne." "Otjerala sam te." Ponešto pribranija, ponovno ga je pogledala. "Imaš pravo u vezi s tim. Kad se pojave problemi, instinktivno tjeram od sebe umjesto da primam k sebi." "Ovdje sam." "To si ti, Owene. To je zato što ne odustaješ. Ti rješavaš problem dok ne dobiješ odgovor." "Ti bi ga trebao imati." Naslonila je glavu na njegovo rame. "Ţao mi je. Povrijedila sam te i dopustila sam da misliš da si mi učinio nešto naţao, a nisi. Već sam imala neke svoje pjobleme, valjda, a kad sam je vidjela, to me je totalno sjebalo. Ne samo vezano uz tebe — moţda uglavnom uz tebe, ali ne samo to. Nisam čak ni rekla svome ocu. A onda sam odlučila da hoću. Zasad sam se toliko suočila s time." Poloţio je ruku na njezinu. "Što si kuhala?" "Boţe." Suspregla je suze. "Tako sam predvidljiva. Juhu. Odnijela sam veliku zdjelu juhe tati i ona je bila tamo."


Pomaknuo se i prislonio usne na njezinu glavu. "Još gore." "Ne znam. To je bio svojevrsni okidač. Bila sam tako ljutita što je ona bila gore, da se on osjeća na bilo koji način onako kako sam se ja osjećala. Izgledao je tako tuţno kad sam uletjela unutra. Tako tuţan s njom koja je sjedila i plakala. Nisam to mogla podnijeti. Ista priča, i sad kad malo razmislim, ne mislim da je lagala. Mislim da ništa nije lagala. Mislim da joj je ţao, a moţda joj je ţao samo zato što je sad sama i moţe pogledati unatrag. Ali o tome je riječ. Ona je tuţna, skrušena i sama, i zna da se stvari ne mogu ispraviti." "Dao joj je pet tisuća i rekao joj je da će ih dobiti ako me više nikad više ne traţi. Rekao joj je da mu pošalje broj telefona kad se skrasi i ako je ja budem htjela ikada kontaktirati, da će mi dati." "To je Willy B.", rekao je Owen. "Nisam mogla razumjeti zašto joj je dao novac, ali nakon što je otišla, rekao mi je da je to zato što tuguje. To je dobrota u njemu. I zato što je time zatvorio vrata koja smo on i ja trebali zatvoriti. To je on koji misli na mene, koji me voli." "On je najbolji što moţe biti. Ali on nije jedini koji misli na tebe." "Znam. Sretna sam, čak i blagoslovljena. Nisam mogla reći ni tebi, ni Hope, ni Clare ni bilo komu tko je stvarno, stvarno vaţan. Ja jednostavno nisam mogla priznati da se moja majka vratila nakon svih ovih godina zato što je sama i bez kinte. Bez obzira na to koliko joj je bilo ţao zbog onoga što je napravila, ona se vratila samo zato što je trebala nešto. Znajući da me to čini manje vrijednom. Htjela sam sve isključiti dok se ponovno ne osjećam svojom." Pričekao je trenutak. "Moram nešto reći." "Dobro." "Ona je manje vrijedna i uvijek će biti zato što ti je okrenula leđa, zato što je otišla ne samo od svojih odgovornosti nego i od tvojeg potencijala. Nikad neće imati kćer koja je beskrajno voli bez zadrške i s istinskom srećom. Onako kako ti voliš svoga tatu. Ona je manje vrijedna, Avery, ne ti." "Da, ali... " "Nisam gotov. Je li tvoj tata manje vrijedan?" "Boţe, ne. On je više nego što većina ljudi moţe biti." "I njega je napustila. Otišla je bez ijedne riječi. Odabrala drugog muškarca umjesto njega. Nije mu pokazala poštovanje da mu kaţe istinu, da se pošteno raziđu tako da se razvedu, ali to ga nije učinilo manjim muškarcem, ocem ili prijateljem. Vratila se jer je nešto trebala i uzela je njegov novac." "Ona je kriva, ne on." "Tako je. Ona je kriva. Ne on. Ne ti." Nešto je popustilo u njoj, nešto napeto, teško i bolno. "Pomaţu mi te riječi." "Još nisam gotov. Bez obzira na to jesi li sretna, tuţna, bijesna ili zadovoljna, ti si dalje ti. Ako misliš da sam uz tebe — ili ti odlučiš da me ţeliš uza se — samo kad je sve u redu, u krivu si, i glupa si. Kod mene to tako ne ide. Nikad među nama nije bilo površno, i što god se drugo mijenjalo, to neće. To će uvijek ostati temelj." Sram je prevladavao tugu. "Zajebala sam." "Jesi. Ovaj ću put zaţmiriti." Osjetivši olakšanje, slabašno se nasmiješila. "Dugujem ti oprost kad ti zajebeš." "Podsjetit ću te kad bude vrijeme za to. Nadalje, osobno ne vidim smisla u analiziranju prošlih veza, kako su i zašto funkcionirale ili nisu. Ovdje je riječ o tebi i meni. Ako odlučiš da nam ne ide, ne trebaš okolišati. Reci meni, ravno u lice. Ja nisam neki luzer kojeg se trebaš riješiti." "Nisam nikad mislila... " "Pokušala si me se riješiti."


Izlike su joj bile na vrhu jezika. Jadno, shvatila je. Jadno i pogrešno. "Ne znam jesam li pokušala jer sam mislila da bih te se mogla riješiti ili jer sam znala da ne mogu. U svakom slučaju, bilo je pogrešno jer je riječ o tebi i meni." Stavio je ruku na njezino lice. "Ozbiljno obećanje, ovdje i sad. Reći ću ti ravno u lice kad budem ţelio prekinuti s tobom." Prasnula je u smijeh. "Isto tako." Posjeo ju je u krilo i mazili su se. "Drago mi je što si se ponio kao zlostavljač i dovukao me ovamo. Nedostajali su mi razgovori s tobom, provođenje vremena s tobom." "Morao sam biti zlostavljač jer si ti bila idiotkinja." "Uvredama mi ne pomaţeš." Ustala je. "A Beckett dostavlja narudţbe." "On sad ima troje djece. Dobro će mu doći napojnice." Nasmijala se i uhvatila ga za ruku, a zatim je pustila kad je zacvilio. "Oh, Boţe." Ponovno ju je podigla, pozorno. "Stvarno sam te povrijedila." "Pričaj mi o tome." "Sam si kriv što si nasjeo na priču 'ooo, povrijedit ćeš me'." "Neće se više dogoditi." "Daj da ti to očistim." "Poslije." Ponovno ju je posjeo u krilo, samo su sjedili dok je svijet bio ponovno uravnoteţen. "Je li ostalo išta te juhe?" "Imam juhu od sušenih rajčica u zamrzivaču. Mogu je podgrijali." "Zvuči dobro. Poslije." Zabacio joj je glavu i svojim usnama pronašao njezine. "Svakako poslije." Osjećajući se sentimentalno, obasula mu je lice poljupcima dok mu je otkopčavala košulju. Mirisao je na piljevinu, čak i njegov vrat. "Ovo mi je isto tako nedostajalo", mrmljala je. "Nedostajalo mi je dodirivati te." Samo nekoliko dana, stvarno, pomislila je, ali udaljenost je nastala tako široka, tako duboka, da se činilo da su prošli tjedni. Sad je bio ovdje, mirišući na piljevinu, prsa toplih i čvrstih ispod grube termalne majice i hrapavih dlanova mirnih i njeţnih dok loj je svlačio dţemper i bacio ga. Njezin pravi oslonac, pomislila je. Stalan i stabilan. Patio je zbog nje zbog boli koju je osjećala. Zbog činjenice da se ona osjećala obveznom da je izdrţi sama. Rekla je da on ne moţe razumjeti, ali bila je u krivu. Nikad nije vjerovao da moraš iskusiti bol da bi je razumio. Mislio je da je poznaje, svaki djelić nje, ali bio je u krivu. Dijelovi nje koji su preispitivali svoju vrijednost, hrabrost i srce njemu su bili novi, i dodali su njezinoj sloţenosti i ranjivosti. Tim je ranama ponudio njeţan dodir, lagano milovanje, zadovoljavajući sebe njezinim oblinama, otkucajima bila, izdasima toplog daha na njegovoj koţi. Kad mu je obuhvatila lice rukama, kad je vidio kako mu se smiješi kad su se njihove usne ponovno susrele, pomislio je: Evo je. Evo Avery. Prava Avery. Njeţno je prelazila rukom niz njegova leda do bokova i natrag kao da mjeri koliko je dug. Ţeleći mu se dati, dati u potpunosti, pomaknula se da se omota oko njega, čuvši ga kako psuje jer je ramenom pritisnula njegovu ozlijeđenu ruku. "Ups." Prasnula je u smijeh i sve je iščezlo. Sva krivnja i tuga, izlike i brige. Ti i ja, ponovno je pomislila. Ti i ja. Omotala se oko njega i gricnula ga za rame. "Sviđa mi se tvoj okus." Prevrnula ga je i opet gricnula. "Ţeliš grubu igru?" "Ti je već igraš. Dovukao si me ovamo i bacio na krevet. Da vidimo kako se tebi sviđa kad ja igram grubo." Postupajući paţljivo s njegovom rukom, zarobila mu je ručne zglobove i popela se na njega. "Sviđa mi se."


"Zato što smo goli." "To je svakako razlog." Spustila je glavu, ukrala mu poljubac, ponovno se uspravila, pa nagnula, pa se opet uspravila. "Traţiš probleme." "Oh, znam ja s tobom." Ponovno se nagnula nad njim, a zatim se spustila kako bi jezikom prešla njegovim prsima. Dobro, pomislio je kad mu je krv jurnula, znala je s njim. Posjedovala je njegovo tijelo, svaki njegov centimetar, izazivaju ga, draškajući, zavodeći, uzbuđujući. Brzo i grubo u jednome trenutku, polako i njeţno u drugom, od čega je gubio ravnoteţu, ritam, potpuno ga je opčinila. "Owene, Owene, Owene." Saputala je dok se uzdizala nad njim, opijena moći i poţudom. Uzimala ga je duboko i sve dublje, stavivši dlanove na njegova ramena, trijumfirajući i predajući mu se mahnito. Obuhvatio joj je grudi i pritisnuo ruke na njezino galopirajuće srce. Opet se nagnula, i ovaj put njihove su se usne spojile u dug, drhteći poljubac. Opet se uzdigla, zabacila glavu unatrag, dopustila da je sve ono što su njih dvoje ispuni. A onda ih je oboje dovela do uzleta. Poslije je pregledala njegovu ruku i poljubila mu ranicu. U kariranom ogrtaču podgrijala je juhu u kuhinji dok im je on natočio svakom po čašu vina. Zapalila je svijeće na stolu. Nije baš bila ponoćna večera, pomislila je pogledavši na sat. Ali gotovo da jest. "Baš jako pada snijeg. Trebao bi ostati." "Da, trebao bih." Zadovoljna, ulila je juhu u duboke bijele zdjele dok je snijeg padao po ostatku svijeta.


Dokle je god dopiralo njegovo sjećanje, Owen je volio shvatiti stvari, pronaći odgovore i izdvojiti detalje. Njegova unutarnja sklonost organiziranju, planiranju i pronalaţenju rješenja činila ga je idealnim koordinatorom poslova Obiteljske građevinske tvrtke Montgomery. Nije nikad ni pomišljao, ne ozbiljno, raditi išta drugo i nije mogao zamisliti da bi mu išta drugo davalo istu razinu zadovoljstva ili ponosa. Volio je raditi sa svojom braćom. Mogli su se ne slagati, kao što često i jesu, svađati se, vrijeđati i prigovarati. Ali uvijek su bili jedan uz drugoga. Razumio je njihove ritmove kao što je razumio i svoj. Poznavao je njihove slabosti, što je bilo praktično ako je bio bijesan i htio ih podbadati. Rješavanje problema tako da je predočio činjenice, ćiudio moguće kompromise i povremeni ultimatum bilo je njegova specijalnost. I situaciji s Elizabeth pristupio je kao problemu. Imali su duha u hotelu. Ĉudna činjenica, da, ali je bila činjenica. Do dana današnjega pokazala se uglavnom pristupačnom, pomalo temperamentnom, i sve ih je zaduţila tako što je upozorila Becketta kad je onaj šupak Sam Freemont napao Clare. Ona je traţila samo jednu stvar. Billyja. Problem je bio u tome što ne znaju tko je dovraga bio Billy. Gdje je dovraga on? Kakav je odnos on imao sa ţenom koju su oni nazvali Elizabeth? Prsten je upućivao na vezu, vjerojatno i zaruke. Ali to u Owenovoj glavi nije bila činjenica. Njihov hotelski duh nije ništa govorio. Owenu se činila najbolja ideja da počne s otkrivanjem tko je Elizabeth i da ustanovi kad je umrla. Na mjestu gdje je bio hotel, iako to nije bila provjerena činjenica, nego logična pretpostavka. "Ima najviše smisla, zar ne?" Otvorio je laptop u blagovaonici s teorijom da bi mu Elizabeth mogla dati smjernice ako bude radio na problemu na samom mjestu događanja. "Slaţem se", rekla je Hope i stavila kavu pred njega. "Zašto bi inače bila ovdje?" "Istraţuiem o mjestima s paranormalnim aktivnostima. Ima svega i svačega, mnogo je toga smeće — ali ono što sam pronašao jest da većina ljudi koji nisu, znaš, prešli u drugi svijet, motaju se oko mjesta gdje su umrli ili se vraćaju na mjesto koje im je bilo vaţno ili bitno. Ako je umrla ovdje, mogla je biti gošća, mogla je raditi ovdje, mogla je biti u srodstvu s vlasnicima." "Knjiga umrlih mogla bi biti polazišna točka, ali gdje početi?" "Da, to je problem!" "Pa, tvoj opis njezine odjeće podsjeća me na razdoblje nakon početka Građanskog rata i prije 1870. Nije široka, široka krinolina, ali i dalje je široka." "Da. Na neki način..." Raširio je ruke. "Nakratko sam je vidio." "Da je ona meni dopustila da je vidim, imala bih bolju ideju." Zašto nije? Naposljetku one su bile — kao što je Avery rekla — sustanarke. "Kakvi su bili rukavi?" "Rukavi?" "Haljine, Owene. Dugi, kratki, uski, napuhani?" "Oh. Hmm... dugi. Nekako veliki, mislim." "Rukavice? Je li nosila rukavice?" "Ne mislim da sam... Mislim da da, ali bez prstiju. Nekako čipkaste, poput miljea moje bake. I sad kad razmislim o tome, jedna od onih stvari koje se omotaju." "Šal — i rekao si mreţica za kosu."


Zurio je u nju. "Jesam?" "Rekao si da je imala kosu podignutu straga u neku mreţicu. To je mreţica za kosu." "Ako ti tako kaţeš." "Kaţem. Imam minutu ili dvije. Mogu?" pitala je, pokazavši rukom na njegovu tipkovnicu. "Slobodno." Okrenuo je laptop prema njoj, sjela je i tipkala dok je on čekao i uţivao u svojoj kavi. "Prilično sam sigurna da, ako spojiš sve te elemente, govoriš o ranim do srednjim šezdesetima devetnaestog stoljeća." Pustio ju je da radi u tišini nekoliko minuta. Kako je mirno ovdje, pomislio je, i to usred dana. Trebao bi se uskoro vratiti na gradilište slastičarnice, pomoći Ryderu. I moţda skoknuti do Veste poslije, da vidi hoće li moći nagovoriti Avery da izađu van— ili ostanu doma. "Kako ti se čini ovo?" Hope je okrenula ekran prema njemu. "Što misliš?" Sa znatiţeljom je proučavao crteţ male skupine ţena u nekoj primaćoj sobi. "Pitam se kako su ţene ţeljele nositi nešto što izgleda tako neudobno." "Moda je bolna, Owene. Mi ţivimo s time." "Valjda. Ovo je prilično slično, isti je tip, mislim. Suknja je bila gotovo kao ova, i rukavi, i imala je visoki ovratnik kao ova. Moţda je bila neka čipka ili nešto slično na njemu." "Ovo je moda iz 1862. Tako da moţeš početi s tom godinom. I sumnjam da traţiš sluţavku ili sobaricu", dodala je Hope dok je proučavala ilustraciju. "Preraskošna je. Nije nemoguće da joj je tu haljinu mogao dati njezin poslodavac ili rođak, ali, kako se čini, odijevala se kao ţena koja je bila imućna." "Počet ćemo s tvojim tezama. Hvala ti." "Nema na čemu, zanimljivo je. Bit ću u uredu ako me zatrebaš." Kanio je tomu posvetiti pola sata, a zatim se opasati remenom s alatom. Međutim, potpuno se uţivio, zavirujući u stare zapise, stare novinske članke, geneaološke internetske stranice. U jednom se trenutku Hope vratila natrag, dolila mu kavu i donijela tanjurić s toplim keksima. Napokon se naslonio na stolicu i namršteno gledao ekran laptopa. "Što je ovo, dovraga?" viknuo je Ryder. "Ti sjediš ovdje i jedeš kekse dok se ja ubijam od posla u susjednoj zgradi?" "Ha?" "Dva i pol su, jebemu." "Oh. Oprosti. Mislim da sam je pronašao." "Koga si pronašao?" Ryder je dohvatio posljednji keks i zagrizao ga, nakon čega je njegova ljutnja ponešto popustila. "Znaš." Owen je pokazao rukom prema stropu. "Nju." "Za Boga miloga, imamo posla. Igraj se hvatača duhova u svoje slobodno vrijeme." "Eliza Ford, iz obitelji Ford iz New Yorka." "Drago mi je da smo to raščistili." "Ozbiljno, Ry, mislim da odgovara. Umrla je ovdje od neke groznice sredinom rujna 1862. Pokopana je u New Yorku. Imala je 18 godina. Eliza, Elizabeth, Lizzy. To je nekako kul, zar ne?" "Ne mogu vjerovati. Ona je ovdje oko stotinu i pedeset godina. Mislim da moţe čekati dok ne završimo prokleti posao u susjednoj zgradi." Podigao je šalicu i otpio. "Kava je hladna." "Idem sad gore, pokušat ću razgovarati s njom. Poslije ću ti nadoknaditi vrijeme. Avery ionako radi do šest." "Baš mi je drago što ti se ovaj naš beznačajan posao uklapa u privatni ţivot."


Budući da mu se nije svidio Ryderov ton, odgovorio mu je. "Rekao sam da ću ti nadoknaditi vrijeme i, kvragu, dugujemo joj. Upozorila nas je na Sama Freemonta. Mogao je — što bi, zasigurno, i napravio — učiniti mnogo više zla Clare da Beck nije stigao navrijeme." "Sranje." Ryder je svukao kapu i rukama prešao kroz kosu. "U redu, razgovaraj sa svojom mrtvom prijateljicom, a zatim dođi na gradilište. Ima li još ovih kolačića?" "Ne znam. Pitaj Hope." Gunđajući, Ryder je krenuo van. Owen je isključio laptop, ostavio ga na stolu te pošao stubama gore. Pronašao je nekoliko ţena u dobi između osamnaest i trideset koje su umrle u gradu u tom razdoblju. Bilo bi ih još više da se drţao teorije da duh moţe birati svoju dob. Ali Eliza Ford činila se ispravnim izborom. Već je bio gore kad se sjetio standardne procedure koju su Hope i Carolee imale tako što su zaključavale sve gostinjske sobe koje nisu bile zauzete. Ţivima barem. Okrenuo se s nakanom da se vrati dolje. Međutim, vrata Elizabeth i Darcy su se otvorila. "Dobro. Shvatit ću to kao poziv da uđem." Bilo je čudno ući u sobu koja je mirisala na lavandu i Elizabethinu - Elizinu — kozju krv." "Dakle." Vrata su se lagano zatvorila za njim kliknuvši, na što mu je jeza krenula niz kraljeţnicu. "Dakle", ponovio je. "Otvoreni smo već više od mjesec dana. Stvari idu prilično dobro. Imali smo malo vjenčanje prošli vikend. Pretpostavljam da znaš nešto o tome. Bilo je dobro, prema Hopeinu izvješću. Dakle, moram ići raditi u susjednu zgradu, ali malo sam istraţivao dolje. O tebi. Pomoglo bi nam da znamo tko si. Eliza?" Svjetla su se palila i gasila, i prsti su ga zagolicali. "Jesi li ti Eliza Ford?" Prvo su se pojavili obrisi, zamagljeni i njeţni, a onda su se izoštrili u siluetu ţene. Nasmiješila mu se i naklonila. "Znao sam! Eliza." Poloţila je ruku na srce i zakleo bi se da je čuo šapat u glavi. Lizzy. "Zvali su te Lizzy, to ti je bio nadimak." Billy. "Billy te je zvao Lizzy. Tko je bio Billy?" Poloţila je svoju drugu ruku preko one na srcu i zatvorila oči. "Voljela si ga. Razumijem to. Je li on ţivio ovdje, u BoonsBorou, ovdje blizu? Jesi li mu došla u posjet? Je li on bio s tobom kad si umrla? Ilije on umro prvi." Njezine su se oči širom otvorile. Prepoznao je šok i opsovao sam sebe. Moţda ona nije znala da je mrtva — ili da je Billy isto tako mrtav. Ĉitao je i o tome. "Mislim, jesi li ga upoznala ovdje? LJ hotelu?" Iščezla je. Trenutak poslije vrata trijema su se širom otvorila i zalupila. "Dobro. Pretpostavljam da moraš malo razmisliti. Razgovarat ćemo poslije. Pametno, Owene," promrmljao si je u bradu dok je silazio. "Zaista taktično. Onda, Lizzie, kako je biti mrtva? Sranje." Odnio je laptop u kamionet i izvadio alat. Tad je prošao kroz ogradu i u susjednu zgradu kako bi se iskupio svojim pištoljem za čavle. "To je tako tuţno." Avery je izlila marinadu koju je togajutra prelila preko odrezaka od tune. "Samo osamnaest. Znam da ljudi nisu dugo ţivjeli i ţene su se udavale i imale djecu mnogo ranije. Ali ipak. Osamnaest. Groznica?"


„Nisam mogao pronaći mnogo — sad ću potraţiti više kad imam ime s kojim mogu krenuti. Bilo je doista samo nekoliko redaka o njoj." "Eliza. To je tako blizu imenu koje joj je dao Beckett — i nadimak Lizzy." "Ĉini se sve predodređenim. Mama je odabrala ime te sobe, Beckett ju je počeo zvati Elizabeth zbog toga. A zatim Lizzy." "Ne znam je li predodređeno, ali je sablasno — prilično sablasno. I ja mislim da si sjajan — čak bih rekla i genijalan — što si je pronašao, ali kako će ti to pomoći da pronađeš tog Billyja?" "Trebao sam nešto za što se mogu uhvatiti. Znam njezino ime, gdje je ţivjela, gdje i kako je umrla — čak i ako ona to nije znala — mogu pokušati slijediti te tragove do njega. Je li se ona sastajala s njim ovdje? Je li on bio odavde? Ilije bio još jedan putnik?" Dok je prala salatu, okrenula se prema njemu. "Rujan 1862. To bi mogao biti odgovor?" "Zašto?"1 "Owene." Stavila je salatu da se suši i prišla mu. "Koliko dugo ţiviš u juţnom dijelu vašingtonskog okruga?" "Cijeli svoj — oh, sranje. Nisam pomislio na to. Bio sam tako usredotočen na to da je pronađem i kad sam došao do tog imena — bitka kod Antietama." "Ili Sharoburga, ovisi o tome na kojoj si strani bio. Sedamnaestog rujna 1862. Najkrvaviji dan u Građanskom ratu." "Mogao je biti vojnik. Moţda, moţda", razmišljao je. „Moţda je došla ovamo da ga vidi, da ga posjeti. Ljudi su čak išli van i promatrali bitke, zar ne? Od toga radili jebene piknike." "Ljudi su uvijek bili nastrani. U svakom slučaju, ona je umrla na dan bitke. Rekao si da je došla iz New Yorka tako da je bilo logično da je odsjela u hotelu. da je imala prijatelje ili rodbinu u okolici, vjerojatno bi odsjela kod njih. Moţe biti da je Billy isto tako iz New Yorka i da je ona zbog nekog razloga pošla za njim." "Ili je on odavde i ona je došla da bude s njim. Ili je on, kao većina muškaraca njegovih godina — ako pretpostavljamo da su pribliţne njezinima — bio u ratu." "To je veoma izgledno. Kušaj ovo." Uzeo je komadić tankog, hrskavog kruha. "Dobro je. Stvarno dobro. Što je to?" "Eksperiment. Tijesto za pizzu, razvaljano tanko poput papira, dodani začini i pečeno. Razmišljam o tome da ga posluţujem u novom restoranu. Dakle, čini se da, ako je došla da ga vidi i ako su bili zajedno, ne bi ga sada traţila. Ona je umrla, ali ako je on bio ovdje, zar nije bio s njom? Dakle, ako slijedimo tu pretpostavku, on nije bio ovdje kad se ona razboljela." "Ili ju je, jednostavno, razočarao. Nije došao. Moţda je bio oţenjen, nezainteresiran." Izmaknula mu je tanjur s kruhom prije nego što je mogao dograbiti još jedan komad. "To nije romantično. Drţi se romantike ili nema više za tebe." "Samo razmatrani mogućnosti." Kako je i dalje drţala kruh izvan njegova dosega, zakolutao je očima. "Dobro, oni su bili Romeo i Julija Građanskog rata. Ukleti ljubavnici." "Ne volim tinejdţerska samoubojstva. Smisli nešto drugo." "Pregladan sam da mislim." Popustivši, ponovno je poloţila tanjur pred njega. "U svakom slučaju, ili u bilo kojem slučaju, ne čini se da to pomaţe da pronađemo Billyja." "Vidjet ću što još mogu pronaći o Lizzie. Prva faza." Razlomio je kruh na dva dijela i ponudio joj jednu polovicu. "Moţeš ga nazvati hrskavcem. Zbog zvuka kad ga razlomiš." "Ha, moţda i praskavcem. Razmišljam da stavim taj kruh i grisine u nekakvu staklenu čašu na svaki stol." "Sljedeći tjedan mogli bismo početi s radovima." "Sljedeći tjedan? Stvarno? Ozbiljno?" Uţivao ju je gledati kako se oduševljava. "Samo rušenje, ali da. Provjerio sam za uporabnu dozvolu. Sutra poslijepodne ću moći doći po nju."


"Oh, čovječe." Zavrtjela se oko šanka i skočila na njega. "Oh, čovječe, oh, čovječe." Kad su mu usne bile ponovno slobodne, nasmijao se. "Jedva čekam da vidim što ćeš napraviti kad dobijem uporabnu dozvolu." "Moţda će uključivati kostime. Oh, čovječe." "Owene." Uzdahnula je i priljubila se uz njega. "Bit će vjerojatno ludnica neko vrijeme. Planiranje, priprema, izvedba. Vjerojatno ću biti luda neko vrijeme." "I što je to drukčije nego inače?" Uštipnula ga je prije nego što mu je iskliznula iz naručja. "Samo ţelim da znaš da to neće biti zato što te izbjegavam ili što kočim našu vezu." "Dobro." Budući da je malo odškrinula vrata, on je zakoračio unutra. "Je li tvoja majka poslala ikakve podatke o sebi tvom tati?" "Nije." Podigla je ramena i opustila ih. Ali razgovor o tome nije završio jer ju je primio za ruke, gledao ravno u uči i čekao da nešto kaţe. "Dobro, ne izgaram od ţelje da saznam, ali moţda se još nije skrasila. Ili, budimo realni, moţda nikad neće ništa poslati. On joj je dao novac i moguće je da ostaje na tome. Ne znam baš što osjećam u vezi s tim ili u vezi s njom", nastavila je Avery. "To je poput razmišljanja da Billy nije bio s Lizzie, namjerno. „To je okrutno. Dovoljno je okrutnosti na svijetu. Pokušat ću biti malo optimistična za promjenu." "Onda ćemo krenuti od pretpostavke da bi bio s njom da je mogao." "To mi se više sviđa. Ako se Traci ne bude javila, meni to neće biti problem. Ne znam, iskreno, zašto bih je uopće kontaktirala. Ona nije dio mog ţivota i to je bio njezin izbor." "Mrzim što te to boli." "I ja isto. Teško je znati da itko ima takvu moć nad mojim osjećajima. Preboljet ću ja to. Dosta o njoj." Avery je mahala rukom zrakom kao da nešto briše. "Dobrodošli u kušalačku kuhinju MacT. Ja ću biti vaša posluţiteljica, vaša kuharica i vaša somelijerka večeras." "Sve to?" "Još i više, poslije - ako Vam se posreći." "Osjećam da su mi zvijezde naklonjene." "Večeras Vam predstavljam pečeni odrezak od tune na podlozi od mladica salate i juliene povrća u octu od šampanjca. "Sve sam sretniji i sretniji." "Moţemo započeti s našim, nadam se, uskoro poznatim predjelom od jastoga i artičoka. Sve posluţeno s osvjeţavajućim sauvignon blancom." "Ja sam za." "Iskrena reakcija", rekla je. "Moţeš računati na mene." Izvadila je tavu za tunu i nasmiješila se. "I računam." Kako bi nadoknadio vrijeme potrošeno u potrazi za Billyjem i večerima provedenima s Avery, Owen se stavio na raspolaganje Ryderu. Izračunao je, uzimajući u obzir brzinu izvođenja radova, da će slastičarnica biti završena do lipnja, a tad će i stanovi iznad nje biti spremni za useljenje. Prikupio je nešto više informacija o Elizi Ford, ali je ţelio uzeti si vremena da dobro razmisli o njima. Kao što je i obećano, rušenje je započelo na dijelu Averyna restorana gdje se nalazi bar, a on je nastavio s oba projekta tijekom veljače i oţujka. Kako se pribliţavao travanj, a s njim i zakazano vjenčanje, braća su — kao i dio društva — provodila vikende u Beckettovoj kući. U nedjelju popodne iznenada je zatoplilo, pa se tako snijeg pretvorio u blato. U kući se pod svjetlucao oko uprljanih komada kartona, a trojica braće pomno su promatrala gotovo dovršenu kuhinju.


"Izgleda dobro", kazao je Beckett. "Vraški dobro. Elementi će biti postavljeni sutra, ovdje i u kupaonicama., Baš ćemo završiti s radovima." "Uspjet ćete." Owen je imao plan i nije dao da ga itko poremeti. "Da niste odugovlačili", istaknuo je Ryder, "ne bismo se sada ubijali od posla." "Ĉovjek uči cijelog ţivota. U svakom slučaju, Clare će sad moći udariti i svoj osobni pečat svemu ovome. To je naša kuća, ne samo moja." "To govori čovjek koji je već spreman biti bičevan." "To govori čovjek koji se ţeni za ljubav svoga ţivota." Beckett se okrenuo. "Dobro osvjetljenje, dobar prostor. Bit će mi zadovoljstvo ponovno uţivati u komforu. Nema više nijednoga slobodnog centimetra u Clareinoj kući. Uvijek moram preskakati ili dijete ili psa." "Misliš da će se to promijeniti?" upitao je Owen. "Ne." Beckett se na trenutak zamislio i nasmijao se. "Ja nemam problema s time i radujem se što ću i ovdje morati preskakati preko djece i pasa. Do vjenčanja je ostalo ni mjesec dana." "Baš dobro što će se djevojačka večer odrţati u hotelu", prokomentirao je Owen. "Mogli bismo i na tome zarađivati u hotelu." "Što je još vaţnije, i momačka." Ryder je zakvačio palčeve za pojas s alatom. "Pripremamo ti veliko iznenađenje." "Radim na tome", podsjetio ga je Owen. "Da, da. Zašto toliko gnjavaţe kada moţemo jednostavno otići u stripti zbar. Nije to klasik bez razloga." "Poker, cigare i viski — mladoţenjin izbor." "Bez striptizeta", potvrdio je Beckett. "To mi je previše." "Ĉovječe, srce mi se slama." "Kada se ti budeš ţenio, imat ćemo striptizete." "Bit ću prestar da bih ih primijetio. Ne planiram imati momačku dok ne ispunim uvjete za mirovinu. Kad malo bolje razmislim, čovjek nikad nije prestar da bi cijenio golu ţenu. Zapamti to." Budući da su joj ruke bile zauzete, Justine je laktom kucnula o staklena vrata atrija. Owen ih je otvorio, uzevši veliku obloţenu torbu i golemu termos-bocu. "Oh, pogledaj ovo! Beckette, pa to je prekrasno." "Nije ovo napravio sam", podsjetio ju je Ryder. "Svi za jednog", promrmljala je. "Imat ćeš prelijep dom. Toliko ste toga napravili u ovih nekoliko tjedana otkad nisam bila ovdje." "Provest ću te cijelom kućom." "Dogovoreno. Ali prije toga ručajmo. Donijela sam maneštru, sendviče s prţenom šunkom i sirom i crumble od jabuke." "Najbolja mama na svijetu." Ryder je otvorio obloţenu torbu. "Ja ću samo juhu", kazao je Owen drţeći se za trbuh. "Više jedem otkad sam Averyn kušač, a manje vjeţbam jer sam preokupiran Beckovom kućom." "Baš dobro što spominješ vjeţbanje." Justine je izvukla papirnate tanjure i ţlice iz svoje goleme torbe. "To je ono o čemu bih htjela sa svima vama razgovarati." Sve je iznijela na šperploču koja je privremeno prekrivala donje ormariće. "Hladni napitci su u autu." "Slušamo te." Beckett je otvorio hladnjak. "Ima li dijetne Cole?" "Zašto bi je trebalo biti?" zapitao se Ryder. "Oh, pa moţeš biti iskren prema meni", odlučna je bila Justine. "Ali riješit ću se viška brzo. Pogotovo za, recimo, devet mjeseci do godine dana, kad ću moći odraditi pokoji sat u Fit In BoonsBorou." Ryder je zastao kako bi zagrizao veliki zalogaj sendviča s prţenom šunkom i sirom. "Mama."


Justine je spokojno lijevala juhu u zdjelu, ponudivši je Owenu. "Primijetila sam da se zgrada iza hotela, s kojom trenutačno dijelimo parkiralište, prodaje." Beckett je uzdahnuo. "Mama." "I zapelo mi je za oko da ni u gradu, ni u njegovoj okolici ne postoji nijedan fitnesscentar. Ljudi moraju ući u automobil, voziti se, otići do teretane, vratiti se u auto. A Hope je rekla da se već popriličan broj gostiju raspitivao za teretanu." Owen je zurio u juhu. "Mama." Justine je veselo nastavila: "Zasad to i nije nešto posebno atraktivna građevina, a i zaklanja pogled našim gostima iz dvorišta ili sa straţnjih trijemova. Međutim, mogla bi postati atraktivna, a dobili bismo i parkiralište." "Nismo završili slastičarnicu", istaknuo je Owen. "Jedva smo uspjeli započeti radove na novom restoranu." "Od svih mojih sinova, ti si onaj koji najbolje razumije vaţnost planiranja unaprijed. Ja sam u pregovorima. To još nisam kupila, a i ne kanim bez prethodnog razgovora s vama. Sami pregovori kao i kupoprodajni ugovor zahtijevaju određeno vrijeme. Ako sve bude po planu, Beckett bi mogao početi raditi na nacrtima nakon povratka s medenoga mjeseca." "Mama", zaustio je Beckett, "jesi li bila tamo u posljednje vrijeme?" "Kad već pitaš, jesam. Ima posla oko nje." Ponudila ga je juhom. "Puno posla. Zar nismo sretnici što znamo raditi taj posao? I nije nimalo zahtjevna kao što je to bio hotel." "Treba je kupiti i sravniti sa zemljom", promrsio je Ryder. "Moţeš ti i bolje. Preurediti je, da, srušiti je, ne." "Ti već znaš kako ţeliš da izgleda." Nasmijala se Owenu. "Imam nekih ideja. Naravno, ne bismo se mogli uspoređivati s velikim lancima fitnes scentara. Ali bismo im sve pruţili na toj lokaciji. Fitness-centar za 21. stoljeće, sa šarmom maloga mjesta — s brojnim i različitim tipovima treninga." "Ĉak kad bismo i mogli prenamijeniti tu zgradu u fitnes scentar, morao bih pronaći osoblje, trenere, instruktore." "To prepusti meni", rekla je Ryderu. "Na katu bi bila velika dvorana s manjim dječjim vrtićem, moţda i salonom za masaţu. Prostor za fitness s kondicijskom opremom, opremom za kruţni trening i utezima u prizemlju, manja prostorija i svlačionice — svaka s parnom kupelji i saunom. Sve me to podsjeća na toplice. Pronaći ćemo rješenje." Potapšala je Becketta po obrazu. "Hoćemo li?" "Pretpostavljani da hoćemo. Ako je uspiješ kupiti." Razvukla je lice u osmijeh. "I to prepusti meni. Dobro, što je s onim obilaskom?" "Idemo. Krenut ćemo odozgo prema dolje." Ryder ih je namršteno gledao kako odlaze. "Kvragu. Kvragu, ovo je dobra ideja." "Ona ih uglavnom i ima. Ĉak i ako uspije brzo kupiti zgradu, prije sredine proljeća, vjerojatnije prije ranog ljeta nećemo imati nacrte i dozvole. To je uglavnom Beckov posao." "Hvala Bogu. Ne bih imao ništa protiv potpuna preuređenja", izjavio je. "Svidjelo bi mi se ozbiljnije rušenje. Ali prvo moramo dovršiti slastičarnicu. Moramo pronaći nekoga za nju, osim ako mama ne misli da ćemo mi peći cupcakes." "Moţda to mogu srediti. Ima jedna Averyna poznanica, koja se doselila iz Washingtona, gdje je radila kao slastičarka. Traţi prostor u kojem bi pokrenula vlastitu slastičarnicu." "Još jedna gradska djevojka?" kazao je Ryder slegnuvši ramenima. "Kako izgleda?" "Udano." "Ti se pobrini za to, Beck će se pobrinuti za teretanu, a ja ću se pobrinuti da su radovi u tijeku." "To je ono što radimo", kazao je Owen. "A njoj će jednog dana valjda ponestati starih zgrada."


Smijući se, Owen je ipak uzeo sendvič. "Ne nadaj se tomu, sinko." "Teretana?" pitala je Hope. "Ona je u planu, ako uspiju kupiti taj objekt." Avery je sjedila u blagovaonici s Hope, privodeći kraju planove za Clareinu djevojačku večer. "Owen je rekao da mu je mama totalno zagrijana." "I prebojit će je, zar ne? Neće je valjda ostaviti u onoj ruţnoj zelenoj boji?" "Mislim da moţeš računati na to. Owen je rekao da Beck ţeli ukloniti ravni krov i postaviti kosi." "Gostima će se to svidjeti. A i meni. Prošetati preko parkirališta do sjajne, nove teretane? Divota. Otkad sam se preselila ovdje, vrhunac mi je ţivota gledanje DVD-a. Voljela bih jedan pošteni tečaj joge." "Ja sam oduvijek ţeljela ići na jogu. Ima dosta rastezanja, mogla bih i narasti. Ako je ovo sve, mogu to pokupiti potkraj tjedna kada budem opet išla u nabavu." "Savršeno. Bit će simpatično. Cvijeće, lijepo aranţirana hrana, šampanjac, kičasta torta — nekoliko bedastih igara s otmjenim nagradama. Za našu Clare." "I prije negoli se ponovno okrenemo, gledat ćemo je kako se udaje za Becketta." "To me podsjetilo da te pitam mislite li ti i Owen isto o tome." "Ne. Ne", odvratila je Avery napola se smješkajući. "Upravo sad sve je kako treba biti. Opušteno, što je dobro. Ja nikada nisam bila pristaša braka — za samu sebe. Moţda ćemo uskoro početi ţivjeti u grijehu." "Ĉujem te, ali nisi me uvjerila. Ti ga voliš." "Volim ga, moţda sam se baš zatreskala." Bilo je lakše reći to i osjetiti nego što bi to mogla ikad zamisliti. "Pokušavam se na to naviknuti, vidjeti hoće li potrajati. Kao što sam rekla, sad je sve kako treba biti. I oboje imamo posla preko glave, kojemu kao da se ne nazire kraj. Previše posla." "Avery, ti nikad nisi ništa drugo ni ţeljela, a ni on, što sam shvatila kad sam ga upoznala. Takvi ste. Takvi ste oboje." "To je prednost." "Ne ţelim biti dosadna, ali imam ţelju to reći svaki put kada vas vidim zajedno. Pomislim, savršeno. Avery je našla sebi savršenog partnera." Avery se promeškoljila i protrljala ruke o bedra. "Mislim da me pomalo plašiš." "Očvrsni. Naravno da ne moraš ţuriti, ali ako on nije zaljubljen u tebe točno onoliko koliko i ti u njega, ne znam kako ću danas raditi." "Samo nastavi tako pa ću početi spajati tebe i Rydera." "I kaţeš da ja tebe plašim. Odsad pa nadalje moja su usta zapečaćena. Ĉvrsto."


Avery je ostala sat duţe u Owenovu krevetu. On je već ustao, odjenuo se i izašao u 6.45 kako bi stigao na sastanak na gradilištu u sedam. Njezinu gradilištu, pomislila je dok se udobno namještala kako bi se prepustila sanjarenju. Htjela je otići s njim samo da vidi sljedeću fazu, ali znala je da bi smetala pa je odustala. Poslije će navratiti, nakon što obavi kupnju i neke sitnice. Dotad bi rušenje trebalo odavno započeti. Bit će zabavnije, razmišljala je lijeno, ovako će je iznenaditi napredak. Mnogo napretka na mnogim područjima, sanjarila je. Njezina će se najbolja prijateljica udati za manje od mjesec dana, a ona će biti dio toga. Gledat će dva dobra prijatelja kako se zavjetuju jedno drugom, stvaraju si obitelj, slave neku vrstu čuda. Ljubav joj se i činila kao neka vrsta čuda, i to ono za koje nikada nije bila sigurna da uopće postoji. Ali i sama se u to uvjerila vidjevši Clare i Becketta kako su zajedno pronašli to čudo - i imali vjere i hrabrosti pouzdati se u to. Jedna od obveza to jutro uključivala je i nabavku potrepština za djevojačku večer — s pomno napravljenog popisa koji joj je isprintala Hope. Bilo joj je drago što će Clare i Beckett provesti sami tjedan dana na medenom mjesecu na Sv. Kittsu. Jednog dana, pomislila je Avery, i ona će otići na odmor u neki tropski raj. Jednog bi dana trebala otići na prokleti odmor, pomislila je, otvorivši jedno oko i pogledavši tmurno nebo kroz prozor spavaće sobe. Hoće. Pokrenut će svoj novi restoran i pričekati da se posao uhoda — a onda će nagraditi samu sebe s nekoliko dana sunca, bijelih plaţa i plave vode. Otišla bi nekamo gdje još nije bila — nekamo gdje je nitko ne poznaje. Moţda bi Owen htio otići s njom. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako se nose s dokolicom, uz napomenu da su stranci u stranoj zemlji — zajedno. Sviđalo joj se to što su kasnije tog ljeta, u vrijeme školskih praznika, mladenci planirali tjedan dana odmora s djecom. Obiteljski medeni mjesec, kako ga je zvao mali Murphy. Što bi moglo biti bolje od obiteljskoga medenoga mjeseca? U međuvremenu su se Owen i Hope, kad god bi uhvatili vremena, sve više bavili tajnom Elize Ford. Jesu li i Lizzy i Billy bili neka vrsta čuda? Je li ih ljubav spojila prije nego se dogodila tragedija? Ili je pak odgovor bio manje romantičan — i vjerojatno više realističan — kako je Owen pretpostavio? Mlada djevojka sanjari o ljubavi, a mladi čovjek odlazi svojim putem. I ona je jednom sanjarila o ljubavi. Ali bila je dijete, a za djecu magija i čuda uvijek su moguća, kao i ono "u dobru i u zlu" jednostavno i stvarno. Tijekom vremena naučila je da je najbolje pouzdati se u čuda i u vlastiti uspjeh postignut upornim radom, odlučnošću i prekovremenim satima "u dobru i zlu". U tome je pronalazila mnogo zadovoljstva, rekla je samoj sebi. I krajnje je vrijeme da počne raditi na čudu današnjeg dana i napokon ustane iz kreveta. Sjela je uspravno, a zatim obgrlila koljena i uţivala u vatri koju je zapalio. Baš je drag, pomislila je. Toliko drag da je razgrnuo vatru i ubacio cjepanicu kako bi se ona probudila u toplini i svjetlu toga inače tmurnog, oţujskog jutra. Imala je sreću što je on bio dio njezina ţivota - uvijek je toga bila svjesna. Ali sada je bila sretna u ovoj novoj, očaravajućoj vezi s njim, on je bio još sretniji i zadovoljniji jer je mogao stvari rješavati korak po korak. Bez pritisaka, bez uţasnih razgovora o budućnosti. Tek što je ustala, dobila je poruku na mobitel. Nadala se da je od Owena i da joj predlaţe da dođe i pogleda početnu fazu rušenja.


Ali poruka je bila od Clare, koja je moli da svrati do knjiţare prije nego što ode u Hagerstovvn po namirnice. Pomalo zbunjena, odgovorila joj je, promijenila je planove kako bi u njih ugurala i odlazak u knjiţaru - kvragu, budući da će biti u blizini, bacit će pogled i na gradilište. Na brzinu se istuširala, navukla traperice i dţemper preko majice kratkih rukava kako bi se prilagodila hirovitomu oţujskom vremenu. Promotrila si je kosu mršteći se. Najnovija je boja ponešto izblijedjela pa je odlučila da će morati provjeriti za koju je boju sad bila raspoloţena. U prizemljuje pronašla skuhanu kavu i uz lončić veliku šalicu za nju. Još jedan razlog za osmijeh, pomislila je. Uvijek se moţeš pouzdati u Owena. Nije se mogla sjetiti nijednoga drugog muškarca, osim svog oca, koji je tako pouzdan. Impulzivno je otišla u kuhinju i na pultu nacrtala srce s njihovim inicijalima u sredini. Brzo popivši kavu i jogurt, obulaje čizme, ogrnula se šalom i obukla kaput kad je ugledala poruku pokraj vrata. "Uzmi ovo", pisalo je. Zakolutala je očima i zgrabila kišobran. Uzela gaje, ali Owen moţe biti sretan ako ga ne izgubi negdje putem tijekom jutarnje jurnjave. Na pola puta do Boonsboroa prve su kapi kiše počele padati na vjetrobransko staklo. Pogledala je nebo i pomislila kako je naporno to što je Owen opet bio u pravu. Nekoliko minuta poslije, vrteći u glavi planove za to jutro, zaboravila je uzeti kišobran pa je projurila kroz kišu do natkrivenoga trijema ispred knjiţare. Pokucala je na staklo, a zatim je otključala vrata ključem koji joj je dala Clare nakon nevolja sa Samom Freemontom prošle jeseni. Kad je ušla, Clare se baš spuštala niz stube. "Kava je svjeţe skuhana", rekla je. "Upravo sam je popila, ali... tko moţe odbiti kavu s mlijekom?" "Pripremit ću ti je. Hvala što si navratila." "Nema problema. To mi je samo izgovor da zavirim u novi lokal. Jutros počinju s radovima." "Znam. Uzbudljivo je." Pravila je pjenu od mlijeka dok je Avery razgledavala bestselere na izloţbenoj polici. "Treba mi slobodno poslijepodne, kišovito poslijepodne poput ovoga, da se mogu posvetiti čitanju. Nisam pročitala posljednju knjigu iz Svijeta knjige. Zašto bih htjela čitati o tuđoj nesreći? Zar bih se zbog toga trebala osjećati bolje? Ili samozadovoljno? Ili tek depresivno? Zato što je bacala u depru." "Ni ja. Gušila me poput prokulica koje me je majka tjerala jesti jer su navodno zdrave. Mislim da takva knjiga nije dobra za mene." "Baš tako." Avery je polako dohvatila jedan triler i prelistala ga. "Osim toga, ako sjednem čitati, ţelim creme brulee, veliki mesnati odrezak, moţda pizzu s feferonima, po mogućnosti preliven sirupom. I sad sam ogladnjela." Okrenula se smiješeći se i posegnuvši za kavom. "Hvala. Hej, izgledaš pomalo iscrpljeno." "Osjećam se pomalo tromo jutros." "Ne smiješ se razboljeti." Avery joj je odlučno priprijetila prstom. "Udaješ se za manje od mjesec dana. Nije ti dopušteno razboljeti se. Evo, čini se da ti ovo treba više nego meni." Clare je odmahnula glavom na ponuđenu kavu s mlijekom. "Nisam se razboljela niti mi se pije kava." Clare je duboko uzdahnula. "Trudna sam." "Što? Sad? Trudna u smislu 'dijete je na putu'?" "Da, sad. Trudna u tom stilu." Clare si je sa smiješkom poloţila ruke na trbuh. Avery se čudila kako je brzo bljedilo na njezinu licu prešlo u sjaj.


"Oh, Clare. Trudna si i sretna." Spustivši kavu, Avery joj se bacila u zagrljaj. "Tako sam sretna zbog tebe. Kada si doznala? U kojem si tjednu trudnoće? Što je Beckett rekao na sve to?" "Ne vjerujem da mogu biti sretnija. Jutros, iako sam posumnjala još jučer. Vjerojatno oko dva tjedna. Beckettu još nisam ništa rekla." "Zašto?" "Prvo, trebaš mi učiniti jednu uslugu. Ideš u Hagerstown, je li tako?" "Da, idem tamo." "Moţeš li mi kupiti test za trudnoću?" "Zar ga nisi već napravila? Kaţeš da si saznala jutros." "Jutarnja mučnina, drugi dan zaredom. Mogu prepoznati znakove — ovo je četvrti put. Smušena sam i umorna, ujutro i bolesna, a moje tijelo osjeća... To je teško objasniti." Opet si je dodirnula trbuh, a zatim i grudi. "Moje tijelo osjeća da sam trudna'. Ali ţelim potvrdu prije nego kaţem Beckettu, za svaki slučaj. "Samo ne ţelim ići u ljekarnu ovdje ili u Sharpsburgu da ga kupim." "Vijesti se brzo prošire." "U pravu si, a budući da ionako ideš do Hagerstowna, mogla bi mi uzeti jedan test anonimno." "Vrlo rado. Nevjerojatno! Vjenčanje, medeni mjesec, obiteljski medeni mjesec, dijete! Beckettu će se sve to svidjeti, zar ne?" "Naravno da hoće." Sagnuvši se, uzela si je sok od dumbira iz hladnjaka pod pultom. "Ţeljeli smo dijete, premda smo mislili pričekati nekoliko mjeseci. Nismo pokušavali, ali očito nismo i ne pokušavali. Ako sam dobro izračunala, postat ćemo šesteročlana obitelj sljedećeg siječnja, upravo u vrijeme kada će hotel proslaviti prvu godišnjicu rada." "Mogu li reći Hope? Vidjet ćemo se poslije, ali prisegnut ću na zavjet šutnje, ako baš ţeliš." "Reći ću ti kada napravim test na trudnoću. Moţeš joj reći čim ja kaţem Beckettu." "Dotad vrijedi zavjet šutnje. Ovo je tako dobra vijest. Dobra, sretna vijest", dodala je još jedanput zagrlivši Clare. "Neću svratiti pogledati radove na restoranu prije odlaska. Da ne dođem u iskušenje. Neću ni s kim razgovarati. Natrag sam za nekoliko sati. Oh, čovječe!" "Misliš, oh, ţeno." Clare se nasmijala. "Znam da je bedasto, ali Boţe, ţeljela bih ovaj put dobiti djevojčicu." "Razmišljaš ruţičasto." Opet je zagrlila Clare. "Vratit ću se što je prije moguće." "Hvala. Pričekaj, lijeva kiša. Donijet ću ti kišobran." "U redu je. Imam jedan u autu." Istrčala je iz knjiţare, a kad je sjela za volan, već je bila mokra do gole koţe. Bez obzira na to, smijala se cijelim putem.

Owen je ostavio ekipu da radi svoj posao i na brzinu prošao projekt nove slastičarnice. Primijetio je da stvari većim dijelom idu prema planu, a prepustivši Ryu i Beckettu kormilo, mogao je mirne duše otići u Hagerstown po materijal, na brzinu obaviti neke sitne poslove za sebe — i one koje mu je brat nadodao na popis. Nije mu bilo teško zaustavljati se više puta — više materijala znači i veći napredak. Nije mu ni smetala voţnja po kiši. Snijeg vjerojatno pada na sjevernom dijelu okruga i u Pennsylvaniji. Već mu je snijega i zime bilo preko glave tako da mu kiša nije smetala. Nadao se da Avery nije zaboravila kišobran jer je znao da i ona sad radi isto što i on. Višestruka zaustavljanja, višestruka parkiranja, jurcanje po trgovinama, kriţanje stvari s


popisa. Šteta što nisu mogli otići zajedno, ali, budući da je svatko trebao ići na svoju stranu, ne bi bilo praktično. Ako su meteorolozi bili u pravu, kiše će biti cijeli dan i noć. Prisjetio se da je Avery imala u planu raditi i zatvoriti restoran. On bi mogao skočiti na večeru u Vestu, u njezinu stanu srediti papirologiju dok ona bude dolje. I prespavati kod nje. Morao je sebe podsjećati da to ne ţeli, ali, kvragu, došao je do točke kad je to htio. Htio je da i ona to ţeli. Zašto ne bi mogli? Zašto ne bi htjeli? Ali nije se mogao razuvjeriti da je ona stala na baš tom koraku i da nije voljna ići dalje. Isto tako, morao si je priznati da je korak na kojem su stali prilično ugodan. Pokupio je ţeljeznariju, naručio drvenu građu, uzeo boju i uzorke parketa za stanove iznad slastičarnice. Obišao je mjesta s popisa, napravio krug, a posljednje zaustavljanje bilo je u ljekarni. Nabavio je sve stavke s popisa, dodavši još Ryderovu kremu za brijanje, Beckettov ibuprofen, ubacio je i nekoliko novih špilova igraćih karata - kao dodatak kartama s golim ţenama koje je već kupio za Beckovu pokerašku momačku večer. Već je bio krenuo prema sljedećem prolazu među policama kad je ugledao Avery. Srce mu je odmah zaigralo jer je sve to bilo neočekivano - vidjevši njezinu mokru kosu, mahao je glavom tamo-amo. Ipak nije uzela kišobran sa sobom. Pomislio je da bi joj mogao polako prići iza leđa - i zgrabiti je. Zamislio je njezinu reakciju — trzaj, vriska, iznenađenje, i zatim smijeh. Bila je tako usredotočena, pomislio je, uţivljena, pokušavajući pronaći koji... test za trudnoću kupiti. Isuse Kriste. To mu je bila zadnja suvisla misao dok ju je gledao kako uzima test s police, pomno ga proučava i s prednje i sa straţnje strane te ga ubacuje u košaru. Stajao je skamenjen promatrajući ju kako se udaljava među policama te kako skreće iza ugla. Test za trudnoću? Ali ona je uzimala... On je upotrebljavao... Kako je moguće... ? Avery je trudna? Kako je mogla ostati trudna? Pa, znao je kako, ali ona nikada ništa nije spominjala. Nikad nije dala naslutiti da misli da jest. Pokupila je da-ne test i ubacila ga medu gel za tuširanje, šampon i tekućinu za ispiranje usta. Tek još jedna stavka na popisu? Htio je poći za njom, pitati je što se, kvragu, događa. Nije ni mjesto ni vrijeme, rekao je samom sebi. A i nije bio raspoloţen za to jer nije mogao odrediti u kakvom se točno duševnom stanju nalazi. Buljio je u stvari u svojoj košari, nije mogao smisliti što da napravi, nije bio kadar uopće razmišljati. Bio je omamljen i koljena su mu klecala. Ostavio je košaru sa strane i otišao, ne kupivši ništa. Otišao je na gradilište i uhvatio se posla. Rušenje zidova bilo mu je ispušni ventil. Izvlačio je velike komade gipsanih ploča, odlomljene okvire i sam je uništio stari pult. Još se osjećao uzdrmanim, frustriranim i napetim poput ţice koja samo što nije pukla. Avery. Trudna. Koliko su dugo trajali ti testovi? Koliko su bili točni? Da je bar uzeo si vremena da pronađe odgovore na ta pitanja kako bi nakon toga imao kaka vtakav stav.


Kao prvo, ako je kupila test za rano otkrivanje trudnoće, ima razloga vjerovati da je u drugom stanju. Ţene nisu kupovale takve stvari iz hira. Nije li tako? Zašto bi? Flasteri se kupuju prije nego što se netko poreze, ali testovi za rano otkrivanje trudnoće ne kupuju se prije nego što netko posumnja da je u drugome stanju. Ako je imala razloga vjerovati da je trudna, zašto mu ništa nije rekla? Recimo: Owene, postoji mogućnost da sam trudna, kupit ću test za otkrivanje trudnoće da saznam. Vjerojatno je bila izbezumljena. Međutim, nije izgledala izbezumljena. Djelovala je smireno, prisjetio se. Ĉak se i nasmiješila kad ga je ubacila u košaru. Je li ona ţeljela zatrudnjeti? Ĉini se da da, da joj se sviđala ta ideja. Odlučila je ne reći nikomu ništa dok ne dozna istinu. Ako nije ţeljela zatrudnjeti, pretpostavljao je da je planirala šutjeti o svemu. A to nije bilo u redu, ne, to mu se nije svidjelo. Ako je bila trudna, pretpostavljao je da će mu to reći kad ona bude htjela. Da mu ne kaţe, ništa ne bi znao - da nije bilo susreta u ljekarni — tako da ona mora odabrati hoće li mu reći i kad. Nije mu bilo drago zbog toga, nimalo. Ako se uzme u obzir to što je njezina majka učinila, ne bi li ona, od svih ljudi, trebala biti svjesna da otac (Isuse, moţda će postati otac) ima pravo znati? Riječ je o dvoje ljudi, ne samo o njoj. Oni nisu bili povremeni ljubavnici ili ljubavnici na jednu, dvije, tri noći. Oni su bili... Nije bio potpuno siguran što, ali njihova je veza, zasigurno, bila više od usputnog jebanja. Kakva god da je bila, povjerenje i iskrenost bili su njezini ključni elementi. Nije mu dovoljno vjerovala da mu kaţe za majčin posjet dok nije bila dovedena u škripac, prisjetio se. Umjesto toga se povukla, digla zid među njima isključila ga. Ako je mislila da će joj to proći, uistinu bi trebala poraditi na svojem ponašanju. "Jebemu!" bacio je puknutu šperploču u kontejner za smeće. "U redu." Beckett mu je prišao. "Iskaljuješ se zbog nečega, da čujem o čemu je riječ." "Baš ţeliš znati?" U rijetkom trenutku izljeva bijesa Owen je udario nogom u kontejner. "Reći ću ti. Avery je trudna." "Jebemu!" Pogledao je oko sebe i, ugledavši jednog od radnika kako izlazi, Beckett mu je mahnuo da ode, a onda je primio Owenovu ruku i povukao ga ispod strehe. "Kad si za to doznao?" "Danas. Jutros. A znaš li kako sam saznao? Znaš kako sam morao saznati, jer mi ona ništa ne govori? Saznao sam jer sam ušao u onu prokletu ljekarnu, kada tamo ona uzima test za trudnoću." "Boţe, Owene. Je li bio pozitivan?" "Ne znam." Postajući sve gnjevniji, šetao je gor edolje po betoniranoj šetnici. "Nije mi rekla ništa, kvragu. Potajno odlazi kupiti štapiće za pišanje umjesto da razgovara sa mnom. Dosta mi je." "Dobro, smiri se." Kako bi prekinuo bratovu ljutnju, prepriječio mu je put i podigao obje ruke. "Ne znaš je li trudna." "Rekao bih, kako se ponaša, da sam ja zadnji koji bi za to saznao." Osim gorućeg bijesa, osjetio je i duboku povrijeđenost. "Dosta mi je." "Što ti je rekla kad si je pitao?" "Ništa. Nisam je pitao." Beckett je stao zuriti u Owenovo bijesno lice. "Nisi je pitao zašto kupuje test?" "Nisam. Skamenio sam se, je li ti jasno? Isuse. Ubacila je to u svoju košaru kao da je riječ o vrećici bombona — smješkajući se - a ja sam se skamenio. Kog bi vraga ti učinio?" "Kod mene i Clare situacija je drukčija."


Beckett je stajao ispod kosine krova i gledao kako kiša pada uporno i polako. "Razgovarali smo o djetetu. Ţelimo još jedno. Pretpostavljam da vas dvoje niste razgovarali o tome što biste poduzeli u ovakvoj situaciji?" "Ne, o ovome nikad nisam razmišljao. Trebala mi je reći, Beck. To je najmanje što je trebala učiniti. Trebala mi je reći da joj treba test. Zašto misli da sve treba sama rješavati? Ja tako ne mogu funkcionirati, i ne ţelim na takav način ţivjeti." "Ne, ne moţeš." Sigurno ne netko kao Owen, pomislio je Beckett. Njegov je brat rođen kao timski igrač, urođenog vjerovanja u partnerstvo i podjelu tereta odgovornosti. Za Owena tajne pošto je samo za Boţić i rođendane, ne u svakodnevnom ţivotu. "Moraš s njom porazgovarati, ali, Isuse, ne sad. Usred je ludnice za ručak. A ti se ionako moraš malo ohladiti." "Ne vjerujem da ću se smiriti. Što više o tome razmišljam, to sam bješnji." "Dobro, onda promisli o ovome. Ako je trudna, što bi ti napravio?" "Ako je trudna, onda bi se trebali vjenčati." "Nisam te pitao što bi trebali, već što ti ţeliš?" "Ja..." Zastao je da razmisli o odgovoru. "Ako budemo dobili dijete, ţelim da se vjenčamo." "U redu, razmisli o tome sat vremena. Ti uvijek pronađeš neko rješenje, Owene. Dotad će se raščistiti guţva u restoranu. Idi tamo, reci joj da ţeliš s njom nasamo razgovarati. I, za Boga miloga, saznaj hoćeš li postati tatica prije nego što još više pobjesniš. Onda rješavaj stvar." "U pravu si. Isuse, osjećam se pomalo..." "Bolesno?" "Zapravo i ne. Izgubljeno. Nikada nisam mogao ni zamisliti da će se ovakvo što dogoditi. To je izvan..." "Owenova predviđena slijeda događaja? Prilagodi se situaciji", savjetovao ga je Beckett, lagano ga udarivši šakom u rame. "Prilagoditi se. Da, mogu ja to." Lice mu se zatamnjelo, a oči zacaklile. "Alija nisam jedini koji će to napraviti." Pričekao je sat vremena, odlučio je da će se smiriti, razmišljati pozitivno. Kiša je i dalje neumoljivo padala, a on je otpješačio do Veste, gdje je bilo toplo i gdje su mirisali umaci i začini. Avery je stajala za blagajnom i naplaćivala gostu, pritom drsko namignuvši Owenu. Namigivanje, pomislio je, za potpirivanje strasti. To nije bio prikladan trenutak za slatko, milo namigivanje. "Dobar tajming", rekla mu je. "Guţva je upravo splasnula. Mislila sam navratiti da pogledam kako teku radovi." "Moramo razgovarati." "Naravno, sjedni. Franny će me zamijeniti. Jesi li za komad pizze?" "Nisam. Moramo razgovarati gore na katu. U četiri oka." "Oh, sranje. Nešto nije u redu na gradilištu?" "Nema veze s tim." "Onda što... " "Avery", namrštio se i glas mu se produbio. "Idemo gore, sad. Moramo razgovarati u četiri oka." "Dobro. Dobro, ali kvariš mi raspoloţenje." Ljutito je otišla do prolaza između kuhinja. "Franny? Moram izaći." Dok je govorila, skinula je pregaču i objesila je. "Ţelim vidjeti novo gradilište", rekla je. "Moţeš otići poslije, ako je to ono što ţeliš."


"Zašto si ljutit?" upitala ga je dok su prolazili kroz straţnja vrata. "Nisam ništa napravila." "Moţda je baš u tome problem." "Baš mi kvariš raspoloţenje", ponovila je i širom otvorila vrata svoga stana. "Dobro, u čemu je, dovraga, problem?" Njegov pomno planiran, potpuno razuman pristup doţivio je totalni neuspjeh. "Kog mi vraga nisi rekla da si trudna?" "Što? Što?" "Ne glumataj mi tu neku iznenađenost, Avery. Vidio sam te u ljekarni. Vidio sam te kako kupuješ test za trudnoću." "Ti..." Stisnula je šake uz bokove. "Ti si mene špijunirao." "Ne budi glupa. Bio sam u nabavi pa sam svratio i u ljekarnu. Kad ono ti tamo uzimaš test s police i ubacuješ ga u svoju košaru. Pobogu, što to s tobom nije u redu da mi nisi rekla? Zar mi ne vjeruješ ili ne poštuješ dovoljno ono što značimo jedno drugomu da mi kaţeš da si trudna?" "Nisi?" "Nisam trudna, budalo." Preplavio ga je neki čudan osjećaj, ali nije ga mogao definirati. "Test je bio negativan." "Ne, test je bio pozitivan." Izvadila je mobitel. Srce mu je počelo ubrzano tući i pomislio je da će mu iskočiti. "Ako je bio pozitivan, onda si trudna. Tko je onda budala?" "Ti." Okrenula je mobitel da mu pokaţe fotografiju testnog štapića i TRUDNOĆE. "Zato što je ovo Clarein test za otkrivanje trudnoće. Test koji sam za nju kupila jutros jer me to zamolila." "Vidio sam Becketta prije deset minuta. Clare nije trudna, inače bi mi rekao." "Ona mu još nije rekla. Ţeli mu to reći kada budu sami, čeka posebnu prigodu za to — što bi i ti shvatio da nisi budala. Traţila je od mene da ne govorim nikomu, a sad sam prekršila obećanje. To me strašno ţivcira." "Neću mu ništa govoriti, Boţe. Ne ţelim im to pokvariti." Teturav, nesiguran i pomalo u bunilu, prolazio je objema rukama kroz mokru kosu koja je stršila. "Ali, Isuse, što sam trebao pomisliti kada sam te vidio kako to kupuješ." "Ne znam, Owene. Moţda je rješenje bilo u tome da mi priđeš i kaţeš 'Hej, Avery, baš lijepo što smo se ovdje susreli, zašto kupuješ test za otkrivanje trudnoće?'". "Moram sjesti." Sjeo je. "Moram te podsjetiti da mi duguješ oprost." Dolazio je do zraka cijelu minutu. "Mozak mi je stao. A onda si jednostavno odšetala. Doimala si se tako bezbriţno da nisam bio kadar misliti." Nije rekla ništa dok ga je pomno gledala. Djelovao je tako smeten i zbunjen, kao rijetko kada. "Izgubio si kontrolu." "U neku ruku. Moţda." "I prenaglo donosiš zaključke." "Ja... U redu." "A to nikad ne radiš." "Nikada te prije nisam vidio da kupuješ test za trudnoću - a ja sam jedini koji ima seksualne odnose s tobom." Uzela je to u obzir. "To je sve razumljivo. Donekle." Usta su joj se razvukla u smiješak i rekla mu je pomirljivim tonom, "Skroz si poludio." "Napola sam poludio", ispravio ju je. "Više sam bio ljutit i..." Odlučio je priznati. "I povrijeđen, misleći da mi namjerno nisi rekla. Nikad o tome nismo razgovarali." Izdahnula je duboko. "Takvo što zahtijeva ozbiljan razgovor. Ne znam, ali čini mi se da se o tome ne moţe razgovarati desetak minuta. Sada je u redu, je li, jer ja nisam, a Clare jest. Ona je tako sretna. Beckett će tek to postati."


"Da, bit će. Uistinu će biti." "Budimo sretni zbog njih i dopusti mi da uţivam u činjenici da si bio kreten. Razgovarat ćemo jednom o "što ako", ali sad zaista ţelim vidjeti radove. Rekla sam Clare da ću pokupiti djecu iz škole i odvesti ih u trgovinu kako bi ona mogla reći Beckettu. Ne ţeli da joj djeca znaju dok stvari ne krenu svojim tijekom. U svakom slučaju, vjerojatno ne prije vjenčanja. Zasad je to njezina i Beckettova stvar, a i tvoja, i moja, i Hopeina, i Ryderova, i tvojih i njezinih roditelja. Što je već cijela gomila ljudi." "U redu." Ponešto smireniji, ustao je. "Ali mogli bismo oboje razmisliti i razgovarati o tome, za svaki slučaj." "Ti si zabrinut za to više od mene, ali napravit ćemo to. Danas je doista dobar dan, Owene." "Imaš pravo."Još se više umirio kad ga je pomilovala rukom po glavi. "Doista je dobar dan." "Zasad budimo sretni zbog Clare i Becketta. Vjenčat će se, stvaraju obitelj, proširuju je. To je točno ono što oboje ţele." "U redu", ponovio je. Privukao ju je k sebi. "Bit ćemo sretni zbog njih. Oprosti mi što sam se naljutio na tebe." "Meni nije, jer sam ti mogla reći budalo.'' Nasmijala se nagnuvši glavu natrag pa ga poljubila. "Idemo do gradilišta. Mogu li ja nešto srušiti?" "Naći ću ti nešto. To je najmanje što mogu učiniti."


Hope je pomaknula prozirnu vazu s bijelim ruţama nekoliko centimetara ulijevo. "Tako." Iako Avery nije uočila nikakvu razliku, kimnula je glavom u znak odobravanja. Bijelim su stolnjakom prekrile i potpuno preuredile dugi stol posuđen iz Turn The Pagea. Zahvaljujući Hopeinu oku za lijepo, prozirne, četvrtaste vaze s bijelim, tek propupalim ruţama i sitne lučice u srebrnim posudicama krasile su improvizirani bar, na kojem će se posluţivati slastice i šampanjac. Clare je moţda bila protiv klasičnog vjenčanja u bijeloj vjenčanici, ali djevojačka će večer biti kako spada. "Darovi tamo, hrana ovamo, slastice i šampanjac ovdje." S rukama na bokovima, Hope je napravila krug po blagovaonici. "Odlično si joj ukrasila stolicu." "Zadivila sam samu sebe." Postavili su jednu od stolica s visokim naslonom okrenutu prema sobi. Golema mašna od bijelog tila krasila je vrh, a njezini su krajevi padali do poda. Bijeli i svijetli, svjetloruţičasti ukrasi nalazili su se na poprečnim letvicama između nogu stolica, kao i na samim nogama stolica te naslonima za ruke. "Tek kada dobijem prigodu da napravim nešto, sjetim se koliko volim ţenske poslove." U prekrasnim crvenim cipelama s potpeticama koje su kuckale o pod od tvrdog bjelogoričnog drveta, Hope je otišla pomaknuti svijeće na točno određeno mjesto. "Stavit ću nešto vina i grickalica u salon kako bi se gosti mogli smjestiti gdje god poţele." "Znaš da će mnogo ljudi doći, iako još ne znaju kako hotel izgleda. Bit ćeš preplavljena zahtjevima za obilazak." "Već i računam na to. Šteta što nije dovoljno toplo da izađemo u dvorište. Kako god, hotel izgleda odlično, a mi izgledamo..." Okrenula se, povukla Avery za ruku i stala s njom pred ogledalo sa zlatnim okvirom. "Fantastično." "Slaţem se." "I... malo šampanjca prije zabave?" "Ako inzistiraš." Otišle su do kuhinje, gdje im je Hope napunila čaše šampanjcem. Kucnule su se. "Za djeveruše i kume." "To smo mi." "A za otprilike osam mjeseci organizirat ćemo zabavu darivanja novorođenčeta." "Ĉetvero djece. Uh!" Avery je malo otpila pa ponovno podigla čašu. "Neka budu zdrava i snaţna." More power to them. "Već jesu snaţni. Drţi ih ljubav." "Misliš?" "Mislim." Hope je sjela na stolac. "Što misliš koliko dugo mogu ovo drţati u tajnosti? Dvojica od njih, jednostavno, blistaju od sreće." "Većina će misliti da je razlog tomu samo vjenčanje, što dijelom i jest. Ako budu šutjeli do povratka s medenoga mjeseca — što je Clarein cilj — dat će im malo prostora za disanie." 'Ne mogu vjerovati da si mi ti o tome tajila cijeli dan." "Jedva sam čekala da ti kaţem." Avery je sjela na stolac namjestivši svoju proljetnu zelenu haljinu. "A ja bih došla do tebe nakon posla i rekla bih ti sve da nije bilo onog nesporazuma s Owenom." "Koja puka slučajnost?" Budući daju je to i dalje zabavljalo, Hope se naslonila i smijala se. "Ozbiljno, on nailazi iza ugla u ljekarni, baš u trenutku kada ti kupuješ test za trudnoću." "Sudbina se malo poigrala s njime." "Jadnik. Zamisli što mu se motalo po glavi."


"Upravo to. Ne mogu zamisliti, odnosno ne potpuno — a inače uvijek mogu ući u Owenovu glavu. Ali bio je tako ozbiljan. Ne mogu procijeniti je li bio lud, uplašen, što li." "Pomalo i jedno i drugo, pretpostavljam." "Ĉak i nakon što sam mu objasnila?" I dalje ju je to pomalo mučilo. "Oboje smo to gurnuli na stranu, ali uistinu, ne mogu biti sigurna. Lud i uplašen jer sam moţda trudna, ili moţda da sam trudna, a nisam mu ništa rekla." "Pretpostavljam da je to morao prihvatiti, riječ je o Clare, ali što da si ti bila trudna, bi li to prihvatio?" "Njegova reakcija potaknula me je na razmišljanje što bismo napravili da nam se to dogodilo. Već si upoznala Owena dosad. On sve planira. Svemu mora odrediti vrijeme i mjesto. On je od onih koji provjeravaju rok trajanja na mlijeku prije nego što ga kupe." "To i ja radim." "Zato ga razumiješ. Neplanirana trudnoća." Avery je zakolutala očima. "To bi poljuljalo same temelje njegova ţivotnog plana." "A koji je to njegov ţivotni plan?" "Nemam pojma, ali moţeš se kladiti da ga ima." "Mislim da nemaš pravo." Hope je nadolila njihove čaše. "To kaţem zato što imamo mnogo zajedničkih osobina. Da, on vjerojatno ima nekakav temeljni plan koji uključuje ciljeve, postignuća, događaje, korake. Ali on je također kadar prilagoditi plan." Podignula je ruku i gestikulirala oko nje. "Ja sam ga prilagodila." "Naravno, on ga moţe prilagoditi." Biti organiziran i učinkovit ne znači biti nepopustljiv. Bio je tek... pomalo ukočen za njezin ukus. "U redu, budući da se igramo 'što ako'. Da sam kupovala taj test za sebe i da je rezultat bio pozitivan, on bi se prilagodio i počeo planirati od te točke. Prvi korak bio bi brak." "To te muči?" "Ne. Ne. On bi smatrao da čini ispravnu stvar, nuţnu stvar. Ja se ne bih ţeljela udavati zato što je to ispravna stvar." "Bolje i to nego činiti pogrešnu stvar", istaknule je Hope. "Znaš na što mislim. Ţelim se udati zato što se ţelim udati, jer sam spremna, zaljubljena, uzbuđena zbog pomisli na to da ću provesti svoj ţivot s nekim." Hope je uzela jedan mentol bombon iz zdjele na kuhinjskom otoku. "Ti bi rekla 'ne'." "Ne znam." "Ja znam. Odbila bi jer bi se osjećala obveznom dokazati da si u pravu, a pritom bi njega riješila problema — obje stvari u podjednakoj mjeri." Ponovno prekriţivši noge, Hope je promatrala Avery kako pijucka šampanjac. "Ja se mogu pobrinuti za sebe, a ti nemaš obvezu da se oţeniš mnome. Podijeli odgovornost za dijete, da, budi aktivan i integralan dio djetetova ţivota, da. Ali ti osobno nemaš nikakvih obveza." "To zvuči ekstremno." "Nisam ţeljela da zvuči tako. To sliči na tebe — ponos, oprez, srce, problemi s majkom." "Bi se oni vjenčali da ona nije ostala u drugome stanju sa mnom?" Pomalo mrko Avery je otpila šampanjac. "Ne vjerujem." "Da nisu, ti ne bi sjedila ovdje i razmišljala o tome.. Oni su donijeli odluku; ti si rezultat." Avery je pomaknula rame. "Praktična škola logike Hope Beaumont." "Ona uglavnom funkcionira. Slušaj, ja ne bih sjedila ovdje s tobom da Jonathan nije donio odluku — što je dovelo do toga da i ja donesem svoju odluku. O tome sam intenzivno razmišljala proteklih mjeseci. Ovdje sam sretna, sretnija nego dok sam bila s Jonathanom, a bila sam uvjerena da je moj ţivot počiva na temeljima Praktične škole logike." Avery je razmišljala na trenutak. "Razumijem te ali, Hope, Jonathan je bio seronja." Smijući se, Hope je podigla čašu. "Da, ali mislila sam da je bio moj seronja." Pogledala je na sat. "Trebali bismo početi iznositi i ostalu hranu."


Tek što su počele, Clare je pokucala na vrata predvorja. "Znam da sam malo uranila", započela je kada joj je Avery otvorila. "Odvezla sam djecu u našu novu kuću — koja je uistinu gotovo u cijelosti dovršena. Beckett i njegova braća dat će im posla. Boţe, budi im na pomoći. Nevjerojatno! Ma vidi ti tog cvijeća!" "Ĉekaj da vidiš blagovaonicu. Prvo mi daj kaput. U praonici rublja imamo vješalice za kapute. Kako se osjećaš — ovdje smo samo ja i Hope. Još nitko nije došao." "Dobro." Smijući se, zabacila je svoju vedru, plavu kosu s ramena. "Kada sam jutros povratila, pomislila sam, imat ću dijete. Beckett i ja imat ćemo dijete. Tako da sam dobro." "Vidi se. Ne mislim na dijete", rekla je Avery smijuljeći se kad je Clare poloţila ruke na trbuh. "Dođi vidjeti." Kad je odvukla Clare u blagovaonicu, Hope je pokazala na bife. "Što misliš?" "Lijepo je. Oh, tako je lijepo. Sve to cvijeće, sve te svijeće. Uredili ste mi stolicu!" Clare su se oči ispunile suzama. "Opet sam se rasplakala. Ne znam jesu li tomu uzrok sreća ili hormoni, vjerojatno oboje. Isto mi se dogodilo i jutros dok je Beckett prao posuđe." "Mladenki je dopušteno da plače na svojoj djevojačkoj večeri", uzvratila joj je Hope. "Nadam se da je tako jer imam osjećaj... Hvala vam, uistinu, za sve. Za sve ovo. Za to što ste moje." "Glavu gore", upozorila ju je Avery, "inače ćemo sve početi plakati. Idem ovo objesiti." Brzo je izašla i objesila Clarein kaput do svoje jakne. Iznenada se trgnula jer joj je privuklo pozornost nešto što je dolazilo s drugoga kraja predvorja i s dna stubišta. Je li čula što? Prije će biti da je osjetila nešto, pomislila je Avery. Tiho se udaljila od glasova Clare i Hope. Vrata sobe Elizabeth i Darcy bila su otvorena. Međutim, sve su sobe ionako bile otvorene jer je Hope ţeljela dopustiti gostima da razgledavaju sobe sami ako one budu zauzete ulogom domaćica hotela. Vrata trijema u Elizabeth i Darcy također su bila otvorena. Miris kozje krvi dojedrio je s prohladnim oţujskim povjetarcem koji je lagano dopirao do sobe. Nije ništa ni čula niti vidjela, ali je nešto osjetila. Osjetila je tugu. "Molim te, uđi", promrmljala je. "Molim te, dođi unutra. Znam da si tuţna. Znam da je bilo teško, jako teško to prihvatiti. Owen traţi Billyja. Ako itko moţe otkriti i riješiti probleme, onda je to Owen. U međuvremenu znaj da nisi sama. Znam kako ti je jer sam se i ja osjećala osamljenom." Napravila je još jedan korak prema vratima i stala. "Ali nisam se trebala tako osjećati. Uvijek sam imala nekoga komu je bilo stalo do mene, čak i u trenutcima kad se sve činilo tako teško, tako tuţno. Ti također imaš nekoga. Nama je stalo do tebe." Isprva je oklijevala, a onda se otvorila. Lizzy je najčešće djelovala sretnom, čak i razigranom. Romantičnom, mislila je Avery. Mlada ţena vedre naravi. "Imam jednu tajnu. Mislim da je tebi mogu reći jer dala bih se okladiti da ti znaš čuvati tajnu. Pogotovo onu sretnu, kao što je ova. Molim te, uđi." Vrata trijema polako su se zatvorila. S osjećajem povjerenja, Avery je sjela na jedan kraj kreveta. "Imamo danas zabavu dolje u prizemlju. Clareinu djevojačku večer." Nije bila sigurna je li u doba Elize Ford postojala tradicija odrţavanja djevojačkih večeri. "To je nešto što mi radimo. Mislim, ţene. Imamo zabavu kojom proslavljamo prijateljičino vjenčanje koje će se uskoro dogoditi. Imamo hrane, igramo se, donijeli smo joj darove. Vesela je atmosfera. Tek nekolicina njih koji će se ovdje pojaviti zna za ovu tajnu, ali znam da se Clare neće ljutiti ako je tebi kaţem. Tebi je stalo do Becketta, i Clare, i dječaka. Oni su tako lijepa obitelj. A za nekoliko mjeseci obitelj će biti i brojnija. Clare je trudna. Ona i Beckett dobit će dijete na zimu." Širio se miris, prodoran i sladak kao ljeto, a s njim se i zrak ugrijao.


"Znam. Nije li to divno? Ti si bila svjedok njihova zaljubljivanja. Mislim da je sve i počelo ovdje, u hotelu. Za nekoliko tjedana oni će se ovdje u hotelu i vjenčati. Sve u vezi s njima tako je snaţno, sigurno i ispravno. To je rijetka pojava, slaţeš li se? Biti tako snaţan, siguran i ispravan. Naći osobu koja ti odgovara, koja te ispunjuje, s kojom si povezan. Ne znam ni kako bih se uopće izrazila." Spustila je pogled i primijetila da stišće ključić koji joj je dao Owen. Bilo je i suza, njenih suza na ruci. "Clareini su hormoni zarazni. Nisam tuţna. Nisam." Osjetila je kako je netko gladi po kosi i zatvorila je oči čudeći se da bije dodir mogao utješiti. "Nisam tuţna", ponovila je. "Samo nisam onoliko jaka i odlučna koliko bih htjela biti. Zašto ljudi riskiraju? Vjerojatno si riskirala mnogo toga zbog Billyja. Kako ti to uspijeva?" Promatrala je laganu izmaglicu kako pada po staklenim vratima trijema. Obris lijepog srca sjajio je s druge strane stakla. "To sve izgleda jednostavno", promrmljala je Avery. "Zašto nije tako?" Glasovi i smijeh čuli su se na stubama. "Počinje zabava. Moram otići dolje." Ustala je i otišla do malog ogledala kako bi provjerila primijeti li se da je plakala. "Trebala bi i ti doći. Ovo je sluţbeni poziv. Nema potrebe da budeš sama", dodala je i sišla dolje do svojih prijateljica, svjesna daje, osim toga što je razgovarala s duhom, razgovarala i sa samom sobom. Uletjela je na zabavu. Da, uţivala je u ţenskim stvarima kad god bi našla vremena za takvo što. Lijepe haljine, lijepo aranţirana hrana, pričanje o vjenčanjima, muškarcima i modi te pokoji trač. Prigoda da se prisjeti da je i ona sama imala jedan sočan trač, znan tek šačici nazočnih ţena — i jednom duhu. Pila je i sluţila šampanjac, jela fine kanapee i nosila suđe u kuhinju. Dok je Hope uspješno vodila bilješke o darovima i njihovim darovateljima za Clare, ona je ubacivala u vreću za smeće rastrgani papir za zamatanje. Carolee je umješno izrađivala buket od papirnatog tanjura i odbačenih ukrasnih mašni i vrpci. Bedaste, ţenske stvari. Mirisi, zvukovi iza vjenčanice i trepereće svijeće. Buduća mladenka i majka piju đumbirov sok i smiju se zviţducima i klicanju u trenutku kada je nevjesta otvorila dar, gotovo prozirnu spavaćicu. "Dobro ste ovo organizirale." Za vrijeme jedne bučne igre, Justine je potapšala Avery. "Nije moglo biti bolje." "Uţivale smo u svakoj minuti." "Vidi se. Clare je sretna što ima tako sposobne prijateljice." "I ja tako mislim o sebi." "I to se vidi. Mislim da bismo trebale otvoriti još jednu bocu šampanjca. Hoćeš mi pomoći?" "Naravno." "Htjela sam minutu nasamo s tobom", rekla je Justine dok su odlazile prema kuhinji. i "U redu." Justine je uzela bocu koju je Avery izvadila iz hladnjaka i stavila ju je na šank. "Ja sam doista dobra mama." "Ja za bolju nisam čula." "I nećeš." Smiješila se gledajući Avery, a onda joj se lice raznjeţilo dok je milovala Averynu kosu. "Smatrala sam te svojom čak i prije Tracina odlaska." "Oh, Justine."


"Uvijek sam pretpostavljala da si znala, ali ti to nikad nisam spominjala. Moţda sam trebala." Ganuta, toliko ganuta, Avery je mahala glavom tam oamo. "Uvijek sam znala da sam mogla računati na tebe, da ti se mogu obratiti." "Nadam se da je tako, i nadam se da će uvijek tako i biti. Avery, ti si jedna od najsvjetlijih točaka u mom ţivotu, zasigurno, jedna od najsvjetlijih. Ţao mi je što je to svjetlo ţmirkalo posljednjih nekoliko tjedana." "Radim na tome." "Nema potrebe. Osjećaj ono što osjećaš." Owen joj je rekao doslovno isto, Avery se prisjetila. Djelovalo je utješno, poput milovanja kose. "Sad ću riskirati i reći nešto što sam godinama ţeljela reći. Traci je bila, i još je, prevrtljiva, sebična ţena koja je uvijek htjela imati više nego što ima, i uvijek bi joj bio netko drugi kriv ako to ne bi dobila. A ako bi to i dobila, nikad nije bila zadovoljna, jer to ne bi bilo dovoljno — i to je opet bila krivnja nekog drugog. Ti si skroz drukčija. Gledala sam te dok si odrastala i znam tko si i što si." "Misliš li da me ona ikad voljela?" "Da." Ne oklijevajući, Justine je stisnula Averynu ruku. "Da, voljela te, i mislim da te i sada voli. Ipak nedovoljno." "Nedovoljno moţe biti lošije nego nikako", promrmrljala je Avery. "Moţda, ali to nije tvoja krivnja, dušo. To nema nikakve veze s tobom, nego s Traci. Htjela bih vjerovati da si toga potpuno svjesna. Moţda još nisi. U međuvremenu, budi sretna što imaš prijateljice na koje moţeš računati. Ali pokatkad djevojka treba mamu. Ti imaš mene." Avery ju je čvrsto zagrlila. "Znala sam. Uvijek sam znala, ali to godi kad to ti kaţeš. Ne ţelim da se brineš za mene." "To je dio posla, ali, kad si ti u pitanju, ja sam mirna." Podigla je rukama Averyno lice i nasmiješila se. "Samo hrabro. Ti si uvijek znala pronaći izlaz." Nakon odlaska gostiju te pospremanja i čišćenja za njima — Carolee se bavila s dvoje gostiju koji su odlučili prenoćiti — Avery je nagovorila Hope da dode u njezin stan u predahu. "Odmori se." Avery je sjela, naslonila se i digla noge na niski stolić. "Ĉestitam, sudomaćice." "Također. Isuse. Iscrpljena sam." "Bila si jako uzbuđena pa ti je sad naglo pao adrenalin." "Znam — ali to je bila djevojačka večer za pamćenje." "I slijedi isto takvo vjenčanje." Avery je samozadovoljno podigla ruke i razgibala ramena. "Za minutu nam idem skuhati čaj, a onda moţemo razgovarati ojanice i o tome koji joj je vrag bio da odjene onakve hlače. Guzica joj je izgledala kao golemi goveđi odrezak." Naslonivši se, Hope je sklopila oči i smijuljila se. "Boţe, stvarno jest. S druge strane, Laurie je bila tako lijepa i tako uzbuđena zbog svojeg vjenčanja. Prava je šteta što su rezervirali dvoranu prije nego što je hotel bio završen." "Ti si nezasitna." "Moţda. Charlotte me odvukla na stranu. Ona i druge djevojke iz knjiţare ţele Laurie prirediti djevojačku večer. I sada bi htjele da se ona odrţi u hotelu. Moram porazgovarati s Justine, da vidimo koliko bi stajao takav događaj." "Mislila sam da sam ja ona koja najviše radi." Ustala je, izula cipele putem do kuhinje — onda ih zaobišla kako bi otvorila ulazna vrata jer je netko kucao. "Samo da nije neki problem dolje, samo da nije neki problem dolje", mrmljala je. "Owen."


"Vidio sam svjetlo. Mislio sam da bismo mogli — Bok, Hope." "Bok. Baš sam na odlasku." "Ne, nisi. Zasluţile smo popiti čaj. Carolee će dotad upravljati hotelom. Jesi li i ti za čaj?" priupitala gaje. "Ili za pivo?" "Boţe, sjedni." Gurnula ga je prema stolici. "Od silne ljubaznosti zaboljet će me zubi. A noge me već bole." "Ona je uvijek dobar domaćin." Prošao je pokraj stolice i sjeo na kauč. "Sinoć i rano jutros", obratio se Hope, "imao sam vremena provesti malo istraţivanje." "Uzet ću pivo. I mi smo se naradili. Mogu ga popiti putem ako vi... " "Ĉim završi vjenčanje, kunem se, uloţit ću više vremena u to, pomoći ću ti. " "Nema problema. Danas se nisam mogao tomu posvetiti jer kod Bečka uistinu radimo punom parom." "Kako ide?" viknula je Avery. "Još malo i gotovi smo. Trenutačno se sve svodi na ličenje, popravke, rješavanje detalja. "Zvuči mi poznato", rekla je Hope nasmiješeno. "Prilagođujem vremenski raspored... " "Također poznato", javila se Avery iz kuhinje. "Bit će gusto, ali trebalo bi sve biti završeno baš prije samog vjenčanja i spremno za dobivanje svih dozvola. Razmišljao sam o tome da im uredimo interijer dok budu na medenome mjesecu. Ne moramo sve - primjerice, slike na zidovima i ukrasne detalje — ali bismo mogli ubaciti namještaj, opremiti kuhinju i slično." Avery je izišla s pladnjem, šalicama čaja i bocom piva. Sve je odloţila, nagnula se i poljubila ga. "To si ti. Samo se ti moţeš toga sjetiti." "Bilo bi dobro za njih da se mogu useliti odmah nakon povratka." "Odlična ideja. Pomoći ću im koliko god budem mogla", obećala je Hope. "Znam kako su planirali razmjestiti namještaj. Razgovarale smo o tome." "Hope ima slonovsko pamćenje." "Ali ne i guzicu poput divovske rajčice." Owen je začuđeno pogledao Avery, na što je ona frknula. "Šala nas cura", rekla mu je. "U redu. U svakom slučaju, isplanirat ćemo to. Kako je sve danas prošlo?" "Bilo je savršeno." Hope je ispruţila noge. "A došao nam je i jedan neočekivani gost. Tijekom cijele zabave s vremena na vrijeme osjetio se njezin miris - i stvarno mislim da se posluţila šampanjcem, ako je to moguće. Našla sam praznu čašu gore u E&D-u nakon što sam sve obišla, a svi su već bili otišli." "Ja sam je pozvala." Avery je pijuckala čaj. "Bila sam gore prije zabave i, ne znam, imala sam neki osjećaj da je bila tuţna. Ţalosna. Rekla sam joj za dijete i za djevojačku večer. Ĉini se da ju je to sve oraspoloţilo." "To si ti", promrmljao je Owen. "Ti misliš na takve stvari. O njoj moţda znam nešto više. Raspitao sam se o njezinoj obitelji. Imala je dva starija brata i mlađu sestru. Jedan je brat poginuo u ratu. Drugi se vratio, oţenio se, imao četvero djece, tako da su to poveznice koje imamo u slučaju potrebe. Sestra se udala nekoliko godina nakon rata. Imala je petero djece, ali jedno je umrlo još kao dojenče. Koliko sam uspio saznati, sestra je ţivjela više od devedeset godina. Nekoliko godina nakon vjenčanja, odselili su se u Philadelphiju. To bi ti, Hope, mogla istraţiti jer je tvoja obitelj odande." "Moţe." "Znaš li išta o Liberty House School?" Hope je podigla pogled, a osjećaj iznenađenja preplavio joj je lice. "Istini za volju, znam. Zašto?" "Još nisam pohvatao sve pojedinosti, bio sam skrenuo s puta i uhvatio se nevaţnih stvari — znaš kako to ide — i pojavila se ta škola za djevojke Liberty School House — osnovana 1878. Sestra joj je bila među osnivačima — a i omogućivala je školovanje


djevojkama u vremenu kada to nije bilo prestiţno. Danas nije samo za djevojke, ali je i dalje ugledna privatna škola na tom području." "Istina. Išla sam u tu školu." "Ozbiljno?" Iznenađeno, Owen se nagnuo naprijed, naslonivši podlaktice na bedra. "Svijet je mali." "Da." Namrštivši se, Hope je odloţila svoj čaj. "Kako joj se zvala sestra?" "Ah, Catherine." "A prezime nakon udaje?" "Darby. Catherine Darby. Pročitao sam da školska knjiţnica nosi njezino ime." "Tako je, a svijet je zaista sablasno mali. Catherine Darby o kojoj pričamo, koja je pomogla osnovati djevojačku školu Liberty School House 1878., bila je moja prapraprabaka." "Za Boga miloga!" viknula je Avery sva u čudu. "Za Boga miloga, Hope, ako je to sve točno, Lizzy ti je rođakinja. Ti si njezina praprapranećakinja." Hope je letimično pogledala Owena. "Pohađala sam Liberty School House, od vrtićke dobi pa sve do kraja osnovne škole. Isto su to prošli i moja majka, i moj ujak, i moja baka s majčine strane, i moj brat, i moja sestra. To je obiteljska tradicija. Odmah vam mogu reći, ne znam mnogo o svojoj obitelji — ne tako daleko u prošlosti. Zamišljala sam Catherine Darby kao staricu - staru s obzirom na dijete - na slici u školskoj knjiţnici. Nikada nisam čula da je imala sestru koja je umrla. Nisam čak znala ni njezino djevojačko prezime." "Zna li netko iz tvoje obitelji više - neke privatne stvari kojih nema u sluţbenim dokumentima?" "Iskreno govoreći, ne znam, ali mogla bih saznati. Ovo je sve... tako čudno." Tako čudno da je osjećala škakljanje u grlu. "Trebaju mi se stvari slegnuti. Ne mogu sada o svemu ovome razmišljati. Moram ići." "Ţeliš li da idem s tobom? Mogu ostati s tobom večeras." "Ne, ne, ne bojim se, nisam uznemirena. Samo moram procesu irati sve ovo." "Zašto te ne bih otpratila?" "Prekini", inzistirala je Hope smješkajući se. "Mislim da ću uspjeti prijeći trg. Samo moram razbistriti glavu i razmisliti o svemu. Sve je ovo tako čudno." Avery se ustala i otpratila Hope do vrata. "Nazovi me ako budeš uznemirena. Obećavaš?" "U redu. Procesuiranje." Lagano se udarila po čelu. "Znaš da moram." Da, inače te ne bih pustila samu. Ali, Hope?'" "Hmm." "Nevjerojatno." "Da, sto posto se slaţem s tobom." Kad je Hope izašla, Avery se okrenula prema Owenu i rekla "Nevjerojatno." "Sestra", mrmljao je. "Ne znam zašto sam krenuo tim tragom, stvarno. Samo sam htio doći do informacije. S idejom da od viška glava ne boli. Ali nisam vidio kako bi to pomoglo u potrazi za Billyjem. A sad... znam da se slučajnosti događaju, ali ovo? Ovo nadilazi sve." "Što je ovo? Sudbina?" "Što drugo?" Ustao je i počeo hodati tam oamo. "Ti si rođena i odrasla u Boonsborou, a Hope u Philadelphiji. Bile ste cimerice tijekom studija i prijateljice. Dobre prijateljice. Tako dobre da ona dolazi ovamo u posjete i postaje dobra prijateljica s Clare. Istom onom Clare kojom se moj brat ţeni. Moja se majka zaljubila u stari hotel, koji je uspjela kupiti. Mi smo uloţili krv, znoj i suze kako bismo ga obnovili. Osoba koju smo angaţirali kao domaćicu ostaje u drugome stanju, prisiljena je povući se, a ti i Clare predlaţete Hope za to mjesto." "Koja se ţeli preseliti jer joj ţivot zagorčavaju onaj njezin seronja i njegova obitelj." "Ona je stvorena za ovaj posao", nastavio je Owen.


"Menadţerica hotela, zna doslovno sve... i ono čega se ne bismo ni sjetili. Prekvalificirana, i nije baš sigurna da ţeli doći ovamo ţivjeti. A moja je mama odmah zaposli — gotovo i ne obavivši razgovor s njom i, bum, dobila je posao. Hope isto tako odmah sve prihvaća - bum." "Pa, kada ti to ovako saţmeš... " "Tako i ispada, kad se sve zbroji i oduzme." Zaustavio se na trenutak i okrenuo se prema njoj. "Jedan obrat, zatim slijedi drugi, jedan izbor, pa onda drugi, a sve vodi k istom mjestu. Hotel, Lizzy, Hope — i moţda, ako se tako nastavi — doći ćemo do tog Billyja." "Zna li ona, što misliš - mislim na Elizu?" "Nemam pojma. Ĉini se, da je znala, više bi se potrudila povezati s Hope. Kad malo promisliš o tome, više je bila s nama — Beckettom, sa mnom, Ryjem — iako Ry o tome ne govori mnogo. Ni moja majka. Ĉak ni ti." "I Murphy. On je prvi koji ju je ugledao, barem koliko mi znamo." "Djeca." Owen je slegnuo ramenima. "Ona nisu naučena da ne vjeruju u nemoguće. To je..." "Što?" Pogledao ju je i nasmijao se. "Tako jebeno dobro. I... čekaj malo. Bio sam rastresen, zauzet nečim drugim. Tek sam sad primijetio." "Primijetio što?" "Tvoju kosu. Vratila se." Stao je pred nju i prošao joj je prstima kroz sjajnu, zlatn ocrvenu kosu."To je ponovno Averyna kosa." "Odlučila sam biti svoja neko vrijeme, vidjeti kako će to sve ići." "Takvu te najviše volim", rekao joj je. "Zbilja?" Promatrala ga je radoznalo. "Zašto nisi ništa rekao?" "To je tvoja kosa, to je tvoja kosa." Sagnuo se i pomirisao je. "Miriše kao tvoja, pod dodirom je tvoja, a sad i izgleda kao ona. Lud sam za tvojom kosom." "Ma hajde." "Uvijek sam i bio. Nikad nisam vodio ljubav s tobom i tvojom pravom kosom." Nasmijala se, a onda se opet nasmijala kad ju je podignuo. Bez oklijevanja opasala je noge oko njegova struka. "Mislim da bih trebao", nastavio je, "vidjeti kako je. Istraţiti sličnosti i razlike." "Voliš ta svoja istraţivanja?" "Neke više, neke manje", sloţio se dok ju je nosio do spavaće sobe.


Ukrašen cvijećem i blistavim svjetlima, cijeli je hotel svjetlucao kao čestitka. Nakon svega što je prošao svih tih godina, hotel dugo nije doţivio ništa slično - slavlje ljubavi, vjere i strpljivosti u svojemu punom sjaju. Zrak je preplavio opojni miris ruţa, kozje krvi i slatki zapuh ljiljana. Gore iznad nebo je bilo plavo i čisto. Unutar vilinskih odaja Titanije i Oberona, Clare je obukla vjenčanicu. Udahnula je i nasmiješila se majci dok joj jeHope namještala haljinu. "Ne plači, mama." "Moja je djevojčica tako lijepa." Oči su joj se ispunile suzama. Prišla je Clare i primila je za ruku. "I tako sretna." "Savršeno." Hope je promotrila Avery. "Sad se sve tako čini." Clare je još jednom duboko udahnula pred ogledalom. "Savršeno." "I sve smo uspjeli organizirati na vrijeme. Izađimo na trijem da se fotografiramo", zapovjedila je Hope, "da ostanemo savršeni zauvijek." "Jesi li sigurna da Beckett nije negdje u blizini? Ne ţelim da me vidi prije same ceremonije. Znam da zvuči glupo, ali..." "Nije", ispravila ju je Avery. "Vratit ću se u Jane i Rochester i pobrinut ću se da muškarci ostanu na toj strani." "I ti trebaš biti na fotografijama", podsjetila ju je Hope. "Vratit ću se. Samo da skupim dečke i Justine. I izvijestim vas što se događa s mladoţenjine strane. Počinjem, daj mi pet", rekla je i izjurila. Opazila je da su vrata Elizabeth i Darcy bila otvorena. "Ne mogu ti sada doći u posjet. Moram se drţati protokola. Ali vratit ću se." Potpetice njezinih cipela zveckale su dok je hodala, a ona je uţivala u načinu na koji joj je haljina — boje šampanjca — lepršala među nogama. Poţurila je prema straţnjoj strani hotela, kroz vrata, preko trijema. Prije nego što je pokucala čula je glasove - uzbuđene glasove dečki i tihi, potmuli smijeh. "Jeste li svi u pristojnom izdanju?" viknula je dok je polako otvarala vrata. "Definiraj što je to pristojno izdanje?" pitao ju je Ryder. Ušla je s osmijehom na licu. Justine, kose spuštene niz leđa, stajala je priljubljena obraz uz obraz s Beckettom. Još jedan od onih savršenih trenutaka, pomislila je Avery, dok su Ryder i dečki — svi u tamnim odijelima — sjedili na krevetu raširenih karata i, kako se čini, igrali maratonsku Igru rata. "Vrijeme je!" Liam je prvi skočio s kreveta, izazvavši stampedo. "Ne još. Prvo ćemo se mi fotkati, a onda će fotograf doći ovamo i fotkati vas. Gdje je Owen?" "Rješava tekuće probleme", kazao joj je Ryder. "Izgledaš odlično. Boţe, svi izgledaju odlično. Ukrast ću vam Justine i dečke za fotografiranje pa ću ih ponovno poslati ovamo. Ostatak mladoţenjine ekipe ostaje u straţnjem dijelu hotela. Bez njuškanja po prednjem dijelu." "Da naručimo pizzu" upitao je Ryder i, uz već prisutni stampedo, potaknuo manje nerede među mlađim dijelom uzvanika. "Poslije." Justine se okrenula i prostrijelila dečke pogledom koji zaustavlja nemire već desetljećima. "Pokret, vojsko. Vidimo se uskoro", promrmljala je poljubivši Becketta u obraz. "Ali ja sam ţedan." Murphy je pogledao Justine molećivo. "Ja ću se za to pobrinuti. Bit ću odmah iza vas", Avery je obećala Justine. "Sigurno pobjeđujem." Harry se okrenuo prema Ryderu čuvši njegov samodopadni cerek.


"No, no!" "Da, da. Rat je za tebe završen, luzeru." "Moratorij", objavila je Justine. "Primirje", objasnila je Harryju dok ih je izvodila van. Prije nego što je zatvorila vrata, uputila je Ryderu isti umirujući pogled. "Izgledaš odlično", kazala je Avery drţeći kvaku. "A čekaj da vidiš Clare." "Reci mi da ne moram čekati još dugo." "Strpi se još malo", obećala je Beckettu i otišla uţurbanim koracima. Avery je krenula dolje bacivši pogled prema dvorištu. Šatori, bijela odijela pod svjetloplavim nebom, mnoštvo cvijeća, mnoštvo svjetala. Hope bi rekla da je savršeno, pomislila je. I bila bi u pravu. Owen je izašao noseći pladanj s pićima. Pogledi su im se susreli. Ona je stajala na stubama, a on je bio u podnoţju. Taj trenutak — tako romantičan i nestvaran — sve je stalo i srce joj je odmah zaigralo. Nije mogao skinuti pogled s nje. "Izgledaš nevjerojatno." "Ĉekaj da vidiš mladenku." Owen je odmahnuo glavom, gledajući kako joj sunce obasjava uzdignutu kosu škotske kraljice. "Ĉudesno." "Sve je prekrasno." Rekla je i nastavila silaziti. "Sjeti se kako je sve ovo izgledalo prije samo godinu dana. Koliko se sve promijenilo, što se sve moţe ostvariti kad se hoće." Nije skidao pogled s nje. "I ja sam to isto pomislio." "Justine je zbog fotkanja smjestila dečke na mladenkinu stranu. Odnijet ću im njihova pića." Pogledao je pladanj koji je nosio. Neobično, na trenutak je zaboravio na njega, na vjenčanje, na cijeli svijet. "Da. Sprite, za koji Liam tvrdi da je isti kao i šampanjac. Prava stvar za mamu." "I pivo za tebe i braću. Mi smo gotovi za petnaest minuta - ako se drţimo Hopeina strogog protokola. Onda će se fotograf pozabaviti vama dečkima." "Bit ćemo spremni. Imam protokol kod sebe." "Naravno da ga imaš." Odnio je pladanj s pićem na trijem. "Zaista si čudesna", dodao je, na što se nasmijala i poţurila dalje. Otvorio je vrata i ušao. "Sjećaš se kad sam rekao da bih se ţelio oţeniti s Avery ako zatrudni?" "Isuse, Avery je trudna?" Ryder je zgrabio pivo s pladnja. "Ne." Sad je shvatio što je bio onaj čudan osjećaj kada je saznao da je test bio Clarein — neka vrsta razočaranja. "Shvatio sam to prije minutu — nisam shvaćao, a sada shvaćam." "Izgovori to već jednom", savjetovao ga je Ryder, "ili ćeš sjebati vlastiti protokol." "Samo se ţelim njome oţeniti." Pomalo ošamućeno, gledao je naizmjence Rydera i Becketta. "Ţelim se oţeniti s AveryMcTavish." "Pa, nazdravimo tomu." Beckett je uzeo svoje pivo, pa Owenovo te je odloţio pladanj sa strane. "Izvoli." Owen je namršteno gledao u pivo. "Zar nisi nimalo iznenađen?" "Ne, nimalo." "Ĉekaj. Ĉekaj." Ryder je ustuknuo stisnutih očiju. "Rekao si oţeniti — u smislu oţeniti? Prvo Beck, sad ti?" Gledao je sumnjičavo u svoje pivo. "Je li nešto u pivu? Neka vrsta droge koja tjera ljude na ţenidbu? Popizdit ću." "Nema ničega u pivu, kretenu." Beckett se cerio Owenu. "Trebao bih je pitati noćas. Prošnja na vjenčanju donosi sreću." "Moram poraditi na tome." Owen je duboko izdahnuo. "Moram vidjeti kako, kada i sve ostalo." "On će poraditi na tome." Ryder je otpio pivo. "To će biti zabavno."


Ĉim su završile sa svojim dijelom fotografiranja, Rose je ponovno zagrlila Clare. "Idem pomoći oko dečki, a onda ću ti oca dovesti gore." "Oko dvadeset minuta." Hope je drţala mobitel. "Owen i ja dopisujemo se porukama pa će mi javiti kada fotke budu gotove. Onda ćemo znati i kada će Beckett i njegova svita izići u dvorište." "Provjerit ću s Owenom, ne brini se." "Šaljes poruke?" obratila joj se Avery čim je Rose izašla. "Zar ovo nije trebalo biti neformalno vjenčanje?" "Neformalno ne znači traljavo. Osim toga, gosti su već počeli pristizati." "Moţe zdravica." Avery je podigla čašu šampanjca. "Još netko?" "Ja ne bih", kazala je Clare, a zatim se predomislila. "Moţe gutljaj, za sreću." "Gutljaj za mladu i pune čaše za uzvanike." Hope je podigla svoju čašu. "Za mladu." Clare je odmahnula glavom. "Ne, za brak. Za zavjete, za kompromis, za strpljivost. Pijmo u ime svega toga." "Za brak onda", sloţila se Hope i kucnule su se. "I za obitelj", dodala je Clare nakon što su otpile. "Ne činije samo brak, djeca kad se rode, roditelji od kojih potječeš. To su i ljudi koji ti čine ţivot potpunim, bogatim i stabilnim. Za mene ste to vi." "Odlučna si u tome da nas rasplačeš", promucala je Avery. "Mislila sam da ću se i ja rasplakati." Clare je još malo otpila i spustila čašu. "Ali primjećujem dosta toga. Razmišljala sam sinoć o Clintu. I to intenzivno. S apsolutnom sigurnošću mogu reći da bi mu bilo drago što sam susrela Becketta. Što imam Becketta i što dečki imaju njega. Ta me spoznaja čini sretnom. Sve što ţelim sad jest izaći u dvorište i hodati prema Beckettu i dečkima s ovime", rekla je poloţivši ruku na trbuh. "I zavjetovati se." "Zatim ću plesati sa svojim suprugom i svojim sinovima." "Kad ti popravim ruţ na usnama", izjavila je Hope. Dok je Hope šminkala Clare, Avery je odšetala do trijema ţeleći biti minutu sama. Samo minutu. Ĉula je kako se otvaraju vrata trijema i okrenula se prema Elizabeth i Darcy. Ipak će imati društvo. I nije imala ništa protiv. "Ne mogu to shvatiti. Nisam tuţna, ali ne znam moţe li se ovo nazvati srećom. Zbog Clare sam sretna. Ushićena sam zbog Clare. Ali zapravo se osjećam nekako između. Pitam se kako to funkcionira. Gledam nju i vidim kako je uvjerena da je to to. Uopće nije nervozna niti ima kakvih sumnji i pitanja. Kakav je to osjećaj? Kako se uopće dolazi do toga?" "Nije bitno. Ja nisam vaţna. Danas je sretan dan. Clarein dan." Okrenula se s nakanom da ude kad je ugledala nešto na stolu između vrata. Namrštivši se, prišla je i podigla omanji kamen. Bio je gladak kao oblutak i u obliku srca. Veličinom je ispunio njezin dlan, a u njegovu središtu bili su uklesani inicijali. L. F. B. R. "Lizzy Ford. 'B' znači Billy? Mora biti." Pogledala je uokolo, a srce joj je divlje tuklo. Vrata su ostala otvorena i osjetio se miris ljeta, krhak poput latica. "Je li ti on ovo dao? Billy? Zasigurno jest. I to je... tu. Kako? Kako to da ga ja drţim upravo ovdje, upravo sad? Kako je to moguće...?" "Avery!" viknula je Hope. "Idemo!" "Clarein je dan", ponavljala je stisnuvši kamenčić u ruci. "Ne mogu im to sad pokazati, ali dat ću ga Owenu. Obećavam." Ruku u kojoj je drţala kamenčić prislonila je srcu. "Obećavam", ponovila je. "Avery!"


"Samo trenutak!" Ţurno je ušla unutra i krenula ravno prema svojoj torbici. "Ruţ za usne." Sakrila je kamen na sigurno u torbicu, pitajući se hoće li i dalje biti tamo kada se bude vratila. Dok je sunce klizilo prema brdima na zapadu, ona je svjedočila vjenčanju svojih prijatelja, čula je njihove zavjete dane jedno drugom, njihovoj djeci, vidjela je kako se prsteni koje su izmjenjivali sjaje — još jedan zavjet — pri blagoj svjetlosti. Radost, jednostavna i golema, izvirala je iz njih, primijetila je, poput kakve lijene, tople rijeke. Osjetila je da i u njoj buja nešto ljupko i stvarno, stabilno i jako. Potekle su joj suze radosnice kad su se prvi put poljubili kao muz i zena. Onda su uslijedili zagrljaji, pljesak, glazba. Owen ju je uhvatio za ruku i odveo kroz prolaz među stolicama do vrata predvorja. Bilo je tu još grljenja, pokoja suza, a onda smijeh, jer je Murphy najavio, glasno i odlučno, da će ići mokriti upravo sad. "Prvo pišanje, onda fotkanje", naglasila je Hope. Mladenka, mladoţenja, uzvanici i obitelj. Onda Clare, Beckett i dečki, pa Clare i Beckett." Pogledala je prema fotografu. "Ĉetrdeset pet minuta. Tako ćemo biti točni." "Imaš štopericu?" pitao ju je Ryder. "Ovdje je." Avery se kucnula o čelo. "Clare i Beckett moraju moći i plesati, i jesti, i zabavljati se", započela je Hope. "Mislim da to njih ne brine", istaknuo je Ryder dok su mladenci izmjenjivali dugački poljubac. "Opusti se, šefice." "Ti se opusti", promrsila je Hope i svojski se potrudila da ih sve okupi. Avery je kanila povući Owena na stranu, ali nije bio prikladan trenutak. To moţe i pričekati, rekla je sama sebi, i prepustila se događajima. Nakon fotografiranja, povratka mladenaca, prvoga plesa i nekoliko zdravica, uspjela ga je odvući unutra. "Ţelim plesati s tobom." "I ja to ţelim, ali prvo ti ţelim nešto pokazati. Gore na katu." "Ali tamo ima hrane koja dobro izgleda." "Jest ćemo, pit ćemo, plesat ćemo. Sve ćemo to raditi." Drţala ga je čvrsto za ruku dok su hitali prema gore. "Objasnit ću ti o čemu je ovdje riječ. Stajala sam na trijemu neposredno prije našeg silaska. Bila sam... moţda zamišljena. Vaţan je dan. Ona je izašla. U svakom slučaju, vrata trijema su se otvorila. Razmišljala sam o tome kako će se Clare i Beckett vjenčati, zavjetovati i slično. Pitala sam se kako ljudi uistinu smognu hrabrosti napraviti tako vaţan korak." "Nije u pitanju hrabrost", odgovorio je. "Što god da jest." Otključala je Titaniju i Oberona te su ušli. "Hope me je zvala da krećemo i kada sam se okrenula, ovo je leţalo na stolu između vrata." Na trenutak je zaklopila oči i zavukla ruku u torbu. Laknulo joj je kad je prstima napipala kamen. "Kamen? Boţe, koje epohalno otkriće." "Umukni. Pogledaj ga, Owene." Gurnula mu ga je u ruke. Uzeo ga je i okretao. Izraz lica odraţavao je isprva podsmijeh, a zatim zaprepaštenost i naposljetku začuđenost. "Ona ti ga je dala." "Ostavila ga je na stolu. Kada sam išla van, nije ga tamo bilo. Uvjerena sam da nije. Odjednom se pojavio. Ne bih se usudila reći da mi ga je dala, ali zasigurno je htjela da ga vidim. Slaţeš se?" "Još pokušavam shvatiti kako je ovo ona mogla imati ili kako ga je materijalizirala. Ili... ne znam više."


"Odlučila sam ne razbijati glavu previše ovime da mi mozak ne eksplodira. On joj gaje, zasigurno, dao. Ako pogledamo oblik, inicijale." "Zašto bi joj on dao kamen? Kada razmisliš o tome... " "To je srce, s njihovim inicijalima. Zar nije romantično?" "Pretpostavljam. B predstavlja Billyja. Williama R. Moţe biti od pomoći i početno slovo njegova prezimena." "Ti i Hope to istraţujete, zato sam htjela doći do vas što prije. Budući da je Hope jedna od organizatorica vjenčanja, obratila sam se tebi. Ali nakon zabave trebali bismo joj ga odnijeti." "Ona ti ga je dala." "Lizzy? Ne, samo ga je ostavila tamo gdje gaja mogu lako naći." "Gotovo ista stvar." "Ona bi ţeljela da ga ima Hope. Hope je njezin potomak." "Nije ga ostavila tamo gdje bi ga Hope mogla naći." Vratio je kamen Avery. "Ti ga trebaš zadrţati." "To ne bi bilo u redu." "Pretpostavljam da postoji razlog zašto ga je tebi ostavila. Moţda ti treba malo vremena da to shvatiš. U međuvremenu potraţit ću tog Williama R. Hope ćemo za sve ovo reći nakon vjenčanja." "U redu, ali čudno se osjećam u vezi s tim." Prepisala je inicijale prije nego što je kamen spremila u torbicu. "Ako ga uzme natrag, nikomu ništa." "Jesam li ti rekao da izgledaš nevjerojatno?" Zatreptala je očima. "Moţda si to napomenuo, onako usput." "Zaista. I ja..." Ne, pomislio je, neće se prepuštati trenutačnom porivu, ne na bratov dan, čak i ako donosi sreću. "Morali bismo se vratiti dolje. Brat mi se ne ţeni svaki dan." "Imaš pravo." "Što si mislila kada si spominjala hrabrost?" pitao ju je dok su silazili. "Što?" "O tome da treba hrabrosti da se uđe u brak. Treba biti hrabar, ne znam, kada odlaziš u rat, kada varaš poreznu upravu ili kada skačeš padobranom." "Samo sam mislila da ljudi trebaju biti pripremljeni na ulazak u 'dok nas smrt ili razvod ne rastave'." Nije mu uopće bilo drago to što je rekla. "Jesi li ti oduvijek tako cinična?" "Nisam cinična." Zasmetala ju je ta riječ. "Samo sam realna — i znatiţeljna. Ja sam znatiţeljna realistica." "Pogledaj", rekao je dok su prilazili podiju gdje su plesali parovi — Clare i Beckett, njegovi i njezini roditelji, kao i mnogi drugi. "To je stvarno." Stvarnost, opet je pomislio, ono što je ţelio. Sto je ţelio s Avery. "I lijepo je. Uistinu lijepo. Taj trenutak. Vaţan trenutak. Ali bit će na tisuće takvih trenutaka nakon ove zabave. Kad već govorim o tome, zašto ne plešeš sa mnom?" "Dobra ideja." Davao je sve od sebe da izgleda bezbriţno, ali njezine riječi promijenile su nešto medu njima. Primijetio je da je i ona to također osjetila. Nije imala vremena razmišljati o tim osjećajima, a kamoli im se prepustiti. Ostalo im je tek tjedan dana da dovrše sve detalje u kući, unesu namještaj, opreme kuhinju. To je Avery podsjetilo na završne radove u hotelu, ali, budući da su Beckett i Clare bili na medenom mjesecu, bilo je dva para ruku manje. Međutim, taj je osjećaj već viđenog bio prisutan dok su ona i Hope ubacivale tanjure, čaše, jedaći pribor, lonce, tave i pladnjeve u ormariće. "Valjda neće biti razočarana što neće imati priliku sve ovo sama raditi?" Hope je odmahnula glavom. "Razmišljala sam o tome jednom, dvaput, triput. Onda sam pomislila na nju i njezin povratak s medenoga mjeseca — na posao koji je čeka u


trgovini, na djecu, na novu rutinu, i na trudnoću. Vjerujem da će joj laknuti što neće morati vući kutije, raspakiravati stvari i sve ostalo." "I ja to mislim — ali ja pokatkad razmislim i četvrti put. Drago mi je što su dečki otišli nekoliko dana Clintovim roditeljima. Dobro je za sve njih, ali moram priznati da mi ipak nedostaju. I što ne mogu iskoristiti njihove neumorne noţice da nam nose stvari tamo-amo." "Skoro smo završili. Justine i Rose pobrinut će se za odjeću i posteljinu, a Owen i Ryder unijet će teţe stvari. Sve će biti savršeno za njihovu dobrodošlicu u novi dom." Hope je zastala i posegnula za mobitelom. "Trebala bih provjeriti je li Carolee naručila cvijeće." "Znaš da jest. Opusti se, šefice." "Ako me još jednom tako nazove, mogla bih ga opaliti nogom u jaja." Hope je stala na trenutak i razgibala ramena. "Kuća je lijepa -drvo, detalji, osjećaj prostora." "Montgomeryjevi znaju svoj posao." "Znaju. Kad već spominjemo Montgomeryjeve, što se događa s tobom i Owenom?" "Ništa." Hope je pogledala prema stubama. "Justine i Rose su gore na katu. Owen i Ryder istovaruju još jedan kamion. Ovdje smo samo ti i ja." "Ne znam baš. Nismo o tome razgovarali još od vjenčanja. Moja pogreška, pretpostavljam. Kad sam mu pokazala kameno srce, nešto sam spomenula vezano za brak. Uzimam do smrti ili razvoda, tako nešto. On me smatra ciničnom." "Pitam se zašto?" "Ja se ne smatram takvom." "Ne, nisi. Ali problem s majkom ima utjecaja na tebe. Jednom ćeš se morati toga osloboditi." "Ne utječe to na mene. Moţda i utječe", priznala je, ljuteći se na samu sebe. "Ali zaista sam uvjerena da sam se tog tereta gotovo oslobodila. Sada je prisutan neki čudan osjećaj među nama, a to je zadnja stvar koju bih htjela. Prijatelji smo odavna. Zapravo.. ' Ogledala se oko sebe kako bi bila potpuno sigurna da su bile same. "Prije nekoliko noći ovo sam iskopala iz svoje kutije za uspomene." Avery je otvorila svoju torbicu, povukla patentni zatvarač na dţepu i izvadila plastični prsten u obliku ruţičastog srca. "On mi je to dao kada sam imala oko šest godina i bila zaljubljena u njega." "Oh, Avery, to je tako draţesno. Tako slatko." "Bilo je, i još je. Prsten iz aparata za gumene bombone. On se samo igrao sa mnom, ali to je za mene bilo nešto veličanstveno. On inače radi takve stvari. Tako slatke stvari." "Ti si ga čuvala cijelo ovo vrijeme." "Naravno. Moj prvi zaručnički prsten." Kako bi ih zabavila, natakla ga je i migoljila je prstima. Međutim, vidjevši ga na ruci, osjećala se pomalo tuţnom. "A sada kao da nismo više toliko bliski," nastavila je skinuvši prsten. "Mislim da se ţeli povući i..." Naglo je zašutjela kada je čula vrata kako se otvaraju i prsten brzo spremila natrag u torbicu. Dok je Blento leţao na kuhinjskom podu, očito iscrpljen, pomogla je urediti stolove, svjetiljke, jastuke. Hope se morala vratiti u hotel, a Avery je raspakiravala ručnike i postavljala sapune, počevši od glavne kupaonice preko dječje, zatim preko one u gostinjskoj sobi, naposljetku završivši u kupaonicama u prizemlju. Potpuno se smračilo kada se vratila na kat te nasmijana zastala u velikoj sobi. Topla, pomislila je, udobna i lijepa. Ĉula je zvukove čekića i uputila se u igraonicu. Owen, s pojasom s alatom oko bokova, vješao je uokvireni poster X-Mena. "Sloţili ste vrtić?"


Okrenuo se prema njoj. "Ryder je to sredio prije nego što je otišao." "Nije ovdje?" "Skoro smo gotovi. Mama ti je poručila da će se ona i Rose sutra vratiti, nakon što obave kupnju svjeţih proizvoda." "Odlično. Valjda si u pravu. Ne znam što bismo još mogli napraviti. Nisam bila sigurna da ćemo uspjeti, a završili smo dan prije planiranog." "Mnogo nam je ruku pomoglo." "I ti i Hope sa svojim popisima. Ova soba je, kao i cijela kuća, super, zabavna, sretna." "Imaš pravo." "Jesi li za pivo? Da nazdravimo uspješno završenu poslu?" "Nemam ništa protiv." Izašla je i otvorila dva piva. Bili su tako jebeno uljudni. Tako formalni. I tako prokleto čudni. Dosta, odlučila je i stavila pivo na kuhinjski pult. Pričekala je da skine pojas s alatom. "Ljutiš li se nešto na mene?" "Ne." Odlučno ju je pogledao mirnim, plavim očima. "Zašto bih bio?" "Ne znam. Ali nešto nije u redu među nama još od vjenčanja." Promatrao ju je dok je uzimao pivo. "Moţda si u pravu." "Ako ti naša veza ne odgovara, ţeljela bih... " "Zašto uopće poteţeš tu temu? Zašto automatski smatraš da naša veza neće funkcionirati, neće trajati, neće se odrţati?" "Ne mislim tako. Ja... " Odmahnuo je rukom i odšetao do udaljenog prozora. Ona je bila uporna. "Ljutiš li se na mene." "To postajem." Ispio je još jedan gutljaj piva, vratio se do pulta i odloţio ga. Pogledao ju je ravno u oči. "Kako bi se ti osjećala da sam ti rekao da mi naša veza ništa ne znači? Nemoj srati, Avery, reci mi iskreno. Kako bi se osjećala da sam ti rekao da je to za mene završena priča?" Celjust samo što joj se nije počela tresti, kao što se sve u njoj već treslo. "Slomio bi mi srce. Jesi li to htio čuti? "Da." Zatvorio je oči i izdahnuo. "Da, upravo sam to htio i čuti i znati." "Zašto bi me htio tako povrijediti? Ti nisi ni teška ni hladna osoba. Zašto bi me htio povrijediti na takav način? Ako se ţeliš povući, ne trebaš biti okrutan." "Prekini." Glas mu je odisao strpljivošću. "Ne povlačim se. Ne ţelim se povlačiti. To je to. Ali ti ne vjeruješ u mene, u sebe, u nas." "Vjerujem. Zašto misliš da ne vjerujem?" Ĉak i dok je to izgovarala, znala je. "Pokatkad govorim gluposti. Kadšto razmišljam glupo. Trebao si me dosad upoznati." "Poznajem te, Avery. Znam da si vjerna i velikodušna, čvrsta i ambiciozna. Još od Beckettova vjenčanja Owen je traţio odgovor, rješavao problem. Mislio je da je pronašao rješenje. "Avery, ti i prečesto samu sebe preispituješ, previše se brineš da si netko i nešto što nisi. Jer ti joj nisi nimalo slična. Nimalo, i nikad nećeš ni biti. Ţivcira me što to ne vidiš." "Radim na tome." "U redu." Krenuo je ponovno popiti gutljaj piva, ali se zaustavio. "Ne, nije u redu. Opet ćemo se vrtjeti ukrug i nećemo stići nikamo. Nije u redu jer ja sam zaljubljen u tebe." "Oh, moj Boţe." "Vjerojatno sam to oduvijek i bio. Dugo mi je trebalo da to shvatim pa vjerujem da će i tebi isto tako trebati. Ali, sada dosta o tome. Vidiš li ovu kuću?" "Da. Owene..." "Ovo nije samo kuća... vraški dobra kuća. To je mjesto na kojemu se moţe nešto izgraditi, kojemu se uvijek moţeš vraćati i na koje moţeš računati." Potpuno su ga obuzeli osjećaji prema Avery. Sve što je htio bilo je pred njim. Kvragu i razrada i pomno promišljanje.


"Ja isto tako imam vraški dobru kuću. Trebali bismo biti u njoj zajedno. Ulagati u nju zajedno, vraćati joj se zajedno i računati na nju — i na mene." "Ţeliš da se preselim k tebi?" Radio je na tome, mislio je, ali ovo nije bio smjer u kojem je ţelio da se stvari razvijaju. Zajebi to, odlučio je. Sve ili ništa. "Ţelim da se udaš za mene." "Oh, Isuse." Nakon kratkotrajnog oteţanog disanja spustila je pogled. "Ne osjećam svoje noge." "Vjerujem da te je šokiralo." "Ţao mi je. Samo trenutak." "Ne. Kvragu. Ne. Nije u pitanju hrabrost. Mislim da je tu riječ o ljubavi, vjeri i nadi. Promatrao sam brata kako se ţeni s Clare i znao sam da i ja to ţelim. Oduvijek sam i ţelio, ali mislio sam, da, jednog dana. Jednog ću se dana skrasiti, oţeniti se, stvoriti vlastitu obitelj. Isto tako znam, da se ti nisi pojavila, taj dan ne bi nikada došao. Uvijek si bila samo ti. Moja prva djevojka." "Moram malo sjesti." I sjela je, ravno na pod. Obuhvatila je ključ koji joj je visio oko vrata. Brave, pomislila je, trebaju biti otključane. Ali bio je u krivu; trebalo je imati hrabrosti. A ona nije bila kukavica. "Kako bi se ti osjećao kad bih te odbila, kad bih ti rekla da ne ţelim ništa od svega toga." Ĉučnuo je, ponovno je pogledavši ravno u oči. "Slomila bi mi srce." "Ja to nikad ne bih napravila." "Udat ćeš se za mene kako me ne bi povrijedila?" "Dovoljno te volim da napravim upravo to. Zbog tebe mi srce treperi, Owene. Uvijek je treperilo. Navikla sam se na to — i moţda baš zbog toga nisam to dovoljno cijenila. Otkad smo prohodali, sve je to bilo više od puke usplahirenosti. Nešto više, a ja nisam znala što ću s tim. Nitko nikad nije u meni izazivao osjećaje kao što si ti to znao — znaš. Mislila sam da meni nešto nedostaje jer nisam osjećala dovoljno. Ali to što je nedostajalo, to nisi bio ti." Sjeo je na pod preko puta nje. "Sad ne nedostaje ništa, ni meni ni tebi. Reci 'da'." "Samo pričekaj. Ono što ja osjećam..." Odjednom joj je sinulo. "Boţe, to je kameno srce. Je li mi ona ţeljela nešto reći? Tako je čvrsto, tako otporno, tako trajno. Nikad nisam mislila da bi ti to osjećao prema meni tako da jednostavno nisam mogla otvoriti srce i predati ga. Za to treba imati hrabrost." Kapnula joj je suza iz oka. "A ja moram pronaći svoju hrabrost." Uzeo ju je za ruku. "Zaljubljen sam u tebe, Avery. Reci 'da'." "Vjerojatno ti neću biti dobra ţena." "To će biti moj problem, zar ne?" Pogledala je njegovo lice, njoj tako poznato, njoj dragocjeno. Ne, mislila je, nijednomu od nas ne nedostaje ništa. "Treba mi torbica." "Sada?" "Zbilja je trebam." "Isuse, baš si se sjetila kada ćeš traţiti torbicu." Podignuo se s poda, zgrabio torbicu sa šanka i dodao joj je. Nepomično ju je gledao dok je vadila ruţičasti, plastični prsten. Ponudila mu ga je. "Ţelim biti tvoj problem, Owene, cijeli svoj ţivot." "Sačuvala si ga", promrmljao je. Smijući se, počeo joj je stavljati prsten, a ona je odjednom stisnula šaku. "Nemoj me zafrkavati, Avery. Reci 'da'." "Ĉekaj malo. Ja nemam Clareinu - koja je ono riječ - staloţenost, ni Hopeinu sposobnost." "Ja ne prosim nijednu od njih."


"Ne, i bolje ti je. Nemam tvoju strpljivost, hvala Bogu da je ti imaš. Trudit ću se iz petnih ţila - ali to već znaš." "To već znam. Reci 'da'." "Volim te. Ti si moj prijatelj, moj ljubavnik, moja srodna duša." Smijući se, poljubila ga je u obraz. "Moj prvi momak bit će mi i posljednji. Da." Ispruţila je ruku da joj stavi prsten. "Apsolutno, definitivno da." Nataknuo joj je prsten. "Pristaje. Uglavnom." "Prvi put bio je prevelik. Ĉini se da će sad odgovarati." Sjela mu je u krilo. "Koliko ti je vremena trebalo." "Kad gledam iz sadašnje perspektive, trebalo mi je točno ovoliko." Ispruţila je ruku i migoljila prstima. Više nije bila tuţna. Samo radosna. "Dobit će i pravi." Uzeo joj je ruku i poljubio joj prst točno iznad ruţičastog, plastičnog srca. "Znaš, dijamantni ili koji god bi ti htjela." "Ovaj je pravi - ali rado ću primiti i dijamantni. Uzet ću tebe, Owene, i hvala Bogu, ti ćeš uzeti mene." Ĉvrsto ju je zagrlio. "Avery." Preplavili su ga osjećaji nakon što ju je poljubio. Njegova je napokon, mislio je, upravo ovdje u njegovu naručju. "Evo nas." "Ti i ja", mrmljala je. "Sada znam na što je Clare mislila." "Na što?" "Kako se osjećala prije vjenčanja. Rekla mi je da nije nervozna, nego potpuno smirena." Odmaknula se i obuhvatila mu lice rukama. "I ja se tako osjećam. Smireno i odlučno. Ti si napokon moj. Hajdemo kući i započnimo s gradnjom." Pomogao joj je da ustane, zajedno su ugasili svjetla, zaključali sva vrata i odšetali drţeći se za ruke. Pomislila je na ključić oko vrata i na kameno srce koje je i dalje nosila u torbici. I na slatki, bedasti prsten iz automata za gumene bombone na svojem prstu. Simboli, svi redom — nezaključanih mjesta i vječne ljubavi.

Nora Roberts - Posljednji dečko  

Inn BoonsBoro Trilogy serijal #2 Owen je organizator Montgomery klana i željeznom rukom vodi obiteljski biznis. Njegova braća znaju koliko...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you