Issuu on Google+


Izdavač Profil Knjiga, Kaptol 25, Zagreb Za izdavača Daniel Zderić Direktor izdavaštva Krunoslav Krunić Glavni urednik Davor Uskoković Urednica Sandra Mlakar Lektura Ina Rogošić-Blagojević Korektura Tomislav Salopek Grafičko oblikovanje Antun Juraj Gracin Oblikovanje ovitka Studio 2M Tisak AKD 2012. Naslov izvornika Savor the Moment © Za hrvatsko izdanje: Profil Knjiga, 2012. ISBN 978-953-319-477-6


Nora Roberts

Okusi trenutak S engleskog prevela Ivana GlavaĹĄ

PROFIL


Mojemu bratu Jimu, obiteljskom slastiÄ?aru


Pjevam o potocima, buñenju, pticama i sjenicama; O travanjskim, svibanjskim, lipanjskim i srpanjskim cvjetovima, Pjevam o plesovima, noćnim vilama, gozbama i bdijenjima, O mladoženji i mladoj i njihovoj vjenčanoj torti. — Robert Herrick

Pitam se, draga, što smo ti i ja bili prije nego što smo se zavoljeli? — Donne


PROLOG

Dok je sat otkucavao njezine posljednje sate u srednjoj školi, Laurel McBane shvatila je jednu neporecivu činjenicu. Maturalna je zabava pakao. Već tjednima svi su željeli razgovarati samo o tome tko bi mogao pozvati koga, tko je pozvao koga i tko je pozvao nekog drugog, što je dovodilo do očaja i histerije. Po njezinu mišljenju, djevojke su tijekom priprema za manualnu zabavu prolazile kroz agoniju nesigurnosti i pristajale na sramotnu pasivnost. Hodnici, učionice i unutarnje dvorište vrvjeli u emocijama u rasponu od nekontrolirane euforije jer ih je neki dečko pozvao na taj precijenjeni ples, do gorkih suza jer ih neki dečko nije pozvao. Sve se vrtjelo oko nekog „frajera", a njoj je to bilo glupo i obeshrabrujuće. I nakon toga histerija se nastavljala, čak i eskalirala potragom za haljinom, cipelama, žestokom debatom o spuštenoj ili podignutoj kosi. I limuzine, afterpartiji, hotelske sobe — seks, da, ne, možda. Ona bi sve to preskočila da je nisu zaskočile njezine prijateljice, osobito Parker S—desne— strane—hodnika Brown. Sad je njezin štedni račun — svi oni teško zarañeni dolari i centi od nebrojenih sati konobarenja — vrisnuo od šoka jer je podignuti novac bio namijenjen za haljinu koju vjerojatno više nikada neće obući, za cipele, torbu, i sve ostalo. Mogla je sve to spočitnuti prijateljicama. Odjednom se našla u šopingu s Parker, Emmaline i Mackensie, trošeći više nego što bi smjela. Ideja, koju je nenametljivo sugerirala Emma, da pita roditelje hoće li uskočiti s novcem za haljinu, nije bila rješenje za Laurel. Možda je riječ o ponosu, ali novac je postao vrlo bolna tema u domu McBaneovih otkad su riskantna ulaganja njezina oca završila fijaskom, a još ga čeka i plaćanje poreza. Nema šanse da će pitati ijedno od njih. Ona zarañuje sama za sebe, i to već nekoliko godina. Tješila se da to nije važno. Nije ni približno dovoljno uštedjela za školarinu na Kulinarskom institutu ili za životne troškove u New Yorku, bez


obzira na sate i sate provedene u restoranu nakon škole i vikendima. Cijena blistavog izgleda samo te noći nije mnogo mijenjala stvari — i, kvragu, stvarno je izgledala odlično. Stavljala je naušnice, a na drugom kraju sobe — Parkerine spavaće sobe — Parker i Emma pokušavale su Mac napraviti pristojnu frizuru. Isprobale su različite ukosnice, šljokice i blještave kopče na onome što je ostalo od Macine vatrenocrvene kose dok su njih tri neprestano razgovarale, a Aerosmith je treštao iz CD—playera. Voljela ih je slušati u ovakvim situacijama, kad je malo rastrojena. Možda osobito sad, kad se osjećala doista rastrojenom. One su prijateljice cijeli život i sad — bio to prijelomni trenutak ili ne — stvari se mijenjaju. Na jesen Parker i Emma odlaze na fakultet. Mac će raditi i pokušavati ugurati u raspored satove fotografije. I sa snom o Kulinarskom institutu rasplinutim zbog financijskoga stanja roditelja i urušavanja njihova braka, pristat će na izvanredni studij na državnom fakultetu. Ekonomija, pretpostavljala je. Morala je biti praktična. Realistična. Neće sad razmišljati o tome. Mogla bi ipak uživati u trenutku, i ovom ritualu koji je organizirala Parker na sebi svojstven način. Parker i Emma ići će na maturalnu zabavu u Akademiju, a ona i Mac na svoju zabavu u državnoj srednjoj školi, ali ovo su bili njihovi zajednički trenuci, odijevanje i ureñivanje za zabavu. Dolje su se družili Parkerini i Emmini roditelji, bit će gomila fotografija i zagrljaja s usklikom ,,oh, vidi naše cure" i vjerojatno pokoje suzne oči. Macina majka bila je previše opsjednuta sama sobom da bi je bilo briga za kćerinu maturalnu zabavu, što je zapravo bila dobra stvar s obzirom na to kakva je Linda bila. A Laurelini roditelji? Oni su bili previše zaokupljeni svojim životima, svojim problemima da bi ili zabrinjavalo gdje je ona sada i što će raditi večeras. Mila je naviknuta na to. Čak joj je to počelo i odgovarati. „Samo vilinske šljokice", odlučila je Mac, nagnuvši glavu sjedne na drugu stranu da procijeni je li tako dobro. „Kao Zvončića. I to kul Zvončića." „Imaš pravo." Parker je kimnula glavom ne pomičući ravnu, smeñu kosu koja joj je poput sjajnog vodopada padala niz leña. ..Onako buntovnički. Što ti misliš, Em?" „Mislim da moramo malo više našminkati oči, dramatičnije." Emmine duboke, sanjive smeñe oči namrštile su se dok je razmicala. „ Napravit ću to." „Hajde", Mac je slegnula ramenima. „Ali nemoj da potraje cijelu vječnost, u redu? Moram se još spremiti za našu grupnu fotku." „Imamo vremena." Parker je pogledala na sat. „Imamo 30 minuta..." Okrenula se i ugledala Laurel. „Hej! Izgledaš fantastično!"


,,Oh, zaista!" Emma je pljesnula rukama. „Znala sam da je to prava haljina za tebe. Ta sjajna ružičasta boja još više ističe tvoje plave oči." ,,Valjda." ,, Nedostaje samo jedan detalj." Parker je otišla do svog ormara i otvorila ladicu u kojoj je bila kutija s nakitom. „Ova kopča." Laurel, vitka djevojka u sjajnoj ružičastoj haljini, sa zlatnom kosom koju je na Emmin nagovor oblikovala u duge, puštene uvojke, slegnula je ramenima. „Štogod." Parker je prislonila kopču na Laurelinu kosu i isprobavala kako joj najbolje stoji. „Razvedri se", naredila joj je. „Bit će zabavno." Bože, Laurel, saberi se! „Znam. Oprosti. Bilo bi zabavnije da nas četiri idemo na istu zabavu, posebno stoga što izgledamo tako jebeno dobro." ,,Da, bilo bi." Parker je odlučila uhvatiti nekoliko uvojaka kopčom otraga. „Ali naći ćemo se nakon zabave. Kad sve završi, vratit ćemo se ovamo i ispričati sve jedna drugoj. Evo, pogledaj kako ti se sviña." Okrenula je Laurel prema ogledalu. Djevojke su se promatrale u ogledalu. „Stvarno izgledam odlično", rekla je Laurel, na što se Parker nasmijala. Nakon lagana kucanja vrata su se otvorila. Gospoña Grady, dugogodišnja domaćica Brownovih, stavila je ruke na bokove i odmjeravala djevojke. „Naći ćete se", rekla je „kad završi cijela ova gungula. Završite sa spremanjem i idite dolje na fotkanje. Ti." Prstom je pokazala na Laurel. „Moram razgovarati s tobom, mlada damo." „Što sam napravila?" pitala je Laurel, gledajući prijateljice kad je gospoña Grady izišla. „Nisam ništa napravila." Ali, znajući da je riječ gospoñe Grady zakon, pojurila je za njom. U dnevnoj sobi gospoña Grady okrenula se prekriženih ruku. Od te stroge profesorske poze Laurelino je srce poskočilo. Pribrala se i razmišljala čime je mogla naljutiti tu ženu koja joj je bila više majka nego njezina vlastita u tim tinejdžerskim godinama. „Dakle", započela je razgovor gospoña Grady činije Laurel ušla, „vi vjerojatno mislite da ste sada odrasle." „Ja..." „Niste. Ali na putu ste da odrastete. Poznajem vas sve četiri još otkad ste trčkarale ovuda u pelenama. Neke će se stvari promijeniti, svaka od vas krenut će svojim putem. Barem neko vrijeme. Ptičice mi rekoše da ti ideš u New York u onu prestižnu školu za slastičare." Srce joj je opet poskočilo i njezin se san opet ispuhao kao balon. „Ne, i dalje ću raditi u restoranu i pokušat ću upisati ekonomiju..." „Nećeš." Gospoña Grady opet je podigla prst. „Slušaj, djevojka tvojih godina u New Yorku treba biti pametna i oprezna. I, koliko znam, ako želiš


biti uspješna u toj školi, moraš se jako truditi. Nije riječ samo o pravljenju lijepih glazura i kolačića." „To je jedna od najboljih, ali..." „Onda ćeš i ti biti jedna od najboljih." Gospoña Grady posegnula je u svoj džep. Izvadila je ček za Laurel. „Ovo će pokriti prvi semestar, školarinu, pristojno mjesto za život i hranu da održava tijelo i duh. Dobro to iskoristi, djevojko, ili ćeš meni odgovarati. Ako napraviš ono za što mislim da si sposobna, razgovarat ćemo o sljedećem semestru kad bude vrijeme za to." Laurel je zabezeknuto zinula u ček u svojoj ruci. „Ne možete... ne možete..." „Mogu i hoću. To je to." „Ali..." „Zar nisam upravo rekla da je tomu tako? Ako me razočaraš, bit će ti pakleno vratiti dug, obećavam ti. Parker i Emma odlaze na fakultet, a Mackensie manijački radi na tome da joj fotografija bude stalni posao. Ti imaš drugačiji put i njime moraš poći. To je ono što želiš, zar ne? " „Više od svega." Suze su joj pekle oči, gušile su je u grlu. „Gospoño Grady, ne znam što da kažem. Vratit ću Vam. Ja ću..." „Naravno da hoćeš. Vratit ćeš mi tako što ćeš napraviti nešto od svog života. Sad sve ovisi o tebi." Laurel se bacila u zagrljaj gospoñe Grady. „Nećete zažaliti. Bit ćete ponosni na mene." „Vjerujem u tebe. A sad idi i završi sa spremanjem." Laurel je još trenutak ostala u njezinu zagrljaju. „Ovo nikad neću zaboraviti", prošaptala je. „Nikad. Hvala vam. Hvala vam, hvala vam!" Pojurila je prema vratima, želeći što prije podijeliti vijest s prijateljicama, ali se još jednom okrenula, obasjana lica. „Jedva čekam početi."


JEDAN

Dok joj je Norah Jones šaputala preko iPoda, Laurel je ploču fondanta pretvorila u elegantnu, jestivu čipku. Nije čula glazbu, više joj je služila tomu da ispuni zrak nego za zabavu dok je mukotrpno stavljala gotovu dekoraciju na drugi od četiriju katova. Odmaknula se malo kako bi procijenila je li dobro ispalo i pogledala tortu sa svih strana tražeći nedostatke. Klijenti Zavjeta očekuju savršenstvo, i to je upravo ono što će i dobiti. Moraju biti zadovoljni, pomislila je, i, osjetivši žeñ dok je razgibavala leña, posegnula za bocom vode. „Dva su gotova, još dva." Gledala je ploču na koju je zakvačila različite uzorke stare čipke i završnu skicu torte koju je mladenka odobrila u petak navečer. Morala je ukrasiti još tri torte: dvije za subotu, jednu za nedjelju — ali to nije bilo ništa novo. Lipanj je u Zavjetima, agenciji za organiziranje vjenčanja i zabava koju je vodila sa svojim prijateljicama, bio udaran. U nekoliko godina pretvorile su ideju u uspješan biznis. Kadšto čak i previše uspješan, pomislila je, jer je gotovo u jedan ujutro radila fondant. To je bila dobra stvar, zaključila je. Voljela je svoj posao. Sve su one imale svoje strasti. Emma je imala cvijeće, Mac fotografiju, Parker detalje. A ona torte. I kolače, pomislila je, i čokoladu. Ali torte su imale počasno mjesto. Bacila se opet na posao i počela valjati sljedeću smjesu fondanta. Kao i uvijek, podignula bi svoju zlatnu kosu i pričvrstila je otraga da joj ne smeta. Pregaču zamrljanu kukuruznim škrobom nosila je preko pamučnih hlača i obične majice, a u kuharskim je natikačama njezinim stopalima bilo udobno koliko je to bilo moguće nakon sati stajanja. Njezine ruke, jake od godina mijesenja, valjanja i podizanja, bile su okretne i brze. A kad je počela raditi na novom uzorku, njezino se izražajno, koščato lice uozbiljilo. Savršenstvo nije bilo cilj samo njezine umjetnosti. Za Odjel slastica u Zavjetima to je bilo nužno. Svadbena je torta više od pečenja, ukrašavanja, šećerne paste i kreme. Kao što su i fotografije što ih je Mac snimala više od fotografija, a aranžmani i buketi što ili je Emma izrañivala više od cvijeća.


Detalji, rasporedi i želje, o čemu je brinula Parker, imalo je, naposljetku, veću vrijednost nego cijeli njihov rad. Zajedno su svi ti elementi stvarali dogañaj života, proslavu putovanja na koje je dvoje ljudi odlučilo krenuti. Romantično, naravno, i Laurel je vjerovala u romantiku. U teoriji, svakako. No više je vjerovala u simbole i proslave. I u fantastične torte. Njezino lice preplavio je izraz zadovoljstva kad je završila treći kat, a duboke plave oči prožele su se toplinom kad je ugledala Parker na ulaznim vratima. „Zašto nisi u krevetu?" „Neki detalji." Parker je prešla rukom po kosi. „Nisam ih mogla riješiti. Koliko dugo radiš na toj torti?" „Već neko vrijeme. Moram je završiti tako da odstoji preko noći u hladnjaku. Osim toga, još dvije torte za subotu sutra moram pripremiti i ukrasiti." „Želiš li društvo?" Poznavale su se dovoljno dobro da se podrazumijevalo kako se Parker neće uvrijediti ako Laurel odbije. I često, osobito ako je bilo previše posla, odgovor je bio ne. „Može." „Sviña mi se dizajn torte." Parker, kao i Laurel, pogledala ju je sa svih strana. „Profinjenost bijele boje na bijeloj podlozi, različita visina svakog kata — i složenost izrade svakog od njih. Zaista izgledaju kao različiti primjerci čipke. Starinski, vintage, to je tema naše mladenke. Mislim da si totalno pogodila s ovim." „Stavit ćemo zagasito plavu vrpcu oko stalka", rekla je Laurel i započela s ukrašavanjem četvrtog kata torte. „I Emma će posuti bijele latice po podlozi. Bit će to pun pogodak." „Bilo je ugodno raditi s mladenkom." U udobnoj pidžami, puštene duge smeñe kose, za razliku od uobičajenoga poslovnog izdanja konjskog repa ili stroge punñe, Parker je pristavila vodu za čaj. Jedna od prednosti voñenja biznisa od kuće, upravo zato što Laurel — i Emma i Parker — žive na istom imanju, bili su ovi kasnonoćni posjeti. „Ona zna što želi", komentirala je Laurel, birajući pomagalo kojim će izrezuckati rubove. „Ali je otvorena prema sugestijama i dosad nije poludjela. Ako izdrži još 24 sata tako, definitivno će osvojiti titulu idealne mladenke Zavjeta." „Izgledali su sretno i opušteno večeras na probi, i to je dobar znak." „Mmm—hmm." Laurel je nastavila s dizajniranjem precizno stavljajući krugove i točkice „Dakle, pitam te opet, zašto nisi u krevetu?" Parker je uzdahnula dok je zagrijavala vodu u malom čajniku. „Došao mi je takav trenutak. Opustila sam se uz čašu vina na terasi. Gledala sam Macinu


kuću, i Emminu. Svjetla su bila upaljena u objema i mogla sam osjetiti miris vrta. Bilo je tako mirno, tako lijepo. Svjetla su se ugasila — Emmina prvo, malo poslije i Macina. Razmišljala sam o tome kako planiramo Macino vjenčanje, kako se Emma upravo zaručila. I koliko smo se puta igrale Dana vjenčanja, nas četiri, kad smo bile male. Sad je to stvarnost. Sjedila sam u mraku i tišini i poželjela da su i moji roditelji tu i da to vide. Da vide što smo napravile ovdje, i tko smo sada. Osjećala sam se rastrganom." Stala je da izmjeri dozu čaja. „Trebam li biti tužna što ih više nema ili pak sretna jer znam da bi bili ponosni na mene? Na nas?" „Često mislim na njih. Svi mi često mislimo na njih." Laurel je nastavila s poslom. „Jer su bili važan dio našega života i zato što je ovdje toliko mnogo uspomena na njih. Tako da razumijem kad kažeš da se osjećaš rastrganom." „Oni bi bili oduševljeni s Mac i Carterom, s Emmom i Jackom, zar ne?" ,,Da, bili bi. I s ovim što smo mi ovdje napravile, Parker. To je vraški dobro. I time bi bili oduševljeni." ,,Baš imam sreće što si ostala raditi dokasna." Parker je ulila vruću vodu u vrč. „Smirila si me." ,,Na usluzi sam ti. Reći ću ti tko je još sretnik. To je mladenka ovog petka. Zato što je ova torta..." Otpuhnula je neposlušni pramen kose i zamahnula glavom ponosno. „Jebeno dobra. I kad napravim krunu, anñeli će plakati od sreće." Parker je odložila vrč da odstoji. „Hej, Laurel, stvarno se moraš više ponositi svojim radom." Laurel se nasmijala. „Jebeš čaj. Skoro sam gotova. Natoči mi čašu vina." *** Ujutro, nakon solidnih šest sati sna, Laurel je odradila brzi trening u teretani prije nego što se odjenula za radni dan. Bit će prikovana za kuhinju zbog gomile posla, ali prije nego što počne ta rutina, ima izvršni sastanak koji je prethodio svakom dogañanju. Laurel je pojurila iz svojeg krila na trećem katu te prostrane kuće u prizemlje te skrenula u kuhinju, gdje je gospoña Grady stavljala voće u zdjelu. ,,Dobro jutro, gospoño G." Gospoña Grady podigla je obrve. „Puna si energije." „Puna sam energije. Spremna na nove izazove." Laurel je stisnula šake i napela mišice. „Trebam kave. Dosta kave." ,,Parker je već odnijela kavu gore. Možeš odnijeti ovo voće i kolačiće. Jedi voća. Dan ne bi smio započeti danskim keksima." , ,Da, gospoño. Je li još netko već ovdje?"


„Ne još, ali vidjela sam da je Jackov kamionet otišao maloprije, predpostavljam da će Carter uskoro doći i umiljatim me pogledom moliti za fini doručak." „Sklanjam se s puta." Laurel je zgrabila pladnjeve vještinom konobarice, koju nije zaboravila. Odnijela ih je u knjižnicu, koja je sad služila kao konferencijska dvorana tvrtke. Parker je sjela za veliki stol, a kava i šalice bile su na komodi. Njezin BlackBerry, kao i uvijek, bio joj je nadohvat ruke. Zaglañeni konjski rep otvorio je njezino lice, a jedra bijela bluza odavala je poslovan dojam dok je dolijevala kavu i proučavala podatke na laptopu svojim noćnoplavim očima. Laurel je shvatila da ništa nije propustila. „Stavke dnevnog reda", najavila je Laurel. Odložila je pladnjeve, zabacila kosu dugu do brade iza ušiju i, poslušavši gospoñu Grady, uzela si zdjelicu bobičastog voća. „Nedostajala si mi jutros u teretani. Kad si ustala?" ,,U šest, što je bilo dobro jer je mladenka u subotu poslije podne zvala malo poslije sedam. Njezin se otac sapleo preko mačke i vjerojatno slomio nos." „Uh, oh." „Brine se za njega, ali jednako tako brine se kako će izgledati na vjenčanju i na fotografijama. Nazvat ću vizažisticu da vidim što ona misli da se može napraviti." „Žao mi je zbog loše sreće mladenkina oca, ali, ako je to najveći problem ovoga vikenda, na konju smo. Parker je zaprijetila prstom. „Nemoj nas ureći." Mac, visoka i vitka djevojka, ušetala je u jeansu i običnoj crnoj majici. „Bok, prije nego što..." Laurel je promotrila prijateljičin lagani osmijeh na licu i sanjive zelene oči. „Pao je jutarnji seks." „I to fantastičan seks." Mac si je natočila kavu i zgrabila muffin. ,,A ti?" „Kučko." Smijući se, Mac se zavalila u stolicu i ispružila noge. „Draža mi je moja jutarnja tjelovježba od tvog ergometra i sprave za vježbanje." „Zla, pokvarena kučko", rekla je Laurel i ubacila malinu u usta. „Volim ljeto jer tada ljubav mog života ne mora ustajati rano da prosvjetljuje male glavice." Otvorila je svoj laptop. „Sad sam potpuno spremna za posao." „Otac subotnje mladenke možda je slomio nos", objasnila je Parker. „Banana." Macine su se obrve podigle. „Mogu se koristiti Photoshopom ako oni žele..., ali to je svojevrsna prijevara. Što je, tu je — i ostat će zabavna uspomena. Barem tako ja mislim." „Vidjet ćemo što misli mlada kad joj se otac vrati od liječnika", Parker je skrenula pogled prema Emmi koja je uletjela u prostoriju.


„Ne kasnim. Nedostaje još 20 sekundi." Crne su joj kovrče vijorile, .i ona je pojurila prema komodi s kavom. „Opet sam zaspala. Nakon..." ,,Oh, mrzim i tebe", Laurel je promrmljala. „Trebamo novo pravilo. Nema hvalisanja o seksu na poslovnim sastancima kad pola nas nema priliku uživati u tome." „Slažem se", brzo je dodala Parker. „Neee..." Smijući se, Emma si je stavila nešto voća u zdjelu. „Otac subotnje mladenke možda je slomio nos." „Neee..." ponovila je Emma, istinski zabrinuta zbog te Macine izjave. „Bavit ćemo se time kad budemo znale više detalja, ali kako god završilo, to je moja i Macina odgovornost. Javit ću ti novosti", Parker je rekla Mac. „Večerašnje dogañanje. Svi će sudionici doći, uključujući i obitelj i one koji žive izvan grada. Mladenka, njezina majka i ostala pratnja stižu ovamo u tri na frizuru i šminkanje. Mladoženjina majka ima već dogovoren termin u drugom salonu, I to u četiri, s mladoženjinim ocem. Mladenkin će otac doći s mladenkom. Zabavljat ćemo ga dok ne bude vrijeme za službene fotografije koje uključuju i njega. Mac?" „Mladenkina vjenčanica je divna. Romantična i vintage. Igrat ću se tim temama." Dok je Mac skicirala svoje planove i raspored, Laurel je ustala po drugu šalicu kave. Radila je bilješke tu i tamo, a nastavila je s time i kad je Emma preuzela riječ. Budući da je njezin golemi posao završen, uskočit će kamo zatreba. To je bila rutina koju su usavršile otkad su Zavjeti od koncepta postali realnost. „Laurel", rekla je Parker. „Torta je gotova. Nevjerojatna je. Toliko je teška da će mi trebati pomoć osoblja da je odnesem u dvoranu, ali dizajn ne zahtijeva nikakve intervencije na licu mjesta. Trebat ćeš mi za stavljanje vrpce i ružinih latica, Emma, kad je prevezu, i to je sve do trenutka kad je budu posluživali. Nisu željeli tortu za mladoženju, nego su se odlučili za razne kolačiće i čokoladice u obliku srca. I oni su gotovi i poslužit ćemo ih na bijelom porculanu prekrivenu čipkastim miljeima, da se slažu s dizajnom torte. Podloga za tortu je blijedoplava i od izvezene čipke. Nož za kolače i lopaticu za tortu osigurali su mladenka i mladoženja. Pripadaju njezinoj baki, tako da moramo paziti na njih." „Veći dio dana radit ću na subotnjim tortama, ali trebala bih biti slobodna od četiri sata popodne ako me tko treba. Za vrijeme posljednjeg seta pomoćno osoblje stavit će ostatke torte u kutijice i omotati ih plavom vrpcom na koju smo ugravirale imena mladenaca i datum. Isto ćemo napraviti ako ostane nešto kolačića i čokoladica. Mac, voljela bih imati fotografiju torte za svoj prezentacijski album. Ovaj dizajn nisam dosad radila." „Dogovoreno."


„I, Emma, trebam cvijeće za tortu za subotu navečer. Možeš li mi ga donijeti kad budeš dolazila postaviti dekoracije za današnje dogañanje?" „Nema problema." „Vijesti iz privatnog života?" Mac je podignula ruku da privuče pozornost. „Nitko nije spomenuo da će se posljednje u nizu vjenčanja moje majke održati sutra u Italiji. Što je, srećom, miljama, miljama daleko od našega sretnog doma ovdje u Greenwichu, u Connecticutu. Nazvala me jutros oko pet jer Linda nema osjećaja za vremenske zone... i, ruku na srce, ionako je boli briga." „Zašto nisi jednostavno ostavila telefon da zvoni?" zapitala je Laurel, a Emma se nagnula da suosjećajno pomiluje Mac. „Zato što bi neprestano zvala... i pokušavam se nositi s njom. Pod mojim uvjetima, za promjenu." Mac je provukla prste kroz svoju vatrenocrvenu, razbarušenu kosu. „Bilo je suza i protuoptužbi, kao što sam i očekivala, jer je izjavila kako želi da i ja prisustvujem vjenčanju. Za razliku od prošlog tjedna, kad to nije željela. Budući da ja ne kanim uskočiti u zrakoplov da vidim kako se udaje četvrti put, osobito stoga što imam jedno slavlje večeras, dva sutra, i jedno u nedjelju, ne želi razgovarati sa mnom." „Kad bi barem ovaj put potrajalo." „Laurel", promrmljala je Parker. „Ozbiljno. Moraš joj sve reći u lice", podsjetila je Parker. „Ja nisam. I onda me to stalno mučilo." „Hvala ti, cijenim to", rekla je Mac. „Iskreno. Ali kao što možete vidjeti, nisam u depresiji, ne gušim se u krivnji i nisam nimalo bijesna. Mislim da je stvar u tome što sam pronašla muškarca koji je inteligentan, pun ljubavi i doista stabilan. To je veća prednost čak i od fantastičnoga jutarnjeg seksa. Uvijek ste bile na mojoj strani kad sam se trebala suočavati s Lindom, pokušavale ste mi pomoći da se nosim s njezinim zahtjevima i ludilom. Pretpostavljam da mi je Carter pomogao da se konačno otvorim i pobijedim to, pa se sada mogu nositi s njom. Željela sam vam to reći." ,,I ja bih rado imala jutarnji seks s njim, nek' se zna." „Ruke k sebi, McBane. Ali cijenim kompliment. Tako." Ustala je „Želim završiti jedan posao prije nego što se usredotočim na današnje vjenčanje. Svratit ću i napraviti nekoliko fotki torte." ,,Čekaj, idem s tobom." Emma je ustala. „Vratit ću se uskoro... i donijet ću cvijeće za tebe, Laurel." Kad su otišle, Laurel je ostala sjediti još trenutak. „Ona je to stvarno mislila." „Da, stvarno jest." ,,I ima pravo." Laurel je željela iskoristiti posljednji trenutak da se raskomoti i opusti uz kavu. „Carter je taj koji je okrenuo ključ u glavi. Pitam se kako je imati muškarca koji to može napraviti, koji može pomoći na taj


način bez pravljenja pritiska. Tko te može voljeti na takav način. Kad je riječ o tome, zavidim joj više nego na seksu." Slegnuvši ramenima, Laurel je ustala. „Bolje da se prihvatim posla." Laurel već nekoliko dana nije imala vremena misliti na muškarce. Nije imala ni vremena ni energije misliti na ljubav i romantiku. Možda je bila do grla u vjenčanjima, ali to je bio njezin posao..., a posao organiziranja vjenčanja zahtijeva usredotočenost i preciznost. Njezina torta Starinska čipka, za koju joj je trebalo gotovo tri dana, imala je svoj trenutak slave — prije nego što su je narezali i slistili. Torta napravljena za subotnje poslijepodne bila je njezina famozna Torta pastelnih latica, sa stotinama ručno izrañenih ružinih latica od gumene paste1, a torta za subotnju večer Vrt ruža sastojala se od katova vatrenocrvenih ruža koji su se izmjenjivali s filovima od vanilije sa svilenkastom glazurom od maslaca. Za vjenčanje u nedjelju poslijepodne, manje i nešto ležernije, mladenka je odabrala tortu od šumskog voća. Laurel je ispekla biskvit, skuhala kremu, povezala ih u tortu i ukrasila dekoracijom u obliku pletene košare. Sada, dok mladenci izmjenjuju zavjete na vanjskoj terasi, ona završava dekoriranje torte dotjerujući je svježim voćem i listićima mente. Iza nje je osoblje završilo ukrašavanje stolova za vjenčani banket. Nosila je slastičarsku pregaču preko odijela gotovo iste boje kao i maline koje je izabrala. Odmaknula se malo i promatrala linije i harmoniju dekoracije. Odlučila se za grozd grožña i stavila ga na vrh torte. „Izgleda ukusno." Skupila je obrve dok je namještala svježe višnje. Često su je prekidali dok je radila, ali to nije voljela. Osim toga, nije očekivala da će Parkerin brat navratiti za vrijeme vjenčanja. Ali opet, podsjetila se, on je dolazio i odlazio kako je želio. Meñutim, kad je primijetila njegovu ruku kako poseže u jednu od njezinih posuda, brzo ju je klepnula. „Prste k sebi." „Kao da će ti nedostajati tih nekoliko borovnica." „Ne znam gdje su ti ruke bile." Namjestila je tri listića mente u oblik cvijeta i nije ga ni pogledala. „Što želiš? Radimo." „I ja isto tako. Više—manje. Odvjetničke dužnosti. Morao sam odnijeti neke papire." On se brinuo se o svim njihovim pravnim stvarima, privatno ili poslovno. Vrlo dobro je znala da je često provodio duge sate radeći za njihovo dobro,

1

gumena pasta – masa za oblikovanje delikatnih dekoracija na slasticama


često žrtvujući svoje slobodno vrijeme. Ali kad ga ne bi zadirkivala, razbila bi njihovu dugu tradiciju druženja kroz prepirke. „I tempirao si to tako da se možeš ogrepsti za slatkiše na banketu." „Moram imati neke beneficije. Što ima za jelo?" Odustala je i okrenula se. Njegov izbor traperica i obične majice nisu ga činili manje odvjetnikom Ivy Leaguea2, barem se njoj tako činilo. Delaney Brown, iz obitelji Brown iz Connecticuta, pomislila je. Visok, privlačno vitak, gliste smeñe kose malo duže nego što zahtijeva odvjetnički kodeks odijevanja. Je li on to namjerno radio? Mogla je pretpostaviti da je tako jer on je bio od onih ljudi koji uvijek imaju plan. Imao je iste duboke, noćnoplave oči kao i Parker, ali, iako ga je poznavala cijeli život, rijetko je mogla pročitati što se krije iza njih. Mislila je da je prezgodan, što je bilo dobro za njega, ali je bilo previše za ostale. Isto tako, bio je nepokolebljivo vjeran, prilično velikodušan... i gnjavio ju je svojim zaštitničkim ponašanjem. Nasmiješio joj se brzo i lako s razoružavajućim bljeskom humora, kojim se vjerojatno koristio kao smrtonosnim oružjem na sudu. Ili u krevetu. ,,Hladno poširani odrezak od lososa, punjena pileća prsa na firentinski, sezonsko povrće sa žara, palačinke od krumpira, izbor quichea kavijar sa svim dodacima, odabrani kolači i peciva zajedno s voćem i izborom sireva, nakon čega slijedi torta od maka s marmeladom od naranče i glazurom od maslaca s likerom od gorke naranče, posluženo sa svježim voćem." „Predbilježi me." „Valjda ću nagovoriti osoblje cateringa", rekla je. Napravila je krug ramenima i glavom da razgiba vrat te nastavila s ukrašavanjem torte. „Nešto te boli?" „Pletena košarica ubitačna je za vrat i ramena." Podigao je ruke, ali ih je ubrzo vratio u džepove. „Jesu li Jack i Carter tu negdje?" „Jesu, ali nisam ih vidjela danas." „Ulovit ću ih već." „Mmm—hmm." Odšetao je preko cijele prostorije do prozora i pogledao dolje na cvijećem prekrivenu terasu, stolice obučene u bijelo te zgodnu mladenku okrenutu prema nasmiješenom mladoženji.

2

Ivy Leaguea – naziv koji se odnosi na osam najstarijih i najprestižnijih sveučilišta u SAD-u ( Brown University, Colimbia University, Corell University, Dartmouth College, Harvard University, Princeton University, University, of Pennsylvania, Yale University,)


„Upravo razmjenjuju prstenje", doviknuo je Del. „Baš mi je Parker javila to isto." Laurel je dotaknula svoje slušalice. „Gotova sam. Emma, torta je spremna za tebe." Na vrh torte stavila je završni dio dekoracije, grančicu prepunu kupina. „Za pet minuta", najavila je i počela puniti kanticu preostalim voćem. „Neka natoče pjenušac, Bloody Mary3 i koktele mimoza4. Upalite svijeće, molim." Htjela je podignuti kanticu, ali Del ju je preduhitrio. „Ja ću to ponijeti." Slegnula je ramenima i otišla uključiti pozadinsku glazbu koja će svirati dok orkestar ne započne sa svojim nastupom. Spustili su se stražnjim stubama, prolazeći pokraj poslužitelja u uniformama koji su nosili predjela za kratki koktel—predah kojim će zabavljati goste dok Mac snima službene fotografije mladenke i mladoženje, svadbene svite i obitelji. Uletjela je u kuhinju gdje je osoblje cateringa radilo punom parom. Naviknuta na kaos, Laurel se provukla, uzela malenu zdjelu i napunila je voćem. Dala ju je Delu. „Hvala ti." „Samo se makni s puta. Da, spremni su", rekla je Parker u slušalicu. „Da, u trideset. Na mjestu." Pogledala je prema osoblju cateringa. „Sve je spremno. Oh, Del je ovdje. Uh, uh." Naslonjen na pult i jedući bobice, gledao ju je kako skida svoju pregaču. „Dobro, sada idemo van." Del se odgurnuo od pulta i krenuo za njom kroz predsoblje koje će uskoro biti pretvoreno u hladnu kuhinju i ostavu. Skinula je kopču s kose i protresla glavom čim je izišla van. „Kamo idemo?" „Ja moram pomoći dočekati goste. A ti idi nekamo." „Sviña mi se ovdje." Sad se ona nasmijala. „Parker mi je rekla da te se riješim dok ne doñe vrijeme za čišćenje. Idi k svojim malim prijateljima, Del, i ako budeš dobar dečko, nahranit ćemo te poslije." „Dobro, no, ako budem morao čistiti, želim kušati onu tortu." Razišli su se, on je krenuo prema preureñenoj kući s bazenom koja je služila kao Macin atelje i dom, a ona prema terasi, gdje su mladoženja i mlada izmjenjivali svoj prvi bračni poljubac. Laurel je pogledala još jednom unatrag — samo jednom. Poznavala ga je cijeli život — to je bila sudbina, pretpostavljala je. 3

Bloody Mary — koktel koji se sastoji od votke, soka od rajčice i drugih sastojaka, kao što su umak Worcester, Tabasco ili celer, masline, sol, crni papar, limunov sok i dr Mimoza koktel koji se sastoji od šampanjca i soka nekog citrusa, najčešće naranče.

4


Ali to je bila ujedno pogreška, njezin je problem što je zaljubljena u njega gotovo jednako dugo. Dopustila si je jedan uzdah prije nego što je namjestila vedar, profesionalan osmijeh na licu i otišla pomoći uputiti uzvanike na prijam.


DVA

Dugo nakon što je i posljednji gost otišao i osoblje cateringa pokupilo svoje stvari, Laurel se ispružila na kauču u obiteljskom salonu s itekako zasluženom čašom vina. Nije bila sigurna gdje bi mogli biti dečki, možda u svojim brlozima ispijajući pivo, ali bilo je lijepo, jako lijepo opustiti se samo sa ženama, u relativnom miru. „Jebeno dobar vikend", Mac je podignula čašu za zdravicu. „Četiri probe, četiri zabave. I sve su prošle bez ikakvih problema. Nijedna naznaka problema. To je rekord." „Torta je bila divna", dodala je Emma. „I pojela si lijep komad." „Nevjerojatno lijep komad. Osim toga, bilo je tako slatko danas. Kako je samo mladoženjin sin ponosno stajao kao kum. Bio je tako sladak. Natjerao mi je suze na oči." „Bit će to lijepa obitelj." Parker je sjedila zatvorenih očiju, s BlackBerryjem u krilu. „Gledaš tako ljude s djecom koji drugi put ulaze u brak i misliš, uh, bit će to teško putovanje. A danas? Vidiš da su mali i ona ludi jedno za drugim. To je bilo slatko." „Napravila sam neke ubojite fotke. I torta je bila fantastična", dodala je Mac. „Možda bih i ja mogla izabrati tortu od maka za svoje vjenčanje." Da ublaži bolove, Laurel je stiskala i opuštala stopala. „Prošli tjedan htjela si talijansku tortu.5" „Možda bih trebala imati više torti. Male torte različitih vrsta i različitih dizajna. To bi bila kulinarska orgija i fotografije bi bile fantastične." Laurel je priprijetila prstom. „Crkni, Mackensie, crkni." „Trebala bi se držati talijanske torte. Ta ti je najdraža." Mac je napućila usnice i kimnula glavom Emmi. „U pravu si. Dosta o meni. A što ćeš ti, pametnice?"

Talijanska torta u izvorniku Italian cream cake, vlažna, mekana bijela torta od kondenziranog mlijeka, bjelanjaka, kokosa i pekanskih oraha, s glazurom od sirnog namaza

5


„Ne mogu niti misliti na to. Još se privikavam na činjenicu da sam zaručena." Emma je promatrala dijamant na svojoj ruci s osmijehom neskrivena zadovoljstva. „Osim toga, jednom kad se uživim u planiranje vjenčanja i sve detalje, očekujem da ću potpuno podleći toj maniji. Zato je bolje da to odgodimo što više možemo." „Tako je." Laurel je uzdahnula s odobravanjem. „Ionako prvo trebaš odabrati haljinu." Parker je i dalje imala zatvorene oči. „Haljina je uvijek na prvom mjestu." „Sad si započela", Laurel je promrmljala. „Jedva da sam i razmišljala o tome. Ne više od tisuću puta", nasmijala se Emma. „Već sam pogledala barem pola milijuna fotografija. Izgledat ću kao princeza. Metri i metri haljine. Vjerojatno korzet bez naramenica, možda i srcoliki dekolte jer imam iznimne grudi." „Istina, imaš", složila se Mac. „Ništa neće biti jednostavno. Raskoš je moja krilatica. Želim tijaru i šlep." Tamne oči zasjale su joj pri toj zamisli. „I budući da ćemo ga ugurati u sljedeći svibanj, napravit ću si nevjerojatan, i da, raskošan buket. Pastelnih boja, mislim. Možda. Vjerojatno. Romantičnih, pastelnih boja koje oduzimaju dah." „Ali ona ne može niti misliti o tome", napomenula je Laurel. ,,Vi u nježnim bojama", Emma je nastavila uživljena. „Vrt mojih prijateljica." Uzdahnula je dugo i sanjivo. ,,A kad me Jack vidi, bit će bez daha. U tom jednom trenutku, znate, kad se budemo pogledali, svijet će stati za nas. Jednu minutu, jednu nevjerojatnu minutu." Ležeći na podu naslonila je glavu na Parkerinu nogu. „Mi zapravo nismo znale kada smo se kao djeca igrale Dana vjenčanja. Mi zapravo nismo znale što taj nevjerojatan trenutak znači. Tako smo sretne što ga vidimo tako često." „Najbolji posao na svijetu", promrmljala je Mac. „Najbolji je posao na svijetu zbog nas." Laurel se uspravila da može nazdraviti. „Mi organiziramo sve kako bi ljudi doživjeli taj nevjerojatan trenutak. I ti ćeš imati svoj, Em... Parker će do posljednjeg detalja osmisliti cijelo vjenčanje koje će biti urešeno cvijećem koje ćeš sama aranžirati, a Mac će sve zabilježiti fotografijama za vječnost. I slavit ćemo tortom koju ću napraviti samo za tebe. Zaista raskošnom tortom. To ti jamčim." „Ah." Emmine su se tamne oči ispunile suzama. „Bez obzira na to koliko volim Jacka... Bože, naravno, ne bih mogla biti tako sretna kao što sam sada bez svih vas." Mac je dodala Emmi maramicu. „Ja sam još uvijek prva. Ja želim tortu samo za sebe", obratila se Laurel. „Ako ona dobije svoju tortu, hoću i ja svoju." „Mogu tortu ukrasiti malim videokamerama i stalcima."


„I malenim svežnjevima knjiga za Cartera?" Mac se smijala. „Blesavo, ali zgodno." „Nadovezuje se na temu fotografija tvojih zaruka." Emma je obrisala oči. „Sviña mi se kako si ih napravila, s tobom i Carterom na kauču, isprepletenih nogu, on s knjigom u krilu, a ti izgledaš kao da si upravo spustila kameru nakon što si ga fotografirala. Oboje se samo smijete jedno drugom. Što me navodi da te pitam o našem zaručničkom portretu. Kada, gdje, kako?" „Lako. Ti i Jack u krevetu, goli." Emma je ispružila nogu i lagano udarila Mac. „Prestani." „Sasvim zgodno", bilo je Laurelino mišljenje. „Mi radimo i druge stvari osim seksa." „Naravno da radite. Razmišljate o seksu." Parker je otvorila jedno oko. „Mi imamo vrlo kompleksnu vezu", ustrajala je Emma. „Koja sadržava mnogo seksa. Ali ozbiljno..." „Imam nekoliko stvari na pameti. Trebali bismo pogledati naše rasporede i pronaći termin." „Sada?" „Naravno. Parks ima naše rasporede na svojem CrackBcrryju.6" Mac je posegnula za njim. Parker je sad otvorila oba oka i uputila joj plamteći pogled upozorenja. „Dodirni ga i umrijet ćeš." „Isuse. Hajdemo vidjeti moj prezentacijski album u studiju. Trebale bismo se ionako naći s dečkima i pitati Jacka kad može izdvojiti malo vremena za snimanje." „Odlično." „Gdje su dečki?" zapitala je Laurel. „Dolje s gospodom Grady", odgovorila je Emma. „Jedu pizzu i igraju poker — ili je takav barem bio plan." „Nitko nas nije pozvao na pizzu i poker." Laurel se ispružila cijelom dužinom u trenutku kad su se sve oči okrenule prema njoj. Dobro, ne, ne želim pizzu i poker jer mi se ovdje baš sviña. Ali ipak, nisu nas zvali." ,,U svakom slučaju", Mac se uspravila na noge, „okupljanje u ovim uvjetima možda bi moglo i potrajati. Hajdemo samo baciti bubu u uho pa ćemo se onda dogovoriti za raspored." ,,To se zove plan. Želim vam uspješan posao, djevojke", rekla je Emma. Kad su otišle, Laurel se protegnula. „Treba mi masaža. Trebale bismo imati kućnog masera po imenu Sven. Ili Raoul."

6 Crack—Berry — kovanica od riječi Crack (droga) i BlackBcrry, upućuje na ovisnost korisnika o elektroničkim ureñajima.


„Stavit ću to na popis. U meñuvremenu bih mogla nazvati Serenity i rezervirati jednoga." ,,Ali da imamo Svena, mislim da je Sven bolji od Raoula, mogla bih imati jednoga odmah sada pa bih poslije lagana kliznula u krevet i zaspala. Koliko je dana do godišnjega?" „Previše..." „To kažeš sada, ali, kad budemo slobodne i doñemo u Hamptons, i dalje ćeš imati taj BlackBerry prikovan za ruku." „Mogu ga se odreći kad god zaželim." Laurel je odgovorila na Parkerin osmijeh. „Kupit ćeš zaštitnu navlaku za njega tako da možeš i plivati s njim." „Trebali bi ih izrañivati vodonepropusne. Imamo tehnologiju za to." ,,Ostavljam te nasamo s tvojom jedinom pravom ljubavi, idem se namakati u vrućoj kupki i sanjati Svena." Laurel je ustala s kauča. ,,Lijepo je vidjeti Emmu i Mac tako sretne, zar ne?" „Da." „Vidimo se ujutro." Vruća kupka stvara čuda, ali nju je potpuno razbudila umjesto da je opusti i učini pospanom. Umjesto da izgubi sat vremena pokušavajući zaspati, Laurel je uključila televizor u dnevnoj sobi da joj pravi društvo, a zatim je sjela za računalo da provjeri tjedni raspored. Pretraživala je recepte na internetu, o čemu je bila jednako ovisna kao i Parker o BlackBerryju. Pronašla je i označila nekoliko dobrih recepata koje će poslije doraditi. Još uvijek nemirna, zavalila se u svoju omiljenu stolicu s blokom za skiciranje. Stolica je pripadala Parkerinoj majci i Laurel se uvijek u njoj osjećala ugodno i sigurno. Sjedila je prekriženih nogu na visokom jastuku s blokom u krilu i mislila na Mac. Na Mac i Cartera. Na Mac u njezinoj prekrasnoj vjenčanici koju je pažljivo izabrala... ili koju je Parker odabrala za nju. Čiste, elegantne linije, razmišljala je, koje su tako dobro odgovarale dugom, vitkom Mackensienu tijelu. Bez previše ukrasa, samo mali razigrani detalji. Skicirala je tortu koja je odražavala ideju — klasično i jednostavno. I zatim je automatski odbacila. Jednostavne linije za vjenčanicu, da, ali Mac je isto tako voljela boje i sjaj, voljela je jedinstvenost i odvažnost. I to je, shvatila je, bio jedan od razloga zašto je Carter obožava. Jako odvažno. Jesensko slikovito vjenčanje. Četvrtasta torta, bolje nego tradicionalna okrugla, s glazurom od maslaca koju Mac najviše voli. U boji. Da, da. Sedefastozlatna prekrivena jesenskim lišćem — napravit će ga većim nego što je u prirodnoj veličini, sa širokim, modeliranim listovima — u crvenosmeñoj, zagasito narančastoj i maslinastoj boji.


Boja, tekstura, oblik torte trebaju biti privlačni fotografskom oku i dovoljno romantični za svaku mladenku. Na vrhu okrunjena buketom i omotana tamnim zlatnim vrpcama. Bijeli detalji na torti da se istakne boja. Jesen za Mac, pomislila je, smiješeći se dok je dodavala detalje. Savršeno ime za tortu — za godišnje doba i način na koji se njezina prijateljica zaljubila. Laurel je ispružila ruku i, gledajući skicu, nasmijala se od zadovoljstva. „Prokleto sam dobra. A sad sam gladna." Ustala je i ostavila otvoreni blok pod svjetlom stolne lampe. Prvom će prilikom pokazati skicu Mac da čuje njezino mišljenje, odlučila je. A ako je poznavala Mac, a jest, opisat će je s velikim, sretnim sjajno!!! Zaslužuje nešto prigristi... Možda komad hladne pizze ako je imalo ostalo. Zbog toga će ujutro zažaliti, rekla je sama sebi, ali nije bilo pomoći. Bila je budna i gladna. Jedna od prednosti voñenja vlastita biznisa i samostalnog života bila je mogućnost da s vremena na vrijeme uživa sama u sebi. U tišini se kretala po mraku zahvaljujući dobrom poznavanju kuće i Mjesečevim zrakama koje su dopirale na prozor. Izišla je iz svog krila, pošla niza stube i samu sebe odgovarala od hladne pizze. Pokušavala se odlučiti za zdraviji izbor svježeg voća i biljnog čaja. Trebala je ustati rano da stigne vježbati prije pečenja torti u ponedjeljak ujutro. Poslije podne su joj dolazila tri para na degustaciju pa se trebala pripremiti i sve pospremiti za tu priliku. Navečer se sve četiri sastaju s klijentom da dogovore glavne detalje za vjenčanje koje će biti u zimi, a ostatak večeri radit će što god treba... ili što joj je po volji. Hvala Bogu da je stavila moratorij na sastanke s muškarcima tako da se nije morala brinuti o ureñivanju za izlaske, o tome što odjenuti, o meñusobnoj konverzaciji ili odlučivati o tome je li spremna na seks ili nije. Život je tako jednostavniji, mislila je dok se spuštala k podnožju stuba. Sve je lakše, jednostavnije i rasterećenije kad makneš veze i seks s menija. Zabila se u nešto čvrsto, u obliku muškarca, izgubila ravnotežu i počela padati unatrag. Psujući, mlatarala je rukama da se spasi. Tako je udarila ljudsko tijelo, čime je uzrokovala psovanje koje nije bilo njezino. Dok je padala, zgrabila je punu šaku tkanine. Čula je kako se kida i nešto u obliku muškarca palo je na nju. Bila je ošamućena, u glavi joj je odzvanjalo od udarca u stube, ležala je mlitava kao krpa. Iako omamljena i u mraku, prepoznala je Dela po obrisima, mirisu. ,,Isuse, Laurel? Jebemu. Jesi li ozlijeñena?" Ostala je bez daha, pritisnuta njegovom težinom..., a možda i zbog činjenice što se dio te težine našao na vrlo intimnom mjestu meñu njezinim nogama. Zašto je, dovraga, razmišljala o seksu? Ili o njegovu nedostatku?


„Silazi s mene", protisnuta je. „Radim na tome. Jesi li dobro? Nisam te vidio." Djelomično se dignuo tako da su im se oči susrele na plavoj Mjesečevoj svjetlosti. „Joj." Njegov je pokret povećao pritisak tijela o tijelo, pa je još nešto osim njezine glave počelo pulsirati. „Makni se. Odmah." „U redu. U redu. Izgubio sam ravnotežu... Osim toga, zgrabila si me za majicu i povukla za sobom. Pokušao sam te uhvatiti. Čekaj da upalim svjetlo." Ostala je u istom položaju, čekajući da joj se povrati dah, čekajući da pulsiranje prestane. Kad je upalio svjetlo u foajeu, zatvorila je oči zbog bljeska. „Ah", rekao je i pročistio grlo. Ležala je ispružena na stubama, raširenih nogu, noseći samo tanku bijelu majicu bez rukava i crvene bokserice. Nokti na nožnim prstima bili su blještavo ružičasti. Zaključio je da je bolje usredotočiti se na njezina stopala nego na noge, ili na način kako joj je stajala majica, ili... bilo što drugo. „Daj da ti pomognem da se digneš." I da odjeneš nešto dugo i neprozirno. Odmahnula je rukom, sjela i trljala zatiljak. „Kvragu, Del, što radiš šuljajući se po kući?" „Nisam se šuljao. Hodao sam. Kamo si se ti šuljala?" „Nisam..., Isuse. Ja živim ovdje." „I ja sam živio", promrmljao je. „Poderala si mi majicu." „ A ti si meni razbio glavu." Iritiranost se u času pretvorila u brigu. „Jesam li te stvarno ozlijedio? Daj da vidim." Prije nego što se uopće mogla pomaknuti, čučnuo je i ispružio se da dotakne njezin zatiljak. „Gadno si se udarila. Ali ne krvari." „Joj!" Barem joj je ova bol odvukla pozornost s poderane majice i mišića ispod nje. „Prestani me pritiskati ondje gdje boli." „Trebali bismo donijeti leda." „Dobro sam. Dobro." I bez sumnje uzbuñena. Pomislila je kako bi željela da on ne izgleda tako razbarušeno, grubo i blesavo seksi. „Što ti kojeg vraga radiš ovdje usred noći?" „Jedva je ponoć, što, unatoč nazivu, nije sredina noći." Zurio je ravno u njezine oči, tražeći, pretpostavljala je, znakove šoka ili traume. U svakom trenu mogao bi joj mjeriti jebeni puls. „To nije odgovor na pitanje." „Gospoña G. i ja smo se družili. Našlo se i piva, i to dosta piva pa sam odlučio da ću..." Uperio je prst prema gore. „Odlučio sam srušiti se u krevet u jednu od gostinjskih soba, bolje nego da vozim kući tako omamljen."


Nije se mogla svañati s njim kad je bio razuman — osobito zato što je uvijek bio razuman. „Onda..." Oponašala ga je uperivši prst prema gore. „Ustani da mogu vidjeti jesi li dobro." „Nisam ja omamljena." „Ne, ti imaš frakturu lubanje. Hajde." Riješio je stvar poduprijevši je rukama ispod pazuha i podignuvši je tako da je stajala na stubi iznad njega pa su im lica bila u istoj razini. „Ne vidim nikakve zvjezdice u tvojima očima ni ptičice koje kruže oko tvoje glave." „Smiješno." Nasmiješio joj se. „Čuo sam nekoliko ptičica kako cvrkuću kad si me mlatnula." Nije mogla zaustaviti osmijeh na usnama čak i dok ga je mrko gledala. „Da sam znala da si to ti, udarila bih još jače." „To je moja cura." I nije li upravo tako mislio o njoj, pomislila je s neugodnom mješavinom ljutnje i razočaranja. Samo jedna od njegovih cura. ,,Idi, prespavaj svoju omamljenost i nemoj se više šuljati okolo." „Kamo ideš?" pitao ju je dok je odlazila. „Kamo god hoću." Obično je tako i bilo, pomislio je, i to je bila jedna od njezinih najprivlačnijih osobina. Ako se ne uzme u obzir kako joj je lijepo izgledala guza u crvenim boksericama. Što on nije opazio. Nipošto. Samo je želio biti siguran da je stabilna na nogama. I to na stvarno odličnim nogama. Namjerno se okrenuo i popeo stubama na treći kat. Krenuo je prema Parkerinu krilu i otvorio vrata sobe koja je bila njegova kad je bio dijete, dječak i mladić. Nije bilo isto. Nije ni očekivao da bude niti je to želio. Ako se stvari ne mijenjaju, postanu ustajale i ofucane. Na zidovima, sad u nježnoj, zamagljenoj zelenoj boji, nalazile su se vješte slike u jednostavnim okvirima, što je ipak ljepše od sportskih postera njegove mladosti. Krevet, predivan starinski krevet s baldahinom, pripadao je nekoć njegovoj baki. Kontinuitet, pomislio je, nije isto što i stagnacija. Izvadio je sitniš i ključeve iz džepova i bacio ih u zdjelicu na komodi, pritom ugledavši svoj odraz u ogledalu. Majica mu je bila poderana na ramenu, kosa mu je bila raščupana i, ako ne griješi, mogao je vidjeti blijedu mrlju ondje gdje su Laurelini prsti bili u dodiru s njegovim jagodičnim kostima. Ona je oduvijek bila žilava, pomislio je dok je izuvao cipele. Žilava, jaka, i gotovo neustrašiva. Većina bi žena vrištala, zar ne? Ali Laurel ne... ona se borila. On ju je gurnuo, a ona je uzvratila. Jače.


Morao se diviti tomu. Njezino ga je tijelo iznenadilo. Morao je to priznati, rekao je sam sebi dok je svlačio poderanu majicu. Ne da nije znao kakvo je njezino tijelo. Zagrlio ju je bezbroj puta tijekom godina. Ali grljenje prijateljice bila je posve drukčija stvar od lijeganja na ženu u tami. Potpuno drukčije. I nešto o čemu je najbolje ne razmišljati. Svukao je ostatak odjeće i presložio prekrivač — rad njegove prabake. Navio je staru budilicu pokraj kreveta i ugasio svjetlo. Kad je zatvorio oči, slika Laurel kako leži na stubama vraćala mu se i nikako je nije mogao izbiti iz glave. Vrtio se, mislio na sastanke koje je imao sljedećeg dana. I opet ju je vidio kako odlazi u tim kratkim crvenim boksericama. „Jebi ga." Muškarcu je dopušteno misliti što god poželi kad je sam u mraku. Već po navici Laurel i Parker našle su se u ponedjeljak ujutro u kućnoj teretani gotovo u isto vrijeme. Parker je došla prakticirati jogu, a Laurel kardiovježbe. Budući da su obje ozbiljno shvaćale trening, vrlo malo su razgovarale. Kad je Laurel dosegnula pet kilometara, Parker se prebacila na pilates, a Mac se dogegala da svojoj spravi za vježbanje priušti još jedno ismijavanje. Zabavljajući se, Laurel se jedva suzdržavala da ne prasne u smijeh. Macina preobrazba glede tjelovježbe temeljila se na odluci da ima lijepo oblikovane ruke i ramena u vjenčanici bez naramenica. „Dobro izgledaš, Mackensie Elliot", viknula je kad je zgrabila ručnik. Mac je samo stisnula usnice. Laurel je odmatala prostirku za rastezanje dok je Parker davala savjete Mac oko postizanja dobre forme. Prije nego što je prešla na utege, Parker je gurnula Mac na eliptični trenažer. „Ne želim." „Žena ne vlada situacijom ako sama ne želi vježbati. Petnaest kardio, petnaest vježbi rastezanja. Laurel, gdje si zaradila tu masnicu?" „Koju masnicu?" „Na tvom ramenu." Prišla joj je i prstom dotaknula masnicu koja se pokazala ispod Laureline sportske majice bez rukava. ,,Oh, pala sam pod tvog brata." „Molim?" „Lutao je u tami kad sam krenula dolje po čaj — koji je završio kao hladna pizza i gazirani sok. Naletio je na mene i srušio me." „Zašto je lutao u tami?"


„To je bilo i moje pitanje. Pivo i gospoña G. Srušio se u jednu od gostinjskih soba." „Nisam znala da je bio tu." „Još je tu", rekla je Mac. „Automobil mu je ispred kuće." „Vidjet ću je li gore. Petnaest minuta, Mac." „Gnjavatorice. Kad ću dobiti svoje endorfine?" Mac je zahtijevala odgovor od Laurel. „Kako ću znati kad će se osloboditi?" „Kako znaš kad imaš orgazam?" „Daa?" Mac se ozarila. „To je kao orgazam?" „Nažalost, nije, ali princip „prepoznat ćeš ga kad doñe" sasvim je isti. Ostaješ li na doručku?" ,,Razmišljam o tome. Mislim da sam ga zaslužila. Osim toga, ako pozovem Cartera da doñe, možda nagovori gospoñu G. na pohani kruh." „Onda napravi tako. Želim ti nešto pokazati." „Što?" „To je samo ideja." Prošlo je sedam sati kad je Laurel, već odjevena i s blokom za skiciranje u ruci, stupila u obiteljsku kuhinju. Pretpostavljala je da je Del već otišao, ali bio je tamo, naslonjen na pult sa šalicom kave koja se pušila. Gotovo kao njegov odraz u ogledalu, Carter Maguire bio je naslonjen na nasuprotan pult. Ipak, bili su tako različiti. Del, čak i u potrganoj majici i trapericama, ostavljao je dojam muške elegancije, dok je Carter odisao razoružavajućom dragošću. Ne pretjerano slatkastom, pomislila je. To joj se ne bi sviñalo... nego svojevrsnom unutarnjom dobrotom. I usprkos nespretnosti sinoć, Del je bio okretan i atletski grañen, dok je Carter naginjao nespretnosti. Ipak, obojica su bila vraški slatka. Očito snažna gospoña Grady nije bila imuna na njih. Radila je za štednjakom — pohani kruh izvojevao je pobjedu — sjajnih očiju, obraza lagano rumenih. Bila je sretna kad su dečki bili ovdje, pomislila je Laurel. Parker je došla s terase, spustivši svoj BlackBerry u džep. Ugledala je Laurel. „Mladenka subotnje večeri. Klasični živčani napadaj. Sve je pod kontrolom. Emma i Jack stižu, gospoño G." „Pa, ako pripremam hranu za vojsku, bolje da neke trupe odmah sjednu. Prste dalje od slanine, mali", upozorila je Dela, „dok ne sjedneš za stol kao civilizirani čovjek." „Samo malo za predjelo. Ja ću se dalje pobrinuti za sve. Hej, Laurel, kako je tvoja glava?" „Još uvijek na ramenima." Odložila je blok za skiciranje i uzela vrč soka. „Jutro." Carter joj se nasmijao. „Što se dogodilo tvojoj glavi?" „Del je njome udario o stube."


„Nakon što me udarila i potrgala mi majicu." „Zato što si bio pijan i srušio me." „Nisam bio pijan, a ti si sama pala." „To je njegova verzija priče." „Sjedi i ponašaj se pristojno", naredila je gospoña G. Okrenula se kad su Jack i Emma ušli. „Jesu li ti ruke čiste?" zapitala je Jacka. ,,Da, gospoño." „Onda uzmi ovo i idi sjesti." Uzeo je tanjur s pohanim kruhom i snažno ga pomirisao ,,A što ste pripremili za ostale?" Ona se nasmijala i lupnula ga. „Hej", rekao je Delu. Bili su prijatelji još od koledža i bliski kao braća otkad se Jack preselio u Greenwich da otvori projektni biro. Zauzeo je svoje mjesto u ovom kutku za doručak, zgodan kao filmska zvijezda, s tamnoplavom kosom, sivim očima i brzim osmijehom. Činjenica da je bio odjeven u odijelo govorila je Laurel da je, po svemu sudeći, imao sastanak s klijentom u uredu, a ne dogovor na gradilištu. „Majica ti je poderana", Jack je rekao Delu dok je nabadao komad slanine. „Laurel je to napravila." Jack je podigao obrve i pogledao je. „Divljakuša." „Idiote." Smijali su se jedno drugom kad je ušla Mac. „Bože! Bolje da je vrijedno toga. Doñi ovamo." Zgrabila je Cartera, privukla ga k sebi i dala mu sočan poljubac. „Zaslužila sam to." „Sva cvjetaš", promrmljao je i sagnuo glavu da je ponovno poljubi. „Prestani s glupostima i sjedi prije nego što se hrana ohladi." Gospoña G. lupnula ga je po ruci dok je nosila vrč kave prema stolu da napuni šalice. Gospoña G. bila je u svom elementu, Laurel je to znala. Sva njezina djeca bila su ovdje i mogla je galamiti i nareñivati. Ona bi uživala u njihovu broju i buci, a, kad bi joj dozlogrdilo i jedno i drugo, sve bi ih izbacila iz kuhinje. Ili bi se povukla u svoje odaje zbog malo mira i tišine. Ah zasad, s mirisom kave, slanine i cimeta, s tanjurima praznima i tanjurima punima, gospoñi G. sve je bilo po volji. Laurel je razumjela njezinu potrebu da nahrani, želju — čak i strast — da stavi hranu pred nekoga i traži od njega da je pojede, to je bio život i utjeha, autoritet i zadovoljstvo. I kada pripremiš hranu vlastitim rukama, vlastitim sposobnostima, to je bila, na vrlo konkretan način, ljubav. Pretpostavljala je da je naučila nešto od svega toga upravo ovdje kad ju je gospoña G. podučavala kako izvaljati lisnato tijesto, napraviti smjesu za palačinke ili provjeriti je li štruca kruha savršeno pečena. Više od samih


osnova pečenja, naučila je da se tijesto bolje diže ako se u smjesu unese malo ljubavi i ponosa. „Sve je u redu s tvojom glavom?" zapitao ju je Del. „Da, usprkos tebi. Zašto?" „Jer si tiha." „A tko može ovdje doći do riječi?" zapitala je dok je razgovor nasumično dopirao sa svih strana stola. „Može jedan poslovni upit?" Neprijateljski ga je pogledala dok se spremala zagristi pohani kruh. „Kao primjerice?" „Trebam tortu." „Svatko treba tortu, Del." „To bi trebao biti tvoj slogan. Dara se vraća s rodiljnog dopusta. Želio bih joj prirediti malu dobrodošlicu u uredu, čestitke na djetetu i slično." To je bila lijepa gesta prema pripravnici i tako nalik Delu. „Kada?" „Ah, u četvrtak." „U ovaj četvrtak?" isto tako nalik njemu, pomislila je. „Kakva torta?" „Dobra." „Samo takve pravim. Reci mi okvirno. Koliko ljudi?" „Možda dvadeset." „Više katova ili ne?" Pogledao ju je molećivo. „Pomozi mi, Laurel. Poznaješ Daru. Što god smisliš." „Je li alergična na nešto?" „Ne. Mislim da nije." Napunio joj je šalicu kave trenutak prije nego što ju je i sama htjela napuniti. „Ne mora biti spektakularna. Samo lijepa torta za uredsku zabavu. Mogao bih otići do trgovine i odabrati jednu, ali... to bih dobio", rekao je, pokazujući na mrki izraz njezina lica. „Mogu doći po tortu u srijedu nakon posla ako je možeš ugurati u raspored." „Ugurat ću je jer mi se sviña Dara." „Hvala." Pogladio ju je po ruci. „Moram ići. Doći ću po papire u srijedu", rekao je Parker. „Obavijesti me i o drugim stvarima kad ih riješite." Otišao je do gospoñe G. „Hvala." Dao joj je kratak, ležeran poljubac u obraz. Onda ju je zagrlio, i od tog zagrljaja Laurel bi se uvijek srce rastopilo. Čvrst stisak, obraz na kosu, zatvorene oči, lagano njihanje. Delovi zagrljaji nešto su značili, pomislila je, i činili su ga neodoljivim. „Pravi se da se ponašaš pristojno", naredila je gospoña Grady. „To mogu. Vidimo se." Mahnuo je ostatku družine i otišao kroz stražnja vrata. ,,Bilo bi bolje da i ja krenem, gospoño G.", rekao je Jack, „Vi ste božica kuhinje. Carica gurmana."


Gromko se nasmijala. „Idi raditi." „Idem." „I ja bih trebala početi s poslom. Idem s tobom", rekla je Emma. „Zapravo imam nešto što bih voljela da pogledaš", Laurel je rekla Emmi prije nego što je stigla ustati. „Onda ću uzeti još kave." Ustala je da popravi čvor Jackove kravate, a onda ju je uvukla u odijelo i poljubila ga. „Bok." „Vidimo se večeras. Donijet ću one planove, Parker." „Kad god hoćeš." „Trebam li se maknuti s puta?" Carter je zapitao kad je Jack otišao. „Dopušteno ti je ostati, čak i komentirati." Laurel je skočila po svoj blok za skiciranje. „Sinoć sam bila inspirirana tako da sam razradila ideju vjenčane torte." „Moje torte? Naše torte?" Mac se brzo ispravila i nasmiješila Carteru. „Želim vidjeti, želim vidjeti." „Prezentacija", Laurel je rekla svečano, „krilatica je Odjela slastica u tvrtki Zavjeti. Dakle, inspiracija dizajna ove torte sama je mladenka..." ,,A to sam ja!" „No dizajner je uzeo u obzir i kvalitete koje su privukle mladoženju navedenoj mladenki i obrnuto. Stoga imamo mješavinu tradicionalnog i netradicionalnog, i u formi i u okusu. Osim toga, dizajner poznaje mladu više od dva desetljeća, a stvorio je duboke i iskrene osjećaje privrženosti prema mladoženji te jamči da će svaka kritika navedenog koncepta biti prihvaćena sa zahvalnošću." ,,To je besmislica." Parker je zakolutala očima. „Naljutit će se ako ti se ne bude sviñalo." ,,Točno je samo jedno — ako joj se ne svidi, onda je budala. Što znači da imam budalu za prijateljicu već više od dva desetljeća." „Daj da vidim skicu te proklete torte." „Mogu prilagoditi veličinu jednom kad utvrdiš popis gostiju. Ovaj je koncept dobar za 200 uzvanika." Laurel je jednim potezom otvorila svoj album i pokazala skicu. „Boje su prilično vjerne onomu što ću napraviti, a vidiš da želim napraviti više torti s različitim kremama. Tvoja talijanska torta, čokoladna s malinama kakvu voli Carter, zatim jedna sa svijetlim biskvitom, možda s kremom od vanilije. Tako ćemo s nekoliko torti izvesti tvoju fantaziju." „Ako se ne sviña Mac, ja je uzimam", izjavila je Emma. „Ovo tebi ne odgovara. To je za Mac ako je ona želi. Cvijeće može biti drukčije", dodala je Laurel, „može biti koje god ti i Emma odaberete za bukete i aranžmane — ali ja bih se držala ove palete boja. Ti nisi za bijelu glazuru. Ti si za onu u boji." „Molim te, nemoj da ti se ne sviña", Mac je prišapnula Carteru.


„Kako je to moguće? Predivno je." Pogledao je Laurel i polako joj se i umilno nasmiješio. „Čuo sam čokolada s malinama. Ako glasamo, ona je moja." „I moja", Emma je rekla. „Smatram da je bolje da sakriješ tu skicu." Parker je kimnula Laurel. „Ako se naši klijenti toga dočepaju, mladenke će se boriti za tu tortu. Opet si pogodila, Laurel." Mac je prišla bliže, uzela skicu u ruke i proučavala je. „Oblik, teksture, da ne spominjem boje. Oh, oh, kakve ćemo fotografije imati. A to si već imala na umu", dodala je, skrenuvši pogled prema Laurel. „Teško je razmišljati o tebi bez razmišljanja o fotografiji." „Sviña mi se. Znaš da mi se sviña. Znala si da će mi se svidjeti." Zagrlila je Laurel, čvrsto je stisnula i malo zaplesala. „Hvala ti, hvala ti, hvala ti." „Daj da pogledam." Gospoña Grady uzela je album iz Macinih ruku i proučavala skicu stisnutim očima i skupljenim usnicama. Tad je kimnula glavom i pogledala Laurel. „To je moja cura. A sada svi van iz moje kuhinje!"


TRI

Do srijede je Laurel balansirala izmeñu priprema torti, degustacija, sastanaka i dogovora o dizajnu. Njezin hladnjak i zamrzivač bili su krcati raznim kremama, glazurama i biskvitima, pažljivo označenima, od kojih je pravila torte i kolače za proslave tog vikenda. I još je imala posla. U kuhinji je Laurel na televiziji odabrala Priču iz Philadelphije7, da joj zvukovi i buka dijaloga razbiju tišinu dok dodaje žumanjke, jedan za drugim, u pjenastu smjesu maslaca i šećera u zdjeli za miješanje. Na ploči su se nalazile skice i fotografije dizajna za torte ovog vikenda i popis stvari koje treba obaviti. Kad je svaki žumanjak bio potpuno razrañen u smjesi, dodala je mješavinu brašna i praška za pecivo koju je triput prosijala, a zatim i potrebnu količinu mlijeka. Lupala je bjelanjke i sol u odvojenoj posudi kad je ušla Mac. „Radim." „Oprosti. Trebam kekse. Molim te, mogu li uzeti jedan keks?" „Zar ih nema kod gospoñe G.?" „Nisu za jelo. Mislim, nisu za mene. Trebaju mi keksi za snimanje koje ću imati za nekoliko sati. Imam ideju za koju će mi keksi dobro doći. Emma mi je dala cvijeće." Laurel je podigla obrve na molećivi Macin osmijeh i dodala četvrtinu istučenog bjelanjka u smjesu. „Kakve kekse?" „Ne znam dok ne vidim što imaš. Ti uvijek imaš kekse." Popustivši, Laurel je pokazala rukom. „U hladnjaku. Zapiši što si uzela na ploči za popis slastica." „Ima još jedna ploča? Ploča za kekse?" Laurel je dodavala ostatak bjelanjaka. „Sada imamo dva muškarca u našem svijetu. Oni su poznati po tome što vole krasti kekse." Mac je nagnula glavu i malo napućila usne. „Daješ Carteru kekse?"

7 The Philadelphia Story — holivudska romantična komedija iz 1940. s Caryjem Grantom, Katharine Hepburn i Jamesom Stewartom u glavnim ulogama.


„Dala bih Carteru svoju ljubav i vjernost da ti to već nisi učinila, sestro. Tako da mu umjesto toga dajem kekse. Gotovo svaki dan dolazi otkad je završila škola i otkad radi na svojoj knjizi." „I jede kekse koje očito ne donosi kući da bi ih podijelio sa mnom. Ah, keksi s komadićima čokolade", Mac se našla s glavom i ramenima u hladnjaku. „Veliki kao dlan, tradicionalni, dobro će ispasti na fotografijama. Uzet ću šest, odnosno sedam jer ću baš sad pojesti jedan." Uzela je jednu od malih slastičarskih kutija dok je Laurel ulijevala smjesu u pripremljene limove. „Želiš jedan?" Laurel je odmahnula glavom, na što je Mac slegnula ramenima. „Nikad neću znati kako možeš tomu odoljeti. Fotografiram par koji ti danas dolazi na degustaciju." „U redu. Imam ih na popisu." „Volim ovaj film." Mac je zagrizla keks i skrenula pogled s televizora na ploču. „Kakav je ovo dizajn? Nema ga u mojem prezentacijskom albumu." Laurel je protresla limove na pultu da razbije zračne mjehuriće. „Nije u albumu." Prenijela ih je u pećnicu te namjestila sat. „Za Delovu vježbenicu. Vraća se s rodiljnog dopusta, a on organizira malu zabavu dobrodošlice uz kavu i kolače." „To je lijepo." „Ja pravim tortu." „I to je isto lijepo, gospoñice Mrgudice." Laurel je htjela prigovoriti, ali se zaustavila. „Sranje. Ja sam gospoñica Mrgudica. Možda zbog moratorija na seks. To ima svojih prednosti, ali tu su i neizbježne mane." „Možda trebaš prijatelja za seks." Mac je to mudrijaški istaknula podignutim komadićem keksa. „Netko tko će svakih nekoliko tjedana pročistiti cijevi." „To je dobra ideja." Laurel je pokušala nabaciti širok, veseo osmijeh. „Molim te, može li to biti Carter?" „Ne. Čak ni za kekse." „Sebična si i gotovo." Trebala je počistiti dio kuhinje gdje su se nalazile pećnice. Sljedeći na popisu, zabilježila je, bili su kristalizirani cvjetovi za tortu za petak. „Trebamo ići u šoping", odlučila je Mac. „Trebamo sve četiri otići kupiti cipele." Laurel je razmotrila prijedlog. „Da. Cipele su dobar nadomjestak za seks. Hajdemo to staviti u raspored. Uskoro. Ah, evo žene koja može bilo što ugurati u raspored", rekla je dok je Parker ulazila. ,, Ali ima taj poslovni izraz lica." „Odlično. I Mac je tu. Skuhat ću čaj." Mac i Laurel razmijenile su poglede. ,,Oh, oh", promrmljala je Mac.


„Nema mjesta za oh, oh. Stvar je ozbiljna", bila je izravna Parker. „Nemam vremena za neozbiljne stvari. Moram napraviti milijune kristaliziranih ružinih pupoljaka i ljubičica." „Možeš se pripremiti za taj posao dok ja kuham čaj." Vidjevši da nema smisla prigovarati, Laurel je malo razmislila pa izvadila rešetke za hlañenje, limove, razne posude i sastojke. „Mia Stowe, siječanjska mladenka", započela je Parker. „Veliko, bogato grčko vjenčanje", komentirala je Mac. „Mladenkina je majka Grkinja i njezini roditelji još uvijek žive ondje. Oni žele veliko, raspojasano, tradicionalno grčko vjenčanje." „Da, upravo tako. Dobro. Čini se da su djed i baka odlučili — impulzivno — doći u posjet. Baka želi provjeriti neke naše planove za vjenčanje, jer, očito nikad nije u potpunosti oprostila svojem zetu što joj je kćer odveo u Ameriku i nema povjerenja da ćemo mi ili bilo tko — uspjeti organizirati vjenčanje kakvo želi." ,,A što baka želi?" zapitala je Laurel i uzela jestivo cvijeće koje je Emma izvadila iz hladnjaka. ,,Da, to je pravo pitanje. Mladenkina je majka u panici. Mladenka se buni. Baka zahtijeva zaručničku zabavu — i, da, zaručeni su već šest mjeseci, ali to baku ne odvraća od njezine zamisli." „Onda ćemo im napraviti zabavu." Laurel je slegnula ramenima i počela rezati vrhove stabljika. „Želi da to bude ovdje tako da nas može nadzirati, odobriti mjesto održavanja, kontrolirati naše usluge itd. I želi da to bude ovdje sljedeći tjedan." „Sljedeći tjedan?" Mac i Laurel povikale su uglas. „Rezervirani smo. Raspored nam je pun." Laurel je istaknula. „Nismo puni u utorak navečer. Znam." Parker je podigla obje ruke da ih smiri. „Vjerujte mi, znam. Upravo sam provela više od sat vremena na telefonu izmeñu histerične mladenkine majke i mladenke koja se osjeća kao da je uhvaćena izmeñu dviju vatri. Mi to možemo. Već sam provjerila s cateringom, uspjela sam rezervirati bend. Nazvala sam Emmu i ona će se pobrinuti za cvijeće. Oni žele službene obiteljske portrete, ali i spontane fotografije. No službene su glavne", Parker je rekla Mac. „I neki tradicionalni grčki kolači i vrsta vjenčane torte." „Vrsta vjenčane torte?" Parker je jednostavno raširila ruke na šok u Laurelinu glasu. „Mladenka je odlučno protiv reprodukcije dizajna koji je odabrala za vjenčanje. I to je doista manje dogañanje. Oko sedamdeset i pet ljudi, ali bih računala na stotinu. Rekla je da dizajn i okuse u potpunosti prepušta tebi." „To je vrlo obzirno od nje."


„Stvarno je zaglavila, Laurel. Žao mi ju je. Ja ću se pobrinuti za ostalo, ali vas dvije trebate biti u pripravnosti." Odložila je šalicu čaja na pult, a Laurel je i dalje namakala cvjetove u istučene bjelanjke i vodu. „Rekla sam da ću je nazvati čim se dogovorim s partnericama." Otresla je višak bjelanjaka, posušila ružine pupoljke papirnatim ručnikom prije nego što ih je posula najfinijim šećerom. „Rezervirala si bend." „Mogu ga otkazati. Kako god se dogovorimo." Laurel je položila prvi cvijet na rešetku. „Pretpostavljam da pravim baklavu." Bacila je pogled na Mac. „Ti pristaješ?" „Možemo mi to. Znam sve o ludim majkama. Koliko je drukčija luda baka? Dodat ću to u svoj raspored i reći ću Emmi za cvijeće. Obavijesti me o dizajnu torte kad budeš odlučila što ćeš raditi." „Hvala, Mac." ,,To je naš posao", odvratila je i pogledala Parker. „Idem sada na snimanje", dodala je i polako se udaljila. Parker je uzela svoju šalicu čaja. „Pronaći ću nekoga da ti pomogne ako bude potrebno. Znam da to mrziš, ali ako treba..." Laurel je prskala sitnim kapljicama sljedeći cvijet. „Složit ću ih to. U zamrzivaču imam biskvite i kreme za slučaj nužde, baš za takve prigode. Mislim da ću smisliti nešto da oborim grčku baku s nogu — i začepim joj usta. Možda Rapsodija jaglaca." ,,Oh, volim tu tortu. Ali zahtijeva mnogo truda, sjećam se." „Vrijedit će toliko truda. Imam fondant i mogu unaprijed napraviti cvjetove jaglaca. Mia ima nekoliko mlañih sestara, zar ne?" ,,Dvije sestre i brata." Parkerin je osmijeh procvjetao. „I da, obje mislimo da ćemo posijati sjeme za buduće poslove. Ako napraviš popis, ja ću se pobrinuti za kupnju." ,,Dogovoreno. Nazovi mladenkinu majku i pridobij njezine suze zahvalnosti." ,,I hoću. Hej, što misliš o filmskoj večeri u pidžamama?" „Najbolja ponuda dana. Vidimo se tamo." Laurel je nastavila namakati cvijeće, misleći kako se njezin društveni život ovih dana sastoji samo od druženja s najboljom prijateljicom Parker. Nakon što je ispekla biskvite, omotala ih pa stavila u zamrzivač da se poslije ne počnu mrviti, a kristalizirani su se cvjetovi već sušili na rešetki, Laurel je počela pripremati se za degustaciju. U foajeu svoje kuhinje poslagala je prezentacijske albume uz cvijeće koje je Emma aranžirala za nju. U polukrug je posložila ubruse s logom Zavjeta te noževe, žlice, žličice, čaše za vino i šampanjac.


U kuhinji je narezala brojne torte na tanke pravokutnike i položila ih na staklenom pladnju. U staklenim zdjelicama poslužila je velikodušne mjerice različitih krema i glazura. Otišla je u kupaonicu da osvježi šminku i frizuru, zakopčala je sako, izula kuhinjske cipele i obula cipele s visokim potpeticama. Kad su njezini klijenti pozvonili na vrata, već je bila spremna za njih. „Steph, Chuck, lijepo vas je opet vidjeti. Kakvo je bilo snimanje?" pitala je, rukom im pokazujući da uñu. „Bilo je zabavno." Stephanie, vesela brineta, pod rukom je držala svog zaručnika. „Zar nije bilo zabavno?" „Bilo je. Nakon što sam prestao biti nervozan." „On se mrzi fotografirati." „Uvijek se osjećam glupo." Chuck, sramežljivi mladić svijetle kose, zabacio je glavu dok se smijao. „Uglavnom jesam." „Mac me natjerala da ga hranim keksima zato što sam joj rekla da smo na prvom spoju jeli kekse. Kad smo imali osam godina." „Samo što nisam znao da je to bio prvi spoj." „Ja sam znala. Sada, osamnaest godina poslije, imam te." „Nadam se da ste ostavili mjesta za tortu. Hoćete piti šampanjac ili vino?" „Ja bih rado šampanjac. Bože, što volim ovo mjesto", Steph se oduševila. „Sve mi se sviña. Oh, je li ovo tvoja kuhinja? Mjesto gdje pripremaš torte?" Imala je pravo što je svoje klijente običavala provesti kroz kuhinju da¸je osjete i vide svu njezinu draž. „Da. Isprva je služila kao pomoćna kuhinja ili kuhinja za catering. Sad je samo moja." „Stvarno je prekrasna. Volim kuhati i stvarno mi dobro ide. Ali kolači..." Steph je okretala rukom gore—dolje. „Treba iskustva i strpljenja." „Što je ovo? Kako je lijepo!" „Kristalizirani cvjetovi. Upravo sam ih napravila. Moraju odstajati na sobnoj temperaturi nekoliko sati." Molim te, nemoj ih dirati, pomislila je Laurel. „Mogu li se jesti?" „Naravno. Bolje je ne koristiti se cvijećem ili bilo kakvim ukrasima na torti ako nisu jestivi. Barem je takvo moje mišljenje." „Možda bismo trebali imati tako nešto, Chuck. Pravo cvijeće." „Imam mnogo dizajnerskih rješenja koja ih uključuju. Ali isto tako mogu vam se prilagoditi. Zašto ne uñete i ne sjednete? Donijet ću vam šampanjac i možemo početi." Bilo je lako kad su klijenti željeli da ih zadovoljite, kao ovo dvoje, shvatila je Laurel. Izgledali su kao da vole sve, uključujući jedno drugo. Njezin najteži posao, shvatila je nakon deset minuta, bio je povesti ih u smjeru onoga što ih može najviše usrećiti.


„Sve je tako slasno." Steph je kušala malo moussea od bijele čokolade s aromom vanilije. „Kako se itko može odlučiti koju će tortu?" „Najbolje od svega jest to što nema pogrešnog odabira. Tebi se sviña moka", rekla je Laurel Chucku. „Ima li nešto što mi se ne sviña?" „To je dobar izbor za mladoženjinu tortu i odlično ide s čokoladnim ganacheom8. Muška torta", rekla je i namignula mu. „I ovaj dizajn predočuje srce urezbareno u stablo, s ispisanim vašim imenima i datumom." ,,Oh, sviña mi se. Sviña li se tebi?" Steph ga je zapitala. „Baš je kul." Chuck je približio fotografiju da je pažljivije promotri. „Nisam znao da i ja imam tortu." „Ovisi o tebi. Kako rekoh, nema pogrešnih odabira." „Napravimo to, Chuck. On može imati svoju mušku tortu, a onda ja mogu izabrati potpuno žensku vjenčanu tortu." „Dogovoreno. Ovo je ganache, zar ne?" Kušao je i nasmijao se. „Oh, da. Prodano." „Jeee! Ovo je i zabavno. Ljudi nam stalno govore da je planiranje vjenčanja teška glavobolja i da ćemo se stalno svañati i biti na rubu živaca. A mi se tako dobro zabavljamo." „Naš je posao da imamo glavobolje, da se svañamo i budemo na rubu." Steph se nasmijala i podignula ruke. „Reci mi što misliš. Totalno si pogodila za Chucka." „Dobro. Vjenčanje u stilu Valentinova. Zašto ga ne bismo napravili posve romantičnim? Da, svidjela ti se ideja kristaliziranog cvijeća, ali u ovom se dizajnu uporabljuje šećerna pasta. Ipak, mislim da je romantičan, zabavan i vrlo, vrlo ženstven." Laurel je pronašla fotografiju u albumu i okrenula stranicu. Steph je rukama pokrila usta. ,,Oh, oh, daaa!" To je definitivno bio usklik oduševljenja, pomislila je Laurel. Pet katova, odvojenih stupićima da torti daju taj otvoren, proziran izgled. I stupići su prekriveni laticama od šećerne paste, još latica i cvjetova nalazi se na vrhu torte te se rasipaju uokolo u svojem obilju. Ovo su cvjetovi hortenzije", nastavila je Laurel, „ali mogu napraviti bilo kakve. Ružine latice, trešnjine cvjetove, samo reci koje. Bilo koja boja ili nijansa. Na ovomu se uglavnom koristim kraljevskom glazurom9, stavljam je na svaki kat torte tako da oblikujem krunu. Ali, opet ti kažem, mogu se prilagoditi. Koristiti se fondantom za gladak izgled, izraditi mašne i bisere, u bijeloj boji ili u boji cvijeća."

8 9

Ganache - naziv za smjesu otopljene crne čokolade i slatkog vrhnja Kraljevska glazura — u izvorniku Royal leing; čvrsta bijela glazura od bjelanjka, šećera u prahu i limunova soka.


„To su moje boje, plava i boja lavande. Znaš to. Znala si to i pokazala si mi savršenu tortu." Steph je ispustila izdah pun poštovanja. „Tako je prekrasna." „Jest", Chuck se složio. „Ali znaš što? Vrlo je šarmantna. Kao Steph." ,,Oh, Chuck." „Moram se složiti. Ako ti se sviña nešto ovakvo, svaka torta može biti drukčijeg okusa." „Ne sviña mi se nešto ovako. Sviña mi se ova torta. Ovo je moja torta. Možemo li izabrati ukras za vrh? Možemo li staviti figuricu mladoženje i mladenke na vrh?" „Naravno." „Savršeno. Zato što želim da budemo na vrhu. Mogu li dobiti još malo šampanjca?" „Kako da ne", Laurel je ustala da natoči. „Zašto i sebi ne natočiš? Zar ne smiješ?" Laurel ju je pogledala i nasmijala se. „Ja sam šefica i rado bih popila malo šampanjca." Šampanjac i klijenti ostavili su je u izvrsnom raspoloženju. I, budući da je bila gotova za danas, odlučila si je natočiti drugu čašu i uz to pripremiti tanjurić s voćem i sirom. Opuštena, sjela je za pult pijuckajući, grickajući i sastavljajući popis namirnica koji će dati Parker. Grčko znači maslac, maslac, maslac, i mnogo oraha. Morat će sama napraviti kore — davež, ali posao je posao. Med, bademi, pistacije, lješnjaci, brašno. Kako je već razmišljala o tome, ne bi bilo naodmet uz popis namirnica za Parker napraviti i popis namirnica koje će uskoro trebati naručiti od svog dobavljača. „Ovo je posao koji želim." Podigla je pogled prema vratima i ugledala Dela. U potpuno odvjetničkom izdanju, pomislila je, u skrojenom odijelu boje ugljena s tankim prugicama, s elegantnom kravatom u preciznom windsorskom čvoru i ozbiljnom kožnatom aktovkom. „Ako zanemarimo deset sati stajanja na nogama koje mu je prethodilo." „Možda je i vrijedno toga. Je li ta kava svježe skuhana?" „Dovoljno svježa." Poslužio se. „Parker mi je rekla da trebaš odabrati seksi, sentimentalno ili blesavo. Što god to značilo." Večer gledanja filmova, zaključila je Laurel. „Dobro. Želiš li svoju tortu?" „Nema žurbe." Prišao joj je i uzeo nož da razmaže Camembert na kreker s ružmarinom. „Dobro. Što ima za večeru?" „Upravo je jedeš."


Blago se namrštio zbog negodovanja. „Trebala bi jesti bolje od ovoga, osobito nakon deset sati rada." „Da, tatice." Ne reagiravši na sarkazam, uzeo je krišku jabuke. „Mogao sam ti donijeti nešto jer sam i ja djelomično odgovoran za tih deset sati." „Nije to velika stvar, a da sam željela nešto, mogla sam to sama napraviti ili tražiti od gospoñe G." Samo jedna od njegovih cura, pomislila je dok je frustracija ključala. „Mi odrasle žene nekako preživimo dan i bez tvojeg upletanja u to što bi trebale jesti, a što ne." „Šampanjac te trebao oraspoložiti." Zabacio je glavu da baci pogled na njezine popise. „Zašto to ne pišeš na računalu?" „Zato što ga pišem ručno, zato što nemam pisač ovdje i zato što mi se ne da. Što to tebe briga?" Očito zabavljen, naslonio se na pult, prekriženih ruku. „Zašto ne odspavaš malo?" „A zašto ti ne nabaviš psa?" „Zar mi treba pas?" „Tako da se možeš brinuti o nekome, pratiti svaki njegov korak i nareñivati mu." „Volim pse, ali imam tebe." Stao je i nasmijao se. „Oprosti, to nije bilo baš primjereno. Osim toga, pratiti svaki korak nešto je što rade bake, tako da je to netočan termin. Brinuti se o tebi moj je posao, ne samo kao odvjetnika i tihog partnera u vašem biznisu nego i zato što si ti jedna od mojih cura. Što se tiče nareñivanja, to vrijedi samo u polovici slučajeva, a to je dobar prosjek udaraca." „Ti si samozadovoljni gad, Delaney." „Možda", složio se i kušao gaudu. „Ti si žena promjenjiva raspoloženja, Laurel, ali ti ne uzimam za zlo." „Znaš koji je tvoj problem?" „Ne znam." „Upravo to je tvoj problem." Bocnula ga je prstom i skočila sa stolice. „Donijet ću ti tortu." „Zašto si bijesna na mene?" zahtijevao je i hodao za njom do hladnjaka. „Nisam bijesna nego isprovocirana." Izvadila je tortu koju je već spakirala za nošenje. Mogla se okrenuti, dati mu tortu i gotova stvar, ali čak i kad je bila nervozna, bila je posvećena poslu do kraja. „Dobro. Zašto si isprovocirana?" „Zato što si mi stao na put." Podignuo je ruke u znak pomirenja te se povukao u stranu tako da može proći pokraj njega i staviti tortu na pult. Otvorila je poklopac kutije.


Oprezan, jer je i sam postajao pomalo nervozan, sabrao se i pogledao unutra. I nasmijao se, nije si mogao pomoći. Okrugla torta na dva kata bila je sjajno bijela i ukrašena slikovitim simbolima Darina sadašnjeg života. Aktovke, dječja kolica, pravne knjige, zvečke, stolice za ljuljanje i laptopi. U središtu vješta slika novopečene majke kako drži aktovku u jednoj ruci i djetetovu bočicu u drugoj. „Odlično je. Savršeno. Svidjet će joj se." „Donja torta se sastoji od svijetlog biskvita i kreme od maslaca. Gornja je torta kakao biskvit s meringom. Pazi da stoji ravno." „U redu. Stvarno ti hvala." Kad je posegnuo za svojim novčanikom, ona je poludjela. „Ti mi nećeš platiti. Koji ti je vrag?" „Samo sam htio... Koji je tebi vrag?" „Koji je meni vrag? Reći ću ti koji mi je vrag." Stavila je ruku na njegova prsa i odgurnula ga. „Ti si iritantan, ohol, samodopadan i ponašaš se pokroviteljski." ,,Uh. Sve ovo zato što sam ti htio platiti tortu koju sam naručio od tebe? To je tvoj posao zaboga, ti praviš torte i ljudi ti plaćaju za to." ,,U jednom trenutku mi jamraš — da, to je prava riječ — zato što ne jedem za večeru ono što ti odobravaš, a u sljedećem vadiš novčanik kao da sam neka unajmljena ispomoć." ,,To nisam... Kvragu, Laurel." „Kako da te čovjek prati?" Dignula je ruke u zrak. „Stariji brat, pravni savjetnik, poslovni partner, jebena kvočka. Zašto se ne odlučiš samo za jedno?" „Jer sam više toga." Nije vikao kao ona, ali i njegov je glas uzavrelo ključao. „I nisam ničija jebena kvočka." „Onda prestani pokušavati upravljati svačijim životom." „Nitko mi se dosad nije žalio, a pomagati tebi dio je mog posla." „Na pravnom planu, poslovnom planu, da, ne na privatnom. Reći ću ti nešto i vrijeme je da ti već jednom dopre do mozga. Nisam tvoj ljubimac, nisam tvoja odgovornost, nisam tvoja sestra, nisam tvoja cura. Odrasla sam, slobodna sam raditi što god želim, kad god želim, bez tvoga dopuštenja ili pristanka." „A ja nisam tvoja vreća za napucavanje", uzvratio joj je. „Ne znam što ti je, ali mi bolje reci ili istresi to na nekome drugome." „Želiš znati što mi je?" „Da." „Pokazat ću ti." Možda je za to kriv šampanjac. Možda ludilo. Ili možda izraz ljutnje i šoka na njegovu licu. Ali povela se za impulsom koji je u njoj kuhao godinama.


Ščepala ga je za savršen čvor njegove elegantne kravate, zgrabila je punu šaku njegove kose i povukla ga prema sebi. Pritisnula je svoje usne na njegove u vruć i plamteći frustrirani poljubac, od kojeg joj je srce poskočilo, a um likovao: Znala sami Izgubio je ravnotežu — to je i htjela — tako da ju je uhvatio za bokove te su njegovi prsti uronili u taj božanstveni nesmotreni trenutak. Prepustila se tom trenutku, iskorištavala ga je, kušala, upijala. Okuse i teksture, vrućinu i žudnju, sve joj je bilo na pladnju. Uzela je točno ono što je htjela i onda ga je odgurnula od sebe. „Evo." Zabacila je kosu dok je on zurio u nju. „Nebo se nije srušilo, nije došlo do smaka svijeta, nijedno od nas nije udario grom niti smo završili u paklu. Nisam tvoja jebena sestra, Delaney. To ti treba biti jasno." Izašla je iz kuhinje bez osvrtanja. Uzbuñen, zaprepašten i još uvijek poprilično ljutit, ostao je stajati na mjestu. „Što je to bilo? Što je to, dovraga, bilo?" Pomislio je krenuti za njom, ali se predomislio. To ne bi dobro završilo ili bi završilo... Bolje da ne misli o tome dok ne bude kadra misliti, točka. Namrštio se vidjevši čašu šampanjca napola punu. Koliko je popila prije nego što je došao, pitao se. Onda je, budući da mu je grlo bilo neobično suho, podignuo čašu i iskapio njezin sadržaj. Trebao bi ići, trebao bi ići kući i potisnuti ono što se dogodilo. Svesti cijeli dogañaj na... nešto. Smislit će na što će svesti cijeli dogañaj kad mu se mozak vrati u punu funkciju. Došao je samo zbog torte, to je sve, podsjetio se i pažljivo zatvorio poklopac na kutiji za slastice. Zametnula je svañu i tad ga je poljubila da mu dokaže nešto. To je bilo sve. Samo će otići kući i pustit će je da se grize nad onim što je zakuhala, što god to bilo. Podignuo je kutiju. Otići će kući, odlučio je, i priuštit će si vrlo dugo, hladno tuširanje.


ČETIRI

Pokušavala je ne misliti na to. Krcat raspored ljetnih vjenčanja pomagao joj je da ne misli na ono što je napravila, barem četiri od svakih pet minuta. Ali kako je njezin posao bio uglavnom osamljenički, imala je i previše vremena za analiziranje same sebe razmišljanje i o tome kako je mogla napraviti nešto toliko glupo. On je to zaslužio, naravno. I kuhalo je u njoj već dosta vremena. Ali kad je napokon došao taj trenutak, koga je kaznila tim poljupcem osim samu sebe? Jer to sada nije bila samo teorija ili nagañanje. Sad je znala kako bi to bilo — kako bi se osjećala kad bi se prepustila, barem samo na minutu — Delu. Nikad se više neće moći uvjeriti da je ljubljenje Dela u stvarnosti sigurno lošije od ljubljenja Dela u mašti. Prešla je granicu. Sada više nema povratka. Da je barem nije toliko naljutio, mislila je dok je jurila da pomogne pri pripremama za zabavu ubačenu izmeñu dvaju subotnjih vjenčanja. Del, koji je bio tipični iritantni Del sa svojim „zašto to ne napraviš na ovaj način", „zašto ne pojedeš pravi obrok", onda, onda kad je posegnuo za svojim velikim, debelim novčanikom kao da... To nije bilo fer, morala je priznati. Ona ga je provocirala, odbijala i napadala. Bila je raspoložena za svañu. Postavila je figuricu na posljednji kat elegantne bijelo—zlatne torte koju je nazvala Zlatni snovi. Sa svilenkastom glazurom i mnoštvom ruža, smatrala ju je jednom od svojih najmaštovitijih torti. Nije bila baš po njezinu ukusu, razmišljala je, i dodala još nekoliko ruža u podnožju, razbacavši ih po bliještećoj zlatnoj podlozi. Možda zato što nije baš bila tip sanjara i nije bila sklona maštanju. Bila je pragmatičar, pomislila je. Ukorijenjena u stvarnost. Nije bila romantična kao Emma, flegmatična kao Mac ili optimistična kao Parker. Zapravo, sve se svodi na formule, zar ne? Mogla je eksperimentirati s količinama i sastojcima, ali naposljetku je jednostavno morala prihvatiti da odreñene komponente ne idu zajedno. Inzistiranje na tome da nespojivo ide zajedno uzrokuje neukusan nered. Kad se to dogodi, preostaje joj samo pripisati to pogrešci i nastaviti dalje.


„Divna je." Pažljivo promotrivši tortu na trenutak, Emma je odložila košaru. „Imam svijeće i cvijeće za stol." Podignula je ruku i pogledala na sat prije nego što je ispustila kratak uh. „Točno je sve na vrijeme. Sve je ureñeno, unutra i vani, a Mac je završila s fotografijama prije obreda." Laurel se okrenula da pogleda plesnu dvoranu, iznenañena koliko je toga napravljeno dok su nju opsjedale tmurne misli. Cvijeće, svijeće koje tek treba zapaliti, razmješteni stolovi presvučeni u sjajnozlatnu i jarkoplavu boju koje je odabrala mladenka. „Što je s velikom dvoranom?" „Osoblje cateringa još završava posao, a moji su ljudi već gotovi." Emma je svojim vještim rukama aranžirala visoke, uske svijeće i male lučice cvijećem. „Jack zabavlja mladoženjinu pratnju. Lijepo je što se uklapa." „Da. Je li ti ikada to čudno?" „Što?" „Ti i Jack. Doñe li ti ikada da pomisliš kako je to čudno, kako ste se poznavali godinama, izlazili kao prijatelji i odjednom se sve preokrenulo za stotinu osamdeset stupnjeva?" Emma je ustuknula jedan korak pa opet zakoračila naprijed da pomakne ružu za jedan milimetar. „Katkad mi se čini nenadano, ali me više zastrašuje kad pomislim što bi bilo da smo nastavili po starom umjesto da smo napravili taj preokret." Namjestila je jednu od kopči koje su držale njezine kovrče pod kontrolom. „Tebi to nije čudno, zar ne?" „Ne. Pitam se je li čudno to što nije čudno." Laurel je zastala i protresla glavom. „Ne obraćaj pozornost na mene. U glavi mi je kaos." Laknulo joj je kad je začula Parkerin znak u slušalici u uhu. ,,Upozorenje: za dvije minute. Ako je kod vas sve u redu, sići ću dolje i pomoći s rasporedom gostiju." „Sve je u redu. Doći ću i ja." Odbacila je pregaču, raspustila kosu i požurila dolje. Stigla je na odredište trideset sekundi ranije. Nije po njezinu ukusu, pomislila je opet, ali je morala priznati da mladenka zna što radi. Šest pratilja poredale su se prema Parkerinoj zapovijedi, bliješteći u strukiranim zlatnim haljinicama te držeći u rukama divne bukete koje je Emma napravila od plavih dalija u kontrastu s bijelim ružama. Mladenka, kraljevski lijepa u sjajnoj svili, sa svjetlucavim biserima i šljokicama koje se presijavaju na njezinu šlepu, blistala je pokraj svojeg oca. I on je izgledao neodoljivo u fraku i bijeloj kravati. „Mladoženjina majka na svom je mjestu", Parker je šapnula Laurel. „Mladenkinu majku upravo su otpratili na njezino mjesto. Djevojke! Ne zaboravite se smijati. Caroline, izgledaš senzacionalno." „Osjećam se senzacionalno. To je to, tata", rekla je. „Nemoj da sad počnem plakati." Uzeo je kćerinu ruku i poljubio je. Parker je dala znak za promjenu glazbe. Orkestar sa žicanim instrumentima koji je odabrala mladenka pratit će je glazbom dok ulazi.


„Prva pjesma, idemo. Glave gore! Smij se! Predivna si. I... druga pjesma. Glave gore, moje dame." Laurel je poravnala haljine, namjestila ukrase u kosi i napokon stala uz Parker gledajući mladenku kako korača stazom urešenom cvijećem. „Spektakularno je prava riječ", zaključila je Laurel. „Mislila sam da bi moglo biti previše, da će prijeći u kič. Ali zadržava se upravo na granici nakon koje bi iz elegantnog moglo prijeći u nešto drugo." „Da, ali mogu ti reći da bih bila sretna da ne vidim zlatno ili pozlaćeno mjesec dana. Imamo dvadeset minuta prije nego što odvedemo goste u veliku dvoranu." „Kradem deset minuta i idem malo prošetati. Treba mi stanka." Parker se odmah okrenula. „Jesi li dobro?" „Da, samo trebam stanku." Moram malo raščistiti glavu, mislila je Laurel dok je šetala uokolo. Što dalje od ljudi. Osoblje je sad vjerojatno u kuhinji, jedu prije nego što se opet vrate svojim dužnostima. Napravila je veliki krug preko bočnih terasa i vrtova kako bi mogla uživati u tišini i obilju ljetnoga cvijeća. Emma je ponegdje stavila žardinjere kako bi pridonijela tom obilju, s razasutim jarkoplavim lobelijama ili rasplesanim nježnoružičastim vodenikama. Prekrasna viktorijanska kuća bila je okićena za vjenčanje s mladenkinim najdražim plavim dalijama i bijelim ružama, koje su se šepurile na ulaznom trijemu sa snopovima tila i romantičnom čipkom. Čak i bez svega toga kuća je izgledala romantično, mislila je. Nježna, mirna plava boja, ukrašena bojom pijeska i zagasitom zlatnom. Obrubljene linije krova davale su romantici i luksuzu dostojanstvo. To je bio njezin drugi dom otkad pamti. Sad je, naravno, postao njezin pravi dom. I ta dražesna kuća bila je u neposrednoj blizini paviljona i gostinjske kuće u kojoj su njezine prijateljice živjele i radile. Nije to ni mogla zamisliti drukčije, čak i s Carterom i Jackom koji su sada živjeli ovdje, čak i s nadogradnjom gotovo završena Macina ateljea, koji je sada postao dom za dvije osobe. Ne, nije mogla zamisliti život bez imanja, bez kuće, posla koji je izgradila s prijateljicama i, naravno, zajednice koju su stvorile oko sebe. Morala je razmisliti o tome, priznala je sama sebi, zašto je imala upravo to što je imala. Imala je svoj rad, naravno, i težak rad svojih prijateljica. Parkerina vizija. Ček koji joj je uručila gospoña G. taj dan prije mnogo godina — i povjerenje koje je vrijedilo kao novac — širom su joj otvorili vrata. Ali to nije bilo sve. Kuća, imanje, sve što je bilo na njemu naslijedili su Parker i Del nakon što su im roditelji umrli. Del je isto tako vjerovao, jednako snažno i važno kao i gospoña G. kad je napisala onaj ček.


Ovo je bio njezin dom, razmišljala je Laurel, promatrajući linije, gracioznost i ljepotu kuće. Del ju je prepisao na Parker. Bilo je pravnih zavrzlama, poslovnih modela, planova, postotaka, ugovora — ali u osnovi je bilo tako. Njegova sestra — ne, sve četiri, volio ih je zvati kvartetom, željele su nešto, zatražile bi ga i on bi im dao. Vjerovao je u njih i pomogao im je da san pretvore u stvarnost. Nije to radio zbog postotaka ili svojih planova. To je napravio zato što ih je volio. „Kvragu." Ljutita na samu sebe provukla je ruku kroz kosu. Mrzila je to što je znala da je bila nepravedna, kučkasta i jednostavno glupa. Del nije zaslužio ništa od onoga što mu je rekla — rekla mu je sve to jer joj je bilo jednostavnije biti ljutita na njega nego priznati da joj se sviña. I naposljetku, poljubiti ga? To je bilo više od glupoga. Sad je morala popravljati situaciju, izmišljati izlike i spašavati obraz. Ta trostruka zadaća ne donosi baš zadovoljstvo. Ali ona je prešla granicu, ona je gajila osjećaje koje treba razriješiti. Na njoj je bilo da riješi problem. Čula je Parker kako daje znak za paljenje zajedničke svijeće i glas solo pjevačice. Vrijeme je, rekla je sama sebi. Smislit će poslije kako će popraviti situaciju. Budući da nije imala povjerenja ni u koga da će dobro razrezati tortu komplicirana dizajna, sama je stala pokraj torte. Pričekala je da mladenka i mladoženja tradicionalno odrežu prvi komad — kako ih je podučila — i nahrane jedno drugo. Mac je ovjekovječila trenutak. Zatim, dok su se glazba i ples nastavili, ona je preuzela palicu. Kuharskim je nožem razbila bočne dekoracije. „Kvragu, to mi se čini pogrešno." Pogledala je Jacka i počela rezati komade torte i stavljati ih na tanjuriće. „Torta služi da se pojede. Namijenjena je jelu." „Gledam ovako nešto i mislim, da sam ja ovo napravio, morao bih biti daleko kad počnu rušiti. Čak bi mi i koja suza potekla." „Boli prvih nekoliko puta, ali ipak nije riječ o gradnji kuće. Ne radiš to s mišlju da će jednom biti srušeno. Želiš li komad?" „Naravno." „Pričekaj da napunimo nekoliko prvih pladnjeva." A to joj je dalo priliku da provjeri neke informacije. „Onda, Del ne dolazi večeras da se igra s tobom?" „Mislim da ima neke obveze." Neku žensku obvezu, pretpostavljala je. Ali to nije bila njezina stvar i nije je se ticalo. „Pretpostavljam da ste obojica prezaposleni ovih dana da biste se družili." „Zapravo smo zajedno večerali u četvrtak."


Nakon „poljupca", pomislila je. „Onda, što ima novo, neki novi trač?" Namjestila je brzi osmijeh, spremna da mu čita s lica. „Yankeesi dobro igraju ovaj mjesec", pogledao ju je i uzvratio osmijeh. Bez čudnih pogleda, pomislila je, bez usiljena osmijeha. Nije se mogla odlučiti bi li bila uvrijeñena ili osjetila olakšanje zato što Del nije spomenuo incident svojemu najboljem prijatelju. „Evo", pružila mu je velikodušan komad torte. „Hvala", rekao je i zagrizao komadić. „Ti si genij." „Istina." Zadovoljna što je uspjela narezati dovoljnu količinu, prošetala je meñu stolovima kako bi provjerila stanje na stolu sa slasticama i mladoženjinom tortom. Glazba je krenula i ispunila plesni podij. Vrata terase bila su otvorena u opojnu noć tako da su gosti ili plesali ili se okupljali vani. Parker joj je prišla straga. „Torta je totalni hit, samo da znaš." „Lijepo je znati." Laurel je promotrila najbliži stol sa slasticama i procijenila da će količina biti dovoljna do posljednjeg plesa. „Hej, je li ovo mladenkina majka?" Glavom je pokazala prema podiju. „Koje pokrete ima." „Bila je profesionalna plesačica. Plesala je na Broadwayu." „Vidi se." „Tako su se ona i mladenkin otac upoznali. Financirao je predstavu, jednom je došao gledati probu i, kako on kaže, zaljubio se u nju na licu mjesta. Bavila se profesionalnim plesom i nakon što im se rodilo drugo dijete, a nekoliko godina poslije počela je davati privatne satove." „Slatko. Ali ozbiljno, kako se sjećaš svega toga?" Parker je nastavila promatrati dvoranu okom sokolovim da ne bi iskrsnuo koji problem. „Isto kao što se ti sjećaš svih sastojaka ove torte. Mladenka i mladoženja tražili su dodatni sat vremena." „Ups." „Znam, ali svi se odlično zabavljaju. Bend je pristao na to. Donijet ćemo darove prema rasporedu tako da ćemo sve obaviti. Kvragu, pustimo ljude da plešu." „Bit će to duga noć", Laurel je bacila pogled na stol sa slasticama „Idem po još kolača." „Treba li ti pomoć?" „Vjerojatno." „Javit ću Emmi. Ona i Carter sigurno su slobodni. Poslat ću ih dolje." Gotovo jedan sat poslije ponoći, dok je osoblje za čišćenje obavljalo svoj posao po cijeloj plesnoj dvorani, Laurel je završila s provjerom mladenkinih odaja. Pokupila je ostavljene ukosnice za kosu, zalutale cipele, kožnatu ružičastu torbicu za šminku i čipkasti grudnjak. Grudnjak je možda dokaz jednog seksa nabrzaka za vrijeme prijma ili pratiljine potrebe da oslobodi „svoje cure".


Svi će se ti predmeti naći meñu Parkerinim „izgubljenim i pronañenim stvarima" i ostati ondje sve dok ih netko ne bude tražio — a tad će biti vraćene bez pogovora. Dok ih je nosila van, naišla je Parker. „Čini se da je sve čisto. Ja ću to preuzeti. Imamo brzi sastanak." Svaki mišić u Laurelinu tijelu zacvilio je u protestu. „Večeras?" „Brzi — imam otvorenu bocu šampanjca da izliječi rane." „Lijepo, lijepo." ,,U našem salonu. Za nekoliko minuta." Nema smisla žaliti se, pomislila je Laurel i odšetala do salona sa željom da se izvali na kauč. Protegnula se. Zijevnula. „Znala sam da ćeš ti prva doći." Budući da se nije mogla smjestiti na kauč, Mac je legla na pod. „Mladenkin mi se brat upucavao. Carteru je to smiješno." „Znak samopouzdanog muškarca." „Valjda. Ali riječ je o tome što mi se gotovo nitko nikad nije upucavao na vjenčanjima prije Cartera. To nije pravedno. Sad sam zauzeta." „Zato se to i dogaña." S uzdahom umjesto zijevanja Laurel je izula cipele. „Mislim da muškarci imaju ugrañen radar za to. Nedostupno je privlačnije." „Zato što su psi." „Baš tako." „Čula sam to", rekla je Emma dok je ulazila. „I mislim da je cinično i neistinito. Tebi su se upucavali jer si predivna — i jer sada kad imaš Cartera, još si sretnija i otvorenija — i stoga još privlačnija." Stropoštala se u stolicu i prekrižila noge. „Želim ići u krevet." „Nisi jedina. Moramo se sutra naći da proñemo pripreme za nedjelju. Može li to pričekati, što god bilo?" „Ne može." Parker je ušla i obratila se Laurel. „Imam nešto od čega ćemo sve slañe spavati." Izvadila je omotnicu iz džepa. „Mladenkin otac dao nam je mali bonus. Iako sam, naravno, ljubazno i obzirno odbila, on nije htio prihvatiti odbijanje. Ah", uzdahnula je kad je izula cipele. „Priuštile smo njegovoj djevojčici vjenčanje iz snova, njemu i njegovoj supruzi nevjerojatnu večer i on je htio pokazati svoju veliku zahvalnost." „Lijepo", Mac je zijevnula. „Stvarno." „Pet tisuća dolara." Parker se nasmijala kad se Laurel naglo uspravila na kauču. „Gotovina", dodala je, izvadivši novčanice da ih zadivi. „To je jako lijepa zahvala. Tako zelena", komentirala je Laurel. „Mogu li ih dodirnuti prije nego što ih spremiš", Mac je pitala. „Prije nego što ih uložiš u biznis?"


„Ja glasam za to da potrošimo novac. Možda sam samo jako umorna, ali za to glasam. Tisuću svakoj, i tisuću neka podijele Carter i Jack." Parker je mahala novčanicama. „Kako god vi hoćete." „Da!" Emma je podigla ruku. „Vjenčani fond za mene." „Slažem se! Glasam za! Daj ovamo", naredila je Mac. „Nema prigovora s moje strane", Laurel je mahnula rukom. „Mogu ga itekako dobro iskoristiti." „Dobro onda." Parker je predala Laurel otvoreni šampanjac. „Natoči dok ja izbrojim." Kleknula je na pod. „Ovo je jako, jako slatko. Šampanjac i gotovina na kraju jednog doista dugog dana." Mac je uzela čašu i dodala je Emmi. „Sjećate se našega prvog ugovorenog vjenčanja? Kad smo nakon toga otvorile bocu, jele ostatke torte i plesale. Nas četiri i Del." „Poljubila sam Dela." „Sve smo poljubile Dela", istaknula je Emma i pružila svoju čašu Mac. „Ne, mislim, neki dan sam ga poljubila." Laurel je čula samu sebe kako je to izrekla sa šokom, ali i s popriličnim olakšanjem. „Neizmjerno sam glupa." ,,Zašto? To je samo... " Mac je zatreptala shvativši. ,,Oh. Poljubila Dela. Uh. Oh." „Bila sam ljutila, nekako izvan sebe, i on je došao po tortu. Bio je tako tipičan Del", rekla je s ljutnjom za koju je mislila da će je proći. „I ja sam bila ljutita na Dela", Emma je komentirala. „Nisam ga zato poljubila." „Ma nije to ništa važno. Barem ne njemu. Nije mu bilo ni toliko stalo da to kaže Jacku. Što znači da nije značilo ništa. Nemoj reći Jacku", naredila je Emmi. „Zato što je on trebao, a nije, tako da ne znači ništa. I manje od toga." „Nisi nam to rekla, tek sada." Laurel se namrštila na Mac. „Zato što... morala sam razmisliti o tome." „Ali tebi je to nešto značilo", Parker je promrmljala. „Ne znam. To je bio impuls, moment ludila. Bila sam bijesna. Nije da mi se sviña, stvarno. Oh, koje sranje", progunñala je i uronila glavu meñu ruke. „Je li ti uzvratio poljubac? Ha?" Mac je zapitala, a Emma ju je udarila laktom. „Postavila sam ti pitanje..." „Nije. Ali nije to očekivao. Nisam ni ja to očekivala. To je bio uglavnom bijes." „I što je rekao? Ne udaraj me", Mac je upozorila Emmu. „Ništa. Nisam mu dala priliku. Ispravit ću to", obećala je Parker. „Moja je krivnja, iako je bio iritantan i ponašao se pokroviteljski. Nemoj se uzrujavati." „Nisam uzrujana, nije stvar u tome. Pitam se kako sam mogla biti tako slijepa. Poznajem te tako dobro, kako nisam mogla osjetiti ili vidjeti da osjećaš nešto prema Delu?"


„Ne osjećam. U redu, osjećam, ali to nije zaluñenost danima i noćima. Doñe i ode. Kao alergija. Samo umjesto da kišem od nje, osjećam se kao idiot." Tuga koju je osjećala sad se čula i u njezinu glasu. „Znam kako ste bliski. To je odlično što ste toliko bliski, ali molim te, nemoj mu reći da sam rekla išta od ovoga. Nisam kanila ništa reći, jednostavno je izišlo iz mene. Očito imam problem sa samokontrolom." „Ništa mu neću reći." „Odlično. Odlično. Nije bilo ništa, stvarno. Samo smo se dodirnuli usnama." „Bez jezika?" Mac je pobjegla iz Emmina dosega, a onda je pognula glavu jer joj je upućen mrki pogled umjesto udarca. „Što? Zanima me. Sve nas zanima ili ne bismo bile ovdje u jedan ujutro s pet tisuća dolara gotovine na stolu i razgovarale o tome." „Imaš pravo", zaključila je Laurel. „Ne bismo trebale razgovarati o tome. Ja sam to iznijela samo zato što želim raščistiti stvari. Sad možemo to sve staviti na stranu, uzeti naš bonus novac i ići u krevet. Zapravo, sad kad sam sve karte stavila na stol, ne znam zašto sam se toliko grizla zbog toga. Nije ništa rekao ni Jacku ni tebi. Zar ne?" pitala je Parker. „Nisam ni razgovarala s njim još od početka tjedna, ali ne. Nije mi ništa rekao." „Slušaj me." S mukom se slabo nasmiješila. „Ponijela sam se kao srednjoškolka. Nisam se ponašala kao srednjoškolka ni kad sam bila srednjoškolka. Sad prestajem s time. Uzimam novac i idem u krevet." Zgrabila je jednu od hrpica koje je izbrojila Parker. „Možemo li prestati misliti na ovo? Možemo li samo biti... normalni? Sve je... normalno. Onda, laku noć." Njezin užurbani odlazak uzrokovao je pogledavanje triju prijateljica. „To nipošto nije normalno", rekla je Mac. „To nije abnormalno. Samo je drukčije." Emma je odložila čašu na stol i uzela svoj novac. „I neugodno joj je. Trebale bismo ostaviti se toga da joj ne bude neugodno. Možemo li to napraviti?" „Pravo je pitanje može li ona", rekla je Parker. „Uskoro ćemo vidjeti." Parker se ostavila toga — na jedan trenutak. Pričekala je da proñe nedjeljno vjenčanje i dala je prijateljici prostora u nedjelju navečer. Ali u ponedjeljak je pronašla sat vremena u svojem rasporedu kad je znala da će Laurel biti u svojoj kuhinji pripremajući slastice za zabavu rezerviranu u posljednjoj minuti. Kad je ušla i ugledala Laurel kako razvlači kore, znala je da je savršeno odredila vrijeme. „Nudim ti par ruku za pomoć." „Sve je pod kontrolom."


„Teret ove grčke ekstravagancije pao je na tebe. Ove ruke." Podigla je svoje ruke. „One mogu čistiti za tobom." Odšetala je da pokupi prazne boce. „Mogle bismo ti pronaći pomoćnicu u kuhinji." „Ne želim pomoćnicu u kuhinji. Pomoćnici se zapleću o noge. Zato ni ti nemaš pomoćnicu." „Poigravam se tom idejom." Parker je počela puniti perilicu za suñe. „Možda možemo pronaći nekoga koga ćemo podučiti da se brine o nekim pravnim poslovima." „Jednog dana možda." „Moramo odlučiti želimo li nastaviti ovako ili se želimo proširiti. Širenje znači da ćemo morati zaposliti pomoćnike. Mogle bismo nuditi više zabava preko tjedna kad bismo imale više osoblja." Laurel je stala na trenutak. „To želiš?" „Ne znam. Samo razmišljam o tome tu i tamo. Katkad mislim da nema šanse. Kadšto mislim možda. To bi bila velika promjena, preokret. Imale bismo zaposlenike, a ne unajmljeno osoblje. Dobro nam je ovako. Zapravo, odlično je. Ali pokatkad potpuni preokret otvara nova vrata." „Ne znam jesmo li... Čekaj malo." Laureline oči sa sumnjom su pogledale Parkerine. „Ovim se koristiš kao metaforom ili ciljaš na ono što se dogodilo s Delom? Ili oboje?" Poznavale su se tako dobro, pomislila je Parker. „Možda. Trebalo mi je vremena da razmislim o tome, da razmotrim što bi bilo kad biste ti i Del izgladili ovo, a onda što kad ne biste uspjeli." „Nema zaključka." Parker se okrenula. „Volim vas oboje i to se neće promijeniti. Osim toga, iako sam ja središte svemira, ovo me se ne tiče, a tako će i ostati. Ali to je preokret." „Ništa se ne mijenja. Vidiš, stojim čvrsto ovdje na jednom mjestu. Nema promjena." „Stvari su već promijenjene, Laurel." „Ali ja sam ih vratila unatrag", ustrajala je Laurel. „Upravo tamo gdje sam počela. Isuse, Parker, pa to je bio samo poljubac." „Da je bio samo poljubac, odmah bi mi rekla, i još bi se našalila na svoj račun." Zastala je, samo trenutak, dajući Laurel priliku da se obrani, znajući da to ne može. „Ne bi te toliko zabrinjavalo da nije riječ o još nečemu. Ili si se pitala ima li nešto više. Osjećaš nešto za njega." „Naravno da osjećam nešto za njega." Uzbuñena, Laurel je podignula valjak za tijesto i zamahnula njime. „Svima nam je stalo do Dela. I da, to je dio problema. Ili situacije. Više je situacija nego problem." Nastavila je valjati tijesto dok nije bilo tanko poput papira. „Svima nam je stalo do Dela, Delu je stalo do nas. Katkad mu je toliko stalo da bih ga najradije odalamila posred očiju, posebno kad nas trpa u isti koš. Kao da smo četiri glave na jednom tijelu."


„Katkad..." „Da, znam, katkad jesmo. Ali frustrira me kad sam dio neke skupine i znam da on misli o meni kao o osobi o kojoj se treba brinuti. Ne želim da se itko brine o meni." „Ne može si pomoći." „Znam i to." Okrenula je pogled i njezine su se oči susrele s Parkerinima. „A to samo još više pojačava frustraciju. On je nervozan, ja sam nervozna, a problem — odnosno situacija... Više mi se sviña situacija nego problem." „I jest situacija." „I ona je u potpunosti moja stvar. I vjerojatno ti je čudno slušati ove moje riječi." „Malo. Radim na tome." „Nije da sam nesretno ili ludo zaljubljena ili bilo što smrtno. To je samo..." „Situacija." „Da, tako je. I budući da sam napravila ono što sam napravila, radim na tome da izgladim stvari." „Zar se tako loše ljubi?" Laurel je posegnula za zdjelom kreme a da je nije niti pogledala. „Napravila sam korak, i sada kada mi više nije neugodno, osjećam se bolje. Bio je to samo dio prepirke za koju sam ja kriva. Uglavnom, moja krivnja. Nije smio pokušati platiti mi tortu. To je bio okidač, iako sam se već bila zapjenila. Nije smio pokušati platiti mi tu tortu." „Ne." Parker je ipak podignula prst. „Dakle, da vidimo razumijem li. Ti ne želiš da se prema tebi ponaša kao da si dio gomile, da se tako izrazim, ali ne želiš da ti ponudi novac za obavljeni posao jer te to vrijeña." „Trebala si biti tamo." „Možeš li na trenutak zaboraviti da je on moj brat?" „Nisam sigurna." „Pokušajmo." Da bi izgledalo ležerno, Parker se naslonila na pult. „Privlači te. Oboje ste zanimljivi, slobodni i privlačni ljudi. Zašto te ne bi privlačio?" „Zato što je on Del." „Što nedostaje Delu" „Ništa. Vidiš, ovo je čudno." Zgrabila je svoju bočicu vode, a onda ju je vratila a da nije nimalo popila. „To nije logično, Parker, I nije nešto u čemu mi možeš pomoći. Bit ćemo dobro — Del i ja, mislim. Već sam to zaboravila i sumnjam da je on i minutu razmišljao o tome nakon što se dogodilo. Sad idi već jednom da se mogu usredotočiti na baklavu." ,,U redu. Ali reći ćeš mi ako bude još nešto trebalo kazati." „Zar ti uvijek sve ne govorim?" Dosad jesi, pomislila je Parker, ali nije ništa rekla.


PET

Odrastajući u domu u kojem su dominirale žene, Del je stekao odreñene navike i naučio kako je najbolje s time se nositi. Jedna od korisnih navika, za koju je mislio da je primjenjiva i u ovom trenutku, pogotovo kada muškarac ne razumije što se dogaña, a to nerazumijevanje donosi probleme, bila je zadržavanje odreñene distancije. Isto pravilo, shvaćao je, primjenjivao je u... muško—ženskim odnosima, što je na čudan način bilo prikladno i u ovim okolnostima. Držao se na udaljenosti od Laurel, i dok i dalje nije uspijevao razumjeti što se dogodilo, jedino se mogao nadati da će joj njegova odsutnost pomoći da se primiri. Nije ga bilo briga za svañe. S jedne strane one su održavale stvari živima, a s druge pročišćavale su zrak. Ali volio bi znati pravila igre. U ovom slučaju nije imao pojma. Bio je naviknut na njezinu narav, smatrao je da često mijenja raspoloženja. I to što ga je odgurnula, nije bilo ništa novo. Ali to što ga je sumanuto poljubila? To je bilo jebeno novo. Nije mogao prestati misliti na to i unatoč razmišljanju nije uspio doći ni do kakvog zaključka. A to ga je jednostavno izluñivalo. Zaključci, rješenja, alternative, kompromisi — služili su kao roba na tržištu. A u ovoj osobnoj slagalici nije mogao pronaći glavne dijelove. Bez obzira na sve, nije mogao vječno izbjegavati susret s njom. No samo zato što je volio svratiti kad god je imao vremena, nego mu je bila važna i povezanost s Parker, a veza izmeñu njega i njihova biznisa zahtijevala je stalnu pažnju. Tjedan dana bilo je dovoljno za smirivanje strasti, odlučio je. Morat će se suočiti jedno s drugim. Na ovaj ili onaj način. Što hoće, naravno. Nije to bila velika stvar. Zapravo, uopće nije bilo problema, rekao je sam sebi dok je ulazio na imanje. To je samo bila svaña — s neobičnim elementima. Ona mu je pokušala nešto dokazati. Vjerojatno je djelomice shvatio, bar na neki način. Razmišljao je o njoj — o svima njima — kao o svojoj odgovornosti, a to ju je živciralo.


Mogla se ljutiti na njega koliko je god htjela, ali one su itekako bile njegova odgovornost. Bio je Parkerin brat, bio je njihov odvjetnik. U okolnostima u kojima su se nalazili nitko od njih nije to mogao kontrolirati ni promijeniti, on je bio glava obitelji. Ali mogao je biti malo suptilniji pri pokazivanju odgovornosti. Iako se ne može reći da je gurao svoj nos u njihove poslove svakih pet minuta. Iako... Iako, rekao je sam sebi, mogao bi malo popustiti. Nije mogao opovrgnuti da mu je uspjela dokazati nešto. Nije mu bila sestra. Ali to nije značilo da nije dio njegove obitelji i, kvragu, imao je svako pravo na to... Stop, naredio je sam sebi. Neće nikamo stići ako pristupi svañalački. Pustit će njoj da napravi prvi korak pa će onda procijeniti situaciju. A tada se mogu vratiti onamo gdje su stali. Odmjerenost, podsjetio se. Odakle, dovraga, svi ovi automobili, pitao se. Bio je utorak navečer i nije se mogao sjetiti ničega u rasporedu tvrtke. Odvezao se do parka uz Macin atelje, izišao iz automobila i namrštio se vidjevši kuću. Nema sumnje da je neko dogañanje bilo u tijeku. Mogao je vidjeti djelo Emminih ruku u raskošnim dekoracijama trijema i čuti — čak i iz daljine — žamor i glasove sa zabave koja je bila u punome jeku. Jedan je trenutak samo stajao i gledao. Svjetla su bliještala na prozorima i prizivala ljude da doñu i pridruže se slavlju. Gostoprimstvo i elegancija. Uvijek je bilo tako. Njegovi roditelji voljeli su prireñivati zabave — mala intimna druženja, ali i velike raskošne zabave. Valjda su se kod Parker te vještine razvile same od sebe. I kad bi došao kući neočekivano — a to je i dalje bio njegov dom — osjetio bi taj brzi ubod, tu gorku tugu zbog onoga što je izgubio. Što su svi izgubili. Prošetao je stazom prema kući, ušavši na stražnja vrata kojima se lako dolazilo do obiteljske kuhinje. Nadao se da će pronaći gospoñu Grady kako se mota oko pećnice, ali samo je jedno svjetlo gorjelo u praznoj kuhinji. Odšetao je do prozora i promatrao goste koji su se okupili na terasi ili šetali vrtovima. Opušteni, kao kod kuće, zadivljeni svime, pomislio je. Parker je znala obogatiti zabave takvim elementima, odnosno, „kvartet" je znao stvoriti dobitnu kombinaciju. Ugledao je Emmu i nekoliko zaposlenika cateringa koje je prepoznao. Nosili su stolnjake i cvijeće. Posljednje pripreme, pretpostavio je, i promatrao kako namještaju stolove. Brzo, efikasno, primijetio je, dok je Emma čavrljala s nekim od gostiju. Osmijeh i toplina — to je bila Emma. Nitko ne bi rekao da je istodobno razmišljala o tome što će sljedeće napraviti. Emma i Jack, razmišljao je. Činilo mu se kao da je ovo posljednja priprema za njega. Njegov najbolji prijatelj i jedna od njegovih djevojaka. Dok mu se ta misao motala po glavi, Jack je izišao noseći pladanj s lučicama.


Uskakao je, kao što su svi katkad uskakali. Ali to je bilo drukčije, pomislio je. I palo mu je na pamet da je ovo prvi put otkad su Emma i Jack postali „Emma i Jack" da ih promatra a da oni nisu toga svjesni. Kako su se pogledali, da, to je bilo drukčije. Način na koji ju je Jack pogladio po ruci, opušteno i intimno, kao što radi muškarac kad dodiruje ženu koju voli. Dobra stvar, zaključio je, bila je ta ljubav meñu njima. I on će se naviknuti na to — s vremenom. U meñuvremenu, on je bio tu, a u tijeku je zabava. Mogao bi otići do plesne dvorane i uskočiti. Pekla je kolače kao manijak, mislila je Laurel, i malo joj je toga moglo pružiti takvo zadovoljstvo kao kad vidi goste da uživaju u njezinim slasticama. Sada, kad je torta bila razrezana, desertni tanjurići posloženi, prepustila je posluživanje torte osoblju i uzela minutu da uhvati zraka. Glazba je svirala i oni koji nisu vrebali oko stolova sa slasticama iskoristili su priliku za ples. Još više ljudi okupilo se oko stolova, većina još uvijek naiskap ispijajući ouzo10. Opa! Sretna li sam, sve je pod kontrolom. Savršen je trenutak da se iskradem na pet minuta i izujem. Promotrila je ima li potencijalnih problema dok je išla prema vratima. „Gospoñice McBane?" Tako sam bila blizu, pomislila je, ali se okrenula i navukla svoj profesionalan osmijeh. „Izvolite, što mogu učiniti za vas?" „Nick Pelacinos", pružio joj je ruku. „Roñak buduće mladenke." I prilično sladak, pomislila je, rukujući se s njim. Preplanuo, poput grčkog boga s očima boje jantara i širokom čeljusti. „Drago mi je. Nadam se da se dobro zabavljate." „Bio bih budala kad ne bih. Vi prireñujete lude zabave. Znam da ste vjerojatno zauzeti, ali moja baka želi porazgovarati s vama. Ona ima ovdje glavnu riječ." Pokazao je rukom prema glavnom stolu koji je bio okružen ljudima, pićem, hranom, cvijećem — i bez sumnje njime je upravljala matrona kose poput čelika i očiju iz kojih su isijavali laseri. Baka, pomislila je Laurel. „Naravno." Otišla je s njim, pitajući se kako da signalizira Parker da joj bude podrška. „Ona i moj djed dolaze u SAD jednom godišnje ili svake dvije godine", rekao joj je Nick. „Uglavnom se od nas očekuje da mi idemo k njima tako da je ovo putovanje glavni dogañaj u obitelji." 10

Ouzo — tradicionalna grčka lozovača s anisom i drugim biljem.


„Aha, razumijem." „I ja sam razumio da ste vi i vaše partnerice organizirale ovu zabavu u manje od tjedan dana. Svaka čast, stvarno. Pomažem pri voñenju obiteljskih restorana u New Yorku tako da vrlo dobro znam koliko truda treba za to." Na trenutak se prisjetila kako je Parker upravljala njihovom obitelji. „Papa's. Jela sam u jednom restoranu na West Sideu." „Morate ponovno doći i obavijestiti me o tome. Častim vas večerom. Giagia11", doveo sam gospoñicu McBane." Žena je nagnula glavu s kraljevskim držanjem. „Vidim." „Gospoñice McBane, moja baka, Maria Pelecinos." „Stephanos." Maria je potapšala rukom muškarca koji je sjedio do nje. „Neka djevojka sjedne." „Molim vas, ne želim smetati..." započela je Laurel. „Diži se." Potjerala je čovjeka i pokazala na stolicu. „Ovdje, pokraj mene." Nikad ne raspravljaj s klijentom, Laurel se podsjetila, i sjela na ispražnjeno mjesto. „Ouzo", žena je zahtijevala i gotovo istog trena čaša se našla u njezinoj ruci. Stavila ju je ispred Laurel. „Nazdravljamo tvojoj baklavi." Uzdižući čašu, podignula je autoritativne obrve i pogledala Laurel. Nemajući izbora, Laurel je uzela čašu, pridružila se zdravici i otpila. Tad je, poznajući običaj, udarila čašom o stol. „Opa." Zapljeskali su joj, a Maria je kimnula glavom s odobravanjem. „Imaš talenta. Potrebno je više od ruku i sastojaka da se pripremi dobro jelo. Potrebna je dobra glava i otvoreno srce. Tvoja je obitelj iz Grčke?" „Ne, gospoño." „Ah." Odbacila je tu misao. „Svačija je obitelj iz Grčke. Dat ću ti svoj recept za lathopitu12 i napravit ćeš je za vjenčanje moje unuke." „Voljela bih imati taj recept, hvala vam." „Mislim da si dobra djevojka. Pleši s mojim unukom. Nick, pleši s djevojkom." „Zapravo moram..." „Zabava je. Plešite! On je dobar dečko, zgodan. Ima dobar posao i nema ženu." ,,U tom slučaju", Laurel je kimnula i Maria se nasmijala. „Plešite, plešite. Život je kraći nego što mislite." „Ona ne prihvaća ne." Nik joj je opet pružio ruku. Jedan ples, Laurel je mislila. Njezina bolna stopala izdržat će jedan ples. I zaista je željela taj recept. 11 12

yiayia (giagia) — baka Lalhapila — tradicionalni grčki kolač od krupice s bademima.


Prepustila je Nicku da je odvede na plesni podij dok je bend mijenjao ritam u polako i nježno. „Možda se ne čini tako", započeo je kad ju je primio u naručje, „ali moja vam je baka dala jako velik kompliment. Izvela je zaključke iz svega pomalo i sad je uvjerena da ste Grkinja. Inače ne bi mogla napraviti tradicionalne grčke slastice s takvim umijećem. I..." Zavrtio ju je elegantno. „Vi i vaše partnerice poštedjele ste obitelj velike rasprave. Dobiti njezino odobrenje za mjesto vjenčanja nije lako." ,,A ako baka nije sretna..." „Upravo tako. Dolazite li često u New York?" „Tu i tamo." Potpetice su je činile gotovo jednako visokom kao i on. Lijepa ravnoteža za ples, zaključila je. „Posao nas drži vezanima za dom. Vjerojatno je isto tako i s vama. Radila sam u restoranima dok sam studirala i prije nego što smo započele ovaj biznis. To je zahtjevna struka." „Kriza nakon koje slijedi drama, nakon koje slijedi kaos. Ipak, baka ima pravo. Život je kraći nego što misliš. Ako te nazovem koji put, mogli bismo oboje pobjeći malo od posla." Moratorij na izlaženje s muškarcima, podsjetila se. Ali... možda je dobra ideja prekinuti ga tako da se može riješiti svoje opsesije Delom. „Možda bismo mogli." Ples je završio i nakon fanfara i zdravica bend je prešao na tradicionalni grčki Zorbin ples. Laurel se htjela izvući, ali Nick ju je čvrsto držao za ruku. „Ne smiješ propustiti ovo." „Zaista ne smijem. Osim toga, samo sam gledala taj ples na zabavama, nisam nikad sudjelovala." „Ne brini se, vodit ću te." Prije nego što je uspjela smisliti novu izliku, netko je zgrabio njezinu slobodnu ruku i odjednom je bila u kolu. Pa što, zaključila je. To je bila zabava. Del je ušao za vrijeme sentiša i automatski je pogledao uokolo tražeći Parker. Ili je barem tako rekao sebi. Gotovo odmah ugledao je Laurel. Laurel kako pleše. S kim je plesala? Ne bi smjela plesati s nekim tipom kojega nije poznavao... Trebala bi raditi. Je li dovela pratnju? Izgledalo mu je kao da se poznaju dok je gledao kako plešu — i kako se ona smješka njemu tko god on bio. „Del, nisam te očekivala večeras." Parker mu je prišla i poljubila ga u obraz. „Samo sam navratio... Tko je to?" „Tko?" ,,S Laurel. Plešu zajedno." Iznenañena, Parker je pogledala prema gomili i pogledom pronašla Laurel. „Nisam sigurna."


„On je došao s njom?" „Ne. On je jedan od gostiju. Organizirale smo zabavu nakon zaruka i prije vjenčanja. To je duga priča." „Otkad vi plešete na svojim proslavama?" „Ovisi o okolnostima." Uputila je pogled Delu i ispustila tiho hmm usred glasne glazbe i žamora glasova. „Izgledaju lijepo zajedno." On je slegnuo ramenima i gurnuo ruke u džepove. „Nije pametno da potičete goste da vam se upucavaju." „Potičemo je diskutabilna riječ. U svakom slučaju, Laurel se zna brinuti sama za sebe. Oh, volim kad plešu Zorbin ples", dodala je kad se glazba promijenila. „To je tako veselo. Pogledaj Laurel. Uhvatila je ritam." „Uvijek joj je dobro išlo s nogama", promrmljao je Del. Smijala se i očito nije imala problema s radom nogu ni ritmom. Izgledala je drukčije, pomislio je. Kako, nije znao reći. Ne, nije bilo to; on ju je gledao drukčije. Gledao ju je kroz prizmu onog poljupca. Stvari su se promijenile — i zbog promjene osjećao se nelagodno. „Trebala bih prošetati malo." „Što?" „Moram izvidjeti je li sve u redu", Parker je ponovila i nagnula glavu da ga malo bolje promotri. Podigao je obrve. „Što? Zašto me gledaš tako?" „Nemam razloga Možeš se družiti s ljudima ako hoćeš. Nitko meñu ovim ljudima neće ti zamjeriti. A ako želiš pojesti još nešto osim deserta, poñi u kuhinju." Htio joj je reći da ne želi ništa, ali shvatio je da to baš nije istina. Nije znao što želi. „Možda. Samo sam svratio. Nisam znao da radite večeras. Ili barem većina vas", ispravio se kad se Laurel zavrtjela u kolu blizu njih. ,,U zadnji čas je iskrsnulo, Gotovi smo za nekih sat vremena. Možeš otići u salon ako hoćeš i pričekati me." „Ja vjerojatno idem dalje." „Ako se predomisliš, vidimo se poslije." Odlučio je popiti pivo, ali, ako ga želi dobiti bez obveze da sudjeluje u zajedničkom čišćenju nakon zabave, morat će uzeti jedno iz obiteljske kuhinje, a ne odavde iz bara." Trebao bih jednostavno otići kući i popiti pivo, govorio je sam sebi dok je silazio niza stube. Ali nije htio ići kući, ne sada dok je mislio na Laurel koja je plesala kao da je roñena na otoku Krfu. Uzet će si pivo, pronaći Jacka i družiti se s njim sat vremena. Carter je isto tako bio tu negdje. Uzet će si pivo i potražiti obojicu, malo se družiti sa svojim prijateljima. Muškarci. Najbolji način da izbaciš žene iz glave jest da sjedneš i popiješ pivo s dečkima.


Vratio se u obiteljsku kuhinju i pronašao hladni Sam Adams u hladnjaku. Upravo ono što je liječnik propisao, zaključio je. Nakon što ga je otvorio, pogledao je kroz prozor ne bi li ugledao kojeg od svojih prijatelja. Ali na terasi, koja je bila osvijetljena svijećama i svjetlima u boji, okupljali su se stranci. Ispijao je pivo i razmišljao. Zašto je dovraga bio tako nemiran? Bilo je tucet stvari koje je mogao raditi umjesto da stoji ovdje u praznoj kuhinji, pije pivo i gleda strance kroz prozor. Mogao je ići kući, uhvatiti se posla. Ili zaboraviti na posao i gledati ESPN13. Bilo je kasno pozvati nekoga van, na večeru ili piće — danas baš nikako nije bio raspoložen za to da provede sam prokletu večer. Njezina umorna stopala bila su bešumna. Noseći cipele u rukama, Laurel je ušla u kuhinju. Htjela je biti sama. Umjesto toga zatekla je Dela zagledana kroz prozor. Izgledao je kao najosamljeniji čovjek na svijetu. A to se nije uklapalo, znala je. Nikad nije smatrala daje Del osamljen. Poznavao je svakoga i život mu je bio toliko krcat ljudima da bi često pomislila kako treba pobjeći nekamo da uhvati malo zraka i bude sam. A sada se činio posve sam, sasvim izoliran i prilično tužan. Dio nje htio mu je prići, zagrliti ga i utješiti ga zbog onoga što je navuklo tugu na njegovo lice. Umjesto toga, pokušala se izvući iz neugodne situacije i pobjeći iz prostorije. On se okrenuo i ugledao je. „Oprosti. Nisam znala da si ovdje. Trebaš li Parker?" „Ne, vidio sam je gore." Podigao je obrve ugledavši njezina bosa stopala. „Pretpostavljam da je toliko plesa naporno za stopala." „Hmmm? Oh... ne toliko ples, nego kad završi dan poput ovoga, akumulira se mnogo toga." Budući da je bio ovdje, a ona isto tako, Laurel je odlučila završiti priču i ispričati se. „Kad si već ovdje, želim ti reći da sam bila izvan kontrole neku večer. Nisam te smjela zaskočiti onako." Loš odabir riječi, pomislila je. „Razumijem da osjećaš odreñenu... odgovornost", zaključila je, iako je riječ jedva izbacila iz sebe. „Bilo bi mi drago kad ne bi bilo tako, i ne mogu si pomoći što me to toliko iritira. Znam da ni ti ne možeš promijeniti obvezu koju osjećaš. Stoga je besmisleno svañati se oko toga." „Aha." „Ako je to najbolje što možeš, smatrat ću da smo stvar raščistili." Podignuo je prst i ispio još jedan gutljaj piva. I gledao je. „Baš i nismo. Pitam se zašto je tvoja uzrujanost prešla u oblik u koji je prešla."

13 ESPN (Entertainment and Sports Programming Network) — američka kabelska televizija specijalizirana za sportski program.


„Gledaj, ti si se ponašao kao tipični Del i to mi je toliko dignulo živce da sam rekla neke stvari koje nisam smjela. Kao što ljudi rade kad su iživcirani." „Ne govorim toliko o onome što si rekla, nego o onome što si napravila." „Sve je to išlo zajedno, bila sam ljutita, oprosti. Prihvati to ili nemoj prihvatiti, svejedno." Sad se nasmijao i ona je osjetila kako joj počinje kuhati u trbuhu. „I prije si bila ljutila na mene. A nikad me nisi tako poljubila." „To je poput mojih stopala." „Molim?" „Nakupilo se. Živcira me kad se ponašaš kao Del koji zna sve i, budući da se to dogaña već godinama, moja je uzrujanost rasla i rasla... Željela sam ti dokazati nešto." „Što to? Mislim da nisam shvatio." „Ne znam zašto od muhe praviš slona." Osjećala je da se ljutnja opet budi, kao i vrućina srama u njezinim obrazima. „Odrasli smo ljudi. To je bio samo poljubac i nenasilna alternativa udarcu u lice. Što bi možda bilo bolje da sam napravila." „Dobro, da razjasnimo. Ja sam te iživcirao. To se nakupljalo godinama. Tvoji postupci bili su alternativa udarcu u facu. Je li to rezime?" „Da, gospodine odvjetniče, dobro ste zaključili. Želite li da donesem Bibliju i zakunem se na nju? Isuse, Del." Otišla je do hladnjaka i širom ga otvorila da uzme bocu vode. Možda bi se mogla sjetiti nekoga tko ju je raspizdio više od njega, ali u tom trenutku Delaney Brown bio je na vrhu liste. Ljutitim trzanjem zgloba odvrnula je čep boce i okrenula se. I unijela mu se u lice. „Prestani." Ona to ne bi nazvala panikom, ali njezina je ljutnja počela opet gubiti kontrolu. „Otvorila si vrata. Prava i ona metaforična." Pokazao je na otvoreni hladnjak. „Kladim se da si opet uzrujana." „Da, jesam." „Odlično. Sad smo na istoj valnoj duljini i sad znam kako to funkcionira." Uhvatio ju je za ramena i podigao tako da su samo nožni prsti njezinih bosih stopala dodirivali tlo.„Da nisi ni pomis..." Toliko je uspjela reći prije nego što joj se mozak zamutio. Usne na usnama i vrućina bili su u kontrastu s hladnim zrakom koji je strujao iza njezinih leña. Osjećala se zatočenom izmeñu leda i vatre, nemoćna da se pomakne u bilo kojem smjeru jer ju je držao na toj tankoj, krhkoj granici. Tad su njegove ruke kliznule od njezina struka prema dolje, i poljubac je nježno prešao u polaganu, rastapajuću požudu. Njezino je tijelo bilo mekano, njezin um omamljen kad ju je privukao malo bliže sebi.


Zvuk koji je čuo, nježno, prigušeno predenje u njezinu grlu nije odavao ljutnju, nego predaju. Njezina nutrina, kao dar čuvan godinama, otvorila se. Htio je pažljivo i strpljivo odmotati slojeve i pronaći još. Ona se pomaknula, posegnula za njim — i hladna voda iz boce zalila ih je oboje. On je popustio zagrljaj, pogledao svoju mokru majicu pa njezinu. „Ups." Njezine oči, ošamućene i tamne, zasjale su. Iako se nasmijao, otela mu se iz zagrljaja. Gestikulirala je bocom, što je bilo tako nespretno da se izlilo još vode. „Dobro, dobro. Onda... sad smo kvit. Moram se vratiti tamo. Moram." Prošla je rukom po svojoj mokroj majici. „.Sranje." Okrenula se i pobjegla. „.Hej. Zaboravila si cipele. Oh, dobro." Zatvorio je hladnjak i uzeo pivo koje je ostavio na pultu. Smiješno, pomislio je naslonivši se na pult u tihoj kuhinji. Osjećao se bolje. Zapravo, osjećao se jebeno dobro. Promotrio je njezine cipele koje je ostavila na podu. Seksi, mislio je, osobito u kombinaciji s profesionalnim kostimom koji je nosila. Pitao se je li to bila namjerna kombinacija ili impuls. I nije li to bilo malo čudno što je razmišljao o njezinim cipelama? Ali otkad je... Zabavljen, otvorio je ladicu da uzme blok za bilješke. Bili su kvit, pomislio je i napisao poruku. Nije ga zanimalo biti kvit. Ujutro je Laurel radije izabrala bazen nego vježbanje u teretani. Rekla je sama sebi da je samo željela promjenu, ali morala je priznati da je zahvaljujući toj promjeni izbjegla Parker dok ne smisli što će joj reći. Ako će joj uopće nešto reći. Možda je najbolje da ostavi to postrani, govorila si je i odbila se o rub bazena da otpliva još jednu dionicu. Nema ništa reći, stvarno. Delov natjecateljski nagon bio je golem. Ona ga je poljubila, a onda je on nju poljubio. Vratio joj je dvostruko. To je bio njegov način. Odlučio ju je staviti u njegov položaj — to je bilo to i ništa više. I taj osmijeh? Jače je zaplivala... Taj glupi, samozadovoljan, superioran osmijeh? To je isto tako bilo njemu nalik. Idiot. Bilo je smiješno vjerovati u to da je gajila osjećaje prema njemu. Samo je izgubila glavu u jednom trenutku. Ili cijelo desetljeće. Ali tko broji? Pitala se. Vratila se u normalu. Bila je dobro. Sve je bilo pod kontrolom. Otplivala je još jednu dionicu, zatvorila oči i prepustila se plutanju. Nakon samokažnjavajućih krugova preplavio ju je osjećaj lakoće. Samo je plutala, pomislila je, kao i u privatnom životu. I to je bilo dobro, to je bilo u redu, stvarno. Nije trebala formu, funkciju i strukturu u svim aspektima svoga života.


Bilo je dobro što može raditi što god poželi kad je radni dan gotov ili, kao sada, prije nego što je počeo. Nikomu ne treba polagati račune. Nije joj sve trebalo biti posloženo i ureñeno. Nije to čak niti htjela. Del — ili to s Delom — bila je samo sitna prepreka na putu. Sve je sada izglañeno, mislila je. Sve je bolje. Zalizala je kosu unatrag i došla do ljestava — vrisnula je kad je ugledala Parker s ručnikom. „Bože, preplašila si me. Nisam znala da si tu." „I ti si mene preplašila. Cijelu minutu razmišljala sam o tome trebam li skočiti u bazen i izvući te van." Uzela je ručnik. „Samo sam plutala. Promjena tempa nakon života pod punom brzinom posljednjih nekoliko dana. Ne plutamo dovoljno, to je moje mišljenje." „Dobro, stavit ću plutanje na listu." Laurel se nasmijala i omotala se ručnikom. „Već si odjevena. Koliko je sati?" „Oko osam. Pretpostavljam da si plutala neko vrijeme." „Valjda. Burna večer." „Da, bila je. Jesi li vidjela Dela?" „Zašto? Jesam, ali zašto?" „Zato što je bio ovdje neko vrijeme, a neko si vrijeme ti bila odsutna." „Nisam bila odsutna, samo sam uzela pauzu." „I promijenila si majicu." Nešto poput krivnje počelo se penjati uz njezinu kralježnicu. „Zalila sam se nečim. Što je ovo?" „Znatiželja." Parker je izvukla omotnicu. „Ovo je bilo na kuhinjskom pultu. Dala mi je to gospoña G. da ti predam." „Ali zašto nije samo... Oh", Laurel je zastala kad je prepoznala Delov rukopis. „Zar ne želiš znati što piše? Ja želim." Parker je stajala, prepriječila joj put i smijala se ozareno. „Bilo bi pristojno od mene da odem unutra i pustim te u miru da to pročitaš. Ali kad ja nisam toliko zrela." „Ma nije to ništa. Sve je u redu." Osjećajući se glupo, Laurel je otvorila omotnicu. Ti možda misliš da je ovo gotovo, ali nisi u pravu. Uzeo sam tvoje cipele za taoce. Nazovi me u razdoblju od 48 sati ili će ti Prada pokucati na vrata. Laurel je ispustila nekakav zvuk izmeñu smijeha i psovke dok joj je Parker virila preko ramena i čitala poruku. „Uzeo ti je cipele?"


„Očito. Što bih trebala napraviti u ovoj situaciji?" Laurel je zamahnula porukom. „Plutam. Odlučila sam da se želim odmarati, a on bi igrao igrice. Tek sam kupila te cipele." „Odakle njemu tvoje cipele?" „Ma nije bilo ništa od onoga na što misliš. Izula sam ih, on je bio tamo, a ja sam ih ostavila nakon što... Ma ništa. To je bilo milo za drago." „Tvoje milo za drago ili njegovo?" „Ma ničije, provokatorice. Ispričala sam se što sam ga onako napala, ali to Delu nije bilo dovoljno i počeo me ispitivati o tome. Jedna je stvar vodila k drugoj u hladnjaku. Teško je objasniti." „Očito." „Samo se pravi pametan. Može zadržati te proklete cipele." „Stvarno?" Parker se smireno nasmiješila. „Takav mi postupak govori — a vjerojatno i njemu — da se bojiš suočiti s tim. S njim. S jednim i drugim." ,,Ne bojim se, ne igraj na tu kartu sa mnom." Laurel je skinula sa sebe ručnik i počela nervozno trljati kosu. „Samo ne želim ništa više uzburkati." „Zato što je teško opustiti se kad su stvari uzburkane." „Da. Osim toga, imam druge cipele. Imam bolje cipele. Neću mu priuštiti zadovoljstvo da me uvuče u ovu glupu igru." Parker se opet nasmijala. „Dečki su tako dosadni." Laurel je zakolutala očima. „On je tvoj brat", promrmljala je i otišla natrag prema kući. „Jest." I pitala se koliko će trebati njezinoj najboljoj prijateljici da popusti. „Više od dvadeset i četiri sata", zaključila je Parker, ,,a manje od četrdeset i osam." U njezinu je džepu zazvonio BlackBerry. Pogledala je na zaslon dok je hodala preko travnjaka. „Dobro jutro, Sybil. Što mogu napraviti za tebe?"


ŠEST

Uvijek je bilo načina da se doñe do informacije. Prema Parkerinu mišljenju, informacija nije bila samo moć, vodila je do učinkovitosti — a u njezinu svijetu učinkovitost je svime upravljala. Da bi nešto bilo dobro napravljeno i, naravno, učinkovito, prvo treba sakupiti i razvrstati podatke i činjenice. I, kad god je moguće, istodobno raditi na više fronta. Prvi poslovni zadatak bio je užicati od Dela prijevoz. To je bio jednostavan zadatak za realizaciju, osobito zato što joj je njegov mehaničar održavao automobil. Malcolm Kavanaugh možda je bio previše tvrdoglav i samouvjeren, ali je odlično obavljao posao — a to je bilo najvažnije. Nije bilo naodmet ni to što je bio Delov prijatelj. Zbog vikenda pretrpana dogañanjima, počevši s probom te večeri, mogla je bez laganja reći Delu da joj treba prijevoz jer nijedna od njezinih partnerica nije mogla izdvojiti vrijeme za to. Nije bilo važno što je mogla nazvati mnoge druge ljude — ili jednostavno pozvati taksi, mislila je dok je popravljala ruž na usnama. Zbog te usluge Del će se osjećati kao stariji brat — u ulozi koju je obožavao — i to će joj dati priliku da izvuče informacije jer se Laurel zatvorila. Provjerila je sadržaj svoje torbice, a onda i raspored na svojem BlackBerryju. Razgovarati s Delom. Pokupiti auto. Naći se s klijentima na ručku, pokupiti odjeću s kemijskog čišćenja, otići u kupnju, vratiti se do četiri i trideset da se pripremi za probu. Podsjetnici za sastanke, popis stvari koje mora pokupiti u kemijskoj čistionici i donijeti iz trgovina pojavljivali su se u svakoj bilješci. Napravila je brzi okret ispred ogledala. Klijenti su bili značajni. I budući da su dogovorili ručak u svome ladanjskom klubu, smatrala je da je dobro odabran izgled vrlo važan. Ljetna, nježnožuta haljina, smatrala je, uspostavljala je dobru ravnotežu izmeñu ležernog i poslovnog. Neuočljiv nakit, ali mladenkina majka s okom sokolovim znat će prepoznati pravu stvar i to će joj dati dodatne bodove. Pustit će kosu za promjenu — ručak s djevojkama, prijateljski. Ništa


blještavo, ništa previše uočljivo. Organizatorica vjenčanja nikada ne smije zasjeniti mladenku. Zadovoljna, dodala je još lagani bijeli džemper da pobijedi klimatizacijski ureñaj ako klijentice budu odabrale da ručaju unutra. Deset minuta prije nego što će doći njezin brat, sišla je niz stube. Kuća koju je voljela bila je tako tiha, tako velika tog jutra bez gostiju, bez proslava koje su zahtijevale njezino vrijeme i pozornost. Iznimno cvijeće u golemim aranžmanima i u lijepim malenim cvjetnim dekoracijama ispunilo je zrak mirisom, a neke Macine fotografije izmjenjivale su se s umjetničkim slikama na zidovima. Ipak, malo je toga promijenila, samo je maknula najosobnije stvari u svoje privatne prostorije ili u Laureline. Ali ostao je dom, sretno mjesto koje je svjedočilo tisućama proslava. I svaña, pomislila je dok je namještala položaj jedne od vaza. Smijeh, suze, drama i glupost. Nije se mogla sjetiti da je ikada bila osamljena u ovoj kući ili da je željela biti negdje drugdje. Pogledala je na sat, procijenila vrijeme i odlučila svratiti k Laurel. Laurel je na pultu mijesila lopticu fondanta. Pokraj nje šest pečenih slojeva biskvita čekalo je na svojim podlogama. Budući da je odabrala jutarnji talk show umjesto glazbe, Parker je pretpostavila da je Laurel bila raspoložena da je ometaju. „Idem van", najavila je Parker. „Trebaš li što?" Laurel ju je pogledala. „Odlična boja haljine." „Hvala. Osjećam se osunčano." „Tako i izgledaš. Dobro bi mi došlo dva i pol kilograma jagoda", dodala je. „Jako svježe. Ne želim da sve budu sasvim crvene i zrele. Pomiješaj ih. Spasit ćeš me da ne moram izlaziti ovog poslijepodneva." „Nema problema." Parker je izvadila svoj BlackBerry da doda i to na svoju listu. „Svakako idem u kupnju nakon ručka s klijenticama. Jessica Seaman i njezina majka." „Aha." Laurel je prestala miješati i prekrižila prste obiju ruku. „Mladenkina majka želi razgovarati o jelovniku i glazbi. Je li ovo torta za sutra navečer?" pitala je dok je Laurel posipala radnu površinu kukuruznim škrobom. „Da. Šest katova, fondant u obliku plisirane suknje i s orhidejama od gumene paste u skladu s cvijećem koje je odabrala mladenka." Izvaljala je prvi sloj fondanta. „Čekaj, mislila sam da ti je automobil u radionici." „Da, gotov je. Del će me odbaciti do mehaničara." ,,Oh." Namrštena, možda zbog Dela, a možda zbog mjehurića zraka koje je uočila, Laurel je dugačkom iglom počela probijati neželjene mjehuriće. „Imaš li kakvu poruku — za njega ili tvoje cipele?"


„Smiješno." Radeći brzo, podignula je fondant objema rukama i stavila ga na prvu tortu. „Mogla bi mu reći da se prestane ponašati tako glupo i vrati mi ih." „U redu." „Ne, nemoj mu reći ništa." Slegnula je ramenima i izravnala gornju površinu fondanta, pa onda i sa svih strana, nastavljajući probijati mjehuriće zraka. „Ne trebaju mi cipele. Već sam ih zaboravila." „Naravno." Laurel je uzela rezač pizze i njime zaprijetila Parker. „Znam tvoje igre, Brownice. Želiš me potaknuti da ga nazovem zbog njih. Neće ti uspjeti." „Dobro." Parker se nasmiješila, a Laurel je rezačem rezala višak fondanta oko osnove torte. „Del će doći za koju minutu. Donijet ću ti jagode." „Različitih veličina, različitih nijansi boja", napomenula joj je Laurel. „Shvatila sam." Krenula je van, zadovoljna što je napravila ono što je planirala napraviti. Laurel će raditi ostatak dana misleći na Dela i cipele. Izišla je, nataknula svoje sunčane naočale i krenula stazom baš kad je Del zaustavio automobil. „Točno na vrijeme", rekao je. „I ti isto." „Mi smo Brownovi. Opsjednuti točnošću." „Ja to smatram vrlinom i vještinom. Hvala ti što ovo radiš, Del." „Nema problema. Naći ću se s klijentom, a onda s Jackom na ručku. Sve sam riješio." „Multitasking. Ključ svega. Nove cipele?" upitala ga je. „Ne." Pogledao ju je dok se okretao na dvorištu. „Zašto?" ,,Oh, čula sam da si nedavno nabavio sjajne nove cipele." „Da." Rubovi njegovih usana titrali su od zadovoljstva. „Nisu prave veličine. Osim toga, od hodanja uokolo u visokim potpeticama grče mi se stopala." Bocnula ga je prstom u rame. „Uzeo si Laureline cipele. Kad ćeš prestati ponašati se kao dvanaestogodišnjak?" „Nikada." Položio je ruku na srce kao da se zaklinje na to. „Je li ona ljutita ili je to zabavlja?" „I jedno i drugo, ali i nijedno. Rekla bih da je zbunjena." „Onda je moja misija ostvarena." „To je tako tipično od tebe. Zašto je želiš zbunjivati?" „Ona je počela s tim." Spustila je naočale da ga pogleda u oči. „Mislim da si se upravo vratio u razdoblje kad si imao osam godina. Što je počela?" Ponovno ju je pogledao. „Možda imam osam godina, ali poznajem tebe i tvoju svitu. Znaš što je započela i sad pokušavaš izvući iz mene moju verziju priče."


„Ne trebam izvlačiti priču iz tebe i ne moraš mi ništa reći. Oprosti", dodala je kad joj je mobitel zazvonio. ,,Shawna, bok! Baš sam bila kod Laurel koja u kuhinji završava tvoju tortu. Bit će predivna. U redu. Uh. Ne, ne, ne brini se. Nazvat ću svojega turističkog agenta i... To je bilo iscrpno. Imaš li broj njegova novog leta? Da." Dok je razgovarala, uzela je blok i olovku i ponovila informaciju zapisujući je. „Brzo ću provjeriti, samo da vidim kreće li let prema rasporedu, i organizirat ću da ga netko pokupi na aerodromu i dovede na probu. Ne, to neće biti problem. Prepusti to meni i vidjet ćemo se večeras. Opusti se, sve je pod kontrolom. Idi, uredi nokte i nemoj se brinuti ni o čemu. Da, ja isto. Bok. „Otkazan je mladoženjin let. Dolazi drugim letom", rekla je i pospremila blok. „Malo će zakasniti večeras." „Prepao sam se na trenutak." „Laurel je u pravu. Praviš se pametan." „To je rekla?" Slegnuvši nemarno ramenima, pospremila je svoj BlackBerry. „Dobro, dobro. Tvoje metode mučenja učinkovite su i okrutne. Ona je promijenila taktiku igre tako da pokušavam shvatiti mogu li se uklopiti. Nisam siguran da je to dobra ideja, ali... to je ideja. Želiš li što komentirati?" „Mislim da ćete oboje pokušati biti glavni tako da ćete se ili klati kao bijesni psi ili ćete se neobuzdano zaljubiti. Moguće je oboje, jer počinjete osjećati duboke i dugotrajne osjećaje jedno za drugo. I ti će se osjećaji promijeniti ako se... prilagodite." „Ne tražim ni svañu ni neobuzdanu ljubav. Samo istražujem novu potencijalnu dinamiku. Je li ti to čudno?" Zanimljivo, pomislila je, oboje su postavili isto pitanje. „Ne znam još. Kad ti se javi u vezi s cipelama, a hoće, iako misli da neće, nemoj se naslañivati." „Samo u sebi." Skrenuo je na parkiralište garaže. „Javit će mi se?" „Stvarno joj se sviñaju te cipele. Osim toga, zaključit će da ti prepušta pobjedu ako ti se ne javi." Nagnula se i poljubila ga u obraz. „Hvala na prijevozu." „Mogu te pričekati. Mal je tu negdje tako da se mogu s njime družiti dok ti ne obaviš svoje." „Sve je već dogovoreno." Bude li Del razgovarao s Malcolmom, onda će znati da je ovdje, a htjela ga je izbjeći. „Nazvala sam unaprijed tako da znaju da dolazim." „Naravno da jesi. Reci Malu da se vidimo večeras na pokeru." „Hmmm. Doñi na večeru sljedeći tjedan." Izišla je iz automobila. „Napravit ćemo veliku obiteljsku večeru. Provjerit ću naše rasporede i javiti koji je dan najbolji ako si slobodan." „Bit ću slobodan. Hej, Parker. Izgledaš odlično."


Nasmijala se. „Samo se drži podalje od mojih cipela." Zatvorila je vrata automobila dok se on smijao i ušla u ured. Neuglañena žena narančaste kose i s naočalama zelenih okvira sjedila je iza pulta i dala Parket znak glavom da može ući dok je razgovarala na telefon. Nekoliko diskretnih pogleda pomoglo je Parker da shvati kako je žena Malcolmova majka. Nije to bilo osobito važno. Samo je voljela znati s kim ima posla. „Tako je, sutra poslije podne. Poslije dva sata. Slušaj, prijatelju, taj je dio upravo stigao, a dečko ima samo dvije ruke." Zakolutala je prema Parker oštrim zelenim očima, a bile su iste boje kao i oči njezina sina, i potegnula gutljaj iz boce Dr Peppera14. „Želiš li da bude brzo gotovo ili da bude dobro napravljeno? Rekao ti je da mu treba dan posla nakon što stigne naručeni dio. Čula sam ga. Možda si trebao kupiti američki automobil. Ako bude gotov prije, javit ću ti. Učinit ću sve što mogu. Da, želim ti ugodan dan. Idiot", dodala je kad je poklopila slušalicu. „Ljudi misle da se cijeli svijet vrti oko njih", rekla je Parker. „Svi su središte svemira." Onda je udahnula i nasmijala se — jedinstveno sladak osmijeh. „Izgledaš jako lijepo i svježe." „Hvala. Imam sastanak s klijentom." „Evo ti račun. Pripremila sam ga i isprintala nakon što si nazvala. Još se navikavam na ovo prokleto računalo." Parker se sjetila njihova prvog susreta i frustracije gospode Kavanaugh. „Njima stvarno štedimo na vremenu jednom kad shvatimo kako funkcioniraju." „Da, sad mi treba dvostruko manje vremena da napišem račun. Evo ti." „Odlično." Parker je prišla da ga pogleda. „Poznavala sam ti majku." „Da?" „Malo nalikuješ na nju, lako vas mogu povezati. Ona je bila prava dama. Tip one dame koja se ne treba pretvarati, nego jednostavno to jest." „Svidio bi joj se vaš opis." Zadovoljna računom, Parker je izvadila kreditnu karticu. „Mislim da vi poznajete i Maureen Green. Ona vodi naše kućanstvo otkad pamtim." „Da, poznajem je, itekako. Ako živiš u Greenwichu dovoljno dugo, vjerojatno poznaješ svakoga. Moj sin igra poker s tvojim bratom." „Da", Parker se složila i potpisala račun. „Zapravo, Del me dovezao. Rekao mi je da poručim Malcolmu kako se vide večeras na pokeru." Eto, pomislila je, obavljena je dužnost. 14

Dr Pepper — bezalkoholno gazirano piće.


„Možeš mu to i sama reći", rekla je dok je Malcolm ulazio kroz vrata stražnje garaže, brišući ruke o crveni rubac. „Mama, trebam te za..." Zastao je i nasmijao se. „Hej. Lijepo." „Gospoñica Brown došla je po svoj automobil." Njegova je majka uzela ključeve i, na Parkerino zaprepaštenje, bacila ih Malcolmu koji ih je uhvatio jednom rukom. „Otprati je do njega." „Nije potrebno. Samo sam..." „To je dio usluge." Mal je prošao do prednjih vrata ureda i otvorio ih za nju. „Hvala, gospoño Kavanaugh. Lijepo je bilo vidjeti vas opet." „Doñite kad god zaželite." „Zaista", Parker je započela kad su izišli, „žurim se tako da..." „Nalaziš se s nekim muškarcem?" „Imam poslovni sastanak." „Šteta je protratiti tu haljinu na posao, ali svejedno ću te dovesti do automobila." Mirisao je na svoj posao, što nije bilo nimalo neugodno, iako je mislila da će biti. Njegove su traperice imale rupu na koljenu i masne mrlje na bedrima. Pitala se nosi li crnu majicu da se ne vide mrlje. Kosa mu je bila crna i raščupana, uokvirivala je lice oštrih crta. Nije se obrijao, primijetila je, zbog toga je izgledao opasnije, ali ne i neurednije. „Imaš lijep automobil." Zveckao je ključevima u ruci i gledao je dok su išli prema automobilu. „I brineš se o njemu. Išlo je na naš račun jer je to tvoj prvi servis, ali ionako ti ne bih mogao naplatiti. Održavaš svoj automobil čistim i ulaštenim." „Pomagala bolje funkcioniraju ako se održavaju." „Tih riječi treba se držati. Većina ljudi to ne radi. Onda, što planiraš nakon sastanka?" „Molim? Oh..., obveze i posao." „Postoji li vrijeme kad nemaš sastanke, obveze i posao?" „Rijetko. Vrlo rijetko." Shvatila je da joj se čovjek upucava, ali nije se mogla sjetiti kad ju je to posljednji put zbunilo. „Zaista mi trebaju ti ključevi. Automobil neće krenuti bez njih." „Ako bude tih rijetkih trenutaka, nazovi me. Izvest ću te van na svom vozilu", pozvao ju je i ubacio joj ključeve u otvoreni dlan. Dok je razmišljala što će mu odgovoriti, pokazao joj je prstom. Slijedila ga je pogledom prema velikom, snažnom, sjajnom motociklu. „Sumnjam. Zaista sumnjam." Nasmijao se. „Ako se predomisliš, znaš kako ćeš doći do mene." Pričekao je trenutak dok nije ušla u automobil. „Prvi put te vidim s raspuštenom kosom. Ide ti uz haljinu."


„Uh." Isuse, Parker, pomislila je, što ti je zavezalo jezik... „Hvala ti na obavljenom poslu." „Nema na čemu ." Zatvorila je vrata, okrenula ključ, i odvezla se s istinskim osjećajem olakšanja. Čovjek ju je, zaključila je, oborio s nogu. *** Bilo je to glupo, razmišljala je Laurel, i mora se nekako riješiti. Ignoriranje Dela i njegovih djetinjastih igara činilo se dobrom idejom ispočetka, ali što je više time razbijala glavu, sve više joj se činilo da će njezino ignoriranje protumačiti kao izbjegavanje. To mu daje prednost, a ona na to nikad neće pristati. Smislila je plan i zadržala ga za sebe. Budući da nije bila potrebna na probi, neće se susresti s prijateljicama i podleći iskušenju da svoju nakanu podijeli s njima. Držala se kuhinje, gdje je napravila kremu i glazuru od maslaca za ljetnu tortu od jagoda za subotu poslijepodne. Provjerila je svoju ploču i vrijeme, pokušavajući ne osjećati se krivom što se iskrada iz vlastite kuće. Skinula je pregaču i opsovala. Neće ići k Delu tako znojna i neuredna. Kupanje nije bilo nikakvo pretjerivanje. Otišla je stražnjim stubama u svoje krilo kuće da ispere sa sebe ovaj dan. Ni šminkanje nije bilo pretjerivanje. To je bilo samo osnovno održavanje izgleda. I voljela je nositi naušnice. Stavit će naušnice i lijepi top, zašto ne? Nije zločin potruditi se da izgleda najbolje što može, bez obzira na okolnosti. Shvatila je da se svaña sama sa sobom i ponovno je krenula stražnjim stubama pokušavajući izići a da je nitko ne vidi. Vratit će se kući prije nego što primijete da je otišla. „Kamo ideš?" Uhvaćena je. „Ah." Okrenula se i ugledala gospoñu Grady u vrtu iza kuhinje. „Moram nešto obaviti. Neku sitnicu." „Onda je valjda bolje da odeš i napraviš to. Imaš novu majicu, zar ne?" „Ne. Da. Na neki način." Mrzila je osjećati vrućinu krivnje koja joj se uspinjala uz kralježnicu i vrat. „Nema smisla kupovati majicu i ne nositi je." „Nikako", gospoña Grady rekla je mirno. „Trči, i zabavi se." „Ne idem... Ma, nema veze. Neću dugo." Prošla je pokraj kuće i krenula prema automobilu. Sat vremena maksimalno, a onda će..." „Bok. Ideš van?" Oh, za Boga miloga, kao da živi s roditeljima. Nasmiješila se Carteru. „Da. Moram nešto obaviti. Vraćam se odmah." „Dobro. Idem moliti gospoñu G. da nam napravi složenac. Večerat ćemo malo kasnije, ako si zainteresirana." „Hvala, ali već sam gricnula salatu. Uživajte."


„Hoćemo. Lijepo izgledaš." „Pa što onda?" Protresla je glavom. „Oprosti, oprosti. Rastresena sam. Moram ići." Uskočila je u automobil prije nego što naleti na još koga. Dok je ubrzavala, palo joj je na pamet da je trebala otići k Delu tijekom dana, dok ga nema. Znala je gdje je skriven rezervni ključ i imala je šifru za njegov alarm. Osim ako ga nije redovito mijenjao, što bi bilo pametno zbog sigurnosti. Ipak, mogla je riskirati, ući unutra i uzeti svoje cipele. Ostaviti njemu poruku. To bi bilo pametno. Sad je prekasno. Ali možda nije kod kuće, pomislila je. Imao je aktivan društveni život — prijatelji, klijenti, izlasci. Sedam i trideset, lijepa ljetna noć... Da, vjerojatno je u tijeku vrući izlazak — piće, večera, razvrat. Mogla bi ući, pronaći cipele i ostaviti mu duhovitu poruku. Dragi kradljivče cipela Pobjegle smo i obavijestile FBI. Njihov tim stiže svakog trenutka. Pradine cipele Smijao bi se, pomislila je. Nije volio gubiti — tko jest? — ali bi se smijao. I to bi bio kraj cijele priče. Nadala se da neće pokrenuti alarm i još uz to biti prisiljena pozvati ga da joj bude službeni odvjetnik. Misli pozitivno, savjetovala je samu sebe i zagrijavala se za svoj novi plan dok je vozila. I shvatila da pada kao loš nabujak kad je ugledala njegov automobil u dvorištu. Oh, dobro, ponovno na plan A. Imao je predivnu kuću, divila joj se otkad ju je izgradio. Vjerojatno je prevelika za jednog muškarca, ali je razumjela potrebu za prostorom. Znala je da je Jack projektirao kuću s vrlo specifičnim naznakama koje mu je dao Del. Ne previše tradicionalna, ali ni previše moderna, mnogo svjetla, mnogo prostora. Obložena riječnim kamenom, istaknuta trostrukim krovom, što je odavalo dojam ležerne elegancije koja je odgovarala karakteru vlasnika. Odugovlačila je, morala je priznati. Izišla je iz automobila, otišla ravno do glavnih vrata i pozvonila. Prebacivala je težinu s jedne noge na drugu, lupkala prstima po koljenu. Živci, shvatila je. Za Boga miloga, bila je nervozna što će vidjeti muškarca kojeg poznaje cijeli život. S kojim se tukla i igrala. Čak su se vjenčali nekoliko puta — nakon što bi ga Parker ugnjavila, podmitila i ucjenjivala da glumi mladoženju na njihovim igrama vjenčanja kad su bili djeca. Sad je imala tremu. To ju je činilo kukavicom. Mrzila je biti kukavica. Opet je pozvonila, ovaj put snažnije. „Oprosti, bio si tako brz, a ja sam..." Del, raskopčane košulje na prsima na kojima se sjajilo nekoliko kapljica vode, crne vlažne kose, stao je i podigao glavu. „Ti nisi dostavljač iz Kineske palače."


„Ne, ja sam došla zbog... Pa ne možeš ovdje primati dostavu iz Kineske palače!" „Možeš ako si branio vlasnikova sina zbog posjedovanja opojnih sredstava i sredio mu rehabilitaciju umjesto zatvora." Nasmijao se i uvukao ruke u džepove. „Bok, Laurel. Uñi." „Nisam došla u posjet. Došla sam po cipele. Samo mi ih donesi i nestat ću prije nego što stigne tvoja riža s prženim škampima." „Odabrao sam slatko—ljutu svinjetinu." „Dobar izbor. Moje cipele." „Uñi. Razgovarat ćemo o uvjetima." „Del, ovo je apsurdno." „Volim apsurdno tu i tamo." Da bude po njegovu, zgrabio joj je ruku i povukao je unutra. „Onda, hoćeš pivo? Uzeo sam kineski Tsingtao." „Ne, ne želim kinesko pivo. Želim svoje cipele." „Oprosti, one su na skrivenoj lokaciji dok se ne utvrde i dogovore uvjeti za otkup. Jesi li znala da su ispustile taj tanki, piskutav krik dok si se okretala na tim tankim potpeticama? To je malo jezivo." „Znam da misliš da si duhovit, i dobro, nisi potpuno u krivu. Ali danas mi je bio jako dug dan. Samo želim svoje cipele." „Zaslužuješ Tsingtao nakon vrlo dugog dana. I gle, stiže večera. Zašto ne odeš na terasu? Lijepo je vani. Oh, usput dohvati i nekoliko piva iz hladnjaka. Hej, Danny, što ima?" Mogla se svañati, pomislila je Laurel. Mogla je i napraviti scenu. Ali svejedno neće dobiti cipele sve dok Del ne bude spreman za to. Bit će hladnokrvna, to je bila jedina ispravna metoda, zaključila je i lagano škripeći zubima uputila se u kuhinju. Čula je Dela i dostavljača kako razgovaraju o bejzbolu dok je odlazila. Očito je netko negdje promašio bacanje večer prije. Ušla je u prostranu prostoriju, sada okupanu toplom večernjom svjetlošću. Znala je da kuhinju upotrebljava samo za to da ondje drži pivo i dostavljenu kinesku hranu. Imao je nekoliko svojih hladnih specijaliteta — elegantna mala jela za zavoñenje žena — i dobro mu je išla priprema omleta sljedeće jutro. Tako su joj rekli. Otvorila je hladnjak i izvadila pivo i, budući da je bilo tu, uzela je i jedno za sebe. Budući da je poznavala Delovu kuhinju gotovo kao i svoju vlastitu, otvorila je zamrzivač i izvadila nekoliko ohlañenih piva. Primijetila je zgodnu kolekciju jela i juha gospoñe G. u obilježenim plastičnim posudama. Žena je prehranjivala svijet. Točila si je drugo pivo kad je Del ušao unutra s paketićima hrane. „Vidiš, pijem pivo. Smatram da smo postigli dogovor. Kad popijem pivo, uzet ću svoje cipele."


Njegov je izraz lica odavao blago sažaljenje. „Mislim da nisi dobro shvatila situaciju. Imam nešto što ti želiš tako da ja postavljani uvjete." Posložio je tanjure i salvete, a zatim je izvadio dva seta kineskih štapića iz ladice. „Rekla sam da ne želim večerati." „Pirjani domaći mesni ravioli." Protresao je jednu od vrećica. „Znam da si slaba na njih." Imao je pravo u vezi s hranom. Osim toga, nervoza u kombinaciji sa slasnim mirisom raspirivala joj je apetit. „ U redu. Pivo i samo malo raviola." Ponijela je piće na terasu s pogledom na travnjak i vrt. Voda se u bazenu presijavala. Na jednom kraju bazena nalazila se ljupka sjenica, pokraj nje masivni roštilj. Del je bio poznat po zabavama koje je ljeti prireñivao, na kojima su se ljudi boćali na tratini i kupali se u bazenu. Bio je dobar zabavljač, razmišljala je. Valjda mu je to bilo u genima. Izišao je s pladnjem na kojem su se nalazile kartonske kutijice i tanjuri. Barem je zakopčao košulju, primijetila je. Da joj se barem nije toliko fizički sviñao, pomislila je. Mogla bi bolje upravljati svojim emocijama da nije tako privlačan. Ili obrnuto. „Kanio sam ovo jesti u društvu ESPN—a i papirologije. Ovako je bolje." Stavio je hranu pred nju i otvorio kartonske paketiće. „Večeras je proba, zar ne?" Sjeo je i uzimao malo iz svakog paketića. „Kako je bilo?" „Dobro, pretpostavljam. Nisu me trebale pa sam se pripremala za vikend." „Bit ću na obredu vjenčanja u nedjelju", rekao joj je. „Išao sam na koledž s Mitchellom i napisao sam njihov predbračni ugovor." Jeo je dok je ona sjedila i pijuckala pivo. „Onda, kakva je torta?" „Torta od čokolade i maslaca, kao krema pjenica od bijele čokolade, prelivena glazurom od čokoladnog karamela." „Trostruka prijetnja." „Oni vole čokoladu. Sve je ukrašeno aranžmanima s cvjetovima crvene geranije. Emma izrañuje združena srca od geranija kao dekoraciju za vrh. A sad bih ja tebe trebala pitati kakav je bio tvoj dan?" „Ne trebaš biti kučkasta." Uzdahnula je jer je bio u pravu. „Ukrao si mi cipele", istaknula je i prepustila se mirisu hrane. „Ukrao je pogrešna riječ." „Moje su, uzeo si ih bez dopuštenja. " Zagrizla je raviole. Bože, baš je bila slaba na njih. „Koliko ti znače?" „To su samo cipele, Del."


„Molim te." Odbacio je njezinu tvrdnju i odmahnuo rukom. „Imam sestru. Znam koliku važnost vi žene pridajete cipelama." „Dobro, dobro, što želiš? Novac? Slastice? Kućanske poslove?" „Sve su to prihvatljive opcije. Dobro je počelo. Trebala bi probati slatko—ljuto." „Što je sad to?" Zamalo se ugušila u pivu. „Ovo je kao neka vrsta ljubavnog sastanka?" „Dvoje ljudi, hrana, piće, lijepa večer. Ima sve elemente ljubavnog sastanka." „Samo sam navratila k tebi. Ovo je slučajan posjet. To je..." Zaustavila se jer je opet osjetila leptiriće u trbuhu. „Dobro, hajdemo raščistiti stvari. Osjećam da sam započela nešto. Nešto ili..." „Nešto drugo?" sugerirao je. „Dobro, nešto ili nešto drugo. Bila sam tako raspoložena, reagirala sam impulzivno, a onda si mi ti vratio istom mjerom. I vidim sada, svakako vidim jer te savršeno dobro poznajem, da su riječi „sad smo kvit" značile bačenu rukavicu. Nisi to mogao ostaviti na miru, morao si uzeti moje cipele. I sad je tu kineska hrana, pivo i romantična kulisa zalaska Sunca, a savršeno dobro znamo da ti nikad nisi razmišljao o meni na taj način." Razmislio je trenutak. „To nije točno. Točna bi izjava bila da sam pokušao ne misliti na tebe na takav način." Nemalo iznenañena naslonila se na stolicu. „Kako se nosiš s time?" „Hmm." Podignuo je ruku, okrenuvši je lijevo—desno. Zurila je u njega. „Proklet bio, Del."


SEDAM

Nije mogao reći da je očekivao takvu reakciju, ali kod Laurel uvijek je bilo tako. „Proklet bio zbog čega?" „Zato što si rekao baš ono što treba. Uvijek znaš reći pravu stvar, osim kad kažeš potpuno pogrešnu stvar. Ali uglavnom je to prava stvar, samo je nisam htjela čuti." „Trebala si biti odvjetnik." „Pojest ću još malo raviola", promrmljala je. Uvijek ga je oduševljavala, osim kad ga je iritirala. To je vjerojatno isto. „Sjećaš li se kad smo svi bili kod Emminih roditelja za Cinco de Mayo15? „Naravno da se sjećam." Mrko ga je pogledala. „Popila sam previše tekile, što je bilo normalno s obzirom na okolnosti. Hej, ipak je to bio Cinco de Mayo." „Mislim da se kaže hola." ,,Ha—ha. Glumio si mi starijeg brata i sjedio sa mnom na stubama trijema." „To se ne zove glumljenje starijeg brata kad se brineš o prijatelju koji je u alkoholnom bunilu. Ali svejedno." Zahvatio je malo slatko—ljute svinjetine štapićima i stavio na njezin tanjur. „Prije toga Jack i ja smo stajali sa strane i promatrali svjetinu, kao što ti radiš." „Kao što ti radiš." „Dobro. Primijetio sam jednu plavu haljinu sa sjajnim parom nogu i..." Napravio je neodreñenu gestu koja joj je jasno dala na znanje što je značilo i. „Mislio sam, lijepo, zaista lijepo, i komentirao to Jacku. Rekao mi je da su noge i ostalo što promatram tvoje. To me je jebeno šokiralo, priznajem." Procjenjivao je njezinu reakciju i vidio kako iznenañenje raste na njezinu licu. „Budući da otkrivam sve karte, priznajem da to nije bilo prvi put. Dakle, bez obzira na to jesam li rekao pravu stvar ili nisam, bila je točna." „Ja nisam samo par nogu ili i..."

15

Cinco de Muyo (Peh svibnja) — u SAD—u se slavi kao dan meksičke kulture i identiteta.


„Ne, ali ipak su vrlo lijepe. Ti si prekrasna žena. To je isto točno. Nekomu su slabost pirjani mesni ravioli, a nekomu prekrasne žene." Skrenula je pogled sa strane. „To bi me trebalo razbjesniti." „Ti si isto tako jedna od mojih najstarijih i najvažnijih prijateljica." Zadirkivanje se više nije čulo u njegovu glasu. „To je važno, jako važno." „Jest." Odmaknula je tanjur prije nego što joj pozli. „Mislim da je isto tako točno da se one večeri, kad si tako impulzivno reagirala, izrodilo nešto neočekivano ili barem nepredviñeno." Dok je mrak postajao sve gušći, njegov vrt i dvorište zasjali su blagim svjetlom, a u daljini je odjekivalo sablasno graktanje gusaka. Činilo mu se neobično romantičnim i prikladnim na neki način. „Jako pažljivo govoriš o tome." „Pa, ovo je naš prvi izlazak", rekao je i nasmijao se. „Samo sam došla po cipele." „Ne, nisi." Uzdahnula je. „Možda nisam, ali imala sam takav plan vjerujući da si izišao van s nekom djevojkom pa se mogu ušuljati, uzeti svoje cipele i ostaviti ti duhovitu poruku." „Onda bi sve ovo propustila. I ja isto." „Evo ga opet", promrmljala je. „Mislim da sam se djelomice ponijela onako zbog svoga moratorija na seks." Očito zabavljajući se, ispio je svoje pivo. „Kako ti ide s time?" „Odlično. Možda me — kako da se pristojno izrazim — svrbi. Možda me svrbi više nego inače ovih dana." „Kao pravi prijatelj mogao bih te odvesti gore i pomoći ti da se počešeš ondje gdje te svrbi. Ali to nije u mojem stilu." Htjela je reći da se sama može počešati, ali zahvaljuje mu u svakom slučaju. Meñutim, odlučila je to prešutjeti jer je iznijela već previše informacija, čak i za prijatelje. Slegnula je ramenima umjesto toga. ,,Nije kao kod Jacka i Emme", rekao je. „Jack i Emma ne češkaju se ondje gdje ih svrbi. Oni..." „Smiri se, brzopleta curo", rekao je blago. „Nisam to mislio. Bili su prijatelji — prijatelji su i sada — ali postali su prijatelji prije, koliko, deset ili dvanaest godina? To je mnogo vremena. A ti i ja? Praktično cijeli život. Mi nismo samo prijatelji, mi smo obitelj. Ne na nelegalan i incestuozan način da čini ovaj razgovor jezivim, ali smo obitelj. Kao pleme", zaključio je. „Mi smo iz istog plemena, mogli bismo tako reći." „Pleme." Izgovorila je. „Ti si razmišljao o ovome. I mogu ti reći da se ne slažem ni s čim što govoriš." „To je lijepa promjena. Razgovaramo o promjenama, i to ne samo za nas, nego i za pleme."


„Kladim se da si zamislio kako si poglavica." Stavila je lakat na stol i naslonila je bradu na dlan. „Ti uvijek moraš biti glavni." „Ti budi poglavica ako me možeš pobijediti u obaranju ruke." Ona je bila snažna — bila je ponosna na to. Ali isto tako znala je svoje granice. „I kao poglavica plemena ti si već zamislio kako bi to trebalo ići." „Imam ono što ti nazivaš skicom. Barem nacrt skice." „Isti si kao Parker. Možda u tom grmu leži zec. Da je Parker muškarac ili da smo nas dvije lezbijke, bile bi vjenčane. Što znači da nikada više ne bih trebala izlaziti s muškarcima. Moja razdražljivost možda je ključni razlog moratorija na seks. I vrlo vjerojatno ovog razgovora." „Želiš li čuti što sadržava skica?" „Kakva skica?" „Možemo joj dati priliku na mjesec dana." „Čemu dati mjesec dana?" „Probi. Da se viñamo ovako mjesec dana. Izlazimo van, ostajemo kod kuće, razgovaramo, krećemo se meñu ljudima, bavimo se rekreacijskim sportom. Izlazimo kao ljudi koji unose drugačiju dinamiku u odnos. S obzirom na plemensku povezanost, a, cijeneći ono što oboje želimo, barem tako pretpostavljam, ograničit ćemo potencijalnu štetu koja može biti nanesena našemu dosadašnjem odnosu..." „Tko je sada odvjetnik?" „Iako mi to ne pruža nikakvo zadovoljstvo", nastavio je, „možemo nastaviti s moratorijem na seks, doslovno." „I ti ćeš staviti moratorij na seks?" „Pošteno je pošteno." „Hmmm." Prešla je s piva na vodu. „Radimo sve ostale stvari normalno, sve što dvoje neoženjenih ljudi slobodne volje rade jedno s drugim, ali bez seksa, ni meñu sobom ni s drugima?" „Takva je ideja." „Trideset dana." „Nemoj me podsjećati." „Zašto trideset?" „To je dovoljno vremena da odlučimo želimo li prijeći na sljedeći korak. To je veliki korak, Laurel. Previše si mi važna da bih srljao u to." „Teže je izlaziti nego seksati se." Nasmijao se. ,,S kim si ti to izlazila, dovraga? Pokušat ću ti olakšati. Što veliš da odemo u kino u nedjelju nakon zabave? Samo kino." Nagnula je glavu. „Tko odabire film?" „Pregovarat ćemo. Bez sladunjavih filmova." „Bez horora." „Dogovoreno." „Možda bi trebao napisati ugovor."


Reagirao je na podbadanje slijeganjem ramena. „Ako imaš bolju ideju, otvoren sam." „Nemam nikakvu ideju. Nikad nisam mislila da ćemo doći do točke u kojoj će mi trebati ideja. Što kažeš da jednostavno spavamo zajedno i nakon toga smatramo da smo kvit?" „Dobro." Kada se zabezeknula na njegove riječi, on se nasmijao. „Ne samo da te poznajem nego prepoznajem i blefiranje kad ga čujem." „Ti ne znaš sve." „Ne, ne znam. Mislim da je i naša veza dio onoga što ne znam pa pretpostavljam kako je najbolje da si uzmemo vremena i saznamo. Ja sam za, ako si i ti." Proučavala je lijepo i blisko lice, mirne oči, ležernu pozu. „Vjerojatno ćemo željeti ubiti jedno drugo polovicu vremena." „To neće biti ništa novo. Jesi li za ili protiv, Laurel?" ,,Za." Pružila mu je ruku da zaključe dogovor. „Mislim da ovo zaslužuje više od stiska ruke." Uzeo joj je ruku i povukao je tako da su se oboje uspravili na noge. „Osim toga, trebali bismo vidjeti kako je to kad nijedno od nas nije uzrujano." Drhtaji, kao i nervoza, golicali su njezinu kralježnicu. „Možda ja jesam." „Nisi. Ne želim ovdje vidjeti bore." Prešao je vrhom prsta izmeñu njezinih obrva. „Odaju te. „Čekaj", rekla je kad su njegove ruke kliznule niz njezine. „Sad sam nesigurna. Nije dobro ako previše razmišljam i..." Ušutkao ju je tako što ju je privukao k sebi i prekrio joj usne polaganim, nježnim poljupcima. „Mmm", mrmljala je i obuhvatila ga rukama oko vrata. Još iznenañenja, pomislio je, kad je pronašao toplinu i blagost umjesto strasti i afekta. Slatko i lagano umotano u slojeve poznatoga i novoga. Poznavao je taj miris, taj oblik, ali njezin okus, zreo i zavodljiv, prešao je iz onoga što je bio u ono što bi mogao biti. Polako je uvukao i sebe i nju u vrtlog novih osjećaja. Prepustila se, uživajući u svakom trenutku koji je zamišljala bezbroj puta. Dan pri zalasku, blaga svjetla, miran uzdisaj ljetnog povjetarca. Glupe fantazije zaljubljene djevojčice i žudnja koja se razvijala tijekom vremena prerasle su u potrebe žene. Sad su fantazije bile stvarne, strasti su se susrele. I u poljupcu je osjetila da njegove potrebe rastu s njezinima. Što god se dogodilo, ovaj trenutak, ovaj dan na zalasku uvijek će biti njezin. Kad su im se usne odvojile, ostao je stajati pokraj nje. „Što misliš koliko je dugo ovo čučalo u nama?" pitao se. „Teško je reći." Nemoguće je reći.


„Da." Ponovno joj je dotaknuo usne, kušajući ih, uzbuñujući ih i produbljujući poljubac dok oboje nisu ostali bez daha. „Bolje da odem po tvoje cipele." ,,U redu." Ali povukla ga je k sebi, vrućina je porasla, stala je uzdisati kad su njegove ruke kliznule niz njezino tijelo da obuhvate bedra. Gotovo je prešao granicu, ali se sabrao. „Cipele", procijedio je. „Osloboditi taoce. Moraš ići kući." Uzbuñena i omamljena, naslonila se na ogradu. „Rekla sam ti da je izlaženje teže od seksa." „Ne smijemo izbjegavati izazove. Kakve samo usne imaš. Uvijek mi se sviñalo kako izgledaju. Sad mi se sviñaju još više." Stisnula je usnice. „Doñi ovamo i reci mi to." „Bolje ne. Vraćam se za minutu s cipelama." Gledala ga je kako odlazi i pomislila da će to biti dug mjesec. *** Ušuljati se natrag u kuću trebalo bi, po svemu sudeći, biti jednostavnije nego što je bilo išuljati se. Carter i Mac vjerojatno su već ušuškani u svojem domu, a Jack i Emma isto tako. Gospoña G. nalazi se u svojem toplom apartmanu s podignutim nogama i šalicom toploga čaja ili je možda izašla s prijateljicama. Parker? Ona, sigurno, još uvijek radi, ali u svom stanu i u udobnoj odjeći. Laurel je parkirala i vidjevši svjetla u paviljonu i gostinjskoj kući, primirila se. Samo je htjela ući u svoj dom, biti sama, razmisliti o svemu što se dogodilo, o svemu što se promijenilo i što se večeras počelo mijenjati. Njezine su se usne još uvijek žarile od njegovih, njezina je koža još uvijek žuborila. Gotovo je zaplesala od sreće. Da vodi dnevnik, stranica današnjeg dana bila bi prekrivena srdašcima i cvjetićima. A onda bi je istrgnula i poderala jer bi joj bilo neugodno. Ali ipak bi to napravila. Smijući se na tu ideju, ušla je u kuću, oprezno i tiho zaključala vrata za sobom. Gotovo na prstima uspinjala se stubama. „Zar si tek sada došla?" Nije vrisnula, ali malo je nedostajalo. Uplašeno se okrenula i ugledala Parker. Naglo je sjela na stube da se ne sruši od šoka. „Isuse Bože! Isuse! Strašnija si od rotvajlera. Što radiš?" „Što radim?" Parker je mahala čašicom jogurta. „Otišla sam dolje po jogurt pa idem u sobu. Što ti radiš šuljajući se stubama?" „Nisam se šuljala Penjala sam se. Tiho. Imaš jogurt gore u malom hladnjaku."


„Nestalo mi je jogurta od borovnice. Željela sam od borovnice. Smeta li ti to?" „Ne. Ne. Bože." Laurel je teško udahnula i stavila ruku na prsa. „Preplašila si me do jaja." Ovoga puta Parker je uperila žličicu u nju. „Imaš izraz krivnje na licu." „Nemam." „Gledam u njega. Znam prepoznati krivnju na nečijem licu kad je vidim." „Ne osjećam krivnju. I zašto bih osjećala krivnju? Nemam ograničenje izlaska, mama, zar ne?" „Vidiš, kriva si." „Hajde, dobro, skini taj klaunovski nos." Laurel je dignula ruke kao da se predaje. „Išla sam k Delu po cipele." „Laurel, vidim to. Pa držiš ih u ruci." „Da. Da. Pa, cipele su odlične i htjela sam ih natrag." Jednu je nježno pogladila. „Naručio je kinesku hranu. Bilo je i pirjanih domaćih mesnih raviola." „Ah." Kimajući glavom, Parker se uspela nekoliko stuba da može sjesti iza Laurel. „Nisam planirala ostati, ali jesam. Sjeli smo na terasu i razgovarali o tome kako sam ja poljubila njega pa je on poljubio mene. A to ti nisam spomenula. Nekako mi je čudnije razgovarati o tome s tobom nego s njim." „Nadvladaj to već jednom." „Radim na tome, zar ne? U svakom slučaju, morali smo pronaći nekakav način da se s time nosimo. I on je nešto smislio." „Naravno." Parker se nasmijala i počela jesti jogurt žličicom. „Znam da si to očekivala jer ste vas dvoje od istog materijala. Rekla sam mu, da smo kojim slučajem nas dvije lezbijke, bile bismo u braku." Parker je opet kimnula jedući jogurt. „Mogu zamisliti." „Razgovarali smo o tome i zaključili da ćemo se viñati i raditi stvari koje svi parovi rade, osim seksa." Podigla je obrve i polizala žlicu. „Izlazit ćete, a nećete se seksati?" „Trideset dana. Pretpostavljamo da ćemo dotad znati jesmo li zaista htjeli seks ili je to samo... hm. Znam da je to razumno i zrelo, ali svjesni smo da želimo seks sada." „Uzeli ste si vremena kako biste bili sigurni da ćete se i dalje sviñati jedno drugomu. „Da, u tome je bit. Bilo je još toga. Pričali smo o zajedničkom plemenu i mojim nogama, ali zaključili smo da ćemo vidjeti kako nam ide. Smatraš li da je to u redu?" Parker je lagano koljenima udarila Laurelinu glavu. „Naravno da je u redu. Sve da i nije, trebala bi me poslati dovraga i reći da gledam svoja posla. Hoćeš malo jogurta?"


„Ne, hvala. Jela sam raviole." Naslonila je glavu na Parkerino rame. „Drago mi je što se nisam uspjela ušuljati." „Trebala bi se veseliti što sam tako dobra srca i nisam se uvrijedila što si uopće pokušala." „Najbolja prijateljica ikada." „To je savršeno točno. Jesam. A on je dobar čovjek. Znam da voli zapovijedati, iste smo krvi. I znam da ima mane, ali on je tako dobar muškarac." Položila je na trenutak svoju ruku na Laurelinu. „On te zaslužuje. Nas dvije sada moramo sklopiti pakt. Budeš li se žalila na njega — ili on na tebe — razgovarat ćemo o tome kao da je riječ o drugim dečkima. Ne trebaš se ustručavati zato što je on moj brat, a ja se neću uvrijediti zato što je on moj brat." ,,U redu." Ovile su male prste jedan za drugi kao dio prisege. „Sad idem gore završiti nekoliko stvari." Parker je ustala. „Znaš da ćeš povrijediti Emmu i Mac ako im ne kažeš." „Reći ću im." Dignula se na noge i krenula za Parker prema trećem katu. Del se odlučio za potpuno otkrivanje karata i dogovorio se s Jackom za jutarnju tjelovježbu. Budući da je naglasak na riječi potpuno, rekao je Jacku da dovede samo Cartera. Počeo je s kardio treningom, dok je Carter sa strepnjom prišao stazi za trčanje. „Pokušavam izbjegavati raditi ovo u javnosti. Ljudi bi se mogli ozlijediti." „Počni polako, a onda ubrzaj svakih nekoliko minuta." „Lako je tebi reći." „Nedostajalo mi je ovo mjesto." Da bude solidaran, Jack je stao uz spravu pokraj Dela. „Zgodno je imati teretanu kod kuće, i nedostaje mi grupni žamor. I mnoge atletski grañene žene u oskudnoj odjeći. Zaručen sam, ali još uvijek sam živ." „Ne razumijem čemu hodati na stazi za trčanje kad vani ima toliko staza za šetnju." Carter se jednom rukom primio za ručku — za svaki slučaj — i izvodio neodreñene pokrete. „I ne miču se pod nogama." „Ubrzaj malo, Cartere. I puževi te prestižu. Kako je moja Macadamia?" „Dobro je." Carteru su se obrve nabrale dok je postupno ubrzavao. „Jutros imaju sastanak i snimanje u studiju. Vjerojatno je dobro što me nema nekoliko sati." „I ti ćeš ubrzo imati svoju profesorsku sobu", Jack mu je obećao. Onda ćemo se pobrinuti za Emmin novi dom, pa za Laurelin." „Govoreći o Laurel, mi izlazimo." Čuo je uh sa svoje lijeve strane i skrenuo je pogled. „Jesi dobro, Cartere?" „Upravo sam poremetio rad nogu. Ovaj, izlazite, misliš kao par?"


„Da, to bi bila moja definicija izlaženja." ,,A za mene je znak da te uhvatim za vrat i zahtijevam od tebe da mi objasniš zašto iskorištavaš jednu od mojih djevojaka?" Del je skrenuo pogled prema Jacku dok je on ubrzavao. „Za razliku od tebe, ja se ne šuljam okolo i ne skrivam to." „Nisam se šuljao i skrivao, samo nisam znao kako objasniti vezu s Emmom u tako kratkom vremenu. A budući da se ženim jednom od djevojaka iz kvarteta, imam odreñene privilegije i dužnosti. Ali, ako ti spavaš s Laurel..." „Ne spavam s Laurel. Mi izlazimo." „Da, i vas ćete dvoje samo držati se za ruke, diviti se Mjesecu i pjevati izviñačke pjesme." „Neko vrijeme. Osim pjevanja. Nema komentara s tvoje strane?" zapitao je Cartera. „Zaposlen sam pokušavajući ostati na nogama." Da bi ih uvjerio kako je uspio, Carter je opet uhvatio ručku jednom rukom. „Pretpostavljam, ovako napamet, da je ovo nagla promjena situacije." „I ja sam tako mislio ispočetka, ali sad više nisam siguran. Čini mi se da se kuhalo neko vrijeme. „Kako si me prevario", rekao je Jack, povećavajući brzinu da bi uhvatio korak s Delom. „Kad se dogodila ta burna promjena?" „Nakon što smo se posvañali. Kulminiralo je time što mi je rekla i dokazala da joj nisam brat. A doista nisam. Tako da sada izlazimo i samo vas o tome obavještavam." „Dobro. Kilometar i pol?" „Spreman si. Navali, Cartere", rekao mu je Del. ,,Oh, Bože", izustio je Carter. U nedjelju ujutro Laurel je ostavila svoj posao u kuhinji i odjurila na sastanak prije zabave. Zatekla je partnerice na svojim mjestima i podignula ruku. „Ne kasnim." Budući da je to jutro već popila dvije šalice kave, zgrabila je samo bocu vode. „Samo da znate, pada kiša." „Na vremenskoj prognozi najavljuju da će prestati kišiti tijekom jutra", naglasila je Parker. „Ako ne prestane padati, sve ćemo unijeti unutra." „Dekoracije su prilično jednostavne", dodala je Emma. „Ako se razvedri do podneva, sve možemo pripremiti vani do jedan. Ili premjestiti u veliku dvoranu, brzo ukrasiti veliki kamin, dodati svijeće. U svakom slučaju, sve će biti spremno. Oba apartmana bit će gotova do deset." „Mladenci bi trebali doći u jedanaest." „Ja ću se prilagoditi za fotkanje", Mac se obratila Parker. „Oboje mladenaca imaju sestre koje će stajati s njima, što je lijepo. Mogu napraviti neke dobre snimke. Sreñivati dečke znači manje frizure i šminke, mladenci


imaju samo po jednu pratnju, tako da bih sa službenim fotografijama trebala biti gotova do dvanaest, dvanaest i trideset." „Gosti će doći u dvanaest i trideset, dočekat ćemo ih kratkim koktel—prijemom." Parker je čitala iz svoga rasporeda. „Za obred na otvorenome moramo se okupiti u jedan sat. Mladenkina i mladoženjina pratnja zajedno će ići naprijed, zatim će mladenci prići svaki sa svoje strane. Trajanje obreda, dvadeset minuta. Mac će fotografirati, osoblje će raznositi kanape—sendviče." „Opet, bit će to prilično brzo. Petnaest minuta trebalo bi biti dovoljno." „U jedan sat i 45 minuta počinje najava ulaska mladenaca, zatim vjenčani banket i zdravica. DJ najavljuje prvi ples u dva sata i 30 minuta. Rezanje torte u tri sata i 30 minuta." „Svi kolači spremni su za stol sa slasticama. Završit ću tortu do deset i odnijet ćemo je u plesnu dvoranu. Osigurali smo nož za kolače i lopaticu za tortu. Sretni je par zatražio da im spremimo najviši kat torte da ga mogu odnijeti kući." „U redu. Ples se nastavlja od tri sata i 40 minuta do četiri i 30. Mi ćemo donijeti darove, najaviti posljednji ples. Slobodne smo u četiri sata i 30 minuta. Ima li kakvih razloga za brigu? Potencijalne katastrofe?" „Što se mene tiče, nema. Oboje su vrlo slatki i trebali bi dobro izgledati na fotografijama." „Odabrali su velike, vesele geranije za zapučak da im se slažu s tortom", Emma je dodala. „Jako slatko." „Sami su napisali scenarij za obred." Parker je prstima lupkala po svom spisu. „To je tako neodoljivo. Bit će mnogo plakanja. Laurel, kako ti stojiš?" „Samo mi nedostaje Emmina dekoracija za tortu, inače stojim dobro." „Gotova je, u komori je. Donijet ću je." „Dakle, sve stojimo dobro. „Ne tako brzo." Mac je podignula prst kad se Laurel počela dizati. „Posao je riješen, sad možemo o privatnim stvarima. Što je najnovije s Delom?" „Nema najnovijeg. Vidjela sam te prije osam sati." „Nije te nazvao?" Emma se pitala. „Ostavio ti poruku ili nešto slično?" „Poslao mi je e—mail s popisom potencijalnih filmova za večeras." ,,Oh", Emma se borila da ne izgleda razočarano. „Baš obzirno." „To je praktično", Laurel ju je ispravila. „I to je Del. To sam ja. Ne tražim šarmantne ili seksi porukice." „Iako su one zabavne", Emma je promrmljala. „Jack i ja slali smo si gomilu seksi e—mailova. Još uvijek to radimo." „Što ćeš obući?" zanimalo je Mac. „Ne znam. Idemo u kino. Nešto za kino." „Ali on će biti odjeven za vjenčanje", Emma je istaknula, „tako da ne možeš biti preležerna. Trebala bi nositi plavi top. Onaj uz vrat što se veže


straga. Odlično ti stoji. S bijelim kapri hlačama koje bih voljela i ja nositi, ali mi u njima noge izgledaju zdepasto. I natikače s nižom potpeticom." ,,U redu, hvala ti što si me obukla." „Sretna sam što mogu pomoći", rekla je Emma sa širokim osmijehom koji je odavao sarkazam. „Okladili smo se", Mac ju je obavijestila. „Nitko ne misli da ćete izdržati punih mjesec dana prije nego što se pohvatate. Carter daje vašoj snazi volje najviše 24 dana." „Vi ste se kladili na to kad ću se ja poseksati s Delom?" „Itekako. Ti si diskvalificirana", rekla je kad je Laurel ponovno počela govoriti. „Konflikt ili interes. Dajem ti 16 dana, ne zbog snage volje, nego zbog tvrdoglavosti — u slučaju da uspijem utjecati na tebe da mi pomogneš dodati taj iznos u moj vjenčani fond." „Nepošteno, nepošteno", Emma je zapjevala. „Na koliko je oklada?" „Svatko je uložio stotku." „Pet stotina? Stvarno?" „Šest, računajući i gospoñu G." „Čovječe." „Počeli smo svatko s deset." Emma je slegnula ramenima i uzela jagodu sa stola. „Ali onda su Mac i Emma neprestano izazivale jedna drugu. Morala sam ih zaustaviti kad smo došli do stotinu. Parker čuva uloge." Uzrujana, Laurel je podignula obrve. „I što ako se poseksamo i nikomu ne kažemo?" „Molim te." Mac je zakolutala očima. „Prvo, nikad to nećeš moći zadržati za sebe, i drugo, čak i da zadržiš, znat ćemo." „Mrzim kad si u pravu. I nitko nam nije dao trideset dana?" „Nitko." ,,U redu, evo dogovora — i ja moram dobiti pravo glasa jer je riječ o mojem seksu, potencijalnom. Ne želim biti diskvalificirana. Ulažem sto, i ako izdržimo trideset dana, novac je moj." Prigovori su izbili sa svih strana, ali ih je Parker odbacila. „Znate, to je pošteno." „Znate da se voli natjecati", žalila se Mac. „Ona će izdržati samo zato da dobije okladu." „Onda će je zaslužiti. Nabavi mi stotku i dodat ću tvoju okladu." „Može." Sjajnih očiju Laurel je protrljala ruke. „Nakon sve— napokon se isplati moratorij na seks. Moram završiti glazuru." Otplesala je kratki boogie na vratima. „Vidimo se poslije, pušioničarke." „Vidjet ćemo tko je pušioničar", rekla je Parker nakon što je Laurel izišla plešući. „Hajdemo, djevojke, bacimo se na posao."


OSAM

Bilo je čudno, ali i zanimljivije izići samo s Delom nego s cijelim društvom. Ugodnije je na više razina, što je vjerojatno bilo dobro, shvatila je Laurel. Nisu trebali slušati životnu priču onog drugog jer su je već poznavali. Nije riječ o cijeloj torti, pomislila je, ali biskvit je tu. Sad se činilo još zanimljivijim kušati uzorke kreme. Znala je da je kao student ureñivao prestižni studentski časopis na Yaleu i igrao bejzbol, kao što je znala da su pravo i sport njegove dvije strasti. Ali nije znala da je samovoljno odabrao kojim će putem krenuti njegova karijera. „Nisam znala da si ozbiljno razmišljao o profesionalnom bejzbolu." To su stvari koje naučiš, razmišljala je Laurel, tek na trećem izlasku. „Smrtno ozbiljno. I dovoljno ozbiljno da to zadržim uglavnom za sebe." Šetali su kroz park ližući sladoled u kornetu dok je ljetni Mjesec bacao srebrnu svjetlost na jezero — što joj se činilo idealnom pozadinom za uobičajen izlazak uz večeru. „Što je prevagnulo?" pitala ga je. „Nisam bio dovoljno dobar." „Kako znaš? Vidjela sam te u akciji dok si igrao na akademiji i nekoliko puta na Yaleu — i zatim kako igraš softball." Blago namrštena promatrala je njegov profil dok su šetali. „Možda ne smatram bejzbol svojom religijom kao neki ljudi, ali shvaćam igru. Znao si što radiš." „Naravno. I bio sam prilično dobar. Prilično dobar nije dovoljno dobar. Možda bih i bio da sam sve uložio u to. Razgovarao sam s nekim lovcima na talente iz tima Yankeesa." „Ideš." Udarila ga je po ruci. „Ozbiljno? Nisam to znala. Yankeesi su te primijetili? Zašto ja to nisam znala?" „Nisam to nikad nikomu rekao. Morao sam se odlučiti. Mogao sam biti ili zaista dobar odvjetnik ili pristojan igrač bejzbola." Sjetila se da ga je gledala kako igra od... uvijek, shvatila je. Bez mnogo napora, pred očima joj se stvorila slika njega kao dječaka kako igra malu ligu. Bože, bio je tako sladak. „Volio si bejzbol."


„Još uvijek ga volim. Upravo sad sam shvatio da ga nisam volio dovoljno da mu dam sve što imam, i odreknem se svega ostaloga. Tako da nisam bio dovoljno dobar." Razumjela je to, da, razumjela je to jako dobro. Pitala se bi li i sama mogla donijeti pametnu, racionalnu odluku da se odrekne nečega što voli i želi. „Jesi li ikada zažalio zbog te odluke?" „Svako ljeto. Pet minuta." Prebacio je ruku preko njezinih ramena. „Ali znaj, kad budem star i budem sjedio u stolici za ljuljanje na trijemu, moći ću pričati svojim praunucima kako su me nekada davno željeli Yankeesi. Nije mogla zamisliti tu sliku u svojoj glavi, ali ideja ju je nasmijala. „Neće ti vjerovati." „Naravno da hoće. Voljet će me. I moj džep pun bombona. A ti? Nešto za čim žališ?" „Vjerojatno toga ima nešto više nego kod tebe." „Zašto?" „Zato što ti — i Parker — uvijek izgledate kao da znate kojim smjerom trebate i želite ići. Hajde da vidimo." Zagrizla je kornet dok je razmišljala. ,,U redu. Katkad se pitam kako bi bilo da sam otišla u Francusku i ostala tamo. Da vodim vlastitu ekskluzivnu patisserie 16 — i imam brojne strastvene avanture." „Naravno." „Dizajnirala bih i pekla torte za kraljevsku obitelj i zvijezde, i ponašala se prema svom osoblju kao prema psima. Allez, allez! Imbeciles! Merde!" Smijao se njezinim širokim, nesumnjivo francuskim gestama i izmicao glavu pred njezinim kornetom. „Bila bih živi teror, i genij, svjetski poznata, letjela bih na uzbudljiva mjesta da pravim roñendanske torte za male princeze." „Mrzila bi to. Osim psovanja na francuskom." I više nego puna trbuha bacila je ostatak korneta u smeće. „Vjerojatno, ali to je nešto o čemu katkad razmišljam. Ipak bih radila isto što i sada radim, u samoj biti. Nisam trebala birati." „Naravno da jesi. Sama ili partnerstvo, europska avantura ili dom. To je takoñer velika odluka. Znaš, da si otišla u Francusku, udaljila bi se od nas." Bože, to je bila apsolutna istina. Ali, držeći se teme odmahnula je glavom. „Bila bih previše zaposlena svojim uzbudljivim avanturama i uzdizanjem svojeg ega do nebesa. Mislila bih na vas s ljubavlju tu i tamo i svratila bih povremeno iz New Yorka da vas očaram svojim europskim poletom." „Ti imaš europski polet." 16

Patisserie — fr. slastičarnica.


„Stvarno?" „Katkad mrmljaš ili psuješ na francuskom dok radiš." Stala je i namrštila se. „Ja?" „Tu i tamo, i to sa savršenim naglaskom. To je zabavno." „Zašto mi to još nitko dosad nije rekao?" Uzeo joj je ruku i isprepleo svoje prste s njezinima dok su odmicali od jezera. „Možda zato što su mislili da znaš, jer si ti ona koja mrmlja i psuje." „Može biti." ,,A da si otišla, zamišljala bi ovo što radiš sada ovdje." „Da, bih. Ipak, drugi put zamišljala bih da imam slatku malu slastičarnicu u malenom selu u Toskani, gdje kiša pada samo noću i slatka dječica dolaze moliti slatkiše. To je prilično lijep san." „I evo nas oboje ovdje, u Greenwichu." „Sve u svemu, to je dobro mjesto za život." ,,A sada?" dotaknuo joj je lice da je poljubi. „Gotovo je savršeno." „Ovo se čini gotovo prelagano", rekla je dok su hodali natrag prema automobilu. „Zašto bi bilo teško?" „Ne znam. Samo sam prirodno sumnjičava prema laganome." Kad su došli do automobila, naslonila se na vrata i okrenula se prema njemu. „Kad ide lako, znam da me čeka katastrofa koja će mi se obiti o glavu. Iza ugla je, recimo, glasovir koji spuštaju kroz prozor." „Uvijek ga možeš zaobići." „Što ako ne gledam gore sve dok — bum — ne pukne kabel i eto me ispod Steinwaya." ,,U većini slučajeva kabel ne pukne." ,,U većini slučajeva", složila se, tapkajući prstima po njegovim prsima. „To se dogodi samo jednom. Tako da je bolje gledati gore, za svaki slučaj." Pomaknuvši ruku, zametnuo joj je pramen kose iza uha. „Možeš se isto tako spotaknuti na pločniku i slomiti vrat." „To je istina. Katastrofe svuda vrebaju." „Bi li se osjećala bolje da sam započeo svañu?" Položio je ruke s jedne njezine strane pa s druge, oslonio se na automobil i nagnuo da je poljubi. „Da bude kompliciranije, da ne bude tako jednostavno." „Ovisi koliko komplicirano." Privukla ga je k sebi za još dublji poljubac. „Još dvadeset i četiri dana", promrmljala je. „Možda ipak nije jednostavno." „Gotovo tjedan dana manje." Otvorio joj je vrata. „I osam stotina dolara oklade u igri." Da, oklada, pomislila je dok je ulazila u automobil. I on je uložio svojih stotinu dolara u okladu. „Neki bi rekli da se mi iz plemena pretjerano otvoreno ponašamo kad padaju oklade o tome kad ćemo se seksati."


„Ti neki nisu dio našeg plemena. I kad već govorimo o plemenima, zašto ne bismo okupili naše pleme četvrtoga?" „Četvrtoga kada? Ah, da, srpnja17. Bože, samo što nije stigao." „Mogli bismo igrati bejzbol, jesti hotdog, gledati vatromet u parku. Nema nikakve proslave toga dana." „Nema nikakvih dogañaja četvrtoga, bez obzira na to koliko nas molili i potkupljivali. Tradicija Zavjeta. Imamo slobodan dan." Uzdahnula je. „Cijeli dan slobodan, daleko od kuhinje. Mogli bismo." „Dobro, zato što sam već razgovarao s Parker u vezi s okupljanjem našega plemena." „Što da sam rekla ne?" Šarmirao ju je osmijehom. „Onda bi nam nedostajala." Pogledala ga je mrko, ali na usnama joj je titrao osmijeh. „Znači da već imam dogovor za koji nisam znala." „Čuo sam da se spominje neka prikladna rodoljubna torta. I mislili smo poslije otići Gantriju uživati u glazbi." „Ja neću voziti. Ako pripremam tortu, onda ću piti." ,,U redu. Nagovorit ćemo Cartera da vozi", zaključio je i nasmijao se. „Svi možemo stati u Emmin kombi." „Što se mene tiče, vrijedi." Sve joj je odgovaralo, pomislila je dok je skretao u dvorište. Morat će dobro paziti na glasovire. Odlučila je odabrati temu vatrometa, što je značilo da će upotrijebiti mnogo vučenog šećera. Vjerojatno je glupo toliko se mučiti oko piknika u parku s prijateljima, pomislila je dok je bacala užarene niti s mlatilice na drveno postolje, ali isto tako bilo je zabavno. Od niti je oblikovala raskošne fontane na torti koju je već ukrasila crvenom, bijelom i plavom bojom. Još zastavice od gumene paste po rubovima i gotovo je. Uživajući sama sa sobom, počela je oblikovati vatromet od šećernih niti koje su malo nalikovale na pčelinji vosak. Povukla se natrag da odmjeri svoju prvu skulpturu i gotovo je vrisnula kad je ugledala muškarca na ulaznim vratima. „Oprosti. Ispričavam se. Nisam htio ništa reći dok si radila. Bojao sam se da ne upropastim posao. Nick Palacinos, u posljednji tren organizirali smo zaručničku zabavu kod vas." „Znam." U ruci je nosio buket ljetnog cvijeća. „Kako si?" „Dobro. Tvoja mi je partnerica rekla da mogu doći, da ne radiš, ali..." „Ovo nije za posao." 17

Četvrti srpnja – Dan neovisnosti


„Trebalo bi biti." Prišao je bliže. „Zabavno je." „Da, jest. Vučeni je šećer poput igračke." „I tvoje su ga ruke prepune tako da je možda bolje da odložim buket ovamo." Prošao je cijelom kuhinjom da bi stavio cvijeće na mjesto na kojem ne smeta. „Prekrasno je." Je li očijukala s njim? Da. Na neki način. „Hvala ti." „Imam bakin recept za lathopitu." „Oh, to je odlično." „Zapovjedila mi je da ti ga osobno isporučim. Izvadio je papirić s receptom iz džepa i stavio ga pokraj buketa." „I da ti donesem cvijeće." „To je jako slatko od nje." „Svidjela si joj se." „I ona se meni svidjela. Želiš li popiti kavu?" „Ne, hvala. Njezina treća zapovijed bila je da te pozovem na večeru — što sam ionako kanio, ali ona voli sebi pripisati zasluge." „Oh. I to je slatko od vas oboje. Ali ja sam zapravo upoznala nekoga nedavno. Odnosno, izlaženje s njim je odnedavno. Na neki način." „Moja baka i ja smo razočarani." Lagano se nasmiješila. „Mogu li ipak zadržati recept?" „Pod uvjetom da joj mogu reći da si me odbila jer si ludo zaljubljena u nekog drugog." „Dogovoreno." „I..." Izvadio je kemijsku olovku, okrenuo papirić s receptom i napisao nešto. „Moj broj. Nazovi me ako se stvari promijene." „Ti ćeš biti prvi." Uzela je komadić šećerne niti s postolja i ponudila mu. „Kušaj." „Lijepo. Utješna nagrada." Nasmijali su se jedno drugomu kad je Del ušao. „Bok. Oprosti, nisam znao da si s klijentom." Čudno, pomislila je Laurel. „Ah, Delaney Brown, Nick..." „Pelacinos", Del je rekao. „Trebalo mi je minutu." „Del, naravno." Nick je pružio ruku da se rukuje s njim. „Nismo se dugo vidjeli. Kako si?" Možda uopće nije bilo čudno, Laurel je zaključila kad su dva muškarca započela razgovor. „Razgovarao sam s Terri i Mikeom prije nekoliko tjedana. Jesi li i ti u igri za vjenčanu tortu?" „Ja? Ne. Roñak mi se ovdje ženi za nekoliko mjeseci." „Nickova baka došla je u posjet iz Grčke", istaknula je Laurel, u slučaju da su zaboravili da je ovdje. „Imali smo zabavu prije zabave tako da ona može provjeriti hoće li sve biti dobro organizirano." „Da. Svratio sam te večeri."


„Trebao si se pridružiti zabavi. Bila je dobra." „Bacio sam na minutu oko. Izveo si Laurel na plesni podij." Del ju je gledao, namjerno. „Odlična večer." Ona se vratila svom vučenom šećeru. „Za mene svakako, dobila sam recept od bake matrone", rekla je s osmijehom slatkim kao njezin šećer. „To je velika večer za mene." „Morao bih ići. Obavijestit ću baku da sam isporučio dostavu." „Reci joj da to iznimno cijenim i da ću nastojati učiniti je ponosnom na vjenčanju." „Hoću. Drago mi je što sam te opet vidio, Laurel. Del." „Otpratit ću te. Koji je tvoj hendikep sada?" Del je pitao dok su izlazili iz kuhinje. Laurel se namrštila dok nije shvatila da Del govori o golfu. Mašući glavom, ubacila je još šećera. Nije željela da taj trenutak bude čudan ili napet. Ljubomora je značila slabost, egocentričnost i gnjavažu. Ali njezina mala naznaka — kao pčelinjeg voska u vučenom šećeru — ne bi škodila. Naposljetku, Nick ju je pozvao van. Čak joj je ostavio svoj broj koji će vidjeti svaki put kad bude vadila recept za lathopitu, što je bilo jako pametno od njega, sad kad je razmišljala o tome. Naravno, Del to nije znao, ali mogao je zaključiti, zar ne? I ako je zaključio, mogao je biti malo ljubomoran ili nešto slično umjesto „kako si, kako ide golf?" Muškarci, mislila je — ili radije, muškarci kao Del —jednostavno nisu razumjeli suptilne nijanse veze. Vratio se za nekoliko trenutaka. „Kako je dobra", rekao je gledajući tortu i otvarajući kuhinjski ormar. „Želiš li čašu vina? Ja želim." Kad je ona slegnula ramenima, on je otvorio bocu pinota i natočio dvije čaše. „Nisam znala da ćeš doći." Ignorirala je vino jer je stavljala čudo od šećernog vatrometa na tortu. „Prespavat ću ovdje jer sutra krećemo svi zajedno odavde. Gospoña G. odlazi s nekim svojim prijateljima, ali naći ćemo se s njom. Nosi dovoljno hrane da nahrani selo." „Da, znam." Točio si je vino i promatrao je. „Cvijeće, ha?" Ona je opet slegnula ramenima i nastavila s poslom. Ležerno, kao i obično stojeći na nogama, otvorio je kutiju s keksima. „Nije on tvoj tip." Zastala je dovoljno dugo da ga pogleda podignuvši obrve. „Stvarno? Privlačan, obziran muškarac koji radi u prehrambenoj industriji i voli svoju baku nije moj tip? Drago mi je što si me obavijestio."


Del je zagrizao keks. „On igra golf." „Dobri Bože! Srećom sam na vrijeme pobjegla." „Dvaput tjedno. Svaki tjedan." „Prestani. Plašiš me." Odgrizao je još komadić keksa. „I voli art—filmove. Znaš, one s titlovima i simbolizmom." Zastala je s poslom da gutne malo vina. „Ti si izlazio s njim? Bolan prekid?" „Smiješno. Poznajem nekoga tko jest." „Ima li itko koga ne poznaješ?" „Ja sam odvjetnik njegove sestrične Therese — i njezina muža. U svakom slučaju, Nick je više Parkerin tip, osim toga što je njegov raspored gotovo jednako lud kao njezin i što nikada ne bi pronašli vremena jedno za drugo." „Parker baš ne voli art—filmove." „Ne, ali ih razumije." „A ja ne razumijem možda zato što nisam išla na Yale?" „Ne, nego zato što bi te živcirali." Živcirali su je, ali opet. „Ima više kvaliteta u muškarcima od izbora filmova i golfa. On je dobar plesač", ispalila je. Obrambeni ton u njezinu glasu digao joj je živce. „Volim plesati." „Dobro." Prišao joj je i zagrlio je. „Prestani. Nisam gotova s tortom." „Izgleda dobro. Ti izgledaš bolje i mirišeš jako dobro." Mirisao joj je vrat. „Šećer i vanilija. Nisam prepoznao Nicka kad si plesala s njim." Okrenuo ju je, nadesno pa nalijevo. „Bilo je mnogo ljudi. I ja sam gledao tebe. Stvarno, samo sam tebe gledao." „To je prilično dobro", promrmljala je. „To je prilično istinito." Spustio je glavu i spojio svoje usne s njezinima. „Bok, Laurel." „Bok, Del." „Ako daš Parker ovo cvijeće, kupit ću ti drugo." To je bila, pomislila je, savršena količina pčelinjeg voska u šećeru. „Može." Praznici, pravi praznici bez posla na pameti bili su toliko rijetki da je Laurel njezin unutarnji sat probudio točno u šest. Počela se dizati iz kreveta, ali je shvatila da se ne mora dizati. Uvukla se ponovno s istim osjećajem čuñenja koje je osjećala kao dijete kad bi svanuo neočekivani snježni dan. Čak i kad je uzdahnula i ponovno zatvorila oči, mislila je na Dela u drugom krevetu, prilično blizu. Mogla je ustati, ušuljati se u njegovu sobu, u njegov krevet. Izgubiti okladu.


Uostalom, bio je Dan nezavisnosti. Zašto ne biti neovisna? On se neće žaliti ni vikati upomoć. Mogla bi se presvući u nešto više seksi od majice s tankim naramenicama i boksericama. Imala je opremu. Možda bi djelovali plavi medvjedići. Ili možda svilena spavaćica s pastelnim cvjetnim uzorkom, ili... Dok je razmišljala o tome, opet je zaspala. Propuštena prilika, mislila je dok je silazila u obiteljsku kuhinju gotovo tri sata poslije. Vjerojatno je to i najbolje jer bi se drugi naslañivali što su ona i Del izgubili okladu. To je bio najbolji način, način da oboje pokažu da su odrasli ljudi sa snagom volje i razumom. Samo još nekoliko tjedana, zaista, nije to tako velika stvar. Kuhinju su ispunili glasovi i miris doručka. Tu je bio i on, izgledajući tako neodoljivo i odmorno, pijući kavu i očijukajući s gospoñom G. Mogla je samo zažaliti što nije realizirala tu ranojutarnju ideju. „Ustala je", Mac je najavila. „Baš na vrijeme. Upravo je pred nama divovski blagdanski doručak koji, zahvaljujući Delovoj moći uvjeravanja, sadržava i belgijske vafle." „Mljac." „I ja kažem. Nećemo raditi ništa drugo osim jesti i toviti se cijeli dan, sve dok ne doñemo u park i tamo nastavimo jesti i toviti se. Uključujući i tebe", Mac je pokazala na Parker. „Nisu sve debele guzice nastale na isti način. Ja ću malo reorganizirati svoj ured. To me opušta." „Tvoj je ured već organiziran do opsjednutosti." „Tamo živim, i tamo je moj dom." „Gnjavi djevojku dok postavljaš stol", naredila je gospoña Grady. „Nemam cijeli dan." „Jest ćemo na terasi jer je praznik." Mac je uzela hrpu tanjura, mašući glavom kad ih je Carter htio uzeti od nje. „Oh. Oh, slatkišu. Uhvati se nečega što se ne može razbiti." „Imaš pravo." „Pijemo koktele mimoza, kao pravi odrasli ljudi." Emma je dodala Carteru košaru za kruh. „Što je ovo nego preludij za naš godišnji odmor sljedeći mjesec, kad je svaki dan praznik." „Ja ću se pobrinuti za piće." Jack je dohvatio šampanjac i vrč soka od naranče. „Netko me trebao probuditi. Pomogla bih vam s time, gospoño G." „Sve je pod kontrolom." Gospoña Grady lagano je okrenula svoju lopaticu. „Odnesi van sve što nam još treba. Bit će spremno za dvije minute." „Lijep početak dana." Laurel je gledala Dela dok su nosili pladnjeve van. „Tvoja ideja?" „Tko želi biti unutra na ovakav dan?"


Laurel se sjetila kako je često bilo zabavnih ljetnih objeda na terasi kad ih je posjećivala kao dijete. Cvijeće, dobra jela i ugodno društvo u dražesnim, lijenim jutrima. Već su spojili stolove da mogu svi zajedno sjesti, presvukli ih lijepim navlakama, i da, bilo je cvijeća i dobrih jela, i sjaja kristala na jutarnjem suncu. Zaboravila je što znači uživati bez ikakvih obveza toga dana, osim uživanja. Uzela je čašu koju joj je Jack ponudio. „Hvala." Ispila je gutljaj. „Mogao si s time ostvariti karijeru." Povukao ju je za kosu prijateljski. „Vratiti se na trenutak u prošlost uvijek je zabavno." Kad je gospoña G. izišla s posljednjim pladnjem, Del ga je preuzeo. „Čelo stola za vas, kraljice vafla." Naravno da ga je voljela, pomislila je Laurel, gledajući kako se trudi oko gospoñe Grady sve dok nije završila s koktelom u ruci. Kako da si pomogne? Prišla mu je i poljubila ga u obraz. ,,Dobar posao." Bit će od sada ovako, shvatila je. Oh, ne belgijski vafli i kokteli na terasi. Ali, ovo društvo, njezina obitelj. Ovi glasovi, ova lica, na odmoru i iznenadnim obiteljskim objedima. Glasovi su se miješali s hranom za stolom. Komadić vafla za Emmu, voće za Parker dok je razgovarala s Carterom o knjizi koju su oboje nedavno pročitali. Gomila šlaga za Mac i Dela koji raspravlja s Jackom o pozivu na utakmicu bejzbola. „Što ti se mota po glavi, djevojko", pitala ju je gospoña Grady. „Gotovo ništa. To je lijepa promjena." Gospoña Grady nagnula se prema njoj i tiho joj šapnula. „Hoćeš li im pokazati dizajn koji si upravo završila?" „Zar bih trebala?" „Prvo pojedi." Mac je lupnula žličicom o čašu. „Želim najaviti da vas nakon doručka vodimo u obilazak nove knjižnice Cartera Maguirea. Carter i ja tamo smo sinoć odvukli pola milijuna knjiga, pa očekujemo vaše hvalospjeve. Neke ostavite i za arhitekta." Podigla je svoju čašu prema Jacku. „Nije bilo više od četvrt milijuna knjiga", Carter ju je ispravio. „Ali je sjajno. Stvarno sjajno, Jack." „Ništa mi nije draže od zadovoljnih klijenata." Uputio je pogled Emmi. „Pa, gotovo ništa." „I nema više lupanja čekićem, piljenja, bojenja. Nije da se žalimo", rekla je Mac. „Ali, oh, Bože." „Lupanje čekićem i ostalo počinje u susjedstvu sljedeći tjedan", Jack ju je upozorio.


„Čepiće za uši." Mac je rekla Emmi. „Toplo preporučujem." „Izdržat ću. Za novu komoru i novi radni prostor, izdržat ću." „Izvodit ćemo radove u tvom prostoru u tandemu, Laurel." „Ona će gunñati." Mac je mahala vilicom. „Ja? Ja sam svetica, ali ona će gunñati i žaliti se." „Vjerojatno." Laurel je slegnula ramenima i pojela vafl do kraja. „Odvojit ćemo prostor na kojem će se obavljati radovi od tvoje kuhinje", rekao joj je Jack. „Držat ćemo se dalje od tvog prostora koliko je god to moguće." „Ona će i dalje gunñati. To joj je u prirodi." Laurel je hladnokrvno pogledala Mac, a zatim ustala i otišla unutra. „Što? Što? Šalila sam se. Uglavnom." „Nije ljutita. Da jest, glavu bi ti odsjekla." Parker je pogledala prema kući. „Vratit će se." „Hoće. Ti se ne ljutiš, zar ne?" Mac je vilicu uperila prema Delu. „Ako je ona ljutita, i ti bi trebao biti ljutit zbog nje jer ste sada zajedno." „Ako je to pravilo, to je žensko pravilo." „To nije žensko pravilo. To je pravilo para." Mac je pogledala Emmu tražeći potvrdu. „Upravo tako. Ako znaš prepoznati što je dobro za tebe." „Nisam ljutit, a, ako je ona ljutita, morat će to prevladati." „Ti stvarno ne znaš kako ovo funkcionira", zaključila je Mac. „Parker, trebala bi mu zapisati neke stvari. Pravila su niti koje čine tkaninu. On ima rupe u svojoj tkanini." „Jesu li ovo ženska pravila, pravila parova ili pravila kvarteta?" „To je zapravo isto", objasnila mu je Parker. „Nabavit ću ti naš memorandum." Okrenula je pogled prema Laurel koja se vraćala sa svojim blokom za skice. „Ali bit je sporna u ovom trenutku." ,,U čemu je bit?" Laurel je zapitala. „Pravilo ljutnje i uvrede." ,,Oh. Nisam ni ljutita ni uvrijeñena, samo je ignoriram." Šetala je oko stola do Cartera. „Ovo je za tebe, nije za nju. Samo za tebe." ,,U redu." Pogledao je Mac. „Je li ovo dopušteno?" „Ovisi." „Ona nema ništa reći. Za tebe je, ako ti se sviña. Mladoženjina torta." Laurel je nagnula blok tako da Mac ne može vidjeti i otvorila ga Carteru. Promatrala mu je lice i vidjela upravo ono što se nadala da će vidjeti. Bljesak potpuna oduševljenja. „Predivno je. Ne može biti savršenije, a nikad nisam o tome razmišljao." „Što je?" Kad je Mac pitala i približila se, Laurel je naglo zatvorila blok.


To je izazvalo nekoliko izljeva smijeha za stolom dok je Mac psovala. Tad je promijenila taktiku tako što je navukla tužni, sažalni izraz lica. „Molim te. Molim te, molim te." Laurel je otvorila dio bloka. „Samo ti pokazujem za Cartera. Ne za tebe." „Dobro." Laurel je otvorila blok i čula kako Mac uzima dah prije nego što je ispustila drhtavi oh. Jack je nagnuo glavu da pogleda. „To je knjiga. Lijepo je. Odgovara." „To nije samo knjiga. To je Kako vam se sviña. To je tvoj tip knjige, zar ne, Carteru?" „To sam predavao kad smo se počeli viñati. Čak je otvorena na Rosalindin govor 18 . Vidi ovdje." Prešao je prstom po otvorenoj stranici knjige. „... čim su se zagledali već su se zaljubili...19" ,,Oh, kako divno." Emma se nagnula da bolje vidi. „Sviña mi se vrpca za označavanje stranice s njihovim imenima." „Mislim da ću maknuti Mackensie. Samo ću staviti Carterovo ime", odlučila je Laurel. „Da, samo njegovo. Carter Maguire, doktor znanosti." „Nećeš me skinuti s torte. Voliš me." Laurel je frknula. „Pih." „Voliš me", Mac je brzo ponovila. „Dizajnirala si savršenu tortu za mog muškarca. Voliš me." Zagrlila je Laurel i lagano zaplesala. „Možda volim Cartera." „Naravno da ga voliš. Tko ne bi? Hvala ti, hvala ti", šapnula je Laurel na uho. „Najbolja je." „Gotovo je zaslužuješ", šapnula joj je natrag, nasmijala se i čvrsto je zagrlila. „Pogledat ću je dok se vi budete bavili posuñem", gospoña Grady priprijetila je prstom. „Hrana čeka da je zapakiramo za izlet kad budete spremni. Morat ćete iznijeti košare." „Pakiranje, obiteljska kuhinja u tri i trideset", najavila je Parker. „Zaduženja su sljedeća. Krcanje kombija u četiri, što uključuje hranu, stolice na rasklapanje, pokrivače, sportsku opremu i ljude. Označena su sjedala na kojima ćete sjediti", dodala je i nagnula glavu na glasove negodovanja. „Da se ne svañamo. Ja ću voziti." Ovoga puta podigla je ruku. „Ja sam jedina meñu nama bez para i kao takvu morate me žaliti, popuštati mi i slušati me." „Mogla si imati svoj par", Emma se pobunila. „Mogu ti nabaviti pratnju za pet sekundi."

18 Rosalinda — duhovita i mudra žena, kći svrgnutog vojvode Seniora u Shakespearovoj komediji Kako vam drago; jedan od najistaknutijih Shakespeareovih ženskih likova. 19 Izvor: Komedije, William Shakespeare; preveo i priredio Mate Maras. Zagreb: Matica hrvatska, 2007.


„To je slatko od tebe, ali ne. Veliko ne." Parker je ustala i počela skupljati tanjure. „Hajdemo ovo obaviti jer me čeka opuštajući posao slaganja i razvrstavanja dokumenata." „To je stvarno jako tužno." Mac je odmahnula glavom i zgrabila pladanj. „Koga bi mogla dovesti za pet sekundi?" pitao se Jack. Emma mu je uputila pogled preko ramena i smiješak dok je unosila posude. „Vratit ću se odmah", Del je rekao Laurel. „Samo moram obaviti nešto." „Ako te ne bude dulje od pet minuta, bocnut ću te olovkom." Kad je Del izvukao svoj mobitel, gospoña Grady podignula je pogled s Laurelina bloka za skiciranje, „Samo se brinem o svojoj sestri." Izišao je da obavi telefonski poziv. To nije bilo poput okupljanja mačaka, pretpostavljala je Laurel, ali bilo je prilično slično. Ovdje su bili ljudi koji su uspješno vodili vlastite poslove, koji su podučavali podmladak zemlje, koji su predstavljali grañane na sudu — ali nitko od njih nije mogao doći na jedno mjesto u istom trenutku. Gomile nužnih stvari sjetili su se tek u posljednjem trenutku, a onda su ih morali tražiti. Izbile su debate o tome na koji će se način krcati kombi, a zatim zbog Parkerine raspodjele sjedala. Laurel je izvukla prirodni sok iz jednog od hladnjaka, otvorila ga i otišla sjesti na niski zidić vrta dok se kaos ne stiša. „Zašto nisi tamo da središ situaciju?" zapitala je Parker kad je došla i sjela pokraj nje. „Oni se lijepo zabavljaju. A ja sam izračunala da nam treba dodatnih dvadeset minuta za ukrcavanje", objasnila je i ispružila ruku prema soku. „Naravno. Jesi li stvarno radila čistku meñu dokumentima cijelo poslijepodne?" „Neki ljudi ispunjavaju križaljke." „Koliko si poziva dobila?" „Pet." „Kakav odmor." „Meni je dobro. Izgleda da stvari dobro funkcioniraju i za tebe." Laurel je pratila Parkerin pogled i vidjela Dela kako premješta košaru i nekoliko stolica na sklapanje. „Nismo se svañali. To je igra živaca." ,,Oh, vratit ćeš se na to." Parker je potapšala Laurel po koljenu. ,,U redu, ljudi, ovaj autobus polazi. Svatko neka krene na svoje mjesto." Del je zatvorio stražnja vrata kombija te prišao Laurel i primio je za ruku. „Sjedit ćeš pokraj mene. Moja sestra je to sredila." „Bit će poprilična gužva. Možda ću morati sjediti u tvom krilu." Nasmijala se dok se penjala unutra. „Nadajmo se."


DEVET

Zahvaljujući Parkerinoj organizaciji, stigli su dovoljno rano da zauzmu mjesto koje je Laurel smatrala dovoljno dobrim za piknik. Stolice su bile rasklopljene, pokrivači prostrti, košare i hladnjaci izvañeni. Del je bacio rukavicu za bejzbol u Laurelino krilo. „Desni vanjski." „Uvijek zaglavim kao desni vanjski", žalila se. „Želim igrati prvu bazu." Usprkos tomu što hodaju, pogledao ju je sažaljivo. „Suoči se s time, McBane, snalaziš se u bejzbolu kao tipična djevojka. Većina udaraca ostat će u unutrašnjem polju tako da mi treba Parker na prvoj." „Parker je djevojka." „Ali ona ne brani kao djevojka. Jack ima Emmu i Mac, Carter će suditi tako da se nitko ne ozlijedi. Osim toga, bit će pošten. Ostale ćemo pokupiti putem, i još ne znamo koliko će nas biti tako da... Evo stiže moj as iz rukava." Laurel je podignula pogled. „Izabrao si Malcolma Kavanaugha?" U Delovim očima zaiskrio je natjecateljski duh. „Ozbiljan je i vješt igrač, uostalom, sad smo svi izjednačeni." „Izjednačeni su rasporedi igrača?" „Ne mislim na to, nego na Parker." „Parker?" Šok, pa smijeh, a zatim i doza suosjećanja prešli su joj licem. „Našao si partnera za Parker? Isuse, Del, ubit će te." „Zašto?" Odsutno je bacao lopticu iz ruke u rukavicu. „Ne tražim od nje da se uda za njega. Samo se družimo." „Bit će to tvoj sprovod." „Zašto?" opet je pitao. „Ima li ona kakvih problema s... Hej, Mal." „Hej." Uhvatio je lopticu koju mu je Del bacio i vratio mu je. „Što se zbiva?" pitao je Laurel. „Vidjet ćemo." „Bejzbol, besplatna hrana." Mal, u iznošenim trapericama, bijeloj majici i tamnim sunčanim naočalama zamahnuo je palicom koju je donio sa sobom. „Dobra pogodba. Moja se majka druži s gospoñom Grady i prijateljicama." Naslonio je palicu na rame, „Onda, kakav je raspored igrača?" „Ti si treći igrač baze i četvrti udarac." „To će biti dobro."


„Laurel je desni vanjski u obrani te prvi udarac. Njezina je obrana sranje, ali ima dobar udarac." „Moja obrana nije sranje." Udarila je Dela rukavicom. „Samo nastavi tako i nećeš imati problema s dobivanjem oklade, Brown." Ljutito je odmarširala. Mal je vježbao svoj zamah. „Kakva oklada?" Laurel je prišla Mac. „Želim se mijenjati s tobom. Želim igrati u Jackovoj ekipi." „Bejzbolska kurva. Što se mene tiče, to je uredu, ali bolje da to kažeš Jacku." Otišla je k Jacku koji je sjedio na travi i pisao raspored svojih igrača. „Zamijenila sam se s Mac. U tvojoj sam ekipi." „Trampa crvenokose za plavušu. Dobro, daj da razmislim... Ti si desni vanjski, prvi udarac." Kurvin sin. Je li to bila telepatija izmeñu Dela i njega? Laurel ga je mrko pogledala. „Zašto desni vanjski?" Uputio joj je pogled i vidjela je da razmišlja o svom odgovoru. „Imaš snažnu ruku." Uperila je prst u njega. „Dobar odgovor." „Kako to da si...? Hej, hej, je li to Mal? Del je nahuškao Mala?" Jack se nacerio. „Znači tako želi igrati igru?" „Idemo ga isprašiti." Jack je ustao i pljesnuo dlanom o dlan s Laurel. „Bacali smo novčić. Mi smo domaća momčad. Zauzmimo svoja mjesta." Sasvim joj je dobro išlo kao desnom vanjskom. I to ne zato što nitko nije udario lopticu u njezinu smjeru, nego zato što je bila pripremljena. Kad su triput izbacili napadače protivničke momčadi, zamijenila je rukavicu palicom i suočila se s Delom na poziciji bacača. Namignuo joj je. Ona je zarežala. Onda je zamahnuo jako, a ona je pogrešno procijenila loptu. Htio ju je zavarati udarcem koji je padao nisko i prema van, ali dobro se držala. Uhvatila je treću i ostvarila solidan udarac s baze. „Del je pozvao Mala da izbalansira stvari na tvojoj strani." „Što?" Parker se naglo uspravila iz položaja za iščekivanje lopte. „Šališ se? Kao nekakav spoj iz milosrña?" „Da, ali i zato što Mal dobro igra bejzbol. Mislila sam da bi to htjela znati." „Itekako." Parker je uputila mrki pogled Delu koji se pripremao za bacanje. „Platit će." Do četvrte izmjene Del je vodio 5:3. Bio je u pravu u vezi s Malcolmom, Laurel je morala priznati. Jako dobar igrač. Njegova dobra akcija dovela je do isključivanja udaraca. Suigrači i okupljena publika navijali su i izvikivali


njihova imena. Laurel je promatrala kako se Del priprema za bacanje i kako je Jack odbacio savjet koji mu je dao dvanaestogodišnji hvatač. Krenuo je s fastballom 20 . Ili je ona barem mislila da jest jer je njoj izgledalo kao brza loptica. Sve se zbivalo još i brže kad je Delova palica opalila lopticu koja je poletjela u zrak. U njezinu smjeru. „Sranje, oh, sranje," Čula je neko vikanje — možda je to bila ona — i pojurila je da uhvati putanju loptice, ali srce joj je u ušima lupalo tako jako da nije mogla razaznati tko je vikao. Podignula je rukavicu i molila Boga. Kad je loptica uletjela u nju, ona se sama najviše iznenadila. Podignula je rukavicu s lopticom da pozdravi klicanje publike. I vidjela je Mala kako je dotaknuo bazu i pojurio prema trećoj. Bacila je lopticu prema Emminim podignutim rukama. Njezino bacanje, iako snažno i srčano, udarilo je u Emminu rukavicu jedan trenutak prekasno. Od slavlja do depresije, pomislila je, za manje od pet sekundi. Bejzbol je sranje. „Dobro hvatanje, Laurel." „Ne ponašaj se pokroviteljski, Jack", promrmljala je kad je došlo do izmjene s Malom na trećoj bazi. „Tko se ponaša pokroviteljski? Del je raspalio lopticu. Da je nisi uhvatila, bili bismo još nekoliko bodova u zaostatku. Zadržali smo ih." Bratski ju je potapšao po ramenu. „Bilo je to dobro hvatanje." Kimnula je sa zadovoljstvom. Možda bejzbol naposljetku i nije bio sranje. Opet je bio sranje kad su izgubili 7:4, ali imala je zadovoljštinu znajući da njezina igra nije bila sranje. „Bila si dobra tamo na terenu." Del joj je dobacio limenku soka. „Dva udarca za jednu bazu i osvojeni bodovi. Plus što si mi uskratila potencijalno optrčavanje s jednim trkačem na bazi." „Nisi smio reći da je moje bacanje sranje." „Uglavnom jest." Lagano je udario po šiltu njezine kape, ista bratska gesta kao i malo prije kad ju je Jack potapšao po ramenu. Laurel je skinula i bacila kapu sa strane i zgrabila Dela za majicu. „Mislim da si zaboravio nešto." Čvrsto i snažno ga je poljubila, zabavljajući se kad je gesta izazvala pljesak prijatelja koji su se bacili na pokrivače ili stolice. „Sjećam se toga." Del ju je ležerno obuhvatio rukama oko struka. „Ali hvala što si me podsjetila."

20

Fastball – vrsta loptice u bejzbolu.


„Vidi, vidi, zar ovo nije iznenañenje?" Hillary Babcock, jedna od prijateljica gospoñe Grady, obratila se Delu i Laurel. „Nisam imala pojma što se ovdje dogaña. Maureen, ništa mi ne govoriš o tome!" „Ono što ti ne kažem, ti ionako saznaš." „Da, ali ovo je velika vijest. Uvijek sam mislila da ste vi gotovo brat i sestra, a vidi vas sada. Kako ste samo romantični." „Laurel je obranila dugo bacanje." Del se pomaknuo da prebaci ruke oko Laurelinih ramena. Lagano ju je milovao po ruci ne bi li umirio njezinu ljutnju. „Dobila je nagradu." Hillary se nasmijala. „Drugi put obavijestite me na vrijeme. Ali stvarno, koliko dugo to traje? Ma ne mogu vas prestati gledati." Ponovno se nasmijala i oči su joj zasuzile. „Čini se kao da je to bilo prije pet minuta, vas četiri i Del trčali ste parkom s ostalom djecom, a sad ste odrasli. I svatko sa svojim parom. Oh, Maureen, trebala bi nagovoriti ove djevojke na trostruko vjenčanje. Zar to ne bi bilo nešto posebno?" „Hilly, momak je samo poljubio djevojku. To ne znači da već izabiru servis za jelo. Zašto radije ne izvadiš iz onog tamo hladnjaka krumpirovu salatu?" „Zašto ne, naravno. Kay, ovo mora da je tvoj mali, Malcolm. Svi su odrasli. A ti si s Parker. Zar to nije lijepo?" Mal je gledao Parkerino lice dok je odgovarao. „Ja je nisam poljubio. Još." „Mal zapravo nije.." Jedan pogled koji mu je uputila sestra zaustavio je Dela u njegovu objašnjavanju. Namjerno, Parker je stupila naprijed. Svjesna da su izravno u Delovu vidokrugu, privila je tijelo uz Mala, rukama ga obgrlila oko vrata i usnama mu utisnula dugi, polagani, raskošan poljubac. Tad se povukla natrag i obrisala usne. „To bi trebalo biti dovoljno." Mal joj je dodirnuo usne rukom. „Mislim da bismo trebali odigrati još jednu utakmicu." Slabašno se nasmiješila Malu, hladno je pogledala Dela, a onda je otišla pomoći raspakirati košaru. „Što je to bilo?" Del je zahtijevao odgovor kad je čučnuo pokraj nje. „Što je to bilo, dovraga?" „Što? Oh, to? Samo sam pokušala stvari održavati lijepima i uravnoteženima. Zar nam to nije bio cilj, stariji brate?" „Za Boga miloga, Parker, samo sam... On je moj prijatelj. Zašto ga ne bih pozvao da bude s nama? Osim toga, rekla si da si jedina bez para." „To je bilo jako lijepo od tebe što si sredio njegov dolazak, a nisi me ni pitao želim li takvo što." Ubola ga je prstom kad je počeo govoriti. „Bolje ti je da se držiš podalje od moga privatnog života ili ću spavati s njime samo da ti napravim pakao od života."


Problijedio je naočigled. „Ne bi valjda." „Nemoj me iskušavati, Delaney." Ubola ga je opet. „Nemoj me iskušavati." „Vrijeme je za šetnju." Laurel se sagnula i povukla ga za ruku. „Ne, stvarno je vrijeme za šetnju. Neke pobjede čak ni ti ne možeš izvojevati", šaptala mu je dok ga je odvlačila. „Koji joj je vrag?" „Bijesna je na tebe, naravno. Rekla sam ti da će biti." Odmaknuo se da ga leteći frizbi ne pogodi u glavu, a onda je stao. „Ne bi bila da joj ti nisi rekla. Zašto si to napravila?" „Zato što je ona moja prijateljica i bila sam bijesna na tebe još prije nje. Rekla bih joj čak i da nisam bila bijesna na tebe, ali to je sekundarni čimbenik. Ne možeš joj partnera izvući iz šešira a da joj to ne kažeš, Del. Ja ću joj reći." „Drugo pravilo. Možda mi je trebala poslati taj prokleti memorandum." Snažnije mu je stisnula ruku. „Trebao si se bolje ponijeti." „Trebao sam se bolje ponijeti? Ona ga je zgrabila i poljubila tek tako, ispred svih." „Da, trebala ga je odvući u grmlje i napraviti to u intimi, ali poznaješ Parker. Ona je odvažna." „Tebi je to smiješno?" Zastao je i buljio u nju. „Napala ga je u javnosti, stvarno je nabrijana na mene, a sad još moram razgovarati s Malom. Nije smiješno." „Ne. Ne, ne trebaš razgovarati s Malom. Ostavi to na miru, gospodine Katice za sve. Odrasli su ljudi." „Ti imaš svoja pravila, a ja svoja." „Katkad bih mogla..." Okrenula se natrag i opet naprijed. „S koliko si tipova ,razgovarao i upozoravao ih zbog mene?" On je gurnuo ruke u džepove. „Prošlost je prošlost." „Vjerojatno bi trebao porazgovarati sa samim sobom." „Vjeruj mi, jesam. I ne čini se da donosi išta dobro. Kušao sam te." „Kušao si me?" „Da. Znaš li kako su neki okusi jednostavno neodoljivi? To si ti." Ispustila je polovičan uzvik i rukama prekrila lice. „Napola si se iskupio. Hajdemo u dugu šetnju. Da nam proradi apetit." *** Nakon petnaest minuta Laurel je zaključila da ovdje oboje poznaju previše ljudi. Jednostavna šetnja po parku pretvorila se u susretanje i pozdravljanje, s malom dozom znatiželje onih koji su ih vidjeli kao par prvi put. Osjećala je kako tračevi zuje oko njezinih ušiju kao komarci. „Gospoña Babcock barem je istupila i pitala izravno."


Del ju je pogledao dok su se vraćali. „Pitala što?" „Što se dogaña meñu njima? Hodaju li? Spavaju li? Što Delaney Brown radi s Laurel McBane? Kad se to dogodilo? Što se dogaña meñu njima? Osjećam se kao da sam trebala napisati izjavu za javnost." „Ljudi vole znati što se dogaña s drugim ljudima, osobito ako postoji ikakav znak ili mogućnost seksa ili skandala." „Mogu osjetiti kako se obrve podižu iza mojih leña." I kao da ih se rješava, napravila je krug ramenima. „Tebi to uopće ne smeta?" „Zašto bi? Zapravo, dajmo im materijala za podizanje obrva." Zavrtio ju je i oduzeo joj dah sočnim poljupcem. „Evo. Dobili su odgovor na pitanja. Hajdemo pojesti malo krumpirove salate." Njemu je bilo lakše, zaključila je, jer je bio opušteniji s ljudima. Dodajmo tomu da je bio Delaney Brown od Brownovih iz Connecticuta, i to je nešto značilo u Greenwichu. Nije o njemu razmišljala na taj način — često — i pretpostavljala je da je on o sebi mislio na takav način samo kad mu je bilo od koristi. Ali drugi jesu. Imao je ime, status, bogatstvo. Njihovo prvo pojavljivanje u javnosti kao par služilo joj je da je podsjeti da je on bio više od njezina prijatelja iz djetinjstva i njezina potencijalnog ljubavnika. Seks i skandal, pomislila je. E, pa u njezinoj obitelji bilo je i jednoga i drugoga. Pretpostavljala je da će se neki ljudi sjetiti toga i ponovno to pretresati, nagañati na koktel—zabavama i u teniskom klubu je li ona bacila oko na Dela zbog tog imena, statusa i bogatstva. Ipak, nije ju to previše zabrinjavalo i neće dopustiti da bude tako, mislila je. Jedino ako to bude utjecalo na njega ili Parker. „Duboke misli." Mac joj je prišla i lagano je trknula laktom. „Duboke misli nisu dopuštene na državni praznik." „Ipak nisu toliko duboke." Ali budući da se pitala... „Pitaš li se ikada što ti i ja radimo ovdje?" Mac je polizala glazuru s prstiju. „Na zen način?" „Ne, to je ipak preduboka misao. Ti i ja. Djeca iz državne škole s usranim obiteljima i turbulentnim djetinjstvom?" „Moje je bilo turbulentnije." „Da, ti si osvojila tu nagradu." „Jesam." Na trenutak Mac je proučavala svoju plastičnu čašu limunade. „Govoreći o turbulentnom, Linda se vratila jučer." „Nisi ništa rekla." Mac je slegnula ramenima. „To mi više ništa ne znači. Osim toga, živi u New Yorku s novim mužem i još je ljutita na mene. To je lijepa udaljenost." „Neka tako i ostane." „Nije više toliko važno jer ja sam zaista osvojila nagradu." Pogledala je Cartera koji je razgovarao s nekolicinom učenika koji su ga pronašli u gužvi.


„On je stvarno divan", Laurel se složila. „Jesmo li mi ikada imale tako slatkog učitelja?" „Gospodin Zimmerman. Američka povijest. Bio je sladak." ,,Oh, da, Zim—man. Jako sladak, ali gej." Razrogačila je zelene oči i spustila šalicu. „On je bio gej?" „Naravno. Vjerojatno si bila odsutna zbog jednog od svojih isključenja iz škole kad je ta vijest izbila." „Propustila sam mnogo dobrih stvari odlazeći i vraćajući se. Pa, gej ili hetero, glumio je u nekoliko mojih adolescentskih snova. Dižem zdravicu za Zim—mana." „Za Zim—mana", Laurel je ponovila i kucnula svojom limenkom o Macinu šalicu. ,,U svakom slučaju", Mac je nastavila, „ti i ja." ,,A tu je i Emma. Stabilna obitelj. Ima ih cijela vojska, ali drže se zajedno. Svakako je privilegirana. Onda Parker. Brownovi su Greenwich. Onda si tu ti. Luda majka, bespomoćan otac. Nikad ne znamo hoćeš li biti dobre ili loše volje. Onda sam tu ja, sa svojim ocem i njegovim malim problemom s porezima i ljubavnicom. Ups, gotovo smo bankrotirali i nitko nije razgovarao ni s kim. Jedva smo zadržali kuću, a moja se majka više ljutila zato što je morala otpustiti osoblje nego zbog postojanja ljubavnice. Čudna vremena." Mac je dodirnula Laurelinu ruku u znak solidarnosti. „Preživjele smo." „Jesmo. I još sam uvijek ovdje. Mislim da ja nisam mislila da ću ostati, kad vratim film unatrag. Bilo me je sram, bila sam zbunjena i ljutita, sanjala sam kako ću otići od kuće čim napunim osamnaest." „I jesi, na neki način. Otišla si u školu u New York, pronašla si stan u kojem ćeš živjeti. Čovječe — to je bilo zabavno, za mene svakako. Imati prijateljicu sa stanom u New Yorku. Mlada, slobodna, i ne potpuno dekintirana u New Yorku. Bilo je zanimljivih trenutaka, barem onda kada nismo radile do iznemoglosti." Laurel je skupila koljena prema sebi, naslonila na njih bradu i gledala Mac. „Stalno smo radile, ti i ja. Ne mislim da su Emma i Parker sjedile i ništa nisu radile, ali..." „Imale su jastuk na kojem su sjedile", Mac je kimnula glavom i dodala. „Mi nismo. Osim toga što smo imale njih, tako da ipak jesmo." „Da, u pravu si. Jesmo." „Tako da se ne brinem previše o tome. Došle smo do ovoga mjesta i to je ono što se računa. Gledaj, i ti imaš vrlo lijepu nagradu." Laurel je okrenula glavu i promatrala Dela. „Nisam je još otvorila." „Znam da sam uložila novac u to, ali moram ti reći, McBane, dovraga zašto nisi?" „Znaš, i sama sebi postavljam isto pitanje."


Nešto kasnije, kad je prvi vatromet prsnuo poput fontane na nebu, Del je sjeo iza nje da se mogu leñima nasloniti jedno na drugo. Sve je bilo u bojama, zvuku i spektaklu, a njegove su je ruke grlile. Bez obzira na to kako je došlo do toga da se nañe ovdje, pomislila je Laurel, bilo je to točno ono mjesto na kojem je htjela biti. Ponovno pakiranje bilo je gotovo jednako naporno kao i kad su se spremali za polazak, ali nakon što su uspjeli sve obaviti, Parker ih je odvela u lokalni klub. Na ulaznim vratima dala je ključeve Carteru. „Del časti prvu rundu", najavila je. „Častim?" „Da, a novac našeg vozača nije dobrodošao." Okrenula se kad je za njima ušao Mal. „Bolje da zauzmemo dva stola." Spojili su dva stola i sjeli. Kad su naručili rundu, djevojke su zajedno otišle u toalet. „Što mislite da rade tamo zajedno?" pitao se Mal. „Razgovaraju o nama", rekao je Jack, ,,i razvijaju strategiju." „Budući da imamo na trenutak priliku biti nasamo, želim ti reći da je Parker bila ljutita na mene i zato je ono napravila." Mal se ležerno nasmijao Delu. ,,U redu. Možda bi je mogao opet razljutiti." „Ha, vidiš, nisam joj rekao da sam te pozvao i ona je odmah pogrešno shvatila." Mal se nonšalantno zavalio i prebacio ruku preko naslonjača stolice. „Da? Što je shvatila?" „Da sam vas dvoje namještao jedno drugomu." „Ima li tvoja sestra problema s pronalaženjem partnera?" „Ne. Naravno da nema." „Onda se ja ne bih brinuo o tome." Bend je počeo sa svirkom kad im je stiglo piće, a djevojke su stigle odmah nakon toga. „Ples! Hajde, Jack." Emma je zgrabila njegovu ruku i povukla je. „Stiglo je pivo." „Prvo ples pa onda pivo." „Ako je takav plan..." Del je ustao i obratio se Laurel. „Bilo je i vrijeme za nas dvoje." „Da vidimo što nudiš." „Hajdemo, Cartere." „Ja sam grozan plesač", podsjetio je Mac. „Morat ćeš plesati na vjenčanju tako da je vrijeme da počneš vježbati." ,,Oh, dobro." Mal je pričekao trenutak, a onda je ustao i ispružio ruku Parker. „Ozbiljno, ne trebaš..."


„Znaš plesati, zar ne?" „Naravno da znam plesati, ali..." „Ne bojiš se valjda plesati sa mnom?" „To je smiješno." Očito isprovocirana ustala je. „Ovo nije ljubavni sastanak i ispričavam ti se za ono prije, ali bila sam..." „Ljutita na Dela, znam. Popit ćemo piće, plesati. Bez mnogo halabuke." Glazba je bila vruća i brza, a on ju je iznenada zavrtio i okretima privukao k sebi. Počeo je plesati. Imao je osjećaj za ritam i trebala joj je minuta da uhvati njegov korak. Morala je priznati, opet ju je oborio s nogu. „Netko je išao na satove plesa", rekla je. „Ne, netko je shvatio da je ples siguran način da dobiješ naklonost žene." Zavrtio ju je ponovno, a onda privukao tako da su im se tijela ispreplela. „I posao. Borbene scene osmislio je koreograf. Radio sam kao kaskader u takvim scenama." „Posao i žene." „Da. Život je bolji kad imaš oboje." U njihovoj blizini Laurel je pucnula prstima ispred Delova lica. „Prestani. Buljiš u njih." „Samo... provjeravam." „Pogledaj me." Uperila je prste u svoje oči, a onda u njegove. Obuhvatio ju je rukama oko bedara i privukao bliže k sebi. „Bila si predaleko." „Dobro." Sada je i ona njega obuhvatila rukama oko vrata i priljubila se uz njega. „Je li ovako bolje?" „Mnogo bolje." Njegove su usne pronašle njezine. „Mnogo bolje, iako me ubijaju te tvoje usne." „Uzmi ih." Zubima je prešla preko njegove donje usne. „Ili mene." „Definitivno me ubija. Hajde, idemo sjesti." Sjetila se posljednjeg puta kad su ona i njezine tri prijateljice izišle u klub. Samo nas četiri, prisjetila se, na popularno mjesto u gradu. Sve četiri slobodne, izašle su van da se isplešu. Mnogo se toga može promijeniti u samo nekoliko mjeseci, mislila je. Sad ih je bilo osmero stisnutih u parovima, vičući jedno drugomu da nadglasaju glazbu. Svako malo Del bi je pomilovao po kosi ili po leñima. Nije mogao znati, nikako nije mogao znati što taj odsutni pokret pokreće u njezinu tijelu. Pokretao je želju da se privije uz njega i prede — ili da ga odvuče u kombi gdje bi mogli biti sami. Bilo je žalosno koliko je žudjela za njim, koliko mu je malo trebalo da je potpuno zaludi. Kad bi barem znao kako je očajnički zaljubljena u njega... Bio bi obziran, pomislila je. I to bi je uništilo.


Bolje, mnogo je bolje da idu polako i opušteno, kao što je on predložio na početku. Možda će se neki od ovih osjećaja primiriti. Možda će se moći naći negdje na pola puta tako da ne osjeća težinu vlastita srca. Pogledao ju je i nasmiješio se, a njezino je srce zastalo. Toliko toga moglo bi se promijeniti, pomislila je. A kad bi računala i čežnju, toliko toga moglo bi ostati isto. Malo nakon ponoći uputili su se u kombi koji je sada vozio Carter. Slušala je prigušene glasove oko sebe, zvukove večeri. Ali još je bio mjesec na nebu, i zvijezde, i duga noć ispred njih. „Imam večeru s klijentom sutra navečer", rekao joj je Del, ,,a nakon toga večer pokera. Zašto ne razmisliš o tome što bi željela raditi, kamo bi željela ići kada izañemo sljedeći put." „Naravno." „Možda ću ti nedostajati u meñuvremenu." „Možda." Kad je Carter skrenuo prema njegovoj kući, Del je dodirnuo njezino lice u potrazi za poljupcem. „Smisli nešto." Dignuo se da izañe i potapšao Parker po ramenu. „Ne možeš još uvijek biti ljutita." Uputila mu je dugi pogled. „Ne ljutim se samo zato što smo pobijedili u bejzbolu i jer je on dobar plesač. Pokušaj to opet i nastradat ćeš." „Zabavila si se." Poljubio ju je u obraz. „Hvala na prijevozu. Vidimo se. S vama dečkima i prije, na pokeru." Izišao je, mahnuo im i krenuo prema svojim vratima. Laurel se borila sama sa sobom gotovo četiri stotine metara. „Stani, stani, zaustavi automobil." ,,Oh, draga, je li ti loše?" Emma se uspravila u sjedalu, okrećući se. „Ne, ne, samo... Ovo je glupo. Sve je to glupo." Otvorila je vrata. „Jebeš okladu. Idem k Delu. Idite kući." Ignorirala je poklike i zalupila vratima. „Čekaj." Carter je gurnuo glavu kroz prozor. „Odvest ću te natrag. Samo..." „Ne. Hvala. Idi." Okrenula se i počela trčati.


DESET

Del je bacio ključeve u zdjelicu na komodi, stavio je puniti mobitel i razmišljao je o tome kako bi mogao nakratko plivati prije nego što legne. Potrebna mu je neka fizička aktivnost, pomislio je, da odagna seksualnu frustraciju i pomogne mu da lakše zaspi. Svukao je majicu, skinuo cipele i uputio se prema kuhinji da uzme bocu vode. Činio je pravu stvar, s ovim čekanjem. Laurel je imala prevažno mjesto u njegovu životu — bila je toliko prisutna u svakom njegovu segmentu — da bi požurivao ovu promjenu meñu njima. Ona nije bila samo zanimljiva, privlačna žena. Ona je bila Laurel. Snažna i duhovita, pametna i žilava Laurel McBane. Imala je sve one kvalitete kojima se divio kod žena — i sve to u seksi paketu. Sve ove godine, razmišljao je, smatrao je da je taj paket izvan njegova dosega. Sad kad su ona—on—oni, zaključio je, ukinuli zabrane, želio ju je više nego što je mogao očekivati. Tako je nastao još jedan razlog za čekanje. Spontano mu se uvijek dopadalo, volio je takvo ponašanje. Ali ne kad je riječ o nekome tko mu toliko mnogo znači kao ona, i na toliko poseban način. Polako i razumno, podsjetio se. Funkcionira, zar ne? U kratkom razdoblju naučili su jedno o drugome više nego svih ovih godina meñusobna poznanstva. Proveli su taj dan zajedno kao što su proveli bezbroj drugih — ali u potpuno novom svjetlu, sa sasvim drukčijim pristupom. Takve stvari trebali bi raditi češće prije nego što prijeñu na sljedeći korak. Mislio je da je to u redu, dobro se nosio s time. Pitao se hoće li taj mjesec ikada završiti. Plivaj, naredio je sam sebi trenutak prije nego što je čuo lupanje na ulaznim vratima pa upornu zvonjavu zbog koje je pojurio natrag u kuću. Oštre kandže panike okrutno su mu razdirale trbuh kad je ugledao Laurel, raščupanu, razrogačenih očiju i zadihanu. „Dogodila se nesreća? Parker." Zgrabio ju je i provjeravao ima li kakvih ozljeda dok mu je mozak pulsirao kao da će eksplodirati. „Nazovi 911 i ja ću..."


„Ne. Ništa se nije dogodilo. U redu je. Svi su dobro." Istrgnula mu se iz stiska i pokušavala uhvatiti zrak. „Riječ je o ovome. Ne možeš računati na današnji dan, jer on je zapravo sutra, tako da ga stvarno ne možeš ubrajati. Isto tako prvi dan, baš zato što je to prvi dan." „Što? Jesi li dobro? Gdje su svi? Što se dogodilo?" „Ništa se nije dogodilo, samo sam se vratila." Dignula je jednu ruku da ga smiri, a drugom je prošla kroz kosu. „Sve se svodi na matematiku, stvarno, i danas je sutra zato što je prošla ponoć. Dakle, to je to. Ne računamo ni vikende. Tko računa vikende? Nitko. Pet je radnih dana, to svi kažu." Panika se pretvorila u zaprepaštenje. „O čemu ti pričaš?" „O svemu. Slušaj me pozorno." Ubola ga je prstom. „Prati me." „Pa, rado bih kad bih znao o čemu, dovraga, govoriš." „Slušaj me, u redu?" Počela je izuvati sandale koje je obula nakon bejzbola, ali je zastala. „Ovako to funkcionira. Oduzmeš prvi dan i današnji dan, zatim vikende. To je gotovo deset dana, što se smatra razdobljem od dva tjedna, prema svim definicijama." Dok je to govorila, gestikulirala je jednom pa drugom rukom. „Osim toga, kada govoriš o mjesec dana, vjerojatno ne misliš na trideset dana jer to su četiri tjedna. Dvadeset i osam dana — sedam puta četiri. To je osnovna matematika. Onda, ako oduzmemo dva tjedna koja se ne ubrajaju zbog vikenda i bilo čega drugoga, vrijeme nam je prošlo." „Prošlo je što? Oh..." Razumijevanje je donijelo olakšanje, osmijeh i zahvalnost u jednom velikom naletu. ,,Oh, Oh. Nisam siguran da sam sve shvatio. Možeš li mi još jednom objasniti?" „Ne. Shvatila sam ja. Vjeruj mi na riječ. Zato sam se vratila jer nam je vrijeme prošlo." „Nije baš tako, zar ne?" „To je matematika. Sad nam preostaje pitanje s višestrukim izborom. A — voziš me kući, B — zovem taksi, C — ostajem." „Daj da razmislim o tome. Gotovo." Zgrabio ju je opet i spojio svoje usne s njezinima. „Točan odgovor." Skočila je u njegovo naručje i omotala svoje noge oko njegova struka. „Svakako točan odgovor. Možeš mi poslije zahvaliti što sam to shvatila. "Njezine su usne pronašle njegove u vrućem, gorućem poljupcu. „Ali ludim. Bolje ti je da i ti ludiš." „Mislio sam na tebe, želio sam te." Počeo se penjati stubama. „Samo o tome mogu i misliti. Hvala Bogu na pravilu o pet radnih dana." „To je standard industrije", izustila je dok joj je srce ponovno počelo lupati u ušima. „Prenapuhali smo stvar. Seks. Ne mogu misliti trijezno kad sam opsjednuta time i ne mogu razmišljati ni o čemu drugome osim da želim biti s tobom. Stalno mislim kako bi moglo biti, a ne želim misliti. Samo želim da bude. Govorim previše. Vidiš? Luda sam." „Onda neka bude."


Kad ju je spustio na krevet s nogama omotanima oko njegova struka, rukama mu je prelazila preko leña. Osjetila je navalu strasti kad su se njihove usne ponovno spojile. Vrućina ju je zapljusnula, razlila se njome — tako brzo, tako intenzivno da je izgubila dah. Predugo je bilo čekanje, pomislila je, i sanjanje i žudnja. Obuhvatila je njegova bedra i izvijala se dok je zubima lagano prelazio po njezinu vratu i budio brojne završetke živaca. Pokušala je rukama otkopčati gumb na njegovim trapericama, ali ju je uhvatio za zglobove i palčevima stisnuo njezin bubnjajući puls. „Prebrzo." „Čekanje je već bilo predugo." „Što znači još malo dulje?" Namjestio se da mu bude udobnije i okupan mjesečinom počeo je otkopčavati njezinu majicu. „Previše sam te vremena gledao na drugi način. Želim uživati u onome što vidim. I dodirujem. I kušam." Rastvorio joj je majicu i njegovi su prsti kliznuli njezinom kožom. Dodirivati je bilo je kao napokon razumjeti zagonetku, vidjeti prvi put njezinu ljepotu i složenost. Sjenke na njezinom licu, obline njezina tijela, sada su njegovo područje istraživanja. Kad je posegnula za njim, podignuo ju je tako da joj je uspio svući majicu, kušati glatku kožu snažnih ramena. Otkopčao joj je grudnjak, čuo je njezin prigušeni uzdah prije nego što je spustio naramenice grudnjaka. Još je svilenkaste kože bilo priljubljeno uz njegovo tijelo, a ona je zabacila glavu pozivajući ga na poljubac. Polako su se, tinjajući, pa zatim opet duboko isprepletali njihovi jezici. Ponovno ju je spustio da je pogleda u odvažne plave oči i blago joj je milovao grudi vrhovima prstiju. Ona je drhtala i njezina je reakcija stvorila potrebu, vruću i jaku, u njegovu trbuhu. „Pusti mene", promrmljao je i usnama obuhvatio njezine grudi. Užitak je zapalio njezinu kožu i isijavao iz tijela koje se predavalo njegovim rukama i usnama. Želio ju je; uzimao ju je, centimetar po centimetar, žestoko i snažno, iskorištavajući njezine slabosti, njezine žudnje, kao da je znao svaku njezinu tajnu. „Željela sam ovo. Željela sam te", mrmljala je. „Sad to imamo. Imamo jedno drugo." Povukao je traperice niz njezine noge, usnama joj ljubeći trbuh, bedra. Vrijeme se zaustavilo, cijela je vječnost stala. Postoji samo sada, pomislila je. Samo ovaj trenutak. Činilo se da se sve u njoj otvorilo njemu, i sve je u njoj bilo toplo i željno. Polako, susprezao se, iako se njegova želja počela opirati lancima. Rukama ju je doveo do vrhunca. Gledao je kako užitak pretvara njezine oči u dva plava kristala. Kušao je njezine uzdisaje kad je opet usnama prekrio njezine.


Na kraju, kad su im se oči ponovno susrele, strgao je odjeću sa sebe, ušao u nju i bio u njoj dok su oboje drhtali. Izgovorila je njegovo ime, uz dubok uzdah koji je vodio prema željenom vrhuncu. Nema više neutažive gladi, samo opčinjenost dok su se kretali zajedničkim ritmom. Napokon, mislila je, napokon. I slomila se. Ležala je pod njim, slaba i divlje sretna, s usnama na njegovu ramenu dok su im srca lupala jedno uz drugo. Pustila ga je da vodi ovaj put, pomislila je, ali i on je završio iscrpljen i zadovoljen kao i ona. Pogladila ga je rukom po leñima i njegovoj jako lijepoj stražnjici, samo zato što je mogla. „Moja ideja." Slabašno se nasmijao. „Dobra je." Pomaknuo se da je privuče k sebi na stranu. „Da, ovo je lijepo." ,,Ako se koristimo mojom računicom i formulom, nismo zapravo izgubili okladu." ,,U ovim okolnostima briga nas za okladu. Ipak je pobjeda naša." Da je sretnija, zaključila je, vjerojatno bi joj ružičasta srdašca i raspjevane ptičice izlazile iz vrhova prstiju. „Valjda si u pravu." Ispustila je uzdah zadovoljstva. „Moram se stvarno rano ustati." „Dobro." Ali njegove su je ruke obgrlile, dajući joj znak da ne ide nikamo. Nagnula je glavu za posljednji poljubac. „Bilo je vrijedno čekati?" „Itekako." Zatvorila je oči i zaspala u njegovu naručju. Da barem ima bateriju. I četkicu za zube. Tapkati u mraku jutro poslije nije postalo nimalo jednostavnije, pomislila je Laurel. Barem je pronašla grudnjak i jednu cipelu. Ispustila je prigušeni krik zadovoljstva kad je prstima napipala gumu svojih gaćica. Majica, cipela, i gaćice, nabrajala je, a torbica je ostala dolje gdje ju je bacila. U njoj ima bombone od mente i broj taksija. Ubila bi za kavu. Mučila bi čak i za miris kave. Puzeći na nogama i rukama, pretraživala je pod i odahnula kad je naišla na drugu cipelu. „Što radiš tamo dolje?" „Oprosti." Sjela je na pete. „Tražim ostatak svoje odjeće. Rekla sam ti da moram rano ustati." „Koliko rano je rano? Isuse, jedva je pet." „Dobrodošao u svijet slastičara. Slušaj, kad bih barem mogla upaliti svjetlo trideset sekundi, mogla bih pronaći ostatak stvari i ne bih ti više smetala tako da možeš nastaviti spavati." „Nemaš automobil."


„Nazvat ću taksi odozdo. Imam sve osim svoje..." Svjetlo je zabljesnulo, zbog čega je zažmirila prije nego što je prekrila oči rukom. „Mogao si me upozoriti. Samo trenutak." „Izgledaš... zanimljivo." „Mogu zamisliti." Mogla je to itekako zamisliti. Gola, kose raščupane kao da se nekoliko mačaka hrvalo u njoj, čučeći na podu s donjim rubljem i cipelama u rukama. Zašto je imao tako lagan san? „Dvije sekunde." Zamijetila je svoju majicu i pitala se što je manje dostojanstveno. Puzati do tamo da je uzme ili ustati i hodati do nje. Puzanje, pomislila je, nikad nije bilo dostojanstveno. Nije bilo važno što je gola. Vidio ju je golu. Ali nije ju vidio golu ujutro kad nije bila ni izbliza u svojemu najboljem izdanju. I kvragu, željela bi da joj se prestane smijati na taj način. „Vrati se u krevet." Ustala je i prišla majici. Cipele su joj odletjele kad ju je zgrabio i povukao na krevet. „Del, moram ići." „Ovo vjerojatno neće trajati dugo." Popeo se na nju, dajući joj do znanja da ga njezina raščupana kosa nije nimalo ohladila. Kad je raširio njezina bedra i ušao u nju, zaključila je da ima i boljih stvari od jutarnje kave. „Vjerojatno imam nekoliko minuta." Nasmijao se i dodirivao licem njezino rame. Pustila mu je da polako, nježno, slatko gradi unutar nje vrhunac koji su pratili duboki uzdasi i sve brži puls. Sve je u njoj postalo toplo i opušteno dok ju je ispunjavao, i srce i tijelo. Zbog svitanja, nježnog kao i vrhunac, zaželjela je da se može sklupčati s njim i ponovno zaspati. „Jutro", promrmljao je. „Mmm. Htjela sam se ispričati zbog toga što sam te probudila, ali čini se da ipak nisi spavao." „I meni se čini. Pretpostavljam da bismo trebali pronaći odjeću tako da te mogu odvesti kući." „Ići ću taksijem." „Ne, nećeš." „Ne budi blesav. Nema razloga da ustaješ, oblačiš se i voziš tamo i natrag kad je sve što moram napraviti nazvati taksi." „Razlog je taj što si provela noć u mojem krevetu." „Dobro došao u 21. stoljeće, sir Galahade21. Došla sam sama, mogu..." 21

Sir Galahad – jedan od srednjovjekovnih vitezova Okruglog stola kralja Arthura


„Znaš, nisi u položaju da započinješ raspravu." Podupro se laktovima da je može gledati. „Ako se strpiš još deset minuta, dat ću ti još jedan razlog zašto da ne ideš taksijem. „To je prilično optimistično vrijeme oporavka." „Želiš li vidjeti tko je u pravu?" „Pusti me da se dignem. I, budući da govoriš tako galantno, što kažeš na to da mi nabaviš četkicu za zube?" „Hoću. Mogu ti čak pripremiti kavu za van." „Za kavu me možeš odvesti bilo kamo." Nakon petnaestak minuta, naoružana velikom kavom, Laurel je izišla iz kuće. „Pada kiša. Lije", ispravila se. Kako joj je to promaklo? „Del, nemoj..." „Prestani se svañati." Zgrabio ju je za ruku i odvukao do automobila. Pokisla, ušla je, a onda okrenula glavu prema njemu kad je sjeo za upravljač. „Ne svañam se." „Dobro. Onda prestani s raspravom, je li tako bolje?" „Bolje je", dopustila je. „Samo sam htjela izbjeći postavljanje nekih pravila zbog kojih ćeš se osjećati obveznim voziti me kući, ili nešto slično. Ako se ponašam impulzivno, trebala bih se sama nositi s posljedicama. Kao što je prijevoz." „Zaista sam uživao u tvom impulzivnom ponašanju, ali, bez obzira na to, kad sam sa ženom, vozim je kući. Smatraj to Brownovim pravilom prijevoza." Razmišljala je o tome i lupkala prstima po svojem koljenu. „Dakle, ako se ti ponašaš impulzivno, i ja imam obvezu odvesti te kući." „Ne. I ne, ne smatram to seksističkim, smatram to elementarnim." Pogledao ju je pospanim, sanjivim očima dok je vozio kroz kišno jutro. „Jednaka prava, jednaka plaća, izbor, mogućnosti, i tako dalje. Ja sam za njih. Ali, kad sam sa ženom, vozim je kući. I kad sam sa ženom, ne sviña mi se ideja da sama vozi usred noći ili u pet i trideset ili bilo kada rano ujutro ako postoji drugi način." „Zato što imaš penis." „Da, imam. I zadržat ću ga." „I penis štiti od nesreća, živčanih slomova i probušenih guma?" „Znaš što je oduvijek bilo zanimljivo kod tebe, ali jednako tako frustrira? Imaš sposobnost pretvoriti jednostavno u komplicirano." To je bila istina, ali nije mijenjalo na stvari. ,,A što da sam imala svoj automobil?" „Nisi." „Ali što da jesam?" „Pretpostavljam da ćemo to saznati kad ga budeš imala." Skrenuo je u dvorište.


„Izbjegavaš odgovor." „Da, zar ne? Što kažeš da ti popustim malo? Evo, neću te otpratiti do vrata." Zabacila je glavu. „Ali ćeš sjediti ovdje dok ne budeš siguran da sam ušla." „Da, hoću." Nagnuo se, uhvatio je za bradu i poljubio je. „Idi peći tortu." Već se spremala izići, ali se predomislila, okrenula se i dala mu duži i raskošniji poljubac. „Bok." Odjurila je prema vratima. Kad je stigla, okrenula se dok je kapalo s nje i mahnula mu prije nego što je ušla. Onda se, sama u tišini, naslonila na vrata i uživala u samoj sebi. Vodila je ljubav s Delom. Spavala je u njegovu krevetu, probudila se pokraj njega. Cjeloživotni snovi ostvarili su se u jednoj noći tako da je mogla uživati sama sa sobom, u svojoj privatnosti, smijati se kao manijak, grliti samu sebe i osjećati se potpuno, bedasto prekrasno. Ništa od onoga o čemu je maštala nije bilo ni izdaleka slično ovim trenucima. Sama, u tišini, mogla se prepustiti svojim mislima. Mogla se sjetiti svakog od osjećaja posebno i okusiti ih. Što će se poslije dogoditi, nitko nije znao, ali sada, upravo u ovom trenutku, dobila je ono što je oduvijek željela. Gotovo je lebdjela do svoje sobe. Cijeli je dan bio pred njom, pomislila je, ali, Bože, željela je da proleti i da se skljoka u svoj krevet, da skače tako da stopalima dotiče strop i valja se u krevetu. To nije bilo moguće, ali mogla se prepustiti užitku pod dugim, dugim, vrućim tušem. Svukla je svoju mokru odjeću, objesila je na držač za ručnike, izvadila je kopču za kosu iz torbice da napravi reda u njoj. Još uvijek smijući se, stala je pod vrući tuš. Uživala je u pari i mirisu kad je uočila kretanje iza staklenih vrata. Začudilo ju je što vrisak koji je ispustila nije razbio staklo. ,,Isuse, Laurel, to sam samo ja." Mac je malo odškrinuta vrata. „Kucala sam, onda sam te zvala, ali ti si bila previše zabavljena pjevanjem da bi me čula." „Mnogo ljudi pjeva pod tušem. Kog vraga hoćeš?" „Ljudi poput nas ne pjevaju I got rhythm22 pod tušem." „Nisam to pjevala." Je li? I sad će joj zvoniti u glavi cijeli dan. „Zbog tebe mi izlazi toplina. Odlazi." „Zašto ti treba toliko dugo?" Emma je i dalje ispitivala. „Parker?"

22

I got rhythm — klasik jazz—glazbe koji je skladao George Gershwin, a stihove je napisao Ira Gershwin.


„U teretani je", Emma je odgovorila Mac. „Ali rekla sam joj o čemu je riječ." „Za Boga miloga, možete li pričekati dok se ne istuširam?" „Lijepo mirišeš", komentirala je Mac. „Čista si. Izlazi. Imamo palačinke u čast jutarnje seksi priče." „Ispeći će ih gospoña G." „Pa što ako smo jele vafle?" „Da, imaš pravo. Omlet. Imat ćemo omlet s jutarnjom seksi pričom. Deset minuta", Emma je naredila. „Muškarcima je zabranjen pristup doručku." „Ne želim..." Ali Mac je zatvorila vrata tuša. Laurel je odmaknula mokru kosu s lica. Mogla se iskrasti do svoje kuhinje, ali one su upravo došle i gnjave je. Rezignirana, izišla je i zgrabila ručnik. Kad je ušla u kuhinju dvadeset minuta poslije, tamo su već bile Emma i Mac, stol je bio postavljen, a gospoña Grady stajala je uz štednjak. „Slušajte, dan mi je prebukiran pa..." „Doručak je najvažniji dnevni obrok", ozbiljno je izjavila Mac. „Tako govori princeza Pop—Tartsa23. Zaista moram prionuti na posao." „Ne možeš se povući." Emma je mahala prstom. „Mi smo svoje doživljaje podijelile s tobom, i gospoña G. već sprema omlet s jutarnjom seksi pričom. Zar ne, gospoño G.?" „Dobro. Mogli biste i vi sjesti", rekla je Laurel. „Ionako će te izgnjaviti. A budući da sam saznala da si stigla kući tek prije tridesetak minuta, i ja želim čuti zašto." Popivši sok naiskap, promatrala je prijateljice jednu po jednu. „Imate li sve vi neku vrstu radara?" „Da", rekla je Parker kad je ušla. ,,S obzirom na to da sam morala doći prije jutarnjeg tuša, bolje vam je da imate dobar razlog za to." U tajicama i širokoj majici, otišla je natočiti si kavu. „Pretpostavljam da Del nije zaključao vrata i odbio te primiti unutra." „Ovo je bizarno." Laurel je uzela Parkerinu kavu. „Znaš da je ovo bizarno." „Tradicije su tradicije, čak i kad su bizarne." Vesela, Parker je natočila novu kavu. „Onda, što je bilo?" Laurel je sjela i slegnula ramenima. „Izgubila sam okladu." „Jeee!" Emma je jurnula k njoj. „I ja sam izgubila, ali neke su stvari važnije od novca." „Tko je pobijedio, Parker?" Mac je željela znati. Parker je sjela, namršteno buljeći u svoju kavu. „Malcolm Kavanaugh."

23

Pop—Tarts dvoslojna rolade od tankog tijesta punjene kremom.


„Kavanaugh?" Laurel je uzela komadić tosta sa stalka. „Kako je on završio u okladi?" „Netko mu je rekao i prišao mi je kad smo igrali bejzbol. Odbila sam ga, oklade su bile zatvorene, ali on je bio nametljiv i uporan. Osim toga, rekao mi je da će uložiti dvjesto dolara zato što kasni i da odabire peti srpnja." „Želiš reći da je pogodio", Mac je komentirala. „Koji sretnik." „Da, sretnik. Mislila sam da nema nikakve šanse jer smo svi išli van, svi zajedno. Nisam očekivala da će Laurel izletjeti iz kombija i odjuriti k Delu." „To je bilo baš romantično", Emma se nasmijala. „Sva u žurbi, rumena i zajapurena. Što se dogodilo kad si došla tamo?" „Otvorio je vrata." „Ispali", Mac je inzistirala i podigla prst. „Ne mora ti biti neugodno zato što je on moj brat. Ti i ja smo prijateljice gotovo jednako dugo i koliko je Del moj brat. Tako da je to prihvatljivo." „Jedi", naredila je gospoña Grady i poslužila omlet. Laurel je poslušno uzela zalogaj. „Izračunala sam." „Što si izračunala?" pitala je Emma. „Koji se dani ne broje od trideset dana. Komplicirano je. Ima formula, a ja sam došla do nje. Kad je razumio što želim reći, logistički, složio se da ima smisla, ali je mislio da bismo jednostavno trebali predati okladu. Tako da smo to napravili." „Vikendi, zar ne?" Mac je prebirala po jajima. „Razmišljala sam o tome. Vikendi se ne računaju." „Upravo tako. I prvi i posljednji dan se ne računaju. Postaje još složenije, ali u biti je tako nekako. Ali, da budemo pošteni, budući da nismo postavili te uvjete, mi smo odlučili predati okladu. Onda smo..." Bizarno ili ne, ove četiri žene bile su njezine žene. „Bilo je predivno. Mislila sam duboko u sebi da ću biti nervozna, da će nam biti čudno. Ali nisam bila i nije nam bilo čudno. On se nije žurio i nije mi dopustio da žurim tako da je bilo polako i slatko. Bio je..." Kad je zastala, Parker je uzdahnula. „Ako misliš da će mi biti neugodno zato što kažeš da mi je brat izvrstan i pažljiv ljubavnik, nisi u pravu. Nije stvar samo u vještini, znaš. To je isto tako znak poštovanja i privrženosti prema partneru." „Uz njega sam se osjećala kao da ništa drugo nije važno osim nas dvoje, tada i tamo. To je sve. I poslije sam mogla spavati s njim osjećajući se potpuno sigurno, potpuno prirodno. To je uvijek najteži dio za mene. Imati dovoljno povjerenja, valjda, da spavam mirno." Emma je potapšala Laurel po bedru ispod stola. „To je stvarno dobra jutarnja seksi priča." „Imali smo mali okršaj jutros." „Seksi okršaj?"


„I to isto, gospoñice seksom opsjednuta", rekla je Mac. „Trebala sam pronaći odjeću u mraku tako da mogu zvati taksi i vratiti se kući. Posla je preko glave. Ali on se probudio, što je dovelo do seksi okršaja iako sam bila sva raščupana." „Mrzim to", Emma je promrmljala. „Trebao bi postojati trenutačni lijek protiv raščupanosti." ,,A onda je ustrajao da me odveze kući." „Naravno." Laurel je okrenula pogled prema Parker. „Vas dvoje imate neke čvrste principe. Zašto je on trebao ustati, obući, voziti me, kad mogu i sama doći kući?" „Zato što si bila u njegovu domu, kao prvo. Drugo, bila si u njegovu krevetu. To su dobre manire i ne ugrožavaju tvoju neovisnost." ,,Brownovo pravilo prijevoza?" Parker se nasmiješila. „Valjda to tako možeš zvati." „On je to tako nazvao. Eto, s time završavamo jer moram ići raditi." „Zar ne moramo i mi raditi? Pola milijuna ljiljana dolazi mi ovo jutro da ih aranžiram. I radnici danas počinju s radom." „Počinju li i ovdje raditi?" zapitala je Laurel. „Ovdje takoñer, barem tako kaže Jack." Emma je pogledala na svoj sat. „Stići će svake minute." „Ti ćeš sada živjeti u zanimljivim vremenima", Mac joj je rekla. „I bučnima." „Isplatit će se. Stalno ću si govoriti da će se isplatiti. Hvala za doručak, gospoño G." „Priča je bila dobra, ispričana u detalje." „Ako kod mene bude neizdrživo, mogu li preseliti dio posla ovamo?" „Možeš. Emmaline i Mackensie, vi ste tražile priču pa biste sada mogle oprati suñe. Idem se prošetati po vrtu prije nego što radovi započnu." Parker je izišla van s Laurel. „Najvažnija je sreća. Sjeti se da volim vidjeti kako ste ti i Del sretni kad ti opet bude čudno." „Radim na tome. Reci mi ako opet budem zabrljala, dobro?" „Naravno." Zazvonio joj je telefon. „Počinje radni dan. Vidimo se poslije. Dobro jutro, Sarah. Kako je mladenka danas?"


JEDANAEST

Emmini ljiljani ispunili su zrak svojim mirisom i cvjetovima u najljepšim ljetnim bojama, od sjajne grimizne i žute do tamno ružičaste i zasljepljujuće bijele. Mladenka, za koju je otkazivanje manikure petog srpnja ujutro bilo ravno katastrofi, ipak je spremno pozirala Mac sva blistajući, dok je Parker kumu namještala prsluk i kravatu. Nakon što je provjerila ima li ičega hitnog što bi tražilo njezinu pozornost ili pomoć, Laurel je donijela središnji dio torte — vazu od šećera koju je sama napravila u kalupu šesterokutne zdjele te je ispunila minijaturnim ljiljanima. Emmini ljiljani nisu imali ništa zajedničko s njezinima, pomislila je Laurel — u izvedbi ili utrošenom vremenu. Razvaljala je valjkom gumenu pastu prekrivenu ukrasnom vrpcom, a onda je precizno odrezala svaku pojedinačnu laticu. Nakon što je žičane stabljike umočila u tanki sloj kraljevske glazure, rezultat je bio istodobno i šarmantan i elegantan. Ignorirala je žamor i buku u plesnoj dvorani zbog priprema za zabavu i proučavala je tortu. Laticama je ukrasila svaki kat torte, koja je sada nalikovala na kružni ples jakih boja. Još ih je i rasula po stalku torte, što je bio posljednji lijepi detalj kojim je zaokružen estetski dojam. Dok je vadila ukras za vrh torte iz kutije, netko je srušio stolicu uz veliki prasak. Ona nije ni trepnula. Del je to primijetio, buka, uzvici, kretanje, ništa od toga nije postojalo. Promatrao ju je kako namješta zdjelu s cvijećem na vrh torte, kako se odmiče da provjeri je li simetrično, kako uzima jedno od svojih pomagala iz kutije da ukrasi tortu. Da, vjerojatno je riječ o tuljcu za ukrašavanje. Znao je toliko. Tuljcem je povukla nekoliko savršenih linija oko zdjele rukama spretnima kao kod kirurga. Još je jednom tortu promotrila iz svih kutova i kimnula glavom. „Izgleda odlično." ,,Oh." Napravila je korak unatrag. „Nisam znala da si tu. Ili da ćeš biti tu." „To je bio jedini način da saznam hoćeš li izići sa mnom u subotu navečer." „To je lijepo." Prstom joj je prešao po licu.


„Imam li glazure na licu?" „Ne. Riječ je samo o tvojem licu. Koliko je cvjetova na tome?" „Oko pedeset." Pogledao je aranžmane. „Izgleda da ste ti i Em uskladile laticu s laticom." „Trudile smo se. Dosad sve ide po planu tako da ću možda moći... „Uzbuna!" Emma je viknula u slušalicu u njezinu uhu. „Sranje! Gdje?" „Velika dvorana. Trebaju nam svi." „Idem. Uzbuna", rekla je Delu i pojurila prema stubama. „Ja sam kriva. Rekla sam da sve ide po planu. Trebala sam reći nešto bolje od toga." ,,U čemu je problem?" „Ne znam još." Pojurila je prema drugom katu iz jednog krila kuće, dok je Parker dotrčala iz drugog. „Svaña izmeñu mladenkine pomajke i majke. Mac i Carter zabavljaju mladu da ne primijeti." Laurel je izvukla kopču iz kose i gurnula je u džep svojega sakoa. „Mislila sam da je primirje u tijeku." „Očito je gotovo. Del, dobro da si ovdje. Možda ćeš nam trebati." Kad su bile blizu, čulo se vikanje koje je dopiralo iz velike dvorane. I nešto se razbilo. I netko je vrisnuo. „Možda će nam trebati policajci", komentirao je Del. Uletjeli su i ugledali Emmu, upropaštene frizure, kako očajnički pokušava razdvojiti dvije pobješnjele, elegantno odjevene žene. S kose i lica mladenkine pomajke kapao je šampanjac bačen iz čaše koju je mladenkina majka još uvijek držala u ruci. „Kučko! Platit ćeš." Mlatarale su rukama i naguravale se tako jako da se u jednom trenutku Emma poskliznula i pala na stražnjicu, a one su nasrnule jedna na drugu. Šepajući, i s užarenim sjajem u očima, Emma je ustala, a Parker i Laurel pojurile su naprijed. Laurel je obuhvatila tijelo koje joj je bilo bliže i povukla ga, dok su psovke prštale. „Dosta! Prestanite već jednom!" Laurel je izbjegla šaku, a zatim je blokirala lakat svojom podlakticom. Bogme ju je zaboljelo. „Rekla sam dosta! Za Boga miloga, to je vjenčanje tvoje kćeri." „To je vjenčanje moje kćeri", povikala je žena koju su Emma i Parker pokušavale obuzdati. „Moja kći. Moja. A ne od ove fufe i razaračice brakova." „Fufa? Fufa? Ti uštogljena luñakinjo, upropastit ću ti to posljednje zatezanje lice koje si napravila." Emma je riješila problem s mladenkinom majkom na neko vrijeme tako što je sjela na nju dok se Laurel borila s njezinom protivnicom.


Del je gotovo riskirao život tako što se postavio izmeñu dviju žena, a Laurel je pričekala pojačanje koje je upravo dolazilo. Jack, i čudno, Malcolm Kavanaugh, uletjeli su u gužvu. Klečeći na podu, Parker je govorila tiho i odlučno mladenkinoj majci, čija je ljutnja već prelazila u neobuzdan plač. Laurel je prislonila usne na uho mladenkine pomajke. „Ovo ne rješava ništa, i ako vam je stalo do Sarah, prijeći ćete preko toga, danas ćete to potisnuti. Slušate li me? Ako se želite svañati, napravit ćete to na drugom mjestu i u drugo vrijeme." „Nisam ništa napravila, a ona mi je prolila šampanjac u lice. Pogledajte mi kosu, šminku. Moju haljinu." „Mi ćemo se pobrinuti za to." Pogledala je Parker i ona joj je kimnula glavom. „Del, možeš li, molim te, odnijeti nekoliko čaša šampanjca u moju sobu, a tada možeš odvesti — oprostite, zaboravila sam vaše ime." „Ja sam Bibi", pomajka je rekla tužnim glasom. „Sve je upropašteno. Totalno upropašteno." „Ne, popravit ćemo to. Del, ti možeš odnijeti Bibinu haljinu gospoñi G. Ona će je srediti. Poñite sa mnom, Bibi. Pobrinut ćemo se za sve." Nakon Bibina odlaska, Parker je ponovila isto s mladenkinom majkom. „Emma će vas odvesti da se osvježite. Ja ću doći za nekoliko minuta." „Nemojte reći Sarah", jecala je majka. ,,Ne želim je uzrujati." „Naravno da neću. Poñite s Emmom." „Ne želim je uzrujati", ponovila je Parker kad je žena više nije mogla čuti. „Paklena zabava do sada", komentirao je Mal. Parker je namjestila svoj sako i ispravila suknju. „Što ti radiš ovdje?" „Svratio sam da pokupim nagradu." „Nemam sada vremena za to." Okrenula se i obratila osoblju. „Pobrinite se za to da čaše i proliveni šampanjac budu očišćeni. Ako je još nešto razbijeno ili oštećeno, recite nekomu iz Emmina tima da to sredi. Jack, pronañi mi mladenkina oca, hoćeš li? Moram razgovarati s njim u svojem uredu. I to odmah." „Naravno. Oprosti što mi je toliko dugo trebalo. Bio sam vani kad sam čuo upozorenje." „Provodio sam noći kao izbacivač u Los Angelesu", rekao joj je Mal. ,,U slučaju da treba nekoga izbaciti." „Duhovito, ali nije potpuno isključeno. Mladenkin otac, Jack, i hvala ti. Mac", javila se na mikrofon dok je jurila dalje. „Kako se samo lijepo kreće." Mal ju je pratio pogledom dok je prolazila prostorijom i izišla kroz vrata. „Nisi još ništa vidio", rekao je Jack. „Hajdemo pronaći mladenkina oca."


U svojoj je sobi Laurel pregledavala svilenu haljinu boje breskve koju je Bibi svukla na njezin nagovor. Mogla je čuti i vodu kako šušti i jecaje kroz vrata kupaonice. Nekoliko mrljica, poderan rub — moglo je biti i gore, zaključila je. Gospoña G. pozabavit će se time. I prema planu specijalno osmišljenom za takve hitne situacije, znala je da zahvaljujući Parker tim za frizuru i šminku već na putu prema njima. Njezin zadatak, a nije imala izbora nego ga prihvatiti, bio je držati Bibi smirenom, slušati njezino cmizdrenje, žalopojke i/ili prigovore. I navesti je da obeća — krvnom zakletvom ako treba — da će se ostatak večeri ponašati primjereno. Popravljajući svoju neurednu frizuru, odgovorila je na kucanje na vratima i otvorila ih. „Dvije čaše, kao što je i naručeno." Del je ušao da ih stavi na stol i pogledao prema kupaonici. „Kako je?" ,,Pa, oscilira od grčevitog ridanja do tihog cmizdrenja. Evo haljine. Nije tako loše. Parker je upozorila gospoñu G. na situaciju tako da je spremna." ,,U redu." Pružio je ruku da joj ispravi lijevu naušnicu. „Mogu li još nešto učiniti?" „Mogao bi provjeriti kod Mac je li mladenka zaštićena od svega ovoga, da budemo sigurni. Parker će smisliti neku izliku zbog neznatnog kašnjenja." Razmišljajući o vremenu, Laurel je masirala svoj vrat u kojem je osjećala napetost. „Imamo dvadeset minuta viška s obzirom na protokol, tako da vjerujem da nećemo kasniti više od deset ili petnaest minuta. Dobri smo. Zatvorila je tuš", primijetila je. „Bolje je da sada odeš." „Već me nema. Osim toga, lijepa soba", dodao je, pokazavši rukom da potkrijepi tvrdnju. Smijući se odgurnula ga je i zatvorila vrata. Udahnula je duboko da prikupi snagu i otišla do kupaonice i pokucala. „Je li sve u redu?" Bibi je otvorila vrata. Nosila je Laurelin najbolji ogrtač, dok joj je tamnoplava kosa u mokrim rezancima padala na ramena. Njezine crvene, natečene oči sjajile su prijetnjom ponovnog plakanja. „Pogledaj me. U košmaru sam." „Ovo bi trebalo pomoći." „To je pištolj?" „Šampanjac. Sjednite, udahnite duboko. Upravo vam sreñujemo haljinu i doći će netko tko će vam namjestiti frizuru i našminkati vas za nekoliko minuta." ,,Oh, hvala Bogu." Bibi je otpila veliki gutljaj šampanjca. „Hvala Bogu i hvala vama. Osjećam se odvratno. Bolesno. Glupo. Dvanaest godina. Udana sam za Sama dvanaest godina. Zar to ne znači nešto?"


„Naravno." Smiri je, pomislila je Laurel, sjetivši se pravila Zavjeta. Smiriti, utješiti, izgladiti. „Nisam razorila ničiji brak. Bili su rastavljeni kad smo se upoznali. Doduše, ne tehnički, ne službeno, ali realno nisu bili zajedno. Mrzi me jer sam mlada. Ona je prva žena, ja sam žena trofej. Ona lijepi etikete okolo. I dvanaest godina, mislim, stvarno, sranje." „Nikad nije lako nositi se s takvim ljudskim odnosima i vezama." „Pokušala sam." Bibine crvene oči molile su za razumijevanje. „Stvarno jesam. I oni su bili rastavljeni prije nego što smo se zaručili. Gotovo. I ja volim Sarah. Stvarno je volim. I Brad je divan. Oni su dobar par. Želim da budu sretni." „To je najvažnije." „Da." Udahnula je i smirenija popila drugi gutljaj. „Potpisala sam predbračni ugovor. Čak sam ga i tražila. Nije bila stvar u novcu, iako je ona uvijek govorila da jest. Jednostavno smo se zaljubili. Ne možeš si pomoći, zar ne? Ne možeš odlučiti u koga ćeš se zaljubiti i kada ili kako? To se samo dogodi. Ona je ljutita, ništa drugo, jer je njezin drugi brak propao, a naš nije. Žao mi je zbog nereda. Sarah ne mora znati, zar ne?" „Ne. Barem ne danas." „Više nisu ni spavali zajedno. Kad sam upoznala Sama, imali su odvojene sobe, odvojene živote. To je kao da su rastavljeni, zar ne?" Laurel je pomislila na svoje roditelje. „Valjda je tako." „Možda je zbog mene Sam napokon učinio taj korak i zatražio razvod, ali nisam bila kriva što nisu sretni zajedno. Bolje je napraviti taj korak nego biti nesretan, zar ne misliš isto?" „Da, mislim." Dvanaest godina, Laurel je pomislila. Da, to vrijedi nešto. „Bibi, vi imate dobar brak i dobar odnos s pokćerkom. Možete ignorirati sve ostalo." „Vrištala je na mene. Prolila mi je šampanjac u lice. Poderala mi je haljinu." „Znam. Znam." Smiri je, smiri je, Laurel je opet pomislila. „Sad se trebate povući, zaboraviti na to, usredotočiti se na Sarah. Pomoći joj da joj danas bude najsretniji dan u životu." „Da, da, imaš pravo." Bibi ju je pogledala očima djeteta. „Jako mi je žao zbog onoga što se dogodilo." „No brinite se." Laurel je ustala kad je začula kucanje na vratima. „Za petnaest minuta izgledat ćete savršeno." „Nisam vas nikada pitala kako se zovete." „Laurel." „Laurel." Bibine su se usne razvukle u slabašan osmijeh. „Hvala što si me saslušala."


„Nema na čemu. Sad ćemo vas iznova dotjerati." Otvorila je vrata frizerki. Mladenka, blaženo nesvjesna drame koja se zbivala u pozadini, stajala je sa svojim ocem dok su njezine pratilje hodale prema pergoli okićenoj cvijećem. Neke mladenke sjaje, a ona je, zasigurno, jedna od njih, pomislila je Laurel dok su na ugodnom, razigranom povjetarcu lepršali prozirni slojevi mladenkina vela. Mac je promijenila kut i Laurel je pretpostavljala da je uhvatila taj sjaj sreće i iščekivanja kad je Sarah okrenula glavu prema svojem ocu i nasmiješila se. ,,Oh, Bože. Mi smo na redu." Glazba se promijenila kad je stigao red na mladenku. Laurel je primijetila kako je Sam pogledao Parker i dao lagani znak glavom. Znak poštovanja i zahvalnosti — možda oboje. A tada je odveo svoju ozarenu kćer do mladoženje koji ju je čekao. „Zasada je sve u redu", Del je promrmljao iza Laurel. „Bit će sve u redu. Vjerojatno je bolje što su se posvañale prije nego što je počelo. Barem su se ispucale." „Neće više biti problema." Parkerin ton bio je hladan kao siječanj. „Barem ne s njihove strane." „Što si rekla ocu?" zapitao ju je Del. Njezin bi osmijeh zamrznuo i vatreni plamen. „Recimo samo da sam sigurna da će se mladenkina majka i pomajka odsad ponašati pristojno, da će Zavjetima biti plaćene dodatne usluge frizera i vizažistice, popravak haljina i sva šteta." Potapšala je Dela po prsima. „I nećemo trebati tvoje usluge." „Moram ići završiti posao." Laurel je pogledala na sat. „Ne kasnimo mnogo kad se sve uzme u obzir." „Treba li ti pomoć?" Del ju je zapitao. „Ne. Idi... na pivo ili slično." Otišla je u svoju kuhinju, gdje je bilo tiho i hladno. Mogla je u miru sjesti nekoliko minuta. Slušanje Bibi jako ju je oneraspoložilo i trebala se tomu othrvati. Brak bez ljubavi, nesretni domovi i X—faktor druge žene. Točno je znala kakvu vrstu nesreće ti elementi donose — i kako dugo ostaje gorak okus. Zasigurno je i Sarah okusila nešto od te gorčine, i to vjerojatno više nego jedanput. Ali stajala je tamo blistajući od sreće uz svoga oca. Oca koji je bio nevjeran njezinoj majci, oca koji je prekršio zavjete kojima ona upravo priseže. Da, razumjela je nesretne brakove, ali nije razumjela i nije mogla prihvatiti uporabu tog nezadovoljstva kao izliku ili obrazloženje za nevjeru.


Zašto ljudi jednostavno ne prekinu vezu? Ako žele nekoga drugoga ili nešto drugo, zašto pošteno ne prekinu umjesto da varaju, lažu, trpe, životare? Razvod ne može biti bolniji za par, dijete ili djecu koja su dio toga košmara od prijevare, pretvaranja i te tinjajuće ljutnje. Upravo zato, čak i nakon svih tih godina, dio nje želio je da su se njezini roditelji razdvojili umjesto što su se pretvarali da su u braku? „Hej, došla sam vidjeti mogu li ti pomoći nakon tog kaosa." Gospoña Grady podbočila se rukama o bedra. ,,A ti ovdje ljenčariš." „Sad ću se primiti posla." Gospoña G. stisnula je usnice i prišla Laurel. Pogladila ju je po bradi i podigla joj glavu. ,,A što ti je?" „Ništa. Stvarno ništa." Gospoña Grady pomicala je obrve na način koji je vrlo jasno odavao neverbalno značenje njezinih misli. U ovom trenutku lice joj je govorilo kako je svjesna da su Laureline riječi sranje. „Samo mi je danas na poslu postalo previše stresno. Nije to ništa." „Nije prvi put da imaš lude uzvanike na vjenčanju. Neće biti ni posljednji." „Ne. Nije zapravo riječ o svañi. To je — ako ćemo biti iskreni — bilo prilično zabavno. Parker vjerojatno neće tako misliti sljedećih nekoliko dana, ali stvarno, imalo je svojih vrhunaca." „Izbjegavaš odgovor." „Glupo je. Završila sam s pomajkom. Imala sam sreću. Ona se valjda osjećala tužnom i osramoćenom tako da je imala potrebu objasniti mi kako se spetljala s mladenkinim ocem samo zato što je on bio, na neki način, ali ne baš u potpunosti, razdvojen od svoje žene, i kako su on i njegova prva supruga bili zajedno samo zato što su živjeli u istoj kući." „Većina muškaraca kaže nešto u tome stilu kad žele okusiti nešto novo." „Da, a to je glupo i prijetvorno. Ali mislim da joj vjerujem — pomajci. Ali zašto je to uopće važno? Zašto je u redu ako se spetljaš s nekim tko je pred raskidom braka? Još je uvijek u braku, zar ne?" „To je istina", složila se gospoña Grady. „Ali život je rijetko stvar istine i laži, uvijek izmeñu postoji siva zona." „Ali zašto onda, dovraga, ne iziñu iz tog odnosa ako planiraju spetljati se s nekim drugim?" Gospoña Grady pogladila je Laurel po kosi. „Poučena svojim iskustvom, mogu ti reći da ljudi imaju mnoge razloge za najgluplje stvari." „Dobro se nosi s time. Mladenka. Sjećam se sastanaka s njom, degustacija i probe. Ona voli svoje roditelje, to je očito. I voli svoju pomajku. Kako ljudima to uspijeva?" „Ne moramo uvijek zauzeti nečiju stranu, Laurel."


„Istina, ne moramo. Ali znaš, ja nikada nisam imala priliku zauzeti stranu jer su oboje bili toliko u krivu." Nije joj trebala objašnjavati da je sad počela govoriti o svojim roditeljima. „Čak i sada, kada razmišljam o tome, mislim o stranama. Oni su na jednoj, a ja na drugoj. To je glupo, ali dio mene još uvijek je bijesan što su oboje tako... nemarni." „Ljutiš se na njih umjesto da ih žališ. Oni su ti koji nešto propuštaju." „Oni vole svoj život — živote — takvima kakvi jesu." Slegnula je ramenima. ,,U ovom trenutku to ionako više nije moja stvar." „Laurel Anne." Gospoña G. obuhvatila je Laurelino lice rukama, obraćajući joj se imenom i gestom kojom se rijetko koristila. „Oni će uvijek biti tvoji roditelji i to će uvijek biti tvoja stvar." „Hoću li uvijek biti razočarana njima?" „To ovisi o tebi, zar ne?" „Pretpostavljani da je tako." Duboko je uzdahnula. „Dobro. Dosta je premišljanja. Moram odnijeti mladoženjinu tortu i ostale slastice." „Ovdje sam i pomoći ću ti." Zajedno su nosile kutije sa slasticama u plesnu dvoranu. „Uvijek me zapanji cvijeće", rekla je gospoña Grady gledajući po prostoriji. „Naša Emma ima čarobne ruke. Volim boje ovog vjenčanja. Nema ničega prigušenog, sve jarko i odvažno. Ma vidi ti to." Prišla je i proučila vjenčanu tortu. „Govoreći o čarobnim rukama, Laurel, nadmašila si samu sebe ovom tortom." „Mislim da je to moja nova najdraža ljetna torta. Sačuvat ću vam krišku." „Dogovoreno. Vjenčana torta donosi sreću." „Tako sam čula. Gospoño G.? Jeste li ikada razmišljali o tome da se ponovno udate ili..." Gospoña Grady slatko se nasmijala. ,,S vremena na vrijeme imam nekoga. Ne šaram. Ali brak?" Vratila se da pomogne Laurel s kolačima. „Već sam ga iskusila. Imala sam svog Charlija. Moga jedinoga." „Vjerujete li u to?" Laurel je pitala. „Da postoji samo jedna osoba za vas? Jedna jedina?" „Da, za neke od nas. Drugi ljudi, ako stvari ne funkcioniraju kako treba ili ako izgube svoga partnera, nañu drugoga. Ali za neke postoji samo jedna osoba od početka do kraja. Nitko drugi ne može se uklopiti. Nitko drugi ne može ući u srce na isti način i ostati tamo." „Da. Nitko drugi. Ali ne moraš uvijek biti odabrana osoba za onoga tko je tvoj voljeni." Pomislila je na Dela, a onda se othrvala toj misli. „Nedostaje li vam? Vaš Charlie?" „Svaki dan. Trideset i tri godine ovoga studenoga. Nedostaje mi svaki dan. Ali imala sam ga, zar ne? Imala sam svog voljenog. Ne može svatko reći to. Ti možeš." Laurel je polako skrenula pogled.


„On je tvoj odabrani od početka. Trebalo ti je dugo da mu odlučiš prići." Ne može to negirati, pomislila je Laurel. Ne može se pretvarati da je drukčije pred nekim tko tako dobro razumije stvari. „To je zastrašujuće." Gospoña Grady se nasmijala. „Naravno da jest. Želiš li igrati na sigurno? Nadi si psića kojeg ćeš dresirati da ti se popne na nogu. Ljubav mora biti zastrašujuća." „Zašto?" „Jer ako nema straha, nema ni uzbuñenja." „Ako je to istina, onda sam ja uzbuñena gotovo do smrti." Laurel je zabacila glavu. „To je Parkerin signal. Vrijeme je za koktele i večeru." „Idi i pomozi joj. Ja mogu završiti ovo." „Jeste li sigurni?" „Volim umiješati prste tu i tamo. Idi." „Hvala. Hvala", ponovila je i stavila ruku na rame gospoñe Grady. „Pobrinut ću se da dobijete tortu." Sama, gospoña Grady protresla je glavom i uzdahnula. Njezine djevojke, pomislila je, znale su sve što treba znati o vjenčanjima. Ali ljubav bi ih preokrenula naglavačke. A možda je to prava svrha ljubavi. Nakon što se kuća ispraznila, Laurel se pridružila ostalima pri laganom opuštanju na terasi. Del joj je pružio čašu šampanjca. „Zaslužila si." „Itekako jesam. Hvala. Gdje je Parker?" „Radi nešto." Mac je ispružila noge i razgibavala umorna stopala. „Svaki čas će sići. Žao mi je što sam propustila borbu majki. Čula sam da bi to vrijedilo čak i plaćenih ulaznica." „Kratko, ali brutalno." Laurel je zijevnula i pomislila na mekane jastuke i hladne, hladne plahte. „Imate li mnogo hrvačkih borbi?" pitao je Mal. „Jednom su me udarili u lice", Carter je rekao i razgibao čeljust. „To daje dodatni začin svemu", zaključio je Mal. „Dobra hrana. Odlična torta." Podigao je svoje pivo da nazdravi Laurel, a onda se zagledao u Parker koja je prilazila izgledajući kao da je cijeli dan provela pijuckajući čaj, a ne upravljajući čoporom od nekoliko stotina ljudi. „Tvoja nagrada", rekla je i predala mu omotnicu. „Hvala ti." Podignuo se malo da je može ugurati u džep. „Vjerojatno ćete sve ovo morati raditi i sutra." „Uglavnom." Emma je uzdahnula. „Obično nedjeljom imamo manje proslave, ali u ovo doba godine popriličan je broj i velikih. I s tim na pameti, idem u krevet."


„Bolje da otpratim svoju malu kući", Jack je ustao i uzeo Emminu ruku. „Dovest ću kamion u ponedjeljak, Mal." ,,U redu. Bolje da i ja odem." „Hvala što si nam pomogao", Mac se protegnula. „Hajdemo, profesore. Idemo kući izbaciti mačku iz kreveta." „Ne mogu se još pomaknuti." Sretna što je gotovo, Laurel je naslonila glavu na Delovo rame. „Treba mi još koja minuta. Bok, Mal", dodala je. I zatvorila oči. „Otpratit ću te. A vi ostali, vidimo se sutra", dodala je Parker i okrenula se da isprati Mala. S glavom na Delovu ramenu, Laurel je otvorila oči. „Znala sam da će spajanje biti uspješno." „Hmm?" „Parker je morala otpratiti Malcolma jer sam ja zaglavila ovdje s tobom. Izgledaju tako dobro zajedno." „Što? Nemoj mi reći!" Morala je uložiti napor da raščisti svoju ošamućenu glavu, a onda je odustala i opet zatvorila oči. „Oprosti. Zaboravila sam s kim razgovaram. Naravno da meñu njima nema seksualnih iskrica, ništa ne gori ispod površine. Ne, ničega nema." „On nije njezin tip." „Upravo to. Nitko nije opsjednut, osim mene. Podigni me, hoćeš li?" „Ako on nije njezin tip, čemu taj govor o iskricama i vatri?" „Ma vjerojatno je riječ o meni." Nasmijala se kad ju je povukao na noge. „Sva zaiskrim i zapalim se kad si ti u blizini." „Dobro je krenulo. Odličan način da mi preusmjeriš pozornost." „I istinit." Osjećala se omamljenom i polupijanom od umora. „Hoćeš li prespavati ovdje?" „To mi je i bio plan." Pogledao je prema vratima kad su prišli stubama i Laurel je prokleto dobro znala da je razmišljao o tome da se iskrade samo da... bude Del, zaključila je, kad je riječ o Parker. „Vidiš, iskrim i opet gorim." Skočila je ispred njega na stubu da bi im usne bile na istoj razini za poljubac. „Slatkice, gotovo spavaš na nogama." „Istina, a to me čini lošom partnericom za zabavu u subotu navečer." „Volim gledati naprijed, u nedjelju ujutro." „I nedjelja ujutro odlično mi zvuči", rekla je dok su se penjali stubama. „Osobito zato što je vjenčanje tek navečer pa ne moram ustajati u zoru. Što kažeš na osam ujutro?" „Osam je u redu." ,,A što kažeš na to da se sastanemo pod tušem?"


„Sastanak pod tušem u nedjelju ujutro? Još bolje." Odvukla ga je u sobu, a onda se sjetila da mora zatvoriti vrata — a to je nešto što je rijetko radila, vjerojatno nikada. Malokad je imala razloga za to. Otišla je do terase. „Volim kad su otvorena vrata tijekom ljetnih večeri. Smeta li ti to?" „Ne. Nisam još čuo je li Parker ušla. Možda je još vani?" Laurel je zakolutala očima i razmotrila opcije. Okrenula se i odbacila sako te je polako počela otvarati patentni zatvarač na haljini. „Možda ipak nisam toliko umorna." Izišla je iz haljine, a na sebi je imala samo negliže i cipele s visokom petom. „Osim ako ti jesi." „Iznenada me razbudio vjetar." „Vjerojatno svježi zrak." Približavajući mu se, uložila je veliki napor da mu odvrati pozornost. To je bilo najmanje što je mogla napraviti, pomislila je dok su njegove ruke prionule na posao. Za prijateljstvo.


DVANAEST

Parker je glavom provirila u Laurelinu kuhinju. „Jesi li slobodna koju minutu?" „Da. Mislila sam da imaš sastanak i obilazak s klijentima." „Imala sam oboje, sve je odrañeno." Laurel je sastrugala sjemenke vanilije u mješavinu mlijeka i šećera u posudi za umake i zatim ubacila i štapiće. „Što ćemo raditi? Kakav je plan?" „Na sastanku smo dogovorili neke detalje i dodali nove. Obilazak je rezerviran za posljednju slobodnu subotu sljedećeg svibnja." Pogledala je prema predsoblju. Ploča od iverice dijelila je kuhinju od ostatka prostora i štitila je od zvukova lupanja i zujanja. „Nije toliko bučno kao što sam mislila da će biti." „Dobro je kada je uključen televizor ili radio pa se pravim da je buka u pozadini neka zabava. Moglo je biti i gore. I bilo je puno bučnije tijekom razbijanja zidova, tako da sada vladaju gotovo mir i tišina." „Bit će vrijedno malo strpljenja, zar ne? Sa svim dodatnim prostorom." „To si i ja govorim." „Što praviš?" „Slastičarsku kremu." „Želiš li popiti nešto hladno?" „Ne bi bilo loše." Laurel je pripremila kupku od vruće vode za posljednji stadij pripreme kreme, a Parker je na stol stavila dvije čaše limunade. „Nema dogovora za večeras, zar ne?" „Nema dogovora. Dečki idu navijati za Yankeese i jesti hotdog." Laurel je podignula pogled i obrve. „Ženska večer?" „Baš razmišljam o tome. Osobito zato što mislim da sam pronašla vjenčanicu za Emmu." Laurel je napravila stanku. „Stvarno?" „Pa, znam što traži, a čini mi se da sam započela tradiciju s Mac. Voljela bih kad bismo je iznenadile večeras, tako da je može isprobati, vidjeti kako joj stoji." „Ja sam za to." „O još nečemu voljela bih razgovarati."


„Reci." Laurel je protresla kremu kad je počela kuhati. „Čula sam da je Jack pitao Malcolma Kavanaugha hoće li nam se pridružiti na ljetovanju u kolovozu." „Stvarno?" Dok je razmišljala, Laurel je maknula posudu s vatre i prekrila je. U jednu od četiriju posuda na pultu razbila je četiri jaja, a onda još četiri, odvajajući bjelanjke od žumanjaka i stavljajući žumanjke u posudu. „Valjda su postali prilično dobri prijatelji. Ima dovoljno mjesta, zar ne? Ne mogu dočekati da vidim kuću. Uživati u odmoru", nastavila je i počela mutiti. ,,Da se uljuljkam u odmor dok me — oprosti", rekla je kad je Parker podignula ruku. „Zanosi me misao o tome da mogu raditi što god hoću danima i noćima." „Da nastavim. Upravo sam razgovarala s Delom preko telefona, koji mi se zaklinjao životom da nema ništa s pozivom." „Pa, kaznila si ga zbog dogovora za Dan neovisnosti." „Jesam. Moram kazniti i Jacka." „Ah." Zabavljena mišlju, Laurel je dodala šećer i kukuruzni škrob u jaja i dalje mutila. „Zar ti se ruka ne umori?" „Umori se." „Jackova je sudbina nesigurna. Jebemu." Ispalila je kad joj je zazvonio telefon. „Daj mi minutu." Naviknuta na isprekidanu komunikaciju, Laurel je procijenila da je smjesa od jaja i šećera gotova pa je izvadila štapić vanilije iz mlijeka i vratila kremu na vatru. Dok je čekala da ponovno provre, popila je malo limunade i slušala kako Parker rješava probleme buduće mladenke. Nekoliko problema, zaključila je. Kad je mlijeko prokuhalo, prelila je polovicu u smjesu od jaja i šećera i nastavila mutiti. „Prepusti to meni", rekla je Parker. „Naravno. Smatraj to obavljenim. Doći ćeš, znači, dvadeset i prvoga s majkom. U dva sata. Uopće nema problema. Čujemo se." Završila je poziv. „Ne pitaj", rekla je Laurel. „Nisam ni kanila." Laurel je izlila smjesu iz zdjele u posudu za umake. I miješala, miješala, miješala. „Ne mogu stati. Oprosti, ali slušam te." „Gdje sam stala?" „Jackova sudbina." „Da. Trebam li povrijediti našega dragog Jacka ili ne, ovisi o tome je li ovo namješteno." „Zar stvarno misliš da bi naš dragi Jack uopće pomislio na to da ti namjesti ljetovanje s Malcolmom?" „Ne, ali mogla bi Emma." „Ako je tako, reći će mi." Laurel je razmislila o tome jednu minutu. „Reći će mi. Neće si moći pomoći. Vjerojatno ću se morati zakleti na šutnju, a to ću


ispoštovati. Ali postoji odredba o izbjegavanju laži. Morat ću ti reći istinu ako me pitaš." „Pitam te." „Onda je odgovor ne. Emma mi ništa nije rekla tako da proglašavam nju i Jacka nevinima po svim točkama optužnice. Ti nemaš problema s Malom, zar ne?" „Ne baš. Ali ne volim namještanja." „Nitko ne voli, i zato nitko od nas nikada ne pokušava napraviti nešto takvo. Znaš to, Parker." Parker je prstima lupkala po čaši pa je ustala, odšetala se do prozora, vratila se i sjela. „Uvijek postoje neka očekivanja, osobito kad su ljudi zaslijepljeni ljubavlju i planovima za vjenčanje." Uznemirena je, pomislila je Laurel. Parker gotovo nikad nije bila uznemirena. „Mislim da nije riječ o tome u ovoj situaciji, barem koliko ja znam. Morat ćeš zamisliti da stavljam ruku na srce zato što ne mogu sada prestati mutiti." ,,U redu. Poštedjet ću Jacka. I pretpostavljam da će biti više mjesta jer ćete ti i Del dijeliti sobu." Namrštila se gledajući u svoju limunadu kad je Laurel napokon prestala miješati i skinula posudu s vatre. „Ima li još problema?" zapitala je. „Moram odlučiti hoću li Malcolmu odmah dati na znanje da me ne zanima ili tek u trenutku kada i ako što pokuša." Laurel je procijedila kremu kroz sito iznad posude koju je stavila u kupku hladne vode. „Želiš li čuti moje mišljenje?" „Da." „Čini mi se da trčiš pred rudo, time ćeš ga motivirati ili isprovocirati da svakako nešto pokuša. Čini mi se da je odvažan tip. Ja bih to ostavila na miru." „Razumno." „Znam biti razumna." Laurel je uzela zdjelu s komadićima maslaca i opet muteći, dodavala malo—pomalo u kremu. ,,U redu. Doživljavat ću Malcolma kao prijatelja i pustiti to na miru." „Mudro." Napokon je Laurel odložila mlatilicu i protrljala ruku. „Sviña mi se Mal. Ne poznajem ga jako dobro, ali sviña mi se." „Čini se simpatičan." „I seksi." „Oprosti, zar ti trenutačno ne spavaš s mojim bratom?" „Da, i zaista se nadam da ću nastaviti i dalje. Ali teško je ne primijetiti seksi muškarca. I ako mi kažeš da to nisi primijetila, morat ću te zaliti ovom hladnom kupkom da te probudim iz sna." „On nije moj tip. I zbog čega se smiješ?" „Del je isto to rekao."


Prkos i ljutnja prošli su Parkerinim licem. ,,Oh, zaista?" „Znaš kakav je Del. Nitko, baš nitko nije tip njegove sestre u prebrižnom Delovu umu. Ali čim je to rekao, pomislila sam, baš i nije tako. Zato mi se odmah počeo sviñati." Parker je polako otpila gutljaj limunade. ,,Oh, zaista?" „Nemoj biti glupa, Parker. On je seksi, zanimljiv i različit od tvojih tipičnih momaka — i to bi moglo biti zabavno. Možda bi mu trebala dopustiti da pogrešno shvati situaciju." „Ti si zaslijepljena ljubavlju." „Valjda jesam." „I zašto te to zabrinjava?" Laurel je prestala s masiranjem prstiju i uperila jedan u Parker. „Mijenjaš temu." „Da, ali to je i dalje pravo pitanje." „Pretpostavljam da jest", priznala je Laurel. „Nikada nikoga nisam voljela osim njega. Osjećam to duboko u sebi, a jedino u što mogu biti sigurna jest da mu je stalo do mene. Doista mu je stalo, ali velika je razlika izmeñu osjećaja ,jako mi je stalo' i ,volim te'. To je zastrašujuće, iako sam znala da će tako biti, ali to ne čini situaciju manje zastrašujućom." „Nikad te nije povrijedio. Znam, vjerojatno su i te riječi pogrešne", Parker je odmah shvatila. „Zar ne želiš da on zna koliko ga voliš?" „Ne mogu mu to reći. Jer me nikada nije povrijedio i toliko se trudio da me ne povrijedi." „A tebe bi još više povrijedilo kad bi shvatila da mu nije stalo jednako kao i tebi." „Oh, da. Dajem sve od sebe da se prepustim trenutku. Mislim da to funkcionira. Uglavnom. Ne mogu si pomoći što tražim zamke i žicu preko koje ću pasti." I klavire iznad svoje glave, pomislila je. „Evo i tebi jedan razuman savjet. Katkad kad tražiš zamku, udariš u zid jer ne gledaš ispred sebe." „Voljela bih da ne znam da si u pravu. No dobro." Laurel je mahnula rukom kao da briše ploču. „Prepustila sam se trenutku. Gotovo sam u stanju zena." „I ostani u njemu. Nazvat ću Mac i potruditi se da stvari budu spremne. Odgovara li ti u šest sati?" „U šest je savršeno." Parker je ostala stajati i uzdahnula. „Daj mi da malo kušam, hoćeš li? Okrutna si ako mi ne daš." Laurel je uzela žlicu, umočila je u toplu kremu i pružila je Parker. „Oh, Bože." Zatvorila je oči. „Vrijedilo je tolikog miješanja. Sranje!" promrmljala je kad je zazvonio mobitel. „Padne li ti ikada na pamet da se ne javiš?"


„Da, ali nisam kukavica." Pogledala je na zaslon mobitela dok je izlazila iz kuhinje. „Parker iz Zavjeta na telefonu. Kako ste, gospoño Winthrop?" Parkerin glas gotovo je utihnuo kad je Del došao iz drugog smjera. „Pa, ovo je popularno mjesto danas." „Zašto nikad dosad nisam primijetio da si tako seksi s pregačom?" Primaknuo se da je poljubi — ali uočila je njegov pokret prema posudi s kremom pa ga je pljesnula po prstima. „Želiš li da imam problema sa sanitarnom?" „Ne vidim nikakve inspektore ovdje." Izvadila je žličicu i dala mu da kuša kao i Parker. „Dobro. Jako dobro. Ali ti imaš bolji okus." „Jako šarmantno, ali to je sve što ćeš dobiti." Premjestila je zdjelu daleko od dosega. „Mislila sam da ideš na utakmicu s frendovima." „Idem. Ovdje se nalazim s Jackom i Carterom, a onda ćemo svratiti da pokupimo Mala." „Opet idete na utakmicu taksi—limuzinom?" To je bilo, pomislila je, tako tipično za Dela. „Što ima loše u tome što idemo limuzinom na utakmicu? Na taj način možemo popiti pivo, ne trebamo razmišljati gdje ćemo parkirati ili biti frustrirani zbog prometa. To je čista logika." „Vrati mi žličicu", rekla je, uzela je iz njegovih ruku i stavila u sudoper. „Samo zbog toga možda ti neću dati dar." Zaintrigirana i sumnjičava, okrenula se. „Kakav dar?" Otvorio je svoju aktovku i izvadio kutiju. „Ovaj ovdje. Ali ti si možda prevelika pametnjakovićka da ga zaslužiš." ,,I pametnjakovići trebaju darove. Zašto si mi ga donio?" „Zato što ti treba, pametnjakovićko." Predao joj je. „Otvori ga." Divila se velikoj crvenoj mašni i papiru s likom Wonder Woman24 kojim je dar bio omotan prije nego što je omot bezobzirno rastrgala. A onda se namrštila kada je vidjela sliku na kutiji . Činilo joj se da je to neko tablet—računalo ili preveliki diktafon. „Što je to?" „Ureñaj koji štedi vrijeme. Evo. Već sam ga namjestio." Otvorio je kutiju, izvukao ureñaj sa sjajem u očima koji joj je ukazao da je takav dar nešto što bi i sam sebi kupio. „Umjesto da pišeš popise", rekao joj je, „napraviš ovako. Prvo pritisneš opciju snimaj." Napravio je to, a onda izgovorio riječ jaja. „Vidiš li?" Okrenuo je ureñaj prema njoj da vidi kako na zaslonu piše jaja. „Onda pritisneš opciju odaberi i na popisu su."

24 Wonder Woman superjunakiilja istoimenog američkog stripa autora Williama Moultona Marstona i H.G.Petera; prototip jake žene.


Dobro, pomislila je, zaokupio joj je pozornost. „Koji popis?" „Popis koji ćeš imati kad završiš i pritisneš ovo." Pritisnuo je drugu tipku. „Ispiše ga i, što je još bolje, poslaže stavke u kategorije. Na primjer, mliječni proizvodi ili začini, što god." Bila je stvarno zainteresirana. „Nemoj mi reći. Pa kako?" „Ne znam kako. Možda je netko unutra i slaže ih. I ima mogućnost memoriranja tako da možeš dodati stavke kojih nema unutra. Ti rabiš mnoge neobične sastojke." „Daj da ja pokušam." Uzela je i pritisnula snimaj. „Mahune vanilije." Skupila je usne dok je čitala s ekrana. „Kaže mahune vanilije." „Vjerojatno nema mahuna vanilije u memoriji jer većina ljudi kupuje gotove proizvode." „Istina. Ali mogu ih staviti unutra?" „Da, i onda će se pojaviti sljedeći put. Možeš upisati i količine. Kao tucet jaja ili koliko mahuna vanilije želiš kupiti. Jesu li to one prave mahune?" „Vaniliju dobivamo iz mahuna", promrmljala je, proučavajući svoj dar. „Kupio si mi popisivač stvari za kuhinju." „Jesam. Ima magnet tako da ga možeš staviti na jedan od tvojih hladnjaka ili gdje god ti odgovara." „Većina momaka poklanja cvijeće." Bilo je očito da ga je pogodila u žicu. „Želiš li cvijeće?" „Ne. Želim ovo. Cijelu gomilu toga. To je stvarno divan dar." Pogledala ga je. „To je stvarno divan dar, Del." „Dobro. Nemoj biti ljubomorna, kupio sam jedan i gospoñi G." „Ta kučka." Nasmijao se i opet je poljubio. „Moram brzo do nje da joj ga dam pa sada idem jer ću zakasniti." „Del", rekla je prije nego što je stigao do vrata. Kupio joj je kuhinjsko pomagalo, praktično i zabavno. Svi osjećaji u njoj pokušavali su izbiti na površinu, kanila mu je reći što osjeća prema njemu, jednostavno izreći volim te. Samo dvije riječi, pomislila je, i samo tri sloga. Ali nije mogla. „Dobro se zabavi na utakmici." „I kanim. Čujemo se poslije." Uzdahnuvši, sjela je čekajući da se krema ohladi i igrala se svojim darom. Ženska večer bila joj je omiljena zabava. Često je se sastojala od večera, filmova, kokica i tračeva, a uvijek je uključivala opuštenost i ugodno druženje s prijateljicama na način na koji su to prakticirale još od djetinjstvu. Emmina potencijalna vjenčanica bila je šlag na torti. Iščekujući večer uživanja, Laurel je završila radni dan glancajući svoju kuhinju kad je Emma ušla.


„Mislila sam da ću te pronaći ovdje." „Upravo završavam", odgovorila joj je Laurel. „Imam narudžbu za cupcakes25, njih dvadeset. Za dva tjedna", brzo je dodala. „Klijentica barem nije tražila da bude brzo gotovo. To je moja roñakinja. U čast kolegici s posla prigodom roñenja djeteta. Jedini je zahtjev da bude slatko." „Dečko ili curica?" „Ne zna se. Zaista, što god želiš." „Dobro. Zapiši narudžbu na ploču." „Hvala." Emma je dodala narudžbu i datum na Laurelinoj ploči. „Što je ovo?" Dodirnula je elektronski popisivač. „Del mi je to darovao." ,,Oh, lijepo od njega. A što je to uopće?" „Nešto jako cool. Pogledaj ovo." Prišla je, pritisnula tipku snimaj i izgovorila neslani maslac. „Već sam ga programirala da bude unutra. Vidi, evo ga. Samo pritisnem ovdje i dodan je na listu." Emma je samo zurila. „I to je dar?" „Da. Znam da ti misliš kako dar od muškarca nije pravi dar ako ne bliješti. Ali ja mogu zalijepiti neke šljokice na njega ako se budeš od toga bolje osjećala." „Ne mora biti blještavo. Može isto tako lijepo mirisati. Pa, baš je pažljiv, a tebi se sviña, tako da je to lijep dar. Kojom prigodom?" „Nema prigode." ,,Oh, samo tako? To mu itekako podiže mjesto na ljestvici." „Past će na tvojoj ljestvici kad ti kažem da je kupio jedan i gospoñi G." „Ha, Isuse." Nepokolebljiva pri svom mišljenju, Emma je podbočila bokove rukama. „Oprosti, ali sad pripada kategoriji običnih pomagala. Dar mora biti poseban, samo za jednu osobu. A ovo je previše praktično. Ovo je, draga moja prijateljice, pravi dar." Podignula je ruku da pokaže narukvicu koju joj je dao Jack. "Naušnice koje je Carter darovao Mac za Valentinovo? To je dar. Bojim se da Dela treba malo istrenirati." „Tako bi i bilo da je tvoj dečko." „Del je tvoj dečko." Smijući se, Emma je zgrabila Laurel da zapleše s njom u krug. „To zvuči tako srednjoškolski. Mora postojati druga riječ za to." „Zašto plešemo?" Parker je pitala kad je ušla. „Del je Laurelin dečko, i darovao joj je kuhinjsko pomagalo. Oprosti, ali nije vrijedno da se naziva darom. Pogledaj." Parker je prišla. ,,Oh! Vidjela sam ovo. I ja bih jedan." 25

Cupcake - mali kolači koji se priprema u kalupu, ukrašen kremom ili preljevom


„Naravno da bi i ti htjela nešto takvo", Emma je rekla s uzdahom. „Ti si njegova sestra. Ali bi li ga smatrala darom, osobito ako je jedan dobila i gospoña Grady?" „Hmm. To je zaista diskutabilno. Ali je promišljen i jako prikladan za Laurel." „Eto." Emma je podignula prst u zrak kao znak trijumfa. „To sam i ja rekla. Evo nam Mac. Mac, treba nam netko tko će zaključiti raspravu." „Kakvu raspravu? I što radimo ovdje? Danas je ženska večer." „Moramo prvo ovo raščistiti. Je li ovo dar ili obično kuhinjsko pomagalo?" Emma je pokazala na ureñaj. „Koji je to vrag?" „Vidiš da imam pravo. Za dar nikada ne trebaš pitati što je to. Parker, reci Delu da kupi Laurel nešto lijepo." „Ne. Stani." Laurel je lagano odgurnula Emmu, ali se morala nasmijati. „Sviña mi se. Ako ti se sviña, onda sva pravila padaju u vodu i postaje dar." „Koji je to vrag?" Mac je opet zapitala. „To je elektronički organizator za posao, svojevrsna agenda", Parker je objasnila. „I ja želim jedan. Zašto i meni Del nije kupio jedan? I ja volim darove!" „To je obični ureñaj", Emma je ustrajala. „Ne treba ti nikakav drugi organizator", Laurel je rekla Parker. Mac se i dalje zgražavala. „Za Boga miloga, nemojte ga pokazati Carteru. On će ga poželjeti pa će željeti da ga i ja upotrebljavam." „Del je kupio jedan i za gospoñu G. tako da će ga Carter, sigurno, vidjeti", Emma je komentirala. „Kvragu." „Sada je zaista dosta rasprave oko moje nove igračke. Idem gore." „Pravi li gospoña G. pizzu?." Emma se zapitala. „Cijeli sam dan razmišljala o pizzi gospoñe G. i o velikim količinama vina." „Stići ćemo, ali moramo prvo nešto obaviti." „Ne posao." Emma je zgrabila Parkerinu ruku. „Baš sam raspoložena za ugljikohidrate, alkohol i cure." „Nije baš posao. Danas sam slučajno pokupila nešto za nečiji blagoslov. Morate to vidjeti." „Što si... Oh! Oh!" Sad je Emma zavrtjela Parker u krug. „Moja vjenčanica? Jesi li pronašla moju vjenčanicu?" „Možda. I ako budemo slijedile tradiciju, bit ćemo u mladenkinim odajama." „Ovo je najbolje iznenañenje. Najbolje." ,,A ako ti se ne sviña ..." Parker je započela kad se Emina počela penjati uza stube.


„I dalje će biti najbolje iznenañenje. Oh, nervozna sam." Zastala je na vratima mladenkina apartmana „Jako sam nervozna. Dobro, idemo." Pružila je ruku da otvori vrata, ali ju je povukla. „Ne mogu ih otvoriti. Neka ih netko drugi otvori." Laurel je širom otvorila vrata. „Ulazi", rekla je Emmi i lagano je gurnula. Emma je uzdahnula i stavila ruku na usta. Parker nikada ne griješi, pomislila je Laurel. Vjenčanica je tako bila Emma. Romantična i raskošna s metrima pjenušave tkanine, tek s naznakom seksepila u dubokom izrezu svjetlucava korzeta. Mnogobrojne ruže cvale su na toploj bjelini bogate nabrane suknje i na šlepu. Kao stvorena za princezu. ,,To je bajka", promucala je Emma. „Parker, to je bajka." „Uzmi malo ovoga." Gospoña Grady, koja je čekala sa šampanjcem, pružila je čašu Emmi. „Nema plakanja dok se pije šampanjac." „To je najljepša haljina na svijetu." „Moraš je probati. Svuci to, Emma", Laurel je naredila. „Parker i ja ćemo ti pomoći. Mac će zabilježiti taj trenutak." „Podstava." S poštovanjem Emma je prešla vrhovima prstiju preko haljine. „Poput oblaka je. Lebdjet ću u njoj. Ah, pogledaj je straga." Sitne bijele ružice spuštale su se niz zatvarač da ga prikriju. „Može li biti savršenija za nekoga tko se bavi cvijećem?" „Haljina mi je, jednostavno, govorila odnesi me k Emmi", šalila se Parker dok joj je zajedno s Laurel pomagala da uñe u nju. „Nemoj viriti!" Laurel je naredila jer je Emma htjela okrenuti glavu da se vidi u ogledalu. „Ne, sve dok ne završimo." „Treba je malo uhvatiti ovdje." Gospoña Grady prišla je s pribadačama dok je Mac kružila s kamerom. „Laurel, šlep treba malo... Da, to je to", Mac je rekla. ,,Oh, Em. Ostala sam bez teksta." „Moram vidjeti." „Strpi se malo", gospoña Grady promrmljala je i završila hvatanje s pribadačama. Povukla se unatrag i kimnula glavom. „Spremna?" Emma je zadržala dah i okrenula se. Mac je ulovila, pomislila je Laurel, ulovila je taj trenutak čuñenja, taj sjaj u očima, tu čistu sreću. „Cijeli svoj život", Emma je promrmljala, „dok smo još bile djevojčice, sanjala sam o tome. I evo me, u svojoj vjenčanici. I osjećam se baš onako kako sam mislila da ću se osjećati." „Izgledaš kao princeza", Laurel joj je rekla. „Iskreno, Emma, jednostavno oduzimaš dah." Emma je prišla ogledalu i vrhovima prstiju ga dotaknula. „To sam ja. Nosit ću ovu haljinu kad se budem udavala za muškarca kojeg volim. Zar nije to predivno?"


„Odlično obavljen posao." Laurel je stavila ruku oko Parker. „Jebeno odrañen posao." Uzela je maramicu koju joj je ponudila Parker i obrisala oči. „Nazdravimo mladenki." „Daj mi fotoaparat, Mackensie", gospoña Grady se ponudila, „pa ću slikati vas četiri. Eto vas, zar niste lijepa slika?" dodala je i uhvatila trenutak. Poslije, nakon pizze i šampanjca, utonule su u planove za vjenčanje. „Pozvat ću majku, a možda i sestru, da doñu u salon za vjenčanice da je vide kad budem išla na prvu probu. Opet ću plakati. Svi ćemo plakati." „Imaju dva ukrasa za kosu. „Jedan za podignutu kosu, a drugi za spuštenu. Tvoja ti mama može pomoći da odabereš." „Parker. Ti misliš na sve." Emmi su oči opet zasuzile. „Ne, ne želim započeti opet. Oh, kakav ću buket aranžirati za tu haljinu! I moje tri djeveruše — hej, tada će djeveruše biti dvije djevojke i jedna udana žena." „Ne mogu zamisliti da sam udana", Mac je rekla jedući komad pizze. „Mislim da će biti lavanda. Različiti stilovi, ali isti tonovi boje. Sviña mi se kombinacija bijele boje i boje lavande za cvijeće. Nježno, nježno, nježno, i romantično. Bijele svijeće posvuda." „Pravo cvijeće, cvijeće od svile i cvijeće od šećerne paste za tortu", Laurel je razmišljala naglas. „Da! Vidi, Laurel pravi bilješke. Parker pravi bilješke za moje vjenčanje." „Naravno da je tako." „Želim rezervirati zaručničko fotografiranje sljedeći tjedan, jedne večeri", Mac joj je rekla. „Želim noćno snimanje — seksi i ambijentalno. U našim vrtovima." „Vrtovi. To je savršeno. Imam najbolje prijateljice u svemiru." „Voljela bih vam se pridružiti na probi vjenčanice", dodala je Mac. „Da snimim nekoliko fotografija tebe i tvoje majke." „Trebala bi to napraviti ovdje." Laurel je ulila šampanjac. „Možemo organizirati prvu probu ovdje — i donijeti ukrase za kosu, zar ne, Parker?" „Mogle bismo." Parkerino se lice vedrilo dok se zagrijavala za tu ideju. „Naravno da možemo." „Onda bi Mac mogla fotografirati, i tvoja bi majka mogla ostati na prvom službenom savjetovanju, da razmotrimo što si odlučila ili kakve planove imaš." „To je vrlo dobra ideja", zaključila je Parker. „Tu i tamo mi sine nešto." „Mogle bismo to zaista napraviti za nju", dodala je Mac. „Za tvoju majku. Da ima tretman VIP klijentice Zavjeta." „Svidjet će joj se. I meni. Evo me opet." Laurel je dala Emmi drugu maramicu. „Misli na cipele." „Cipele?" „Cipele za vjenčanicu."


„Oh. Cipele." „Vidiš, nitko ne plače zbog cipela. Odabrat ću nešto samo s malim sjajnim detaljem, samo s malom naznakom seksepila i glamura." „Moramo ići u šoping. Još uvijek nemaš svoje vjenčane cipele, zar ne, Mac?" „Još nemam." „Idemo u šoping vjenčanih cipela!" Emma je vrisnula. „Bože, ovo je zabavno." „Pričekaj dok ne budeš morala izabirati pozivnice, oznake za mjesta za sjedenje i sve što ide uz to, i dok ne postaneš opsjednuta fontom." Mac je zatresla glavom. „Ja jesam. Kao droga je. Vidim taj pogled, McBane." Mac je ispružila prst. „Ta podrugljiva superiornost. Vjeruješ da nikad nećeš potonuti kao što sam ja potonula. Ali hoćeš. Zapamti moje riječi. Jednog dana font će ti kvariti snove." „Ne mislim tako. U svakom slučaju, ja se ne udajem." „Ali zar ne misliš da ćete Del i ti... u jednom trenutku", Emma je započela. „Ali mi smo zajedno tek od prošlog mjeseca." „Izbjegavaš odgovor", rekla je Mac. „Znate se oduvijek." „I ti si zaljubljena u njega", Emma je završila. „Ne mislim na to." „Ne misliš da si zaljubljena u njega", Parker je pitala, „ili da ćeš provesti ostatak života s njim?" „Ne — ne razmišljam o tako dalekoj budućnosti." „Prestani", Parker je naredila. „To je... jako je teško." „Prestani što?" Emma je pogledala jednu pa drugu. „Što je teško?" „Laurel je teško izreći sve ono što bi nam rekla da Del nije moj brat. To me vrijeña." „Ne. Kvragu, Parker..." „ Samo govorim što mislim. Hoćeš li da odem?" „Prestani", mrko je gledajući, Laurel je natočila još šampanjca. „Uvijek si igrala prljavo. No, dobro. Zaljubljena sam u njega. Uvijek sam bila zaljubljena u njega, a to je na klimavim nogama jer je možda sve moja fantazija. Ali ne osjećam da je tako, osobito zato što sam provela veliki dio svoga života pokušavajući ne biti zaljubljena u njega. I nisam se mogla othrvati. I zato, ako ikada budemo došli do toga da razgovaramo o ostatku naših života, ja ću skočiti na glavu, završiti s nogama u zraku, nazovi taj klišej kako god hoćeš. Činjenica je da treba dvoje ljudi da bi se došlo do te razine." „Zašto te ne bi volio?" pitala je Emma. „Naravno da me voli. On sve nas voli. Sad je drukčije sa mnom, ali nije..." Bože, ovo je ponižavajuće, čak i meñu njezinim najbližim prijateljicama.


„Teško je voljeti nekoga više nego što on voli tebe, i to je nešto s čime se moram nositi. Moji osjećaji, moja odgovornost." „Razumijem te." Mac se nagnula i stisnula Laurelinu ruku. „Tako se Carter osjećao sa mnom. Nisam željela biti zaljubljena, nisam bila spremna na taj korak, taj skok, tako da sam se stalno povlačila. Znam da ga je to povrijedilo." „Nisam povrijeñena. Ili možda malo, ali to bi mogao samo biti ponos. Sretna sam kad smo mi sretni. Znam da možda neću biti sretna poslije, ali ovo je više nego što sam očekivala." „Iznenañena sam što su tvoja očekivanja tako niska", Parker je komentirala. „Uvijek si pucala visoko." „Kad je riječ o nečemu na čemu mogu raditi ili u čemu se mogu nadmetati. Ali ljubav se ne može osvojiti, zar ne? Ne kao nagradu ili igru. Igrale smo se Dana vjenčanja. Sad je to naš posao. Ali kad je riječ o vlastitu vjenčanju, to nije igra ni posao. Ne treba mi ni vjenčanica ni prsten ni font", dodala je sa smiješkom upućenim Mac. „Ali pretpostavljam da moram znati da sam ja ta. Ne mogu raditi na tome da mu ja budem ta. Samo trebam to biti." „To je stvarno pametno rečeno", Emma je promrmljala. „Njemu nijedna druga dosad nije bila ta", Parker joj je rekla. „Znala bih za to." „Čak ni Cherise McConnelly?" ,,Oh, Bože." Parker se zgrozila. „Što mu je bilo?" dodala je na Laureline podignute obrve. „Što se tiče Cherise, rekla bih da mu se ukus poprilično popravio sa mnom." Laurel je uzela još jedan komad. „Dakle, ima nade za čovjeka."


TRINAEST

Čim su Jack i Del sjeli na barske stolice u Willowsu, prišla im je konobarica. „Čini se da danas radim dvostruku smjenu." „Kako ide, Angie?" „Ne žalim se, za razliku od polovine ljudi koji su pali s tih stolica. Što želite piti?" „Pellegrino", naručio je Del. „Ja ću Sam Adams." „Stiže." „Došli ste samo na piće?" pitala je dok je stavljala čašu za pivo ispod slavine i dodavala led u čašu za viski. „Ja jesam", odgovorio je Jack. „Ovaj ovdje ima sastanak s djevojkom." „Da? A tko je sretnica večeras?" „Večeram s Laurel." „McBane?" Blago iznenañenje vidjelo se u Angienim očima. „Misliš, ljubavni sastanak?" „Da." „To je obrat." Poznajući Delove navike, dodala je krišku limete u gaziranu vodu i onda stavila obje čaše na šank „Čula sam neka naklapanja o tome, ali čekala sam priliku da razgovaram o tome." ,,Oh, zašto?" „Zato što poznaješ Laurel nekoliko desetljeća i nikad dosad niste izlazili. Nisam je vidjela ovdje već neko vrijeme, ali čujem da joj posao doživljava renesansu." „Renesansa je prava riječ za to." „Bila sam na nekoliko vjenčanja tamo. Prvoklasno. Ali to organizira tvoja sestra, zar ne?" dodala je Angie dok je brisala šank bijelom krpom. „Sve je prvoklasno. Ipak nam Laurel i dalje ovdje nedostaje. Najbolja slastičarka koju smo ikad imali. Onda, Jack, kako je Emma — i kako idu planovi za vjenčanje?" „Odlično je. Pronašla je vjenčanicu koja očito predočuje ključeve raja."


„Ha. Možda je tamo nešto u vodi. Prvo Mac, sad Emma", namignula je i kucnula prstom o Delovu čašu. „Pazi što piješ." Otišla je na drugi kraj kafića poslužiti drugog gosta dok se Jack smijao. „Nemoj biti toliko iznenañen, brate." Jack je podigao čašu prema Delu. „To je prilično prirodan slijed stvari." „Izlazimo, koliko već, mjesec dana, i planovi za vjenčanje prirodan su slijed stvari?" Jack je slegnuo ramenima. „Od Mac preko Emme do Laurel. To je kao igra trostrukog vjenčanja." „Laurel ne misli tako." Je li moguće da je poznaje nekoliko desetljeća? „Vjenčanja su posao. Ona je poslovna žena. Ozbiljna, ambiciozna poslovna žena." „Takve su i ostale. Ozbiljni, ambiciozni ljudi stalno se žene." proučavao je Dela preko ruba svoje čaše. „To ti nikad nije palo na pamet?" „Pasti na pamet može mi bilo što", Del je izbjegavao odgovor. „Još uvijek se prilagoñavamo na promjenu u našem odnosu. Ne protivim se braku. Zapravo sam zagovornik braka. Samo o tome nisam još ozbiljno razmišljao." „Možda je vrijeme da zamijenimo uloge ti i ja, s obzirom na bukvicu koju sam dobio od tebe kad smo Emma i ja prohodali. Koje su tvoje nakane prema mojoj zamjenskoj sestri?" „Kanim večerati s njom." „I imaš li namjere omastiti brk poslije?" „Bio bih lud da nemam. Uživamo u ovoj, novoj fazi. To je... novo", zaključio je. „Za oboje. Bila mi je važna uvijek. To znaš. Samo mi je sad važna na drukčiji način. Ali ne planiram angažirati sestru da mi organizira vjenčanje." „Još ili nikada?" „Isuse, Jack." Budući da mu je grlo postalo odjednom suho, Del je otpio veliki gutljaj vode. „To je pošteno pitanje." „Tebi su samo vjenčanja na pameti", Del je promrmljao. „Možda je nešto u vodi k vama. U svakom slučaju, ne znam. Nisam o tome razmišljao, stvarno. I sad ne mogu ni o čemu drugome razmišljati. Slušaj, ja poznajem Laurel. Ona ne razmišlja o svom vjenčanju, a posebno ne zato što se udaju Mac i Emma. To je djevojka koja je sama otišla u New York i Pariz na školovanje. Kvragu, ozbiljno je razmišljala da se preseli u Pariz, radila je ovdje da uštedi novac kad bude... " „Da, znam." Zadirkivanje je izbijalo iz Jackovih očiju. „Sve se promijenilo kad su tvoji roditelji umrli." „Odgodila je svoj odlazak u Pariz." Nije to zaboravio, nikad to neće zaboraviti. „Nije htjela ostaviti Parker. I pretpostavljam, sad kad razmislim o


tome, ostala je i zbog mene. Tad je Parkerina iznenadna ideja stala na kraj njezinim planovima." „Planovi se mijenjaju." „Da, planovi se mijenjaju. Ali želim reći da je Laurel oduvijek imala vlastiti put, uvijek je slijedila svoje instinkte više nego trendove. Da su stvari bile drukčije, živjela bi u nekom boemskom stanu ukusno namještenom u Parizu i vodila vlastitu vrhunsku slastičarnicu." „Ne mislim na to." Jack je odmahnuo glavom. „Mislim da je glavni razlog što nije otišla to što su njih četiri previše čvrsto povezane. New York možda, ali Europa ne. Povezanost s ostalim djevojkama je prejaka." „Rekao sam joj gotovo istu stvar, samo u polovičnoj šali." Jack je jeo bademe iz zdjele koju je Angie stavila na šank. „Mislio sam to i prije, prije nego što smo se Emma i ja spetljali. Ali živjeti tamo, biti meñu njima kao što sam ja? Gotovo fizička povezanost. Katkad je jezivo, ako ćemo iskreno." Podigao je svoje pivo kao da će nazdraviti. „To je ljubav, čovječe, velika i duboka da veća i dublja ne može biti." „Uvijek je bila." Del je razmislio trenutak. „Ja i dalje smatram da Laurel o tome nije razmišljala, ali, ako jest, ostale tri trebale bi znati. Mogao bi to ispipati iz Emme." „Nema šanse. Čak ni za tebe. Ako počnem s time, to će dovesti do cijele rasprave o tome što ja mislim o vama dečkima, postoji li način na koji bih mogao ja to ispipati iz tebe."Jack je ubacio drugi badem u usta. „Neće biti kraja tom ludilu." „Imaš pravo. Osim toga, to bi samo preuveličalo stvari.. Nama je dobro. Nećemo o tome. Na dobrom smo putu zasad, zašto bismo skretali?" Jack se nasmijao. „To sam i ja mislio za Emmu i mene." „Prestani." „Moram priznati, zabavno je bockati u osjetljiva mjesta. Ali govoreći o Emmi i meni, ti ćeš mi biti kum, zar ne?" „Naravno. Ne bi ni moglo biti drukčije." „Odlično. To je jedina stvar koju sam ja morao napraviti. Uglavnom se samo moram smješkati i reći da je odlično kad mi kaže što su smislile za vjenčanje. Parker mi je rekla da je moj dio posla medeni mjesec, onda mi je dala kontakt osobe za koju kaže da je najbolji turistički agent — i cijeli paket—aranžman za Bora Boru jer ona kaže da je to mjesto kamo je Emma oduvijek htjela otići, a usto je i egzotično i romantično. Pa pretpostavljam da tamo idemo." Zaintrigiran, Del je proučavao Jackovo lice. „Želiš li ići na Bora Boru?" „Znaš što, da. I čim sam vidio paket, pomislio sam, to je to. Tvoja je sestra malo zastrašujuća, Del" „Zna biti."


„Carter je dobio aranžman za Toskanu, koji čak uključuje i DVD za učenje talijanskog jezika za oboje." Morao se nasmijati.„Pretpostavljam da je to riješena stvar." „Očito. Hej, moram juriti. Dobio sam e—mail prije nego što sam izišao iz ureda. Emma je raspoložena za kuhanje." „Ja ću popiti tvoje pivo." „Hvala." „Jack? Vjenčano odijelo? Dobro ti stoji." „Dobro se osjećam u njemu. Tko bi rekao? Vidimo se poslije." Nije samo ženidba bila ta zbog koje sve izgleda dobro na njemu, razmišljao je Del. Bio je to cijeli život s Emmom, temelji — koje je sad mogao jasno vidjeti — temelji koje Jack gradi. Dom i obitelj, zajednička večera na kraju dugog dana. Trebat će im malo više mjesta u gostinjskoj kućici. Poznajući Jacka, on će nešto smisliti. Posjed se pretvarao u svojevrsnu komunu. Razmislivši o tome, Del je zaključio da bi time njegovi roditelji bili zadovoljni, sviñalo bi im se. „Vaš je stol spreman, gospodine Brown", glavna konobarica prišla je šanku. „Želite li sjesti ili ćete svoje društvo pričekati ovdje u baru?" Pogledao je na sat. Laurel je kasnila — ili je Mac, koja ju je vozila jer je išla na snimanje, kasnila. „Doći će svaki tren. Sjest ću za stol." Odlučio je naručiti bocu vina i gotovo je odlučio koje će to vino biti kad je začuo svoje ime. „Bok, stranče!" „Deborah!" Ustao je da je pozdravi i izmijeni lagani, prijateljski poljubac u obraz sa ženom koju je poznavao godinama. „Odlično izgledaš. Kako si?" „Fantastično." Zabacila je svoju raskošnu crvenu grivu. „Upravo sam se vratila iz Španjolske nakon dva mjeseca — i posljednja dva tjedna provedena u Barceloni." „Posao ili zadovoljstvo?" „Oboje, mnogo i jednog i drugog. Nalazim se s majkom i sestrom da se malo mi cure družimo. Uranila sam, kao i obično, one kasne, kao i obično." „Sjedni, pričekaj sa mnom." „Sa zadovoljstvom, Delaney." Toplo mu se nasmiješila kad joj je izvukao stolicu. „Nisam te vidjela od ... Otkad? Mislim od proljetnog bala. Čime si se bavio?" „Ničim zanimljivim kao što je Barcelona." Kad je konobar donio bocu za odabir, Del je pogledao etiketu i kimnuo glavom. „Hajde, informiraj me. Tko radi što, i s kim to radi? Koji je najnoviji vrući trač?"


Del se nasmijao i kušao vino koje mu je konobar ulio u čašu. „Mislim da ti za to trebaju majka i sestra. Savršeno je", rekao je konobaru i pokazao rukom da natoči i Deborah. „Prediskretan si. Uvijek si bio." Otpila je gutljaj vina. „I dalje imaš odličan ukus za vina. Hajde, ispali nešto. Čula sam glasinu da je Jack Cooke zaručen. Potvrdi ili negiraj." „To mogu potvrditi. On i Emmaline Grant odredili su datum sljedećeg proljeća." „Emma? Stvarno? Evo, ovo je za njih." Podigla je čašu. „Iako će brojne žene tugovati. Očito sam izvan svih dogañanja. Nisam uopće ni znala da su par." „Pa, razvijalo se prilično brzo jednom kad je počelo." „D)rago mi je zbog njih. Je li ti to čudno? Mislim, Emma ti je poput sestre, a Jack ti je najbolji prijatelj." „Na trenutke", priznao je. „Ali dobar su par. Pričaj mi o Barceloni. Nisam nikad bio tamo." „Trebaš ići. Plaže, hrana, vino, romantika", nasmijala mu se. „Svuda je u zraku." Smijali su se, rukama naslonjeni na stol jedno preko puta drugom kad je Laurel ušla. To ju je presjeklo, kao da je naletjela na staklena vrata — a ona je stajala s pogrešne strane. Izgledao je tako opušteno, pomislila je. Ne, oni su izgledali tako opušteni, i prekrasni — oboje njih. Da je Mac došla s njom, fotografirala bi ih, uhvatila bi taj trenutak, sliku dvoje predivnih ljudi koji piju vino i smiju se uz svjetlo svijeća. Svatko bi pomislio da su par, savršeni jedno za drugo, jednostavno usklañeni. „Laurel, bok." „Bok, Maxie." Laurel se uspjela osmjehnuti konobarici koja je uzela stanku. „Gužva večeras." „Nemoj mi ništa govoriti." Maxie je zakolutala očima. „Nisam znala da dolaziš. Naći ćemo ti mjesto." „Zapravo se nalazim s nekim." „Dobro, dobro. Nemoj da te Julio vidi." Namignula joj je i nastavila govoriti o šefu. „Doći će u napast da te odvuče u kuhinju jer imamo ovakvu gužvu. Nedostaješ nam." „Hvala." „Moram ići. Razgovarat ćemo poslije." Kimnula je, a onda se iskrala u toalet da se sabere. Glupo, govorila sij e, glupo je izgubiti samopouzdanje zato što Del pije piće s prijateljicom. Glupo je što se osjećala nekako manje vrijednom jer je prije toliko godina bila iza u


kuhinji šljakajući umjesto sjedeći za stolom. I pravila je neki divan desert za par kao što su Delaney Brown i Deborah Manning. „Nema ništa loše u tome", promrmljala je i iskopala sjajilo za usne iz torbice dok se korila u ogledalu. Bila je ponosna na posao koji je odradila ovdje — i novac koji je zaradila i uložila u Zavjete. Bila je ponosna na svoj talent, i ponosna što joj je talent omogućio da otvori vlastiti biznis, zarañuje za život, stvara nešto što usrećuje ljude. Pobrinula se za samu sebe, sama sebi utabala put i, Bože, ništa joj nije bilo važnije od toga. Ali stalno ju je uznemiravalo, nije si mogla pomoći, kad bi se sjetila da je ona uvijek bila na neki način s druge strane staklenih vrata. „To nije važno." Ponovno je namazala usne sjajilom i udahnula duboko. „To jednostavno nije važno." Samopouzdanje je, podsjetila se, kao sjajilo za usne — sve što trebaš napraviti jest staviti ga. Izišla je iz toaleta, okrenula se prema dvorani i krenula prema stolu. Dobro, pomislila je, poprilično je pomoglo što su se Delove oči zasjajile kad ju je ugledao. Ustao je, ispružio ruku prema njezinoj kad je Deborah podigla pogled. Laurel je vidjela da se na trenutak muči da poveže njezino lice s imenom. Ona i Deborah ipak se ne kreću u istim krugovima. „Laurel, sjećaš se Deborah Manning, zar ne?" „Naravno. Bok, Deborah." „Laurel. Lijepo je vidjeti te opet. Del mi je upravo rekao o Emmi i Jacku. Vjerojatno planiraš napraviti spektakularnu tortu." „Imam neke ideje." „Voljela bih ih čuti. Vjenčanja su tako zabavna. Hoćeš li sjesti? Del, treba nam još jedna čaša." U trenutku je shvatila i njezino se lijepo lice zarumenjelo zbog vlastite zabune. „Koji sam ja idiot." Nasmijala se i uspravila na noge. „Del je tebe čekao. Bio je tako drag da mi je pravio društvo." „To je u redu." Kako sam samo zrela, pomislila je Laurel. „Trebala bi ostati, popiti svoje vino. Možemo donijeti još jednu stolicu." „Ne, ne. Čekam svoju majku i sestru. Idem van nazvati ih da provjerim jesam li izigrana. Hvala na vinu, Del." „Drago mi je što smo se susreli, Deborah." „I meni isto. Uživaj u večeri." Otišla je, a prije toga Laurel je uhvatila njezin iznenañeni pogled. „Kasnim", Laurel je rekla vedro. „Mac je kriva. U potpunosti." „Vrijedilo je čekati." Pridržao joj je stolicu. „Izgledaš prekrasno." „Isto mislim za tebe."


S uigranom profesionalnošću po kojoj je restoran poznat, konobar je odnio Deborinu čašu, zamijenio je čistom i natočio Laurel vino. Otpila je malo i kimnula glavom. „Jako fino." Uzela je jelovnik koji joj je konobar ponudio, ali ga nije otvorila. „Bok, Ben." „Bok, Laurel. Čuo sam da si ovdje." „Što ima dobroga večeras?" „Arbun s rakom u umaku od reduciranog vina, poslužen s rižom s jasminom i šparogama." „Prodano. I malena salata kuće kao predjelo." „Ja ću se poigrati", Del je rekao. „Što je još dobro?" „Možda svinjski kare u umaku od ñumbira i meda. Kao prilog mladi krumpiri i nicoise26 od pečenog povrća." „Zvuči savršeno. I ja ću salatu." „Odličan izbor." Čim se odmaknuo, došao je drugi konobar koji je na stol stavio domaći kruh s maslinama i umak. „Znaš, ovdje je uvijek vrhunska usluga", Del je komentirao. „Ali s tobom je još bolja." „Mi se volimo brinuti o svojima." Otkinula je malo kruha. „Zaboravio sam da si ovdje radila — ili nisam mislio na to kad sam predložio da večeramo ovdje. Morat ćemo kušati desert da vidiš kakva je tvoja zamjena." „Mislim da zamjena moje zamjene radi sada." „Jednom kad imaš najbolje teško je prihvatiti manje od toga. Nedostaje li ti društvo? Raditi u timu, mislim, energija, kontrolirani kaos." „Nije uvijek kontroliran. I ne baš. Volim imati vlastiti prostor, a radno vrijeme restorana je brutalno." „I sad imaš toliko vremena za sebe." „Pa, vrijeme je moje, i to je razlika. Ah, izgleda da su Deborina majka i sestra stigle." Podigla je svoju čašu prema obližnjem stolu i Del se okrenuo i ugledao tri žene kako sjede. „Vjerojatno nisu kasnile ili ne baš mnogo. Ona zaista uvijek dolazi ranije." „Istina." Opušteno, nonšalantno, zrelo, Laurel je čestitala sama sebi. „Ti si hodao s njom." „Kratko, davno. Prije nego što se udala." „Nadam se da nisi hodao s njom dok je bila u braku. Nakon njezina razvoda?" 26

Nicoise — salatia od različitog vrsta povrća s tunom i inćunima.


On je odmahnuo glavom. „Zastupao sam je u razvodu. Ne izlazim s klijenticama, a imam i pravilo o izlaženju s bivšim klijenticama u brakorazvodnim parnicama. Jednostavno loša ideja." „Penny Whistledown." Laurel je istaknula. „Sjećam se da si je zastupao pri razvodu i izlazio si s njom nekoliko godina poslije." „Zato znam da je to loša ideja." „Bila je tako posesivna. Ako te ne bi mogla dobiti kod kuće ili u uredu, zvala bi k nama gnjaveći Parker gdje si." Ponovno je otpila malo vina. „To je, odvjetniče, bila ozbiljna pogreška u vašoj procjeni." „Kriv sam. Ti si ih imala nekoliko." „Oh, oh. Bježim od posesivnih muškaraca." „Pogreške pri procjeni. Drake, ne, Deke nekako. Koliko je tetovaža imao?" „Osam, mislim. Možda devet. Ali on se ne računa. Imala sam šesnaest godina i htjela sam razljutiti roditelje." „Mene je razljutilo." Podigla je obrve. „Stvarno?" „Stvarno. Muvao se ovuda gotovo cijelo ljeto, u svojim majicama bez rukava i motorističkim čizmama. Imao je naušnicu i mislim da je vježbao svoj frajerski osmijeh u ogledalu." „Sjećaš ga se bolje nego ja." Zastala je dok im je Ben posluživao salatu i natočio im vino. „Znamo previše o ljubavnoj prošlosti jedno drugoga. Moglo bi biti opasno." „Ja neću iskoristiti tvoju protiv tebe ako ti ne iskoristiš moju protiv mene." „Pošteno i razumno", zaključila je. „Znaš, ljudi se pitaju što radimo, što se dogaña s nama." „Koji ljudi?" „Ovdje, večeras. Ljudi koji te poznaju." Pokazala je glavom lagano prema stolu za kojim su sjedile tri žene koje su se pretvarale da ne razgovaraju o njima. „I ljudi koji mene poznaju." „Smeta li ti to?" „Ne. Ne baš. Možda malo." Slegnula je ramenima i posvetila se salati. „To je prirodno, osobito ako je jedan od nas Brown od Brownovih iz Connecticuta." „Ja bih rekao da je prirodno jer ja sjedim ovdje s najljepšom ženom u prostoriji." „Dobro. Jako dobro. Razlog koji je često u uporabi." Položio je svoju ruku na njezinu na stolu. „Znam koga ja gledam." Okrenula je ruku i provukla svoje prste kroz njegove. „Hvala."


Neka se pitaju, mislila je. Neka pričaju. Ona je imala ono što je oduvijek željela u svojoj ruci. Jeli su, kušajući jela jedno od drugoga, pijuckajući dobro vino, razgovarajući o svemu što im je padalo na pamet. Uvijek su mogli, Laurel se prisjetila, razgovarati o svemu i svačemu. Uspjela je podići stakleni zid oko njih, isključiti sve ostale i kušati predigru, kao i jelo. Ben je stavio tri nabujka na stol. „Pozdravlja vas Charles, glavni slastičar. Čuo je da si ovdje i želio je napraviti nešto posebno za tebe. Malo je nervozan", Ben se nagnuo i dodao tišim glasom. „Ozbiljno?" „Ti si tvrd orah, Laurel. Ako bi ti radije nešto drugo..." „Ne, ovo je odlično. Prekrasni su." Prvo je kušala čokoladni s malo šlaga. I, zatvorivši oči, nasmijala se. „Savršeno. Kušaj", rekla je Delu, i tad je kušala od vanilije. „Zaista predivno." „On bi volio doći i upoznati te." „Mogu i ja doći otraga! Nakon što presudimo ovomu." „Uljepšat ćeš mu dan. Hvala, Laurel." Kušala je posljednji dok je Ben odlazio. „Mmmm, nabujak od limuna je fantastičan. Pravi omjer kiselog i slatkog." Podijelio je nabujak s Laurel. „Ukusan je, ali ja upravo sjedim s božicom slastica." „Božica slastica." Grohotom se nasmijala, a onda je stala i nasmiješila se. „Sviña mi se. Mogla bih preimenovati svoj Odjel slastica. Bože, morat ću vježbati kao manijak sutra, ali ne želim ga povrijediti", dodala je i uzela još jedan zalogaj. „Slušaj, otići ću samo na nekoliko minuta otraga." „Idem s tobom." „Jesi li siguran?" „Ne želim to propustiti", rekao je i ustao da joj pruži ruku. „Sigurno se dosad smirila situacija", rekla mu je. „Groznica večeri je završila. Ali ne diraj ništa. Julio zna biti prilično lud. Ako ti bude zaprijetio da će te filetirati kao pastrvu, nemoj to shvatiti osobno." „Poznajem ja Julija. Upoznao sam ga, nekoliko puta prilazio je mojemu stolu." Laurel je uputila pogled Delu dok su išli prema kuhinji. „Onda zapravo ne poznaješ Julija." Gurnula je i otvorila vrata. Situacija se smirila, rekla je. Očito su različito definirali pojam smirenosti. Ljudi su se kretali na sve strane, svi u isto vrijeme, činilo se Delu, a razina buke — povišeni glasovi, zveckanje posuda, šum vode, udarci nožem, cvrčanje s roštilja — jednostavno je bila visoka. Para se dizala u zrak, gusta, vruća i napeta.


U dijelu na kojem se nalazio golemi štednjak, stajao je Julio sa svojom pregačom i kratkom kapom šefa kuhinje, psujući neprestano na nekoliko jezika. „Ne možete se odlučiti?" proderao se. „Trebate još vremena?" Eruptirao je bujicom psovki na španjolskom jeziku koje su dodatno zakuhale već uzavreli zrak. „Ne želite gljive, ali želite mrkve umjesto njih. Šupci jedni! Gdje je moj jebeni tanjur, kvragu." „Ništa se nije promijenilo", Laurel je rekla dovoljno glasno da je i on čuje. Okrenuo se, koščat muškarac s izraženim obrvama iznad smeñih očiju. „Ti, da se nisi usudila razgovarati sa mnom." „Nisam došla razgovarati s tobom." Okrenula se i prišla mlañem muškarcu koji je prestao stavljati umak od malina oko komada torte od čokolade na desertnom tanjuru. „Ti si, zasigurno, Charles." „Ne razgovaraj s njim dok ne dovrši to. Misliš da je ovo društveni klub?" Charles je zakolutao očima na lijepom licu boje svježe samljevene kave. „Molim vas. Samo minutu." Završio je dekoriranje tanjura tako što je razbacao bobice i dodao tanke kekse oko posude triflea27. Kao da joj je dan tajni znak, konobarica ih je pokupila i iznijela kroz vrata. „Tako mi je drago što sam vas upoznao. Jako mi je drago." „Tvoji su nabujci fantastični — osobito onaj od limuna. Hvala ti." Njegovo se lice razgalilo, pomislio je Del, kao da je Laurel uključila prekidač. „Svidjeli su vam se? Kad sam čuo da ste ovdje, želio sam napraviti nešto za vas. Od limuna. Svidio vam se baš od limuna?" „Posebno od limuna. Bogata okusa i osvježavajući u isto vrijeme." „Još ga ne poslužujemo. To je novo. Radio sam na njemu." „Mislim da si ga usavršio. Pretpostavljam da ne želiš podijeliti recept." „Vi..." Ostao je bez daha. „Vi želite moj recept? Zapisat ću ga. Upravo sada. Zapisat ću ga za vas, gospoño McBane." „Laurel." „Laurel." Del bi se mogao zakleti da je njezino ime izišlo s njegovih usana kao molitva. Kad je pojurio da donese recept, ona se okrenula Delu. „Vraćam se odmah." Kad je otišla s Charlesom, Del je stavio ruke u džepove i pogledao uokolo. Julio je popio vode iz boce i pogledao ga. „Svinjski medaljoni." „Tako je. Bili su odlični."

27 Trifle — desert koji se sastoji od pudinga, voća, biskvita, voćnog soka ili želatine ili tučenog vrhnjai: svi sastojci posloženi su u slojevima u prozirnoj staklenoj zdjeli, čime desert dobiva na vizualnoj atraktivnosti.


„Gospodine Brown." Julio je prihvatio pohvalu pa skrenuo pogled na Laurel pa opet na Dela. Hmm..." Zatvorio je bocu i otišao za Laurel i Charlesom. „I dalje sam ljutit na tebe." Ona je slegnula ramenima. „Napustila si moju kuhinju." „Na vrijeme sam te obavijestila i dolazila sam u svoje slobodno vrijeme da ti pomognem podučiti zamjenu." „Tvoju zamjenu." Psovao je i mahao rukom po zraku. „Beskoristan. Plakao je." „Nekima to doñe nakon što ih dobro izmasiraš. „Ne trebaju mi plačljivci u kuhinji." „Budi sretan što imaš Charlesa. I još sretniji ako ostane i trpi tvoja sranja." „Dobar je. Ne plače. Ne odgovara." „Daj mu vremena." Gurnula je u torbicu recept koji joj je dao Charles. „Hvala vam što ste došli otraga. Toliko mi to znači." „Vidjet ćemo se opet." Rukovala se s njim i okrenula Juliju. „Arbun je bio senzacionalan." Poljubila ga je u obraz. „Ti, gade." Nasmijao se gromko, tako da je odzvanjalo kao i njegove psovke. „Možda ću ti oprostiti." „Možda ću ti dopustiti. 'Noć." Del ju je pomilovao po leñima dok su izlazili van. „To je bilo jako lijepo od tebe, u oba slučaja." „Znam biti draga." „Ti si kao nabujak od limuna, Laurel. Baš pravi omjer kiselog i slatkog." Kad je prislonio svoje usne na njezinu ruku, ona mu je namignula. ,,E, pa, nekomu će se posrećiti večeras." „Nadao sam se tomu."


ČETRNAEST

Krećući se što tiše u mraku, Laurel se ušuljala u kupaonicu da se presvuče u sportski grudnjak i tajice. Morat će navečer pripremiti svoju odjeću za tjelovježbu i odložiti je na jedno mjesto kad zna da će Del prespavati kod nje. To bi Parker napravila, pomislila je dok se uvlačila u tajice. Podignula je kosu, navukla čarape i odlučila nositi tenisice u rukama. Dok je polako otvarala vrata, ispustila je lagani uzdah. Del je sjeo na krevet, obasjan svjetlošću lampe na noćnom ormariću. „Što, zar ti imaš nadnaravni sluh? Bila sam tiha." „Prilično. Ideš vježbati? Dobra ideja. Iskopat ću neku opremu i pridružit ću ti se." Budući da je ionako bio budan, sjela je da obuje tenisice. „Možeš ostaviti neke svoje stvari drugi put kad budeš dolazio." Lagano se nasmiješio. „Neki iz našeg plemena osjetljivi su u vezi s tim." „Ja nisam." „Odlično, ni ja. To nam olakšava stvari." Pogledao je na sat i namignuo joj. „Uglavnom." „Možeš se vratiti u krevet. Neću to iskoristiti protiv tebe ni misliti da si slabić. Ili mlitavac. Ili lijenčina." Pogledao ju je žmireći. „Vidimo se u teretani." „Dobro." Izišla je misleći kako je to bio dobar način za započinjanje dana. Zadirkivali Dela, vježbati sat vremena, a nakon toga vrući tuš, vruća kava i cijelodnevni posao. Zapravo, to je bio gotovo jebeno savršen dan. U teretani je naišla na Parker kako radi kardiovježbe uz CNN. „Jutro", viknula je. „Dobro jutro. Izgledaš kao cvrkutava ptičica." „Osjećam se kao cvrkutava ptičica", Laurel je uzela prostirku iz košare, odmotala je na podu te se počela rastezati za zagrijavanje. „Del će doći vježbati." „Zato izgledaš kao ptičica. Kako je prošla večera?" „Bilo je dobro. Stvarno dobro. Osim..."


„Što?" Laurel je pogledala prema vratima. „Ne znam kad će doći. Poslije ću ti reći." Rastežući se, proučavala je Parkerinu sportsku majicu i kapri—hlače. Hlače boje čokolade i cvjetni top uspijevali su biti i praktični i ženstveni. „Trebala bih kupiti novu odjeću za tjelovježbu. Mislim da se većina izlizala." Otišla je vježbati na drugom eliptičnom trenažeru. „Koliko si već na spravi?" „Evo baš je prošlo trideset minuta." „Bolje da uhvatim korak." „Nema šanse, sad ću stići do pet kilometara pa ću prijeći na pilates." „Ja mogu otrčati pet, a onda ću malo vježbati pilates i jogu. Možda ću napraviti šest. Jela sam nabujak sinoć." „Je li vrijedio dodatnog kilometra? " „Itekako. Imaju solidnog slastičara u Willowsu." „Charles Barker." „Znaš li ti svaku prokletu stvar?" „Da", Parker je rekla sa zadovoljstvom. „I evo mojih pet." Parker je obrisala spravu, isključila vijesti i stavila glazbu. „Dobro jutro, moje dame." U prastarim sportskim kratkim hlačama i izblijedjeloj majici Del je zgrabio bocu vode iz hladnjaka, izvadio još jednu za Laurel i uputio se prema Parkerinoj spravi. „Hvala", rekla je kad joj je umetnuo vodu u ručku. „Ne smiješ dehidrirati. Koliko je prešla?" „Parker? Pet kilometara. Ja ću šest." Popeo se i namjestio program. „Ja ću osam, ali neću iskoristiti šest protiv tebe. Ili misliti da si slabić." „Osam?" kimnula je. „Ja sam za." Kako li je samo kompetitivna, Parker je pomislila dok se rastezala na prostirci prije vježbanja trbušnjaka. Pa, nije mogla nijedno od njih osuñivati zbog toga. I sama je bila natjecateljskog duha — i već je zažalila što nije otrčala još koji kilometar samo zato što će oni to učiniti. Tako su lijepo izgledali zajedno. Jesu li oni to shvaćali? Ne samo fizički izgled, razmišljala je dok je izvodila škare. Način na koji su se kretali, način na koji su bili povezani. Željela je da im bude dobro zajedno. I više od toga, željela je da budu pravi jedno za drugo toliko da im bude gotovo bolno. Željela je to i za Mac i Emmu, ali ovo je više. On je njezin brat. I ona njezina sestra u svemu osim po krvi. Oni su dvije najvažnije osobe u njezinu životu i ona je toliko željela da budu sretni. Da budu sretni zajedno, bio bi to dar za nju gotovo jednako kao i za njih. Vjerovala je, apsolutno, da svaka osoba, svako srce, ima svoju polovicu — svoj par. Onoga pravoga. Oduvijek je vjerovala u to i shvaćala je da je ta


njezina nepoljuljana vjera bila razlog zašto je tako dobro obavljala svoj posao. „Jedan manje", Laurel je najavila. „Ti si počela prije mene." „To nije moj problem." „Lijepo." Parker je vidjela Dela kako se zainatio. „Zaboravi na finog dečka." Mašući glavom, Parker je započela novi set trbušnjaka. Prešli su pet kilometara kad je Del preuzeo vodstvo i kad se Mac dovukla u teretanu. „Evo ga." Iskesila je zube traci za trčanje . „Neprijatelj." Mrko je pogledala Parker, koja je završila svoje vježbanje s osnovnim pokretima joge za rastezanje. „Već si gotova, zar ne? Vidim to po samozadovoljnom izrazu tvog lica." Parker je spojila dlanove kao u molitvi. „Moje lice reflektira centrirani mir uma i tijela." „Samo naprijed, Parks. Hej, nemoj gledati sada dok se koncentriraš, ali muškarac je ovdje." „Oni su u utrci od osam kilometara." „Isuse, zašto? Zašto itko želi uspuhati se na tom čudovištu osam kilometara? Onda, hej, što misliš? " Napravila je okret da pokaže svoju sportsku majicu i trenirku za jogu. „Pukla sam i kupila odjeću za dovoñenje u formu. Da se inspiriram." „Lijepo i funkcionalno. Dobro za tebe." Parker je završila izvodeći stoj na rukama, na što je Mac nakrivila glavu. „Sad kad imam opremu, misliš li da mogu i ja to napraviti?" „Pridržat ću te ako želiš pokušati." „Ne, bolje ne. Ozlijedit ću se. Trebala bih nazvati Cartera zbog plivanja kad završim mučenje koje sam si sama nametnula. Jesi li ga vidjela kako pliva?" „Mmm." Parker je sada raširila noge u stoju, a zatim se uspravila. „Možda sam ga vidjela krajičkom oka kad sam izlazila na terasu. Nije da sam buljila, naravno." „Vrijedan je buljenja. Prilično je zgodan u kupaćima. Ali stvarno, kad uñe u vodu, odjednom je gospodin Graciozni, a ne profesor Smotanković." Nakon što je namjestila spravu, počela je s vježbama za bicepse. „Zašto je tako?" „Možda zato što u vodi nema ničega čvrstog na što može naletjeti ili preko čega može pasti." „Hmm, to bi moglo biti. U svakom slučaju, kad završim s maltretiranjem same sebe, Carter i ja ići ćemo na jutarnje plivanje. Plivanje je civilizirana vježba. Vjerojatno jedina. Govoreći o slatkome", dodala je tišim glasom i pokazala glavom u smjeru eliptičnih trenažera. „Eno ih."


Parker je kimnula glavom i objesila ručnik oko vrata, a onda se napila vode. „I ja sam isto pomislila maloprije." Pogledala je na sat. „Znaš, imam još malo vremena da nakratko zaplivam prije nego što mi počne radni dan. U deset sati je sastanak, svi moraju biti prisutni." ,,U redu." „Vidimo se. Oh, Mac. Tvoja ramena izgledaju fantastično." „Stvarno?" Njezino lice ozarilo se od zadovoljstva i nade. „Ne govoriš mi to samo zato što me voliš i jer patim?" „Fantastično", ponovila je Parker, a onda otišla po svoj kupaći kostim. „Fantastično", Mac je promrmljala i prebacila se na tricepse. „Šest kilometara." Del je zgrabio svoju vodu i popio veliku količinu. ,,Oh, vidi, zaostaješ za mnom." „Čuvam se za završni udarac." Laurel je obrisala znoj s lica. Nema šanse da ga dostigne, pomislila je, ali ga je mogla natjerati da se potrudi za pobjedu. Pogledala je prema njemu. Znoj mu je oblikovao tamno slovo ,V' na majici, što je pobudilo požudu u njezinu trbuhu. Iskoristila je to da zapne malo više. Njegova je kosa potamnila na sljepoočnicama i znoj mu je istaknuo seksi uvojke. Ruke su mu sjajile, mišići nabubrili. Bio bi slanog okusa, pomislila je. Bio bi klizav pod njezinim rukama. Ta energija, ta snaga i izdržljivost bila bi nad njom, ispod nje, svuda oko nje. U njoj. Njezin je dah počeo ubrzavati, ali ne od umora. Dostigla je šest kilometara. Pogledao ju je i vidjela je u njegovim očima isto ono što je plamtjelo i u njoj. Ta pulsirajuća, iskonska potreba. Njezin je puls lupao zajedno s glazbom, njezina je koža žuborila uz zvuk sprava. Ritam se divlje ubrzavao. Nasmiješila se lagano, govoreći zadihano. „Sustižem te." „Nemaš dovoljno energije da me sustigneš." „Imam i više nego dovoljno." „Umorna si." „I ti si. Ja mogu dovršiti. Možeš li ti?" „Gledaj me." Preko puta prostorije, Mac je zakolutala očima i zaključila da postoje stvari u kojima ne trebaju sudjelovati čak ni najbolji prijatelji. Izišla je. Laurel i Del nisu je ni primjećivali. Usporio je, samo malo, i ona je shvatila da je utrka gotova i da je seksualni ples — vruć i iskonski — započeo. Završit će zajedno. „Da vidim tvoj svršetak", zahtijevao je. „Želiš ga?" „Da, želim ga."


„Onda doñi po njega." Davala je sve od sebe, do kraja, dok nije postala zadivljena i ushićena kad je osjetila kako ta mračna žudnja raste u njoj. Kad je još jednom uskladio svoj ritam s njezinim, čula je samu sebe kako uzdiše. Zatvorila je oči i prepustila se, dopustila je da je nosi, sva ta vruća i razarajuća žudnja, bolno iščekivanje. Zajedno su došli do kraja. Zadihana i raščupana, otvorila je oči i pogledala ga. Njezino je grlo gorjelo od že��i koju voda nije mogla ugasiti. Sišla je sa sprave na nesigurnim nogama. „Preskočit ću jogu", rekla je. „Jebeno si u pravu." Prstima je prodro u njezin sportski grudnjak i povukao ju je k sebi. Njegove su usne gorjele na njezinima, spaljujući razum i dovodeći do delirija. Žudnja i glad — bile su duboke i očajničke, jednako kao i njezine, a to je bilo uzbudljivo do besvijesti. Vrućina, još jedan njezin divlji nalet, eksplodirala je u njoj i ona se pitala kako se ijedno od njih može tomu othrvati. „Moramo se požuriti. Moramo se požuriti." Otrgnula mu se iz zagrljaja i borila se da doñe do zraka. U jednom trenutku pogledi su im se susreli. „Uhvati me!" Odjurila je prema vratima, a njezina se zadihanost pretvorila u ludi smijeh dok je trčala prema svojoj sobi. Uhvatio ju je i zavrtio je kroz vrata. Smijući se, okrenula se i gurnula ga na vrata da ih zatvori, a onda je uronila svojim usnama u njegove. „Bože. Oh, Bože", protisnula je, strgnula majicu s njega i bacila je sa strane. Tad je prošla rukama po njegovim prsima. „Sav si znojan i sklizak i .."Jezikom je prešla njegovom kožom. „Slan. Izluñuje me to. Brzo", naredila je i počela skidati njegove hlače. „Ne tako brzo." Okrenuo ju je i pritisnuo na vrata. Zbacio joj je sportski grudnjak, bacio ga preko svog ramena i rukama joj zgrabio grudi. Zabacila je glavu dok su njegovi prsti milovali njezine bradavice. „Ne mogu." „Možeš. Utrka nije gotova. Ti ne znaš što mi radiš. Ja ne znam što tebi radim. Ali želim više. Želim te. Želim više od tebe." Rukama mu je obuhvatila lice da ponovno spoji svoje usne s njegovima. „Možeš dobiti što god želiš. Sve što želiš. Samo me nemoj prestati dirati. Nemoj stati." Nije mogao. Kako da skine svoje ruke, svoje usne s ovog čvrstog i zategnutog tijela, ove mekane, vrele kože? Prislonila se uz njega, uzdišući pod njegovim usnama, pozivajući ga da radi što želi, da uzme što želi.


Nijedna ga žena nije tako uzbudila kao ona, nikad ovako da je gotovo mogao osjetiti svoju krv kako pulsira i lupa ispod kože. Želja je bila prejednostavna, pretiha riječ za ono što je huktalo u njemu. Strast prelagana. Dignuo joj je ruke iznad glave i prislonio ih na vrata dok joj je proždirao usne, vrat. Tad je krenuo niz njezino tijelo uživajući u njezinu okusu. Ali glad je i dalje rasla. Biciklističke tajce bile su joj poput druge kože, oblikujući joj bokove i bedra. Zgulio ih je s nje silazeći prema dolje. Klizio je njezinim tijelom dok njegove ruke nisu bile te koje su joj obgrlile bokove i bedra. Dok nije nestala prepreka izmeñu te mokre vrućine i njegovih usana, njegova jezika. Orgazam je eksplodirao u njoj, šokirajući joj sva osjetila, zamagljujući sve pred očima. Njezine su se noge opustile, ali on ju je još čvršće uhvatio. Radio je što je htio. Uzeo što je htio. Nije mogla uhvatiti zrak u toj oluji užitka, nije mogla pronaći ravnotežu u toj gustoj, vlažnoj tami. Mogla je osjetiti samo ludu branu osjećaja od koje je njezino tijelo drhtalo, čekajući sljedeći napad. Još je jednom podignuo njezine ruke iznad glave i zarobio ih. I s očima prikovanima na njezinima, ušao je u nju. Još jednom je svršila, jedan dugi, šokantni gubitak kontrole. Dok je drhtala, prodirao je u nju. Dok je drhtala, on je nastavio prodirati u nju sve dok opet nije doživjela užitak. Nevjerojatno. Njezini su zglobovi kliznuli iz njegovih ruku. Uhvatila ga je za ramena i držala čvrsto sve dok nije osjetila kako je popustio stisak. Gledali su se ravno u oči te započeli sprint, pronašli svoju brzinu i uskladili ritam. I zajedno su došli do vrhunca. Ispružili su se na podu, oboje preslabi, preiscrpljeni da se pomaknu. Kad im se povratila moć govora, Laurel je uzdahnula. „Bit ćemo bogati." „Ha?" „Zaboravi. Ti si već bogat. Ja ću biti bogata, a ti ćeš biti još bogatiji." „Dobro." „Ne šalim se. Upravo smo otkrili nepogrešivu motivaciju za vježbanje. Vrući životinjski seks. Bit ćemo bogati kao Bili Gates. Napisat ćemo knjigu. Izdati DVD i snimiti reklame. Amerika, a onda i svijet, bit će fit i seksualno zadovoljeni. I nama će moći zahvaliti na tome." „Hoće li na DVD—u i reklamama biti prikazana demonstracija vrućeg životinjskog seksa?" „Samo na onima s oznakom za odrasle — a možemo rabiti i mnogo magle, dobrog svjetla i kutova kamere da bude profinjeno." „Dušo, jedno od glavnih obilježja vrućega životinjskog seksa jest da nije profinjen." „Samo za potrebe produkcije. Nećemo raditi pornić. Misli na milijune, Delaney." Okrenula se na trbuh tako da mu je mogla vidjeti lice. „Milijune


tijela izvan forme koji će pročitati naše knjige, pogledati naše DVD—ove ili reklame i pomisliti: kvragu, možda ću i ja dobiti malo ako vježbam? Trebali bismo izgraditi motivacijsko—rekreativni klub McBane—Brown tako da možemo ponuditi sigurno i čisto mjesto za članove. Imat ćemo licencu. Platit će nam, Del. Oh, da, platit će nam masno za ovo." „Kako to da je tvoje ime prvo u imenu našeg motivacijsko— rekreativnog kluba?" „Moja je ideja." „Istina, ali ne bi ti pala na pamet da ti ja nisam upravo uzdrmao svijet." „I ja sam uzdrmala tvoj." „Jebeno jesi. Doñi ovamo." Privukao ju je k sebi i ona je legla na njegova prsa. „Tvoje ime može ići prvo." „Odlično. Dakle, to je riješeno. Naravno, moramo imati različite DVD—ove za različite stupnjeve. Kao joga za početnike, i slično. Početnici, srednji stupanj i napredni. Ne želimo da se itko ozlijedi." „Počet ću raditi na papirologiji." „Počni. Bože, osam kilometara i vrući životinjski seks. Trebala bih biti iscrpljena, ali osjećam se kao da bih mogla raditi to opet i opet i onda...Oh, sranje." „Što je?" „Vrijeme! Osam kilometara i VPS traju duže od četiri kilometra i joge. Moram se istuširati." „I ja isto." Lagano ga je bocnula u rame. „Mora biti samo tuširanje. Poremetio se raspored. „Laurel, svaki čovjek ima svoje granice. Mislim da sam ja dosegnuo svoje za ovo jutro." Ustala je i zabacila kosu. „Slabić", rekla je i otišla u kupaonicu. Nakon što je završila svoj jutarnji dio posla, Laurel se ponovno vratila u okvire rasporeda. Odlučila se za DVD s filmom Thin man 28 i aranžirala slastice na lijepom stalku za sastanak u deset sati dok je dijalog Nicka i Nore odzvanjao iz televizora. Zrak je mirisao na šećer i finu kavu i zadržao je vedrinu Emminih ivančica. Upravo je skidala pregaču kad je ušla Parker. „Oh, ti si gotova. Došla sam ti pomoći oko pripreme." „Pet minuta ranije? To nije svojstveno Parker." „Klijenti su nazvali da odgode sastanak za deset i pol." 28

Thin man holivudska komedija iz 1934. godine s Williamom Powelom i Myrnom Loy u glavnim ulogama.


Laurel je zatvorila oči. „Ubila sam se od posla da sve stignem na vrijeme. Mogle ste mi reći." „Nazvali su... prije dvadeset minuta. Ali ovako nitko ne kasni." „Nisi nikomu ni rekla." „Sviña mi se taj top", Parker je rekla vedro. „Gotovo je sramota prekriti ga gotovo cijeloga sakoom." Laurel je slegnula ramenima i posegnula za jaknom koju je objesila prije pečenja. „Ali to jest sjajan top." „Ne kasnimo!" Mac i Emma uletjele su zajedno. „Ne, ali klijent kasni", Laurel im je rekla. „Tajanstvena Brown zadržala je to za sebe." „Samo dvadeset minuta." „Isuse. Ne znam treba li mi laknuti ili da se naljutim. Žedna sam." Mac je otvorila hladnjak i uzela dijetalnu Colu. „Onda..." Otvorila je poklopac i otpila veliki gutljaj dok je proučavala Laurel. „Kladim se da se osjećaš sva opuštena i lagana." „Dobro sam. Zašto?" „Oh, kladim se da je mnogo bolje od dobroga. Dobro kao da plešeš na kiši nakon te tjelovježbe. Čekaj da stavim navodne znakove oko ,tjelovježbe'. Spustila je piće i napravila znak rukama. „Što, jesi li postavila skrivenu kameru u moju sobu?" „Nikad ne bi bila tako neukusna — osim ako bih prva pomislila na to. Osim toga, komu treba skrivena kamera? Vas dvoje ste slali tako divlje seksualne signale tamo da sam morala otići prije nego što me dohvatite ili vas ja oboje zaskočim pa završimo u trokutu." „Stvarno?" Parker je pitala, istaknuvši pitanje. „Pa, vjerojatno ne bi došlo do trokuta. Laurel nije moj tip. Ja bih se pomamila za tobom, pravom mačkom", lascivno je namignula Parker. „Mislila sam da sam ja tvoj tip", Emma je rekla. „Ja sam takva drolja. U svakom slučaju, vas dvoje na onim eliptičnim gadovima dok se para diže. A onda se koristite šiframa tjelovježbe za razgovor o seksu." „Nismo." ,,Oh, provalila sam vam šifru." Mac je podignula prst. „Ja mogu svršiti. Možeš li i ti? Pogledaj me. Napalim se čim pomislim na to." „Ti si drolja", zaključila je Laurel. „Ja sam zaručena drolja, nemoj to zaboraviti. Ali trebala bih ti zahvaliti jer sam iskazala svoju neočekivanu seksualnu frustraciju na Carteru nakon plivanja. I on ti zahvaljuje." „Kad god." „Ovo je sve jako zanimljivo, i ja to stvarno mislim, ali...", Parker je kucnula po svom satu, „moramo sve pripremiti u salonu."


„Stani." Emma je napravila znak rukom kao prometnik. „Moram ti postaviti jedno pitanje prije nego što odem izvaditi cvijeće iz kombija. Imaš li stvarno energije za seks nakon tjelovježbe?" „Pročitaj knjigu. Pogledaj TV reklame." „Koju knjigu?" Emma je pitala dok je Laurel nosila slastice iz kuhinje. „Koje TV reklame?" „Cvijeće", rekla je Parker i odvezla kolica s kavom i šalicama. „Kvragu. Nemoj ništa pričati o tome dok se ne vratim. Zapravo bi mi trebala pomoći da unesem cvijeće." ,,A1' ja želim..." Emma joj je samo gestom pokazala da zašuti i podignula prst prema Mac. „Dobro, dobro." U salonu su Laurel i Parker pripremile osvježavajuća pića. „Je li sada kasnije?" „Kasnije od čega?" Laurel je pitala. „Kasnije od onoga ranije što si rekla da će biti kasnije." „Da, kasnije je." Laurel je mahala i hladila se ubrusom. „Koliko klijenata?" „Mladenka, mladenkini otac i majka, mladoženja, mladoženjina pomajka. Pet." „Da. Mladoženjin je otac bio udovac. On ne dolazi?" „Nije u gradu. Ne trebaš mi reći. U redu je. Naravno, to nije u redu. Govorim to jer si mi prijateljica i ne želim da se osjećaš loše." „Ti si takva kučka." Laurel se morala nasmijati. „Nije da ti ne želim reći. Samo se osjećam glupo u vezi s time. Osobito sada, nakon vrućega životinjskog seksa." „Bio je to vrući životinjski seks?" Emma je pitala dok je ulazila s kutijom prepunom zvjezdanih ljiljana. „Kakva je to bila tjelovježba? Koliko je dugo trajala? Budi odreñenija. Parker, vodi bilješke." „Osam kilometara na traci." ,,Oh, Bože." Duboko je uzdahnula i počela vaditi vaze i postavljati ih. „Zaboravi. Ja bih bila mrtva nakon osam kilometara bilo čega, a onda bi Jack imao vrući životinjski seks s nekim drugim. To bi me samo razljutilo. Postoje jednostavniji načini za vrući životinjski seks." „Pitam se", Parker je počela, „je li moguće, ili je možda razumljivo, da smo sve malo opsjednute seksom u ovom trenutku?" „To je njezina krivnja." Mac je pomogla Emmi s cvijećem. „I ti bi razumjela da si bila u teretani sa svim onim seksualnim vibracijama u zraku." „Mi ne razgovaramo o seksu", rekla je Laurel. „Kad smo prestale?" Emma se pitala. „Prije nego što si ti ušla. Mi razgovaramo o nečemu drugome."


„Baš dobro jer ja neću trčati osam kilometara na nekoj spravi. O čemu drugome?" „Riječ je o večeri sinoć. Ili razdoblju prije večere. Kasnila sam. Tvojom krivnjom", uperila je prst u Mac. „Što? Nisam si mogla pomoći. Otegnulo se snimanje u studiju i nisam mogla pronaći svoje cipele. One koje sam trebala. Osim toga, nisi mnogo kasnila. Možda deset ili petnaest minuta." „Dovoljno dugo da Deborah Manning sjedne s Delom za naš stol i popije čašu našeg vina." „Mislila sam da je Deborah Manning u Španjolskoj." „Onda ne znaš sve." Laurel se slabašno nasmiješila Parker. „Očito nije u Španjolskoj kad je pila vino s Delom." „Njega ne zanima Deborah." „Ali nekad jest." „To je bilo prije mnogo godina i samo su izišli nekoliko puta." „Znam." Laurel je podigla ruke prije nego što je Parker nastavila. „Znam, zato se i osjećam glupo. Nisam bila ljubomorna — nisam ljubomorna — na nju, na taj način. Da jesam, osjećala bih se još gluplje jer je bilo očito da nije zainteresiran za nju na taj način. Ne mislim ni da je ona bila zainteresirana za njega." „Onda u čemu je problem?" Emma je pitala. „Bilo je samo... kad sam ušla i vidjela ih, kako piju vino i smiju se. Izgledali su stvoreni jedno za drugo." „Ne, nisu." Parker je odmahnula glavom. „Nisi ih vidjela. Izgledali su tako prekrasno, elegantno i savršeno." „Prekrasni i elegantni, da. Savršeni i stvoreni jedno za drugo, ne. Izgledaju privlačno zajedno jer su oboje privlačni. To nije ista stvar kao i stvoreni jedno za drugo." „To ima smisla. To stvarno ima smisla", Mac je zaključila. „I znam na što točno misliš. Katkad fotografiram parove i mislim ovo su tako dobre fotke, tako dobro izgledaju zajedno. Ali znam da nisu stvoreni jedno za drugo. Ne mogu to promijeniti, popraviti, ispraviti. Jer nisu, i to je to." „Upravo to." „Dobro, izgledali su prekrasno. Ostat ćemo pri tome. I samo na trenutak osjećala sam se izgubljeno, isključeno. To je glupo." Laurel je prošla rukom kroz kosu. „Bilo je kao da gledam kroz staklena vrata, ja sjedne strane, a oni s druge." „To je uvredljivo za vas sve troje." Emma je prestala stavljati cvijeće i lagano odgurnula Laurelino rame. „I nijedno od vas to ne zaslužuje. Deborah je draga djevojka." „Tko je Deborah?" „Ne poznaješ je", Emma je rekla Mac. „Ali ona je zaista draga djevojka."


„Nisam rekla da nije. Ja je ne poznajem. Samo govorim kako ne mislim da je ona ikad posluživala u restoranu ili se znojila u restoranskoj kuhinji." „I to je snobizam." Laurel je slegnula ramenima na Parkerine riječi. „Naravno da jest. Rekla sam ti da se osjećam glupo u vezi s time. I raščistila sam to. Jesam. Znam da je to moj problem i ne sviña mi se, ali to sam osjećala u tom trenutku. I osjetila sam to kad je ona shvatila da je on sa mnom na večeri, da smo zajedno. Mogla sam vidjeti pitanje kojeg vraga oni rade zajedno? na njezinu licu prije nego što se sabrala. Bila je savršeno draga", rekla je Emmi. „Nije njezina krivnja što sam se ja osjećala tako, a to je još gore. Jednostavno me uhvatilo nespremnu. Zatim smo uživali u večeri. Stvarno smo uživali. Dakle, jedan dio mene osjećao se tako, a drugi dio mene koji je zaista uživao osjećao se glupo zbog toga. Mrzim se osjećati glupo." „To je dobro." Parker je kimnula glavom. „Onda, ako mrziš nešto, nemoj to raditi." „Radim na tome." „Onda — oh, to su, zasigurno, naši klijenti", rekla je Parker kad je zazvonilo zvono. „Sranje, zaboravila sam što sam govorila. Emma, riješi se tih kutija. Laurel, imaš svoje kuhinjske natikače na nogama." „Kvragu. Odmah se vraćam." Odjurila je iz salona, a Emma je krenula za njom s praznim kutijama. Parker je namjestila svoj sako. „Nisi mnogo govorila." „Zato što sam i ja bila iza tih staklenih vrata", Mac joj je rekla. „Znam kako se osjeća. Treba malo vremena i truda da ih razbije, ali hoće." „Ne želim da bude ikakva zida meñu nama." „Nikad meñu nama, Parks. Ne meñu nama četirima. Drukčije je njoj s Delom, ali razbit će ih." ,,U redu. Reći ćeš mi kad budeš mislila da se tako osjeća." „Obećavam." „U redu", rekla je opet. „vrijeme je za šou." Požurila je otvoriti vrata.


PETNAEST

Kasnije toga tjedna, s popriličnim zadovoljstvom, Laurel je sjela s Carterovom sestrom i njezinim zaručnikom. Sherry Maguire pucketala je kao šampanjac koji je Laurel hladila i bila je i jednako tako ugodna. Od njihova prvog sastanka — kad je Carter došao kao zamjena Nicku i ponovno se povezao s Emmom — ključna riječ za to jesensko vjenčanje bila je zabava. Laurel je odlučila da će se i torta uklapati u taj koncept. „Tako sam uzbuñena." Sherry je zaplesala u svojoj stolici. „Sve sjeda na svoje mjesto. Ne znam što bih napravila bez Parker. Odnosno, bez svih vas. Vjerojatno bi izludila Nicka." „Hm", promrmljao je i nasmijao se. „Izludila još više." Nasmijala se i lagano ga odgurnula. „Ne govorim o vjenčanju više od stotinu puta na dan. Oh, moja mama pronašla je haljinu. Tako je lijepa! Odmahnula sam rukom na svaki dosadni kostim koji je probala, koji bi nosila tipična mladenkina majka, dok nije na kraju odustala." Sherry se opet zarazno nasmijala. „Crvena je. Ozbiljno ti govorim, onako prodorno crvena sa šljokičastim naramenicama i lepršavom suknjom koja će dobro izgledati na plesnom podiju. Zato, dušo, jer moja mama zna plesati. Idem sutra s Nickovom mamom. Ni ona neće pristati na pozadinsku ulogu majke. Jedva čekam podvrgnuti je svojoj volji. Šarmirana, Laurel je protresla glavom. „A neke se mladenke boje da će biti zasjenjene." Sherry je odbacila ideju mahnuvši rukom. „Na našem vjenčanju svi će izgledati senzacionalno. Ja ću se samo pobrinuti da izgledam najsenzacionalnije." „Nema šanse da bude drukčije." Sherry se okrenula prema Nicku. „Je li ti jasno zašto sam luda za njim? „Itekako. Jeste li za šampanjac?" Laurel je ponudila. „Ne smijem, ali hvala. Radim večeras", rekao je Nick. „Hitna se pomoć ljuti na liječnike omamljene šampanjcem, Sherry se uzvrpoljila u iščekivanju. „Ali ja ne radim večeras i ne vozim jer će me Nick odbaciti kući na putu u bolnicu."


Laurel je natočila čašu. „Kava?" pitala je Nicka. „Savršeno." Natočila je i naslonila se. „Moram vam samo reći da je raditi s vama dvoma i s vašim obiteljima bilo jako zabavno za sve nas. Stvarno mislim da se i mi jednako veselimo slavlju u rujnu kao i vi." „Onda se jako veselite. A onda imate sljedeće vjenčanje Maguireovih u prosincu." Sherry se opet promeškoljila u stolici. „Carter se ženi! On i Mac su... Oni su tako stvoreni jedno za drugo, zar ne?" „Poznajem je gotovo cijeli život i mogu iskreno reći da nikad nije bila sretnija. Samo zbog toga bih ga mogla voljeti, ali to što je Carter takav kakav jest da je mi pregršt razloga da ga volim." „On je stvarno najbolji od svih nas." Sherryne oči napunile su se suzama i brzo je trepnula. „Uh, jedan gutljaj šampanjca i sva sam se raznježila." „Hajdemo razgovarati o tortama." Laurel je zametnula kosu iza ušiju prije nego što si je natočila šalicu čaja. „Ovdje imam različite uzorke da kušate. Biskviti, kreme, glazure. Prema broju uzvanika na vašem popisu savjetujem vam pet katova, od većeg prema manjem. Možemo kombinirati različite biskvite i kreme za svaki kat ili možemo odabrati jednu kombinaciju za sve. Što god želite." „ U tome sam užasna jer se nikako ne mogu odlučiti. Jednom kad završiš s nama", upozorila ju je Sherry, „prestat ćeš se veseliti vjenčanju." „Ne mislim tako. Što kažete na to da vam pokažem dizajn koji sam smislila? Ako vam se ne sviña, tražit ćemo dok ne pronañemo rješenje koje vam odgovara." Laurel nije skicirala dizajn za svakog klijenta, ali Sherry je sada bila dio obitelji. Otvorila je svoj blok sa skicama i pokazala im. „Oh, Bože." Sherry je zurila i opet zatreptala očima. „Slojevi — katovi — nisu okrugli. Oni su — što je to?" „Šesterokuti", Nick je dodao. „Baš cool." „Kao kutije za šešire! Kao fensi kutije za šešire sa svim tim cvijećem izmeñu, a sve je u različitim bojama. Kao i djeverušine haljine. Nije bijelo i klasično. Mislila sam da ćeš pokazati nešto bijelo i klasično, i to bi bilo prekasno, ali ne bi bilo..." „Zabavno?" Laurel ju je dopunila. „Da! Da. Ovo je zabavno, ali i prekrasno. Posebno, prekrasno i zabavno. Ovo si dizajnirala samo za nas?" „Samo za vas ako tako želite." „Sviña mi se. Sviña ti se, zar ne?" Sherry je rekla Nicku. „Mislim da je fantastično. I, čovječe, ovo je mnogo lakše nego što sam mislio." „Glazura je od fondanta. Isprva sam mislila da bi moglo biti odviše klasično, ali, kad sam se dosjetila da obojim svaki kat tako da se poigram


bojama koje odabere vaša pratnja, to mi se činilo ljepšim, i odgovaralo je tvojem stilu." Kako je Sherry jednostavno sjajila gledajući skicu, Laurel je zasjela i prekrižila noge. Nick je imao pravo. Bilo je mnogo lakše nego što se očekivalo. „Cvijeće dodaje još boje tako da je otkvačeno i veselo i sve samo ne klasično. Emma će raditi sa mnom tako da će cvijeće biti u skladu s tvojim željama, a imat ćemo aranžman i na stolu sa slasticama. Ukrasit ću tortu u zlatnoj boji — i to mogu promijeniti ako želiš nešto drugo. Sviña mi se kako se zlatna ljubi s drugim bojama, i mislila sam da bismo mogle staviti zlatni stolnjak na stol sa slasticama — da sve podigne. Ali..." „Stani." Sherry je podigla ruku. „Nemoj mi davati više izbora. Ovo mi se sviña, sve mi se sviña u ovom dizajnu. To smo tako mi. Mislim, tako si nas pogodila. Pogledaj našu fantastičnu tortu." Sherry je kucnula svoju čašu s Nickovom šalicom. „U redu, molim, skrenite pogled dok se ponašam neprofesionalno." Smiješeći se, Laurel je podignula stisnute šake u zrak. „To!" Sherry se opet zvonko nasmijala. „Vau, ti si stvarno uživljena u svoj posao." „Jesam. Ali moram vam reći, zaista sam htjela ovaj dizajn za vas i sebe. Uzbuñena sam što ću ga raditi. Oh, čovječe." Protrljala je ruke. „U redu, to je obavljeno. Sad se možemo vratiti profesionalnom načinu." „Stvarno mi se sviñaš", Sherry je odjednom rekla. „Želim reći da te nisam — zapravo — poznavala tako dobro kao Emmu ili Parker. I budući da su Mac i Carter zajedno, upoznala sam i nju jako dobro. Ali što te više poznajem, to mi se više sviñaš." „Hvala." Laurel joj se nasmiješila. „Simpatije su obostrane. Sad hajdemo pojesti malo torte." „Ovo će biti moj najdraži dio", Nick je rekao i posegnuo za komadićem. Potrajalo je to nešto dulje i zahtijevalo mnogo više rasprave i dogovaranja oko onoga što će biti u torti nego onoga izvana. Laurel ih je vodila, samo malo, i na kraju su se odlučili za nekolicinu neobičnih sastojaka, kao što je bio i dizajn. „Kako ćemo znati koja je koja?" Sherry je pitala kad su krenuli prema izlazu. „Koja je od jabuke s kremom od karamele ili od kave s marelicama ili..." „Ja ću se pobrinuti za to, a konobari će moći uputiti goste dok budu prolazili ili posluživali za stolovima. Ako želiš neke promjene, samo me moraš obavijestiti." „Nemoj to govoriti", Nick ju je upozorio i Sherry se opet nasmijala. „Ima pravo. Mrzim to, ali ima pravo. Bolje da mislim da je ovo uklesano u kamen. Čekaj dok mama i tata dobiju uzorke." Protresla je kutiju koju joj je


dala Laurel. „Hvala, Laurel, na svemu." Snažno ju je zagrlila. „Trebali bismo svratiti na trenutak pozdraviti Emmu i Cartera." „Mislim da nisu kod kuće." Laurel je provjerila na sat. „Imala je snimanje vani i trebala ga je odbaciti u Coffee Talk. Nalazi se s prijateljem. Bob?" „Oh. Dobro onda. Drugi put." Laurel je izišla van da ih isprati i zaključila da joj je to bio jedan od najboljih poslovnih sastanaka. Ne samo da će uživati u pripremanju torte, nego su i oni bili prezadovoljni njome – i jedno i drugo, pomislila je promatrajući ih kako su se približili za poljubac kad su prišli svojem automobilu. Uštimani, pomislila je. Takvi su bili oni, iako je Sherryn ritam često bio zasljepljujuće brz, a Nickov promišljen i odmjeren. Dopunjivali su jedno drugo, imali su jedno drugo i, što je najbolje od svega, tako su očito uživali jedno u drugome. Ljubav je bila divna, pomislila je, ali biti uštiman? To je pružalo sigurnost dugotrajnom opstanku veze. Pitala se jesu li ona i Del bili uštimani. Možda to čovjek ne može reći, ne sa sigurnošću kad si jedan od aktera priče. Imali su jedno drugo, razmišljala je, i zasigurno su uživali jedno u drugome. Ali jesu li, mogli pronaći način da usklade svoje različite ritmove? „Otišli su." Parker je požurila van, ali je ugledala Nickov automobil kako skreće s dvorišta na cestu. „Kvragu. Zaglavila sam na telefonu i..." „Šok! Nevjerica!" „Oh, začepi. Mladenka je u petak navečer upravo saznala da nema živčani slom ni probleme s trbuhom." „Trudna je." „Itekako. Malo paničari, malo je uzbuñena, malo preneražena. Planirali su osnovati obitelj tek za godinu dana, a ovo je mnogo bliže početku toga planiranog vremena nego njegovu kraju." „Što on misli o tome?" Laurel je pitala, znajući da je mladenka sve ispričala Parker. „Prvo je zanijemio, a sad je uzbuñen. I navodno vrlo pažljiv prema njoj sada kad ima jutarnje mučnine." „To govori mnogo o tipu ako je uz tebe dok povraćaš." „Dobiva zlatnu zvjezdicu za to. Ona je rekla svojim roditeljima, on svojima, i to je to. Htjela je moj savjet o tome hoće li reći kumi, počasnoj kumi ili ikomu drugomu. I tako dalje. U svakom slučaju, nadala sam se da ću stići dolje prije nego što Sherry i Nick odu. Kako je prošlo?" „Nema načina na koji bi bolje ispalo. To je bio jedan od onih trenutaka kad završiš posao i jednostavno ne možeš zamisliti da se baviš ičim drugim. Zapravo bismo trebale ući, natočiti si čašu šampanjca koji sam otvorila za Sherry i nazdraviti sebi samima što smo tako dobre."


„Voljela bih da mogu, sačuvaj mi jednu čašu. Imam sastanak u Greenwichu. Vratit ću se za nekoliko sati." „Dobro. Ja sam gotova za danas. Zaplivat ću malo u bazenu, a onda ću popiti čašu šampanjca." „Sad me samo želiš učiniti ljubomornom. Uspjela si." „Još jedan uspjeh danas." „Koja si ti kučka." Zabavljajući se, Laurel je gledala Parker kako odlazi do svog automobila u lijepom ljetnom kostimu boje pijeska i ružičastim seksi štiklama. Pitala se je li Emma gotova za danas. Mogle bi zajedno plivati i ljenčariti uz čašu šampanjca prije nego što Jack doñe kući. Bila je predobro raspoložena da bude sama. Razmišljala je o vlastitim štiklama — koje je obula za sastanak — i o šetnji do gostinjske kuće. Mogla bi ući unutra i nazvati Emmu, ali veća je vjerojatnost da će je nagovoriti ako ode do nje. Bolje da uñe unutra, promijeni cipele i ode do Emme pa je zavede pričom o bazenu i šampanjcu. Vratila se unutra, preobula se u svoje kuhinjske natikače i krenula dolje kroz stražnji dio kuće. Vruća, gotovo ljetna večer jednostavno je zahtijevala kupanje, zaključila je. Osluškivala je zujanje pčela zaposlenih u grmlju, opijao ju je miris trave tek pokošene tog jutra te miris cvijeća koje drijema u vrućini. Sve se činilo tako lijenim i bezgraničnim. Sutra, pomislila je, sutra će u ovo vrijeme sve biti pripremljeno za probu za vjenčanje u petak navečer. I danima neće biti vremena za ljenčarenje. Tako da će sada uživati. Plave i zelene boje ljeta, njegovi mirisi, zvukovi, taj osjećaj da će trajati vječno. Možda bi trebala nazvati Dela, pomislila je, vidjeti može li svratiti. Mogli bi se svi okupiti. Roštiljati, sjediti vani i uživati u ljetnoj večeri i društvu prijatelja. Poslije bi mogli voditi ljubav s vratima terase otvorenima u sparnu noć. Još je uvijek imala vremena napraviti jednostavnu tortu od jagoda. Zagrijavajući se za plan, stigla je blizu kuće. Prvo je ugledala Macin atelje — i dva malena seksi sportska automobila parkirana ispred. I, trenutak poslije, seksi plavušu koja se spremala otvoriti vrata koja Mac nije zaključavala. „Linda!" Uzviknula je oštro njezino ime, zadovoljna kad se žena stresla. Linda, odjevena u lepršavu ljetnu haljinu i kilometarske štikle s remenčićima, zateturala je. Kratka sjena krivnje na Lindinu licu priuštila joj je još jednu dozu mračne zadovoljštine. „Laurel. Umrla sam od straha." Linda je namjestila svoju zlatnu, razbarušenu kosu tako da je savršeno uokvirivala njezino nesumnjivo lijepo lice.


Koja šteta da nije odgovaralo njezinoj nutrini, pomislila je Laurel i krenula prema njoj. „Došla sam iz New Yorka maloprije da se nañem s nekim prijateljima i samo sam svratila da vidim Mac. Nismo se vidjele godinama." Ten joj je bio profinjen i sjajio se — vjerojatno je njegovan na nekoj talijanskoj plaži ili na novoj jahti njezina muža. Šminka joj je bila savršena, pa je Laurel zaključila da si je uzela vremena da stane i popravi šminku prije nego što „navrati". „Mac nije kod kuće." ,,Oh, dobro, onda ću pozdraviti Cartera." Gestikulirala je rukom tako da se vide brojni blještavi dijamanti u vjenčanom i zaručničkom prstenu. „Vidjeti što moj budući zet planira." „On je s Mac. Nema nikoga kod koga možeš svratiti, Linda. Trebala bi se vratiti u New York." „Mogu odvojiti nekoliko minuta. Kako izgledaš... profesionalno", Linda je rekla odmjeravajući Laurelin kostim od glave do pete. „Zanimljive cipele." „Parker ti je jasno dala na znanje, Linda, da ovdje nisi dobrodošla." „To je rekla u afektu." Linda je to odbacila slijeganjem ramenima, ali u očima joj se vidio prkos. „Ovo je dom moje kćeri." „To je istina, i posljednji put kad si bila u njemu, ona ti je rekla da iziñeš. Nisam čula da je promijenila mišljenje o tome. Znam da Parker nije." Linda je frknula. „Čekat ću vani." „Pokušaj otvoriti ta vrata, Linda, i završit ćeš na guzici. To ti jamčim." „Što ti misliš tko si? Ti si nitko. Ti stvarno misliš da možeš stajati tu u tom konfekcijskom odijelu kupljenom na sniženju i tim ružnim cipelama i prijetiti mi?" „Mislim da sam upravo to napravila." „Ti si ovdje samo zato što se Parker osjeća odgovornom da ti osigura krov nad glavom. Nemaš nikakvo pravo da mi kažeš da ostanem ili odem." „Neće ti mnogo značiti imam li pravo ili ne kad se budeš dizala s poda. Vrati se u New York svom posljednjem mužu. Reći ću Mac da si bila ovdje. Ako te želi vidjeti, dat će ti to na znanje." „Uvijek si bila hladna i puna mržnje, čak i kao dijete." „Tako je." „Kao da je to čudno s obzirom na tvoju uštogljenu majku. Voljela se praviti kao da je bolja od svih ostalih, čak i kad je tvoj otac pokušao zajebati poreznu, a i pojebati svaku ženu koja nije bila tvoja majka." Linda se nasmijala. „Barem je imao strasti u sebi." „Misliš da mi smeta što ste se ti i moj otac seksali u nekoj ljigavoj motelskoj sobi?" Ali smetalo joj je, Laurel je pomislila kad su joj se stisnuli trbušni mišići. Smetalo joj je.


„Apartman u Palaceu", Linda se suprotstavila. „Prije nego što su mu računi bili blokirani, naravno." „Ljigavo je ljigavo, bez obzira na to gdje se zbiva. Ne značiš mi ništa, Linda. Nikad i nisi. Nas smo te tri podnosile samo zbog Mac. Sad ne moramo. Onda, želiš li da te odvučem do automobila ili ćeš radije otići sama u jednom komadu?" „Zar misliš, ako si uspjela odvući Delaneya Browna u krevet, da si jedna od njih?" Ovaj se put Linda nasmijala, oštro zarezavši ljetni zrak. „Oh, čula sam sve o tome. Mnogi su čuli i vole razgovarati o tome." „Bože, očito ti je jako dosadno s novom lovinom ako provodiš vrijeme razgovarajući o mom seksualnom životu?" „Tvom?" Lindine su se oči raširile s podsmijehom i s malo sažaljenja samo da isprovocira Laurel. „Nitko nije zainteresiran za tebe. Svakoga zanima Brown, osobito jer je odlučio poigrati se s poslugom. Zapravo, divim ti se zbog truda. Mi koji nemamo ni ime ni financije moramo se koristiti svim raspoloživim sredstvima da ih dobijemo." „Trebamo li?" Laurel je rekla nonšalantno. „Ali muškarac kao Del? Naravno da će spavati s tobom. Muškarci će spavati s bilo kojom ženom koja zna igrati igru — to je nešto što si trebala naučiti od svoga oca. Ali, ako misliš da će to potrajati, ili da ćete se vjenčati, to je jednostavno tužno. Brown se neće oženiti osobom ispod svoje razine, srećo. A ti? Ti nisi elita, Laurel." „Pa, što se tiče ovog, posljednjeg, rekla bih da smo po tome sestre, meñutim... " Njezina su se koljena tresla. Morala ih je kontrolirati da ostane stabilna na nogama. „Još jednom te molim da odeš ili ću te morati natjerati da to napraviš. Nadam se da me nećeš poslušati." „Ništa me ne zanima ovdje." Po drugi put zabacivši glavu, Linda je otišla do svog automobila i sjela za volan. „Ljudi ti se smiju." Okrenula je ključ i uključila motor. „Smijat će ti se još više jednom kad završi s tobom." Pokrenula je motor i odvezla se dok joj je plava kosa vijorila na vjetru. Laurel više nije imala volje za plivanje ni čašu šampanjca. Nije više bila raspoložena za ljetno roštiljanje s prijateljima. Ostala je stajati na mjestu da se uvjeri da Linda odlazi, vidjevši je kako se okrenula na cesti i odjurila u svom blještavom automobilu. Sad ju je zaboljela glava i u trbuhu je osjetila neodreñenu mučninu. Prileći će, odspavati to, rekla je sama sebi. Ništa što je ta žena rekla nije značilo išta. Kvragu. Shvaćajući da je na rubu suza, borila se da se savlada i krenula je natrag prema kući. Nije prošla ni desetak koraka kad ju je Emma zazvala. I Laurel je stisnula oči i hvatala dah u nadi da joj suze neće poteći niz obraze.


„Bože, vruće li je! Volim to!" Emma je raširila ruke. „Ljeto je moj prijatelj. Mislila sam da nikad neću završiti da mogu izići malo van... Što se dogodilo?" „Ništa. Samo glavobolja. Upravo sam krenula unutra popiti nešto i prileći dok ne prestane." ,,Oh, oh." Očiju tamnih od brige Emma ju je pozorno promotrila. „Poznajem taj izraz lica. Nije riječ samo o glavobolji. Ti si uznemirena." „Uznemirena sam jer imam glavobolju." Emma se približila Laurel i uhvatila je rukom oko struka. „Onda ćemo zajedno otići do kuće i ja ću te gnjaviti dok mi ne kažeš što se dogodilo da te sada boli glava." „Za Boga miloga, Emma, svakoga zna boljeti glava. Zato i postoje tablete za glavobolju. Bavi se svojim cvijećem, ne mnome. Živcira me." Ignorirajući Laurelino loše raspoloženje, Emma je i dalje držala svoju ruku na istom mjestu i hvatala korak s Laurel. „Jesi li se posvañala s Delom?" „Ne. I moja raspoloženja, bolovi, dani, noći, moj život ne vrti se samo oko Delaneya Browna." „Uf, uf, nešto ili netko drugi onda. Možeš mi reći. Znaš da te neću ostaviti na miru dok mi ne kažeš. Nemoj da moram postati gruba da izvučem to iz tebe." Laurel se gotovo nasmijala, ali umjesto toga je uzdahnula. Kad je Emma mislila da joj prijateljica pati, zalijepila bi se kao ljepilo. „Upravo sam naletjela na groznu Lindu, ništa više. Svakomu bi zadala glavobolju." „Bila je ovdje?" Emma je odjednom zastala i pogledala prema ateljeu. „Mac i Cartera nema, zar ne?" „Da. Kad sam ugledala Lindu, nije mi se činilo da će je to zaustaviti u njezinim nakanama da uñe." „I ne bi. Drznula se doći ovamo nakon što joj je Parker — bez okolišanja — rekla da ne smije? Je li Parker...?" „Parker je na sastanku." ,,Oh, onda si bila sama. Voljela bih da sam ranije došla pa bi ona napokon upoznala pravi Emmalinein gnjev." Koji je, kad bi se probudio, bio gadan, pomislila je Laurel — možda zato što je rijetko iskazivala bijes. „Riješila sam je se." „Da, ali je očito da te uznemirila. Sjest ćeš u hlad vani na terasi dok ti ne donesem aspirin i nešto hladno da popiješ. Onda ćeš mi ispričati što se točno dogodilo." Mogla se buniti, ali ne bi samo bilo beskorisno nego bi cijeloj stvari pridalo mnogo veću važnost nego što je ima. Ili što bi trebala biti. „Želim sunce." ,,U redu, sjedit ćeš na suncu. Sranje, jesu li radnici još uvijek tu?" „Ne, otišli su maloprije."


„Odlično, bit će tišina. Nisam dovoljno cijenila Mac i Carter dok su se nosili sa životom usred grañevinskih radova sve dok nisu počeli radovi na mojoj kući i u tvojem predsoblju. Bivšem predsoblju. Evo, sjedni ovdje." Laurel je napravila što joj je rečeno, a Emma je odjurila u kuću. Dok se Emma zabavlja tražeći aspirine i piće, imat će vremena sabrati se. Rekla je samoj sebi da razmotri tko je to rekao, podsjetila se da je Linda voljela stvarati gužvu i da je posebno bila talentirana stvarati je kad joj netko pomrsi račune. Nije pomagalo. Sjedila je i razmišljala dok Emma nije izišla s pladnjem hladnih čajeva i kolačića. „Provalila sam u tvoje zalihe", Emma je rekla. „Keksi su obvezni." Dodala je Laurel bočicu aspirina. „Uzmi dva i zalij ih čajem." „Imala sam zaista dobar sastanak. Sherry i Nick." „Tako su slatki zajedno." „I tako jebeno sretni. Stvarno su me oraspoložili. Zapravo sam krenula k tebi da vidim jesi li raspoložena za plivanje i šampanjac koji je ostao od sastanka. Tad sam ugledala Lindu kako se sprema ući u Macinu kuću." „I tako ode odlično raspoloženje i moj šampanjac." „Da. Počela je onako kako obično počinje. Veliki osmijeh, sva nevina. Samo je htjela svratiti jer je došla u grad vidjeti neke prijatelje." Laurel je uzela keks, zagrizla ga i nastavila s pričom. „Rekla si joj da ćeš je srušiti na guzicu?" Emma ju je prekinula, sva oduševljena. „Oh, da sam barem bila tamo. Stvarno. Što je rekla?" „Uglavnom da ja nemam pravo glasa ovdje, da sam ja ovdje jer je to Parker dopustila..." „Koje sranje." „Podbadala me je u vezi s roditeljima. Ja sam teška i hladna kao i moja majka, i zato je moj otac preljubnik spavao s njom — meñu ostalima." „Oh, draga." „Uvijek sam pretpostavljala da je imao nešto s Lindom — gotovo svaki muž preljubnik je imao — ali..." „Boli", Emma je promrmljala. „Ne znam. Ne znam boli li. Mislim da me samo ljuti i razočarana sam. Što je glupo, ako uzmemo stvari u obzir." „Ali to je Linda." „Da." Nema ništa vrednije od prijatelja koji te razumije. „Odbacila sam to. Nema šanse da će me dobiti na tu priču. Uzvratila sam joj tako što sam rekla da ode ili ću je ja natjerati." „Tako treba." „Tad se uhvatila Dela." „Kako misliš?"


„Kako svatko priča o meni i Delu, kako mi se smiju, kako on nikad neće biti ozbiljan u vezi s nekim kao što sam ja. Da nisam njegova klasa — Brown klasa." „Zla kučka." Emma je stisnula šaku. „Najradije bih je udarila. Nemoj mi reći da si popušila ijednu riječ od toga svega ili ću morati ja udariti tebe." „Sad si me preplašila." Laurel je opet uzdahnula. „Nije riječ o tome hoću li popušiti ili ne. Znam kakva je osoba i ona jednostavno tako misli. Čak i da ne misli tako, znam da bi to rekla samo da me povrijedi. Ali činjenica je... Činjenica je da je on Delaney Brown tako da ljudi pričaju, nagañaju, i neki se vjerojatno smiju." „Pa što onda?" „Znam, govorim to sama sebi." Mrzila je, mrzila što su je suze opet pekle, ali sad su izbile, sad su potekle. „Većinu vremena i ja mislim tako. Pa što? Ali katkad..." „To vrijeña Dela jednako kao i tebe." „Možda. Nikad nismo razgovarali o tome jesmo li u ozbiljnoj vezi ili hoće se to što imamo pretvoriti u dugovječnu vezu. Riječ je samo o trenucima. Uglavnom se dobro nosim s time, zadovoljna sam time jer su trenuci zaista dobri. Ali katkad..." „Misliš li ti da je on s tobom zato što si mu dostupna?" „Ne." Brzo je obrisala suze. „Ne, naravno da ne." „Misliš li da je za njega to samo seks?" „Ne." „Zar vjeruješ da je ikada razmišljao o tome kako tvoje prezime nema isti prestiž kao njegovo?" Laurel je odmahnula glavom. „Emma, znam da sam glupa, ali čak i kad čovjek zna da je glup, to ga ne sprečava da bude glup. Voljela bih da nemam tu slabu točku, i Bog zna da bih voljela da nisam dopustila Lindi da me ubode svojim oštrim nožem baš u to mjesto. Ali tako se osjećam." „Svi imamo bolna mjesta." Emma je položila svoju ruku na Laurelinu. „Osobito kad nekoga volimo. Zato trebamo prijateljice." „Rasplakala me. Kakav sam ja slabić! Otišla bih u svoju sobu i cmizdrila zbog toga da me nisi zaustavila. Kad se samo sjetim kako bih bila emocionalno frustrirana zbog Mac kad bi joj ona dopustila da se poigrava njome." Uzdahnula je. „Ta je žena otrov." „Da otrov. Barem sam je izbacila s posjeda." „Na meni je red sljedeći put. Ti, Parker i Mac imale ste svoj obračun s njom. Želim ga i ja." „Pošteno. Hvala, Emma." „Osjećaš li se bolje?" „Da, osjećam se bolje."


„Idemo se kupati." „Dobro." Laurel je kimnula žustro. „Hajdemo sada utopiti moju tugu." Nakon nekog vremena, oporavljena i umirena, Laurel je sjedila u svojem uredu. Odlučila je posvetiti se sreñivanju papira, a kako je imala nešto slobodnog vremena, to je i napravila. Poslagala je račune i dostavnice dok joj je Bon Jovi pravio društvo. Tad je odlučila pročešljati internetske stranice svojih dobavljača. Trebalo joj je još vrećica za slastice, kutija za torte, kutija za kolače, možda neke nove jestive glazure. Papirnate košarice, pomislila je, i papirnate podloške. Nakon što se pozabavila potrošnim artiklima, počela je proučavati pribor i slastičarsku opremu koju zapravo nije trebala — ali bi bilo zabavno imati nešto novo. Proračun Zavjeta može podnijeti nekoliko igračaka za Odjel slastica, odlučila je. Osim toga, dobro bi joj došao novi alat za ukrašavanje, novi kalupi za čokoladu i, Bože, stvarno je željela taj dvostruki rezač za torte. Njezina praktična strana natjerala ju je da sjedne i razmisli o cijenama. Ali, kad završe s izgradnjom nove ostave, imat će mjesta za veći rezač. To će biti praktično, zaista. Moći će rezati dvostruko više malih kolačića, čokolade i ganachea nego što može sada. I imao je četiri nastavka za rezanje. Mogla bi svoj stari rezač, koji je kupila kao polovni, prodati na eBayu. Kvragu sve. Zaslužila je to. Ali čak i kad je kliknula na opciju dodali u košaricu, poskočila je u krivnji kad je Mac izgovorila njezino ime. „Bože, nemoj se šuljati oko mene kad trošim novac koji zapravo ne trebam trošiti." „Na što? Oh." Mac je slegnula ramenima kad je vidjela internetsku stranicu sa slastičarskom opremom. „Oprema nam svima treba. Slušaj, Laurel..." „Emma ti je rekla." Laurel je ispustila uzdah. „Ne trebaš se ispričavati zbog Linde." „Dopušteno je da mi bude žao." Mac je gurnula ruke u džepove. „Moja prva reakcija bila je nazvati je i izderati se na nju, ali to bi značilo da je privukla pozornost. A to želi najviše nakon novca. Tako da ću ignorirati sve to i na taj način ne dobiva ništa. Bit će bijesna. Jako." „Dobro." „Da, ali budući da ću je ignorirati, mora mi biti žao — i moraš mi to dopustiti." ,,U redu, neka ti bude žao." Laurel je pogledala na svoj sat i brojila do deset. „Sad završi s tim." „U redu. Znaš što bih željela? Željela bih da je nisam morala pozvati na vjenčanje. Ali morala sam." „Mi ćemo se pobrinuti za to."


„Znam. Možda će se dogoditi čudo i ona će se ponašati pristojno. Znam", Mac je dodala u polusmijehu kad je Laurel prevrnula očima. „Ali meni kao mladenki dopušteno je maštati." „Ona nikad neće razumjeti tebe, ni nas. To je njezin gubitak." „Stvarno jest." Sagnula se i poljubila Laurel u kosu. „Vidimo se poslije." Ako ih je i bilo, svi su tragovi samosažaljenja iščeznuli kad je Mac otišla. S tim je gotovo, pomislila je Laurel, i kupila novi novcati dvostruki rezač za torte.


ŠESNAEST

Laurel nije bila sigurna odakle je impuls došao, ali vodio ju je u Delov odvjetnički ured. Iako ga je tamo rijetko posjećivala, iz privatnih ili pravnih razloga, poznavala je prostor. Prednja vrata dostojanstvene stare gradske vile otvorila su se i pred njezinim očima se stvorio veličanstveni foaje. Nakon njega slijedila je lijepa prostorija u kojoj je bila recepcija s lisnatim biljkama u bakrenim loncima, starinskim stolovima, raskošnim stolicama, zagasitim bojama osunčanima snopom svjetlosti. Uredi su osiguravali privatnost za klijente iza debelih starih vrata, vrhunski restauriranih, a izlizani tepisi isticali su duboke tonove širokih drvenih dasaka parketa. Del, znala je, volio je mješavinu elegancije i tople ležernosti. Iz sparne vrućine ušla je u rashlañeni prostor gdje je Annie, kolegica s kojom je nekada išla u školu, upravljala recepcijom i računalom. Annie se okrenula i njezin profesionalni osmijeh razvukao se u prijateljski. „Laurel, bok! Kako si? Nisam te vidjela mjesecima." „Drže me prikovanom za pećnicu. Hej, ošišala si se. Sviña mi se." Annie je lagano zamahnula glavom. „Seksi?" „Totalno." „I što je najbolje, zahtijeva samo dvije minute ujutro." „Onda, kako si?" „Odlično sam. Trebale bismo otići na piće i pročavrljati malo." „Odlična ideja. Donijela sam nešto Delu." Podigla je kutiju za kolače koju je nosila. „Ako je tako dobro kao torta koju si napravila za Daru, dobit ću tri kilograma samo gledajući kutiju. S klijentom je. Mogu samo..." „Nemoj mu smetati", Laurel je rekla. „Ostavit ću tebi." „Ne znam može li mi se vjerovati." Nasmijavši se, Laurel je stavila kutiju na stol. „Ima dovoljno za sve. Morala sam doći u grad tako da sam donijela ovo prije nego..." „Ostani pri toj misli", Annie joj je rekla kad je telefon zazvonio. „Dobro jutro, Brown i suradnici."


Laurel je prošetala prostorijom dok je Annie razgovarala na telefon, ležerno proučavajući slike na zidovima. Znala je da su to bili originali, naslikali su ih lokalni umjetnici. Brownovi su uvijek biti ozbiljni pokrovitelji umjetnosti i bili su uključeni u lokalne interese. Sinulo joj je da nikad nije mnogo razmišljala o tome kako je Del otvorio ovaj ured. Bilo je to nakon što su mu roditelji umrli, sjetila se, i malo prije nego što su one osnovale Zavjete. Vjerojatno su mu bile meñu prvim klijentima, kad razmišlja o tome. Ona je radila u Willowsu da ima stalni izvor prihoda dok su se Zavjeti uhodavali i pokušavali dobiti prve poslove. Bila je prezaposlena, pretpostavljala je, i previše umorna da misli o tome kako se Del snalazi sa svojim tek otvorenim uredom, detaljima o imanju roditelja te zakonitošću poslovanja tvrtke i partnerstva Zavjeta. One su bile lude od planova, obveza, probnih vjenčanja, pola radnog vremena da ispune zakonske kvote. Ali Del nikad nije izgledao kao da je u žurbi, razmišljala je. Pribrani Brown, pretpostavljala je. Kao i to unutarnje Brownovo samopouzdanje, što god zacrtaju, to i realiziraju. Zajedno su tugovali, sjećala se. Teška, teška vremena. Ali tuga i problemi djelovali su na njih poput ljepila, zbližavajući ih još više. Doselila se k Parker, sjetila se Laurel, i nikada nije, barem ne ozbiljno, analizirala prošlost. I Del je uvijek bio tu, rješavajući probleme koji su prozujali pokraj nje. Je li mu ikada zahvalila za to? Okrenula se kad su se vrata otvorila. Ugledala je mladi par koji se držao za ruke i izgledao sretno. Poznati su mi, shvatila je Laurel. „Cassie?" Napravila joj je čipkastu vjenčanu tortu u proljeće. „Bok. I..." Sranje, Kako se zvao mladoženja? „Laurel? Bok." Cassie joj je pružila ruku za prijateljski stisak. „Jako mi je drago što te vidimo. Zack i ja pokazivali smo slike s vjenčanja neku večer našim prijateljima i razgovarali smo o tome kako se veselimo vjenčanju Fran i Michaela za nekoliko mjeseci kod vas. Jedva čekam da vidim što ćete njima prirediti." Da je ona Parker, sjećala bi se točno tko su Fran i Michael, i sve detalje vjenčanja koji su dosad potvrñeni. Kako ona nije bila Parker, Laurel se samo nasmiješila. „Nadam se da su oni sretni onako kao što vi izgledate." „Ne znam je li to moguće jer mi lebdimo." „Upravo kupujemo svoju prvu kuću", rekao joj je Zack. „Čestitam." „To je divno i zastrašujuće i, oh, Dara. Svi su došli točno na vrijeme." Laurel je pretpostavila da je Annie pozvala Daru. Pozdravile su se.


„Oh, kakva torta." Smijući se Dara je nakratko zagrlila Laurel. „Bila je tako slatka — i tako ukusna." „Kako je beba?" „Odlično. Imam nekoliko stotina fotografija koje ti mogu pokazati ako odmah ne pobjegneš." „Voljela bih vidjeti bebine fotografije", prihvatila je Cassie. „Volim bebe", dodala je čeznutljivo pogledavši Zacka. „Prvo kuća pa onda beba." „S prvim zahtjevom mogu vam pomoći. Poñite za mnom." Dara je namignula Laurel i odvela klijente sa sobom. Kad je začula Anniein telefon koji je opet zazvonio — prometnog li mjesta — odlučila je da će se iskrasti van. Baš kad je to pomislila, čuo se Delov glas. „Pokušajte ne brinuti se. Sve ste napravili kako treba i ja ću napraviti sve što je u mojoj moći da brzo riješimo problem." „Tako sam zahvalna, gospodine Brown, ne znam što bih napravila bez vaše pomoći. Sve je tako..." Ženin se glas slomio. Iako je Laurel napravila korak unatrag, uspjela je ugledati Dela i njegovu klijenticu. Del je prebacio ruku preko njezinih ramena dok se ona borila sa suzama. „Oprostite. Mislila sam da je sve izišlo iz mene u vašem uredu." „Ne trebate se ispričavati. Najbolje da odete kući i pokušate to zaboraviti." Tapšao joj je ruku. Laurel ga je vidjela da se koristi istom gestom utjehe i podrške, koju je i sama osjetila, bezbroj puta. „Usredotočite se na svoju obitelj, Carolyn, i ostavite sve ovo meni. Brzo ću vam se javiti. Obećavam." ,,U redu. I hvala vam, još jednom vam hvala na svemu." „Samo ne zaboravite što sam vam rekao." Dok je ispraćao svoju klijenticu do vrata, zapazio je Laurel. Iznenañenje je na trenutak prošlo njegovim licem, a onda je opet obratio svoju pozornost na ženu koju je ispraćao. Promrmljao je nešto zbog čega su njegovoj klijentici opet oči zasjale suzama. Kimnula je glavom i otišla. „Pa, bok", rekao je Laurel. „Smetam. Oprosti. Nešto sam ti donijela, a onda je nekoliko ljudi koje poznajem došlo k Dari, pa..." „Zack i Cassie Reinquist. Vi ste organizirale njihovo vjenčanje." „Bože, ti i Parker imate cijelu agendu ispred očiju. To je zastrašujuće. U svakom slučaju, idem ja sada tako da ti možeš..." „Hajde sa mnom otraga. Imam nekoliko minuta prije nego što mi počne sljedeći sastanak. Što si mi donijela?" „Sad ću donijeti." Vratila se do recepcije da uzme kutiju s kolačima.


„Oprosti", Annie je promrmljala, maknuvši slušalicu s usta. „Stalno netko zove." Laurel je odmahnula rukom i uzela kutiju sa sobom. „Donijela si mi tortu?" „Ne." Otišla je s njim u ured, gdje je sunce prodiralo kroz visoke prozore i bacalo svjetlost na antikvitetni namještaj, na središnji stol, za koji je znala da potječe od njegova oca, i oca njegova oca. Laurel je položila kutiju i otvorila poklopac. „Donijela sam ti cupcakes." „Donijela si mi cupcakes." Očito iznenañen, pogledao je u kutiju tucet šareno oslikanih kolačića. „Izgledaju dobro." „To su kolačići za sreću." Promotrila mu je lice. Baš kao što je Emma uspijevala prepoznati njezine osjećaje, tako je i ona poznavala njegovo lice. „Izgledaš kao da bi ti dobro došlo malo sreće." „Stvarno? Pa..." Sagnuo se i poljubio je odsutno. „To me čini sretnim. Što kažeš na kavicu s kolačima?" Nije kanila ostati — njezin je raspored bio tako prebukiran. Ali, oh, zaista je izgledao kao da mu treba malo sreće. „Naravno. Tvoja klijentica izgledala je prilično potreseno", započela je kad je otišao do automata za kavu. „Vjerojatno ne možeš razgovarati o tome." „Uglavnom ne mogu. Njezina je majka umrla nedavno nakon duge, teške bolesti." „Žao mi je." „Bila je njezina njegovateljica i kako je majčino stanje zahtijevalo mnogo brige — a objema im je bilo stalo do toga da majka umre kod kuće — na poslu je uzela dugotrajno bolovanje tako da se može brinuti o svojoj majci tijekom cijelog dana." „Treba mnogo ljubavi i posvećenosti za to." „Da, treba. Ima brata u Kaliforniji. On je došao nekoliko puta i pomogao joj. Ima i sestru u Oyster Bayu — koja je očito bila prezaposlena da doñe više od nekoliko puta mjesečno da je posjeti ili joj pomogne, ako i toliko." Dodao je kavu Laurel i zavalio se u stolicu. Izvadio je jedan kolačić i proučavao ga. „Ne nosi svatko u sebi mnogo ljubavi i požrtvovnosti." „Istina", promrmljao je. „Imala je osiguranje, naravno, ali ono nije sve pokrivalo. Ostale troškove moja je klijentica plaćala iz vlastita džepa sve dok njezina majka nije saznala za to i inzistirala na tome da joj potpiše punomoć za svoj tekući račun." „Za što treba ljubavi i povjerenja." „Da." Lagano se nasmiješio. „Treba." „Čini mi se, iako su prolazile kroz strašno razdoblje, da je bilo nešto posebno izmeñu njih. Tvoje klijentice i njezine majke."


„Da, imaš pravo. Dugotrajno izbivanje s posla bio je financijski teret za obitelj, ali moja klijentica i njezina obitelj snašli su se nekako. Njezin muž i djeca uskakali su kad su mogli. Znaš li kako je brinuti se o roditelju koji umire, prikovan za krevet, inkontinentan, treba posebnu hranu, stalnu njegu?" Nije samo tužan, shvatila je. Nego je i ljutit. Jako ljutit. „Mogu samo zamisliti. Vjerojatno veliki napor, i fizički i emocionalni." „Dvije godine, a posljednjih šest mjeseci gotovo danonoćno. Kupala ju je, presvlačila, prala joj rublje, hranila je, sjedila s njom, čitala joj. Njezina je majka promijenila oporuku, ostavila svoju kuću i sve što je u njoj osim odreñenih stvari — te glavninu svojih posjeda svojoj kćeri. Sada kad je nema, sada kad su moja klijentica i njezin brat iz Kalifornije napravili sve pripreme za sprovod, njihova sestra osporava oporuku. Ona optužuje moju klijenticu kako je neprimjereno utjecala na njihovu majku u svoju korist. Izvan sebe je od bijesa i podigla je privatnu tužbu protiv nje za krañu novca, nakita, namještaja, tvrdeći da je okrenula umiruću majku protiv nje." Laurel nije ništa rekla. Del je odložio svoju šalicu. „Isprva joj je moja klijentica htjela sve dati, dopustiti joj da uzme što god hoće. Izmeñu tuge i stresa, mislila je da više ne može izdržati. Ali njezin muž i — ponajviše — njezin brat, nisu to dopustili." „Tako da su došli tebi." „Sestra je angažirala odvjetnika baš po njezinoj mjeri. Razbit ću ih." „Kladim se na tebe." „Sestra je imala šansu. Znala je da joj majka umire, da je malo vremena preostalo. Ali nije ga iskoristila da bude s njom, da se oprosti od nje, da joj kaže sve one stvari za koje većina ljudi misli da imaju bezgranično mnogo vremena da ih kažu. Sad ona želi svoj dio i spremna je uništiti odnos, kakav god on jest, sa svojom braćom i sestrama. Da još više produbi sestrinu patnju. Zašto? Zbog novca. Ne razumijem kako... Oprosti." „Ne trebaš se ispričavati. Shvatila sam da nikad nisam previše razmišljala o tome čime se ti baviš. Mislila sam, tipičnim odvjetničkim stvarima." Slabašno se osmjehnuo. „Ja radim odvjetničke stvari. Ovo je odvjetnička stvar." „Ne, mislim na one odvjetničke stvari koje živciraju ostatak svijeta. Potpiši ovdje, ispuni ondje — još i ovo, pa ono, a sve je tako komplicirano i napisano tako blesavim jezikom da je još iritantnije." „Mi odvjetnički tipovi uživamo u našim izrazima poput temeljem članka." „Sa ili bez glupih temeljem ugovora ili članka, riječ je o ljudima. Tvoja klijentica i dalje će tugovati, ali stres je manji jer zna da ćeš se pobrinuti za nju. Jako je važno to što radiš, a o tome nisam nikada razmišljala." Rukom mu je dotaknula lice. „Pojedi jedan kolačić." Da ona bude zadovoljna, pretpostavljala je, uzeo je zalogaj. I sad kad se nasmiješio, i oči su mu se smijale. „Dobar je. Komadić sreće. Ovaj mi se


slučaj uvukao pod kožu. Mislim da to nisam shvaćao dok nisam sada s tobom o tome porazgovarao." „Jesi li na njemu radio sinoć?" „Uglavnom jesam." „Zato si danas tako umoran. Ti gotovo nikad ne izgledaš umoran. Mogla bih navratiti do tebe večeras, da ti pripremim nešto za jelo." „Zar nemate večeras probu, a sutra vjenčanje?" „Mogu se izvući večeras. Sutra je sutra." „Trebao bih češće izgledati umoran. Što kažeš da doñem ja k tebi? Zakopan sam ovdje u uredu ili u kući posljednjih nekoliko dana. Ne bi bilo loše promijeniti mjesto i biti s tobom. Nedostaje mi naše zajedničko vrijeme." Njezino se srce topilo i uvukla mu se u zagrljaj po poljubac koji je bio sve samo ne odsutan. Kad je naslonio svoj obraz uz njezinu glavu, oglasio se zvučni signal na telefonu. „Sljedeći klijent", promrmljao je. „Gibam. Podijeli cupcakese." „Možda." „Ako ih sve pojedeš, bit će ti loše — i bit ćeš previše sit za večeru. Iako ne bi bilo loše da se podsjetiš da sam bolja slastičarka nego kuharica." „Mogu donijeti pizzu", viknuo je i čuo je kako se smije dok je izlazila. Odmorio se još na trenutak s kavom i cupcakeom i mislima na nju. Nije planirao reći sve to o svojoj klijentici i njezinoj situaciji. Stvarno nije shvaćao koliko je bio ljutit zbog te situacije. A klijentica mu nije plaćala da se ljuti, nego da zastupa njezine interese. Za koje će mu platiti jednom kad ispraši tur odvjetniku njezine sestre. Odreći će se predujma. Može si to priuštiti i jednostavno ga ne bi mogao uzimati od žene koja je toliko prošla. Ali ključno je bilo to što dosad nije shvaćao koliko mu može pomoći imati nekoga tko će ga saslušati, tko će razumjeti zašto ga je ovaj slučaj toliko pogodio. Nije to trebao objašnjavati Laurel. Ona je jednostavno znala. Neprocjenjiv dar, pomislio je. I bilo je nešto u načinu na koji je dotaknula njegovo lice — ta jednostavna gesta razumijevanja — koja je nešto preokrenula u njemu. Nije bio siguran što je to, ali mnogo mu je značilo. Svaki put kad bi je pogledao vidio je nešto novo, nešto drukčije. Kako možeš poznavati nekoga cijeli život i opet otkriti nešto novo? Morat će razmisliti o tome, rekao si je. Stavio je kutiju s kolačićima sreće pokraj aparata za kavu i izišao da se sastane sa svojim sljedećim klijentom. Trebala mu je dopustiti da donese pizzu, pomislila je Laurel dok je jurila po obiteljskoj kuhinji da sve pripremi. Još uvijek su je čekale torte i ostale slastice u njezinoj kuhinji, a buka od radova danas je dosegnula vrhunac. Jednostavno nije stizala napraviti večeru.


„Ja bih mogla pripremiti nešto umjesto tebe", komentirala je gospoña Grady. „To bi bilo varanje. Čujem i ono što ne govorite." „Čuješ ono što misliš da ne govorim. Ono što zapravo ne govorim jest da bi bilo varanje da se praviš da si ti napravila večeru." Laurel je zastala trenutak, želeći pristati na to. Mogla bi jednostavno reći Delu da je gospoña G. skuhala večeru jer je ona bila prezaposlena da je sama napravi. Ne bi ga bilo briga, ali... „Rekla sam da ću ja to napraviti. Osim toga, vi večeras izlazite sa svojim prijateljima." Uzdahnula je. „Onda, povrće s acetoni balsamicom, špageti s plodovima mora i kruh. To je prilično jednostavno, zar ne?" „Sasvim jednostavno. Sva treperiš zbog toga. I njega." „Riječ je o hrani. Znam kakva sam kad je riječ o hrani, ali ne mogu drukčije. Mora biti savršeno, a to uključuje i prezentaciju." Odsutna duhom, namjestila je kopču koja joj je pridržavala kosu podignutom. „Znate, gospoño G., ako ikada budem imala djecu, vjerojatno će mi trebati 20 minuta da prezentacija sendviča s maslacem od kikirikija i džema bude savršena. Svi će trebati terapiju nakon toga." „Ne, mislim da će ti to dobro ići." „Nikad nisam razmišljala o tome. Mislim na djecu." Izvadila je zeleno povrće, mini rajčice, mrkvu, a sve je to kanila očistiti, oprati, osušiti i narezati prije nego što pripremi salatu. „Uvijek je trebalo toliko toga obaviti sada da nisam mnogo razmišljala o tome što bi moglo biti jednog dana." ,,A sada ipak razmišljaš?" Gospoña G. sušila je zelenje koje je Laurel oprala. „Stalno mi pada na pamet. Možda mi kuca biološki sat." „Možda je riječ o zaljubljenosti." „Možda. Ali dvoje ljudi moraju biti zaljubljeni i razmišljati o tome što će biti jednog dana. Vidjela sam danas jedan par koji se vjenčao ovdje prošloga proljeća." Gledala je kroz prozor dok je radila, gledala je zelenu i plavu boju ljeta. „Bili su u Delovu uredu da obave neke pravne pripreme za kupnju svoje prve kuće. Preuzela ih je Dara. Razgovarali smo, meñu ostalim, i o Darinoj bebi. Mladenki — ovaj, supruzi — u očima je odmah zasjala čežnja na samu pomisao na bebu, a on je rekao kako je prvo kuća na redu, a nakon toga beba... ili tako nešto. Što je apsolutno razumno." „Bebe ne dolaze uvijek kad je za to razumno vrijeme." „Da, mladenka sutrašnjeg vjenčanja to je shvatila. Ali mislim da ima smisla planirati korake i poduzimati ih logičnim slijedom. Biti strpljiv." „Što ti često nisi." Gospoña Grady lagano je udarila Laurel po stražnjici. „Katkad, rijetko, u svakom slučaju. Ne treba mi sva ta galama, svi detalji i ludila. Praktički sve što mi radimo ovdje. Za razliku od Emme i Parker, a Bog zna da je i Mac upala u to."


„Jest, i mislim da ju je iznenadilo." „Ali ja nisam. Ne treba mi ni prsten ni vjenčani list ni spektakularna bijela vjenčanica. Nije vjenčanje važno, barem ne toliko, ako je uopće. Važno je obećanje. Znati da netko želi da budem dio njegova života. Netko me voli, ja sam njegova odabrana. To nije samo dovoljno, to je sve." „Što misliš s kim bi Del volio biti večeras osim s tobom?" Laurel je slegnula ramenima. „Ne znam. Znam da će biti sretan što je sa mnom. To možda nije sve, ali je dovoljno." Mjerač vremena koji je namjestila zazvonio je. „Sranje. Moram se vratiti u svoju kuhinju. Nemojte ništa kuhati." ,,Ja ću glumiti kuhara za umake i ništa više. Završit ću s pranjem povrća, osušiti ga i staviti u hladnjak za tebe. To neće biti varanje." „Imaš pravo. Hvala." Laurel je odjurila prema sljedećem zadatku, a gospoña Grady se pitala zašto ta djevojka nije uzela u obzir da je možda i Del želio nešto od svega toga. „Ljubav", mrmljala je dok je prala povrće. „Nitko tko je zaljubljen ne zna kako, dovraga, upravljati njome." Naravno, jednom, samo jednom kad je Laurel bilo važno da proba proñe u najboljem redu, i to brzo, ona se pretvorila u cirkus s točkom mladenke koja plače — vjerojatno zbog hormona. Mladoženjina majka ošamućena je od vrućine, kum ošamućen od previše slavlja uoči vjenčanja. K tomu su i djevojčica koja nosi cvijeće i dječak s prstenjem izabrali ovaj dogañaj da pokažu svoje bratsko—sestrinske nesnošljivosti. S dvoje djece koja trče uokolo i vrište, mladenkom koja jeca u majčinu naručju, mladoženjinom majkom koja se hladi lepezom u hladu, Laurel se nije mogla izvući kao što je planirala. Parker je nadzirala sve — sve četiri su nadzirale, ali Parker je izgledala kao da je svuda u isto vrijeme. Nosila je vodu mladoženjinoj majci, ledenu kavu kumu, smirivala djecu i odvlačila pozornost zabrinutom mladoženji. Kuma — i majka djece koja su se svañala — davala je sve od sebe da ih dovede u red. Ali, Laurel je pomislila dok je dodavala ledenu kavu, žena je bila jednostavno brojčano nadvladana. „Gdje je otac?" promrmljala je Emmi. „Na poslovnom putu. Zrakoplov je kasnio. Stiže. Uzet ću djevojčicu, vidjeti mogu li je zainteresirati da napravimo mali buketić. Možda bi ti mogla uzeti dječaka..." „Carter je učitelj. Carter bi to trebao napraviti." „Ima pune ruke posla s ne baš pijanim kumom. Mislim da bi kumi dobro došla stanka, a možda ona može pomoći mladenkinoj majci da smiri mladenku. Mac i Parker mogu se pozabaviti ostalima."


,,U redu." Ostavljajući Emmu da se dogovori s kumom, Laurel je stavila ledeni čaj i čaše na stol, a onda prišla dječaku. „Doñi sa mnom." „Zašto?" „Zato." Čini se da je to bio odgovor koji je razumio, iako su se njegove obrve pomicale u buntovničkim linijama. Teturao je za njom, upućujući sestrici prijeteće poglede koji su obećavali osvetu. „Ne želim nositi cmoking." „Ni ja." Frknuo je podrugljivo. „Cure ne nose cmoking." „Mogu ako hoće." Laurel ga je pogledala. Oko pet godina, pretpostavljala je, i prilično sladak. Ili bi bio da nije bio preumoran, nervozan i ljutit. „Ali sutra će svi muškarci na vjenčanju nositi smoking. Čekaj. Možda nisi dovoljno star da ga nosiš." „I ja ću nositi!" Uvrijedio se. „Imam pet godina." „Uf. Koje olakšanje", rekla je vodeći ga na jezerce. „Jer bi stvarno nastao problem da moramo naći drugog dječaka koji će sutra nositi prstenje. Ne mogu se vjenčati bez prstenja." „Zašto?" „Jednostavno ne mogu. Kad bismo morali potražiti nekoga drugoga, to bi bilo stvarno teško. Ti imaš jako važan zadatak." „Važniji od Tissyna?" Tissy, Laurel je shvatila, bila je njegova sestrica. „Njezin je zadatak isto tako važan. Ona ima ženski zadatak, a ti imaš muški. Ona neće moći nositi smoking." „Čak ni ako bude htjela?" „Ne, čak ni tada. Vidi ovo", rekla mu je i pokazala prstom na lopoče. Jedan blizu ruba služio je kao splav za debelu zelenu žabu. Kad je Del stigao, primijetio ju je na jezeru, blizu grana vrbe koje su dodirivale tlo, držeći ruku malenog dječaka čija je kosa bila svijetla i osunčana kao i njezina. Nešto mu se okrenulo i poskočilo u trbuhu. Vidio ju je i prije s djecom, prisjetio se. Vjenčanja obično uključuju djecu. Ali bilo je nešto neobično, možda malo i nestvarno u slici koju su stvarali, pokraj jezera, predaleko od njih da im jasno vidi lica. Samo suncem obasjana kosa i združene ruke. Promatrao ih je kako se vraćaju, dječaka kako je gleda i Laurel kako gleda njega. „Bok, Del." Trgnuo se iz te neobične i nestvarne slike i okrenuo se prema Carteru. „Bok. Kako ide?" „Sada dobro, rekao bih. Prije deset minuta bilo je da pobjegneš glavom bez obzira. Sad ćemo početi. Iznova."


„Jedan od onih dana." ,,Oh, da. Mislim da je Laurel... Eno je." Laurel je zastala sa ženom koja je nosila malu djevojčicu naslonjenu na bok, kratko su porazgovarale i smijale se. Onda se sagnula dječaku i nešto mu šaputala u uho. On se nasmijao kao da mu je obećala cjeloživotnu opskrbu kolačićima. Del je odšetao prema njima da se nañu na pola puta. „To ti je novi prijatelj?" „Čini se. Kasnimo." „Čuo sam." „Parker će sve dovesti u red", rekla je slušajući kako ih poziva da zauzmu svoja mjesta. Del se maknuo s puta, dok su Carter i Parker izvikivali upute, a ostale tri žene slušale su i poredale se kako im je rečeno. Izgledalo mu je sve uštimano kao klavir, i svi su se smiješili. Vidio je kako su se dječak i Laurel nasmiješili jedno drugomu dok je hodao prema pergoli. Nekoliko trenutaka poslije, dala je znak Delu i iskrala se u kuću.


SEDAMNAEST

Pronašao ju je u obiteljskoj kuhinji svu u žurbi. „Malo kasnim", počela je. „Nije kao u Parkerinu rasporedu, ali..." Prekinuo ju je tako što joj je stao na put i privukao je u dugi, topli, sočni poljubac. I kad je osjetio da gubi ravnotežu, samo malo, upravo dovoljno, popustio je stisak. „Bok." „Pa, bok. Jesam li možda govorila nešto prije nego što su mi moždane stanice odlutale?" „Nešto o rasporedu." ,,Oh, da. Tako nešto. Dobro. Imam fini sauvignon blanc u hladnjaku. Zašto ga ne otvoriš da ga kušamo dok ja ne pripremim jelo." „Volim kad mi je glavni zadatak otvoriti vino. U čemu je bio problem na probi?" pitao je i krenuo napraviti ono što mu je rečeno. ,,U čemu nije, bolje je pitati." Pogledala ga je preko ramena očima boje divljeg zumbula. „Mladenka je ovaj tjedan saznala da je trudna." „Uf." „Dobro su to prihvatili. Zapravo, pretvorili su neočekivano očekivanje u iznenañenje umjesto u problem." „To je dobro za sve." „Da, ali to je pridonijelo stresu — i ona je emotivnija i mnogo umornija. Plače, ono dvoje djece žele ubiti jedno drugo, mladoženjina majka previše se uzbudila, još joj je i vrućina naškodila. Dodaj i kuma, koji je počeo slaviti prerano. Samo još jedan dan na poslu." Laurel je pristavila vodu za tjesteninu, dodala maslinovo ulje na tavu i tad prošla pokraj Dela da dohvati salatu koju je pripremila uz pomoć gospoñe Grady. „Dobro je što sam većinu ovoga unaprijed pripremila. Nadala sam se da ću se izvući s probe, ali nije bilo šanse. Hvala", dodala je kad joj je pružio čašu. Nakon što je otpila malo, počela je guliti i rezati češnjak. „Trebao bih se osjećati krivim što kuhaš nakon cjelodnevnog rada. Želiš da nešto režem? Ja sam prilično iskusan rezač." „Ne, sve je pod kontrolom."


Zadovoljan što ne treba ništa raditi, gledao ju je kako dodaje češnjak i crvenu papriku u ulje. „Ovo je novo." „Hmm?" „Da te vidim da kuhaš. Ovaj tip kuhanja, mislim." ,,Oh, poigram se svako malo. Nešto sam pokupila od gospoñe G. i nešto kad sam radila u restoranu. Zanimljiv način da razbijem rutinu. Kad uspije." „Uvijek izgledaš kao da vladaš kuhinjom. To je trebao biti kompliment", rekao je kad se ona namrštila na njega. „Valjda jest, barem dok nisam u istoj kategoriji s Julijom." „Potpuno različita kategorija. Različita kategorija u različitim svjetovima." Dodala je malo maslaca u ulje, izvadila škampe. „Odlično. Jer nemam često — i ne želim — društvo kad sam u kuhinji, ali rijetko bacam noževe." Stavila je škampe na ulje, a onda tjesteninu u kipuću vodu. „Sve što ide unutra, i kada i kako, imaš u svojoj glavi?" „Katkad. Hoćeš lekciju?" „Nikako. Pravi muškarci roštiljaju." Nasmijala se i sa žlicom u jednoj ruci i vilicom za tjesteninu u drugoj, promiješala je i tavu i lonac istodobno. „Dodaj mi vina, hoćeš?" „Pijanico." Ali dodao joj je. Odložila je vilicu za tjesteninu i prolila dobru čašu vina na škampe. Del se šokirao. „To je jako dobro vino." „Onda je jako dobro vino i za kuhanje." „Bez sumnje." Njezine su ruke, pomislio je, bile tako brze, tako sposobne. Je li to ikad prije primijetio? „Što imamo?" „Za glavno jelo? Špageti s plodovima mora." Zastala je i otpila iz svoje čaše. „Povrće na salatu i kruh sa začinima koji sam ispekla za umakanje. Crème brûlée29 od vanilije za desert." Spustio je čašu i pažljivo je promatrao — svoju Laurel, s kosom podignutom kao i uvijek kad je radila, brzih, sposobnih, zaposlenih ruku. „Šališ se." „Znam da voliš crème brûlée." Lagano je slegnula ramenima dok se kuhinja ispunjavala mirisima. „Ako već budem kuhala, onda bih mogla kuhati ono što ti se sviña." Palo mu je na pamet da joj je trebao donijeti cvijeće ili vino ili... nešto. I shvatio je da mu to nije palo na pamet jer je naviknut dolaziti ovamo, dolaziti kući, posjećivati je u svom domu.

29 Crème brûlée — zapečena krema od jaja, šećera i mlijeka ili vrhnja s hrskavom koricom. Peče se u parnoj kupelji u pećnici. Svojevrsna varijanta crème bruléea kod nas je rožata.


Sljedeći put neće zaboraviti. Kad je vino prokuhalo, smanjila je vatru i poklopila. Tad je kušala tjesteninu, procijenila da je kuhana i ocijedila je. Izvadila je zdjelicu maslina iz hladnjaka. „Da se zabaviš", rekla je i preusmjerila pozornost na salatu. „Znaš na što sam mislio kad sam rekao da vladaš kuhinjom?" „Uf, uf." „Kad ti vladaš nečim, to te čini jednostavno zadivljujućom." Podigla je pogled, zatreptala od očita iznenañenja tako da je još jednom zažalio što se nije sjetio donijeti joj cvijeće. „Dobit ćeš odmah crème brûlée", snašla se. „Ti si prekrasna. Uvijek si bila prekrasna." Nije li ovo prvi put da joj je to rekao, na taj način? „Kuhanje to samo ističe, na način na koji ples ističe plesača ili sport atleta. Dosad to nisam shvaćao, mislim zato što sam bio naviknut vidjeti te u jednoj ili drugoj fazi pečenja. To je na neki način uzimanje zdravo za gotovo. Moram biti oprezan da ne radim to s tobom." „Ne moramo biti oprezni jedno s drugim." „Mislim da moramo. Čak i više jer smo naviknuti jedno na drugo." Možda bi bio točniji izraz brinemo se jedno za drugo, pomislio je. Zar ona to nije upravo sada radila? Brinula se tako što je spremala večeru za njega za koju je znala da će mu se sviñati i činila je to jer je znala da je imao težak dan? Ovo novo meñu njima nije bilo samo hodanje ili seks. Ili nije trebalo biti. Nije znao, nije mogao znati kamo idu, ali mogao bi početi obraćati više pozornosti na to kako su stigli ovamo gdje jesu. „Hoćeš da postavim stol?" pitao ju je. „Postavljenje." Činjenica da je bila malo uzbuñena, a to je i pokazala, oduševila ga je. ,,U blagovaonici, mislila sam, budući da..." „To je lijepo. Parker?" „Radi ono što bi svaka dobra prijateljica napravila i večeras je nećemo vidjeti." „Jako lijepo." Odšetala je opet do štednjaka, provjerila svoju tavu i dodala još maslaca, a zatim Jakobove kapice. Na kraju je iscijedila i limun. „Odlično miriše." „Nije loše." Dodala je svježe začinsko bilje, sol, papar, promiješala. „Neka kuha još nekoliko minuta, a onda ćemo pustiti da odstoji još toliko. Lako ko perce." „Ne iz moje perspektive." „Ja vjerojatno ne bih mogla napisati sažet prikaz predmeta — posebno zato što nisam sigurna o čemu je riječ. Valjda smo oboje odabrali karijere kojima je osigurana budućnost." Njihove su se oči susrele dok je miješala salatu. „Ljudi će uvijek trebati jesti, i uvijek će trebati odvjetnike."


„Htjeli to ili ne htjeli, što se tiče odvjetnika." Nasmijala se. „To nisam rekla." Izvadila je upaljač iz ladice. „Za svijeće", rekla mu je. „Možeš odnijeti salatu unutra i upaliti svijeće." Previše se brinula oko detalja, primijetio je kad je donio zdjelu u blagovaonicu. Ona vjerojatno nije na to gledala na takav način, pomislio je dok je proučavao lijepe tanjure, svijeće u dugim svijećnjacima, žarke suncokrete u plavoj staklenoj vazi. Žene u njegovu životu imale su talent i poziv, pretpostavljao je, da stvari čine lijepima i ugodnima, da vide do zadnjih detalja kako se stvara savršena slika. To ga je činilo sretnim čovjekom. Jako sretnim, pomislio je nekoliko trenutaka poslije kad su sjeli za stol, a na njemu salata, topli kruh, vino. „Kad krenemo na plažu..." zabezeknuo se kad je zastenjala. „Što?" „Oprosti, uvijek imam mali orgazam kad mislim na odmor." „Stvarno?" Zabavljajući se, gledao je njezine oči kako iskre kad je uzela zalogaj salate. „Spominjat ću to češće. U svakom slučaju, kad budemo tamo, isto tako ukusne odreske pripremat ću na roštilju. Zapravo, moja je ideja da se mi dečki tamo ozbiljno uhvatimo kuhanja — samo dečki. Sve što vi trebate napraviti jest jesti." „Ja sam za to. Imam kalendar u uredu na kojem križam dane do odmora. Kao što sam radila kad sam bila dijete za pred kraj školske godine. Osjećam se tako. Kao dijete koje nestrpljivo očekuje ljeto." „Većina djece ne doživljava orgazme kad pomisle na ljetne praznike. Barem ne iz mog iskustva." „Ti si volio školu više od mene." Kad se nasmijao, ona je otpila malo vina. „Volim svoj posao mnogo više nego što sam voljela školu, a i dalje sam spremna isključiti se nekoliko tjedana. Želim spavati dok sunce zaista ne bude visoko na nebu, izležavati se i čitati knjigu, a da ne moram misliti trebam li zapravo raditi nešto drugo. Bez poslovne odjeće, bez visokih potpetica, bez sastanaka. A ti?" „Slažem se s ovim posljednjim — jedino me potpetice ne zabrinjavaju. Volio bih da ne moram odlučivati ni o čemu drugome osim o tome hoću li popiti pivo ili zadrijemati. Bit će nam dobro." „Drijemati." Uzdahnula je i zatvorila oči. „Još jedan orgazam?" „Ne, samo tiho, lagano golicanje. Ne mogu dočekati. Svi smo bili tako iznenañeni i sretni kad nam je Parker rekla da ste vas dvoje kupili tu kuću. Je li lijepa?" „Sviña mi se. Ona ju je kupila na povjerenje jer je nije vidjela, osim na slikama. To je dobra investicija, osobito ako uzmemo u obzir današnju ekonomiju. Sklopili smo dobar posao." „To sada govori odvjetnik. No je li lijepa?"


„Možeš čuti ocean iz spavaćih soba, vidjeti ga sa svakog prozora koji je okrenut na tu stranu. Ima i jezerce i sve odiše predivnim osjećajem mira." „Dobro, nemoj više. Ne mogu to podnijeti." Stresla se i ustala da odnese tanjure s povrćem. „Vraćam se odmah." „Mogu..." „Ne, ja ću se pobrinuti za to. Vladam situacijom, sjećaš se?" Nadolio joj je vino i uživao u svojoj čaši kad se ona vratila s glavnim jelom. Ukrasila je tjesteninu grančicama ružmarina i bosiljka. „Laurel, to stvarno izgleda fantastično." „Nikad ne podcjenjuj moć prezentacije." Poslužila je prvo njega, a onda i sebe. „Vau", rekao je nakon prvog zalogaja. „Odlično je. I ne mogu se sada osjećati krivim. Možda malo jer Parker propušta ovo jelo." „Ostavila sam joj malo u kuhinji. Došuljat će se ona po to." „Krivnja ublažena." Uzeo je još jedan zalogaj. „Naravno, sad kad si to skuhala, željet ću češće uživati u takvoj hrani." „Možda ćemo se dogovoriti ako ti pripremiš drva za roštilj tu i tamo." „Što se mene tiče, vrijedi." „Znaš, gotovo sam te nazvala sinoć. Bila sam raspoložena za druženje, ali tada sam imala bliski susret s Lindom pa..." „Kakav bliski susret?" ,,Oh, Parker je bila otišla na neki sastanak i ja sam bila gotova s poslom pa sam krenula do Emme da vidim želi li ići na bazen. A kad ono — Linda na Macinim vratima. Htjela je ući, iako nisu bili kod kuće. Razbjesnila me." Njegove su se oči suzile i zaiskrile. „Parker joj je rekla da ne smije više dolaziti ovamo." „Da, a Linda će je baš poslušati. U svakom slučaju, nakon ružne scene potjerala sam je." „Kakve scene?" Vidio je da je krenula govoriti, a onda se pribrala i slegnula ramenima. „Ah, tipične Lindine scene. Ja sam pobijedila i to je najvažnije." „Što ti je rekla?" „Da nemam pravo potjerati je, takve stvari. Uvijek me iznova iznenañuje kako je netko poput nje mogao na bilo koji način sudjelovati u stvaranju nekoga poput Mac. Ne znam hoće li ona ikada razumjeti da Mac neće sve ostaviti i izvršavati njezine zapovijedi." Nije mijenjala temu, samo ju je preokrenula, pomislio je Del. Stavio je ruku na njezinu kao da je želi zadržati na mjestu. „Uznemirila te." „Naravno, to je Linda. Ona uznemiruje već samim time što postoji. Hej, možemo li dobiti rješenje o zabrani prilaska? Na temelju izjave da je vrhunski davež?


„Zašto me nisi nazvala?" „Zašto? Riješila sam je se. „Ne prije nego što te uzrujala." „Del, da te zovem svaki put kad me netko uzruja, nikad se ne bismo skidali s telefona. Onda je otišla, a Emma i ja okupale smo se u bazenu. Iako mi je pokvarila raspoloženje za druženje. Nećemo joj dopustiti da nam pokvari i špagete." „Nećemo. Ali, ako se vrati, želim znati o tome." „U redu." „Ne, obećaj mi. Ja ću se pozabaviti njome ako se vrati, ali moram to znati da bih mogao riješiti problem." „Nema problema, obećavam. Zar stvarno ne možemo dobiti zabranu prilaska samo zato što je davež?" „Ima drugih načina na koje se možemo suočiti s Lindom. Mac to prije nije htjela. Stvari su sada drukčije." „Pravno pitanje? Budući da je praktički neovlašteno ometala tuñi posjed, da sam je srušila na guzicu, bi li me mogla optužiti za napad? " Nasmijao se jer je ona očito htjela to znati. „Siva zona. Osim toga, ja bih te izvukao." „Dobro je znati jer sljedeći put možda neću biti tako pristojna. A sada o nečemu mnogo vedrijem. Danas sam imala sastanak sa Sherry Maguire i njezinim dečkom zbog degustacije torti i biranja dizajna. Bilo je tako zabavno." Proveli su ostatak večere razgovarajući o običnim stvarima, zajedničkim prijateljima. Ali duboko u sebi, on se i dalje pitao što je Linda napravila ili rekla da je tako uzrujala Laurel. Odlučili su otići u šetnju nakon što su se nasmijali na Parkerinu poruku ostavljenu u kuhinji: Komplimenti kuharu. Da se odužim, oprat ću suñe tako da vi ne morate. Ljeto je produžilo dane pa su šetali kroz vrtove u toploj i smirujućoj svjetlosti. Ljepljiva vrućina polagano je slabjela, dovoljno da i dalje grije cvjetove tako da su se njihovi mirisi činili jačima i intenzivnijima. Već su zvijezde treperile kad ga je odvela do jezerca da mu pokaže žabu. Kad je čučnuo da je bolje pogleda, ona je protresla glavom. „Jednako si ushićen i fasciniran kao i Kent, dječak s vjenčanja." „Muškarac nikad ne preraste dobru žabu. Ovo je grdosija. Mogao bih je uhvatiti i naganjati te uokolo. Kao što sam nekad radio." „Mogao bi pokušati, ali danas sam brža."


„Osim toga, obično bih lovio Emmu. Bila je starija od vas ostalih i više je vrištala. To su bili dani." Sjeo je na stopala, promatrao travnjake, zelenilo, hladovinu. „Volim ljeti dolaziti na jezero prije nego što padne mrak, samo sjediti ovdje." Upravo je to i sada radio. „Biti zadubljen u svoje misli i biti sa svojim psom, gledati kako se pale svjetla u kući. Vidi, evo Parkerine sobe. Sada je to njezina soba, a prije je bila tamo." Pokazao je rukom. „Sjećam se. Provela sam mnogo sretnih trenutaka u toj sobi." Sjela je pokraj njega. „Sad su to mladenkine odaje. Vjerojatno je to i dalje sretna soba, puna žena. I tvoja isto tako. Sjećam se kad si se preselio na treći kat. Htio si malo privatnosti." „Bio sam šokiran kad su roditelji pristali na to. Imali su povjerenje u mene. Onda, kad su mi dopustili, morao sam se preseliti tamo, iako je bilo malo stravično. Morao sam podmićivati svog psa da spava sa mnom. Nedostaje mi moj pas." „Da." Naslonila je glavu na njegovo rame. „Bio je to divan pas." „Da, bio je. Razmišljam o tome da nabavim psa, ali onda se sjetim da nisam dovoljno kod kuće pa ne bi bilo fer." „Dva psa." Odmaknuo je glavu da je pogleda. „Dva?" „Pravit će društvo jedan drugomu kad te nema. Bit će kompanjoni, družit će se, razgovarati o tebi kad te ne bude bilo." Ideja ga je zagolicala. „To je dobra ideja." Okrenuo se, prebacio ruku preko njezinih ramena i prislonio svoje usne na njezine. „Kad sam bio malo stariji, dovodio sam djevojke ovdje na maženje." „Znam. Špijunirale smo te." „Niste." „Naravno da jesmo." Nasmijala se grohotom jer ju je gledao zabezeknuto i uznemireno. „Bilo je zabavno i edukativno. Pomoglo nam je da dobijemo sliku o tome što možemo očekivati kad bude red na nas." „Isuse." „Došao si do druge baze ovdje sa Serenom Willcot." „Dobro, to je bilo to. Avenija je sjećanja zatvorena." „Imao si nježne pokrete, čak i tada. Kladim se da bi i sa mnom došao do druge baze." Uzela mu je ruku i prešla njome po svome tijelu i pritisnula ih lagano na svoje grudi. „Vidiš? Još uvijek ih imaš." „Radio sam na nekim novim pokretima kod Serene Willcot." „Ma daj? Zašto ih ne isprobaš na meni?" Opet se nagnuo, dodir usnama, kušanje, nježno grickanje. Koristio se samo vrhovima prstiju. ,,U redu, da, ovo je bilo dobro."


„Ako je to upalilo, mogao bih i ovo pokušati." Kliznuo je prstom niz njezin vrat do najvišeg gumba na košulji i otkopčao ga. „Ne prebrzo", mrmljao je na njezinim usnicama, „ne presporo.' Otkopčao je drugi gumb, zatim treći, polako prelazeći vrhovima prstiju novootkrivenom kožom. „Da, vjerojatno si se poboljšao." Srce joj je već lupalo. Zastenjala je od zadovoljstva dok su njegove usne silazile niz njezin vrat, a onda od iznenañenja kad je njegova ruka prošla straga da joj otkopča grudnjak. „Jako dobro", rekla je. „Trebali bismo raditi ovo unutra." „Ne." Dirajući je, ljubeći je, naslonio ju je na tlo. „Baš ovdje." „Ali..." „Ne mislim da nas četiri djevojčice špijuniraju večeras. I želim te. Želim te ovdje, pokraj vode, ispod svjetlosti zvijezda, na travi, na zraku." Njegov je jezik utonuo ispod olabavljene košarice njezinog grudnjaka, preko njezine bradavice i poslao je drhtaj žudnje po cijelom njezinom tijelu. Učinio ju je slabom, učinio je da želi biti slaba. Učinio je da se želi predati njemu i onomu što je pobuñivao u njoj. Topla trava, topli zrak, lagana igra njegovih ruku, njegove usne, njezinu su žudnju usmjerili na sada i ovdje. Prepustila se trenutku i njemu, dok je maglovitim očima gledala zvijezde na nebu koje su izgledale kao da su oživjele. Njezin miris, zavodljiv kao i ljetna noć, mamio ga je. Njezin okus, tako neodoljiv, uzbuñivao ga je. Pustio je svojim rukama da lutaju, da izazivaju i zadovoljavaju dok je noć oko njih postajala sve tamnija i prekrivala ih. Šum ljetne noći nadglasao je hukanje sove. Mjesečina je plesala na površini jezera i na njezinu tijelu dok ju je svlačio. Htjela se podići da mu otkopča košulju, ali ju je vratio natrag. „Ne još, ne još." Njegov je pogled prelazio njezinim tijelom, glad u njemu opet je izazvala drhtanje njezine kože. „Nisi ni svjesna kako dobro izgledaš. Nisi ni svjesna.." Trebao ju je, žudio je za njom, njezinim dodirom, mirisom... Sve njezino sada je njegovo. Uzeo ju je, pustio je da glad izbije, a njezini su uzdasi samo još više povećavali njegovu uzbuñenost. Zaronila je nokte u njegovo meso, tijelo joj se trzalo, vodio ju je prema vrhuncu. Zvijezde koje je prije promatrala eksplodirale su joj pred očima zasljepljujući je. Nije mogla doći do zraka dok ju je užitak preplavljivao. Bilo je ludo, predivno ležati tamo, gotovo bespomoćna, gola, izluñena, dok je on radio što god je htio. Njegova je košulja nadraživala njezine bradavice i ona je opet zastenjala. Željela je njegovo golo tijelo uz svoje očajnički, i znajući da je on bio odjeven, a ona posve izložena, njezino je uzbuñenje naraslo do delirijske panike. I eksplodiralo. „Sad. U mene. Oh, Bože! Del."


Strgala je njegovu košulju i remen dok ga zajedničkim snagama nisu skinuli. Onda se preokrenula. Zajahala ga je. Uzela ga. Užitak ju je zapljusnuo i napeo je. Njezina je glava pala unatrag dok je tonula u njemu. On je stavio ruke na njezine grudi, a zatim kliznuo niz golo tijelo. Do njezinih ruku. Zgrabio ih je grčevito. Oluja se podignula, ponijela ih u divljoj strasti... Zajedno su stigli do kraja. Mislila je kako će ga malo zadirkivati, malo izazivati kao pripremu za ono što je očekivala da će uslijediti u spavaćoj sobi. Sada, mislila je, ležala je gola, zapanjena i iscrpljena pokraj jezera na kojem je debela žaba kreketala nešto što bi moglo biti odobravanje. Upravo je doživjela divlji seks na otvorenom s Delom na mjestu na kojem su se često igrali kao djeca. Nije bila posve sigurna je li to bilo čudno ili prekrasno. „Druga baza?" Prešao je rukom po njezinim leñima, stražnjici i natrag. „Dušo, ovo je bio grand slam." Morala se nasmijati, zvučilo je malo hrapavo, ali morala je. ,Dragi Bože, Del, goli smo i ljepljivi. Što da su Mac i Carter ili Emma i Jack odlučili prošetati baš ovim putem?" „Nisu." „Ali što da jesu?" „Nisu", ponovio je, glasa lijenog kao i ruka koja ju je milovala. ,Osim toga, čuli bi tvoje stenjanje prije nego što bi došli dovoljno blizu da išta vide — a onda bi pristojno otišli u drugom smjeru i uzdisali od zavisti." „Nisam stenjala." ,,Oh, jesi, poprilično. Prvoklasno stenjanje, kao iz pornića. Mogla bi ondje ostvariti karijeru ako bude potrebe." „Ja ne..." Popeo se na nju, kliznuo niz njezino tijelo i usnama počeo ljubiti dojke. Nije mogla suzdržati uzdahe i stenjanje. „Čuješ to? Nisam ja." Kad je olakšao pritisak svoga tijela na njezinu, ponovno je došla do zraka. ,,U redu, ovaj, dobro je znati, ako propadnu Zavjeti, mogu zarañivati za život stenjanjem u pornofilmovima." „Bila bi zvijezda." „Možda bi me trebao ušutkati." Kad je podigao glavu i nasmiješio se, osjetila je kako ju je oblila vrućina. „Ne zapravo. Ne mislim na to." „Zadržat ćemo to kao opciju." Ponovno je sagnuo glavu i pomaknuo se s nje. „Da smo prije razmislili, mogli smo razapeti šator i ostati ovdje cijelu noć." Nasmijala se na tu ideju. „Kad si posljednji put kampirao?"


„Mislim da sam imao dvanaest godina." „Da, nije to za tebe. Ni za mene. Mislim da se trebamo obući i otići u kuću." „Goli smo i ljepljivi. Ali mogu to popraviti." Zapleo je njihova tijela i snažno ih zakotrljao. Njezin mozak kasno se uključio, ali dovoljno rano da shvati što mu je na pameti. „Ne, Del! Ne možeš..." Upali su isprepleteni u hladnu vodu jezera. Nije progutala mnogo vode, ali se koprcala i pokušavala se izvući na površinu da ispljune vodu. Dok je to radila, smijala se kao luda. „Sranje! Sranje! Manijače jedan! Ovdje ima žaba. I riba. Riba!" Vrisnula je jer joj je nešto zašuštalo pokraj noge. Krenula je van, ali on ju je zgrabio. „Odlično je." „Ribe." Odgurnula ga je. „Žabe." „Ti i ja. Ja sam gol u jezeru s Laurel McBane. I ona je sva klizava. Ups", rekao je kad je njegova ruka kliznula meñu njezine noge i podignuo je. „Del!" viknula je zadihana, čvrsto se držeći za njega. „Utopit ćemo se." „Saznajmo." Nisu se utopili, ali jedva je smogla snage izvući se van na travu, gdje je legla hvatajući zrak. „Mi nikad, nikad nismo vidjele ništa takvo kroz dalekozor." On se uspravio u šoku. „Imale ste dalekozor?" „Naravno da jesmo. Nismo mogle doći dovoljno blizu da išta vidimo bez dalekozora. Ali žaba? Ona je svakako previše vidjela i to bez dalekozora." „Šutjet će o tome ako želi zadržati svoje krakove." Uspjela je okrenuti glavu i susresti Delove oči. „Sad smo goli i mokri." „Ali sretni." Nasmijala se. „Ne mogu se tomu protiviti. Ali kako ćemo ući u kuću?" „Ja sam Brown. Imam plan." Naposljetku je ona nosila njegovu košulju, a on samo hlače, a ostalo su ponijeli u zavežljaju. Još uvijek mokri, pokušavajući ne smijati se, prikrali su se na stražnja vrata i jurnuli u njezinu sobu. „Mislim da smo se izvukli", rekla je i bacila zavežljaj čini su se zatvorila vrata. „Sad se smrzavam. Treba mi vrući tuš." „Da, vjerojatno ti treba. Izgledaš kao netko tko se upravo poseksao u jezeru." Stavio je ruke oko nje da je ugrije dok su išli prema tušu. „Del? Podsjeti me da dodatno vježbam drugi put kad ti budem pripremala večeru." Spavala je kao da je u komi, a kada se oglasila budilica, i dalje je bila mamurna i dezorijentirana.


„Ne, to je pogreška. Ne može biti jutro." Otvorila je jedno oko, sa zaslona pročitala koliko je sati — i rezigniranim udarcem isključila zvonjavu. Pokraj nje Del je nešto mrmljao i pokušavao je dovući natrag u krevet. „Moram ustati. Ti nastavi spavati, ostani u krevetu." „Dobra ideja." Okrenuo se. Mrko ga je pogledala, a onda ustala da se odjene u mraku. U kuhinji je skuhala kavu i pila prvu šalicu vruće i crne tekućine dok je proučavala današnji raspored. Mogao je jednako tako biti napisan na grčkom. Da rastjera snenost, natočila je i drugu šalicu, dodala velikodušnu žličicu šećera i izvadila muffin s lima. Odnijela je kavu i kolač van, na zrak, pokušavajući uživati u svojem nedvojbeno najdražem dijelu dana. A to su trenuci netom prije zore, prije nego što svjetlost ponovno pobijedi tamu. Prije nego što se itko ili išta počne komešati, svijet je — barem njezino omiljeno mjesto na svijetu — bio samo njezin. Možda je bila umorna, možda bi joj još nekoliko sati sna pružilo blagoslov, ali ništa nije moglo nadmašiti pogled i osjećaj tog tihog ranog jutra. Jela je muffin, pijuckala kavu, osjećala kako joj se bistri mozak dok je nebo na istoku postajalo ružičasto i blijedo. Promatrala je horizont, zagledala se u grmlje i zelenilo pa pogledom preskakala preko vrtova, terasa i pergole koju će Emma i njezini pomoćnici ubrzo ukrašavati. I vidjela je lagano svjetlucanje na površini jezera, neodreñenu sjenu vrbe koja je plivala u njoj. Pomislila je na večer, na Dela koji je spavao u njezinu krevetu. I nasmijala se. Ovo će biti predivan dan.


OSAMNAEST

Odmor. Laurel ga je mogla namirisati, gotovo dodirnuti. Bit će na odmoru kad i ova prokleta svečanost jednom završi. Zbivanja nedjeljom poslijepodne uglavnom su bila manja. Sofisticirana ili ležerna, glasna ili opuštena, vjenčanja ili proslave obljetnica rezervirane za nedjelju poslijepodne naginjale su lijepom domjenku ili elegantnoj čajanki, uglavnom završavajući dovoljno rano da gosti mogu ići kući, možda uhvatiti utakmicu ili film. Ali ne i ovo. Ne posljednje vjenčanje prije nego što slavlje i veselje odmora počne. U četiri sata poslije podne plesna dvorana još je odzvanjala. Šampanjac je tekao. Mladenka i mladoženja — kojima je to bio drugi brak u ranim četrdesetima, plesali su kao tinejdžeri na proljetnim praznicima uz stare hitove koje je puštao DJ. „Zašto ne žele ići kući seksati se?" Laurel je promrmljala Emmi. „Zajedno su tri godine — više od godine dana žive zajedno. Vjerojatno se seksaju kada god zažele." „Ali seks na dan vjenčanja, samo danas mogu doživjeti taj seks. U ponoć je taj brod zaplovio. Trebali bi to željeti. Možda bismo im trebali nešto napomenuti." Emma je potapšala Laurel po ramenu. „Primamljivo, Bože, primamljivo. Ali moramo izdržati do pet. Bacila je pogled na sat." „Imaš flaster na prstu s likom Zvončiće." „Zar nije slatka? Gotovo da me opravdava što sanjarim o odmoru dok radim. U svakom slučaju, još četrdeset i pet minuta prema mojem satu. Onda nastupaju naša dva tjedna, Laurel. Četrnaest dana na plaži." „Oči mi zasuze kad pomislim na to. Ako budem počela plakati, ljudi će misliti da sam dirnuta vjenčanjem tako da imam opravdanje." Morala je sama sebi narediti da se prestane nestrpljivo prebacivati s jedne noge na drugu. „Svi smo se već spakirali", uputila je mrki pogled Emmi. „I ja sam se spakirala. Spakirala sam se." ,,U redu onda. Dakle, za četrdeset i pet minuta krcamo automobile. Računam da ćemo trebati tolerirati dvadeset minuta pri ukrcavanju zbog odjeće za plažu i svañanja. To je šezdeset i devet minuta. Još deset za Parker


da provjeri dvaput svoje popise. Sedamdeset i devet minuta i na putu smo. Odmor započinje u trenutku kad budemo na cesti." „Da." Emma se nasmiješila malenoj grupi gostiju koji su išli prema baru. „Još sedamdeset i osam. I za nekoliko sati pijemo margarite na plaži. Del će nas dočekati s pripremljenim margaritama, zar ne?" „Bolje mu je da misli o tome kad je već tamo." „Pa, netko je morao doći ranije, otvoriti kuću, nabaviti namirnice, pobrinuti se da sve bude pripremljeno." „Da. Vjerojatno je izvaljen s pivom u ruci, ali pokušavam mu ne uzimati to za zlo. U redu je jer za stotinu devedeset osam minuta, oduzmi ili dodaj nekoliko, i mi ćemo biti tamo. Kvragu, moramo se presvući — dodaj još dvadeset minuta. Dvjesto osamnaest..." „Dvjesto sedamnaest", Emma ju je prekinula. „Nije da gledam na sat ili slično." „Ispijat ćemo margarite i naša najveća briga bit će što ćemo večerati." Štipnula je Parker za rame kad je prošla pokraj nje. „Samo da budem sigurna da nijedna od nas ne sanja. Imamo vlastito odbrojavanje. Dvjesto sedamnaest minuta do margarita na plaži." „Dvjesto sedamdeset i sedam. Upravo su zatražili još jedan sat." Emmine velike smeñe oči rastužile su se kao kod gladnog šteneta. ,,Oh, Parker." „Znam, znam. Ali to je njihovo pravo, njihov novac, i ne možemo reći ne." „Mogla bi biti i anonimna dojava o bombi. Samo govorim", Laurel se bezuspješno opravdavala kad ju je Parker zaprepašteno pogledala. „Idem organizirati prenošenje darova u limuzinu. Da ubijem vrijeme. Ako me trebaš, zvrcni." To joj je skrenulo pozornost, nadzirala je prenošenje i sama vozeći kolica s darovima. Poslije toga otišla je do mladenkina i mladoženjina apartmana da provjeri je li sve u redu, a onda se uputila prema svojoj kuhinji po kutije za ostatke torte i kolača. „Dvije stotine dvadeset i devet minuta", rekla je sama sebi. Točno u šest stajala je sa svojim partnericama, Jackom i Carterom mašući netom vjenčanima i njihovim gostima. „Idite više", govorila je ispod glasa. „Bok, bok. Samo vozi." „Netko od njih možda zna čitati s usana", komentirao je Jack. „Briga me." Ali uhvatila ga je za ruku i skrila se lagano iza njega. „Idite kući. Odlazite. U redu, evo i posljednjih. Zašto stoje i razgovaraju? Imali su sate da se ispričaju. Da, da, zagrljaj, zagrljaj, poljubac, poljubac, idite za Boga miloga."


„Ulaze u automobile", rekla je Mac koja je stajala iza nje. „Napokon se dogaña. Automobili kreću, izlaze. Voze, voze." Pljesnula je rukama po Laurelinim ramenima. „Skoro su na cesti, gotovo su tamo i... Da!" „Odmor!" viknula je Laurel. „Hajdemo svi po svoje stvari." Jurila je gore—dolje stubama. Za petnaest minuta, odjevena u kapri—hlače, majicu bez rukava, sa slamnatim šeširom na glavi i sandalama na nogama, dovukla je dolje torbe. I namrštila se na Parker. „Kako možeš biti brža od mene? Kako možeš? Bila sam poput vjetra. Bila sam kao prokleti tornado po brzini i učinkovitosti." „Moji su talenti mnogobrojni. Dovest ću automobil." Gospoña Grady motala se po dvorištu dok su ukrcavali stvari i stavljali prijenosni hladnjak u automobil. „Zalihe za put," rekla je. „Hladna voda, nešto voća, sir i krekeri." „Najbolji ste." Laurel se okrenula da je zagrli. Predomislite se i poñite s nama." „Ne, ni za kakve novce. Dva tjedna mira ovdje baš će mi odgovarati." S rukom prebačenom preko Laurelina ramena promatrala je Parker. „Zar vas dvije ne izgledate spremne? I lijepe." ,,Djevojke s plaže Southamptonu", Parker je rekla i manekenski se okrenula. „Nedostajat ćete nam." „Neću." Gospoña Grady nasmijala se kad ju je Parker poljubila u obraz. „Ali bit će vam drago vidjeti me kad se budete vratile. Evo ostatka društva." Glavom je pokazala na Mac i Cartera koji su se parkirali iza Parkerina automobila. „Vidiš da nije zaboravila namackati se golemim količinama kreme za sunčanje", rekla je Carteru. „Naša crvenokosa prži se kao jaje na suncu." „Dobro smo se opremili. Prepuni smo." Pružila mu je prijenosni hladnjak. „Hrana za put." „Hvala." „Emma kasni, naravno." Parker je pogledala na sat. „Cartere, ti si u sredini konvoja pa nemoj zaostajati." „Kako god vi kažete, kapetanice." „Imaš upute na svojem GPS—u, za svaki slučaj? „Dobri smo. Spremni smo." Mac je namjestila obod svoje šilterice. Spremni smo za polazak." „Treba oko dva sata i deset minuta vožnje", Parker je počela. Laurel ju je ignorirala i zabuljila se u smjeru Emmine kuće kao da požuruje svoju prijateljicu snagom uma. „Upalilo je! Evo je, stiže. Doviñenja, gospoño G. Ako budete osamljeni, dovezite se." „Ne mislim da će biti potrebno."


„Bez divljih zabava." Ozbiljna lica Parker je stavila ruke na ramena gospoñe G. „Ne smiju dečki ostati na spavanju. Nema droga. Nema pića." ,,To nam ne ostavlja mnogo izbora, zar ne?" Nasmijavši se, gospoña G. još jednom ju je zagrlila i šapnula joj u uho. „Nemoj biti tako dobra djevojka. Zabavi se." „Zabava je prva na mojoj listi." Laurel je ušla u automobil, a gospoña Grady dodala je posljednju torbu s hranom za put i još nekoliko zagrljaja. Laurel je uživala u brzom skoku na sjedalo kad je Parker sjela za volan. „To je to." „To je, moja prijateljice, to." Parker je pokrenula automobil i uključila GPS. „Krećemo." Laurel je ispustila krik ushićenja kad su krenule dvorištem „Već mogu osjetiti pijesak u cipelama, slani povjetarac u svojoj kosi. Vjerojatno umireš od želje da doñeš tamo. To je tvoja kuća, a još je nisi vidjela." „Nije samo moja. Vidjela sam gomilu fotografija, neke agencijske i neke koje je Del snimio." „Ne mogu vjerovati da si baš ti, od svih ljudi na svijetu, odlučila namjestiti kuću s pomoću telefona i interneta." „Nije bilo drugog načina da to napravim. Nisam imala vremena otići tamo. U svakom slučaju, to je učinkovit način kupnje, osobito za nešto što je primarno investicija. Kupili smo nešto namještaja koji se već nalazio u kući jer bivši vlasnici većinu toga nisu trebali. Još treba odabrati neke sitnice. Bit će zabavno odabirati detalje ili odlučivati treba li nešto obojiti u drugu boju." „Što prvo želiš napraviti sutra ujutro kad se probudiš?" „Isprobati teretanu, onda se prošetati plažom s velikom šalicom kave. Ili, možda, preskočiti teretanu i trčati plažom. Trčati. Plažom." „Bez svog BlackBerryja?" „Ne znam hoću li ići tako daleko. Mogla bih to poreći. A ti? Prva stvar." ,,U tome je ljepota. Ne znam. Nemam pojma što želim raditi ili što ću raditi. Mac će fotografirati. Emma će se izvaliti na plažu i buljiti u vodu i presti od zadovoljstva. A ti, priznaj, provjerit ćeš poruke na laptopu i mobitelu odmah nakon vježbanja i šetnje. Ili nakon trčanja." Parker je podignula ramena pa ih spustila. „Vjerojatno, ali onda planiram mnogo buljiti i presti od zadovoljstva." „Ili započeti s popisom onoga što želiš promijeniti ili dodati u kući." „Svi mi provodimo odmor na svoj način." „Da, istina. I hvala unaprijed." „Na čemu?" „Na dva tjedna u kući na plaži u Southamptonu. Da, partnerice smo, ali mogla si reći ako želiš nekoliko tjedana sama za sebe." „Što bih ja radila bez tebe?"


„To je pitanje na koje nikad nismo morale odgovoriti." Otvorila je torbu i izvadila dvije boce vode. Otvorila je obje, stavila Parkerinu u odjeljak za držanje pića i kucnula svojom bocom o njezinu. „Za nas. Djevojke s plaže u Southamptonu." „Svakako." „Glazba?" „Naravno." Laurel je uključila radio. Sve se promijenilo kad su skrenule istočno od New Yorka i vozile preko uskog otoka. Spustila je prozorsko staklo i nagnula se van. „Mislim da mogu namirisati ocean. Na neki način." „Prešle smo više od pola puta." Parker je zagrizla komadić jabuke. „Trebala bih nazvati Dela i reći mu kad otprilike dolazimo." „Dobra ideja, umirat ću od gladi kad napokon doñemo tamo i posegnem za margaritom. Da mu kažem da pripremi vatru za roštilj? Ima li roštilj?" „Del je suvlasnik kuće, Laurel." „Naravno da ima roštilj. Hamburgeri, piletina ili odresci?" „Znaš što, ovo je prva večer odmora. Jako veliki, debeli odrezak." „Prenijet ću mu narudžbu." Uzela je mobitel i izabrala Delov broj. „Bok. Gdje si?" Pogledala je na zaslon GPS—a i rekla mu lokaciju. „Jeste li naletjele na gužvu?" „Ne, zbog posla smo kasnije krenule. Organizirale smo tako dobru zabavu da su produžili za još jedan sat. Ali dobro nam ide. Parker je Carteru rekla da vozi u sredini tako da je stisnut izmeñu nas i Jacka i mora održavati korak. Željele bismo naručiti mnogo ledenih margarita i velike, debele odreske." „Rado ćemo vam udovoljiti. Hej, slušaj." U trenutku je začula šumeći zvuk. „To je ocean! Parker, slušaj." Prislonila je mobitel na uho svoje prijateljice. „To je naš ocean. Jesi li na plaži?" pitala je kad je ponovno stavila mobitel na uho. „Upravo sam sišao dolje." „Zabavi se, ali ne previše dok mi ne doñemo." „Suzdržavat ću se. Oh, hej, znaš li je li Mal krenuo?" ,,Ne. Dolazi li večeras?" „Nije bio siguran. Nazvat ću ga. Vidimo se uskoro." „Jedva čekam." Završila je razgovor. „Mal će možda doći večeras." „Divno." „On je u redu, Parker." „Nisam rekla da nije. Nisam naviknuta na promjene u našem društvu." „Osim toga, ima takav pogled u očima koji kaže: Hoćemo, mala?" „Da!" Parker je dignula ruku s volana u smjeru Laurel. „Upravo tako. Ne sviña mi se to. To je tako nasrtljivo."


„Da, ali je iskreno. Sjeti se tipa s kojim si izišla nekoliko puta. Geoffrey — onaj čije se ime piše na britanski način — vinar ili što god." „Zanimao se za nekoliko vinograda." „I tečno je govorio francuski i talijanski, poznavao je filmsku umjetnost, a ne filmove, skijao je u San Moritzu. Ispao je potpuni ljigavac, totalni seksistički šupak ispod sve te kulture i uglañenosti." „Bože, stvarno jest." Sjetivši se, Parker je mahala glavom i uzdahnula. „Uglavnom ih skužim, ali on se provukao i pokraj mojeg radara. Gledaj." Laurel je okrenula glavu i ugledala ocean. „Evo ga", mrmljala je. „Stvarno je lijep. Tako smo jebeno sretne, Parker." Još je jednom to pomislila, potpuno očarana, kad je ugledala kuću. „To?" „Mmm—hmm." „To je tvoja kuća na plaži? To je vila na plaži, Parker." „Velika je, ali mnogo nas je." „Predivna je. Izgleda kao da je oduvijek ovdje, kao stvorena za ovo mjesto, još uvijek nekako uščuvana i nova." „Predivna je", Parker se složila. „Nadala sam se da će biti, da nije takva samo na slikama. Oh, pogledaj i pijesak i ocean, i jezero i sve!" Zajedno su proučavale linije krova, visoke prozore, šarm terasa, eleganciju kupola. Zamijetila je tenisko igralište i bazen dok je Parker ulazila u privatno dvorište s prednje strane kuće. U ovakvim bi se trenucima Laurel podsjetila da Del i Parker nisu dobrostojeći. Oni su imućni. „Sviñaju mi se linije kuće", Laurel je rekla. „Moći ćeš vidjeti vodu — ocean ili jezero — iz bilo koje sobe." „Posjed je djelomično prirodni rezervat. Del i ja željeli smo sudjelovati u tome. Zadržati ga izvornim, sačuvati ga. On je tako odlučio i mislim da je to ispravno." „Jedva čekam vidjeti ostalo." Dok je govorila, Del je izišao na prednju terasu i počeo silaziti. I u jednom trenutku ona je zaboravila na sve ostalo. Izgledao je tako opušteno — kaki—hlače, majica, bosa stopala. Sunčane naočale nisu mogle sakriti izraz zadovoljstva na njegovu licu. Ona je izišla prva, a on je ispružio ruku prema njoj dok se približavao automobilu. „Stigle ste", rekao je i dao joj lagani poljubac dobrodošlice. „Lijepa mala kolibica na plaži." „I ja tako mislim." Parker je izišla, mirno promotrila kuću, okrenula se, promotrila ocean i jezero. Kimnula je glavom. „Dobro obavljen posao." Del je podignuo ruku, a ona se zavukla pod nju i u jednom trenutku njih troje je stajalo, povjetarac je lepršao, a kuća se prostirala ispred njih.


„Mislim da će biti dobra", zaključio je Del. I drugi su stigli, a s njima buka, komešanje, uzvici divljenja i znatiželje dok su raspremali automobile i nosili prtljagu i namirnice. Impresije su brzo nadošle — sunce i prostor, sjajno drvo, nježne boje. Sa svakog prozora prostirali su se voda i pijesak, samoća i utočište, mjesto za sjedenje ili staza za lutanje. Visoki stropovi i dobra povezanost prostorija dodali su privlačnu notu ležernog jednostavnoj eleganciji namještaja. U ovoj kući, pomislila je Laurel, čovjeku je ugodno i s podignutim nogama i pijuckajući šampanjac u svečanoj odjeći. Brownovi, priznala je, jednostavno su znali prepoznati lijepo. Kuhinja je u njoj odmah izazvala zadovoljstvo s metrima elemenata mutne žute boje. Dekorativna staklena vrata kuhinjskog ormara pokazivala su veselo keramičko posuñe živih boja i blještavi sjaj čaša. Otvorivši ormariće u kojima je bilo posuñe, otkrila je dobar izbor lonaca i tava. Svjetlost je dopirala kroz visoke polukružne prozore koji su otvarali pogled prema plaži i valovima koji su se razbijali na obali. Dok je vadila namirnice, začula je kako je Jack uzviknuo. „Fliper!" Znači da se negdje nalazila i soba za igre, ali u ovom trenutku više ju je zanimala kuhinja, prostrana blagovaonica, velika približno kao i terasa na kojoj se objedovalo. Del joj je donio smrznutu margaritu. „Kao što sam obećao." ,,Oh, Bože", otpila je prvi ledeni gutljaj. „Službeno je počeo odmor." „Rezervirao sam nam sobu. Želiš li je vidjeti?" „Svakako. Del, ova kuća je... mnogo više nego što sam zamišljala." „Na dobar način?" „Na ostala sam bez riječi način." Provirivala je u sobe dok su prolazili. Staklena loña sa zelenilom za jutarnje trenutke, dnevna soba, toaleti. Drveno stubište vodilo je na drugi kat u spavaću sobu s cijelom staklenom stjenkom s pogledom na ocean. Odmah je zamislila kako se lijeno izležava u željeznom krevetu s otvorenim baldahinom i posteljinom blještave bijele boje. Prozirne zavjese lepršale su na povjetarcu na vratima koja vode na terasu. „Prekrasno je. Jednostavno prekrasno. I slušaj." Zatvorila je oči i dopustila da je šum oceanskog vala preplavi. „Vidi ovo." Pokazao joj je rukom i ona je ušla u kupaonicu. „Krasno." Naslonila je ruku na njegovo rame i potapšala ga nekoliko puta. „Krasno. Mogla bih živjeti ovdje. Nikad ne bih izašla iz ove prostorije."


Golema kada carevala je ispred još jedne staklene stijenke i meñu pločicama boje suhog zlata. Kroz prozirno staklo divila se tušu s brojnim glavama i nastavcima za masažu tijela i mramornoj klupici. „Tuš na paru", rekao joj je, a ona samo što nije zaplakala. Velike zdjele u obliku i boji Jakobovih kapica služile su kao umivaonici. Na zidu s desne strane kade nalazio se mali kamin i plazma—televizor tako da su se njezine maštarije o lijenom izležavanju preselile s kreveta u pjenušavu kupku. Ormari s ogledalima reflektirali su sjajne pločice, predivne bordure, velike umivaonike, lijepe vodene boje rasporeñene na zidovima. „Ova je kupaonica veća od mojeg prvog stana." Mac je uletjela, izbezumljenih očiju, mašući rukama. „Kupaonica, kupaonica. Pre... Vau, pogledaj ovu. Nema veze. Kupaonica!" rekla je opet i izletjela kao što je uletjela. „Mislim da imate siguran hit", Laurel je rekla Delu. Za sat vremena već se dimio roštilj i cijelo se društvo okupilo na terasi. Laurel je barem pretpostavljala da je ovdje cijelo društvo pogledavajući uokolo. „Gdje je Parker?" „Otišla je sama u šetnju." Emma je uzdahnula i popila svoje ledeno piće. „Pravi bilješke." „Ja ne bih ništa mijenjala." Mac je sjedila s golemim sunčanim naočalama i šeširom sa širokim obodom i migoljila golim tabanima. „Nijednu stvar. Ne bih se micala s ovog mjesta sljedeća dva tjedna, osim ako ima još drugih nevjerojatnih mjesta na kojima mogu ljenčariti." „Moramo provjeriti kakva je plaža." Jack je primio Emminu ruku i poljubio je. „Obvezno." „Ovo je odlično područje za promatranje ptice", Carter je rekao. „Vidio sam velikog zovoja kad sam išao dolje maloprije. I..." Zamuknuo je i malo pocrvenio. „Upozorenje za šmokljana." „Volim ptice", Emma je rekla i nagnula se da ga pomiluje po ruci. „Pomoći ću ti oko večere, Del." „Shvatila sam." Laurel se uspravila na noge. „Tako će drugi put biti red na nekom od vas kad mi budemo željeli večeru. Idem složiti nešto uz odreske." Osim toga, željela se poigrati u kuhinji. Parker je ušla kad je Laurel miješala komade kuhanih mladih krumpira u maslacu, češnjaku i kopru. „Trebaš pomoć?" „Sve je pod kontrolom. Del je vjerojatno svratio na tržnicu na putu ovamo. Prilično pametno od njega."


„On je prilično pametan." Parker je još jednom promotrila oko sebe dok je govorila. „Već sam se zaljubila u ovo mjesto." „Bože, i ja isto. Pogled, zrak, zvukovi. I sama je kuća nevjerojatna. Koliko ćeš toga promijeniti?" „Ne previše. Samo ću dodati neke detalje." Došetala je do prozora. Glasovi i smijeh vijorili su na povjetarcu. „To je dobar zvuk. Kladim se da je predivno ovdje, čak i zimi." „Čitaš mi misli. Baš sam mislila kako gotovo uvijek imamo taj polagani tjedan ili više njih nakon odmora." „Da, to sam mislila. Možda. Del izgleda tako sretan. Ti si djelomično zaslužna za to." Laureline su ruke zastale. „Misliš?" „Da, mislim. I stojim ovdje i gledam ga kako roštilja dok ti pripremaš ostalo. To je lijepo." Pogledala je natrag. „To me čini sretnom, Laurel, instinkt mi govori da je to nešto dobro i ja sam sretna." „I ja mislim isto tako." „Dobro je to. Dobro je jer vas oboje volim. Onda." Maknula se od prozora. „Jedemo li vani ili unutra?" „Večer kao što je ova? Vani, definitivno." „Idem postaviti stol." Poslije večere uživali su u šetnji niz plažu, skakanju po valovima, pogledu na svjetla dalekih brodova koji su plovili kroz noć. Kako je postajalo sve hladnije, Laurel je razmišljala o dugoj kupki uz treperenje kamina. Ali izazova je bilo još; zvala ih je soba za igre. Tišina se pretvorila u arkadnu kakofoniju fijuka i zvižduka. Jack i Del vodili su na fliperu bitku koja je izgledala kao borba na život ili smrt kad je odlučila da će se povući. Ostavila ih je u igri i otišla u spavaću sobu da uživa u dugoj kupki. Kad joj je niz tijelo kliznula spavaćica kako bi mogla izići na terasu, shvatila je da odavno nije pogledala na sat. Sad je to bio odmor. „Pitao sam se kamo si nestala." Pogledala je Dela. „Moram ozbiljno vježbati prije nego što pozovem na dvoboj tebe ili Jacka. Imala sam najnevjerojatniju kupku, s vatrom u kaminu dok sam gledala ocean. Osjećam se kao junakinja vlastita romana." „Da sam znao, i ja bih ti se pridružio pa bismo napisali ljubavnu scenu." Stavio je ruke oko nje tako da je njezina glava odmarala na njegovu ramenu. „Dobar dan?" „Gotovo najbolji. Ovo mjesto, ovaj pogled, ovaj zrak, dobri prijatelji." „Čim sam ga vidio, znao sam. Ovo je ono što nam treba." Ne što mi treba, pomislila je. Ne Del. Del je bio programiran na mi. „Nisam nikada pitala Parker, ali uvijek me zanimalo zašto ste vas dvoje prodali kuću u East Hamptonu."


„Nikad ne bismo mogli prodati kuću u Greenwichu — našu kuću. To je naš dom. Ali drugu... Oboje smo znali da se nikad ne bismo mogli opustiti tamo ili uživati u njoj. Sjećati se mame i tate kod kuće, to je... važno i ima neke utjehe u tome. Ali kuća za ljetovanje? Jednostavno nismo mogli više ići tamo. Ovo je mjesto novo i stvorit ćemo druge uspomene ovdje." „Trebali ste malo vremena i prostora da to odlučite." „Valjda jesmo. Ovo je dobro mjesto i čini se u pravo vrijeme." „Već joj se sviña. Znam da ti je to važno. Rekla mi je, ali i da nije, mogla sam vidjeti. Svima nam se sviña. Zato ti hvala što si pronašao pravo mjesto i pravo vrijeme." „Dobrodošla si." Priljubio je svoje usne na njezin vrat. „Mirišeš jako lijepo", promrmljao je. „I osjećam se jako dobro." Nasmijala se kad ju je njegova ruka pomilovala po leñima. „Vidiš?" Dodirnula mu je lice i prislonila svoje usne na njegove. „Mislim da bismo trebali napisati tu ljubavnu scenu." „Dobra ideja." zamahnuo je rukama i podignuo je. „Mislim da bismo je trebali otvoriti ovom scenom." ,,S razlogom je klasik." *** Možda je postojalo savršenije mjesto, savršenije vrijeme i savršenije raspoloženje, ali Laurel ga nije mogla zamisliti. Njezin tvrdoglavi unutarnji sat probudio ju je prije zore, a ona se pokušala opustiti, znajući da ne treba ustajati iz kreveta, nego može ostati sklupčana uz Dela slušajući zvuk raspjevanog mora. Neko je vrijeme izlazila na terasu i vraćala se unutra, čak je i to bilo savršeno. Kao i izlazak sunca iznad oceana na istoku. Mislila je da baca svoje ružičaste i zlatne zrake samo za nju dok je stajala na terasi s filmskim zastorima koji su vijorili iza nje. Potaknuta na akciju, navukla je majicu i kratke hlačice i potrčala vanjskim stubama. Parker je stajala u podnožju stuba odjevena gotovo jednako. Njezina tamnosmeña kosa bila je skupljena u dugi rep ispod seksi bijele kape. „I ti si ustala." ,,Oh, da." Laurel je podignula ruku. „Što se dogaña s nama?" „Ništa. Svi ostali spavaju na odmoru. Mi se koristimo svakim njegovim trenutkom." „Tako je. Ta plaža poziva na trčanje, kao što smo već zaključili." „I ja tako mislim." Malo su se zagrijale na stazi, a onda su lagano počele trčati po pijesku. Nisu trebale razgovarati, uskladile su korak, pratile su liniju obale dok su se morski valovi pjenili za njima.


Ptice su se vile u nebo ili šepirile u pjeni. Carter bi sigurno znao o kojim je pticama riječ, Laurel je pomislila, ali njima je bilo dovoljno samo gledati ih kako lete i glasaju se dok se sunce presijavalo na vodi. Kad su se uputile natrag, zadržale su isti ritam dok im se kuća nije ponovno stvorila pred očima. Laurel se nagnula i dotaknula Parkerino rame kad su usporile. „Samo je pogledaj. Tamo idemo." „Nemoj me mrziti, ali pada mi na pamet, Bože dragi, kako fantastično mjesto za opušteno vjenčanje na plaži." „Možda te trebam ozlijediti." „Ne mogu si pomoći. Zaista je fantastična." „Koliko si poziva primila otkad smo ovdje?" „Samo dva. U redu, tri, ali nisu bili naporni. I odradila sam jutarnje trčanje na plaži i sad ozbiljno žudim za kavom. Zapravo... tko zadnji doñe, taj kuha kavu." „Uh, uh." Odjurila je u sprintu. Laurel je takoñer bila brza, ali već je znala da će ona kuhati kavu pa se nije ni trudila. Parker je trčala kao prokleti gepard. Kad je stigla na terasu, nagnula se primivši koljena rukama da uhvati zraka. „Ionako sam kanila skuhati kavu." „Uh, uh." „Mrzim što se gotovo nisi ni umorila, ali ipak ću napraviti kavu i omlet od bjelanjaka." „Ozbiljno?" „Baš sam raspoložena." Ostali su počeli pristizati, vjerojatno omamljeni mirisom kave i prigušene glazbe koju je pustila Parker. Del se naslonio na pult, prolazeći prstima kroz kosu razbarušenu od spavanja. „Zašto nisi sa mnom u krevetu?" „Zato što sam već pretrčala pet kilometara na plaži i popila svoju prvu šalicu kave." Dodala mu je jednu. „Uskoro ću doručkovati, a i tebi se može posrećiti jer sam danas velikodušna." Popila je kavu naiskap. „Dobro", rekao je i uputio se prema terasi da se zavali u ležaljku. Emma je zastala s rezanjem voća da preokrene očima govoreći pogledom: muškarci. „Danas se izvukao jer sam jako dobro raspoložena." Stala je čuvši zvuk motora i približila se prozoru. „Tko bi to mogao biti?" Parker je stavljala vrč soka vani na stol kad je ugledala Malcolma Kavanaugha kako skida svoju kacigu. Protresao je kosom kad je sišao s motocikla. „Lijepa ti je kućica", viknuo je Delu i počeo se penjati stubama.


Uputio je Parker kratak osmijeh. „Kako si dugonoga? Čini se da sam stigao na doručak." Uklapao se u društvo, Laurel je poslije pomislila. Parker ga je smatrala možda malo iritantnim, ali uklapao se. Do deset sati već su obilježili svoj teritorij ležaljkama, ručnicima, suncobranima i prijenosnim hladnjakom. Zrak je mirisao na sunce i kremu za sunčanje. Gotovo je zadrijemala nad svojom knjigom kad ju je svojim tijelom izbacio iz ležaljke. „Što ti je? Prestani s tim." „Vrijeme je za osvježenje." „Ako se budem željela osvježiti, okupat ću se u bazenu. Prestani!" „Ne možeš doći na more, a da ne uñeš u njega." Uletio je u more s njom na ramenima i bacio je u vodu. Uspjela je izgovoriti jednu kratku psovku, a onda je zaustavila dah. Poklopio ju je val hladne vode i osjetila je da joj je pijesak ušao u svaku poru kad je zaplivala prema površini. Nakon što je uspjela otvoriti oči pune slane vode, vidjela ga je kako stoji u vodi do struka i smije se. „Kvragu, Del. Hladno je." „Osvježavajuće", ispravio ju je i zaronio u nadolazeći val. Ona, naravno, nije vidjela da dolazi. Ponovno u vodi, bez daha, s još više pijeska u kostimu i kosi, iznova se trudila isplivati na površinu kad ju je obuhvatio rukama oko struka. „Tako si nametljiv, Brown." „Zahvaljujući meni sada si u moru, zar ne?" „Volim promatrati more, a plivati u bazenu." „Nemamo more kod kuće", istaknuo je. „Evo drugoga." Ovoga je puta bila pripremljena, zaplivala je s valom — i doživjela zadovoljstvo da ga savlada. Gotovo neprimjetan smiješak pojavio mu se na licu. Bila je mokra, puna pijeska i soli i plivala lomeći valove. Kad su joj se koža i mišići ugrijali, morala je priznati da Del ima pravo. Nisu imali more kod kuće. Opet je uronila u valove uživajući u tome. I još su je jednom njegove ruke obuhvatile oko struka. „Bilo bi dovoljno." „Nametljivac", ponovila je. „Možda." Priljubio se uz nju tako da su zajedno plutali. Osjetila je kako snažno zamahuje da ih dovede bliže obali. Ma kvragu sve, odlučila je opustiti se u naručju i prepustiti njegovu voñenju. Promatrala je svoje prijatelje, na obali i u moru, slušala je zvukove glasova, valova, glazbe. „Mogu sama natrag do plaže", rekla mu je. „Kao što sam mogla ući u vodu sama da sam htjela."


„Da, ali onda ne bi mogla napraviti ovo." Okrenuo ju je i poljubio dok su ih valovi njihali tamo—amo. Joť je jednom bila prisiljena priznati da je imao pravo.


DEVETNAEST

Poželjela je peći kolače. Možda je to bilo zbog rominjanja jutarnje kiše koja se nazirala kroz prozore i koja je pretvorila plažu u bisernu vodenu boju — ili zbog nekoliko dana provedenih izvan kuhinje, osim kad je kuhala kavu i pekla kokice. Laurel je pretpostavljala da se to isto dogaña Parker, koja se iskradala svakog dana nekoliko sati da sjedi nad svojim laptopom ili Mac s fotoaparatom. I zar nije Emma bila u potrazi za vrtnim centrom da kupi gomilu cvijeća i posadi ga oko kuće? Nakon nekoliko dana spavanja, ljenčarenja, nakon dugih šetnji i noćnih zabava i igara, jedino je željela uroniti rukama u neko tijesto. Već je provjerila smočnicu, primjećujući da ju je Del poznavao dovoljno dobro da kupi osnovne namirnice, a iznenadilo ju je i kad je shvatila koliko je pažljivo proučio namirnice koje drži kod kuće da je na police poslagao mnoge sastojke koji se upotrebljavaju u profesionalnom kuhanju. Ali ipak nije znao baš sve o njoj, pomislila je, jer je bila raspoložena za pite. Posložila je popis u glavi, znajući da sve ovisi o tome što će pronaći kad doñe u trgovinu. Ostavila je poruku za Parker. Otišla sam u trgovinu. Posudila sam tvoj automobil. Zgrabivši ključeve i torbicu, krenula je u svoju malu avanturu. Parker je u teretani promatrala kišu dok je završavala treći set kardiovježbi. Nije prebacila program na vijesti kao što je bio njezin običaj — mali ustupak odmoru. Što god da se dogañalo u svijetu, moralo je čekati dok se ne vrati kući. S iznimkom njezinih mladenki. Ali zaista, pomislila je, nije bilo toliko loše. Nekoliko povremenih poziva, pregršt problema i briga koje je mogla riješiti izdaleka. Zapravo, bilo je dobro znati da može biti odsutna i svejedno obavljati poslove koji su se trebali obaviti.


Nasmiješila se kad je ugledala Mac, njezinu kuštravu crvenu kosu prekrivenu šiltericom i jarkoplavu vjetrovku kako se sjaji dok hoda prema okupanoj plaži sa svojim fotoaparatom. Mogli su otići od kuće, pomislila je Parker, ali nisu mogli pobjeći od sebe samih. Gledala ju je još jedan trenutak, a onda je promijenila glazbu na nešto manje energično za ostatak tjelovježbe. Bio je takav užitak uzeti si vremena koliko god je željela, a da ne mora gledati na sat i prilagoñavati svoju rutinu nekom sastanku ili poslu. Odlučila je koristiti se prečkom i počela je s nekoliko plica. Kad je Mal ušao, njezino je stopalo bilo na prečki, a nos na koljenu. „Savitljiva si", komentirao je i podigao obrve kad se zabuljila u njega. „Hoće li ti smetati ako vježbam pokraj tebe?" „Ne, naravno da neće." Iritiralo ju je što je shvatila da je opet ukočena i neljubazna u njegovoj blizini. Tako da se namjerno potrudila biti uljudna. „Slobodno izaberi bilo koju spravu. Možeš promijeniti glazbu ako hoćeš. Neće mi smetati." Odlučila je da joj ne smeta. On je samo slegnuo ramenima i krenuo prema klupi za dizanje utega. „Nisam znao da je itko ustao sve dok nisam čuo dugokosu." „Mac je već dolje na plaži sa svojim fotoaparatom." Nema razloga da ne bude pristojna, Parker si je rekla. „Na kiši?" „Čini se da si ne možemo pomoći." Okrenula se prema njemu i nasmiješila mu se — ali uglavnom zato što je sumnjala da će buljiti u njezinu stražnjicu ako se ne okrene. „Što god vam odgovara. Vidio sam neke njezine fotografije. Trebala bi ih objesiti po zidovima." To ju je iznenadilo jer je oduvijek to kanila napraviti. „Da, trebali bismo. Onda... Koliko dižeš?" „Oko sedamdeset kilograma. Imaš dobre ruke", rekao joj je nakon što ju je dobro promotrio. ,,A ti?" „Pedeset kila, možda 55 kad sam raspoložena." „Nije loše." Gledala ga je krajičkom oka dok se rastezala. Nije mogla zanijekati da taj čovjek ima itekakve ruke. Mišići napeti, ali nisu bubrili kad je dizao i spuštao utege. Visoko na njegovu glatkom desnom bicepsu bila je tetovaža u obliku keltskog pletera, znaka muškosti. Guglala je dizajn iz znatiželje. Poštovala je muškarca koji je bio u formi. A budući da je vidjela Mala kad se svukao na plaži — a to ne znači da je obraćala osobitu pozornost — znala je da jest.


Prebacila se na trbušnjake, a on na samostalne utege. Zatim je odabrala malo pilatesa, a on sklekove. Bio je nenametljiv tako da je zamalo zaboravila da je tu. Završila je svoje vježbanje s nekoliko minuta joge da se još jednom cijela rastegne. Okrenula se da uzme bocu vode i gotovo se zabila u njega. „Oprosti." „Nema problema. Vi se ovdje ozbiljno trošite, gospoñice Brown." „Oblikujem tijelo", ispravila ga je. „Vi se možda trošite, gospodine Kavanaugh." Izvadio je dvije boce vode iz hladnjaka i pružio joj jednu. Tada je krenuo prema njoj dok se ona izmičući nije leñima naslonila na hladnjak. Ruke su mu završile na njezinim bokovima i usne su mu s lakoćom prisvojile njezine. Rekla je samoj sebi da su zapanjenost i iznenañenje — odakle su se stvorili? — produžili taj trenutak, taj poljubac, uz lagano, strastveno podizanje temperature. „Čekaj malo. Čekaj malo." „U redu." Ošinula ga je pogledom, ali on je izgledao kao da uopće nije dirnut. Ipak, nije je iznova pokušao poljubiti nego je samo stajao ondje gledajući je svojim prodornim zelenim očima. Odgurnula ga je pola koraka i uzela zraka. Igra mačke i miša, pomislila je. Tako se osjećala. A ona nije bila ničiji miš. „Slušaj, ako si možda pogrešno shvatio da sam ja... zato što su svi u parovima i da smo mi..." „Ne. Ti si razlog. Četvrti srpnja. Dobro ga se sjećam." „To je bilo — ništa." „Svidjelo mi se. Ali ne, nisam pogrešno shvatio. Samo mi se sviñaju tvoje usne i htio sam provjeriti služi li me dobro sjećanje. I mogu potvrditi da je tako." „Dobro, sad smo i to utvrdili." Odgurnula ga je laktom i ljutito odmarširala. Mal je otišao promijeniti glazbu, bila je odviše pitka i jednostavna za njega. Njegova duga kosa bolje je išla s gitarom i bubnjevima. S toplinom oko srca nakon posjeta lokalnoj tržnici, Laurel je vadila vrećice iz automobila. Možda je malo pretjerala, ali, budući da ju je to činilo sretnom, u tome nije vidjela ništa loše. Imala je dovoljno namirnica da ispeče svoje pite, kruh i tortu od kave — i što god joj padne na pamet. „Mislim da se razvedrava." Okrenula se i ugledala Mac, s vjetrovkom sjajnom od kiše, kako dolazi s plaže. „Oh, da, vidim."


„Ne, stvarno. Vidiš? Pogledaj tamo." Mac je uprla prst prema nebu na istoku. „Male krpice plavoga. Optimistična sam." „I mokra." „Napravila sam neke odlične fotke." Posegnula je za drugom torbom. „Dramatično, sanjivo, sumorno. Isuse, ovo je teško. Što si kupila?" „Stvari." Mac je povirila i uputila širok osmijeh Laurel. „Peći ćeš kolače. Jednostavno ne može Betty bez Crooker.30" „Gle tko se javlja, nisi ni ti odvojila Ann od Leibovitz31." „Emma stalno govori kako treba osmisliti vrt koji gleda na plažu. Pampas travu i... pa, tko zna. Ne čini nas to radoholičarima." „Ne. Čini nas produktivnima." „Mnogo bolje", Mac se složila i ponijele su vrećice uz stube. „Zabavljam se odlično i jedva čekam skinuti fotke i vidjeti što imam. Snimala sam takoñer sa starim fotoaparatom. Pitam se kako da nagovorim Parker i Dela da naprave mračnu komoru." „Parker misli da je ovo mjesto savršeno za ležerno vjenčanje na plaži." Mac je napućila usnice dok je razmišljala. ,,To bi moglo biti previše. Ipak, sranje, možda je u pravu." „Nemoj je podupirati", Laurel je naredila i prebacila vrećice u drugu ruku da otvori vrata. Prije nego što je to uspjela otvorio ih je Del. „Evo te." Uzeo je jednu vrećicu od svake. „Zar smo trebali namirnice?" „Ja sam trebala." Stavio ih je na pult i nagnuo se da joj da brzi poljubac. „Dobro jutro. Macadamia, sva si mokra." „Razvedrava se", bila je uporna. „Idem po kavu. Jesi li vidio Cartera?" „Nakratko. Imao je knjigu ovoliko debelu." Del je raširio palac i kažiprst. „To će ga zabavljati neko vrijeme." Natočila si je kavu i pozdravila ih je na odlasku. „Nedostajala si mi u krevetu jutros", Del je rekao Laurel. „Probudio me zvuk kiše i valova i pomislio sam kako je ovo najsavršenije mjesto na kojem čovjek može biti. Ali tebe nije bilo tako da to nije točno." „Otišla sam u misiju." „Vidim." Posegnuo je u vrećicu i izvukao nekoliko limuna. „Za limunadu?" „Pita od limuna i meringe i pita od višanja, mislim. I želim ispeći kruh, možda i tortu od kave. Kišna jutra savršena su za pečenje kolača." 30 Betty Crooker — serija gotovih prehrambenih proizvoda američkog proizvoñača General Mills, osobito poznata po slatkišima i pripravcima za kolače. 31 Ann Liebovitz — poznata američka fotografkinja.


„Čovječe, misli su nam krenule u različitim smjerovima u kišno jutro." Smijala se i praznila vrećice. „Da si se probudio ranije, mogli smo imati oboje. Sad me pusti da ispraznim vrećice. Ja znam gdje što treba stajati." Slegnuo je ramenima i ostavio njoj da rasporeñuje namirnice. „Mogao bih otići u teretanu, osobito zato što me čekaju pite. Ako imaš račun ili se sjećaš koliko si platila, vratit ću ti novac." Zastala je. „Zašto?" „Nisi trebala kupovati namirnice", rekao je odsutno dok je vadio bocu Gatoradea iz hladnjaka. „A ti si trebao?" Nije mogla zaustaviti vrućinu koja joj je jurnula u glavu. „Pa, ovo je..." „Tvoja kuća?" dovršila mu je rečenicu. „Da. Ali htio sam reći da je... pravednije jer ti kuhaš." „Nitko nije kuhao sinoć jer smo svi otišli na večeru koju si ti platio." „To je bilo... U čemu je problem? Netko će drugi platiti drugi put." „Misliš li da mi je stalo do novca? Misliš li da sam s tobom jer možeš platiti večere i imati kuću poput ove?" Spustio je bocu. „Isuse, Laurel, odakle ti to?" „Ne želim da mi itko vraća novac. Ne želim da se itko brine o meni, i možeš zajebati pravednije jer se to nikad neće dogoditi. A ja mogu plaćati sama za sebe, mogu kupiti sama svoje jebene namirnice kad želim raditi pite." „Dobro. Malo sam iznenañen zašto te razbjesnilo što sam ti ponudio novac za nekoliko limuna, ali budući da jest, povlačim ponudu." „Ne razumiješ to", promrmljala je dok joj je Lindina posluga odzvanjala u glavi. „Zašto bi?" „Zašto mi ne objasniš?" Odmahnula je glavom. „Peći ću kolače. To me čini sretnom." Posegnula je za daljinskim upravljačem i uključila glazbu da svira nasumičnim odabirom. „Onda, idi vježbati." „To je bio plan." Ali odložio je bocu i obuhvatio joj lice rukama i proučavao ga. „Budi sretna", rekao je. Poljubio ju je, opet zgrabio bocu i otišao. „Bila sam", promrmljala je. „Bit ću opet." Odlučna, počela je slagati namirnice i artikle kako joj je odgovaralo. Mal je ušao dok je ona stavljala maslac u mješavinu brašna za prhko tijesto. „Volim vidjeti ženu koja zna što radi u kuhinji." „Drago mi je zadovoljiti." Otišao je do lončića s kavom, pogledao je li ostalo nešto i pretresao praznu posudu. „Skuhat ću svježu kavu. Hoćeš i ti?" „Ne, već sam dovoljno popila."


„Onda, što je na jelovniku?" „Pite." Čula je nervozu u svom glasu, morala se potruditi da je primiri. „Od limuna i meringe i višnje." „Slab sam na dobar komad pite od višnje." Nakon što je stavio vodu za kavu da kuha, prišao je njezinu pultu i promatrao što radi. „Ti rabiš prave limune za pitu od limuna i meringue?" „Da, nestalo im je manga." Pogledala ga je dok je dodavala hladnu vodu. „Što je?" „Ti znaš za malenu kutiju sa slikom komada pite?" Nasmijala se slatko. „Ne u mojoj kuhinji, prijatelju. Sok i korica pravih limuna." „Ma nemoj mi reći. " Natočio je kavu, a onda kopao po ormaru. „Hej, Pop—Tarts. Hoće li ti smetati ako budem gledao?" Zbunjena, stala je s onim što je radila i zabuljila se u njega. „Hoćeš me gledati kako radim pite?" „Volim gledati kako stvari funkcioniraju, ali mogu otići ako ti smetam." „Samo ne diraj ništa." „Dogovoreno." Sjeo je za visoku stolicu s druge strane pulta. „Kuhaš li uopće?" Otvorio je paket Pop—Tartsa dok je govorio. „Kad sam prvi put otišao u L.A., našao sam se u situaciji da moram naučiti pripremati hranu ili gladovati. Naučio sam. Radim jebeno dobar umak od rajčica. Možda bih ga mogao pripremiti večeras, osobito ako kiša nastavi padati." „Mac tvrdi da se razvedrava." Mal je pogledao van laganu, ali upornu kišu. „Ne znam baš." „I ja to kažem." Uzela je valjak — dobar mramorni, za koji je znala da ga je Del kupio misleći na nju. Stoga se osjetila glupom što mu je opet onako skočila za vrat. Oteo joj se uzdah dok je posipala brašnom radnu površinu. „Teško je biti bogat." Podigla je pogled i opet se zabuljila u njega. „Što?" „Teže je biti siromašan", rekao je u istom ležernom tonu. „Bio sam oboje — relativno — i biti siromašan sasvim sigurno je teže. Ali i biti bogat ima svoj teret. Dobro mi je išlo u L.A. Stabilan posao. Stvorio sam ugled koji mi je bio od koristi nakon što sam se ozlijedio izvodeći jednu točku. To mi je stopiralo karijeru, ali su mi platili gomilu novca za odštetu." „Koliko si teško bio ozlijeñen?" „Slomio sam nekoliko koščica koje su dotad bile čitave i nekoliko koje sam već prije bio slomio." Odmahnuo je na to kad je zagrizao PopTart. „Činjenica je da sam u svakom slučaju iskoristio situaciju. Mnogi ljudi poželjeli su napraviti isto i pokušali se okoristiti. Miševi su izmiljeli tražeći lijepi komadić sira, a onda su postali zločesti kad nisam dijelio, ili nisam


dijelio onoliko koliko su oni mislili da treba." To mi je otvorilo oči i shvatio sam što je važno, a što nije." „Da, pretpostavljam da jesi." „Del je oduvijek u takvoj situaciji pa je njemu malo drugačije." Stala je s valjanjem tijesta. „Slušao si nas?" „Prolazio sam i čuo vaše riječi, barem one koje ste posljednje izrekli. Nisam začepio uši i pjevušio melodiju. Ali možda ne želiš čuti moje mišljenje." „Zašto bih?" Njezin frigidni ton, činilo se, nije ga previše obeshrabrio. „Zato što ja to razumijem. Znam što znači kad se moraš dokazati i pokazati da možeš sam sve postići. Nisam istog podrijetla kao i ti, ali je slično. Moja mama mi je pričala", dodao je. „Tako da znam dio priče." Ona je slegnula ramenima. „To nije tajna." „Iako čovjeka vjerojatno ljuti kada je predmetom tračanja, osobito ako je to prapovijest, i nije riječ zapravo o njemu, nego o roditeljima." „Sad bih ja tebi mogla vratiti i reći ti da znam da si izgubio oca, a tvoja se majka preselila ovamo da radi za tvog ujaka. I to nije ispalo baš dobro za tebe." „On je šupčina. Uvijek je bio." Uzeo je svoju kavu i gestikulirao je šalicom. „Kako ti to uspijeva? Takva korica? Gotovo je savršeno okrugla." „Praksa." ,,Da, gotovo za svoje potrebna praksa." Gledao ju je šutke dok je zamatala tijesto, stavljala ga na stalak i opet ga odmotala „Aplauz. U svakom slučaju, moje je mišljenje..." „Ako već slušam tvoje mišljenje, mogao bi biti koristan i očistiti višnje od koštica." „Kako?" Pružila mu je ukosnicu i uzela za sebe drugu. „Ovako." Tupu stranu spretno je zabila u središte višnje i koštica je izletjela. U njegovim očima, jako zelenima, zasjalo je zanimanje. „To je jebeno genijalno. Daj da ja pokušam." Napravio je to s više vještine nego što je očekivala od njega pa je stavila pred njega dvije zdjele. „Koštice ovdje, višnje ondje." „Razumio sam." Uhvatio se posla. „Del ne razmišlja o novcu kao većina nas. Nije ničija budala, to je sigurno. On je po prirodi velikodušan — odgojen je na taj način, ako je ono što čujem o njegovim roditeljima barem polovično točno." „Oni su bili predivni ljudi. Nevjerojatni." „Tako se priča o njima." Malove ruke radile su brzo, spretno — zadivio ju je — s ukosnicom i košticama. „On je suosjećajan i pošten. Nije naivan, ali


vjeruje da se novac može upotrijebiti ne samo za komfor i užitak nego i da stvori nešto, da ostavi traga, da promijeni ljudima živote. On je nevjerojatan tip." „Stvarno jest." „Osim toga, nije šupak, a to mnogo znači. Hej, nećeš se ljutiti ili nešto slično, zar ne?" Mal je pitao oprezno. „Ne. Ja se ne ljutim tek tako." „Dobro. Dakle, on kupuje ovu kuću — ili on i dugonoga kupuju ovu kuću." „Hoćeš li ti stvarno zvati Parker dugonoga?" „Pa kad je. Ulaganje, svakako. I utočište za njih. Ali on, odnosno oni su ga otvorili. Čini mi se da su mogli reći: 'U redu, vrijeme je za odmor. Vidimo se za nekoliko tjedana.' Ali nisu to napravili." „Ne, nisu." Njezino mišljenje o njemu poraslo je za nekoliko stupnjeva. Razumio je i cijenio. „Tako da su dobili kuću punu ljudi. Osjećao sam se malo čudno što sam meñu vama, ali to je moja stvar. Za Dela je to: 'Imamo ovu kuću i hajdemo je iskoristiti.' Potpuno prirodno i opušteno." „U pravu si. Kvragu." Te prodorne zelene oči susrele su njezine, s razumijevanjem koje ju je gotovo uzrujalo. „Ali on ne razumije da mi donosimo sa sobom svoju težinu, svoje ožiljke. Ne osjeća ih i ne vidi. Kad bi..." „Bio bi uzrujan ili uvrijeñen", ona je dovršila. „Da. Ali katkad djevojka mora sama kupiti limune pa se mora suočiti s uzrujanošću i uvredom." Dovršila je kore druge pite i stavila ih na drugi stalak. „Trebala bih znati kako da mu to objasnim. Pretpostavljam da je na meni da to napravim." „Pretpostavljam da jest." „Baš kad si mi postao simpatičan", rekla je i nasmiješila se. Kad je Emma ušla, Laurel mu je pokazivala na koji se način pravi meringa. „Natjecanje u sobi za igre, za oko sat vremena." „Poker?" Mal je pitao, razvedrivši se. „O tome se još raspravlja. Jack i Del smišljaju neki desetoboj igara i poker je jedan od elemenata. Raspravljaju o sustavu bodovanja. Oh, pita." „Moram ovo završiti, a onda ću početi praviti kruh dok Mal sprema umak od rajčice." „Ti kuhaš?" „Radije igram poker." „Oh, pa, mogla bih..." „Ne, ne." Laurel je uprla prst u Mala. „Imamo dogovor."


„Dobro. Ali natjecanje ne smije početi dok ja ne završim posao ovdje. I ja ne perem posuñe." „Prihvatljivo", Laurel je dopustila. „Treba nam devedeset minuta", rekla je Emmi. „Ako ostali kandidati žele večerati, pričekat će nas." Laurel je donijela mjerač vremena i namjestila ga da označi završetak drugog dizanja kruha. Njezine pite hladile su se na svojim stalcima, a Malov umak krčkao je na slaboj vatri. Činilo se to kao dobar plan za kišni dan. Kad je ušla u sobu za igre, shvatila je da su Del i Jack napravili svoju verziju pite od limuna. Namjestili su punktove, čak su ili i izbrojili. Stol za poker, Xbox 32 , platforma za Dance Dance Revolution33 odvratni stolni nogomet. Nije bila dobra u stolnom nogometu. Stalno su ulazili i izlazili iz kuhinje posljednjih sat vremena, uzimajući grickalice, pića. U baru su bile zdjele čipsa, umaka od rajčice, sir, voće i krekeri. Sastavili su i tablicu za bodovanje i napisali imena. „Ovo izgleda prilično ozbiljno." „Natjecanje nije za slabiće", Del joj je rekao. „Parker je pokušala zabraniti cigare u pokeru. Ali je nadglasana. Čujem da Mal priprema večeru." „Da. Što se toga tiče, sve imamo pod kontrolom. Trebat ćemo nekoliko stanki da provjerimo kako stoje stvari u kuhinji." „Pošteno." Da, bio je, pomislila je, bio je pošten. Po prirodi velikodušan, kao što je Mal rekao. Poprilično se potrudio ovdje — za svoju korist, naravno. Taj se muškarac volio igrati. Ali isto tako je volio kada se svi oko njega dobro zabavljaju. Prstom ga je pozvala da doñe sa strane dok se Mac svañala s Jackom oko odabira videoigrica. „Neću ti se ispričati za ono što sam rekla, nego samo za način na koji sam to rekla." ,,U redu." „Ne želim da itko od nas ikada osjeća da tvoj novčanik mora biti otvoren." Frustracija mu je prekrila lice. „Ja ne. Ni ti. To nije..." „To je najvažnije." Popela se na nožne prste i poljubila mu usne. „Zaboravimo sad na to. Imat ćeš dovoljno posla sa mnom kad te isprašim u natjecanju."

32

Xbox — igraća konzola koju je razvila američka tvrtka Microsoft; slična Playstationu. Dance Dance Revolution — glazbena videoigra proizvoñača Konami. Natjecatelji stoje nn plesnoj platformi i nogama prate strelice na podlozi i oponašaju pokrete koji im se prikazuju tu ekranu,

33


„Nema šanse. Trofej za Prvi Brownov ljetni turnir jednako je dobar kao što je moj." „Postoji trofej?" „Naravno da postoji trofej. Jack i Parker su ga napravili." Pratila je smjer njegova prsta. Na kaminu je stajao komad naplavine sa školjkama koje su bile postavljene kao oblik primitivnog bikinija na ženskom tijelu. Osušene alge predočivale su kosu. Nacrtali su i lice sa širokim i zubatim osmijehom. Prasnula je u smijeh i prišla da bolje pogleda. Bolje, pomislio je Del. Odagnala je to što ju je mučilo. Ali odagnati ne znači da ne vreba u kutovima čekajući da opet počne. Imao je vremena razmisliti o tome i vjerovao je da otprilike zna, barem za neke stvari, o čemu je riječ — i odakle su došle. Takoñer je pomislio kako postoji način na koji će to saznati. Pogledao je prema šanku kojim je upravljala Emma. Samo je trebao pričekati pravi trenutak i iskoristiti pravi pristup. „Neka igre počnu", Jack je viknuo i podignuo šešir. „Neka svatko uzme broj za prvi krug." Stvarno je bila loša u stolnom nogometu, a to je učinilo Carterovu pobjedu nad njom spektakularnom. Pa to je bilo ponižavajuće, pomislila je. Ipak, pobijedila je u fliperu uz malo sreće i vještine koja ju je dovela u neznatno vodstvo nad Jackom i Delom u tom dijelu natjecanja. Na njihovu veliku žalost. A na njezino zadovoljstvo. Osjećala je da će joj poker dobro ići. Ali trenutačno su Mal i Parker pobjeñivali u natjecanju u plesu. Morat će poboljšati svoju igru ako želi imati ikakvu mogućnost za osvajanje trofeja. Pila je vino dok su Parker i Mal osvajali dvostruki A na kraju njihove druge od triju rundi. Sranje, vjerojatno je bila osuñena na propast. Bilo je vjerojatno nepravedno misliti da se s Malom postigla ravnoteža, ali jest. Parker je bila savršeno sposobna dobiti svog muškarca ako ga je željela, a to je samo dodalo jednu lijepu notu. Osim toga, izgledali su stvarno dobro zajedno. Stvarno dobro. I možda bi se trebala sabrati, nije na njoj da namješta ljubavne parove. Slegnula je ramenima, popila joj jedan gutljaj vina i pripremila se za rundu Xboxa. Ušla je u posljednju rundu izjednačena s Mac za peto mjesto nakon što je nadmašila Jacka u plesu. „Kvragu i taj glupi ples", promrmljao je. „Uništio mi je poziciju."


„Ti si na četvrtom mjestu." Emma ga je bocnula u trbuh. „Ja sam posljednja. Nešto ne valja s tim fliperom. Ni moja Xbox igraća konzola nije funkcionirala." Uzela mu je cigaretu iz ruku. „Za sreću", zaključila je i povukla dim. „Fuj, ne može biti vrijedno toga." Četrdeset minuta igrajući Texas Hold'Em Laurel je dogurala do lijepog herc fleša. Ulog bi je mogao dovesti do pobjede i potencijalno eliminirati Emmu, Mac i možda Cartera. Kad je postavila okladu, osjetila je uzbuñenje jer su njezini protivnici položili karte jedan po jedan. Sve do Cartera. On je razmišljao, vagao — beskonačno, pomislila je. A onda je platio okladu. „Fleš s asom u hercu", raširila je svoje karte. „Jako lijepo", Del joj je rekao. „Oh", Carter je namjestio svoje naočale, izgledao je žalostan. ,,Ful34. Tris kraljica i par sedmica. Žao mi je." „Jupiii!" Mac se radovala, na što se Laurel namrštila. „Oprosti, ali moram se radovati. Ženimo se." „Možda bi mogla pogledati što je s umakom", Mal je rekao. „Da, mogla bih." Podigla se sa stola. „Kriv je glupi stolni nogomet." Uzela si je malo vremena, promiješala umak, a onda otišla na terasu. Macina predviñanja napokon su se ispunila. Razvedrilo se. Možda je trebalo čekati cijeli dan da do toga doñe, ali nebo je opet postalo plavo. Poslije će izići mjesec i zvijezde. Lijepa večer za šetnju plažom. Otišla je gore i pronašla Emmu za šankom kako si toči dijetalnu Colu. „Ispala si?" „Ispala sam." „Jupi, neću biti zadnja." „Mogla bih te mrziti zbog toga, ali ja sam velikodušna. Jack je na rubu bankrota. Naša ljubav nije nas povela na krilima vještine i sreće danas. Ali, kvragu, bilo je zabavno. Ups, evo ide moj muškarac. Pretpostavljam da moram pokazati suosjećanje." Trebalo je još trideset minuta za eliminacije i još nekoliko za brojenje bodova. Naposljetku se Del okrenuo od ploče i krenuo prema trofeju. „Dame i gospoño, imamo neriješen rezultat. Parker Brown i Malcolm Kavanaugh oboje imaju sto trideset i četiri boda." Mal se nasmijao Parker. „Čini se da dijelimo nagradu, dugonoga."

34

Ful - kombinacija koja se sastoji od trisa i para, primjerice, 8—8—8—J—J.


„Trebali bismo odigrati odlučujući set, ali previše sam umorna." Ispružila je ruku da se rukuju. „Dijelimo."


DVADESET

Del je pronašao zgodnu priliku da nasamo porazgovara s Emmom sljedećeg dana kad joj je predložio da se odvezu do lokalnog vrtnog centra da odaberu biljke za njihov vrt. Poskočila je na ideju brzo i entuzijastično, zbog čega se osjećao malo krivim. Odlučio je da će se iskupiti za to tako što će joj dopustiti da odabere što god hoće, čak i kad bi to značilo da mora angažirati lokalnu ekipu vrtlara da sve to održava. Odagnala je tu mogućnost u trenutku kad je sjela u automobil s njim. „Jednostavno održavanje je ključno", započela je. „Voljela bih složiti cijelu paletu boja i oblika, ali vi ne živite ovdje. Nema smisla imati sve to, a onda zaposliti ljude koji će se baviti time i to ne samo kad ste ovdje nego i tijekom cijele godine." „Tako je." Što god da je željela, rekao je sam sebi. Što god. „Druga stvar koja je ključna jest držati se biljaka i trava koje pristaju uz plažu i podržavaju prirodni izgled. Bit će zabavno!" „Ne sumnjam." „Hoće." Nasmijala se i bocnula ga. „Uživat ću u ovome jako, osim toga, to je moja prilika da se odužim za odmor. Ovo je tako prekrasno mjesto, Del. Svi smo sretni što smo ovdje." „Odužiti se? Ma daj, Emma." „Dobro se čovjek osjeća kad napravi nešto da pokaže zahvalnost. Nećeš mi to oduzeti tako da i ne pomišljaj na to. Čovječe, koji divan dan. Jedva čekam početi raditi na tome." „Lijepo je pobjeći, opustiti se. Dobro je za sve nas." „Neću ti protusloviti." „Odbaciti stres. Svi smo pod stresom. Ne samo zbog posla nego i zbog drugih stvari. Laurelin susret s Lindom prouzročio joj je dosta stresa." ,,Oh, ispričala ti je to. Nisam bila sigurna hoće li." Emma se zavalila u sjedalo dok joj je ljutnja prekrila lice. „Nasreću, uhvatila je Lindu prije nego što je ušla u kuću Mac i Cartera, ali ne sviña mi se što se sama morala suočiti s njom."


„Dobro se snašla, otjerala je Lindu dajući joj do znanja što je čeka ako se opet pojavi. Ali, znaš što mislim. Nije imala nikakvo zaleñe kad ju je Linda napala. Bila je tako uzrujana. Ta žena točno zna gdje treba zabiti nož." „Ništa od onoga što Linda kaže ne znači baš ništa." „Ne, ali riječi bole, a ona zna koje treba upotrijebiti. Ona je... ona je predator, to je ona, i traži slabe točke. Stvarno ih je izredala kod Laurel. Prvo njezin otac, a onda ti. Bola, bola i onda zabila do kraja." „Očevi ili roditelji, slaba su točka za mnoge ljude. Ono što je Laurel uspjela postići, usprkos njima, na mnogo je načina nešto na što treba biti ponosna." „Slažem se u potpunosti, ali lakše je tebi i meni jer mi se nismo morali suočavati s usprkos. Mi smo uvijek imali ljubav i podršku. Teško je prihvatiti da ti je otac bio dovoljno slab da ima aferu s Lindom, a uz to još i strašno loš ukus. I dok je Laurel to probavljala, kučka Linda ošinula ju je time da svi pričaju o njoj i smiju joj se zbog tebe, zbog njezinih zabluda da ćeš ti ikada biti ozbiljan u vezi s nekim kao što je ona, vrijeñala ju je govoreći da svi znaju kako želi Brownov novac i status jer je dovoljno samo pogledati odakle dolazi. " Zastala je na trenutak, a Del je pustio tišinu da vlada dok je premotavao sve iznova u svojoj glavi. ,,A to je ispala jedna velika ružna priča", Emma je nastavila. „Ona je ispala jadna sponzoruša, a ti frajer koji ševi sestrinu prijateljicu samo zato što može. I zato što upravo tako Linda razmišlja, zabila je taj nož uvjerljivo. To je Laurel rasplakalo, a ti nju doslovno moraš tući šibom da zaplače. Da Linda nije već otišla kad sam stigla tamo, ja bih je... Oh, sranje, sranje, Laurel ti ovo nije ispričala." „Rekla ini je za Lindu i kako ju je potjerala. Ali ispustila je nekoliko glavnih točaka." „Kvragu, Del, kvragu\ Naveo si me da ti kažem ostalo." „Možda jesam, ali zar nemam pravo znati?" „Možda imaš pravo znati, ali ja nisam imala pravo reći ti. Podmetnuo si mi pa sam izdala prijateljicu." „Nisi nikoga izdala." Ušao je na parkiralište vrtnog centra, parkirao se i okrenuo prema njoj. „Slušaj, kako ću to popraviti ako ne znam?" „Da je Laurel htjela da ti to popraviš..." „Očito Laurel poludi na ideju da ja išta sreñujem. Ali ostavimo to. Linda je problem, ona je problem za sve nas. Ali u ovom odreñenom incidentu napala je Laurel. Povrijedila ju je. Zar nisi rekla da bi je ti sredila da si stigla tamo navrijeme?" „Da, ali..." „Misliš li ti da sam ja s Laurel zato što mogu biti? Da spavam s njom samo zato što je dostupna?"


„Ne, naravno da ne." „Ali jedan dio to misli." „Nije na meni da odgovaram na to, i nije pošteno od tebe da me pitaš." ,,U redu, preformulirat ću pitanje." Skinula je naočale da ga može pogledati u oči. „Nemoj mi ulijetati s tim odvjetničkim sranjima, Delaney. Tako sam bijesna na tebe u ovom trenutku." „Trebao sam znati. Ne želi me pustiti u ovo područje. Djelomično zbog ponosa, mislim, a dijelom zato što mi ne vjeruje u potpunosti. Možda je to moja krivnja ili je dio toga moja krivnja. Stekao sam jučer dojam da bi moglo biti nešto ovako, ali trebao sam potvrdu." „Dobro za tebe." Počela je nervozno otvarati vrata. Položio je ruku na njezino rame. „Emma, ako ne znam o čemu je riječ, ako se s time ne suočim ili ne napravim nešto u vezi s time, tada će ona patiti. Ne želim je povrijediti." „Trebao si je izravno pitati." „Ne bi mi rekla. Znaš da ne bi, ne bi sve dok je ne bih stjerao u kut. Sada znam. Kvragu, jučer sam je povrijedio kad sam joj ponudio da platim namirnice jer jednostavno nisam shvaćao. Nije riječ o Lindi, iako sam već kanio suočiti se s njom, i hoću. Riječ je o Laurel i meni." „Imaš pravo." Ispustila je uzdah. „Ali doveo si me u paklenu situaciju, Del." „Žao mi je, ali zadržat ću te tamo jer ću te moliti da Laurel ništa ne kažemo o ovome. Ne dok ne porazgovaram s njom. Ako ona ne vjeruje, nakon svega, u ono što imamo, nikad neće profunkcionirati meñu nama. Nikad se nećemo uštimati. I ako sam ja odgovoran za to, barem djelomično, moram to napraviti na pravi način. Zato te molim da mi daš priliku da napravim to na pravi način." „Bože, kako si divan. Kako te odbiti?" „Ja to doista mislim. I ona i ja moramo skinuti oklop i vidjeti što je ispod njega. Želim da mi daš priliku da to napravim." „Volim vas oboje i želim vam oboje da budete sretni. Želim da to riješiš na najbolji mogući način. Ako to upropastiš ili dopustiš njoj da to upropasti, ti ćeš biti kriv." „Pošteno. Hoćeš li i dalje biti ljutita na mene?" „Reći ću ti nakon što razgovaraš s njom." „Emma." Nagnuo se i poljubio je u obraz. ,,Oh." Ovoga je puta duboko uzdahnula. „Hajdemo kupiti neke biljke." Pokušavao je biti strpljiv na razgledavanju, proučavanju i odabiru, a to im je oduzelo beskonačno mnogo vremena. Osim toga, kad god je pomislio iskrasti se i ostaviti je da sama odabere, uputila bi mu prijeteći pogled. Na kraju su ukrcali sve što su mogli u automobil i dogovorili se za ostalo — bilo je dosta ostaloga — da im dostave.


„Odvedi je na plažu", Emma mu je rekla dok su se vozili natrag. „Daleko od nas. Nemoj pokušavati razgovarati s njom o tome blizu kuće. Prevelika je mogućnosti da ćete biti prekinuti. Ako vas prekinu, imat će priliku raditi nešto drugo da izbjegne razgovor." „To si dobro istaknula. Hvala." „Ne trebaš meni zahvaljivati. Možda to ne radim za tebe. Možda to radim samo za nju." „Kako god." „Duga šetnja, i vjeruj mi, ako se vrati sa šetnje uzrujana, isprašit ću ti tur. Ili će to Jack napraviti za mene." „Nisam siguran da bi mi on mogao isprašiti tur. Ali ti bi mogla." „Neka ti to bude na pameti i nemoj sve upropastiti." Zastala je na trenutak. „Voliš li je?" „Naravno da je volim." Okrenula se prema njemu. „To je glup odgovor. Jako glup odgovor. Stvarno bih ti trebala isprašiti tur." „Zašto?" „Ne." Odmahnula je glavom i gledala ravno naprijed. „Nema više smjernica. Moraš se sam suočiti s ovim ili neće biti realno. Ja se neću petljati. Ja ću se početi baviti ovim biljkama pa vam se neću nalaziti na putu. To je najbolje što mogu napraviti za vas oboje." Ugrizla se za usnu. „Ali nemoj reći naravno, idiote jedan." ,,U redu." Kad je zaustavio automobil pred kućom, Emma je održala svoju riječ. Iskrcala je alat koji su kupili i počela doslovno kopati ispred kuće. Ali planovi da namami Laurel na dugu šetnju morali su bili odgoñeni. „Laurel je otišla s Parker u kupnju." Jack mu je rekao. „Parker je htjela kupiti neke stvari za kuću. Imala je popis. I razgovarale su o naušnicama. Mac je u bazenu, Carter je dolje na plaži s jednom od svojih knjiga, Mal je tu negdje. Ja ću poći dolje." „Jesu li rekle kad će se vratiti? Laurel i Parker?" „Čovječe, išle su u šoping. To može potrajati sat, tri sata ili četiri dana." „Da." „Ima li kakvih problema?" „Ne. Ne. Samo pitam." Jack je nabio sunčane naočale. „Jesi li za plažu?" „Da. Doći ću za minutu." „Idem vidjeti treba li Emma pomoć prije nego što odem dolje — hvala ti na tome." „Pričekaj da vidiš ostatak koji tek treba doći. Nismo imali mjesta za većinu toga." „Sjajno."


Budući da se nisu vratile za sat vremena, borio se s prvim znakovima nervoze. Hodao je po terasi, po glavi su mu se vrtjeli različiti scenariji, kao pred odlazak na sud. Čuo je Emmin glas, Jackov, Carterov, Macin, Malov — kako dolaze i odlaze. Zamijetio ih je na plaži, u vodi, na šetnici. Kad je čuo cijelo društvo kako ulazi, vjerojatno tražeći nešto za jelo, otišao je sam zaplivati i još malo razmisliti. Kako je poslijepodne odmicalo, razmišljao je o tome da nazove Laurel na mobitel. Gotovo je popustio i napravio to kad je napokon ugledao Parkerin automobil kako skreće u dvorište. Krenuo je prema njima gledajući kako iskrcavaju cijelu gomilu vrećica i hihoću se kao djeca s rukama u zdjeli kolačića. Nije imao razloga, ali to ga je prilično razdražilo. ,,Oh, Erama, ovo izgleda fantastično!" povikala je Parker. „Svakako, a nisam još ni blizu gotova." „Uzmi stanku. Doñi vidjeti što imamo. Provele smo se odlično", Laurel je zastala i nasmijala se Delu. „Došao si u pravo vrijeme da nam pomogneš odvući sve ove stvari. I Bože, vrijeme je za paljenje blendera jer smo ožednjele od šopinga i želimo piti margarite." „Počeo sam se brinuti." Čuo je ton svoga glasa, gotovo se lecnuo. ,,Oh, ne gnjavi, tatice. Prestani." Gurnula je vrećice prema njemu. „Hej, pronašle smo najbolji darovni dućan. Moramo se vratiti!' „Želiš reći da je nešto ostalo u trgovini?" Mal je prišao da ponese neke od vrećica. „Mislim da smo bile u svakoj trgovini u krugu od 80 kilometara, ali ostalo je nešto stvari. Zašto se ljutiš?" Laurel se smijala Delu. „Kupila sam ti nešto." Nije imao izbora te je nosio torbe gore. I morao je tolerirati što su žene provaljivale u njih da pokažu svoje trofeje. „Što kažeš na šetnju plažom", pitao je Laurel. „Šališ se? Hodala sam pola milijuna kilometara. Moram popiti margaritu. Tko je zadužen za blender?" viknula je. „Ja ću se pobrinuti za to." Mal je otišao u kuhinju. Del je Emmi uputio pogled, nadajući se maloj pomoći. Ona je samo slegnula ramenima i nastavila se diviti ulovu. Vraća mu za podvalu, pomislio je. „Uzmi." Laurel mu je pružila kutiju. „Uspomena od mene." Kako ih nije mogao pobijediti, Del se primirio. „Suncatcher35", rekla mu je kad je otvorio kutiju. „Reciklirano staklo s plaže." Ispružila je ruku da dotakne jedno od glatkih, bojenih stakalaca. 35

Suncatcher — ukras od bojenih stakala koji se vješa na prozore prostorija da privlači svjetlost.


„Mislila sam da bi ti se moglo svidjeti i da ćeš objesiti u svome domu — da vrati dobra vremena." „Sjajno je." Tapkao je po stakalcima tako da su se njihala i udarala jedno od drugo. „Stvarno jest. Hvala." „Imam jedan manji za svoju dnevnu sobu. Nisam mogla odoljeti." Popili su margarite i razgovarali o večeri. Nije ju sada mogao odvući. Strpljenje, podsjetio se. Uspijevao je držati se vlastita savjeta gotovo do zalaska sunca. „Šetnja. Plaža. Ti i ja." Zgrabio joj je ruku i povukao je prema vratima. „Ali mi smo planirali..." „Poslije." „Nametljivče", rekla je, ali je ispreplela prste s njegovima. „I, Bože, zaista je lijepo vani. Pogledaj nebo. Pretpostavljam da dugujem plaži šetnju jer sam gotovo cijeli dan provela šopingirajući." Pucnula je prstima po novim naušnicama. „Ali sad imam toliko lijepih stvari koji će me podsjećati na ova dva tjedna. Kad budemo u čarapama sljedeće zime, moći ću pogledati oko sebe i ljeto će se vratiti." „Želim da budeš sretna." „Upravo sada, tvoja želja, moja zapovijed. Sretna sam." „Moram razgovarati s tobom, moram te nešto pitati." „Naravno." Okrenula se, hodajući natraške i gledajući kuću. „Emma je imala pravo u vezi s biljkama, travama." „Laurel, obrati pozornost na ono što govorim, molim te." Stala je. ,,U redu. Što ne valja?" „Nisam posve siguran. Želim da mi ti kažeš." „Onda je sve u redu." „Laurel." Uzeo joj je obje ruke. „Nisi mi rekla da te Linda napala u vezi sa mnom. Vezano za tebe i mene." Osjetio je kako su joj se ruke ukočile u njegovima. „Rekla sam ti da sam to riješila s Lindom. Emma nije imala pravo..." „Nije njezina krivnja. Ja sam to izvukao iz nje. Ona je mislila da si mi rekla cijelu priču. I trebala si. I više od toga, Laurel, mnogo više, trebala si mi reći jesi li osjetila da bi ijedan dio toga što je rekla mogao biti istinit? Ako sam napravio ili rekao nešto što te je nagnalo da misliš tako..." „Nisi. Zaboravimo to." „Ne." Pojačao je stisak kad je osjetio da želi izvući ruke. „Ona te povrijedila, a neizravno sam to i ja napravio. Ne mogu zaboraviti ako sam imalo sudjelovao u tome." „Zaboravi to, Del. Riješeno je. Ne želim razgovarati o Lindi." „Ne razgovaramo. Razgovaramo o tebi i meni. Kvragu, Laurel, možeš li biti iskrena sa mnom?" „Jesam. Rekla sam da to nije ništa."


„Nije tako. Baš suprotno, ako si kadra toliko se razbjesniti kad ti ponudim da platim neke jebene namirnice. Ili tortu koju sam naručio kod tebe. Nije riječ o tome, nego o onome što se krije iza toga." „I, rekla sam, jasno, da ne trebaš vaditi novčanik. Ne želim da me plaćaš za usluge." „Laurel." Njegov ton, potpuno razuman, zaustavio ju je. „Nisam to nikad kanio. Nikad. A ti bi trebala to znati. Rekla si da moramo biti izjednačeni, ali to nismo ako mi ne kažeš što želiš, što trebaš, što osjećaš." „Kako možeš ne znati?" zahtijevala je. „Zato što mi ne govoriš." „Govorim. Govorim ti sve ovo vrijeme. Zar me možeš gledati, dodirivati, biti sa mnom i ne znati?" Okrenula se da će otići, ali se predomislila i vratila. ,,U redu, u redu. Ja sam odgovorna za vlastite osjećaje i očito mi je glupo čekati i čekati i nadati se da vidiš. Ako me trebaš da ti kažem, reći ću ti. Izjednačeni? Nikad nećemo biti izjednačeni jer je tebi stalo do mene, a ja sam tako beznadno zaljubljena u tebe. Oduvijek sam beznadno zaljubljena u tebe, a ti to nikada nisi vidio." „Čekaj..." „Želiš izravno? " I dobit će izravno. „Ti si taj. Ti si oduvijek bio taj. Ništa, ništa što sam ikada učinila nije to mijenjalo. Selidba u New York, rad na tome da pronañem svoj put, preobražavajući se u nešto na što mogu biti ponosna. Ali to je uvijek bilo prisutno. Del je taj i, što god da učinim, što god da postignem, on je ono što mi nedostaje. Pokušavati osjećati nešto istinsko i važno za druge muškarce? Privremene stanice ili promašaji... Zato što nitko od njih nije bio ti." Zabacivala je s lica kosu koju joj je vjetar iznova unosio u oči. „Nisam to mogla prognati iz sebe ili racionalizirati, bez obzira na to koliko bolno bilo, ili ponižavajuće, ili bi me jednostavno razbjesnilo. Nosila sam se time, a onda sam to promijenila. Promijenila sam to, Del." „Imaš pravo." Pružio je ruku da joj obriše suze koje su rijetko padale niz njezine obraze. „Slušaj..." „Nisam završila. Promijenila sam stvari, ali ti i dalje pokušavaš, i uvijek ćeš pokušavati, pobrinuti se za stvari. Za mene. Ne želim biti tvoja odgovornost. Tvoja obveza. Tvoj kućni ljubimac. Ne želim to." „Za boga miloga, ne mislim o tebi na takav način. Moji osjećaji nisu takvi. Volim te." „Da, voliš me. Ti sve nas voliš i trebao si izići na prvu liniju bojišnice kad su ti roditelji umrli. Znam to, Del, razumijem i osjećam to, suosjećam s tobom zbog svega što si prošao. S tobom još više razumijem i osjećam." „Nije riječ o tome." „Na neki način, uvijek je riječ o tome. Ali sad je drukčije, s nama je drukčije. Ili bi trebalo biti. Zadovoljna sam time kako stvari teku — ili barem


kakve su bile. Nisam li ti upravo rekla da sam sretna? Što ja trebam i želim? Ako ti trebam reći, dati ti glupi popis, onda to nije ono što trebam i želim. Ne tražim nikakve proglase. Ne tražim obećanja. Mogu živjeti u trenutku i biti sretna u trenutku. Bit ću povrijeñena i uzrujana kad mi netko poput Linde zagrebe ispod kože. Ali ću isto tako držati to za sebe dok mi rana ne zacijeli. Ne trebam tebe da se brineš o meni. Ne trebam te i ne želim da popravljaš stvari. Ne trebam te da praviš pritisak na mene zbog mojih osjećaja kad ja nikad ne pravim pritisak na tebe." „Istina", promrmljao je, „nikad to ne radiš. Zašto?" „Možda ne želim čuti odgovore. Ne, ne želim ih čuti", rekla je prije nego što je mogao išta reći. „Ne želim čuti što imaš reći sad kad sam ogolila dušu do kraja i osjećam se kao budala. Ne možeš očekivati to od mene. Moram pričekati da se sve slegne. Moram se sabrati. Trebaš mi to dopustiti, moraš otići." Gledao ju je kako trči niz plažu. Mogao je krenuti za njom, pomislio je. Mogao ju je uhvatiti i natjerati je da ga sasluša. Ali da to i napravi, ne bi ga čula. Pustio ju je da ode. Ona je trebala više od riječi, shvatio je. I htio joj je dati više. Možda jest ogolila dušu do kraja, pomislio je, ali time mu je pokazala, vrlo jasno, što je bilo u njemu. Natrčala se, išetala, smirila. Istina je u tome, shvatila je, da bi se taj trenutak na plaži ionako jednom dogodio i na bilo kojem mjestu. Nije mogla vječno igrati na sigurno. Ni on ni ona to nisu mogli niti htjeli. Bolje da se to dogodilo prije nego poslije. Ako je time završila njezina veza s Delom, preboljet će to. Znala je kako vidati vlastite rane, prihvatiti vlastite ožiljke. Bit će ljubazan, mrzila je to. A tad će krenuti dalje. Nekako će uspjeti. Otišla je u sobu vanjskim stubama, nadajući se da će uspjeti izbjeći društvo do jutra. Ali njezine su je tri prijateljice čekale. Emma je ustala. „Žao mi je. Tako mi je žao što sam mu išta rekla u vezi s Lindom." „Nije tvoja krivnja i nema veze." „Jest i ima veze. Žao mi je." „Moja je majka postavila bombu", Mac je rekla. „Žao mi je." „On je moj brat." Parker je podigla ruku. „Žao mi je." „Pa mi smo doista jedna žalosna ekipa." Laurel je sjela na krevet. „Nitko nije kriv, stvarno. To je jednostavno tako. Ali mislim da ću preskočiti zabavu i igre večeras. Možete smisliti neku izliku, zar ne? Glavobolja, umor od šopinga, jedna margarita više."


„Naravno, ali..." Mac je zamuknula, gledajući Parker i Emmu. „Što je? Što je sad?" „Nema Dela." Parker je sjela pokraj nje. „Nema ga? Kako misliš nema ga?" „Rekao je da će se vratiti ujutro. Da mora otići obaviti nešto. Zvučalo je kao posao, ali..." „Nitko to nije popušio." Laurel je stavila glavu meñu ruke. „Sjajno, baš sjajno. Rekla sam mu da ode. Otkad on to sluša? Sad je sve sjebano. Trebala sam ja otići. Za Boga miloga, ovo je njegova kuća." „Vratit će se." Emma je prišla Laurel da je pogladi po leñima. „On ti je vjerojatno samo želio dati malo prostora. Pomirit ćete se, dušo." „Nije riječ o pomirbi. Stvari koje sam rekla..." „Svatko kaže ružne stvari kad je ljutit ili uzrujan", Mac joj je rekla. „Rekla sam mu da ga volim i da sam ga uvijek voljela. Da nikad nije postojao nitko drugi. U osnovi, ogolila sam svoje srce i bacila ga pred njega." „Što je on rekao?" Parker je zahtijevala. „ Nisam to htjela slušati i otišla sam. Dobro, pobjegla sam." „Nije krenuo za tobom?" Emma se naljutila. „Idiot." „Ne, stvarno. On zna dovoljno da bude siguran da sam to mislila. Nisam očekivala od njega da će otići. Možeš poznavati nekoga cijeli život i još uvijek te može iznenaditi. Pokušajmo izbjeći da nam ovo sve pokvari. Ja ću biti doslovno bolesna ako bude tako. Samo želim otići u krevet." „Mi ćemo ostati s tobom", Emma je promrmljala. „Ne, stvarno. Idem u krevet, a vi mi možete napraviti uslugu ako se pretvarate da je sve u redu. Normalna situacija. Bila bih vam zahvalna na tome." ,,U redu", Parker je rekla prije nego što se Emma mogla pobuniti. „Ako trebaš društvo ili bilo što, samo pokucaj na moja vrata." „Znam. Bit ću dobro i ujutro ću biti još bolje." „Ako ne budeš, i ako želiš ići kući, ići ćemo." Parker ju je povukla u svoj zagrljaj. „Ili ćemo izbaciti muškarce i ostati", rekla joj je Mac. „Najbolje prijateljice zauvijek. Bit ću dobro." Ostala je sjediti ondje gdje je bila kad su otišle, ali, znajući da će se netko od njih vratiti da provjeri kako je za nekih sat vremena, ustala je i pripremila se za krevet. Imala je svoje ljeto, podsjetila se. Nitko joj to ne može oduzeti. Imala je ljubav svojeg života jedno ljeto. Ne može to svatko reći. Preživjet će. Čak i ako ne mogu biti zajedno, uvijek će biti obitelj. Ona i Del pronaći će način da se nose s prekidom.


Ležala je u mraku i boljelo ju je. Boljelo ju je i boljelo. Pokušavala je utješiti samu sebe da će biti bolje s vremenom. Tada je okrenula lice u jastuk i zaplakala jer nije vjerovala u to. Morski povjetarac milovao ju je po obrazima kao poljubac. Nježno i mekano. Uzdisala je s njim, želeći utonuti u san, utonuti u prazninu koja dolazi s njim. „Probudi se." Otvorila je oči i ugledala Delove. „Što?" „Probudi se, ustani. Poñi sa mnom." „Što?" Odgurnula ga je i pokušavala misliti. Kroz prozor je dopiralo tiho i mutno svjetlo, gotovo srebrno pred zoru. „Što radiš? Kamo si otišao? Zašto si se vratio?" „Diži se." Pokušala je ponovno navući plahtu kad ju je strgnuo, ali nije uspjela. „Napustio si svoje prijatelje. Otišao si kad..." ,,Oh, zašuti više. Ja sam saslušao tebe, sad ti slušaj mene. Idemo." „Kamo?" „Na plažu da završimo ovo." „Neću ići na plažu s tobom. Imali smo svoju scenu, sad je gotova." „Ti si kontradiktorna žena. Možeš hodati ili ću te ja odvući, ali idemo na prokletu plažu. Ako me zapitaš zašto, kunem se, počet ću te vući." „Moram se obući." Proučio je njezinu majicu i bokserice. „Prekriveni su ti ključni dijelovi tijela. Nemoj me provocirati, McBane. Nisam spavao i dugo sam vozio. Nisam raspoložen." „Nisi raspoložen. Zar to nije nešto?" Podigla je noge s kreveta i položila stopala na pod. ,,U redu, obavit ćemo to na plaži kad ti je tako važno." Odgurnula mu je ruku kad ju je pokušao prihvatiti. „Nisam ni ja imala najbolju noć i nisam popila kavu. Nemoj ti provocirati mene." Izišla je van na terasu, niza stube. „Mogla bi se smiriti", savjetovao joj je. „Nema razloga da se ljutiš." „Vidim razloge." „Misliš da ih vidiš. Srećom, ja sam smireniji." „Kako da ne. Tko je prijetio komu i izvukao ga iz kreveta usred noći?" „Gotovo je zora. To je prilično dobro vrijeme. Sviña mi se. Novi dan se raña i tako dalje." Odbacio je cipele na početku stuba koje vode prema plaži. „Nismo otišli dalje od ovoga sinoć. Geografski. Mislim da možemo bolje u drugim područjima. Ovo je početak." Zavrtio ju je i privukao u vruć i posesivan poljubac. Pokušavala se istrgnuti, ali naišla je na čvrst i nepokretan zid. Pustio ju je kad se ukočila. „Nemoj", rekla je ovaj put tiho.


„Trebaš me gledati i poslušati, Laurel, trebaš me čuti." Uhvatio ju je nježno za ramena. „Možda si u pravu i ja ne vidim, ali ti, kvragu, ne čuješ. Dakle, ja gledam, ja vidim. Ti slušaj pa ćeš čuti." ,,U redu. U redu. Nema smisla da se ljutimo. Samo..." „Ne možeš čuti ako ne ušutiš." „Reci mi da ušutim još jednom", pozvala ga je, s drskošću u očima. On je jednostavno položio svoju ruku preko njezinih usta. „Ja ću to riješiti. Ja rješavam stvari, takav sam. Ako me voliš, morat ćeš prihvatiti to."Spustio je ruku. „Mogu se boriti s tobom. Nemam problema s time." „Dobro za tebe." „Ali mrzim što sam te povrijedio zbog nesmotrenosti s jedne strane, i s druge što sam bio previše brižan. To je odlika Brownovih, valjda, pokušavaju održavati ravnotežu." „Ja sam odgovorna..." „Za vlastite osjećaje, da, da, da. Ne znam jesi li ti uvijek bila ta. Bio sam naviknut gledati te i misliti o tebi na drugačiji način. Tako da jednostavno ne znam." „Razumijem to, Del. Razumijem. Ja..." „Šuti i slušaj. Ti si promijenila ono što je bilo meñu nama. Ti si napravila taj korak i ja nisam vidio da to dolazi. Ne može mi biti žao zbog toga kad sam toliko zahvalan na tome. Ne znam jesi li uvijek ti bila ta", opet je rekao. „Ali znam da si ta sada, i znam da ćeš biti ta sutra i sljedeći mjesec, sljedeće godine. I bit ćeš ta cijeli moj život." „Što?" „Čula si me. Hoćeš da pojednostavim? Ti si ta." Pogledala ga je, lice koje je tako dobro poznavala. I vidjela je. I u tom trenutku njezino je srce jednostavno poletjelo. „Volio sam te cijeli život i to je bilo lako. Ne znam, ne znam sa sigurnošću koliko sam dugo zaljubljen u tebe, ali znam da to nije tako lako. Ali je ispravno i stvarno, i ja ne želim lako. Želim tebe." „Mislim..." Nasmijala se. „Ne mogu misliti." „Dobro je to. Nemoj misliti. Samo slušaj, slušaj i prestani barem jednom pokušavati pretpostavljati što ja mislim i osjećam. Mislio sam da je logično da idemo polako, da si damo vremena da se naviknemo na ono što se dogaña meñu nama. Na ono što se dogodilo meni." Uzeo joj je ruku i stavio je na svoje srce. „Mislio sam da ti treba vremena da se navikneš, tako da si bila u pravu u vezi s time. Nisam vidio. Trebao sam. Ali nisi ni ti vidjela. Nisi vidjela koliko te volim, koliko te želim, koliko te trebam. Kupit ću ona dva psa ako želim kućne ljubimce, a sestru već imam. Ne mislim tako o tebi, i posve je sigurno da ja ne želim da ti tako misliš o meni. To nas čini istima. Isto je tlo, Laurel, na kojem stojimo."


„To ti misliš." „Koliko me dugo poznaješ?" Njezine su se oči zamutile, ali su se treptajem razbistrile. „Jako dugo." „Onda znaš da to mislim." „Toliko te volim. Rekla sam sama sebi da ću te preboljeti, i to je bila takva laž. Nikad ne bih uspjela." „Nisam završio." Posegnuo je u svoj džep i gledao kako joj se oči šire kad je izvukao kutijicu i otvorio je. „Bio je majčin." „Znam. Ja... Oh, Bože, Del." „Izvadio sam ga iz sefa prije nekoliko tjedana." „Nekoliko tjedana", izustila je. „To je bilo nakon večeri na jezeru. Sve je već promijenilo smjer, ali nakon te noći — zapravo nakon onoga dana kada si došla u moj ured, znao sam gdje smo — ili kamo sam želio da idemo. Malo sam prepravio veličinu za tebe. To je vjerojatno malo arogantno, ali morat ćeš živjeti s tim." „Del." Nije mogla doći do zraka. „Ne možeš — prsten tvoje majke. Parker." „Probudio sam je prije nego što sam probudio tebe. Ona se slaže s time. Rekla mi je da ti kažem da ne budeš glupa. Naši su te roditelji voljeli." ,,Oh, jebemu." Suze su joj natapale lice. „Ne želim plakati. Ne mogu si pomoći." „Ti si jedina na koju sam uopće pomislio da bi mogla nositi ovaj prsten. Jedina za koju sam želio da ga nosi. Upravo sam vozio sve do Greenwicha i natrag da ga donesem za tebe. Da ti ga dam jer si ti ta. Udaj se za mene, Laurel." „Neću biti glupa. Prvo me poljubi još jednom, sad kad ne žalim što te volim." Osjetila je morski povjetarac na koži i u kosi kad su se njihove usne spojile, i snažne, čvrste udarce njegova srca uz njezino. I čula je zvižduke i klicanje. Okrenuvši glavu tako da je njezin obraz bio priljubljen uz njegov, vidjela je grupu okupljenu na terasi kuće iznad njih. „Parker nas je sve probudila." „Pa kod nas je sve ostalo u obitelji." Povukao se. „Jesi spremna?" „Da. Apsolutno i potpuno sam spremna." Prsten koji joj je stavio na prst sjajio je na prvim zrakama sunca dok je istočno nebo cvjetalo kao ruža. Trenutak, pomislila je, koji treba kušati, zapečativši ga novim poljupcem. „Ovo je pravo vrijeme", rekla mu je. „Ovo je pravo mjesto. Reci mi još jednom da sam ja ta." „Ti si ta." Ponovno joj je obuhvatio lice. „Jedina." Jedina, pomislila je, ovoga svježeg novog dana. I jedina i svih ostalih dana nakon toga.


S rukom u ruci, krenuli su stubama da trenutke koji dolaze podijele s obitelji. KRAJ TREĆE KNJIGE


Nora Roberts - Okusi trenutak