Page 1


KIERA CASS

Naslov izvornika

The Selection

2 Kiera Cass


Bog, tata! *Mah, mah*

3 Izbor


PRVO POGLAVLJE

K

ad smo dobili pismo, mama je skakala od sreće. Već je bila odlučila da su svi naši problemi riješeni, zauvijek nestali. Velika zapreka njezinu sjajnom planu bila sam ja. Nisam se smatrala posebno neposlušnom kćerkom, ali ovo je jednostavno bilo previše. Nisam željela biti članica kraljevske obitelji. I nisam željela biti Jedinica. Nisam željela ni pokušati. Sakrila sam se u svoju sobu, jedino mjesto gdje sam mogla izbjeći žagor naše pune kuće, i pokušala smisliti argument koji će je pokolebati. Dotad sam već imala pristojnu zbirku vlastitih iskrenih mišljenja... Međutim, nisam mislila da bi ona poslušala ijedno od njih. Nisam je mogla još dugo izbjegavati. Vrijeme večere se približavalo, a na meni je kao najstarijem djetetu u kući bilo da je skuham. Izvukla sam se iz kreveta i ušla u zmijsku jamu. Mama mi je uputila ubojit pogled, ali nije rekla ni riječ. Nijemo smo se mimoilazile kuhinjom i blagovaonicom dok smo pripremale piletinu, tjesteninu i kriške jabuke te postavljale stol za pet osoba. Kad bih podigla glavu s onoga što sam radila, mama bi me prostrijelila pogledom kao da će me postidjeti da poželim isto što i ona. Često je to pokušavala. Na primjer, kad ne bih željela prihvatiti neki određeni posao jer sam znala da je obitelj koja nas je pozvala nepotrebno uvredljiva. Ili kad bi željela da oribam kuću od glave do pete kad si ne bismo mogli priuštiti pomoć kakve Šestice. Ponekad bi to upalilo. Ponekad ne bi. A u ovome sam bila nepokolebljiva. Mama nije podnosila moje inaćenje. Ali to sam naslijedila od nje pa se ne bi trebala čuditi. Iako, ovaj se put nije radilo samo o meni. Mama je u posljednje vrijeme bila napeta. Ljeto se bližilo kraju i uskoro nas čeka hladnoća. I brige. Mama je bijesno odložila vrč s čajem na sredinu stola. Pomislivši na čaj s limunom, na usta mi je potekla slina. Ali morat ću pričekati; bila bi silna šteta sad popiti šalicu čaja i časnije uz hranu morati piti vodu. - Bi li te ubilo da ispuniš obrazac? - upitala je, više se ne mogavši suzdržavati. Izbor bi mogao biti sjajna prilika za tebe, za sve nas. Glasno sam uzdahnula, razmišljajući kako bi ispunjavanje tog obrasca zapravo moglo biti nešto slično smrti.

4 Kiera Cass


Nije bila tajna da su pobunjenici - podzemne kolonije koje mrze llléu, našu veliku i razmjerno mladu državu - silovito i često napadali palaču. Već smo ih ranije vidjeli na djelu u Carolini. Kuću jednog suca spalili su do temelja, a nekolicini Dvojki uništili automobile. Jednom je čak došlo i do bijega iz zatvora o kojem se mnogo govorilo, ali s obzirom na to da su oslobodili samo jednu tinejdžericu koja je uspjela zatrudnjeti i jednog Sedmicu koji je bio otac devetoro djece, morala sam pomisliti da su taj put bili u pravu. Ali osim moguće opasnosti koja bi mi prijetila u palači, imala sam osjećaj da bi mi i samo razmišljanje o Izboru ranilo srce. Morala sam se nasmiješiti kad sam se sjetila svih razloga iz kojih moram ostati baš ovdje gdje jesam. - Tvom je ocu jako teško posljednjih godina - prosiktala je mama. - Ako imaš imalo sućuti, misli na njega. Tata. Da. Tati sam doista željela pomoći. I May i Geradu. Čak i majci, valjda. Slušajući njezine riječi, nije bilo nijednog razloga za osmijeh. Situacija je u našoj kući već predugo napeta. Pitala sam se hoće li tata Izbor vidjeti kao način da se vratimo u normalu, može li ijedan novčani iznos poboljšati stvari. Naša financijska situacija nije bila tako strašna da bismo se bojali za opstanak ili nešto slično. Nismo bili u neimaštini. Ali valjda nismo bili ni daleko od nje. Naša je kasta samo tri stupnja iznad dna. Umjetnici smo. A umjetnici i klasični glazbenici samo su tri prečke iznad blata. Doslovce. Novac smo trošili na kapaljku, a naši prihodi uvelike su ovisili o godišnjem dobu. Sjećam se da sam u jednoj izlizanoj povijesnoj knjizi pročitala da su nekoć svi veliki blagdani bili nagurani u zimske mjesece. Nešto što se zvalo Noć vještica, pa Dan zahvalnosti i nakon toga Božić i Nova godina. Svi jedan za drugim. Božić je još uvijek bio u isto doba kao nekad. Datum rođenja nekog božanstva ne možeš promijeniti. Ali otkad je Illéa potpisala važan mirovni sporazum s Kinom, Nova godina dolazila je u siječnju ili veljači, ovisno o mjesečevim mijenama. Sve proslave zahvalnosti i neovisnosti iz našeg dijela svijeta sad su stopile u jednu jedinu Svetkovinu zahvalnih koja se slavila ljeti, u spomen na nastanak Illée, kao podsjetnik da se trebamo veseliti što još uvijek postojimo. Nisam znala što je Noć vještica. Taj blagdan nije uskrsnuo. Tako je najmanje tri puta godišnje cijela naša obitelj bila propisno zaposlena. Tata i May izrađuju svoje umjetnine, a mušterije ih kupuju za darove. Mama i ja nastupamo na zabavama - ja pjevam, a ona svira glasovir - i ne odbijamo nijedan posao ako ga ikako možemo odraditi. Kad sam bila mlađa, užasavao me nastup pred publikom. Sad samu sebe samo pokušavam doživjeti kao glazbu za stvaranje 5 Izbor


ugođaja. U očima naših poslodavaca zapravo i jesmo: treba nas se samo čuti, ne i vidjeti. Gerad još nije pronašao svoj talent. Ali on ima tek sedam godina. Još uvijek ima malo vremena. Lišće će uskoro promijeniti boju i naš će se majušni svijet ponovno zaklimati. Petora usta, a samo četiri radnika. Do Božića ništa nam neće jamčiti posao. Kad sam razmislila na taj način, Izbor se činio užetom, nečime za što bih se svakako mogla uhvatiti. Ono me je glupo pismo moglo izdignuti iz bijede i omogućiti mi da sa sobom izvučem i obitelj. Pogledala sam majku. Za jednu je Peticu pomalo punašna, što je neobično. Nije proždrljiva; uostalom, kod nas nikad i nema hrane za prejedanje. Možda nakon petoro djece tijelo jednostavno tako izgleda. Kosa joj je crvena, kao i moja, ali prošarana sjajnobijelim pramenovima. Ti su se pramenovi pojavili najednom i u izobilju prije dvije godine. Bore nabiru kutke njezinih očiju, iako je još uvijek prilično mlada, i dok se kreće kuhinjom, zamjećujem da je pogrbljena kao da joj ramena pritišće neki nevidljiv teret. Znam da je mnogo toga na njoj. I znam da je zato prema meni postala posebno manipulativna. Dovoljno smo se svađale i bez dodatnih opterećenja, ali kako se prazna jesen tiho približavala, majka je postala mnogo razdražljivija. Znala sam da misli da sam nerazumna kad ne želim ni ispuniti glupi obrazac. Ali na ovome svijetu ima stvari - važnih stvari - koje volim. I onaj komad papira čini mi se kao cigleni zid koji mi priječi pristup onome što želim. Možda je to što želim glupo. Možda je to nešto što uopće ne mogu imati. Ali svejedno, moje je. Mislim da, ma koliko mi znači obitelj, ne mogu žrtvovati svoje snove. Osim toga, već sam im toliko mnogo dala. Sad kad se Kenna udala i Kota otišao, najstarije sam dijete u kući i dajem sve od sebe kako bih pridonijela. Moje obrazovanje kod kuće organizirali smo oko pokusa koji su mi oduzimali većinu dana, budući da sam nastojala svladati nekoliko glazbala i pjevanje. Ali sad kad je stiglo ovo pismo, moji napori više nisu važni. U glavi moje mame već sam kraljica. Da sam pametna, bila bih sakrila tu glupu obavijest prije nego što su došli tata, May i Gerad. Ali nisam znala da ju je mama zagurala u svoju odjeću, kako bi je izvukla usred objeda. - “Kući Singerovih” - važno je obznanila.

6 Kiera Cass


Pokušala sam joj istrgnuti obavijest iz ruke, ali bila je prebrza za mene. Ionako bi prije ili poslije doznali, ali doznaju li na ovaj način, svi će biti na njezinoj strani. - Mama, molim te! - preklinjala sam. - Želim čuti! - zaskvičala je May. To nije bilo nikakvo čudo. Moja mlađa sestra izgleda pljunuta ja, samo sa zakašnjenjem od tri godine. Ali iako izgledamo praktički jednako, karakteri su nam posve različiti. Za razliku od mene, ona je druželjubiva i optimistična. I trenutačno luda za dečkima. Njoj će se cijela ova stvar činiti nevjerojatno romantičnom. Osjetila sam kako postajem rumena. Tata je pozorno slušao, a May praktički skakutala od sreće. Gerad, slatkica, samo je nastavio jesti. Majka se nakašljala i nastavila. - “Nedavnim je popisom stanovništva potvrđeno da u vašem domu trenutačno živi neudata žena dobi od šesnaest do dvadeset godina. Željeli bismo vas obavijestiti o nadolazećoj prilici da budete na čast velikom narodu Illée.” May je ponovno zaskvičala i zgrabila me za zapešće. - To si ti! - Znam, majmunčiću. Prestani prije nego što mi slomiš ruku. - Ali ona me samo nastavila držati za ruku i skakutati. - “Naš ljubljeni princ, Maxon Schreave” - nastavila je mama - “ovaj mjesec postaje punoljetan. Ulazeći u novi dio svojega života, nada se da će odsad nadalje kroz život kročiti s partnericom, da će se oženiti pravom kćeri Illée. Ako je vaša podobna kći, sestra ili štićenica zainteresirana možda postati nevjestom princa Maxona i obožavana princeza Illée, molimo vas da ispunite priloženi obrazac i predate ga lokalnom pokrajinskom uredu. Iz svake pokrajine bit će nasumce izvučena jedna djevojka koja će se upoznati s princem. Tijekom njihova boravka, sudionice će biti smještene u dražesnoj palači u Angelesu. Obitelji svake sudionice dobit će velikodušnu naknadu” - te je riječi namjerno otegnula kako bi polučile još veći učinak - “za svoju službu kraljevskoj obitelji.” Zakolutala sam očima dok je mama čitala dalje. Ovako su postupali sa sinovima. Princeze rođene u kraljevskoj obitelji prodavali su u brak u pokušaju da učvrste odnose naše mlade države s drugim državama. Shvaćala sam zašto to čine - trebaju nam saveznici - ali nije mi se sviđalo. To, srećom, nisam morala gledati i nadala sam se da nikad i neću. U kraljevskoj se obitelji već tri naraštaja nije rodila princeza. Prinčevi su se, pak, ženili djevojkama iz naroda kako bi se sačuvao moral naše ponekad prevrtljive nacije. Mislim da nas je Izbor trebao sve sakupiti i podsjetiti da je sama Illéa rođena praktički ni iz čega.

7 Izbor


Pomisao da ću se prijaviti za nadmetanje koje će cijela država gledati, a u kojem će onaj uobraženi bezveznjak birati najljepšu i najisprazniju u gomili djevojaka kako bi bila nijemo, lijepo lice pokraj njega na televiziji... sama ta pomisao bila je dovoljna da zavrištim. Postoji li veće poniženje? Osim toga, u životu sam bila u kućama dovoljnog broja Dvojki i Trojki i posve sigurna da ne želim živjeti među njima, a još manje biti Jedinica. Osim kad smo bili gladni, bila sam prilično zadovoljna što sam Petica. Mama je ta koja se želi uzdići u višu kastu, ne ja. - Njemu bi se, naravno, America silno svidjela! Prelijepa je - ushićeno je izjavila mama. - Mama, molim te. Samo sam prosječna. - Nisi! - umiješala se May. - Jer ja izgledam jednako kao ti, a ja jesam lijepa! Nasmiješila se od uha do uha i ja nisam mogla suspregnuti smijeh. Osim toga, bila je u pravu. May je doista lijepa. Iako, njezinu ljepotu čini nešto više od samog lica, očaravajućeg osmijeha i sjajnih očiju. Iz May zrači neka energija, ushit zbog kojeg čovjek želi biti u njezinoj blizini. May je magnetična, a ja, iskreno, nisam. - Gerade, što ti misliš? Misliš li da sam lijepa? - upitala sam. Sve su oči skrenule na najmlađeg člana naše obitelji. - Ne! Cure su odvratne! - Gerade, molim te. - Mama je razdraženo uzdahnula, ali bez prave srdžbe. Na Gerada se teško naljutiti. - America, moraš znati da si vrlo ljupka djevojka. - Ako sam tako ljupka, kako to da nitko nikad ne svrati pozvati me van? - Oh, svraćaju oni, ali ja ih otjeram. Moje su cure previše zgodne da bi se udale za Petice. Kenna je dobila Četvorku, a sigurna sam da ti možeš i bolje. - Mama je otpila gutljaj čaja. - Ime mu je James. Prestani ga zvati brojem. I otkad to dečki svraćaju? - Čula sam kako moj glas postaje sve kreštaviji. - Već neko vrijeme - odgovorio je tata, prvi put komentirajući cijelu situaciju. U glasu mu se čula natruha tuge i netremice je zurio u svoju šalicu. Pokušavala sam dokučiti što ga toliko uzrujava. To što svraćaju dečki? To što se mama i ja ponovno svađamo? Pomisao da se neću prijaviti na natjecanje? Koliko bih daleko bila da se prijavim?

8 Kiera Cass


Podigao je pogled tek načas i najednom sam shvatila. Ne želi to tražiti od mene. Ne bi želio da odem. Ali ne može poreći korist koju bi obitelj imala uspijem li se ubaciti u nadmetanje, makar samo na jedan dan. - America, budi razumna - rekla je mama. - Mi smo zacijelo jedini roditelji u državi koji svoju kćer moraju nagovarati da se prijavi. Razmisli kakva je to prilika! Jednog bi dana mogla biti kraljica! - Mama, čak i da želim biti kraljica, što nikako ne želim, u pokrajini je na tisuće drugih djevojaka koje će se prijaviti. Na tisuće njih. Čak i da nekim slučajem izvuku baš mene, svejedno bi bilo još trideset četiri druge djevojke koje su umijeću zavođenja nedvojbeno mnogo vičnije nego što bih se ja ikad mogla nadati da ću postati. Gerad je naćulio uši. - Što je zavođenje? - Ništa - odgovorili smo mu uglas. - Smiješno je misliti da bih u takvoj konkurenciji ja nekako mogla pobijediti završila sam. Majka je odgurnula stolac, ustala i nagnula se preko stola prema meni. - Netko hoće, America. Imaš jednaku priliku kao i sve druge. - Bacila je ubrus na stol i okrenula se. - Gerade, kad završiš s jelom, vrijeme je za kupanje. Gerad je prostenjao. May je jela u tišini. Gerad je zamolio repete, ali hrane nije bilo. Kad su May i Gerad ustali, počela sam raspremati stol, dok je tata i nadalje sjedio i pijuckao čaj. Kosa mu je ponovno bila zamrljana bojom, ovaj put žutom, što mi je izmamilo osmijeh. Ustao je otresajući mrvice sa svoje košulje. - Žao mi je, tata - promrmljala sam podižući tanjure. - Ne budi smiješna, mačiću. Nisam ljut. - Nasmiješio se i obgrlio me rukom. - Samo sam... - Meni ne moraš objašnjavati, dušo. Znam. - Poljubio me je u čelo. - Idem natrag na posao. Na te njegove riječi, otišla sam u kuhinju i počela pospremati. Svoj sam gotovo nedirnut tanjur prekrila ubrusom i sakrila ga u hladnjak. Nitko drugi nije ostavio više od nekoliko mrvica. Uzdahnula sam i krenula u svoju sobu kako bih se spremila za spavanje. Cijela je ova stvar bila krajnje zamorna.

9 Izbor


Zašto me mama mora tako pritiskati? Nije li sretna? Ne voli li tatu? Zašto joj ovo što imamo nije dovoljno dobro? Legla sam na svoj kvrgavi madrac i pokušala nepristrano razmisliti o Izboru. Zaključila sam da ima svojih prednosti. Bilo bi lijepo za promjenu dobro jesti barem neko vrijeme. Ali nema smisla truditi se. Neću se zaljubiti u princa Maxona. Prema onome što sam vidjela u Vijestima iz ileanske prijestolnice, taj mi se tip ne bi ni svidio. Činilo mi se da je prošla cijela vječnost dok se nije približila ponoć. Uz moja se vrata nalazilo zrcalo i zaustavila sam se ispred njega kako bih se uvjerila da mi je frizura jednako dobra kao što je bila ujutro i kako bih nanijela malo sjajila na usne da bih na licu imala malo boje. Mama je strogo zahtijevala da šminku štedimo za nastupe ili izlazak u javnost, ali u noćima kao što je bila ova, obično bih se potajno malo našminkala. Ušuljala sam se u kuhinju najtiše što sam mogla. Zgrabila sam ostatke svoje večere, nešto kruha kojemu je isticao rok uporabe i jednu jabuku pa sve to umotala u zavežljaj. Bilo je mučno šuljati se natrag u sobu u ovako kasno doba. Ali da sam to učinila ranije, samo bih bila nestrpljiva. Otvorila sam prozor i pogledala naše malo stražnje dvorište. Na nebu nije bilo mjesečine pa sam morala pričekati da mi se oči priviknu na tamu prije nego što sam krenula. Na drugoj strani travnjaka, kućica na drvetu jedva se nazirala u noći. Kad smo bili mlađi, Kota bi na grane privezao plahte tako da je kućica nalikovala brodu. On je bio kapetan, a ja uvijek njegov prvi časnik. Moje su se dužnosti uglavnom svodile na metenje poda i pripremu hrane, odnosno blata i grančica naguranih u mamine tave. On bi zagrabio žlicu blata i “pojeo” ga bacivši ga preko ramena. To je značilo da moram ponovno pomesti pod, ali nije mi smetalo. Bila sam sretna što sam na brodu s Kotom. Osvrnula sam se oko sebe. Sve susjedne kuće bile su u mraku. Nitko nije gledao. Pažljivo sam se provukla kroz prozor. Nekoć bih po trbuhu imala modrice jer to nisam činila kako treba, ali sad je bilo lako, s godinama sam svladala tu vještinu. Osim toga, nisam željela upropastiti išta od hrane. Odbrzala sam preko travnjaka u svojoj najzgodnijoj pidžami. Mogla sam ostati u dnevnoj odjeći, ali u pidžami sam se bolje osjećala. Pretpostavljala sam da nije važno što imam na sebi, ali osjećala sam se lijepom u kratkim smeđim hlačicama i bijeloj košuljici uz tijelo. Više nije bilo teško uzverati se po klinovima zabijenim u drvo držeći se samo jednom rukom. I tu sam vještinu svladala. Svaki korak uvis bio je olakšanje. Stablo nije bilo daleko od kuće, ali s njega se gungula u kući činila miljama daleko. Ovdje nisam morala biti ničija princeza. 10 Kiera Cass


Kad sam se uspela u kutijicu koja je bila moje utočište, znala sam da nisam sama. Netko se skrivao u dalekom kutku. Disanje mi se ubrzalo; nisam si mogla pomoći. Odložila sam hranu i zaškiljila. Ona se osoba promeškoljila, podižući gotovo neupotrebljivu svijeću. Svjetla nije bilo mnogo - nitko ga u kući neće vidjeti - ali bilo ga je dovoljno. Uljez je najzad progovorio, dok mu se vragolast osmijeh razlijevao licem. - Bog, krasotice.

11 Izbor


DRUGO POGLAVLJE

U

spuzala sam dublje u kućicu. Bila je to kocka od samo dva i pol četvorna metra; čak se ni Gerad u njoj nije mogao uspraviti. Ali ja sam je voljela. Imala je otvor kroz koji se moglo uspuzati u unutrašnjost i prozorčić na suprotnom zidu. Ja sam u kut stavila staru stoličicu koja je služila kao stolić za svijeću i mali otirač koji je bio tako pohaban i izlizan da je sjediti na njemu bilo jedva išta bolje nego na golim daskama. Nije bilo mnogo, ali bilo je moje utočište. Naše utočište. - Molim te, nemoj me zvati krasoticom. Najprije mama pa May, a sad i ti. Počinje me živcirati. - Po načinu na koji me Aspen promatrao, znala sam da ne pomažem svojoj tvrdnji da nisam lijepa. Nasmiješio se. - Ne mogu si pomoći. Ti si nešto najljepše što sam ikad vidio. Ne možeš mi zamjeriti što to govorim jedini put kad mi je dopušteno. - Podigao je ruke i obuhvatio dlanovima moje lice, a ja sam se zagledala u njegove oči. To je bilo dovoljno. Njegove usne našle su se na mojima i više ni o čemu nisam mogla razmišljati. Nije bilo Izbora, siromašne obitelji ni same Illée. Postojale su samo Aspenove ruke na mojim leđima koje su me sve čvršće privijale i Aspenov dah na mojim obrazima. Provukla sam prste kroz njegovu crnu kosu, još mokru od tuširanja - uvijek se tuširao navečer - i ispreplela ih u savršen čvor. Mirisao je na sapun koji je izrađivala njegova majka. Sanjala sam o tom mirisu. Razdvojili smo se i morala sam se nasmiješiti. Noge su mu bile raširene pa sam sjela postrance između njih kao dijete koje treba njihati. - Oprosti što nisam bolje volje, ali... Danas smo poštom dobili onu glupu obavijest. - Ah, da, pismo. - Aspen je uzdahnuo. - Mi smo dobili dva. Naravno. Blizanke su netom napunile šesnaest. Dok je govorio, Aspen je pomno promatrao moje lice. Uvijek je to činio kad smo bili zajedno, kao da moje lice povjerava sjećanju. Nismo se vidjeli duže od tjedan dana, a oboje bismo postali nestrpljivi već nakon nekoliko dana. I ja sam njega promotrila. Aspen je nedvojbeno bio najprivlačniji dečko u gradu, u svim kastama. Imao je tamnu kosu, zelene oči i osmijeh koji bi te naveo da pomisliš da skriva neku tajnu. Bio je visok, ali ne previše. Vitak, ali ne previše mršav. Na slabom sam svjetlu opazila da ispod očiju ima podočnjake; sigurno je cijeli tjedan dokasna radio. Crna mu je majica na nekoliko mjesta bila posve izlizana, kao i otrcane traperice koje je nosio gotovo svakodnevno. 12 Kiera Cass


Da mu ih barem mogu zakrpati. To je bila moja velika želja. Postati Aspenova princeza, a ne Illéina. Boljelo me kad nismo bili zajedno. Ponekad bih ludjela pitajući se što on radi. A kad to ne bih mogla podnijeti, vježbala bih sviranje. To što sam postala glazbenica kakva jesam zapravo sam mogla zahvaliti Aspenu. Izluđivao me. I to je bilo loše. Aspen je bio Šestica. Šestice su bile sluge i samo korak iznad Sedmica, utoliko što su bili bolje obrazovani i obučeni za rad u zatvorenome. Aspen je bio pametniji od svih koje sam znala i ubojito zgodan, ali za ženu nije bilo uobičajeno udati se ispod svoga društvenog sloja. Muškarac iz niže kaste mogao te je zaprositi, ali rijetko bi dobio potvrdan odgovor. A kad bi se netko želio udati ili oženiti ispod svoje kaste, morao bi ispuniti hrpetinu dokumenata i čekati otprilike devedeset dana prije nego što bi mogao obaviti sve ono ostalo što se zakonski zahtijevalo. Od nekoliko osoba čula sam kako je to zato da bi se ljudima dala prilika da se predomisle. Zbog ove naše prisnosti i boravka izvan kuće dugo nakon ileanskog redarstvenog sata oboje bismo se mogli naći u ozbiljnoj nevolji. Da ne spominjem jezikovu juhu koju bih dobila od majke. Ali voljela sam Aspena. Voljela sam ga već gotovo dvije godine. I on je volio mene. Dok je tako sjedio i milovao me po kosi, nisam mogla zamisliti da se prijavim na Izbor. - Što ti misliš o tome? Mislim, o Izboru? - upitala sam. - U redu je, valjda. Jadan momak, nekako mora naći curu. - Čula sam sarkazam u njegovu glasu. Ali doista sam željela znati njegovo mišljenje. - Aspene. - U redu, u redu. Znaš, dio mene to smatra nekako tužnim. Zar princ ne izlazi s djevojkama? Hoću reći, zar stvarno ne može nikoga osvojiti? Ako princeze pokušavaju udati za druge prinčeve, zašto i za njega ne učine jednako? Sigurno negdje postoji kraljevna koja bi mu bila dovoljno dobra. Ja to ne razumijem. Eto. Ali s druge strane... - uzdahnuo je. - Dio mene misli da je to dobra zamisao. Uzbudljivo je. On će se zaljubiti pred očima cijelog naroda. I sviđa mi se što će jedna od cura dobiti svršetak iz bajke, “živjeli su sretno do kraja života” i sve to. Bilo koja od njih mogla bi biti naša sljedeća kraljica. To čovjeku nekako daje nadu pa pomisli da bi i on mogao dobiti svoj svršetak iz bajke. Prstima je prelazio preko mojih usana. Njegove zelene oči prodirale su u dubinu moje duše i osjetila sam iskru one povezanosti koju sam u životu imala samo s njim. I ja sam željela naše “živjeli su sretno do kraja života”. 13 Izbor


- Znači, ohrabruješ blizanke da se prijave? - upitala sam. - Da. Hoću reći, svi smo mi tu i tamo vidjeli princa; izgleda kao simpa tip. Uobražen, to svakako, ali srdačan. A cure su silno zagrijane, smiješno ih je gledati. Kad sam danas došao s posla, plesale su po kući. I nitko ne može osporiti da bi za obitelj to bilo dobro. Mama se nada, jer imamo dvije natjecateljice umjesto samo jedne. To je bila prva dobra vijest o tom groznom natjecanju. Nisam mogla vjerovati da sam bila toliko zaokupljena samom sobom da nisam pomislila na Aspenove sestre. Ode li jedna od njih, pobijedi li jedna od njih... - Aspene, shvaćaš li što bi to značilo? Ako Kamber ili Celia pobijede? Čvršće me je zagrlio i usnama mi okrznuo čelo. Jednom me je rukom gladio po leđima. - Samo sam o tome danas i razmišljao - odgovorio je. Njegov hrapavi glas izgurao je svaku drugu misao. Željela sam samo da me Aspen dodiruje i ljubi. I upravo bismo tako proveli noć, da njegov želudac nije zakruljio i prenuo me. - Čuj, donijela sam nam nešto da prigrizemo - nehajno sam rekla. - Ma nemoj? - Vidjela sam da se trudi ne zvučati uzbuđen, ali u glasu mu se svejedno čula želja. - Svidjet će ti se ova piletina; sama sam je spravila. Pronašla sam svoj svežnjić i donijela ga do Aspena koji je, to mu se mora priznati, sve pojeo u malim, sporim zalogajima. I ja sam odgrizla malo jabuke kako bi on imao osjećaj da je hrana za nas, ali potom sam je odložila i pustila da on pojede ostatak. U našoj su kući obroci bili skromni, ali u Aspenovoj su bili bijedni. Imao je stalniji posao od nas, ali je bio znatno manje plaćen. Njegova obitelj nikad nije imala dovoljno hrane. Bio je najstariji od sedmero djece i kao što sam ja priskočila pomoći svojima čim sam mogla, tako je i Aspen odstupio od stola. Svoj je dio ono malo hrane što su imali ustupio braći i mami koja je uvijek bila umorna od posla. Tata mu je umro prije tri godine i obitelj je gotovo u svemu ovisila o Aspenu. Zadovoljno sam promatrala kako oblizuje prste za koje su se zalijepili začini s piletine i zagriza kruh. Nisam mogla ni pretpostaviti kad je posljednji put jeo. - Sjajna si kuharica. Jednog ćeš dana nekoga učiniti vrlo sretnim i vrlo debelim - rekao je zagrizajući jabuku. - Tebe ću učiniti debelim i sretnim. Znaš to. 14 Kiera Cass


- Ah, da mi je biti debeo! Nasmijali smo se i on mi je ispričao što mu se dogodilo otkad sam ga zadnji put vidjela. Obavio je neki kancelarijski posao za jednu tvornicu i ta će mu zarada biti dovoljna i za sljedeći tjedan. Mama je napokon počela redovito čistiti kuće nekolicini Dvojki u našem susjedstvu. Blizanke su obje žalosne jer ih je mama natjerala da prestanu pohađati dramsku grupu nakon nastave kako bi mogle više raditi. - Vidjet ću hoću li uspjeti naći kakav posao nedjeljom, da zaradim malo više. Mrzim što one moraju odustati od nečega što toliko vole. - To je rekao s nadom, kao da doista može pronaći posao. - Aspene Legeru, da se nisi usudio! Ionako već previše radiš. - Ah, Mer - šapnuo mi je na uho. Naježila sam se od ugode. - Znaš kakve su Kamber i Celia. Moraju biti među ljudima. Ne mogu stalno biti zatvorene čisteći i pišući. To im jednostavno nije u prirodi. - Ali nije pošteno da očekuju da ćeš se ti za sve pobrinuti. Znam što osjećaš prema svojim sestrama, ali moraš misliti i na sebe. Ako ih doista voliš, bolje ćeš paziti na njihova skrbnika. - Ništa ti ne brini, Mer. Mislim da je na pomolu nešto dobro. Neće to trajati vječno. Ali hoće. Jer njegovoj će obitelji uvijek trebati novac. - Aspene, znam da bi ti to mogao. Ali nisi superjunak. Ne možeš očekivati da ćeš svima koje voliš moći sve pružiti. Ti jednostavno... nisi svemoguć. Neko smo vrijeme šutjeli. Nadala sam se da je ozbiljno shvatio moje riječi i kako i sam shvaća da će se iscrpiti ne uspori li. Za jednu Šesticu, Sedmicu ili Osmicu ne bi bilo ništa novo jednostavno umrijeti od iscrpljenosti. Nisam to mogla podnijeti. Još sam se čvršće privinula uz njegove grudi, nastojeći izbaciti tu sliku iz glave. - America? - Da? - šapnula sam. - Hoćeš li se ti prijaviti na Izbor? - Ne! Naravno da neću! Ne želim da itko pomisli da bih ikad uopće uzela u obzir udati se za neznanca. Ja volim tebe - iskreno sam odgovorila.

15 Izbor


- Zar želiš biti Šestica? Uvijek gladna? Uvijek zabrinuta? - upitao je. Čula sam bol u njegovu glasu, ali i iskreno pitanje: da moram birati hoću li spavati u palači i imati poslugu ili u trosobnom stanu s Aspenovom obitelji, što bih doista odabrala? - Aspene, uspjet ćemo. Pametni smo. Bit će nam dobro. - Željela sam da to bude istina. - Mer, znaš da neće biti tako. I nadalje bih morao uzdržavati svoju obitelj; ja nisam tip koji napušta. - Malo sam se promeškoljila u njegovu naručju. - A budemo li imali djecu... - Kad budemo imali djecu. Morat ćemo jednostavno paziti. Tko kaže da moramo imati više od dvoje djece? - Znaš da to nije nešto što možemo kontrolirati! - Čula sam kako mu u glasu raste srdžba. Nisam ga mogla kriviti. Ako si dovoljno imućan, možeš odlučiti koliko ćeš djece imati. Ako si Četvorka ili niže, sam se moraš pobrinuti za sebe. Oko te teme smo se u proteklih šest mjeseci često svađali, kad smo ozbiljno počeli pokušavati pronaći način da budemo zajedno. Djeca su i prednost i nedostatak. Što ih više imaš, to ih više može raditi. S druge strane, toliko gladnih usta... Ponovno smo zašutjeli, oboje nesigurni što reći. Aspen je bio strastvena osoba; bio je sklon zanijeti se u svađi. S vremenom je naučio zaustaviti se prije nego što se previše rasrdi i znala sam da to i sad čini. Nisam željela da se brine ili uzruja; doista sam mislila da možemo uspjeti. Budemo li isplanirali sve što možemo, prebrodit ćemo i sve ono što ne možemo isplanirati. Možda sam bila previše optimistična, možda jednostavno previše zaljubljena, ali doista sam vjerovala da Aspen i ja možemo ostvariti sve do čega nam je dovoljno stalo. - Mislim da bi trebala to učiniti - najednom je rekao. - Što? - Prijaviti se na Izbor. Mislim da bi trebala. Bijesno sam ga pogledala. - Jesi li poludio? - Mer, saslušaj me. - Usta su mu bila tik uz moje uho. To nije bilo pošteno; znao je da me to izluđuje. Kad je progovorio, govorio je sporim, promuklim šaptom, kao da govori nešto romantično, iako je ono što je predlagao bilo sve samo ne romantično. - Da ti se pruži prilika za nešto bolje od ovoga, a ti tu priliku odbiješ zbog mene, nikad si ne bih oprostio. Ne bih to mogao podnijeti.

16 Kiera Cass


Ljutito sam zadahtala. - Ne budi smiješan. Pa prijavit će se na tisuće djevojaka. Neće me ni odabrati. - Ako te neće odabrati, čemu toliko protivljenje? - Dlanovima je sad masirao moje ruke. Nisam se mogla prepirati kad je to činio. - Samo želim da se prijaviš. Samo želim da pokušaš. Odeš li, otišla si. Ne odeš li, tad si barem neću morati zamjerati da zbog mene nisi ni pokušala. - Aspene, ja njega ne volim. Čak mi se i ne sviđa. Ni ne poznajem ga. - Nitko ga ne poznaje. Iako, upravo u tome i jest kvaka. Možda bi ti se svidio. - Aspene, prestani. Ja volim tebe. - I ja tebe volim. - Polako me je poljubio kako bi mi to potvrdio. - A ako me voliš, prijavit ćeš se da ja ne poludim pitajući se što bi bilo da si se prijavila. Nisam imala šanse sad kad je to predstavio kao nešto što se odnosi na njega. Nisam ga mogla povrijediti. Činila sam sve što sam mogla da mu olakšam život. I bila sam u pravu. Nema apsolutno nikakve šanse da izaberu baš mene. Stoga će biti najbolje da se reda radi jednostavno prijavim i svima udovoljim, a kad me ne odaberu, svi će mi prestati dodijavati. - Hoćeš li, molim te? - zadahtao mi je u uho. Naježila sam se od ugode. - U redu - šapnula sam. - Prijavit ću se. Ali znaj da ja ne želim biti nikakva princeza. Jedino što želim jest biti tvoja žena. Pogladio me po kosi. - Bit ćeš. Mora da je to bilo zbog svjetla. Ili manjka istoga. Jer mogla bih se zakleti da su mu na oči navrle suze kad je to rekao. Aspen je mnogo toga prošao, ali samo sam ga jednom vidjela kako plače, kad su njegova brata izbičevali na trgu. Mali je Jemmy ukrao nešto voća s kolica na tržnici. Odrasloj osobi sudili bi po brzom postupku i nakon toga je, ovisno o vrijednosti ukradenoga, bacili u zatvor ili osudili na smrt. Jemmy je imao samo devet godina pa su ga izbičevali. Aspenova mama nije imala novca da ga odvede pravom liječniku i Jemmyjeva su leđa sad cijela bila izbrazdana ožiljcima. Te sam noći čekala uz prozor vidjeti hoće li se Aspen uzverati u kućicu na drvetu. Kad se uspeo, odšuljala sam se k njemu. Sat vremena plakao mi je u naručju o tome kako Jemmy ne bi morao krasti da on, Aspen, više radi i da je uspješniji, kako je nepošteno da Jemmy mora patiti zbog Aspenova neuspjeha. Bilo mi je bolno slušati ga jer to nije bila istina. Ali nisam mu to mogla reći; ne bi me čuo. Aspen je na svojim leđima nosio potrebe svih koje je volio. Nekim 17 Izbor


čudom, i ja sam postala jedna od tih ljudi. Stoga sam se trudila da moj teret bude što je moguće lakši. - Bi li mi pjevala? Dala mi nešto lijepo o čemu ću razmišljati prije nego što zaspim? Nasmiješila sam se. Voljela sam mu pjevati. Zato sam se priljubila uz njega i otpjevala mu tihu uspavanku. Pustio me je da pjevam nekoliko minuta prije nego što su njegovi prsti odsutno kliznuli od mog uha prema ramenu. Rastvorio je okovratnik moje košulje i ljubio me po vratu i ušima. Tad je podigao moj kratki rukav i ljubio me po cijeloj ruci, od ramena do prstiju. Dah mi je zastao. Činio je to gotovo svaki put kad bih mu pjevala. Mislim da je više uživao u mom isprekidanom disanju nego u samome pjevanju. Uskoro smo se našli isprepleteni na prljavom, tankom otiraču. Aspen me povukao na sebe i ja sam prstima okrznula njegovu neurednu kosu, hipnotizirana tim dodirom. Ljubio me je grozničavo i grubo. Osjetila sam kako njegovi prsti zaranjaju u moj struk, moja leđa, bokove, bedra. Uvijek me čudilo što po cijelome tijelu nemam modrice u obliku prstiju. Bili smo oprezni i uvijek se zaustavljali tik prije onoga što smo od srca željeli. Kao da nepoštivanje redarstvenog sata već nije bilo dovoljno ozbiljan prekršaj. Međutim, bez obzira na naša ograničenja, nisam mogla zamisliti da je itko u Illéi strastveniji od nas. - Volim te, America Singer. Voljet ću te dok god sam živ. - U njegovu je glasu bilo duboke emocije i to me je uhvatilo nespremnu. - I ja volim tebe, Aspene. Uvijek ćeš biti moj princ. Ljubio me je dok svijeća nije dogorjela. Mora da je trajalo satima i kapci su mi bili teški. Aspen nikad nije brinuo hoće li se sam naspavati, ali za moj je san brinuo. Stoga sam se umorno spustila ljestvama, noseći tanjur i peni. Kad sam pjevala, Aspen je uživao cijelim bićem, obožavao me slušati. S vremena na vrijeme, kad bi imao malo novca, penijem bi mi platio pjesmu. Željela sam da svaki peni koji uspije skrpati dade svojoj obitelji. Njima je nedvojbeno bio potreban. No s druge strane, imati te penije - budući da nisam mogla zamisliti da ih potrošim - bilo je kao imati podsjetnik na sve što je Aspen bio voljan učiniti za mene, na sve što mu značim. Kad sam se vratila u svoju sobu, izvukla sam staklenku s penijima iz skrovišta i osluhnula sretno zveckanje i ovog najnovijeg kad je udario o susjede. Deset sam 18 Kiera Cass


minuta gledala kroz prozor i čekala, dok nisam opazila kako se Aspenova sjena spušta niz ljestve i trči ulicom iza kuće. Još sam malo ostala budna, razmišljajući o Aspenu, koliko ga volim i kakav je osjećaj znati da on voli mene. Osjećala sam se posebnom, neprocjenjivom, nezamjenjivom. Nijedna kraljica ni na kojem prijestolju nije se mogla osjećati važnijom od mene. Zaspala sam s tom mišlju duboko urezanom u srce.

19 Izbor


TREĆE POGLAVLJE

A

spen je bio odjeven u bijelo. Izgledao je poput anđela. Još uvijek smo bili u Carolini, ali oko nas nije bilo nikoga. Bili smo sami, ali nitko nam nije nedostajao. Aspen mi je ispleo krunu od grančica i bili smo zajedno. - America - zagraktala je mama, prodrmavši me iz sna. Upalila je svjetlo od kojega su me zapekle oči pa sam ih protrljala dlanovima, pokušavajući se priviknuti. - America, probudi se. Imam prijedlog za tebe. - Pogledala sam budilicu. Tek je prošlo sedam sati ujutro. To znači da sam spavala... pet sati. - Da nastavim spavati? - promrmljala sam. - Ne, dušo, uspravi se. Moram s tobom razgovarati o nečem ozbiljnom. Teškom sam se mukom uspravila u krevetu, zgužvane odjeće i kose koja je stršila u neobičnim smjerovima. Mama je uporno pljeskala rukama kao da će me to ubrzati. - Daj, America, moraš se probuditi. Zijevnula sam. Dvaput. - Što želiš? - upitala sam. - Želim da se prijaviš na Izbor. Mislim da bi bila sjajna princeza. Bilo je debelo prerano za ovo. - Mama, stvarno, ja samo... - Uzdahnula sam sjetivši se što sam sinoć obećala Aspenu: da ću barem pokušati. Ali sad, na dnevnom svjetlu, nisam bila sigurna mogu li se natjerati da to doista učinim. - Znam da se ti tome protiviš, ali možda ćeš se predomisliti kad čuješ što ti nudim zauzvrat. Naćulila sam uši. Što bi mi ona uopće mogla ponuditi? - Sinoć sam razgovarala s tvojim ocem i zaključili smo da si dovoljno odrasla da sama ideš odrađivati svoje poslove. Glasovir sviraš jednako dobro kao ja, a ako se još malo potrudiš, na violini ćeš biti gotovo besprijekorna. A tvoj glas, znaš, u našoj pokrajini nema boljeg, ako mene pitaš.

20 Kiera Cass


Ošamućeno sam se nasmiješila. - Hvala ti, mama. Stvarno. - Iako, nije mi bilo posebno stalo do toga da radim sama. Nisam shvaćala kako bi me to trebalo potaknuti da se prijavim. - To nije sve. Moći ćeš sama prihvaćati poslove i sama ih odrađivati i... i moći ćeš zadržati polovicu svega što zaradiš. - Dok je to govorila, lice joj se iskrivilo u grimasu. Razrogačila sam oči. - Ali samo ako se prijaviš na Izbor. - Sad se počela smješkati. Znala je da će me tako pridobiti, iako mislim da je očekivala veće protivljenje. Ali kako sam se mogla protiviti? Ionako sam se već namjeravala prijaviti, a sad usto mogu i zaraditi vlastiti novac! - Znaš da ja mogu samo pristati prijaviti se, zar ne? Ne mogu ih natjerati da me odaberu. - Da, znam. Ali vrijedi pokušati. - Vau, mama! - Odmahnula sam glavom, još uvijek šokirana. - U redu, još ću danas ispuniti obrazac. Jesi li ono o novcu mislila ozbiljno? - Naravno. Ionako bi se prije ili poslije osamostalila. A za tebe će biti dobro skrbiti se o vlastitom novcu. Samo te molim, ne zaboravi obitelj. Još uvijek si nam potrebna. - Neću vas zaboraviti, mama. Kako bih mogla kad stalno zanovijetaš? Namignula sam, mama se nasmijala i dogovor je postignut. Dok sam se tuširala, razmišljala sam o svemu što se dogodilo u manje od dvadeset četiri sata. Običnim ispunjavanjem jednog obrasca dobit ću odobrenje obitelji, usrećiti Aspena i zaraditi novac koji će Aspenu i meni pomoći da se vjenčamo! Ja nisam previše brinula zbog novca, ali Aspen je uporno zahtijevao da najprije imamo bar malo vlastite ušteđevine. Zakonska procedura nešto košta, a željeli smo i skromnu proslavu u krugu obitelji nakon vjenčanja. Zaključila sam da nam, jednom kad odlučimo da smo spremni za vjenčanje, neće trebati posebno dugo da uštedimo za troškove, ali Aspen je želio da imamo neku sigurnost. Možda će napokon, budem li ja ozbiljno radila, vjerovati da nećemo uvijek biti u besparici. Nakon tuširanja, uredila sam kosu i nanijela mrvicu šminke da proslavim, pa otišla do ormara i odjenula se. Nisam imala baš mnogo izbora. Moja je odjeća uglavnom bila bež, smeđe ili zelene boje. Imala sam nekoliko ljepših haljina koje sam odijevala za posao, ali su bile beznadežno demode. Što je, tu je. Šestice i Sedmice su gotovo uvijek bile u traperu ili nečem izdržljivom. Petice su 21 Izbor


uglavnom nosile neutralnu odjeću, budući da su oni koji su slikali ili kiparili preko odjeće nosili pregače, a pjevači i plesači trebali su izgledati posebno samo za nastupe. Više kaste su s vremena na vrijeme nosile kaki boju i traper kako bi promijenile izgled, ali pritom bi odabrani materijal uzvisili na jednu posve novu razinu. Kao da nije bilo dovoljno što mogu imati uglavnom sve što požele, sad su i našu neimaštinu pretvorili u luksuz. Odjenula sam kaki kratke hlače i zelenu tuniku - nedvojbeno najuzbudljiviju dnevnu odjeću koju sam imala - i pogledala se od glave do pete prije nego što sam otišla u dnevni boravak. Danas sam se osjećala nekako lijepom. Možda sam se tako osjećala samo zato što sam bila uzbuđena. Mama je sjedila za kuhinjskim stolom s tatom i pjevušila. Oboje su me pogledali nekoliko puta, ali nisu me mogli smesti čak ni njihovi pogledi. Kad sam uzela pismo u ruku, malo sam se iznenadila. Papir je bio visoke kakvoće. Nikad ranije pod prstima nisam imala išta slično. Debeo i pomalo hrapav. Načas me je smela težina tog papira, podsjećajući me na važnost onoga što činim. Na pamet su mi pale dvije riječi: Što ako? No otresla sam tu pomisao i dala se na ispunjavanje obrasca. Obrazac je bio prilično jednostavan. Upisala sam svoje ime, dob, kastu i kontaktne informacije. Morala sam upisati i svoju visinu i težinu, boju očiju, kose i kože. Sa zadovoljstvom sam napisala da govorim tri jezika. Većina je govorila najmanje dva, ali moja je majka ustrajala da naučimo francuski i španjolski, budući da su se ti jezici još uvijek koristili u nekim dijelovima države. Ujedno su pomagali pri pjevanju. Toliko je mnogo lijepih pjesama na francuskome. Morale smo navesti i najviši stupanj obrazovanja koji smo stekle, a koji će se neizmjerno razlikovati od natjecateljice do natjecateljice, budući da su samo Šestice i Sedmice išle u javne škole i imale doista svjedodžbe. Ja tek što nisam završila svoje obrazovanje. Pod posebnim vještinama, navela sam pjevanje i sva glazbala koja sam svirala. - Misliš li da se sposobnost dugog spavanja računa kao posebna vještina? upitala sam tatu, nastojeći zvučati zdvojna oko odluke. - Da, to svakako navedi. I nemoj zaboraviti napisati da cijeli obrok možeš pojesti u manje od pet minuta - odgovorio je. Nasmijala sam se. To je bila istina; doista sam bila sklona jednostavno progutati hranu. - Oh, vas dvoje! Zašto jednostavno ne napišeš da si apsolutna neznaboška! Majka je srdito izjurila iz sobe. Nisam mogla vjerovati da je toliko nezadovoljna na kraju krajeva, dobivala je upravo ono što je željela. Upitno sam pogledala tatu. 22 Kiera Cass


- Samo želi najbolje za tebe, to je sve. - Zavalio se u stolicu, malo se opuštajući prije nego što započne raditi na naručenom djelu koje je trebalo biti gotovo do kraja mjeseca. - I ti mi želiš najbolje, ali nikad nisi tako ljut - zamijetila sam. - Istina, ali tvoja majka i ja imamo drugačije predodžbe o tome što je za tebe najbolje. - Osmjehnuo mi se. Usta sam naslijedila od njega - i oblik i sklonost da blebnem nešto što će me uvaliti u nevolju. Ćud sam pokupila od mame, ali ona je bolje držala jezik za zubima kad je to doista bilo važno. Ja ne. Kao na primjer sad... - Tata, da se želim udati za jednog Šesticu ili čak Sedmicu i da je on netko koga uistinu volim, bi li mi ti dopustio da to učinim? Tata je odložio šalicu i zagledao se u mene. Pokušala sam ništa ne odati izrazom lica. Teško je udahnuo, žalosno. - America, čak i da voliš Osmicu, ja bih želio da se udaš za njega. Ali moraš znati da ljubav može nestati pod opterećenjima bračnog života. Nekog za koga sad misliš da je ljubav tvog života mogla bi početi mrziti kad se ne bude mogao brinuti za tebe. A ne budeš li se mogla brinuti o svojoj djeci, bit će još i gore. Ljubav ponekad ne opstane u takvim okolnostima. Tata je položio dlan na moj, privlačeći moj pogled prema svojim očima. Pokušala sam sakriti zabrinutost. - Bez obzira na sve, želim da budeš voljena. Zaslužuješ biti voljena. I nadam se da ćeš se udati iz ljubavi, a ne zbog broja. Nije mogao reći što sam željela znati - da ću se doista udati iz ljubavi, a ne zbog broja - ali ono što je rekao bilo je najbolje čemu sam se mogla nadati. - Hvala ti, tata. - Ne budi stroga prema majci. Pokušava učiniti što je ispravno. - Poljubio me je u glavu i otišao za svojim poslom. Uzdahnula sam i vratila se ispunjavanju prijavnice. Zbog cijele te stvari osjećala sam se kao da moja obitelj smatra da nemam nikakvog prava željeti nešto svoje. To mi je smetalo, ali znala sam da im ne mogu dugoročno zamjeriti. Nismo si mogli priuštiti luksuz želja. Imali smo potrebe. Uzela sam ispunjenu prijavnicu i potražila mamu u dvorištu iza kuće. Sjedila je ondje i prišivala neki porub, dok je May pisala zadaću u sjeni kućice na drvetu. Aspen se običavao žaliti na stroge učitelje u javnim školama. Ja sam ozbiljno sumnjala da se itko od njih može mjeriti s mamom. Zaboga, ljeto je.

23 Izbor


- Jesi li je doista ispunila? - upitala je May, skakućući na koljenima. - Naravno da jesam. - Zbog čega si se predomislila? - Mama zna biti vrlo uvjerljiva - značajno sam odgovorila, iako se mama očito nije nimalo stidjela zbog toga što me je podmitila. - Mama, čim budeš spremna, možemo do pokrajinskog ureda. Lagano se nasmiješila. - Takvu te volim. Idi po svoje stvari i odmah ćemo krenuti. Želim čim prije predati tvoju prijavnicu. Otišla sam po cipele i torbu kako mi je mama rekla, ali sam se naglo zaustavila ispred Geradove sobe. Zurio je u prazno platno i djelovao ojađeno. Nudili smo mu jednu mogućnost za drugom, ali nijedna se nije pokazala odgovarajućom. Samo pogled na ofucanu nogometnu loptu u kutu ili rabljeni mikroskop koji smo naslijedili u plaću za jedan Božić i bilo je jasno da njegovo srce jednostavno nije ni u kakvoj umjetnosti. - Danas se baš ne osjećaš nadahnuto, je li? - upitala sam zakoračivši u njegovu sobu. Pogledao me je i odmahnuo glavom. - Možda bi trebao pokušati klesati, kao Kota. Imaš sjajne ruke. Kladim se da bi bio dobar u tome. - Ne želim klesati. Ni slikati ni pjevati ni svirati glasovir. Želim igrati nogomet. - Šutnuo je nogom stari sag. - Znam. I možeš za zabavu, ali moraš pronaći neko umijeće u kojemu si dobar i od kojega ćeš živjeti. Možeš oboje. - Ali zašto? - zacvilio je. - Znaš zašto. Takav je zakon. - Ali to nije pošteno! - Gerad je gurnuo platno na pod, podigavši prašinu na svjetlu koje je dopiralo kroz prozor. - Nismo mi krivi što je naš pradjed ili već netko bio siromašan. - Znam. - Doista se činilo nerazumnim ograničiti čovjekove životne odabire na temelju sposobnosti njegovih predaka da pomognu vladi, ali tako je ispalo. I pretpostavljam da bih trebala biti zahvalna što smo sigurni. - Valjda je to tad bio jedini način da stvari funkcioniraju. Nije odgovorio. Udahnula sam, podigla platno i vratila ga na mjesto. Ovo je njegov život i ne može ga samo izbrisati. 24 Kiera Cass


- Ne moraš se odreći svojih hobija, kompa. Ali želiš biti sposoban pomoći mami i tati, odrasti i oženiti se, zar ne? - Bocnula sam ga prstom u rebra. Isplazio je jezik u šaljivom gađenju i oboje smo se zahihotali. - America! - zazvala me mama niz hodnik. - Što te je toliko zadržalo? - Evo me - odvratila sam i potom se obratila Geradu. - Znam da je teško. Ali jednostavno je tako, dobro? No znala sam da nije dobro. Nije bilo nimalo dobro. Mama i ja smo otpješačile do lokalnog ureda. Ponekad, kad smo išle previše daleko ili radile, vozile smo se javnim autobusima. Loše bi izgledalo pojaviti se znojan u kući kakve Dvojke. Ionako su nas već gledali čudno. Ali danas je bio lijep dan, a ured je bio za dlaku bliži od onoga što bi se smatralo previše udaljenim. Očito nismo bile jedine koje su željele odmah predati prijavu. Kad smo stigle, ulica ispred zgrade lokalnog ureda pokrajine Caroline bila je prepuna žena. Stojeći u redu, vidjela sam mnoštvo djevojaka iz susjedstva koje su čekale da uđu. Četverored je vijugao oko pola četvrti. Prijavljivale su se sve djevojke u pokrajini. Nisam znala bih li osjećala prestravljenost ili olakšanje. - Magda! - netko je zazvao. Majka i ja okrenule smo se začuvši njezino ime. Celia i Kamber prilazile su nam iza leđa s Aspenovom majkom. Mora da je uzela slobodan dan kako bi ih došla prijaviti. Njezine su kćeri bile odjevene najljepše što su si mogle priuštiti i izgledale su vrlo uredno. Na sebi nisu imale bogzna što, ali izgledale su dobro bez obzira na to što odjenule, baš kao i Aspen. Kamber i Celia također su imale tamnu kosu i prekrasan osmijeh. Aspenova majka mi se nasmiješila i ja sam joj uzvratila osmijehom. Obožavala sam je. S njom bih tek tu i tamo dospjela razgovarati, ali uvijek je bila ljubazna prema meni. Znala sam da to nije zato što sam stupanj iznad nje; vidjela sam kako obiteljima koje nemaju gotovo ništa daje odjeću koja njezinoj djeci više nije pristajala. Jednostavno je bila ljubazna. - Zdravo, Lena. Kamber, Celia, kako ste? - pozdravila ih je majka. - Dobro! - odgovorile su uglas. - Izgledate sjajno - rekla sam stavljajući Celiji pramen kose iza ramena. - Željele smo izgledati lijepo za fotografiju - objavila je Kamber. - Fotografiju? - upitala sam. - Da. - Aspenova majka govorila je prigušenim glasom. 25 Izbor


- Jučer sam čistila u kući jednoga suca. Ova lutrija zapravo i nije neka lutrija. Zato fotografiraju i skupljaju mnogo informacija. Da se kandidatkinje biraju nasumce, zašto bi bilo važno koliko jezika govore? I meni se to učinilo čudnim, ali pomislila sam da te informacije prikupljaju jer su im potrebne nakon izvlačenja. - Čini se da je ta vijest ipak negdje procurila. Pogledajte naokolo. Mnogo se djevojaka pretjerano uredilo. Promotrila sam red. Aspenova majka imala je pravo i jasno se vidjelo tko zna, a tko ne zna. Tik iza nas bila je jedna djevojka, očito Sedmica, još uvijek u radnoj odjeći. Njezine blatnjave čizme možda ne dospiju na fotografiju, ali prašina na njezinu kombinezonu vjerojatno hoće. Nekoliko metara iza nje, druga je Sedmica oko pasa nosila pojas s alatom. Najbolje što o njoj mogu reći jest da joj je lice bilo čisto. Na drugoj strani spektra, jedna je djevojka ispred mene podigla kosu u punđu, s tankim pramenovima koji su joj uokvirivali lice. Djevojka pokraj nje, sudeći po odjeći očito Dvojka, izgledala je kao da u svom dekolteu pokušava utopiti svijet. Nekoliko je djevojaka bilo toliko našminkano da su mi izgledale kao klauni. Ali barem su se potrudile. Ja sam izgledala pristojno, ali se nisam potrudila ni približno kao one. Kao ni one Sedmice, ni ja nisam znala za fotografiranje da bih se potrudila. Najednom sam osjetila drhtaj zabrinutosti. Ali zašto? Zaustavila sam se i preuredila svoje misli. Ja ovo nisam željela. Ako nisam dovoljno zgodna, to je u svakom slučaju dobro. Bit ću barem jednu stepenicu ispod Aspenovih sestara. One su prirodno lijepe i s malo šminke izgledaju još ljepše. Ako Kamber ili Celia pobijede, cijela Aspenova obitelj bit će uzdignuta. Moja se majka neće moći protiviti mojoj udaji za jednog Jedinicu samo zato što nije princ glavom i bradom. Moja neobaviještenost je blagoslov. - Mislim da si u pravu - rekla je mama. - Ona djevojka izgleda kao da se sprema za božićnu proslavu. - Nasmijala se, ali ja sam znala da joj je mrsko što sam u nepovoljnijem položaju. - Ne znam zašto neke djevojke toliko pretjeruju. Pogledajte Americu. Jako je lijepa. Drago mi je što ti nisi išla tim putem - rekla je gospođa Leger. - Ja nisam ništa posebno. Tko bi odabrao mene pokraj Kamber i Celije? namignula sam im i njih dvije su se nasmiješile. I mama se nasmiješila, ali usiljeno. Mora da je razmišljala o tome hoćemo li ostati čekati u redu ili bi bilo bolje odvući me kući i natjerati da se preodjenem. 26 Kiera Cass


- Ne budi smiješna! Svaki put kad se Aspen vrati kući s ispomoći tvom bratu, uvijek kaže da su Singeri naslijedili i te kako puno darovitosti i ljepote - rekla je Aspenova majka. - Doista? Kakav krasan mladić! - zagugutala je moja majka. - Da. I najbolji sin kojeg bi svaka majka mogla poželjeti. Velika mi je potpora i marljivo radi. - Jednog će dana silno usrećiti neku djevojku - odgovorila je moja majka. Samo je napola sudjelovala u razgovoru, i nadalje odmjeravajući konkurenciju. Gospođa Leger hitro se osvrnula oko sebe. - U povjerenju, mislim da možda već ima nekoga na umu. Zaledila sam se. Nisam znala trebam li komentirati ili ne, nesigurna koja bi me reakcija odala. - Kakva je? - upitala je moja majka. Čak i kad je planirala moju udaju za posvemašnjeg neznanca, još uvijek je imala vremena za ogovaranje. - Nisam sigurna. Nisam je upoznala. I samo nagađam da se on s nekime viđa, ali u posljednje mi vrijeme djeluje sretniji - odgovorila je gospođa Leger sa širokim osmijehom na licu. U posljednje vrijeme? Pa viđamo se već gotovo dvije godine! Zašto tek u posljednje vrijeme? - Pjevuši - dodala je Celia. - Da, i pjeva - suglasila se Kamber. - Pjeva? - uzviknula sam. - O, da - odgovorile su uglas. - Tad se definitivno s nekim viđa! - upala im je u riječ moja majka. - Baš me zanima tko je ona. - Nemam pojma. Ali sigurna sam da je divna djevojka. On je ovih nekoliko posljednjih mjeseci doista naporno radio... više nego inače. I stavlja novac na stranu. Mislim da pokušava uštedjeti za ženidbu. Nisam mogla suspregnuti dahtaj. Na moju sreću, sve su ga pripisale općem uzbuđenju zbog te vijesti. - Ne bih mogla biti sretnija nego što jesam - nastavila je Aspenova mama. Iako nam on još nije spreman reći tko je ta djevojka, ja je već volim. On se stalno smješka i jednostavno djeluje sretan i zadovoljan. Teško nam je otkad smo

27 Izbor


izgubili Herricka... Aspen je većinu toga preuzeo na sebe. Svaka djevojka koja njega usrećuje meni je već kći. - Baš je sretnica! Tvoj je Aspen divan mladić - odgovorila je moja mama. Nisam mogla vjerovati. Njegova je obitelj jedva sastavljala kraj s krajem, a on je stavljao novac na stranu za mene! Nisam znala bih li ga zbog toga izgrdila ili izljubila. Samo sam... Ostala sam bez riječi. On će mene stvarno zaprositi! O tome sam mogla samo razmišljati. Aspen, Aspen, Aspen. Došla sam na red, potpisom potvrdila da je sve na mom obrascu istina i fotografirala se. Sjela sam na stolicu, zamahnula jednom ili dvaput glavom da mi kosa malo živne i okrenula se prema fotografu. Mislim da nijedna djevojka u cijeloj Illéi nije mogla imati osmijeh sretniji od mojega.

28 Kiera Cass


ČETVRTO POGLAVLJE

B

io je petak, što znači da će u osam navečer biti Vijesti iz ileanske prijestolnice. Nismo bili obvezni gledati tu emisiju, ali nije bilo mudro propustiti je. Čak bi i Osmice - beskućnici, lutalice - pronašli kakvu trgovinu ili crkvu u kojoj bi mogli gledati Vijesti. A sad kad se bližio Izbor, Vijesti su bile više nego poluobvezne. Svi su željeli znati što se u tom smislu događa. - Misliš li da će večeras objaviti dobitnice? - upitala je May pretrpavajući usta pire krumpirom. - Ne, draga. Sve prikladne djevojke imaju još devet dana da predaju prijavnice. Vjerojatno ćemo tek za dva tjedna doznati tko je izvučen. - Mamin je glas bio najsmireniji što sam ga čula nekoliko posljednjih godina. Bila je posve opuštena, sretna što je dobila nešto što je doista željela. - Ah! Ne mogu podnijeti čekanje - potužila se May. Ona ne može podnijeti čekanje? Pa moje je ime u bubnju! - Mama mi je rekla da ste prilično dugo morale čekati u redu. - Iznenadila sam se da se tata želi uključiti u ovaj razgovor. - Da - odgovorila sam. - Nisam očekivala toliko mnogo djevojaka. Ne znam zašto daju još devet dana; kunem se da su se sve djevojke u pokrajini već prijavile. Tata se zahihotao. - Jesi li se zabavila odmjeravajući konkurenciju? - Nisam se ni trudila - iskreno sam odgovorila. - To sam prepustila mami. Mama je potvrdno kimnula glavom. - Ja ih jesam odmjerila, to svakako. Nisam si mogla pomoći. Ali mislim da je America dobro izgledala. Dotjerano, ali prirodno. Ti si, dušo, tako lijepa. Ako doista pregledavaju prijavnice, a ne izabiru nasumce, imaš i bolju šansu nego što sam mislila. - Ne znam - oklijevala sam. - Sjećaš se one djevojke koja je na usnama imala toliko mnogo crvenog ruža da je izgledala kao da krvari? Možda se princu to sviđa. Svi su se nasmijali, a mama i ja smo ih nastavile zabavljati komentarima odjeće koju smo zamijetile. May je gutala svaku našu riječ, a Gerad je samo sjedio i smješkao se između dvaju zalogaja večere. Ponekad je bilo lako zaboraviti da je u našoj kući stalno napeto otkad je Gerad postao sposoban doista shvatiti svijet oko sebe.

29 Izbor


U osam smo se svi natrpali u dnevni boravak - tata u svoj naslonjač, May pokraj mame koja je sjedila na kauču s Geradom u krilu, a ja ispruživši se na podu - i uključili televizor, javno dostupan program. To je bio jedini besplatan program pa su ga mogle gledati čak i Osmice, ako imaju prijamnik. Zasvirala je himna. Možda je to glupo, ali uvijek sam voljela našu nacionalnu himnu. Ona mi je jedna od najdražih pjesama. Na ekranu se pojavila kraljevska obitelj. Kralj Clarkson stajao je na pozornici. Njegovi savjetnici koji su imali najnovije informacije o infrastrukturi i nekim ekološkim problemima sjedili su s jedne strane i kamera ih je prikazala. Izgledalo je kao da će večeras objaviti nekoliko stvari. Na lijevoj strani ekrana, kraljica i princ Maxon sjedili su na svojim uobičajenim sjedalima nalik prijestoljima i u svojoj uobičajenoj otmjenoj odjeći, i izgledali dostojanstveno i važno. - Ames, evo tvog dečka - objavila je May i svi su se nasmijali. Pažljivo sam promotrila Maxona. Pretpostavljam da je na svoj način bio zgodan. Iako, ni približno kao Aspen. Kosa mu je boje meda, a oči smeđe. Na određeni je način izgledao kao ljeto, što je valjda nekim ljudima privlačno. Kratko podšišane i uredno počešljane kose, u savršeno krojenom sivom odijelu. Ali sjedio je kao da je progutao motku. Izgledao je jako ukočeno. Njegova čista kosa bila je previše savršena, odijelo krojeno po mjeri previše kruto. Više je nalikovao slici nego osobi. Gotovo sam osjetila sažaljenje prema djevojci koja će završiti s njim. Život s njim vjerojatno će biti nešto najdosadnije što se dade zamisliti. Usredotočila sam se na njegovu majku. Izgledala je spokojno. I ona je sjedila uspravno na svom sjedalu, ali nije djelovala ledeno. Shvatila sam da za razliku od kralja i princa Maxona ona nije odrasla u palači. Bila je slavljena kći Illée. Možda je nekoć bila slična meni. Kralj je već govorio, ali morala sam doznati. - Mama? - šapnula sam, nastojeći ne omesti tatu. - Da? - Kraljica... što je ona bila? Mislim, koja kasta? Mama se nasmiješila mom zanimanju. - Četvorka. Četvorka. Godine kad se gradi karakter provela je radeći u nekoj tvornici ili trgovini, ili možda na farmi. Kako je živjela? Je li imala veliku obitelj? Dok je odrastala, vjerojatno nije morala brinuti o hrani. Jesu li njezine prijateljice bile ljubomorne na nju kad je bila odabrana? Da ja imam doista blisku prijateljicu, bi li ona bila ljubomorna na mene? 30 Kiera Cass


To je bilo glupo. Mene neće izabrati. Zato sam se usredotočila na kraljeve riječi. - Jutros je, evo, novi napad u Novoj Aziji poljuljao naše baze. Naše su se postrojbe našle brojčano lagano nadmašene, ali uvjereni smo da će s novim novačenjem sljedeći mjesec moral narasti, da ne spominjemo dotok novih snaga. Mrzila sam rat. Nažalost, bili smo mlada država koja se morala zaštititi od svih. Nije bilo vjerojatno da bismo preživjeli novi napad. Nakon što nas je kralj izvijestio o nedavnom napadu na pobunjenički logor, financijska ekipa prenijela nam je najnovije informacije o stanju duga, a predstojnik Odbora za infrastrukturu objavio je da za dvije godine planiraju započeti radove na obnovi nekoliko autocesta, od kojih neke nisu bile dirnute od Četvrtoga svjetskog rata. Na kraju je na pozornicu izašla i zadnja osoba, ceremonijalmajstor. - Dame i gospodo Illée, dobra vam večer. Kako vam je svima poznato, nedavno su poštom poslane obavijesti s pozivom za sudjelovanje na Izboru. Primili smo prvu pošiljku predanih prijavnica i sa zadovoljstvom mogu reći da se na tisuće prekrasnih ileanskih djevojaka već prijavilo za Izbor! U kutu iza njega, Maxon se malo promeškoljio na sjedalu. Znoji li se? - U ime kraljevske obitelji, želio bih vam zahvaliti na entuzijazmu i domoljublju. Uz malo sreće, do Nove godine ćemo proslaviti zaruke našega ljubljenog princa Maxona s jednom čarobnom, darovitom i inteligentnom kćerkom Illée! Onih nekoliko savjetnika koji su sjedili na pozornici zapljeskali su. Maxon se smješkao, ali izgledao je kao da mu je neugodno. Kad je pljesak utihnuo, ceremonijalmajstor ponovno je progovorio. - Naravno, mnoštvo će emisija biti posvećeno upoznavanju mladih kandidatkinja, da ne spominjemo posebne emisije o njihovu životu u palači. Kroz to uzbudljivo vrijeme provest će nas za to najkvalificiranija osoba, naš gospodin Gavril Fadaye! Ponovno se začuo pljesak, ali ovaj put od moje mame i May. Gavril Fadaye bio je legenda. Već dvadesetak godina komentirao je povorke za Svečanost zahvalnih i božićne emisije i sve što se slavilo u palači. Nikad nisam gledala razgovor s članovima kraljevske obitelji ili njihovim najbližim prijateljima i rođacima koji je vodio netko drugi osim njega. - Oh, America, mogla bi upoznati Gavrila! - zapjevuckala je mama. - Evo ga, dolazi! - uzviknula je May mašući rukicama. 31 Izbor


Naravno, Gavril se došepirio na pozornicu u uštirkanom plavom odijelu. Bio je možda u kasnim četrdesetim godinama života i uvijek je izgledao otmjeno. Dok je hodao pozornicom, svjetlo je obasjalo zlatnu značku na njegovu suvratku, naizgled u obliku znaka forte na mojim klavirskim partiturama. - Dooobra večeeer, Illéo! - uzviknuo je. - Moram reći da sam silno počašćen što sam dio Izbora. Pravi sam sretnik, upoznat ću trideset pet prekrasnih mladih žena! Koji idiot ne bi htio moj posao? - Namignuo nam je kroz kameru. - Ali prije nego što upoznam te dražesne dame od kojih će jedna biti naša nova princeza, imam zadovoljstvo porazgovarati s muškarcem zbog kojega se Izbor i održava, našim princem Maxonom. Nato je Maxon prešao preko sagom prekrivene pozornice i zaustavio se uz dvije stolice postavljena za njega i Gavrila. Izravnao je kravatu i namjestio odijelo, kao da treba izgledati još dotjeranije. Rukovao se s Gavrilom i sjeo sučelice njemu, uzevši mikrofon u ruku. Stolica je bila dovoljno visoka da se Maxon stopalima osloni na prečku između nogu stolice. Tako je izgledao mnogo opušteniji. - Zadovoljstvo vas je ponovno vidjeti, Vaše Veličanstvo. - Hvala vam, Gavrile. Zadovoljstvo je moje. - Maxonov glas bio je smiren i siguran kao i sve ostalo na njemu. Zračio je službenošću. Namrštila sam se na pomisao da sam u istoj prostoriji s njime. - Za manje od mjesec dana, trideset pet mladih žena doselit će u vašu kuću. Što mislite o tome? Maxon se nasmijao. - Iskreno rečeno, pomalo sam napet zbog toga. Pretpostavljam da će s toliko puno gošći biti mnogo bučnije. Svejedno im se radujem. - Jeste li zamolili dobrog starog tatu za savjet kako se on uspio dočepati tako lijepe supruge kad je bio njegov red? I Maxon i Gavril pogledali su prema kralju i kraljici, a i kamera se prebacila na njih, pokazujući kako se sa smiješkom promatraju, držeći se za ruke. Djelovali su iskreno, ali otkud bismo mi znali i da su samo glumatali? - Zapravo, nisam. Kao što znate, situacija u Novoj Aziji eskalira i s ocem sam više raspravljao o vojnim pitanjima. Nije baš bilo vremena za razgovor o djevojkama. Mama i May su se nasmijale. Pretpostavljam da je taj njegov odgovor bio pomalo smiješan.

32 Kiera Cass


- Nije nam ostalo još mnogo vremena pa bih volio odgovor na još samo jedno pitanje. Kako zamišljate svoju savršenu djevojku? Maxon je djelovao iznenađen. Bilo je teško reći, ali kao da se zarumenio. - Iskreno, ne znam. Mislim da u tome i jest ljepota Izbora. Ni jedna kandidatkinja, ni izgledom, ni sklonostima, ni ćudi, neće biti kao druga. Nadam se da ću kroz upoznavanje i razgovor s njima otkriti što želim, da ću to doznati putem. - Maxon se nasmiješio. - Hvala vam, Vaše Veličanstvo. To ste dobro rekli. Mislim da govorim u ime svih stanovnika Illée kad vam želim sreću. - Gavril je ispružio ruku i ponovno se rukovao s princem. - Hvala vama, gospodine - odgovorio je Maxon. Kamera se nije dovoljno brzo okrenula i vidjelo se kako princ pogledava prema svojim roditeljima, pitajući se je li rekao što je trebao. Sljedeći kadar približio je Gavrilovo lice pa nisam mogla vidjeti kako su oni reagirali. - Bojim se da je naše vrijeme za večeras isteklo. Hvala vam što ste gledali Vijesti iz ileanske prijestolnice i vidimo se sljedeći tjedan. Tada je zasvirala glazba i započela odjavna špica. - America i Maxon zaljubljeni par - zapjevala je May. Dograbila sam jastuk i bacila ga na nju, ali i sama sam se morala nasmijati na tu pomisao. Maxon je tako ukočen i suzdržan. Bilo je teško zamisliti da bi itko mogao biti sretan s takvim bezveznjakom. Ostatak večeri provela sam nastojeći ne obazirati se na Mayino zadirkivanje, da bih na kraju otišla u svoju sobu kako bih bila nasamo. I sama pomisao da sam u blizini Maxona Schreavea u meni je izazivala nelagodu. Mayino bockanje zadržalo mi se u mislima cijelu noć i kvarilo mi san. Bilo mi je teško odrediti koji me je točno zvuk probudio, ali kad sam ga postala svjesna, pokušala sam posve nepomična promotriti svoju sobu, u slučaju da je netko u njoj. Kuc, kuc, kuc. Polako sam se okrenula prema prozoru i ugledala Aspenovo nacereno lice. Ustala sam iz kreveta i na vrhovima prstiju prišla vratima, zatvorila ih i zaključala. Zatim sam se vratila do kreveta, podigla zasun s prozora i polako ga otvorila. Nalet vrućine koji nije imao nikakve veze s ljetom pomeo me kad se Aspen kroz prozor provukao na moj krevet. 33 Izbor


- Što radiš ovdje? - šapnula sam, nasmiješena u mraku. - Morao sam te vidjeti - dahnuo je u moj obraz, ovivši ruke oko mene i privlačeći me k sebi dok nismo ležali na krevetu jedno pokraj drugoga. - Aspene, moram ti reći toliko toga. - Pssst, ni riječ. Ako nas itko čuje, bit će vraga. Samo mi dopusti da te gledam. Udovoljila sam mu. Ležala sam pokraj njega, nijema i nepomična, dok je on netremice promatrao moje oči. Kad se do sita nagledao, njuškao me po vratu i kosi. A onda su njegove ruke krenule niz moj struk i bok. Čula sam kako počinje sve teže disati i nešto u tom zvuku i mene je ošamutilo. Njegove usne, skrivene na mom vratu, počele su me ljubiti. Zadahtala sam od ugode. Nisam si mogla pomoći. Aspenove usne putovale su mojom bradom do usana, djelotvorno utišavajući moje dahtaje. Priljubila sam se uz njega i oboje smo se oznojili od užurbanog milovanja i vlažne noći. Bio je to ukraden trenutak. Aspenove usne najzad su usporile, iako ja nisam bila ni približno spremna prestati. Ali morali smo biti pametni. Odemo li imalo dalje i bude li dokaza za to, oboje ćemo završiti u zatvoru. Još jedan razlog zašto se svi žene mladi: čekanje je mučenje. - Trebao bih ići - šapnuo je. - Ali ja želim da ostaneš. - Usne su mi bile uz njegovo uho. Ponovno sam osjetila miris njegova sapuna. - America Singer, doći će vrijeme kad ćeš svaki dan tonuti u san u mom naručju. I svako se jutro buditi uz moje poljupce. I više od toga. - Ugrizla sam se za usnicu na tu pomisao. - Ali sad moram ići. Izazivamo sreću. Uzdahnula sam i pustila ga iz naručja. Bio je u pravu. - Volim te, America. - I ja volim tebe, Aspene. Ovi tajni trenuci bit će dovoljni da prebrodim sve što se sprema: mamino razočaranje kad ne budem izabrana, posao koji ću morati odraditi kako bih pomogla Aspenu da uštedi, eksploziju koja će uslijediti kad Aspen zatraži od tate moju ruku i sve muke koje nas čekaju jednom kad se vjenčamo. Ništa od toga nije bilo važno. Ne ako imam Aspena.

34 Kiera Cass


PETO POGLAVLJE

T

jedan poslije, u kućicu na drvetu stigla sam prije Aspena. Trebalo se malo potruditi da u tišini prenesem onamo sve što sam željela, ali uspjela sam. Još jednom sam namjestila tanjure kad sam čula kako se netko penje po stablu. - Bu! Aspen se lecnuo i nasmijao. Zapalila sam novu svijeću koju sam kupila samo za nas. On mi je prišao i poljubio me, i već u sljedećem trenutku počela sam mu govoriti o svemu što se dogodilo tijekom tjedna. - Nisam ti dospjela ispričati o prijavama - rekla sam, uzbuđena zbog novosti. - Kako je prošlo? Mama kaže da je bila ogromna gužva. - Aspene, bila je prava ludnica. Trebao si vidjeti kako su se neke cure odjenule! I sigurna sam da znaš da cijela ta priča nije baš potpuna lutrija kako tvrde. Dakle, sve vrijeme bila sam u pravu. U Carolini ima mnogo zanimljivijih djevojaka od mene koje su se prijavile i među kojima mogu birati, pa je sve ovo bilo jedno veliko ništa. - Svejedno, hvala ti što si to učinila. Meni mnogo znači. - Pogled mu je još uvijek bio prikovan uz mene. Nije se ni potrudio osvrnuti po kućici. Upijao me je, kao uvijek. - Najbolje od svega jest da me je majka, ne znajući da sam ti već obećala da ću to učiniti, podmitila da se prijavim. - Nisam mogla suspregnuti osmijeh. Ovaj su tjedan obitelji već počele priređivati proslave za svoje kćeri, sigurne da će baš one biti odabrane za Izbor. Pjevala sam na čak sedam takvih proslava, ponekad čak na dvije po večeri kako bih zaradila novac. A mama je održala riječ. Imati novac koji je samo moj davalo mi je osjećaj slobode. - Podmitila te? Čime? - Lice mu je zasjalo od uzbuđenja. - Novcem, naravno. Pogledaj, pripremila sam ti gozbu! - Odmaknula sam se od njega i posegnula za tanjurima. Namjerno sam za večeru skuhala previše hrane kako bi nešto ostalo za njega i danima sam pekla kolače. May i ja smo ionako bile ovisnice o slatkišima i ona je bila oduševljena što svoj novac trošim na njih. - Što je sve ovo? - Hrana. Sama sam je pripravila. - Pucala sam od ponosa zbog truda koji sam uložila. Aspen će večeras napokon biti sit. Ali njemu je osmijeh nestao s lica dok je gledao jedan tanjur za drugim. 35 Izbor


- Aspene, zar nešto nije u redu? - Ovo nije u redu. - Odmahnuo je glavom i skrenuo pogled s poslastica. - Kako to misliš? - America, ja bih se trebao brinuti o tebi. Za mene je ponižavajuće doći ovamo i dopustiti ti da mi sve ovo prirediš. - Ali stalno ti dajem hranu. - Svoje ostatke. Misliš da ne znam? Ne osjećam se loše kad uzmem nešto što ti ne želiš. Ali da ti... ja sam taj koji bi trebao... - Aspene, ti meni stalno nešto daješ. Brineš o meni. Imam svoje penije... - Penije? Misliš li da je dobra zamisao sad ih spominjati? Zar ne znaš koliko ja to mrzim? Mrzim što te obožavam slušati kako pjevaš, a ne mogu ti za to doista platiti kao svi drugi. - Ne bi mi uopće trebao plaćati! To je dar. Sve moje što želiš je i tvoje! - Znala sam da moramo paziti da ne budemo preglasni. Ali u tom mi je trenutku bilo svejedno. - America, ja nisam neki bogac. Ja sam muškarac. Ja sam taj koji bi trebao donositi novac u kuću. Aspen je zario prste u kosu. Vidjela sam da ubrzano diše. Kao i uvijek, razmišljao je kako da se provuče kroz svađu. Ali ovaj je put u njegovu pogledu nešto bilo drugačije. Umjesto da mu lice postane sve usredotočenije, malopomalo postajalo je sve zbunjenije. Moja je ljutnja brzo izblijedjela kad sam ga vidjela tako izgubljenog. Umjesto srdžbe osjećala sam krivnju. Željela sam ga razmaziti, ne poniziti. - Volim te - šapnula sam. Odmahnuo je glavom. - I ja volim tebe, America. - Ali još uvijek me nije želio pogledati. Uzela sam malo kruha koji sam ispekla i stavila mu ga na dlan. Bio je previše gladan da ne bi odgrizao zalogaj. - Nisam te željela povrijediti. Mislila sam da ću te usrećiti. - Ne, Mer, sretan sam. Ne mogu vjerovati da si sve ovo učinila za mene. Samo... Nemaš pojma koliko mi smeta što ja za tebe to ne mogu učiniti. Zaslužuješ bolje. - Srećom, nastavio je jesti dok je to govorio. - Moraš prestati misliti o meni na takav način. Kad smo sami, ja nisam Petica i ti nisi Šestica. Samo smo Aspen i America. I na svijetu ne želim ništa osim tebe. 36 Kiera Cass


- Ali ja ne mogu prestati misliti na taj način. - Pogledao me je. - Tako sam odgojen. Otkad sam bio dijete, slušam da su “Šestice rođene služiti” i da “Šestice nisu stvorene biti viđene”. Cijelog mog života uče me da budem nevidljiv. - Uhvatio je moju ruku čvrsto kao u škrip. - Budemo li zajedno, Mer, i ti ćeš biti nevidljiva. A ja to za tebe ne želim. - Aspene, već smo razgovarali o tome. Znam da će biti drugačije i spremna sam na to. Ne znam kako bih ti to jasnije dala do znanja. - Položila sam dlan na njegovo srce. - Čim ti budeš spreman pitati, ja sam spremna pristati. Bilo je zastrašujuće tako se izložiti, apsolutno jasno dati do znanja dubinu svojih osjećaja. Znao je što govorim. Ali ako moja ranjivost njemu ulije hrabrost, izdržat ću. Netremice me je gledao u oči. Ako je tražio dvoumljenje, tratio je vrijeme. Aspen je bio jedino u što sam bila sigurna. - Ne. - Molim? - Ne. - Ta je riječ bila kao šamar. - Aspene? - Ne znam kako sam se ikad mogao zavaravati da će ovo s nama funkcionirati. - Ponovno je provukao prste kroz kosu, kao da pokušava istjerati iz glave sve svoje misli o meni koje je ikad gajio. - Ali rekao si da me voliš. - I volim te, Mer. To i jest ono bitno. Ne mogu te svesti na ono što sam jesam. Ne mogu podnijeti pomisao da si gladna, prozebla ili prestrašena. Ne mogu te učiniti Šesticom. Osjećala sam kako mi naviru suze. On to ne misli ozbiljno. Ne može to misliti. Ali prije nego što sam mu dospjela reći da povuče svoje riječi, Aspen je već puzao prema izlazu iz kućice. - Kamo... kamo ideš? - Odlazim. Idem kući. Žao mi je što sam ti ovo učinio, America. Gotovo je. - Molim? - Gotovo je. Više neću dolaziti. Ne ovako. Rasplakala sam se. - Aspene, molim te. Razgovarajmo. Samo si uzrujan. - Uzrujaniji sam nego što misliš. Ali ne na tebe. Mer, ja to jednostavno ne mogu učiniti. Ne mogu. 37 Izbor


- Aspene, molim te... Čvrsto me je zagrlio i poljubio - doista poljubio - zadnji put. Potom je nestao u noć. I zato što je ova država takva kakva jest, zbog svih zakona zbog kojih smo se morali skrivati, ja nisam mogla ni poviknuti za njim. Nisam mu mogla još jednom reći da ga volim.

Prošlo je nekoliko dana i bilo mi je jasno kako moja obitelj vidi da nešto nije kako treba, ali vjerojatno su pretpostavili da sam nervozna zbog Izbora. Tisuću sam puta poželjela briznuti u plač, ali sam se suzdržala. Jednostavno sam nekako dogurala do petka, u nadi da će se sve vratiti u normalu nakon što u Vijestima objave imena. Sve sam već bila smislila u glavi. Kako će najaviti Celiju ili Kamber i moja će majka biti razočarana, ali ne toliko razočarana kao što bi bila da izaberu neku neznanku. Tata i May će biti sretni zbog njih; naše su obitelji bile bliske. Znala sam da Aspen sigurno razmišlja o meni jednako kao i ja o njemu. Kladim se da će dojuriti ovamo i prije nego što emisija završi, preklinjati me da mu oprostim i zaprositi me. To će biti malo preuranjeno budući da djevojkama ništa nije zajamčeno, ali moći će iskoristiti opće uzbuđenje. Ono će vjerojatno mnogo toga popraviti. U mojoj glavi, sve je ispalo savršeno. U mojoj glavi, svi su bili sretni...

Vijesti su trebale početi za deset minuta, a mi smo svi već bili na svojim mjestima. Sigurno nismo bili jedini koji nisu željeli propustiti ni sekundu večerašnje objave. - Sjećam se kad je izabrana kraljica Amberly! Oh, od samog sam početka znala da će uspjeti. - Mama je pekla kokice, kao da se spremamo gledati film. - Mama, jesi li se i ti prijavila za lutriju? - upitao je Gerad. - Nisam, medeni, mama je bila dvije godine premlada da bi zadovoljila uvjete. Ali, na sreću, dobila sam tvog tatu. - Nasmiješila se i namignula. Opa! Mora da je bila dobro raspoložena. Nisam se mogla sjetiti kad je zadnji put bila tako srdačna prema tati. - Kraljica Amberly je najbolja kraljica ikad. Prelijepa je i pametna. Svaki put kad je vidim na telki želim biti baš kao ona - s uzdahom je rekla May. 38 Kiera Cass


- Dobra je kraljica - tiho sam dometnula. Napokon je kucnulo osam sati i na ekranu se pojavio nacionalni grb praćen instrumentalnom inačicom himne. Jesam li doista drhtala? Bila sam prespremna da sve to završi. Pojavio se kralj i kratko iznio najnovije vijesti o ratu. I druge su objave bile kratke. Činilo se da su svi ondje dobre volje. Pretpostavila sam da su i oni uzbuđeni. Na kraju se pojavio i ceremonijalmajstor i najavio Gavrila koji je smjesta prišao kraljevskoj obitelji. - Dobra večer, Vaše Veličanstvo - obratio se kralju. - Gavrile, uvijek vas je lijepo vidjeti. - Kralj je bio neuobičajeno živahan. - Radujete li se objavi? - Da, naravno. Jučer sam bio prisutan kad je izvučeno nekoliko kandidatkinja; sve krajnje dražesne djevojke. - Znači, već znate tko su? - uzviknuo je Gavril. - Samo za nekoliko njih, samo za nekoliko. - Je li kojim slučajem vaš otac podijelio tu informaciju s vama, gospodine? obratio se Gavril Maxonu. - Nipošto. Ja ću djevojke vidjeti kad i svi ostali - odgovorio je Maxon. Vidjelo se da pokušava sakriti nervozu. Shvatila sam da mi se dlanovi znoje. - Vaše Veličanstvo - Gavril je prišao kraljici. - Imate li kakav savjet za Odabrane? Kraljica se nasmiješila svojim uobičajenim vedrim osmijehom. Nisam znala kako su izgledale druge djevojke kad se ona natjecala, ali nisam mogla zamisliti da bi ijedna bila tako ljupka i dražesna kao ona. - Uživajte u svojoj zadnjoj večeri koju ćete provesti kao obične djevojke. Od sutra će se, bez obzira na sve, vaš život zauvijek promijeniti. I jedan star, ali dobar savjet: budite što jeste. - Mudre riječi, moja kraljice, mudre riječi. Nakon njih, otkrijmo trideset pet mladih dama izvučenih za Izbor. Dame i gospodo, molim vas da mi se pridružite u čestitkama ovim Kćerima Illée!

39 Izbor


Na ekranu se pojavio nacionalni grb. U gornjem desnom kutu u malom je okviru bilo Maxonovo lice, kako bismo vidjeli njegovu reakciju dok se na monitoru izmjenjuju fotografije. I on će ih, kao i svi mi, već procjenjivati. Gavril je u ruci držao mnoštvo kartica, spreman glasno pročitati imena djevojaka čiji svjetovi, prema kraljičinim riječima, tek što se nisu zauvijek promijenili. - Gospođica Elayna Stoles iz Hansporta, Trojka. - Na ekranu se pojavila fotografije sitne djevojke porculanske kože. Izgledala je kao dama. Maxon se zadovoljno nasmiješio. - Gospođica Tuesday Keeper iz Waverlyja, Četvorka. - Pojavila se djevojka s pjegicama. Izgledala je starije, zrelije. Maxon je nešto šapnuo kralju. - Gospođica Fiona Castley iz Palome, Trojka. - Ta je gospođica bila brineta očiju nalik žeravi. Možda mojih godina, ali djelovala je nekako... iskusnije. Okrenula sam se prema mami i May na kauču. - Ne djeluje li grozno... - Gospođica America Singer iz Caroline, Petica. Naglo sam okrenula glavu prema ekranu i ugledala je. Moju fotografiju snimljenu netom nakon što sam doznala da Aspen štedi kako bi se vjenčao sa mnom. Blistala sam, puna nade i ljepote. Izgledala sam zaljubljeno. I neki je idiot pomislio da sam zaljubljena u princa Maxona. Mama je vrisnula pokraj mog uha, a May je skočila rasipavajući kokice na sve strane. I Gerada je spopalo uzbuđenje pa je zaplesao. Tata... teško je reći, ali mislim da se potajno smješkao iza svoje knjige. Propustila sam Maxonovu reakciju. Telefon je zazvonio. I nije prestajao zvoniti danima.

40 Kiera Cass


ŠESTO POGLAVLJE

S

ljedećega tjedna u našu su kuću nagrnuli razni službenici da me pripreme za Izbor. Jedna je odvratna žena mislila da sam lagala u odgovorima na polovinu pitanja u aplikaciji, a došao je i pravi čuvar palače kako bi s lokalnim vojnicima utvrdio mjere sigurnosti i pomno pročešljao našu kuću. Očito, mogući napadi pobunjenika mogu se očekivati i prije nego što odem u palaču. Krasno. Dva puta nazvala nas je neka žena po imenu Silvia, samouvjerena i poslovna istodobno, s pitanjem treba li nam išta. Moj najdraži posjetitelj bio je mršav muškarac s kozjom bradicom koji me je došao izmjeriti za novu garderobu. Nisam bila sigurna što mislim o cjelodnevnom nošenju haljina formalnih kao kraljičine, ali radovala sam se promjeni. Zadnji od tih posjetilaca došao je u srijedu poslijepodne, dva dana prije mog planiranog odlaska. Bio je zadužen da me uputi u sva službena pravila. Bio je nevjerojatno mršav, začešljane masne, crne kose, i stalno se znojio. Kad je ušao u kuću, upitao je možemo li negdje porazgovarati nasamo. Tad sam prvi put shvatila da se nešto događa. - Možemo sjesti u kuhinju, ako vam to odgovara - predložila je mama. Obrisao je glavu maramicom i pogledao May. - Zapravo, u redu je i ovdje. Samo mislim da bi možda bilo bolje da vaša mlađa kći ne bude prisutna. Što bi to on mogao reći, a što May ne smije čuti? - Mama? - upitala je May, tužna što će biti izostavljena. - May, dušo, idi radi na svojoj slici. Posljednjeg si tjedna malo zanemarila posao. - Ali... - Ispratit ću te, May - ponudila sam, gledajući suze koje su joj navirale na oči. Kad smo se udaljile hodnikom i nitko nas nije mogao čuti, privukla sam je k sebi i zagrlila. - Ne brini - šapnula sam. - Večeras ću ti sve reći. Obećavam. Mora joj se priznati, nije otkrila našu urotu poskočivši kao obično. Samo je mrko kimnula glavom i otišla u svoj kutak u tatinu ateljeu. Mama je skuhala čaj mršavku i nas troje sjeli smo za kuhinjski stol porazgovarati. Mršavko je na stol odložio fascikl na kojem je bilo napisano moje

41 Izbor


ime, i pokraj njega hrpu papira i olovku. Uredno je složio dokumente i počeo govoriti. - Ispričavam se što sam tajnovit, ali moram se dotaknuti nekih stvari koje nisu za mlade uši. Mama i ja smo se brzo pogledale. - Gospođice Singer, ovo će zvučati grubo, ali od prošlog petka vi se smatrate vlasništvom Illée. Odsad nadalje morate paziti na svoje tijelo. Donio sam vam nekoliko obrazaca koje ćete potpisati kako vam budem objašnjavao. Svako nepridržavanje ovih pravila rezultirat će vašim trenutnim isključenjem iz Izbora. Shvaćate li? - Da - oprezno sam odgovorila. - Odlično. Započnimo s lakim stvarima. Ovo su vitamini. Budući da ste vi Petica, pretpostavit ću da vam primjerena prehrana nije uvijek dostupna. Morate uzimati jednu ovu tabletu na dan. Sad ste prepušteni sami sebi, ali u palači ćete imati nekoga da vam pomogne. Gurnuo mi je preko stola veliku bočicu vitamina i obrazac na kojem sam potpisom morala potvrditi njihov primitak. Jedva sam se suzdržala da ne prasnem u smijeh. Kome treba pomoć da popije tabletu? - Donio sam izvještaj vašeg liječnika. Nema razloga za brigu. Čini se da ste izvrsna zdravlja, iako je rekao da ne spavate baš najbolje. Je li to istina? - Hm, mislim... u zadnje mi je vrijeme malo teško spavati od silnog uzbuđenja. - To je bila gotovo istina. Dani su pretjecali u vrtlogu priprema za palaču, ali noću, kad bih se umirila, razmišljala sam o Aspenu. Bilo je to jedino vrijeme kad nisam mogla izbjeći da mi dođe u misli, a činilo se da se ni njemu ne žuri otići iz njih. - Shvaćam. Večeras će vam donijeti nešto što će vam pomoći da zaspite, ako hoćete. Želimo da budete odmorni. - Ne, ne želim... - Da - prekinula me mama. - Oprosti, zlato, ali izgledaš iscrpljeno. Molim vas, pošaljite joj nešto za spavanje. - Da, gospođo. - Mršavko je još nešto zapisao u moj dosje. - Idemo dalje. Dakle, znam da je ovo osobno, ali o tome sam razgovarao sa svim natjecateljicama pa vas molim da se ne stidite. - Zastao je. - Potrebna mi je potvrda da ste doista djevica. 42 Kiera Cass


Mami su oči umalo ispale od čuđenja. Znači, zato je May morala otići. - Vi se šalite? - Nisam mogla vjerovati da bi oni poslali nekoga da to provjeri. Da su barem poslali ženu... - Ne, ne šalim se. Ako niste djevica, to moramo odmah znati. Fuj! I to s mamom u prostoriji. - Znam zakon, gospodine. Nisam glupa. Naravno da sam djevica. - Razmislite, molim vas. Otkrije li se da lažete... - Zaboga, America dosad nikad nije imala dečka! - rekla je mama. - Istina. - Uhvatila sam se za to uže, u nadi da će time ovaj razgovor završiti. - Odlično. Morat ćete potpisati ovaj obrazac da potvrdite svoju izjavu. Zakolutala sam očima, ali učinila sam što je tražio. Bila sam sretna što Illéa postoji, s obzirom na to da se naša zemlja umalo našla pretvorena u ruševine, ali od ovih sam propisa počela dobivati osjećaj da se gušim, kao da me sapinju neki nevidljivi lanci. Odredbe koga smiješ voljeti, obrasci kojima potvrđuješ da ti je djevičanstvo nedirnuto... krajnje iritantno. - Moram vas uputiti u pravila. Vrlo su jasna i ne bi vam trebalo biti teško pridržavati ih se. Budete li imali kakvih pitanja, recite. Podigao je glavu sa svoje hrpe obrazaca i pogledao me u oči. - Hoću - promrmljala sam. - Palaču ne smijete napustiti po vlastitoj želji. Iz nje vas mora otpustiti princ osobno. Ni sam kralj i kraljica ne mogu vas istjerati. Mogu reći princu da vas ne odobravaju, ali on je taj koji odlučuje tko ostaje, a tko odlazi. Izbor nije vremenski određen. Može završiti za nekoliko dana ili potrajati godinama. - Godinama? - užasnuto sam upitala. Pomisao da ću možda biti toliko dugo odsutna silno me uzrujala. - Ne brinite. Mala je vjerojatnost da će princ dopustiti da traje predugo. Ovo mu je prilika da pokaže svoju odlučnost, a predugo razvlačenje Izbora ne daje dobru sliku. Ali odluči li se za takav pristup, od vas će se zahtijevati da ostanete onoliko dugo koliko je princu potrebno da donese odluku. Mora da mi se strah vidio na licu jer je mama ispružila ruku i potapšala moju. Mršavko se, međutim, nije dao smesti. - Vi niste ta koja određuje kad ćete se vidjeti s princem. Bude li to želio, on će vas pozvati na druženje nasamo. Kad ste na nekom društvenom okupljanju i on je prisutan, to je druga priča. Ali vi ne smijete ići k njemu bez poziva. Iako nitko 43 Izbor


od vas ne očekuje da se dobro slažete s ostale trideset četiri natjecateljice, ne smijete se svađati s njima ili ih sabotirati. Uhvate li vas da ste digli ruku na drugu natjecateljicu, ojadili je, ukrali nešto od nje ili učinili išta što bi moglo oslabiti njezin privatni odnos s princem, na njemu je da odluči hoće li vas otpustiti na licu mjesta ili ne. Jedini vaš ljubavni odnos bit će s princem Maxonom. Otkrije li se da pišete ljubavne poruke nekome ovdje ili da ste u vezi s nekom drugom osobom u palači, to se smatra izdajom i kažnjivo je smrću. Mama je zakolutala očima, iako je to bilo možda jedino pravilo koje je mene zabrinulo. - Utvrdi li se da ste prekršili ijedan od Illéinih pisanih zakona, bit ćete kažnjeni kaznom propisanom za taj prekršaj. Vaš status jedne od Odabranih ne stavlja vas iznad zakona. Ne smijete nositi nikakvu odjeću ni jesti ikakvu hranu osim one koja će vam biti osigurana u palači. To je pitanje sigurnosti i strogo će se provoditi. Petkom ćete biti prisutni na svim izravnim prijenosima za Vijesti iz prijestolnice. Povremeno, ali uvijek uz prethodno upozorenje, u palači će biti kamere ili fotografi. Bit ćete uljudni i dopustiti im da vide vaš način života s princem. Vaša će obitelj dobiti financijsku naknadu za svaki tjedan koji provedete u palači. Prije odlaska, dat ću vam prvi ček. Također, ne ostanete li u palači, osigurat ćemo vam pomoć kako biste se nakon Izbora prilagodili svom životu. Ta će vam osoba pomoći u završnim pripremama prije odlaska u palaču, u pronalasku novog smještaja i zaposlenja nakon odlaska iz nje. Uspijete li ući među prvih deset, smatrat ćete se Elitom. Kad dobijete taj položaj, od vas će se zahtijevati da naučite pojedinosti života i obveze koje biste imali kao princeza. Te vam pojedinosti nije dopušteno tražiti prije tog vremena. Odsad nadalje, vi ste Trojka. - Trojka?! - uzviknule smo i mama i ja. - Da. Nakon Izbora, djevojkama je teško vratiti se starim životima. Dvojke i Trojke se snađu, ali Četvorke i niže najčešće se muče. Vi ste sad Trojka, ali ostali u vašoj obitelji ostaju Petice. Pobijedite li, i vi i cijela vaša obitelj postajete Jedinice kao članovi kraljevske obitelji. - Jedinice... - Mama je tu riječ prošaptala. - A stignete li do samoga kraja, udat ćete se za princa Maxona i postati okrunjena princeza Illée te preuzeti sva prava i obveze koje ta titula nosi. Shvaćate li? - Da. - Taj dio, ma koliko važno zvučao, bilo je najlakše podnijeti.

44 Kiera Cass


- Odlično. A sad, molim vas, potpišite ovaj obrazac kako biste potvrdili da ste obaviješteni o svim službenim pravilima, a vi, gospođo Singer, lijepo molim potpišite ovaj obrazac u potvrdu da ste primili ček. Nisam vidjela iznos na čeku, ali mami su na oči navrle suze. Žalostila me je pomisao na odlazak, ali bila sam sigurna da će nam, budem li već sljedeći dan poslana natrag kući, sam ovaj ček biti dovoljan da godinu dana provedemo bez ikakvih financijskih briga. A kad se vratim, svi će željeti da im pjevam. Imat ću puno posla. Ali, hoće li mi kao Trojki biti dopušteno pjevati? Budem li morala izabrati jedno od zanimanja za Trojke, mislim da bih poučavala. Možda ću barem moći drugima pomoći da nauče glazbu. Mršavko je skupio svoje obrasce i ustao, zahvalivši nam na vremenu i čaju. Prije odlaska morat ću imati posla još samo s jednim službenikom, a to će biti moja pomoćnica: osoba koja će me otpratiti od kuće i nakon toga u zračnu luku. A onda... onda ću biti prepuštena samoj sebi. Naš me gost zamolio da ga ispratim i mama se suglasila, budući da je željela pristaviti večeru. Nije mi se svidjelo što ću biti sama s njim, ali put do izlaznih vrata nije bio dug. - Još nešto - rekao je mršavko, već držeći ruku na kvaki. - Ovo nije baš pravilo, ali od vas ne bi bilo mudro ignorirati ga. Kad vas princ Maxon pozove da nešto učinite s njim, nemojte odbiti. Ma što to bilo. Večera, izlet, ljubljenje, više od ljubljenja... bilo što. Nemojte ga odbiti. - Molim? - Predlaže li mi onaj isti muškarac koji me je natjerao da potpišem izjavu o djevičanstvu da to djevičanstvo dadem Maxonu bude li ga želio? - Znam da zvuči... nedolično. Ali ne bi vam bilo uputno odbiti princa pod bilo kojim okolnostima. Doviđenja, gospođice Singer. Bila sam zgađena, ogorčena. Zakon, ileanski zakon, tražio je da pričekaš do braka. Na taj su se način učinkovito sprječavale bolesti i kaste ostajale nedirnute. Nezakonita djeca bacala su se na ulicu kako bi postala Osmice, a ako bi te otkrili bilo trudnoćom ili tuđim prokazivanjem, kazna je bila zatvor. Ako bi netko samo posumnjao, mogao si provesti nekoliko noći u zatvorskoj ćeliji. Istina, taj mi je zakon zabranjivao intimni odnos s onim koga volim i to mi je smetalo. Ali sad kad smo Aspen i ja prekinuli, bilo mi je drago što sam se morala sačuvati. Bila sam bijesna kao ris. Nisam li upravo potpisala obrazac koji kaže da ću biti kažnjena prekršim li ileanski zakon? Ja nisam iznad zakona - to je rekao onaj isti mršavko. Ali princ očito jest. Osjećala sam se prljavom, nižom od Osmice.

45 Izbor


- America, zlato, za tebe je - zapjevušila je mama. I sama sam čula zvono na ulaznim vratima, ali nije mi se žurilo otvoriti ih. Ako je došao još netko tko želi moj autogram, mislim da to neću moći podnijeti. Zaputila sam se hodnikom i skrenula prema ulazu. Na vratima je s buketom poljskoga cvijeća u ruci stajao Aspen. - Bog, America. - Glas mu je bio suzdržan, gotovo služben. - Bog, Aspene. - Moj je glas bio nesiguran. - Kamber i Celia ti šalju cvijeće. Žele ti sreću. - Prišao mi je i pružio cvijeće. Cvijeće od njegovih sestara, ne od njega. - Kako slatko! - uzviknula je mama. Umalo sam zaboravila da je i ona u blizini. - Baš mi je drago što si ovdje, Aspene. - Pokušala sam zvučati jednako suzdržano kao on. - Napravila sam strašan nered pakirajući se. Bi li mi pomogao da ga raskrčim? Budući da je moja mama bila blizu, morao je prihvatiti. U pravilu, Šestice ne odbijaju posao. Po tome smo bili jednaki. Puhnuo je kroz nos i kimnuo glavom. Aspen je pošao za mnom hodnikom. Razmišljala sam koliko sam često željela upravo ovo: da Aspen prošeće mojom kućom i uđe u moju sobu. Je li se to moglo dogoditi u okolnostima gorim nego što su ove? Otvorila sam vrata svoje sobe i Aspen se glasno nasmijao. - Zar te je pakirao pas? - Začepi! Jedva sam uspjela pronaći ono što sam tražila. I protiv svoje volje sam se nasmiješila. Dao se na posao, podigao prevrnute stvari, složio moje košulje. I ja sam, naravno, pomogla. - Zar nećeš ponijeti ništa od ove odjeće? - šapnuo je. - Ne. Od sutra nadalje, oni me odijevaju. - Oh! Opa! - Jesu li tvoje sestre bile razočarane? - Zapravo, nisu. - Odmahnuo je glavom u nevjerici. - Čim su vidjele tvoje lice, zacičale su od sreće. Lude su za tobom. Posebno mama.

46 Kiera Cass


- Volim tvoju mamu. Uvijek je ljubazna prema meni. Nekoliko minuta prošlo je u tišini dok se moja soba polako vraćala u normalu. - Tvoja je fotografija apsolutno predivna - započeo je. Zaboljelo me što mi govori da sam lijepa. To nije pošteno. Ne nakon svega što je učinio. - Bila je namijenjena tebi - šapnula sam. - Molim? - Jednostavno... mislila sam da ćeš me brzo zaprositi. - Glas mi je bio prigušen od suza. Aspen je kratko šutio, birajući riječi. - I ja sam razmišljao o tome, ali sada to više nije važno. - Važno je. Zašto mi nisi rekao? Protrljao je vrat, razmišljajući. - Čekao sam. - Što si čekao? - Što je moglo biti vrijedno čekanja? - Čekao sam vidjeti hoću li biti pozvan u vojsku. To jest bio problem. Teško je znati bi li bilo bolje biti pozvan ili ne. U Illéi, svaki je muškarac star devetnaest godina mogao biti pozvan u vojsku. Vojnici su se birali nasumce dvaput godišnje, kako bi svi bili obuhvaćeni unutar šest mjeseci od devetnaestog rođendana. Vojska se služila od devetnaeste do dvadeset treće godine. A Aspenu se devetnaesti rođendan približavao. I ranije smo razgovarali o tome, naravno da jesmo, ali ne razumno. Valjda smo se oboje nadali da će, ignoriramo li vojsku, i ona ignorirati nas. Poziv u vojsku s druge je strane bio blagoslov utoliko što je biti vojnik značilo da si automatski Dvojka. Vlada te obučava i plaća do kraja života. Nevolja je što nikad ne znaš kamo će te poslati. Sigurno daleko od tvoje provincije, jer pretpostavljaju da je veća vjerojatnost da će vojnici biti blaži prema ljudima koje poznaju. Neki završe u palači, neki u lokalnoj policiji u nekoj drugoj provinciji. Ili u vojsci, poslani u rat. Od muškaraca poslanih u bitku, rijetki bi se vratili. Ako muškarac nije oženjen prije poziva u vojsku, gotovo uvijek bi čekao sa ženidbom. U najboljem slučaju, od žene bi bio odvojen četiri godine. U najgorem, ona bi postala mlada udovica. - Samo sam... Nisam ti to želio učiniti - šapnuo je.

47 Izbor


- Shvaćam. Uspravio se i pokušao promijeniti temu. - Onda, što nosiš sa sobom u palaču? - Odjeću u koju ću se preodjenuti kad me najzad izbace. Neke fotografije i knjige. Rečeno mi je da mi moja glazbala neće trebati. Sve što želim već će biti ondje. Dakle, nosim samo onu malu torbu. Soba je sada bila uredna, a moja se naprtnjača iz nekog razloga činila ogromnom. U usporedbi sa sumornim stvarima koje sam posjedovala, cvijeće koje je donio izgledalo je neobično vedro na mom stolu. Ili se možda jednostavno sve činilo bljeđim sada kad... sada kad je gotovo. - Nije baš puno - zamijetio je. - Meni za sreću nikad nije trebalo puno. Mislila sam da to znaš. Zatvorio je oči. - America, prestani. Postupio sam ispravno. - Ispravno? Aspene, naveo si me da povjerujem da možemo uspjeti. Naveo me da te zavolim. A onda si me nagovorio na ovo prokleto natjecanje. Znaš li da me praktički šalju da budem jedna od Maxonovih igračaka? Naglo je okrenuo glavu prema meni. - Što? - Ne smijem ga odbiti. Ni u čemu. Aspen je bio bijesan, izgledao je kao da mu je pozlilo. Dlanove je stisnuo u šake. - Čak i... čak i ako te ne želi oženiti... smije... - Da. - Oprosti. Nisam znao. - Nekoliko je puta duboko udahnuo. - Ali ako te izabere... to će biti dobro. Zaslužuješ biti sretna. To je bilo previše. Ošamarila sam ga. - Idiote! - šaptom sam uzviknula. Mrzim ga! Tebe sam voljela! Tebe sam željela. Jedino što sam ikad željela bio si ti! Oči su mu zasuzile, ali nije me bilo briga. Dovoljno me je povrijedio i sad je bio red na njega da pati. - Trebao bih ići - rekao je i zaputio se prema vratima. - Čekaj. Nisam ti platila. - America, ne moraš mi platiti. - Ponovno se zaputio prema vratima. - Aspene Legeru, da se nisi maknuo! - Glas mi je bio zapovjednički. Zaustavio se i napokon obratio pozornost na mene. - Vidim da već vježbaš, da budeš spremna kad postaneš Jedinica. - Pomislila bih da se šali, a ne da me vrijeđa, ali pogled mu je bio ozbiljan. 48 Kiera Cass


Samo sam odmahnula glavom, prišla stolu i izvukla sav novac koji sam sama zaradila. Sve sam do zadnjeg novčića stavila na njegov dlan. - America, neću ovo uzeti. - Vraga nećeš. Meni ne treba, a tebi treba. Ako si me ikad imalo volio, uzet ćeš ga. Nije li tvoj ponos već učinio dovoljno za nas? - Osjetila sam kako se dio njega zatvara. Odustao je od opiranja. - U redu. - I evo. - Zaronila sam iza kreveta, izvukla svoju staklenku s penijima i istresla ih njemu u ruke. Jedan buntovni peni koji je zacijelo bio ljepljiv ostao je zalijepljen za dno. - Oduvijek su bili tvoji. Iskoristi ih. Sad više nisam imala ništa njegovo. A kad iz očaja potroši i te penije, ni on više neće imati ništa moje. Osjećala sam kako me obuzima bol. Na oči su mi nagrnule suze i teško sam disala nastojeći suspregnuti jecaje. - Žao mi je, Mer. Sretno. - Gurnuo je novčanice i kovanice u džepove i istrčao. Nisam mislila da ću ovako plakati. Očekivala sam ogromne, nezgrapne jecaje, a ne spore, male suze. Prije nego što sam vratila staklenku natrag na policu, ponovno sam zamijetila onaj peni na dnu. Gurnula sam prst u staklenku i odlijepila ga. Posve sam, zazveckao je o staklo. Proizveo je šupalj zvuk koji mi je odjeknuo u grudima. Znala sam da se, bilo to dobro ili ne, nisam doista oslobodila Aspena, ne još. Možda nikad i neću. Otvorila sam naprtnjaču, ubacila u nju staklenku i sve zatvorila. May se ušuljala u moju sobu, a ja sam popila jednu od onih glupih tableta. Zaspala sam grleći je, napokon osjećajući umrtvljenost.

49 Izbor


SEDMO POGLAVLJE

S

utradan ujutro, odjenula sam odoru Odabranih - crne hlače i bijelu košulju te zataknula cvijet svoje provincije - ljiljan - u kosu. Cipele sam mogla sama izabrati. Odlučila sam se za iznošene, crvene cipele ravnih potplata. Zaključila sam da bih od samog početka trebala jasno dati do znanja da nisam materijal za princezu. Uskoro smo trebali krenuti na trg. Svim su Odabranima danas bili pripremljeni ispraćaji u njihovim provincijama, ali ja se svojemu nisam radovala. Svi će oni ljudi samo zuriti u mene koja tamo samo stojim. Cijela mi je ta stvar već bila smiješna kad su mi rekli da me iz sigurnosnih razloga moraju odvesti onih nekoliko kratkih kilometara do mjesta ispraćaja. Dan je počeo nelagodno. Kenna je došla s Jamesom kako bi me ispratila, što je bilo ljubazno od nje s obzirom na to da je trudna i umorna. Došao je i Kota, iako je svojom prisutnošću samo povećao napetost. Dok smo hodali od kuće prema automobilu koji smo dobili na raspolaganje, Kota je definitivno bio najsporiji kako bi ga onih nekoliko fotografa i dobronamjernih prolaznika ispred kuće dobro vidjeli. Tata je samo odmahnuo glavom. Jedina utjeha bila mi je May. Držala me za ruku i nastojala mi usaditi nešto svog oduševljenja. Kad sam zakoračila na trg prepun ljudi, još uvijek smo se držale za ruke. Činilo se da su me svi u pokrajini Carolini došli ispratiti. Ili samo vidjeti što je tu toliko važno. Dok sam stajala na povišenoj pozornici, vidjela sam razlike između kasta. Margareta Stines je Trojka i s roditeljima me je strijeljala pogledom. Tenile Digger, Sedmica, slala mi je poljupce. Više kaste su me gledale kao da sam ukrala nešto njihovo. Četvorke i niže navijale su za mene - prosječnu djevojku koja je uzdignuta. Postala sam svjesna što značim svima ovdje, kao da za sve njih nešto predstavljam. Visoko sam podigla glavu i pokušala se usredotočiti na ta lica. Odlučila sam to učiniti kako treba. Bit ču najbolja od nas, Najviša od Niskih. To mi je davalo osjećaj svrhe. America Singer: prvakinja nižih kasta. Gradonačelnik je pompozno govorio. - Carolina će navijati za lijepu kćer Magde i Shaloma Singera, novu lady Americu Singer! Mnoštvo je zapljeskalo i zaklicalo. Neki su bacili cvijeće.

50 Kiera Cass


Neko sam vrijeme slušala, nasmiješena i mašući mnoštvu, a onda sam se vratila proučavanju okupljenih lica, ali ovaj put s drugim ciljem. Željela sam još jednom vidjeti njegovo lice, uspijem li. Nisam znala hoće li doći. Jučer mi je rekao da izgledam lijepo, ali bio je još suzdržaniji i oprezniji nego onda u kućici na drvetu. Gotovo je i ja sam to znala. Ali kad nekoga voliš gotovo dvije godine, ne možeš ga samo preko noći izbrisati iz života. Nekoliko sam puta prešla pogledom preko mnoštva prije nego što sam ga pronašla. Odmah sam poželjela da nisam. Ispred Aspena je stajala Brenna Butler, koju je on nehajno obuhvatio rukama oko struka, nasmiješen. Možda neki ljudi to mogu izbrisati preko noći. Brenna je bila Šestica i otprilike mojih godina. Prilično zgodna, rekla bih, iako mi nije nimalo slična. Sad će valjda ona dobiti ono vjenčanje i život za koje je štedio dok je bio sa mnom. Očito ga ni poziv u vojsku više posebno ne zabrinjava. Brenna mu se nasmiješila i pridružila svojoj obitelji. Je li mu se sve vrijeme sviđala? Je li se možda s njom svakodnevno viđao, a ja ga hranila i obasipala poljupcima jednom tjedno? Palo mi je na pamet da dugi, dosadni sati inventure možda nisu uvijek bili razlog njegova propuštanja naših ukradenih razgovora. Bila sam previše ljuta da bih plakala. Osim toga, ovdje su obožavatelji koji žele moju pozornost. Zato sam se, bez Aspenova znanja da sam ga uopće opazila, vratila promatranju tih zadivljenih lica. Nabacila sam osmijeh na usne, širi nego ikad, i počela mahati. Aspenu više nikada neću dati zadovoljstvo da mi slomi srce. On me je postavio na ovu pozornicu i jednostavno ću to morati iskoristiti. - Dame i gospodo, molim vas, pridružite mi se u ispraćaju Americe Singer, naše najdraže kćeri Ilée! - uzviknuo je gradonačelnik. Maleni orkestar pokraj mene zasvirao je himnu. Novi radosni poklici, novo cvijeće. Najednom, gradonačelnik mi je šapnuo: - Dušo, bi li željela nešto reći? Nisam znala kako bih ga odbila, a da ne ispadnem nepristojna. - Hvala vam, ali toliko sam uzbuđena da mislim kako ne bih bila u stanju išta reći. Obuhvatio je moje dlanove svojima. - Naravno, draga djevojko. Ne brini, ja ću se za sve pobrinuti. Za ovakve će te prigode obučiti u palači. Trebat će ti. Gradonačelnik se potom obratio okupljenom mnoštvu spominjući moje odlike, lukavo navodeći da sam vrlo pametna i privlačna za jednu Peticu. Nije se 51 Izbor


činio lošim čovjekom, ali ponekad su čak i ljubazniji pripadnici viših kasta snishodljivi. Još jednom sam opazila Aspenovo lice kad sam pogledom prelazila preko mnoštva. Izgledao je povrijeđen. Puka suprotnost izrazu koji je imao prije nekoliko minuta s Brennom. Nova igra? Svrnula sam pogled s njega. Gradonačelnik je završio svoj govor, ja sam se nasmiješila i svi su zaklicali, kao da je upravo rekao nešto najnadahnutije u povijesti čovječanstva. Najednom, bilo je vrijeme za rastanak. Mitsy, moja pomoćnica, rekla mi je da se sa svima kratko i tiho oprostim, nakon čega će me otpratiti natrag do automobila koji će me odvesti u zračnu luku. Kota me je zagrlio i rekao da se ponosi mnome. Nakon toga mi je, ne baš tako suptilno, rekao da princu Maxonu spomenem njegovo umijeće. Izmigoljila sam iz njegova zagrljaja najljupkije što sam mogla. Kenna je plakala. - Ionako te jedva ikad viđam. Što ću kad odeš? - Ne brini. Brzo ću se vratiti. - Da, baš! Ti si najljepša cura u Illéi. Princ će te obožavati! Zašto svi misle da se sve svodi na ljepotu? Možda se doista svodi. Možda princ Maxon ne treba suprugu s kojom će razgovarati, nego samo nekog tko će lijepo izgledati. Doslovce sam zadrhtala od pomisli na takvu budućnost. Ali na Izboru će biti puno djevojaka koje su privlačnije od mene. Kennu je zbog trudničkog trbuha bilo teško zagrliti, ali nekako sam uspjela. Zagrlio me je i James, kojeg zapravo nisam baš dobro poznavala. Nakon njega Gerad. - Budi dobar, dogovoreno? Probaj s klavirom. Kladim se da si fenomenalan. Kad se vratim kući, želim sve čuti. Gerad je samo kimnuo glavom, najednom tužan. Obgrlio me svojim ručicama. - Volim te, America. - I ja tebe volim. Ne budi tužan. Brzo ću se vratiti. Ponovno je kimnuo glavom, ali je namrgođeno prekrižio ruke. Nisam imala pojma da će moj odlazak ovako primiti. Upravo suprotno od May, koja je skakutala na prstima, apsolutno oduševljena. - Oh, America, postat ćeš princeza! Znam da hoćeš! - Daj šuti! Radije bih bila Osmica i ostala s tobom. Budi dobra i marljiva. 52 Kiera Cass


Kimnula je glavom i još malo poskočila, nakon čega je bio red na tatu, koji je bio na rubu suza. - Tata! Ne plači. - Bacila sam mu se u naručje. - Slušaj me, mačiću. Pobijedila ili izgubila, za mene ćeš uvijek biti princeza. - Oh, tata. - Napokon sam se rasplakala. Njegove riječi bile su dovoljne da nagrne sav strah, tuga, zabrinutost, napetost - ta jedna rečenica kojom je rekao da ništa od toga nije važno. Vratim li se iskorištena i neželjena, on će se i nadalje ponositi mnome. Nisam mogla podnijeti toliku ljubav. U palači ću biti okružena mnoštvom čuvara, ali ja nisam mogla zamisliti mjesto koje bi bilo sigurnije od očeva naručja. Odmaknula sam se od njega i zagrlila mamu. - Čini što ti kažu. Pokušaj se prestati duriti i budi sretna. Pristojno se ponašaj. Smješkaj se. Javljaj nam što se događa. Oh! Jednostavno sam znala da ćeš ispasti posebna. Te je riječi izrekla kao kompliment, ali nisu bile ono što sam željela čuti. Poželjela sam da je rekla kako njoj već jesam nešto posebno, kao što sam ocu. Ali ona valjda nikad neće prestati željeti više za mene, više od mene. Možda su majke jednostavno takve. - Lady America, jeste li spremni? - upitala je Mitsy. Lice mi je bilo okrenuto od mnoštva i brzo sam obrisala suze. - Jesam. Spremna sam. Naprtnjača me čekala u sjajnom bijelom automobilu. To je, dakle, to. Zaputila sam se rubom pozornice prema stubama. - Mer! Okrenula sam se. Taj bih glas uvijek prepoznala. - America! Potražila sam i pogledom pronašla Aspenove razmahane ruke. Probijao se kroz mnoštvo, između ljudi koji su prosvjedovali zbog njegova ne baš nježnoga guranja. Pogledi su nam se sreli. Zastao je i netremice se zagledao u mene. Nisam mogla pročitati izraz na njegovu licu. Je li zabrinut? Kaje li se? Što god to bilo, sad je prekasno. Odmahnula sam glavom. Gotova sam s Aspenovim igricama.

53 Izbor


- Ovuda, lady America - uputila me Mitsy s podnoĹžja stuba. Trebala mi je sekunda da shvatim svoje novo ime. - Zbogom, sunce! - doviknula je mama. Odveli su me.

54 Kiera Cass


OSMO POGLAVLJE

P

rva sam stigla u zračnu luku i bila sam više nego prestravljena. Vrtoglavo uzbuđenje zbog mnoštva je popustilo i sad me je čekalo strašno iskustvo leta. Putovat ću s još tri izabrane djevojke pa sam se pokušala pribrati. Stvarno nisam željela dobiti napadaj panike pred njima. Već sam ranije zapamtila imena, lica i kaste svih izabranih djevojaka. To je započelo kao terapeutska vježba, nešto što će me smiriti, jednako kao pamćenje ljestvica i nevažnih sitnica. Na početku sam tražila prijateljska lica, djevojke s kojima bih se možda poželjela družiti dok sam u palači. Nikad u životu nisam imala pravu prijateljicu. Većinu djetinjstva igrala sam se s Kennom i Kotom. Mama me je poučavala i bila jedina s kojom sam radila. Kad su moja sestra i brat napustili roditeljski dom, posvetila sam se May i Geradu. I Aspenu... Ali Aspen i ja nikad nismo bili samo prijatelji. Od trenutka kad sam ga postala uistinu svjesna, bila sam zaljubljena u njega. A sad on neku drugu djevojku drži za ruku. Hvala Bogu da sam sama. Ne bih se mogla boriti protiv suza pred drugim djevojkama. To boli. Boli me. A ništa ne mogu učiniti da to promijenim. Kako sam se, dovraga, našla ovdje? Prije mjesec dana bila sam sigurna u sve u životu, a sad je svaki osjećaj familijarnosti nestao. Novi dom, nova kasta, novi život. Sve zbog jednoga glupog komada papira i fotografije. Željela sam sjesti i zaplakati, žalovati za svime što sam izgubila. Pitala sam se je li ijedna druga cura danas tužna. Zamišljala sam da sve osim mene slave. Morala sam barem izgledati kao da slavim, jer svi će me gledati. Pripremila sam se za sve što dolazi i natjerala se da budem hrabra. A sve ono što ostavljam iza sebe... odlučila sam da ću upravo to i učiniti: ostaviti ga iza sebe. Palača će biti moje utočište. Na njegovo ime više nikad neću pomisliti niti ću ga izgovoriti. Njemu nije dopušteno poći sa mnom onamo - to je moje vlastito pravilo u ovoj maloj pustolovini. Gotovo je. Zbogom, Aspene.

55 Izbor


Otprilike pola sata kasnije, dvije djevojke u bijelim košuljama i crnim hlačama kao što su bile moje prošle su kroz vrata sa svojim pomoćnicama, vukući torbe. Obje su bile nasmiješene, potvrđujući moju pomisao da sam ja jedina od Odabranih koja bi danas mogla biti potištena. Bilo je vrijeme da održim obećanje koje sam samoj sebi dala. Nabacila sam osmijeh i ustala rukovati se s njima. - Bog - vedro sam ih pozdravila. - Ja sam America. - Znam! - odgovori jedna od djevojaka. Bila je plavuša smeđih očiju. Odmah sam je prepoznala kao Marlee Tames iz Kenta. Četvorka. Nije tratila vrijeme na moju ispruženu ruku; smjesta me je privukla u zagrljaj. - Oh! - protisnula sam. Nisam to očekivala. Iako je Marlee bila jedna od djevojaka čija su lica djelovala iskrena i prijateljska, mama mi je posljednjega tjedna uporno ponavljala da na te djevojke gledam kao na neprijateljice i njezino je razmišljanje utjecalo i na moje. Zato je srdačna dobrodošlica bila najviše što sam očekivala od djevojaka koje su bile spremne na smrt se boriti protiv mene za nekoga koga ja ne želim. Umjesto toga, našla sam se zagrljena. - Ja sam Marlee, a ovo je Ashley. - Da, Ashley Brouillette iz Allensa, Trojka. I ona je plavuša, ali mnogo svjetlije kose nego što je Marleena. Oči su joj plave i djeluju nježno na njezinu spokojnom licu. U usporedbi s Marlee, izgledala je krhko. Obje su bile sa sjevera. Zato su, pretpostavljala sam, došle zajedno. Ashley je samo ljupko mahnula i nasmiješila se, ali ništa više od toga. Nisam sigurna je li stidljiva ili nas već pokušava dokučiti. Možda je to zato što je Trojka po rođenju i zna se pristojnije ponašati. - Super mi je tvoja kosa! - ushićeno je nastavila Marlee. - Da sam se barem ja rodila crvene kose. Daje ti veliku živost. Čula sam da crvenokosi ljudi imaju lošu narav. Je li to istina? Iako mi je dan bio grozan, Marlee je bila toliko prpošna da sam se morala još jače nasmiješiti. - Ne bih rekla. Mislim, ja ponekad znam biti naprasita, ali i moja sestra je crvenokosa, a draže i milije stvorenje od nje nećeš pronaći. Nato smo započele neusiljen razgovor o tome što nas ljuti, a što nam uvijek popravi raspoloženje. Marlee je voljela filmove, jednako kao i ja, iako sam rijetko imala prilike pogledati koji. Razgovarale smo o nepodnošljivo zgodnim glumcima, što se činilo čudnim budući da i jedna i druga tek što nismo postale dio čopora Maxonovih djevojaka. Ashley bi se tu i tamo zahihotala, ali ništa više od toga. Ako bi joj koja od nas postavila izravno pitanje, kratko bi odgovorila i vratila se svom opreznom smješkanju. 56 Kiera Cass


Marlee i ja smo se od samoga početka lijepo slagale i to mi je dalo nadu da ću iz Izbora možda izaći s prijateljicom kojom ću se moći podičiti. Iako smo razgovarale vjerojatno pola sata, vrijeme je proletjelo. Razgovor ne bismo prekinule da nismo čule jasan zvuk lupkanja visokih potpetica po podu. Okrenule smo se kao jedna i čula sam kako je Marlee glasno zinula od čuda. Prilazila nam je brineta sa sunčanim naočalama. U kosi je imala ivančicu, ali cvijet je bio obojen crveno kako bi bio u skladu s rumenilom na njezinim usnama. Kosa joj je lepršala u hodu, a svaki korak njezinih osam centimetara visokih potpetica naglašavao je njezinu samouvjerenost. Za razliku od Marlee i Ashley, nije se osmjehivala. Ali ne zato što je bila nesretna. Ne, bila je usredotočena. Njezin ulazak trebao je zastrašiti. I upalio je na uglađenoj Ashley, koja je zadahtala “o, ne” dok se nova djevojka približavala. Ta djevojka, koju sam prepoznala kao Celeste Newsom iz Clermonta, Dvojka, mene nije uznemirila. Pretpostavljala je da se borimo za isto. Ali na mene ne može djelovati ako ja to isto ne želim. Celeste je napokon stigla do nas i Marlee je uspjela protisnuti pozdrav, nastojeći biti srdačna čak i izložena takvom zastrašivanju. Celeste ju je samo odmjerila pogledom i uzdahnula. - Kad krećemo? - upitala je. - Ne znamo - odgovorila sam bez mrvice straha. - Ti si ta koja otežeš predstavu. Moj joj se odgovor nije nimalo svidio i odmjerila me je od glave do pete. Nije bila zadivljena. - Oprostite, mnogo me je ljudi došlo ispratiti. Što sam mogla? - Nasmiješila se od uha do uha, kao da je očito da joj je suđeno biti obožavana. A ja tek što se nisam okružila takvim djevojkama. Ma super. Kao na znak, kroz vrata s naše lijeve strane prošao je muškarac. - Čujem da ste sve četiri Odabrane stigle? - Naravno - medeno odgovori Celeste. Muškarac se rastopio, vidjelo mu se u očima. Ah! Znači, na tu kartu igra. Kapetan je načas zastao i potom se prenuo. - U redu. Moje dame, pođite za mnom da vas ukrcamo u zrakoplov i odvezemo u vaš novi dom.

57 Izbor


Let, koji je bio užasan samo tijekom polijetanja i slijetanja, trajao je nekoliko kratkih sati. Ponudili su nam filmove i hranu, ali ja sam samo željela gledati kroz prozor. Promatrala sam zemlju s visine, zapanjena koliko je sve veliko. Celeste je odlučila prespavati cijeli let, što je bila sreća. Ashley je spustila sklopivi stolić i već pisala pisma o svojoj pustolovini. Pametno je spakirala papir. Kladim se da bi May voljela čuti o ovom dijelu putovanja, iako ne uključuje princa. - Kako je otmjena - šapnula mi je Marlee, naginjući glavu prema Ashley. Sjedile smo sučelice jedna drugoj u baršunastim sjedalima na samom početku malog zrakoplova. - Otkad smo se upoznale, uvijek je pristojna. Bit će opasna protivnica - s uzdahom je dodala. - Ne smiješ tako gledati na to - odgovorila sam. - Da, pokušavaš dogurati do kraja, ali ne tako da pobijediš nekoga drugog. Samo moraš biti što jesi. Tko zna? Možda se Maxonu više svidi netko opušteniji. Marlee je razmislila o mojim riječima. - Mislim da si u pravu. Teško je ne voljeti je. Jako je draga. I tako lijepa. - Kimnula sam glavom. Marleen glas stišao se do šapta. - Celeste je pak... Razrogačila sam oči i odmahnula glavom. - Znam. Prošlo je tek sat vremena, a ja već jedva čekam da ode kući. Marlee je prekrila usta da sakrije smijeh. - Ne želim ni o kome ružno govoriti, ali ona je jako agresivna. A Maxon još i nije u blizini. Uz nju me hvata nervoza. - Ne budi nervozna - uvjerila sam je. - Cure kao ona? Same će se izbaciti iz natjecanja. Marlee je uzdahnula. - Nadam se. Ponekad poželim... - Što? - Znaš, ponekad poželim da Dvojke imaju predodžbu kakav je osjećaj kad se prema njima ponašaju onako kako se one ponašaju prema nama. Kimnula sam glavom. Nikad se zapravo nisam smatrala na istoj razini kao Četvorke, ali valjda smo bili u sličnom položaju. Ako nisi Dvojka ili Trojka, loše se razlikuje samo po nijansama. - Hvala što razgovaraš sa mnom - rekla je. - Bojala sam se da će se svi držati za sebe, ali ti i Ashley ste stvarno simpa. Možda će ovo biti zabavno. - U glasu joj se osjetila nada.

58 Kiera Cass


Ja nisam bila tako sigurna, ali uzvratila sam joj osmijeh. Nisam imala razloga izbjegavati Marlee ili biti nepristojna prema Ashely. Ostale djevojke možda neće biti tako opuštene. Kad smo sletjele, sve je oko nas bilo tiho dok smo okružene čuvarima hodale od zrakoplova do terminala. Ali kad su se vrata otvorila, dočekala nas je zaglušujuća dreka. Terminal je bio prepun ljudi koji su skakali i klicali. Za nas su raščistili put postavivši zlatni sag ograđen užetom. Uzduž tog prolaza, na ravnomjernoj su udaljenosti stajali stražari, zabrinuto se osvrtali, spremni napasti na prvi znak opasnosti. Nije moguće da nemaju važnija posla! Srećom, Celeste je išla prva i počela mahati. Odmah sam znala da je to ispravna reakcija, a ne zguriti se, o čemu sam ja razmišljala. Budući da će kamere snimiti svaki naš pokret, dvostruko mi je bilo drago što nisam vodila čopor. Mnoštvo je bilo izbezumljeno od radosti. Ovo su ljudi u čijoj ćemo blizini sad živjeti i svi se raduju prvom pogledu na djevojke koje dolaze u grad. Jedna od nas jednoga će dana biti njihova kraljica. U nekoliko sekundi okrenula sam glavu najmanje desetak puta kad bi netko na pretrpanom terminalu izviknuo moje ime. Bilo je i natpisa s mojim imenom. Zaprepastila sam se. Ovdje već ima ljudi - ljudi koji nisu iz moje kaste ni iz moje pokrajine - koji se nadaju da ću ta kraljica biti ja. Osjetila sam kako me krivnja probada u želucu jer ću ih sve razočarati. Načas sam spustila pogled i opazila djevojčicu pritisnutu uz ogradu. Nije mogla biti starija od dvanaest godina. U rukama je držala natpis CRVENOKOSE SU KRALJICE! s malom krunom naslikanom u kutu i zvjezdicama posvuda naokolo. Znala sam da sam jedina crvenokosa na natjecanju i zamijetila da su njezina i moja kosa gotovo jednake nijanse. Djevojčica je željela autogram. Netko pokraj nje želio se fotografirati sa mnom, a osoba do nje pak rukovati. Tako je bilo praktički cijelom stazom, a jednom ili dvaput sam se okrenula i na drugu stranu kako bih porazgovarala s ljudima s druge strane saga. Izišla sam zadnja i ostale su me cure morale čekati barem dvadeset minuta. Da budem posve iskrena, vjerojatno ne bih izišla ni tad, ali slijetao je drugi zrakoplov s izabranim djevojkama i činilo mi se nepristojnim prisvojiti njihovo vrijeme. Kad sam sjedala u automobil, vidjela sam kako Celeste koluta očima, ali nije me bilo briga. Još uvijek sam osjećala svojevrsno strahopoštovanje prema brzini kojom sam se prilagodila nečemu što me je samo nekoliko trenutaka ranije na

59 Izbor


smrt plašilo. Preživjela sam ispraćaj, upoznavanje prvih djevojaka, let i interakciju s mnoštvom obožavatelja. I nijednom se nisam osramotila. Sjetila sam se kamera koje su me slijedile na terminal i zamislila kako moja obitelj gleda na televiziji moj dolazak u prijestolnicu. Nadala sam se da su ponosni.

60 Kiera Cass


DEVETO POGLAVLJE

I

ako nas je već u zračnoj luci dočekalo veliko mnoštvo okupljenih, i na ulicama prema palači nagomilali su se ljudi izvikujući nam svoje dobre želje. Tužno je bilo što nismo smjele spustiti prozore i pozdraviti ih. Čuvar na prednjem sjedalu rekao nam je da o sebi moramo razmišljati kao o produžecima kraljevske obitelji. Mnogi nas obožavaju, ali vani ima ljudi koji se ne bi libili povrijediti nas kako bi povrijedili princa. Ili samu kraljevinu. U automobilu - posebnom, zatamnjenih prozora, s dva reda sučelice okrenutih sjedala - zapela sam pokraj Celeste, a Ashley i Marlee sjedile su nasuprot nama. Marlee se smiješila od uha do uha gledajući kroz prozor i bilo je jasno zašto. Na nekoliko plakata nalazilo se njezino ime. Bilo bi nemoguće izbrojiti koliko obožavatelja ima. I Ashleyino je ime bilo prisutno, gotovo u jednakom broju kao i Celestino i mnogo brojnije od mojega. Ashley, uvijek dama, mirno je prihvatila činjenicu da nije glavna favoritkinja. Celeste je, opazila sam, bila razdražena. - Što misliš, što je učinila? - šapnula mi je Celeste na uho dok su Marlee i Ashley razgovarale o domu. - Kako to misliš? - šaptom sam upitala. - Da bude tako popularna? Misliš li da je nekoga podmitila? - Pogled je usredotočila na Marlee kao da u glavi odmjerava njezinu vrijednost. - Četvorka je - nesigurno sam odgovorila. - Ne bi imala novca nekoga podmititi. Celeste je razdraženo udahnula kroz stisnute zube. - Ne budi blesava. Djevojka može na više načina platiti ono što želi - rekla je i odmaknula se kako bi pogledala kroz prozor. Trebao mi je jedan trenutak da shvatim na što aludira i nije mi se svidjelo. Ne zato što je bilo jasno da nekome tako bezazlenom kao Marlee nikad ne bi palo na pamet spavati s nekim za vlastiti probitak - ili uopće pomisliti da prekrši zakon nego zato što je postalo jasno da bi život u palači mogao biti znatno gori od onoga kako sam ja zamišljala. Dok smo se približavale palači, nisam imala posebno dobar pogled, ali sam zamijetila zidove. Bili su obloženi blijedožutim štukaturama i iznimno visoki. Čuvari su stajali navrh obiju strana širokih ulaznih vratnica koje su se otvorile kad

61 Izbor


smo se približili. U unutrašnjosti nas je dočekala duga pošljunčana staza koja je kružila oko fontane i vodila do ulaznih vrata ispred kojih su nas čekali službenici. Samo promrmljavši pozdrav, dvije žene uhvatile su me za ruke i uvele u palaču. - Žao nam je što vas požurujemo, gospođice, ali vaša skupina kasni - rekla je jedna od njih. - Oh, bojim se da sam za to ja kriva. Malo sam se zanijela u razgovoru u zračnoj luci. - Zar ste razgovarali s mnoštvom? - začuđeno je upitala druga. Razmijenile su pogled koji ja nisam shvatila i počele nabrajati pokraj kojih prostorija prolazimo. Blagovaonica je nadesno, rekle su mi, a Velika dvorana nalijevo. Kroz staklena vrata opazila sam prostrane vrtove i poželjela da mogu zastati. I prije nego što sam uspjela shvatiti kamo idemo, uvukle su me u ogromnu prostoriju prepunu užurbanih ljudi. Mnoštvo se razdvojilo i ugledala sam nizove zrcala ispred kojih su profesionalke uređivale kosu i nokte djevojaka. Odjeća je visjela na vješalicama i čuli su se povici poput: “Našla sam boju!” i: “U tome izgleda zdepasto.” - Evo ih! - Približavala nam se žena koja je u toj zbrci očito bila glavna. - Ja sam Silvia. Razgovarale smo telefonom - rekla je predstavljajući se i odmah se dala na posao. - Krenimo po redu. Trebaju nam fotografije “prije”. Dođite ovamo - naredila je pokazujući na stolicu u kutu ispred pozadine za fotografiranje. - Ne obazirite se na kamere, moje dame. Snimit ćemo posebnu emisiju o promjeni vašeg izgleda, budući da će do kraja današnjega dana sve djevojke u Illéi željeti izgledati kao vi. Naravno, ekipe s kamerama lutale su prostorijom snimajući cipele djevojaka i razgovore s njima. Kad je fotografiranje obavljeno, Silvia je počela izvikivati naredbe. - Odvedite lady Celeste u jedinicu, lady Ashley u peticu... hm, čini se da su upravo završili u desetki. Lady Marlee odvedite u desetku, a lady Americu u šesticu. - Evo o čemu je riječ - obratio mi se nizak tamnokos muškarac vukući me prema sjedalu s brojem šest na naslonu. - Moramo razgovarati o tvom imidžu. Bio je sav poslovan. - Mom imidžu? - Nisam li ja jednostavno ja? Nije li me to dovelo ovamo?

62 Kiera Cass


- Kako želimo da izgledaš? S tom crvenom kosom, možemo te učiniti pravom zavodnicom, ali ako želiš ublažiti dojam, i to možemo srediti - rekao je bez okolišanja. - Neću promijeniti sve na sebi kako bih udovoljila ukusu nekog tipa kojeg uopće ne poznajem. - I koji mi se ne sviđa, dometnula sam u mislima. - Ma vidi ti to. Kakvo osebujno malo čeljade - zapjevušio je, kao da sam dijete. - Nismo li sve takve? Muškarac mi se nasmiješio. - U redu. Nećemo promijeniti tvoj imidž, samo ćemo ga naglasiti. Moram te malo ulaštiti, ali tvoja odbojnost prema svemu umjetnom mogla bi ti biti najveća prednost. Nemoj je se odreći, srčeko. Potapšao me po leđima i udaljio se, poslavši mi skupinu žena koje su se nagomilale oko mene. Nisam znala da je mislio doslovno kad je rekao “ulaštiti”. Žene su mi izribale tijelo jer mi se očito nije moglo vjerovati da ću sama to dovoljno dobro učiniti. Potom su mi svaki milimetar kože prekrile losionima i uljima nakon kojih sam mirisala na vaniliju, što je prema riječima djevojke koja mi ih je utrljala jedan od Maxonovih najdražih mirisa. Nakon što su me učinile glatkom i podatnom, posvetile su pozornost mojim noktima. Odrezale su ih, oblikovale rašpicom i nekom magijom uklonile grube zanoktice. Rekla sam im da radije ne bih da mi ih nalakiraju, ali izgledale su toliko razočarane da sam na kraju dopustila da mi nalakiraju nokte na nogama. Jedna je djevojka odabrala lijepu neutralnu nijansu pa nije ispalo loše. Ekipa manikerki posvetila se drugoj djevojci. Mirno sam sjedila na svom sjedalu, čekajući sljedeću rundu uljepšavanja. Pokraj mene je prošao kamerman, zumirajući moje ruke. - Ne miči se - naredila je neka žena. Zaškiljila je prema mojoj ruci. - Imaš li uopće što na noktima? - Nemam. Uzdahnula je, snimila što je trebala i nastavila dalje. I sama sam teško uzdahnula. Krajičkom oka primijetila sam trzanje sa svoje desne strane. Okrenula sam se i ugledala djevojku koja je zurila u prazno, trzajući nogom ispod širokog ogrtača koji su prebacili preko nje. - Jesi li dobro? - upitala sam je. Moj glas prenuo ju je iz transa. Uzdahnula je. - Žele mi obojiti kosu u plavo. Kažu da bi ta boja bolje pristajala uz moju put. Valjda sam samo nervozna. 63 Izbor


Ukočeno mi se nasmiješila i ja sam joj uzvratila osmijeh. - Ti si Sosie, zar ne? - Da. - Tad se uistinu nasmiješila. - A ti si America? - Kimnula sam glavom. Čula sam da si došla s onom Celeste. Grozna je! Zakolutala sam očima. Otkad smo stigle, svakih nekoliko minuta svi su u prostoriji mogli čuti kako Celeste urla na neku sirotu sluškinju da joj što donese ili joj se skloni s puta. - Ne možeš ni zamisliti koliko - promrmljala sam i obje smo se zahihotale. Slušaj, ja mislim da je tvoja kosa jako lijepa. - I bila je. Ni pretamna ni presvijetla, vrlo bujna. - Hvala. - Ako je ne želiš promijeniti, ne daj se nagovoriti. Sosie se nasmiješila, ali vidjela sam da nije posve sigurna pokušavam li biti prijateljski nastrojena ili je sabotirati. Prije nego što je uspjela išta odgovoriti, prišli su nam vizažisti i frizeri, upućujući jedni druge tako glasno da nije bilo šanse da dovršimo razgovor. Meni su oprali kosu, stavili na nju regenerator i sredstvo za hidrataciju i izravnali je. Kad sam došla, bila je duga i sva jednake dužine - obično me šišala mama i to je bilo najbolje što je mogla - ali kad su završili sa mnom, bila je nekoliko centimetara kraća i stepenasto ošišana. Svidjela mi se moja nova frizura - sada se svjetlo zanimljivo odražavalo na mojoj kosi. Neke su cure dobile ono što zovu pramenovi, a nekima su, kao Sosie, posve promijenili boju kose. Ali moji pomoćnici i ja suglasili smo se da moju kosu u tom smislu ne treba dirati. Našminkala me zgodna cura. Uputila sam je da ne pretjeruje i poslušala me. Mnoge druge cure su nakon šminkanja izgledale malo starije ili malo mlađe ili jednostavno ljepše. Ja sam i nadalje izgledala kao ja. Naravno, izgledala je i Celeste, budući da je ustrajala na naglašenoj šminki. Većinu ovog postupka provela sam u ogrtaču, a kad su me uredili, odveli su me do vješalica s odjećom. Iznad jedne prečke s haljinama za tjedan dana visjelo je moje ime. Princeze na obuci valjda ne nose hlače. Haljina koju sam odjenula bila je bež boje. Imala je spuštena ramena, udobno mi je pristajala u struku i dosezala tik do koljena. Djevojka koja mi je pomogla da je odjenem nazvala ju je dnevnom haljinom. Rekla mi je da su moje večernje haljine već u mojoj sobi te da će i sve ostale ondje završiti. Potom mi je na haljinu zakopčala srebrnu značku na kojoj je svjetlucalo moje ime. Na kraju me je ubacila u cipele niskih, tankih potpetica koje je nazvala mačjim peticama i poslala me natrag u kut prostorije na fotografiranje “poslije”. Odatle su me uputili na jedno

64 Kiera Cass


od četiriju mjesta uza zid. Na svakome je bila stolica s pozadinom i kamerom ispred. Sjela sam kako su mi rekli i čekala. Prišla mi je žena s fasciklom u ruci i zamolila me da budem strpljiva dok ne pronađe moje papire. - Za što je ovo? - upitala sam. - Za poseban prilog o novom izgledu. Večeras ćemo prikazati prilog o vašem dolasku, promjena izgleda na programu je u srijedu, a u petak ćete u prve Vijesti. Ljudi su vidjeli vaše fotografije i znaju nešto o onome što ste napisale u prijavnicama - rekla je pronašavši papire i odloživši ih navrh fascikla. - Ali želimo da doista navijaju za vas. A to se neće dogoditi ne upoznaju li vas. Zato ćemo sad napraviti mali intervju, a vi dajte najbolje od sebe u Vijestima i nemojte se stidjeti kad nas vidite u palači. Nismo ovdje svaki dan, ali dolazit ćemo. - U redu - krotko sam odvratila. Stvarno nisam željela razgovarati s televizijskim ekipama. Sve mi se to činilo silno nametljivim. - Znači, America Singer, je li? - upitala je nekoliko sekundi nakon što se na kameri upalilo crveno svjetlo. - Da. - Nastojala sam da mi se u glasu ne osjeti nervoza. - Moram biti iskrena, meni se ne čini da sad izgledate puno drukčije nego kad ste došli. Možete li nam reći što su točno danas promijenili u vašem izgledu? Razmislila sam. - Ošišali su me na slojeve i sviđa mi se. - Provukla sam prste kroz crvene pramenove i osjetila nevjerojatnu mekoću kose nakon profesionalne njege. - I premazali su me losionom za tijelo s mirisom vanilije. Sad mirišem na neki desert - dodala sam njuškajući ruku. Nasmijala se. - Dražesno. A i haljina vam doista pristaje. - Hvala - odvratila sam gledajući svoju novu odjeću. - Obično ne nosim haljine pa će mi trebati malo vremena da se naviknem na njih. - Istina - suglasila se moja sugovornica. - Vi ste jedna od samo tri Petice na Izboru. Kako vam se dosad čini to iskustvo? Potražila sam u glavi riječi kojima bih opisala kakav je doživljaj bio današnji dan. Od mog razočaranja na trgu do letenja zrakoplovom i Marleene utješne srdačnosti. - Neobično - odgovorila sam. - Pretpostavljam da slijedi još neobičnih dana - zamijetila je. 65 Izbor


- Nadam se da će biti barem malo mirniji od današnjeg - rekla sam uzdahnuvši. - Što mislite o svojim suparnicama? Progutala sam slinu. - Djevojke su sve jako simpatične. - Uz jednu napadnu iznimku. - Hmm - rekla je, prozrevši moj odgovor. - Kako vam se sviđa vaš novi izgled? Brine li vas izgled neke druge kandidatkinje? Razmislila sam o tom pitanju. Odgovorim li niječno, zvučat ću uobraženo, odgovorim li potvrdno, doimat ću se nesigurnom. - Mislim da su svi ovdje napravili sjajan posao ističući individualnu ljepotu svake od djevojaka. Nasmiješila se i rekla: - Hvala, mislim da će to biti dovoljno. - Zar je to sve? - U sat i pol emisije moramo ugurati vas trideset pet pa će ovo biti i više nego dovoljno. - U redu. - To nije bilo loše. - Hvala vam na vremenu koje ste nam posvetili. Možete krenuti prema onom tamo kauču. Netko će se pobrinuti za vas. Ustala sam i otišla sjesti na veliki okrugli kauč u kutu. Dvije djevojke koje dotad nisam upoznala već su sjedile na njemu i tiho razgovarale. Osvrnula sam se po prostoriji i vidjela kako netko objavljuje da pristiže i zadnja pošiljka. Kozmetičarke, vizažistice i frizerke ponovno su se uskomešale. Usredotočila sam se na njih i umalo nisam primijetila kad je Marlee sjela pokraj mene. - Marlee! Kosa ti izgleda fenomenalno! - Znam. Stavili su mi ekstenzije. Misliš li da će se Maxonu svidjeti? - Izgledala je iskreno zabrinuta. - Naravno da će mu se svidjeti! Kojem se tipu ne sviđa božanstvena plavuša? upitala sam s nestašnim osmijehom. - America, ti si tako draga. Svi su te oni ljudi u zračnoj luci obožavali. - Oh, samo sam bila srdačna. I ti si se družila s ljudima - odvratila sam. - Da, ali ni približno s toliko njih kao ti. Spustila sam glavu, pomalo u nelagodi zbog čestitki na nečemu što mi se činilo posve očitim. Kad sam podigla pogled, okrenula sam se prema onim dvjema djevojkama koje su sjedile pokraj nas. Emmica Brass, Samantha Lowell i ja nismo se poznavale, ali ja sam znala tko su one. Iznenadila sam se njihovom reakcijom.

66 Kiera Cass


Čudno su me promatrale. Prije nego što sam uspjela naslutiti zašto, prišla nam je Silvia, žena s kojom sam već razgovarala. - Onda, djevojke, jesmo li spremne? - Pogledala je prvo sat na svom zapešću, a potom nas, s iščekivanjem. - Brzo ću vas provesti kroz palaču i odvesti u dodijeljene vam sobe. Marlee je pljesnula rukama i nas četiri smo ustale, spremne krenuti. Silvia nam je rekla da je prostorija koju koristimo za uljepšavanje i dotjerivanje Ženska dvorana. Kraljica, njezine dvoranke i šačica drugih članica kraljevske obitelji zabavljaju se u njoj. - Naviknite se na tu prostoriju, puno ćete vremena provoditi u njoj. E sad, na dolasku ste prošle pokraj Velike dvorane koja se općenito koristi za proslave i svečane gozbe. Da je vas dama puno više nego što jest, tamo biste objedovale. Ali redovna blagovaonica dovoljno je velika za vaše potrebe. Svratimo načas u nju. Pokazala nam je odvojeni stol za kojim objeduje kraljevska obitelj. Nas će smjestiti za duge stolove postavljene s obiju strana tog stola, tako da je sve zajedno uvelike nalikovalo uglatom slovu U. Već su nam dodijelili mjesta za stolom i označili ih otmjenim oznakama. Ja ću sjediti između Ashley i Tiny Lee koju sam ranije vidjela u Ženskoj dvorani, a sučelice Kriss Ambers. Izišle smo iz blagovaonice i spustile se stubama do prostorije iz koje su se emitirale Vijesti iz ileanske prijestolnice. Kad smo se vratile u prizemlje, Silvia, naš vodič, pokazala nam je dvoranu u kojoj su kralj i Maxon provodili većinu vremena radeći. Ta nam je dvorana bila zabranjena. - Još je nešto zabranjeno: drugi kat. Kraljevska obitelj na tom katu ima privatne odaje i nikakvi nezvani posjeti neće se tolerirati. Vaše su sobe na prvom katu. Zauzet ćete velik dio gostinjskih soba. Ali, nema razloga za brigu: još uvijek imamo dovoljno prostorija za posjetitelje. Ova vrata vode u stražnji vrt. Bok, Hectore, Marksone. - Dvojica stražara na vratima brzo su joj kimnuli uzvraćajući pozdrav. Trebao mi je trenutak da shvatim da je velika arkada s naše desne strane zapravo bočni ulaz u Veliku dvoranu, što znači da je Ženska dvorana tik iza ugla. Ponosila sam se samom sobom što sam to zaključila. Palača je nalikovala raskošnom labirintu. - Nipošto ne smijete izići iz palače - nastavila je Silvia. - Tijekom dana, moći ćete povremeno prošetati vrtom, ali isključivo uz prethodno odobrenje. To je samo iz sigurnosnih razloga. Ma koliko se mi trudili, pobunjenici su već uspijevali ući na posjed. Tijelom mi je prostrujala jeza. 67 Izbor


Skrenule smo za ugao i uspele se masivnim stubama do prvoga kata. Sagovi ispod mojih cipela bili su toliko raskošni da mi se pri svakom koraku činilo kako tonem nekoliko centimetara. Kroz visoke je prozore dopiralo svjetlo i sve je mirisalo na cvijeće i sunce. Na zidovima su visjeli veliki portreti kraljeva iz prošlih vremena i nekoliko prikaza starih američkih i kanadskih državnika. Barem sam pretpostavila da su na slikama oni. Na glavama nisu imali krune. - Vaše su stvari već u vašim sobama. Ako vam okružje ne odgovara, samo recite svojim sluškinjama. Svaka od vas ima tri sluškinje i one su također već u vašim sobama. Pomoći će vam da se raspakirate i odjenete za večeru. Prije večere naći ćete se u Ženskoj dvorani na posebnoj projekciji Vijesti iz ileanske prijestolnice. Sljedećega tjedna i same ćete biti u emisiji! Večeras ćete vidjeti nešto od onoga što je snimljeno kad ste odlazile od kuće i dolazile ovamo. Materijal obećava da će biti poseban. Trebate znati da princ Maxon danas još nije ništa vidio. Večeras će vidjeti isto što i ostatak Illée, a sutra ćete se i službeno upoznati s njim. Vi ćete, cure, večerati sve zajedno pa ćete se moći upoznati, a sutra počinje natjecanje! Progutala sam slinu. Previše pravila, prekrut ustroj, previše ljudi. Samo sam željela biti sama s violinom. Prošle smo prvim katom, ostavljajući Odabrane u njihovim sobama. Moja se nalazila u malom hodniku iza ugla, zajedno sa sobama u koje će se smjestiti Bariel, Tiny i Jenna. Bilo mi je drago što nije tik na sredini, kao Marleena. Možda ću ovako imati malo privatnosti. Kad je Silvia otišla, otvorila sam vrata sobe i dočekale su me tri uzbuđene žene. Jedna je šivala u kutu, a ostale dvije čistile već savršeno čistu prostoriju. Dobrzale su do mene i predstavile se kao Lucy, Anne i Mary, ali ja sam gotovo smjesta zaboravila koja je koja. Trebalo ih je podosta uvjeravati i nagovarati kako bi otišle. Nisam željela biti nepristojna jer su one bile tako revne služiti mi, ali trebalo mi je malo vremena nasamo. - Moram malo odrijemati. Sigurna sam da ste i vi imale dug dan, s pripremama i svime što je trebalo obaviti. Najbolje što možete učiniti jest pustiti me da se odmorim i same se malo odmoriti. Molim vas, probudite me kad bude vrijeme za odlazak na večeru. Uskomešale su se zahvaljujući mi i klanjajući se, što sam pokušala spriječiti, a nakon toga ostala sam sama. Nije pomoglo. Pokušala sam se ispružiti na krevetu, ali svaki djelić mojega tijela bio je napet i odbijao je dopustiti mi da osjetim ugodu na mjestu koje mi tako očito nije bilo namijenjeno. U kutu se nalazila violina, zajedno s gitarom i božanstvenim glasovirom, ali nisam se mogla natjerati da ih uzmem u ruke. Moja čvrsto zatvorena naprtnjača čekala je uz krevet, ali i to mi se činilo previše kompliciranim. Znala sam da su u 68 Kiera Cass


ormar, ladice i kupaonicu stavili posebne stvari isključivo za mene, ali nije mi se dalo istraživati. Samo sam ležala, posve nepomična. Imala sam osjećaj da je prošao tek jedan trenutak prije nego što su mi sluškinje tiho pokucale na vrata. Pustila sam ih u sobu i, ma koliko to bilo čudno, dopustila im da me odjenu. Jednostavno su bile toliko uzbuđene što mogu biti od pomoći da nisam imala srca zamoliti ih da ponovno odu. Finim su ukosnicama uklonile pramenove kose s mog lica i osvježile mi šminku. Haljina - koja je kao i ostatak moje garderobe bila njihovih ruku djelo bila je tamnozelene boje i duga do poda. Da nisam ponovno obula one cipele niskih potpetica, stalno bih se spoticala o nju. Točno u šest sati, na vrata mi je pokucala Silvia kako bi mene i moje tri susjede odvela hodnikom do stuba. Čekale smo u predvorju da se sve djevojke okupe i potom se zaputile prema Ženskoj dvorani. Marlee me uočila i pridružila mi se. Trideset pet pari potpetica na mramornim stubama zvučalo je kao otmjeni stampedo. Neke su djevojke nešto tiho mrmljale, ali većina je šutjela. Dok smo prolazile pokraj blagovaonice, zamijetila sam da su vrata zatvorena. Je li kraljevska obitelj sad unutra? Možda posljednji put objeduju samo njih troje? Činilo se čudnim da smo njihove gošće, a još nikoga od njih nismo upoznale. Ženska dvorana se promijenila od našeg odlaska. Zrcala i vješalice su nestali, a pod je bio načičkan stolovima i stolicama, s nekoliko naizgled vrlo udobnih počivaljki. Marlee me je pogledala nagnuvši glavu prema jednoj od počivaljki pa smo zajedno sjele na nju. Kad smo se smjestile, uključili su televizor i gledale smo Vijesti. Bile su iste kao i uvijek - novosti o budžetima za razne projekte, o ratnim akcijama i novom pobunjeničkom napadu na Istoku - i posljednjih pola sata, Gavrilovi komentari snimke našega dana. - Ovdje se gospođica Celeste Newsome oprašta od svojih mnogobrojnih obožavatelja u Clermontu. Dražesnoj je mladoj dami trebalo više od sata da se odvoji od svojih navijača. Opazila sam kako se Celeste samodopadno cereka gledajući se na ekranu. Sjedila je pokraj Bariel Pratt, kojoj je kosa bila ravna kao metla i toliko svijetla da je izgledala bijela, padajući joj do struka. Nema blagog načina da to izrazim: ima goleme dojke. Razlijevale su se iz haljine bez naramenica i sve izazivale da ih pokušaju ignorirati.

69 Izbor


Bariel je lijepa, ali na neki tipičan način. Slično kao Celeste. Nisam bila posve sigurna zašto, ali vidjevši ih onako jednu pokraj druge, na pamet mi je pala misao: Neprijatelje drži u blizini. Mislim da su od prvoga časa odabrale jedna drugu kao svoju najopasniju protivnicu. - I ostale djevojke sa Srednjeg istoka jednako su omiljene. Ashley Brouillete se svojim diskretnim, profinjenim držanjem odmah izdvaja kao prava dama. Dok prolazi kroz mnoštvo, na licu joj je skroman, lijep izraz koji se ne razlikuje puno od onoga same kraljice. Marlee Tames iz Kenta bila je sva razgaljena kad je danas krenula iz svojega grada, pjevajući himnu s orkestrom za ispraćaj. Na ekranu su zabljesnule snimke nasmiješene Marlee koja je grlila svoje sugrađane. - Prva je favoritkinja nekolicine ljudi s kojima smo danas razgovarali. Marlee je ispružila ruku i stisnula moju. To je odlučilo: navijam za Marlee. - S gospođicom Tames putovala je i America Singer, jedna od samo tri Petice koje su uspjele ući u Izbor. - Na ekranu sam izgledala bolje nego što sam se osjećala u tom trenutku. Sjećala sam se samo da sam bila tužna dok sam pogledom pretraživala mnoštvo. Ali snimka koju su oni odabrali prikazivala me je zrelom i suosjećajnom. Zagrljaj s ocem djelovao je dirljivo, lijepo. Svejedno, nije se mogao usporediti s kadrovima u zračnoj luci. - No dobro znamo da kaste na Izboru ništa ne znače i čini se da gospođicu Americu ne smijemo previdjeti. Prizemljivši u Los Angeles, lady Singer bila je miljenica mnoštva okupljenog u zračnoj luci. Zastajala je fotografirati se s njima, davati autograme i jednostavno porazgovarati sa svakime tko je to želio. Gospođica America Singer ne boji se uprljati ruke, što je osobina koju mnogi drže potrebnom za našu sljedeću princezu. Gotovo svi su se okrenuli prema meni i pogledali me. U njihovim očima zamijetila sam onaj isti pogled kakav su mi uputile Emmica i Samantha. Najednom su ti pogledi dobili smisao. Moje namjere nisu bile važne. One ne znaju da ja ovo ne želim. U njihovim očima, ja sam prijetnja. I vidjela sam da žele da nestanem.

70 Kiera Cass


DESETO POGLAVLJE

Z

a večerom nisam dizala pogled s tanjura. U Ženskoj sam dvorani mogla hiti hrabra jer je Marlee bila pokraj mene, a ona me je smatrala samo simpatičnom, ne prijetnjom. Ali ovdje, u sendviču između djevojaka iz kojih je mržnja zračila u valovima, bila sam kukavica. Jednom sam podigla glavu i opazila kako mi Kriss Ambers prijeti vilicom. A Ashley, koja je bila tako uglađena i prava dama, samo je namrgođeno napućila usta i nije mi se ni obratila. Više od svega, željela sam pobjeći u svoju sobu. Nisam shvaćala zašto je sve to tako važno. Ljudima se sviđam, pa što? Ovdje u palači njihovo mišljenje nije važno, njihova naklonost i odobravanje ne računaju se. Nakon svega rečenog i učinjenog, nisam znala bih li se osjećala počašćenom ili uzrujanom. Usredotočila sam se na hranu. Posljednji sam put odrezak pojela za Božić prije nekoliko godina. Znala sam da je mama dala sve od sebe, ali njezin odrezak nije bio ni sluga ovome, tako sočnom, mekom i ukusnom. Željela sam upitati i neku drugu curu je li ovo najbolji odrezak koji je u životu jela. Da je Marlee bila u blizini, to bih i učinila. Nesigurno sam se osvrnula po prostoriji. Marlee je tiho razgovarala s djevojkama oko sebe. Kako joj to uspijeva? Nisu li u istom televizijskom prilogu i nju proglasili jednom od glavnih favoritkinja? Kako joj uspijeva da druge djevojke razgovaraju s njom? Desert se sastojao od raznog voća u sladoledu od vanilije. Imala sam osjećaj kao da nikad ranije nisam jela. Ako je ovo hrana, što sam dosad stavljala u usta? Sjetila sam se May i njezine jednake ljubavi prema svemu slatkome. Poludjela bi za ovom slasticom. Kladim se da bi ona ovdje sve nadmašila. Nije nam bilo dopušteno udaljiti se od stola dok sve djevojke ne pojedu, a nakon toga smo dobile strogu uputu da odmah odemo spavati. - Ujutro ćete upoznati princa Maxona i sigurno želite izgledati najbolje što možete - objasnila je Silvia. - Ipak je on budući suprug jedne od vas u ovoj dvorani. Nekoliko djevojaka uzdahnulo je na tu pomisao. Lupkanje i tupkanje cipela po stubama sad je bilo tiše. Jedva sam čekala izuti se i izvući iz haljine. U naprtnjači sam imala odjeću koju sam donijela od kuće i 71 Izbor


razmišljala sam o tome da odjenem svoje stare stvari ne bih li se načas ponovno osjećala kao ja. Razišle smo se na vrhu stuba i svaka je djevojka krenula prema svojoj sobi. Marlee me povukla u stranu. - Jesi li dobro? - upitala je. - Jesam. Samo što su me neke cure tijekom večere čudno gledale. - Nastojala sam ne ispasti cvilidreta. - Samo su malo nervozne jer si se svima silno svidjela - odgovorila je, otpisujući njihovo ponašanje kao nevažno. - Ali i ti si se svima svidjela. Vidjela sam plakate. Zašto prema tebi nisu bile zlobne? - Ti se baš nisi puno družila s drugim curama, zar ne? - Lukavo se smijuckala, kao da bih ja trebala znati što se događa. - Ne. Uglavnom sam se družila samo sa svojim sestrama - priznala sam. - I školovana si kod kuće? - Da. - Znaš, ja sam učila s hrpom drugih Četvorki, samih cura, i svaka od njih imala je svoj način da te iživcira do ludila. Shvaćaš, sve se svodi na to da upoznaš drugu osobu i dokučiš što će joj najviše smetati. Mnoge su mi cure dijelile dvosmislene komplimente ili iznosile sitne primjedbe, takve stvari. Znam da djelujem prštavo, ali u dubini sam stidljiva i one misle da me mogu skršiti riječima. Namrštila sam čelo. Zar to čine namjerno? - Za tebe, koja si nekako suzdržana i zagonetna... - Nisam zagonetna - prekinula sam je. - Pomalo jesi. A ljudi ponekad ne znaju bi li šutnju protumačili kao samopouzdanje ili kao strah. Zato te gledaju kao da si kukac, u nadi da ćeš se tako i osjećati. - Aha. - To je nekako imalo smisla. Pitala sam se što to činim kad kod drugih djevojaka izazivam nesigurnost. - Što ti učiniš? Mislim, kad ih želiš nadmudriti? Nasmiješila se. - Ne obazirem se. Poznajem curu koja se toliko uzruja kad te ne uspije iživcirati, da se na kraju samo naduri. Zato ne brini. Moraš samo ostati mirna i ne pokazati da te njihovo ponašanje dira.

72 Kiera Cass


- Ne dira me. - Gotovo ti vjerujem... ali ne posve. - Nasmijala se i njezin je srdačan smijeh iščeznuo u tihom hodniku. - Možeš li vjerovati da ćemo ga sutra ujutro upoznati? - upitala je, prelazeći na stvari koje su po njezinu mišljenju bile važnije. - Ne, zapravo ne mogu. - Maxon mi se činio duhom koji opsjeda palaču: podrazumijeva se da je u njoj, ali nikad nije doista ondje. - Sretno sutra. - Vidjela sam da Marlee to misli ozbiljno. - Tebi još sretnije, Marlee. Sigurna sam da će princ Maxon biti više nego sretan upoznati te. - Stisnula sam joj ruku. Nasmiješila se, uzbuđeno i plaho istodobno, i udaljila u svoju sobu. Kad sam ja stigla do svoje, Barielina vrata još su bila otvorena i čula sam kako nešto tiho govori sluškinji. Opazila me je i zalupila mi vrata pred nosom. Baš ti hvala na tome. I moje su sluškinje, naravno, bile u sobi i čekale kako bi mi pomogle da se operem i razodjenem. Na postelju su mi rasprostrle zelenu, tanku spavaćicu. Nijedna od njih nije dirnula moju naprtnjaču, što je bilo ljubazno od njih. Bile su učinkovite, ali odlučne. Očito nisu baš obožavale ovaj obred na kraju dana, ali nisu me požurivale. Pretpostavljam da su me željele umiriti, ali meni ih je već bilo dosta. Nisam ih mogla ubrzati dok su mi prale ruke, razvezivale haljinu i pričvršćivale srebrnu pločicu s imenom na svilenu spavaćicu. Dok su obavljale sve te stvari koje su u meni izazivale posvemašnju smetenost, postavljale su pitanja. Nastojala sam odgovoriti na njih bez grubosti. Da, napokon sam vidjela sve ostale djevojke. Ne, nisu baš razgovorljive. Da, večera je bila fantastična. Ne, princa ću upoznati tek sutra. Da, jako sam umorna. - I stvarno bi mi pomoglo da se opustim malo nasamo - dometnula sam tom zadnjem odgovoru, nadajući se da će one shvatiti moj mig. Izgledale su razočarano. Pokušala sam popraviti stvar. - Vi ste silno uslužne. Samo, ja sam navikla provoditi vrijeme sama. A danas su me ljudi cijeli dan salijetali. - Ali, lady Singer, naša je dužnost pomoći vam. To nam je posao - rekla je glavna sluškinja. Već sam ranije dokučila da joj je ime Anne. Činilo se da je Anne u sve upućena, Mary ležerna, a Lucy valjda samo stidljiva. - Doista sam vam zahvalna i sutra ujutro ću definitivno trebati vašu pomoć. Ali večeras se samo moram opustiti. Želite li mi biti na usluzi, dobro će mi doći malo 73 Izbor


vremena nasamo. A ako se i vi odmorite, sigurna sam da će ujutro sve biti bolje, zar ne? Pogledale su se. - Valjda hoće - suglasila se Anne. - Jedna od nas trebala bi ostati ovdje dok spavate. U slučaju da vam nešto zatreba. - Lucy je izgledala nervozno, kao da se bojala moje odluke. S vremena na vrijeme, činilo se da lagano drhti, što sam ja protumačila stidljivošću koja izvire na površinu. - Bude li mi što zatrebalo, pozvonit ću. Sve će biti u redu. Osim toga, neću se moći odmoriti znajući da me netko promatra. Ponovno su se pogledale, još uvijek pomalo sumnjičave. Znala sam kako ću okončati tu zavrzlamu, ali bilo mi je mrsko poslužiti se tim načinom. - Vi biste trebale izvršavati svaku moju zapovijed, zar ne? S nadom su kimnule glavama. - Tad vam svima naređujem da odete spavati. I ujutro mi dođete pomoći. Molim vas. Anne se nasmiješila. Vidjela sam da me počinje shvaćati. - U redu, lady Singer. Vidimo se ujutro. - Naklonile su se i tiho udaljile iz sobe. Anne mi je dobacila još jedan pogled na izlasku. Zaključila sam da nisam baš onakva kakvu je očekivala. Međutim, nije djelovala uzrujana zbog toga. Kad su one otišle, izula sam otmjene papuče i ispružila nožne prste na podu. Bilo je dobro, prirodno, biti bos. Brzo sam raspakirala svoje stvari. Presvlaku odjeće ostavila sam u naprtnjači, a naprtnjaču pohranila u golemi ormar. To čineći, pregledala sam haljine u ormaru. Bilo ih je samo nekoliko. Dovoljno da izdržim tjedan dana. Pretpostavila sam da je svim djevojkama jednako. Zašto sašiti desetak haljina za djevojku koja bi već sutra mogla otići? Uzela sam nekoliko fotografija svoje obitelji koje sam ponijela i gurnula ih ispod okvira zrcala. Zrcalo je bilo toliko dugo i široko da fotografije nisu nimalo smetale mom odrazu u njemu. Donijela sam i kutijicu osobnih sitnica - naušnica i vrpci za kosu koje volim. Ovdje će posve sigurno izgledati nevjerojatno obično, ali sve su bile toliko osobne da sam ih morala imati uza se. Onih nekoliko knjiga koje sam ponijela pronašlo je svoj put do uslužne police uz vrata koja su iz moje sobe vodila na balkon. Provirila sam kroz balkonska vrata i ugledala vrt s labirintom staza načičkanih fontanama i klupama. Posvuda je cvjetalo cvijeće i svaka je živica bila savršeno potkresana. Onkraj ovog očito manikiranog komada zemlje nalazilo se kratko, otvoreno polje i iza njega velika šuma. Protezala se toliko daleko da nisam mogla 74 Kiera Cass


dokučiti je li posve okružena zidovima palače. Načas sam se zapitala zašto postoji i potom razmislila o posljednjem predmetu koji sam ponijela - o svojoj staklenčici sa zveckavim penijem. Nekoliko sam je puta zavrtjela u rukama, osluškujući kako onaj peni klizi uz rub stakla. Zašto sam je uopće ponijela? Da se podsjetim na nešto što ne mogu imati? Ta misao - da je ljubav koju sam godinama gradila na mirnom, tajnom mjestu sada doista izvan moga dosega - nagnala mi je suze na oči. Nakon sve napetosti i uzbuđenja toga dana, bila je kap koja je prelila čašu. Nisam znala gdje će u sobi staklenka pronaći svoje trajno mjesto, ali zasad sam je odložila na stolić pokraj kreveta. Prigušila sam svjetlo, otpuzala na raskošne pokrivače i zagledala se u svoju staklenku. Dopustila sam samoj sebi biti tužna. Dopustila sam si misliti o njemu. Kako sam u tako kratko vrijeme izgubila toliko puno? Čovjek bi pomislio da će za odlazak od obitelji, život na nekom nepoznatom mjestu i odvojenost od osobe koju voliš trebati godine, a ne samo jedan dan. Pitala sam se što mi je točno on želio reći prije nego što sam otišla. Jedino što sam zaključila bilo je da mu nije bilo ugodno reći to glasno. Je li riječ o njoj? Zagledala sam se u staklenku. Možda mi je pokušavao reći da mu je žao? Večer prije propisno sam ga izgrdila. Možda je to bilo to. Da je krenuo dalje? To sam i sama prilično jasno vidjela, hvala na pitanju. Da nije krenuo dalje? Da me još uvijek voli? Odagnala sam tu misao. Nisam smjela dopustiti da se ponadam. Sad sam ga morala mrziti. Taj će mi bijes pomoći da izdržim. Jedan od razloga iz kojih i jesam ovdje jest kako bih što je duže moguće bila što dalje od njega. Ali ta je nada boljela. S nadom je navrla i čežnja za domom, želja da se May ušulja u moj krevet kao što je ponekad činila. Potom strah da druge djevojke žele da odem, da će me možda uporno pokušavati poniziti. Nervoza što će me, sve vrijeme koje provedem ovdje, predstavljati naciji na televiziji. I strava da bi me netko mogao pokušati ubiti samo da iskaže svoja politička uvjerenja. Sve mi je to nagrnulo u misli previše brzo da bi to moja smušena glava mogla probaviti nakon tako duga dana. Vid mi se zamaglio. Nisam ni bila svjesna da sam se rasplakala. Nisam mogla disati. Tresla sam se. Skočila sam i otrčala na balkon. Toliko sam se uspaničila da mi je trebalo vremena kako bih povukla zasun i otvorila vrata, ali uspjela sam.

75 Izbor


Mislila sam da će svjež zrak biti dovoljan, ali nije bio. I nadalje sam disala plitko i ubrzano. Ovdje nema nimalo slobode. Rešetke na balkonu zatvaraju me kao kavez. Još uvijek sam vidjela visoke zidine oko palače sa stražarima na stražarnicama. Morala sam izići iz palače, a nitko to neće dopustiti. Od očaja sam se osjećala još slabije. Pogledala sam šumu. Kladila bih se da odonud ne bih vidjela ništa osim zelenila. Okrenula sam se i jurnula. Bila sam pomalo nestabilna sa suzama u očima, ali uspjela sam izaći iz sobe. Otrčala sam niz jedini hodnik koji sam znala, ne primjećujući umjetnine, tapiserije ni zlatne obrube. Jedva sam zamijetila čuvare. Nisam se snalazila u palači, ali znala sam da ću, siđem li niz stube i skrenem li u pravome smjeru, ugledati masivna staklena vrata u vrt. Trebala su mi samo ta vrata. Otrčala sam velebnim stubama u prizemlje, lupkajući bosim stopalima po mramoru. Putem sam naišla na još nekoliko čuvara, ali nitko me nije zaustavio. Odnosno, dok nisam pronašla mjesto koje sam tražila. Kao i prije, i sada je na objema stranama vrata stajao stražar. Kad sam potrčala prema njima, jedan od njih dvojice prepriječio mi je put, onemogućivši mi izlaz nečim nalik koplju u ruci. - Oprostite, gospođice, ali morate se vratiti u svoju sobu - autoritativno je rekao. Iako nije govorio glasno, njegov je glas djelovao poput grmljavine u tišini otmjena hodnika. - Ne... ne. Moram... van. - Riječi su mi zapinjale, nisam mogla disati kako treba. - Gospođice, morate se smjesta vratiti u svoju sobu. - Drugi mi je stražar prilazio. - Molim vas. - Zadahtala sam. Pomislila sam da ću se onesvijestiti. - Žao mi je... Lady America, je li? - Pogledom je pronašao moju značku. Morate se vratiti u svoju sobu. - Ja... ne mogu disati - promucala sam i srušila se u ruke stražara kad mi se približio dovoljno da me odgurne. Koplje mu je palo na pod. Slabašno sam se hvatala za njega, u glavi mi se vrtjelo od napora. - Pustite je! - Odjeknuo je novi glas, mlad, ali autoritativan. Napola sam okrenula glavu, napola pala prema njemu. Preda mnom je stajao princ Maxon. Zbog kuta u kojem mi je visjela glava, izgledao je nekako čudno, ali prepoznala sam njegovu kosu i ukočenost u držanju.

76 Kiera Cass


- Srušila se, Vaše Veličanstvo. Željela je van. - Prvi je stražar izgledao nervozno dok je objašnjavao. Bio bi u strašnoj opasnosti da me je ozlijedio. Sad sam vlasništvo Illée. - Otvorite vrata. - Ali... Vaše Veličanstvo... - Otvorite vrata i pustite je. Smjesta! - Odmah, Vaše Veličanstvo. - Prvi se stražar dao na posao, izvlačeći ključ. Moja je glava ostala u onom neobičnom položaju kad sam čula zveckanje ključeva jedan o drugi i klizanje jednoga od njih u bravu. Princ me je zabrinuto promatrao dok sam se pokušavala održati na nogama. A onda je kroz mene prostrujao sladak miris svježega zraka i dao mi poticaj koji mi je bio potreban. Izvukla sam se iz stražarova naručja i kao pijana istrčala u vrt. Poprilično sam teturala, ali nisam marila što djelujem nezgrapno. Morala sam biti vani i to je bilo jedino važno. Osjetila sam topao zrak na koži, travu pod prstima. Ovdje je čak i priroda djelovala raskošno. Namjeravala sam otići sve do šume, ali noge me nisu slušale. Srušila sam se ispred male kamene klupe i sjela na travu zaprljavši finu zelenu spavaćicu pa spustila glavu na ruke podignute na sjedalo klupe. Nisam imala snage za jecaje pa sam ronila nijeme suze. Svejedno, posve su me zaokupile. Kako sam dospjela ovamo? Kako sam dopustila da se ovo dogodi? Što će biti sa mnom? Hoću li ikad uspjeti vratiti ijedan dio života koji sam imala prije ovoga? Jednostavno nisam znala. A nisam mogla učiniti baš ništa ni u kojem smislu. Bila sam toliko zaokupljena vlastitim mislima, ne shvaćajući da nisam sama dok princ Maxon nije progovorio. - Jesi li dobro, mila? - upitao me je. - Nisam ja tvoja mila. - Bijesno sam ga pogledala. Gađenje u mom glasu i pogledu bilo je nedvojbeno. - Čime sam te uvrijedio? Nisam li ti upravo dao ono što si tražila? - Moj ga je odgovor iskreno zbunio. Pretpostavljam da je od nas djevojaka očekivao da ga obožavamo i zahvaljujemo svojim sretnim zvijezdama na njegovu postojanju. Bez straha sam ga gledala ravno u oči, iako je učinak mog pogleda vjerojatno bio oslabljen obrazima zamrljanim od suza. - Oprosti, mila, zar ćeš i dalje plakati? - Zvučao je silno smeten tom mišlju.

77 Izbor


- Ne zovi me mila! Nisam ti nimalo draža od ijedne od ostale trideset četiri neznanke koje imaš u svom kavezu. Prišao mi je, naizgled nimalo uvrijeđen mojim previše slobodnim, prezirnim riječima. Samo je izgledao... obziran. Izraz njegova lica bio je zanimljiv. Hodao je ljupko za momka i djelovao nevjerojatno opušteno koračajući oko mene. Nešto se moje hrabrosti otopilo pred neugodnošću cijele situacije. On je bio posve odjeven, u svom otmjenom odijelu, a ja sam se polunaga šćućurila. Kao da mi njegov položaj nije bio dovoljna prijetnja, njegovo ponašanje jest. Mora da ima bogato iskustvo u ophođenju s nesretnim ljudima. Kad je odgovorio, bio je iznimno smiren. - To što si rekla jako je nepošteno. Sve ste mi vi mile. Samo treba otkriti koja će mi biti najmilija. - Jesi li ti maloprije doista rekao riječ “mila”? Nasmijuljio se. - Bojim se da jesam. Oprosti, to je plod mog odgoja. - Odgoja - promrmljala sam zakolutavši očima. - Smiješno. - Molim? - Smiješno je! - povikala sam, povrativši nešto hrabrosti. - Što je smiješno? - Ovo natjecanje! Cijela ova stvar! Zar nikada u životu nisi nikoga volio? Zar doista želiš ovako izabrati suprugu? Zar si stvarno tako površan? - Malo sam se promeškoljila na tlu. Kako bi mi olakšao, Maxon je sjeo na klupu, da se ne moram okretati. Bila sam previše uzrujana da bih mu bila zahvalna. - Shvaćam da to može djelovati tako, da se cijela ova stvar može činiti samo i isključivo jeftinom zabavom. Ali, ja živim krajnje zaštićenim životom. Ne susrećem mnogo žena. Nailazim samo na kćeri diplomata s kojima obično nemam puno zajedničkih tema. Ako uopće govorimo isti jezik. Maxon je očito mislio da je rekao nešto smiješno pa se lagano nasmijao. Meni nije bilo smiješno. Nakašljao se i nastavio. - U okolnostima u kakvima živim, nisam imao prilike zaljubiti se. A ti? - Jesam - glatko sam odvratila. Čim sam to izgovorila, pokajala sam se. To je privatna stvar, ne tiče ga se. - Tad si prava sretnica. - Zvučao je ljubomorno. Zamisli ti to. Jedino o čemu sam mogla guditi princu Illée bilo je upravo ono što sam ovamo došla zaboraviti. 78 Kiera Cass


- Moji su se roditelji vjenčali na ovakav način i prilično su sretni. I ja se nadam da ću pronaći sreću. Da ću pronaći ženu koju će cijela Illéa moći voljeti, nekoga tko će mi biti družica i pomoći mi primati vođe drugih naroda. Nekoga tko će se sprijateljiti s mojim prijateljima i biti mi od povjerenja. Spreman sam pronaći suprugu. Nešto me je u njegovu glasu pogodilo. U njemu nije bilo ni natruhe sarkazma. Ono što se meni činilo tek natjecateljskom predstavom, za njega je bila jedina prilika za sreću. Nije mogao probati s drugom rundom djevojaka. No dobro, možda je mogao, ali to bi bilo silno neugodno. Bio je duboko očajan i pun nade. Osjetila sam kako moja odbojnost prema njemu slabi. Malčice. - Zar ti se ovo doista čini kavezom? - Pogled mu je bio suosjećajan. - Da, čini mi se. - To sam rekla tihim glasom. I brzo dometnula: - Vaše Veličanstvo. - I sam sam više nego jednom imao taj osjećaj. Ali moraš priznati da je vrlo lijep kavez. - Tebi jest. Napuni taj svoj lijepi kavez s još trideset četiri druga muškarca koji se bore za istu stvar. Da vidimo koliko će ti tad biti lijep. Podigao je obrve. - Zar ste se stvarno svađale zbog mene? Ne shvaćate li da sam ja taj koji bira? - Zapravo, nepravedna sam. Cure se svađaju zbog dviju stvari. Neke se bore za tebe, druge za krunu. I sve misle da su već shvatile što treba reći i učiniti kako bi tvoj odabir bio očit. - Ah, da. Muškarac ili kruna. Bojim se da neki ne shvaćaju razliku. Odmahnuo je glavom. - Sretno ti bilo - suho sam rekla. Nakon te moje sarkastične primjedbe, neko je vrijeme vladala tišina. Pogledala sam ga krajičkom oka, čekajući da progovori. Zurio je u nešto neodređeno u travi, zabrinuta izraza. Činilo se da ga ta pomisao muči. Udahnuo je i ponovno se okrenuo prema meni. - Za što se ti boriš? - Zapravo, ja sam ovdje pogreškom. - Pogreškom? - Da. Svojevrsnom. Znaš, duga je to priča. A sad... sad sam ovdje. I ne borim se. Namjera mi je uživati u hrani dok me ne izbaciš.

79 Izbor


Glasno se nasmijao, zapravo previo se u struku i pljesnuo po koljenima. Bio je čudna mješavina ukočenosti i spokoja. - Što si ti? - upitao je. - Molim? - Dvojka? Trojka? Zar uopće nije obratio pozornost? - Petica. - Ah, da. Tad će ti hrana vjerojatno biti dobar poticaj za ostanak. - Ponovno se nasmijao. - Oprosti, u ovome mraku ne vidim ime na tvojoj znački. - Ja sam America. - Savršeno. - Maxon se zagledao u tamu i nasmiješio nečemu neodređenom. Nešto ga je u svemu ovome očito zabavljalo. - America, mila, nadam se da ćeš u ovom kavezu pronaći nešto vrijedno borbe. Nakon svega što sam vidio, mogu samo zamisliti kako bi izgledalo da se doista pokušaš boriti. Spustio se s klupe i čučnuo pokraj mene. Bio mi je previše blizu. Nisam mogla misliti kako treba. Možda sam bila očarana njegovom slavom ili još uvijek potresena od plakanja. U svakom slučaju, bila sam previše šokirana da bih prosvjedovala kad me je uhvatio za ruku. - Ako će te to učiniti sretnom, mogao bih reći stražarima da ti je vrt draži od zatvorenog prostora. Tad bi noću mogla dolaziti ovamo bez izlaganja grubosti stražara. Iako, ja bih osobno volio da ti je jedan u blizini. Željela sam to. Sloboda bilo koje vrste zvučala je božanski, ali bilo mi je važno jasno mu dati do znanja što osjećam. - Ja... Mislim da ne želim ništa od tebe. - Izvukla sam prste iz njegova labava stiska. Iznenadio se, uvrijedio. - Kako želiš. - Ponovno sam se pokajala. Istina, taj mi se tip ne sviđa, ali to ne znači da ga želim povrijediti. - Hoćeš li brzo natrag u sobu? - Da - prošaptala sam, spuštena pogleda. - Tad te ostavljam s tvojim mislima. Stražar će te čekati pokraj vrata. - Hvala ti... ovaj... Vaša Visosti. - Odmahnula sam glavom. Koliko sam ga puta u ovome razgovoru pogrešno oslovila? - Mila moja Americo, bi li mi učinila jednu uslugu? - Ponovno me uhvatio za ruku. Bio je uporan. Zaškiljila sam prema njemu, nesigurna što bih odgovorila. - Možda. 80 Kiera Cass


Osmijeh mu se vratio na lice. - Ne spominji ovaj susret ostalim djevojkama. Tehnički govoreći, ne bih vas trebao sresti do sutra, a ne želim nikoga uzrujati. Iako, tvoje urlanje na mene ne bih ni približno nazvao romantičnim sastankom, a ti? Bio je red na mene da se nasmiješim. - Ni u ludilu! - Duboko sam udahnula. Neću nikome reći. - Hvala ti. - Spustio je usne do moje ruke koju je još uvijek držao u svojoj. Kad se odmaknuo, nježno mi je položio ruku u krilo. - Laku noć. Načas zapanjena, zurila sam u svoju ruku koja je bridjela od njegova poljupca. Potom sam pogledala Maxona koji se udaljavao, dajući mi privatnost za kojom sam cijeli dan čeznula.

81 Izbor


JEDANAESTO POGLAVLJE

U

jutro me nije probudio ulazak sluškinja - iako su ušle - ni puštanje vode za moju kupku - iako mi je kada bila napunjena. Probudilo me svjetlo koje je nagrnulo kroz prozor kad je Anne razgrnula bogate, teške zavjese. Tiho je nešto pjevušila, potpuno sretna svojim zaduženjem. Nisam bila spremna pomaknuti se. Nakon sinoćnje silne napetosti i uzbuđenja, dugo mi je trebalo da se smirim i još duže da se opustim kad sam shvatila što bi točno onaj razgovor u vrtu mogao značiti za mene. Ukaže li mi se prilika, ispričat ću se Maxonu. Bit će pravo čudo dopusti li mi. - Gospođice? Jeste li budni? - Neeee - prostenjala sam u jastuk. Nisam se ni približno dovoljno naspavala, a u krevetu je bilo previše udobno. Ali Anne, Mary i Lucy samo su se nasmijale mom stenjanju, što je bilo dovoljno da se i sama nasmiješim i odlučim pokrenuti. S ovim će mi djevojkama u palači vjerojatno biti najlakše pronaći zajednički jezik. Pitala sam se bi li mi mogle postati svojevrsne pouzdanice ili bi im obuka i protokol u cijelosti onemogućili da sa mnom i čaj popiju. Iako sam rođena kao Petica, sad sam bila zaogrnuta dostojanstvom Trojke. A ako su one sluškinje, to znači da su sve Šestice. Meni to nije smetalo. Uživala sam u društvu Šestica. Polako sam otišla u golemu kupaonicu i svaki je moj korak odjekivao o staklo i pločice. U dugim zrcalima, opazila sam kako Lucy sumnjičavo promatra mrlje od zemlje na mojoj spavaćici. Sljedeća ih je opazila Anne svojim pozornim okom. I nakon nje Mary. Srećom, ni jedna od njih nije ništa pitala. Jučer mi se činilo da svojim pitanjima zabadaju nos u nešto što ih se ne tiče, ali pogriješila sam. Njih je očito zanimala samo moja udobnost. Pitanja o tome što radim izvan sobe - da ne spominjemo palaču - bila bi samo neugodna. Pažljivo su odnijele spavaćicu i odvele me do kade. Nisam bila naviknuta na nagost pred drugim ljudima - čak ni pred mamom ili May - ali činilo se da to ne mogu izbjeći. Ove će me tri djevojke odijevati dok budem u palači i morat ću to podnositi sve dok ne odem. Pitala sam se što će biti s njima kad odem. Hoće li ih dodijeliti drugim djevojkama kojima će, kako natjecanje bude odmicalo, trebati sve više pozornosti? Imaju li u palači i neke druge poslove kojih su privremeno oslobođene? Činilo mi se nepristojnim pitati ih što su radile prije mog dolaska ili nagovijestiti da uskoro odlazim pa sam šutjela.

82 Kiera Cass


Nakon kupke, Anne mi je osušila kosu i polovinu podigla vrpcama koje sam donijela od kuće. Bile su plave i slučajno naglašavale cvjetove na jednoj od dnevnih haljina koje su moje sluškinje kreirale za mene pa sam baš tu i odjenula. Mary me našminkala, jednako diskretno kao i dan prije, a Lucy je utrljala losion u moje ruke i noge. Ponudile su mi mnogo nakita, ali sam ja zatražila svoju kutiju. U njoj je bila tanka ogrlica s privjeskom u obliku ptice pjevice, dar koji sam dobila od tate, srebrna, tako da je pristajala uz značku s mojim imenom. Naušnice sam uzela iz kraljevske zalihe, ali vjerojatno su bile najmanje u zbirci. Anne, Mary i Lucy su me promotrile od glave do pete i nasmiješile se konačnom ishodu. Shvatila sam to kao znak da izgledam dovoljno pristojno poći na doručak. Uz naklone i osmijehe, poželjele su mi sreću. Lucyne ruke ponovno su drhtale. Otišla sam u predvorje na katu, u kojem smo se prethodne večeri sve okupile. Stigla sam prva pa sam sjela na sofu pričekati ostale. Malo-pomalo počele su pristizati i druge djevojke. Brzo sam zamijetila obrazac. Sve su cure izgledale fenomenalno. Kosu su odmaknule od lica i splele u zamršene pletenice ili kovrče. Sve su bile besprijekorno našminkane, u savršeno izglačanim haljinama. Ja sam za prvi dan vjerojatno odabrala najneugledniju haljinu, a ostale cure došle su u nečemu svjetlucavom. Vidjela sam kako dvije djevojke ulaze u predvorje i shvatila da su odjevene u gotovo identične haljine. Obje su se vratile u svoje sobe preodjenuti se. Sve su se željele isticati i svaka je to učinila na svoj način. Čak i ja. Sve su one izgledale kao Jedinice. Ja sam izgledala kao Petica u lijepoj haljini. Mislila sam da je meni dugo trebalo da se spremim, ali drugim je djevojkama trebalo znatno duže. Čak i kad nas je Silvia došla otpratiti u prizemlje, još uvijek smo morale pričekati Celeste i Tiny kojoj je, u skladu s njezinim imenom, trebalo suziti haljinu. Kad smo se sve okupile, krenule smo prema stubama. Na zidu se nalazilo pozlaćeno zrcalo i dok smo silazile, sve smo se okrenule prema njemu kako bismo se pogledale još jedan put. Zatekla sam se pokraj Marlee i Tiny. U usporedbi s njima, izgledala sam nedvojbeno neugledno. Ali barem sam izgledala kao ja i to mi je bila mala utjeha. Sišle smo u prizemlje očekujući da će nas odvesti u blagovaonicu jer nam je bilo rečeno da ćemo u njoj objedovati. Umjesto toga, odveli su nas u Veliku dvoranu u kojoj su bili postavljeni nizovi odvojenih stolova i stolica, s tanjurima, čašama i srebrnim jedaćim priborom. Ali, 83 Izbor


nije bilo hrane. Čak ni miris koji bi dao naslutiti da se možemo nadati hrani. U prednjem kutu, u postraničnoj niši, zamijetila sam nekoliko sofa. Nekoliko snimatelja raspoređenih po prostoriji snimalo je naš dolazak. Ušle smo u koloni i sjele gdje god smo željele jer na stolovima nije bilo kartica s imenima. Marlee je sjedila ispred mene, a Ashley meni zdesna. Nisam se trudila provjeriti gdje je ijedna druga djevojka. Činilo se da je nekolicina njih stekla barem jednu saveznicu, kao ja Marlee. Ashley je po vlastitom odabiru sjela pokraj mene pa sam pretpostavila da želi moje društvo. Svejedno, šutjela je. Možda se uzrujala zbog jučerašnjeg priloga u vijestima. S druge strane, i kad smo se upoznale bila je šutljiva. Možda je jednostavno takva. Zaključila sam kako je najgore što se može dogoditi to da mi ne odgovori pa sam odlučila barem joj dati do znanja da sam je primijetila. - Ashley, izgledaš divno. - Oh, hvala ti - tiho je odgovorila. Obje smo se osvrnule kako bismo se uvjerile da su snimateljske ekipe dovoljno daleko. Ne bi se baš moglo reći da je ovo privatna stvar, ali tko ih želi stalno u blizini? - Nije li zabavno nositi sav ovaj nakit? Gdje je tvoj? - Hm, bio mi je pretežak. Odlučila sam se za nešto lagano. - Stvarno je težak! Imam osjećaj da na glavi nosim deset kilograma. Svejedno, nisam mogla propustiti priliku. Tko zna koliko će koja od nas ostati? To je bilo smiješno. Ashley mi se od samoga početka činila mirno samouvjerenom. Sa svojim izgledom i držanjem, bila je vrhunski materijal za princezu. Činilo se neobičnim da sumnja u sebe. - Ne misliš li da ćeš pobijediti? - upitala sam. - Naravno da mislim - šapnula je. - Ali bilo bi nepristojno to reći! - Namignula mi je i ja sam se zahihotala. Nova pogreška s moje strane. Silvija je upravo ulazila i moj hihot skrenuo je njezinu pozornost. - Pssss! Dama nikad ne podiže glas iznad tihog šapta. Svaki je žamor utihnuo. Pitala sam se jesu li kamere snimile moju pogrešku i osjetila kako mi se obrazi žare. - Dobar vam dan ponovno, moje dame. Nadam se da ste se sve lijepo odmorile prvu noć u palači jer sad krećemo na posao. Danas ću vas početi poučavati ponašanju i protokolu i ta će poduka trajati sve vrijeme vašega boravka u palači. Budite svjesne da ću kraljevskoj obitelji prijaviti svaki vaš pogrešan korak. Znam da to zvuči grubo, ali ovo nije igra koju treba olako shvatiti. Netko 84 Kiera Cass


će u ovoj prostoriji postati sljedeća princeza Illée. Nije to bilo kakav zadatak. Morate se potruditi uzdignuti se, bez obzira na svoj prethodni položaj. Postat ćete dame od glave do pete. A već sada započet će vaša poduka. Ponašanje za stolom jako je važno i prije nego što jedete pred kraljevskom obitelji, morate biti svjesne određene etikete. Što prije prođemo kroz ovu malu lekciju, to ćete prije dobiti doručak i zato pozorno slušajte, molim. Počela je objašnjavati kako će nas posluživati s desne strane, koja je čaša za koje piće i da nikad, baš nikad ne posežemo rukama za kolačem i pecivom. Uvijek treba koristiti hvataljke. Kad ne koristimo ruke, trebaju počivati u krilu preko kojega je prebačen ubrus. Ne smijemo govoriti osim kad nam se netko obrati. Naravno, smijemo tiho razgovarati sa susjedama za stolom, ali uvijek glasnoćom koja dolikuje palači. Ozbiljno me pogledala izgovarajući to upozorenje. Silvia je govorila i govorila svojim otmjenim glasom, bockajući mi želudac. Iako sam kod kuće skromno jela, bila sam navikla na tri obroka dnevno. Trebala mi je hrana. Već me počela hvatati mrzovolja kad smo začule kucanje na vratima. Dvojica stražara odmaknuli su se od vrata i princ Maxon je ušao. - Dobro jutro, moje dame - pozdravio je. Uzlet raspoloženja u prostoriji bio je opipljiv. Leđa su se ispravila, uvojci kose prebacili preko ramena, rubovi haljina popravili. Nisam gledala Maxona; promatrala sam Ashley koja je ubrzano disala. Zurila je tako da je meni bilo neugodno što sam to primijetila. - Vaše Veličanstvo - odvratila je Silvia duboko se naklonivši. - Zdravo, Silvia. Ako nemaš ništa protiv, volio bih se predstaviti mladim damama. - Naravno. - Ponovno se naklonila. Princ Maxon pogledom je pretražio prostoriju i pronašao me. Pogledi su nam se načas sreli i on se nasmiješio. To nisam očekivala. Mislila sam da se tijekom noći vjerojatno predomislio u pogledu toga kako će se ponijeti prema meni i da će me pred svima izgrditi zbog mojega ponašanja. Ali možda on na kraju uopće nije lud. Možda me smatra zabavnom. Ovdje mu je zacijelo nevjerojatno dosadno. Što god bio razlog, taj smiješak naveo me na pomisao da sudjelovanje na Izboru možda ipak neće biti tako strašno iskustvo. Prihvatila sam odluku koju sinoć nisam mogla donijeti i nadala se da će princ Maxon željeti saslušati moju ispriku. - Moje dame, ako nemate ništa protiv, zvat ću vas jednu po jednu da se upoznamo. Siguran sam da sve nestrpljivo čekate doručak, kao i ja. Zbog toga 85 Izbor


vam neću uzeti previše vremena. Oprostite mi ako vam svima odmah ne zapamtim ime; popriličan vas je broj. Začuo se tihi hihot. Maxon je brzo prišao djevojci koja je sjedila krajnje desno u prvome redu i otpratio je do sofe. Razgovarali su nekoliko minuta i potom oboje ustali. On joj se naklonio, ona mu je odvratila savivši koljeno. Vratila se za stol, obratila djevojci pokraj sebe i cijela se priča ponovila. Razgovori su trajali samo nekoliko minuta, i to prigušenim glasovima. On je u manje od pet minuta pokušavao steći dojam kakva je koja djevojka. - Baš me zanima što želi znati - okrenula se Marlee. - Možda koji su ti glumci najzgodniji. Pripremi popis u glavi - šapatom sam odgovorila. Marlee i Ashley su se zahihotale. Nismo bile jedine koje su razgovarale. Tihi žamor čuo se u cijeloj prostoriji dok smo se pokušavale zabaviti nečim drugim čekajući na svoj red s princem. Da ne spominjem snimatelje koji su jurcali naokolo, raspitivali se kod djevojaka o njihovom prvom danu u palači, sluškinjama i slično. Kad su se zaustavili pokraj Ashley i mene, prepustila sam joj da sama zadovolji njihovu znatiželju. Kad god bi koja od Odabranih sjedila na sofi, pogledavala sam prema njima. Neke su djevojke bile smirene i djelovale damski, druge su se vrpoljile od uzbuđenja. Marlee se zarumenjela do korijena ušiju prilazeći princu Maxonu i smiješila se od uha do uha vraćajući se za stol. Ashley je nekoliko puta popravila haljinu, kao da joj se ruke nervozno trzaju. Kad se ona vratila, gotovo me oblio znoj jer je to značilo da je red na mene. Duboko sam udahnula i pripremila se. Namjeravala sam tražiti ogromnu uslugu. Kad sam mu prišla, ustao je i nagnuo se kako bi pročitao ime na mojoj znački. - America, je li? - upitao je, a na usnama mu je titrao osmijeh. - Da, America. Znam da sam već negdje čula vaše ime, ali biste li me podsjetili gdje? - Pitala sam se je li započinjanje razgovora šalom loša zamisao, ali Maxon se nasmijao i pokazao mi da sjednem. Nagnuo se prema meni i upitao: - Jesi li dobro spavala, mila? Nisam znala kako je moje lice izgledalo u odgovor na tu riječ odmila, ali Maxonove oči zabavljeno su blistale. - Još uvijek nisam tvoja mila - odgovorila sam smiješeći se. - Ali da, jesam. Kad sam se smirila, dobro sam spavala. Sluškinje su me morale izvući iz kreveta, toliko mi je bilo udobno. - Drago mi je da ti je bilo udobno, mil... America - brzo se ispravio. 86 Kiera Cass


- Hvala ti. - Načas sam petljala po haljini, nastojeći smisliti kako da to kažem kako treba. - Jako mi je žao što sam bila zla prema tebi. Dok sam pokušavala zaspati shvatila sam da, iako je ovo čudna situacija za mene, ne bih smjela kriviti tebe. Ti nisi razlog zbog kojega sam se našla u svemu ovome, a Izbor osim toga nije tvoja zamisao. Uostalom, kad sam bila izvan sebe od jada, bio si samo i jedino ljubazan prema meni, a ja sam bila grozna prema tebi. Mogao si me izbaciti još sinoć, ali nisi to učinio. Hvala ti. Maxonov pogled bio je nježan. Kladim se da su se sve cure prije mene već rastopile kad ih je ovako gledao. Meni bi inače smetalo što me tako promatra, ali to mu je očito bilo u prirodi. Načas je pognuo glavu. Kad me je ponovno pogledao, nagnuo se prema meni, oslonivši laktove o koljena kao da želi da shvatim važnost onoga što će mi reći. - America, dosad si bila vrlo iskrena prema meni. To je osobina kojoj se duboko divim. Stoga ću te zamoliti da budeš ljubazna i odgovoriš mi na jedno pitanje. Kimnula sam glavom, pomalo u strahu što želi znati. Još mi se više približio i šapnuo: - Kažeš da si došla pogreškom pa pretpostavljam da ne želiš biti ovdje. Postoji li ikakva mogućnost da prema meni razviješ neke... osjećaje? Morala sam se malo promeškoljiti. Doista ga nisam željela povrijediti, ali nisam smjela okolišati. - Vaše Veličanstvo, vi ste vrlo ljubazni... zgodni i pažljivi. - Na to se nasmiješio. Tihim sam glasom dodala: - Ali iz posve opravdanih razloga, mislim da to ne bih mogla. - Bi li mi objasnila zašto? - Njegovo je lice to dobro skrivalo, ali u glasu sam mu čula razočaranje izazvano mojim odbijanjem. Valjda nije bio naviknut na to. Iako to ni s kime nisam željela podijeliti, mislila sam da ne bi shvatio kažem li išta drugo osim istine. Još tišim šaptom nego ranije, rekla sam mu istinu. - Ja... Bojim se da moje srce pripada drugome. - Osjetila sam kako mi suze naviru na oči. - Molim te, ne plači! - U Maxonovu šaptu čula se iskrena zabrinutost. - Nikad ne znam što učiniti kad žene plaču! Nato sam se nasmijala i svaka prijetnja suza načas se povukla. Olakšanje na njegovu licu bilo je nedvojbeno. - Bi li željela da te još danas pustim kući tvojoj ljubavi? - upitao je. Bilo je očito da mu smeta moja naklonost nekom drugom, ali umjesto da bude ljut zbog nje, pokazao je suosjećanje. Zbog tog sam postupka osjetila povjerenje prema njemu. 87 Izbor


- To i jest problem... Ne želim ići kući. - Stvarno? - Provukao je prste kroz kosu, a ja sam se ponovno morala nasmijati njegovoj izgubljenosti. - Smijem li biti posve iskrena? Kimnuo je glavom. - Moram biti ovdje. Mojoj je obitelji potrebno da budem ovdje. Ako mi dopustiš da ostanem samo tjedan dana, za njih će to biti blagoslov. - Želiš reći da vam treba taj novac? - Da. - Loše sam se osjećala to priznati. Mora da se činilo da ga iskorištavam. Istinu govoreći, pretpostavljam da ga i jesam iskorištavala. Ali postojalo je još nešto. - Osim toga, postoje... određeni ljudi - pogledala sam ga - kod kuće... koje sad ne bih mogla podnijeti gledati. Maxon je s razumijevanjem kimnuo glavom, ali nije ništa rekao. Oklijevala sam. Pretpostavljala sam kako bi sada najgore što se moglo dogoditi bilo da on odluči svejedno me poslati kući pa sam nastavila. - Ako mi dopustiš da ostanem, makar samo nakratko, rado ću ti nešto učiniti zauzvrat - predložila sam. Naglo je izvio obrve. - Zauzvrat? Ugrizla sam se za usnicu. - Dopustiš li mi da ostanem... - Ovo će zvučati glupo. - U redu, pogledaj se. Ti si princ. Cijeli si dan zaposlen, pomažeš upravljati državom i sve to, a od tebe se očekuje da pronađeš vremena da izbor suziš s trideset pet, odnosno trideset četiri djevojke, na jednu? To je prevelik zahtjev, zar ne? Kimnuo je glavom. Primijetila sam kako ga i sama ta pomisao doslovce iscrpljuje. - Ne bi li za tebe bilo puno bolje da imaš nekoga iznutra? Nekoga tko će ti pomoći? Nekoga kao, znaš, prijateljicu? - Prijateljicu? - Da. Dopusti mi da ostanem i ja ću ti pomoći. Bit ću ti prijateljica. Nasmiješio se na te moje riječi. - Sa mnom se ne moraš zamarati udvaranjem. Već znaš da ne gajim osjećaje prema tebi. Ali možemo razgovarati kad god poželiš, a ja ću ti pokušati pomoći. Sinoć si rekao da tražiš pouzdanicu. Dok ne nađeš takvu osobu za cijeli život, ja bih mogla biti ta pouzdanica. Ako želiš.

88 Kiera Cass


Izraz njegova lica bio je srdačan, ali oprezan. - Upoznao sam gotovo sve žene u ovoj prostoriji i ne mogu se sjetiti nijedne koja bi bila bolja prijateljica od tebe. Bit će mi drago ako ostaneš. Olakšanje koje sam osjetila nije se dalo izraziti riječima. - Misliš li da bih te svejedno mogao zvati mila? - upitao je. - Nema šanse - odgovorila sam šaptom. - Neću odustati od pokušavanja. Odustajanje mi nije u prirodi. Vjerovala sam mu. Pomisao da će ustrajati na tome bila je iritantna. - Jesi li ih sve tako oslovio? - kimnula sam glavom prema ostalim djevojkama u prostoriji. - Jesam, i svima se naizgled svidjelo. - Upravo zato i ne želim da mene tako oslovljavaš. - To rekavši, ustala sam. Maxon se smijuljio dok je ustajao sa mnom. Rado bih se namrštila, ali zapravo je bilo smiješno. On se naklonio, ja napravila kniks i vratila se na svoje sjedalo. Bila sam toliko gladna da mi se činilo kako je prošla cijela vječnost dok nije stigao do posljednjih redova. Ali napokon se i zadnja djevojka vratila na svoje mjesto i ja sam nestrpljivo iščekivala svoj prvi doručak u palači. Maxon je stao nasred prostorije. - Ako sam vas zamolio da ostanete, molim vas ostanite sjediti. Ako nisam, produžite sa Silvijom u blagovaonicu. Ja ću vam se uskoro pridružiti. Zamolio da ostanemo? Je li to dobro? Ustala sam kao i većina djevojaka i zaputila se za Silvijom. Mora da samo želi malo dodatnog vremena s tim djevojkama. Vidjela sam da je jedna od njih Ashley. Ona je nedvojbeno posebna, po svemu što sam čula i vidjela, rođena princeza. Ostale su bile djevojke koje nisam još uspjela upoznati. Ni one baš nisu željele upoznati mene. Kamere su se zadržale u dvorani kako bi uhvatile kakav poseban trenutak, a mi ostale krenule smo dalje. Ušle smo u blagovaonicu u kojoj su bili kralj Clarkson i kraljica Amberly, veličanstveniji nego što sam ih ikad mogla zamisliti. U prostoriji su također bile kamere koje su sad pohrlile zauvijek zabilježiti naš prvi susret. Oklijevala sam, pitajući se bismo li se sve trebale vratiti do vrata i čekati da budemo pozvane. Ali gotovo sve druge cure nastavile su hodati, iako su pomalo oklijevale. Brzo sam prišla svojoj stolici, u nadi da nisam privukla pozornost. Dvije sekunde kasnije, u blagovaonicu je ušla Silvija i zamijetila prizor. 89 Izbor


- Moje dame - rekla je. - Bojim se da do ove lekcije još nismo stigle. Kad god uđete u prostoriju u kojoj su kralj ili kraljica, ili oni uđu u prostoriju u kojoj ste vi, dolično je napraviti kniks. Potom, kad vam se obrate, smijete se uspraviti i sjesti na svoje mjesto. Sve zajedno, hoćemo li? - Sve smo savile koljeno prema glavnom stolu. - Dobro došle, djevojke - rekla je kraljica. - Izvolite, sjednite, i dobro došle u palaču. Drago nam je što ste s nama. - U njezinu je glasu bilo nečeg ugodnog. Bio je smiren jednako kao i izraz njezina lica, ali ni u kojem slučaju beživotan. Kao što je rekla Silvia, poslužitelji su nam se pojavili s desne strane kako bi nam natočili sok od naranče. Naši tanjuri stigli su prekriveni na velikim pladnjevima, a lakaji su s njih podigli poklopce tik ispred nas. Lice mi je zapuhnuo miomiris palačinki. Srećom, žamor strahopoštovanja u cijeloj prostoriji prikrio je kruljenje mojega želuca. Kralj Clarkson blagoslovio je našu hranu i sve smo počele jesti. Nekoliko minuta kasnije, ušao je Maxon koji je također došao doručkovati, ali prije nego što smo uspjele ustati, glasno je rekao: - Moje dame, molim vas, nemojte ustajati. Uživajte u doručku. - Prišao je glavnom stolu, poljubio majku u obraz, oca odlučno potapšao po leđima i smjestio se na svoje mjesto lijevo od kralja. Nešto je rekao najbližem lakaju koji se tiho nasmijao, i potom navalio na svoj tanjur. Ashley nije došla. Kao ni ijedna druga djevojka koja se zadržala u Velikoj dvorani. Zbunjeno sam se osvrnula, brojeći da vidim koliko ih nedostaje. Osam. Nije bilo osam djevojaka. Na pitanje u mom pogledu odgovorila je Kriss, koja je sjedila sučelice meni. - Otišle su - rekla je. Otišle? Oh! Otišle... Nisam mogla zamisliti što su to učinile u manje od pet minuta da ozlovolje Maxona, ali najednom sam bila zahvalna što sam odlučila biti iskrena. U hipu, naš broj pao je na dvadeset sedam.

90 Kiera Cass


DVANAESTO POGLAVLJE

K

amere su napravile krug po blagovaonici i ostavile nas da u miru uživamo u doručku, prije odlaska još jednom snimivši princa.

Malo me je zatekla ova nenadana eliminacija, ali Maxon nije djelovao previše utučen. Ležerno je jeo i dok sam ga promatrala, shvatila sam da bih i ja trebala pojesti svoj doručak prije nego što se ohladi. I on je, kao i sinoćnja večera, bio gotovo previše slastan. Sok od naranče bio je posve prirodan i pila sam ga u malim gutljajima kako bih što duže uživala u njemu. Jaja sa slaninom bila su božanstvena, a palačinke savršene, ne pretanke kao one koje sam pekla kod kuće. Svuda oko sebe čula sam tihe uzdahe i znala sam da nisam jedina koja uživa u hrani. Sjetivši se da moram upotrijebiti hvataljku, iz košare na sredini stola izabrala sam prhko tijesto s jagodama. To čineći, osvrnula sam se po prostoriji želeći provjeriti kako ostale Petice uživaju u svom doručku. Tad sam shvatila da sam jedina preostala Petica. Nisam znala je li Maxon svjestan te informacije - jedva nam je znao imena - ali bilo je čudno da su obje otišle. Da sam i ja Maxonu bila neznanka kad sam ušla u onu dvoranu, bih li i ja bila izbačena? Mozgala sam o tome zagrizavši voćni kolač od jagoda. Bio je sladak, prhkog tijesta i zaokupio je svaki milimetar mojih usta, u cijelosti osvojivši i sva moja preostala osjetila. Nisam namjeravala zastenjati od užitka, ali taj je kolač nedvojbeno bio nešto najukusnije što sam ikad okusila. Drugi sam zalogaj odgrizla i prije nego što sam prvi progutala. - Lady America? - začuo se glas. Ostale glave u prostoriji okrenule su se prema osobi kojoj je glas pripadao princu Maxonu. Zaprepastila sam se što se obratio meni, ili ijednoj od nas, tako nehajno i pred drugima. Još gora od tog neočekivanog oslovljavanja bila je činjenica da sam usta pretrpala hranom. Prekrila sam ih dlanom i žvakala najbrže što sam uspijevala. Nije moglo trajati duže od nekoliko sekunda, ali s onolikim pogledima na meni, činilo mi se da traje cijelu vječnost. Zamijetila sam Celestino samozadovoljno lice dok me je promatrala. Mora da sam u njezinim očima izgledala kao lak plijen. - Da, Vaše Veličanstvo? - odgovorila sam čim sam progutala većinu kolača. - Uživate li u hrani? - Maxon je djelovao kao da će prasnuti u smijeh, ili zbog moje smetenosti ili zato što je spomenuo pojedinost iz našega prvog i posve neslužbenog razgovora.

91 Izbor


I sama sam nastojala ostati smirena. - Odlična je, Vaše Veličanstvo. Ovaj kolač od jagoda... znate, imam sestru koja slatko voli više od mene. Mislim da bi se rasplakala od sreće da ga kuša. Savršen je. Maxon je progutao zalogaj svog doručka i zavalio se u stolici. - Mislite li doista da bi se rasplakala? - Činilo se da ga ta pomisao silno zabavlja. Gajio je čudne osjećaje prema ženama i plakanju. Razmislila sam. - Da, doista mislim da bi. Kad je riječ o osjećajima, ne zna se baš suzdržavati. - Biste li se kladili u novac da bi se rasplakala? - brzo je upitao. Zamijetila sam kako se glave svih djevojaka okreću čas prema njemu, čas prema meni, kao da gledaju teniski meč. - Da imam novca za klađenje, sigurno bih. - Nasmiješila sam se na pomisao da se kladim na nečije suze radosnice. - Što biste bili voljni dati u zamjenu? Djelujete mi iznimno sposobni u pregovaranju. - Uživao je u svojoj igrici. U redu. Prihvaćam je. - Što vi želite? - upitala sam. Potom sam se zapitala što bih uopće mogla ponuditi nekome tko ima sve. - Što vi želite? - odvratio je. E, to je bilo neobično zanimljivo pitanje. Što Maxon može meni ponuditi bilo je gotovo jednako zanimljivo kao i što ja mogu ponuditi njemu. Njemu je na raspolaganju sve na svijetu. Što ja, dakle, želim? Nisam bila Jedinica, ali živjela sam kao da jesam. Imala sam više hrane nego što mogu pojesti i najudobniji mogući krevet. Imala sam poslugu u svemu, sviđalo se to meni ili ne. A ako sam nešto trebala, morala sam samo pitati. Jedino što sam doista željela bilo je nešto zbog čega bi ovo mjesto djelovalo manje kao palača. Da negdje u blizini trčkara moja obitelj ili da nisam ovako dotjerana. Nisam mogla zatražiti dopuštenje da me posjeti obitelj. Ovdje sam tek jedan dan. - Ako se ona rasplače, želim tjedan dana nositi hlače - predložila sam. Svi su se nasmijali, ali tiho, pristojno. Činilo se da je i kralja i kraljicu moj odgovor zabavio. Svidjelo mi se kako me je kraljica pogledala, kao da sam joj sad manje nepoznata. - Dogovoreno - suglasio se Maxon. - A ako se ne rasplače, sutra poslijepodne dužni ste mi šetnju perivojem.

92 Kiera Cass


Šetnju perivojem? To je to? Meni se nije činilo posebnim. Sjetila sam se što je Maxon sinoć rekao, da ga stalno čuvaju. Možda jednostavno nije znao kako bi zamolio djevojku da provede malo vremena s njime nasamo. Možda na ovaj način pokušava ploviti kroz nešto njemu nepoznato. Netko pokraj mene progunđao je s neodobravanjem. Oh! Shvatila sam da ću, izgubim li okladu, biti prva osoba koja će službeno provesti neko vrijeme nasamo s princem. Dio mene želio je ponovno pregovarati, ali želim li mu biti od pomoći - kako sam obećala - nisam smjela odbiti njegove prve pokušaje svojevrsnog izlaska s djevojkom. - S vama, gospodine, nije lako pregovarati, ali prihvaćam. - Justine? - Batler kojemu se ranije obratio sad je istupio. - Pripremite paket kolača od jagoda i pošaljite ga obitelji ove dame. Neka netko pričeka dok njezina sestra ne kuša kolač i javi nam je li se doista rasplakala. Baš me zanima. Justin je kimnuo glavom i udaljio se. - Trebali biste napisati poruku i poslati je uz paket, da vaša obitelj zna da ste dobro. Zapravo, sve biste vi to trebale učiniti. Nakon doručka, napišite pisma svojim obiteljima, a mi ćemo se pobrinuti da ih danas prime. Sve su se djevojke nasmiješile i uzdahnule, sretne što su najzad uključene u zbivanja. Kad smo završile s doručkom, otišle smo napisati pisma. Anne mi je pronašla pisaće potrepštine i brzo sam napisala pismo svojima. Iako je moj boravak u palači započeo vrlo čudno, zadnje što sam željela bilo je da se oni zabrinu. Nastojala sam zvučati veselo.

93 Izbor


Nisam mislila da sam napisala išta šokantno, ali možda griješim. Zamišljala sam kako May čita i čita pismo, pronalazeći u mojim riječima skrivene pojedinosti o životu u palači. Pitala sam se hoće li ga pročitati prije nego što kuša kolače.

94 Kiera Cass


Eto. To je bilo najbolje što sam mogla. Po svemu sudeći, nije bilo dovoljno dobro. Te večeri je na moja vrata pokucao batler s pismima od moje obitelji i novostima. - Nije se rasplakala, gospođice. Rekla je da su kolači tako dobri da bi se mogla rasplakati, kako ste vi predložili, ali nije se doista rasplakala. Njegovo Veličanstvo doći će po vas sutra oko pet. Molim vas, budite spremni. Nisam bila posebno uzrujana što sam izgubila okladu, ali doista bih uživala u hlačama. Ipak, ako ne mogu imati njih, barem imam pisma. Shvatila sam da je ovo prvi put da sam odvojena od obitelji duže od nekoliko sati. Nismo bili dovoljno imućni za odlaske na putovanja, a kako odrastajući zapravo nisam imala prijatelje, nikada prije nisam ni prenoćila izvan obiteljskog doma. Kad bi barem postojao način da pisma dobivam svakodnevno. Pretpostavljala sam da bi to bilo izvedivo, ali sigurno i vrlo skupo. Prvo sam pročitala tatino pismo. Puno je pisao kako sam lijepo izgledala na telki i koliko je ponosan na mene. Rekao je da nisam trebala poslati tri kutije kolača jer će se May razmaziti. Tri kutije! Zaboga. Potom je rekao da je Aspen tad bio kod njih i pomagao s papirologijom pa je jednu kutiju odnio svojoj obitelji. Nisam znala što bih mislila o tome. S jedne strane, bilo mi je drago što su dobili takvu poslasticu. S druge strane, jednostavno sam ga zamislila kako dio tih kolača dijeli sa svojom novom djevojkom. S nekim koga može razmaziti. Pitala sam se je li ljubomoran na Maxonov dar ili mu je drago što se riješio moje pažnje. Zadržala sam se na tim riječima znatno duže nego što sam namjeravala. Tata je završio pismo rekavši da mu je drago što sam stekla prijateljicu. Napomenuo je da sam u tom smislu uvijek bila spora. Presavinula sam pismo i prešla prstom preko njegova potpisa na vanjskoj strani. Nikada prije nisam primijetila koliko se smiješno potpisuje. Geradovo pismo bilo je kratko i jezgrovito. Nedostajem mu, voli me i “molim te pošalji još hrane”. Glasno sam se nasmijala na to. Mama je bila sklona zapovijedanju. Čak i iz slova čuo se njezin ton. Samozadovoljno mi je čestitala jer sam već stekla prinčevu naklonost - čula je da

95 Izbor


sam ja jedina čijoj su obitelji poslani darovi - i odlučno mi rekla da samo nastavim to što radim. Da, mama, nastavit ću govoriti princu da kod mene nema apsolutno nikakve šanse i vrijeđati ga najčešće što mogu. Super plan. Bilo mi je drago što sam Mayino pismo sačuvala za kraj. Apsolutno je prštalo od uzbuđenja. Priznala je koliko je ljubomorna što ja stalno jedem onakve slastice. Ujedno se požalila da joj mama sad više naređuje. Znala sam kako je to. Ostatak pisma sastojao se od baražne vatre pitanja. Je li Maxon i uživo zgodan kao na telki? Što sad imam na sebi? Bi li me mogla posjetiti u palači? Ima li Maxon nekog tajnog brata koji bi se jednog dana želio oženiti njome? Nasmijala sam se i zagrlila svoju zbirčicu pisama. Morat ću se potruditi brzo im otpisati. Ovdje negdje sigurno postoji telefon, ali dosad nam ga nitko nije ponudio. Sve i da imam telefon u sobi, vjerojatno bi bilo pretjerano zvati svaki dan kući. Osim toga, bit će zabavno sačuvati ova pisma. Ona će biti dokaz da sam doista bila ovdje kad se cijelo ovo mjesto pretvori u uspomenu. Legla sam s utješnom spoznajom da je moja obitelj dobro i ta me spoznaja uljuljkala u čvrst san koji je omela samo lagana nervoza što ću ponovno biti nasamo s Maxonom. Nisam mogla posve odrediti razlog, ali nadala sam se da se brinem uzalud.

- Forme radi, hoćeš li me, molim te, uhvatiti ispod ruke? - upitao je Maxon kad me je sutradan izvodio iz sobe. Malo sam oklijevala, ali učinila sam to što me zamolio. Sluškinje su me već bile odjenule u večernju haljinu: plavu opravu visoka struka i spuštenih, kratkih rukava. Ruke su mi bile gole i osjetila sam uštirkanu tkaninu Maxonova odijela uz kožu. Zbog nečega u cijeloj toj situaciji osjećala sam se nelagodno. Mora da je on to primijetio jer mi je pokušao skrenuti misli. - Žao mi je što se nije rasplakala - rekao je. - Nije ti žao. - Šaljivim tonom jasno sam mu dala do znanja da nisam previše uzrujana što sam izgubila okladu. - Nikada prije nisam kockao. Lijepo je pobijediti. - U njegovu glasu osjećala se isprika. - Početnička sreća. 96 Kiera Cass


Nasmiješio se. - Možda. Sljedeći put ćemo je pokušati nasmijati. Smjesta sam počela vrtjeti scenarije po glavi. Od čega bi se u palači May smijala kao luda? Maxon je shvatio da razmišljam o njoj. - Kakva je tvoja obitelj? - Kako to misliš? - Samo pitam. Tvoja je obitelj zacijelo znatno drukčija od moje. - Slažem se. - Nasmijala sam se. - Za početak, nitko od nas ne dolazi na doručak s tijarom na glavi. Maxon se nasmiješio. - Kod Singerovih je tijara nešto što se stavlja za večeru? - Naravno. Tiho se nasmijuljio. Počela sam pomišljati da Maxon možda uopće nije onakav snob kakvim sam ga smatrala. - Ja sam srednje od petero djece. - Petero! - Da, petero. Većina obitelji kod nas ima puno djece. I ja bih ih imala gomilu, da mogu. - Stvarno? - upitao je Maxon izvivši obrve. - Da. - Glas mi je bio tih. Nisam točno znala zašto, ali ta mi se pojedinost činila nečim vrlo intimnim. Samo je još jedna osoba znala za nju. Osjetila sam grč tuge, ali sam ga odagnala. - U svakom slučaju, moja starija sestra Kenna udata je za Četvorku. Sad radi u tvornici. Mama želi da se i ja udam barem za Četvorku, ali ja ne želim prestati pjevati. Previše to volim. Ali sad sam valjda Trojka. To je stvarno čudno. Mislim da ću pokušati ostati u glazbi, ako je to dopušteno. Sljedeći je Kota. On je umjetnik. U zadnje ga vrijeme ne viđamo baš često. Došao me je ispratiti, ali ništa više od toga. Potom sam ja. Maxon se nasmiješio. - America Singer, moja najbolja prijateljica - objavio je. - Tako je. - Zakolutala sam očima. Nema šanse da bih mu doista mogla biti najbolja prijateljica. Barem ne već sad. Ali morala sam priznati, on je bio jedina osoba kojoj sam se doista povjerila, a koja nije bila iz moje obitelji ili netko u koga sam zaljubljena. No dobro, povjerila sam se i Marlee. Da možda i njemu nije jednako?

97 Izbor


Polako smo hodali hodnikom prema stubama. Nije se činilo da mu se imalo žuri. - Nakon mene rodila se May. Ona je ta koja me je izdala i nije se rasplakala. Iskreno, prevarila me je: ne mogu vjerovati da se nije rasplakala! Ali da, ona je umjetnica. Ja... obožavam je. Maxon je proučavao moje lice. Govoreći o May, malo sam se raznježila. Maxon mi je bio simpatičan, to da, ali nisam znala koliko ga duboko želim pustiti. - I na kraju Gerad. On je klinac, ima sedam godina. Još nije posve dokučio hoće li se baviti glazbom ili slikarstvom. Najviše se voli igrati loptom i proučavati kukce, što je u redu, samo što od toga ne može živjeti. Pokušavamo ga nagovoriti da malo više eksperimentira. Eto, to su svi. - A tvoji roditelji? - nije odustajao. - A tvoji? - odgovorila sam. - Znaš moje roditelje. - Ne, ne znam. Poznata mi je njihova slika u javnosti. Kakvi su doista? Povukla sam ga za ruku, što je bio pravi podvig. Maxonove ruke bile su ogromne. Čak i ispod slojeva odijela, osjetila sam čvrste, tvrde mišiće. Maxon je uzdahnuo, ali vidjela sam da ga zapravo ni najmanje ne živciram. Kao da je volio da mu netko malo dosađuje. Mora da je bilo tužno odrastati ovdje bez braće i sestara. Kad smo zakoračili u vrt, razmišljao je što će mi odgovoriti. Dok smo prolazili, stražarima su na licima bili vragolasti osmijesi. Tik iza njih čekala je ekipa s kamerom. Naravno da su željeli biti prisutni na prvom prinčevom “spoju” s djevojkom. Maxon im je odmahnuo glavom i odmah su se vratili u palaču. Čula sam kako je netko opsovao. Nisam bila oduševljena što će me svuda pratiti kamere, ali činilo se neobičnim da ih je otpustio. - Jesi li dobro? Djeluješ napeto - zamijetio je Maxon. - Tebe zbunjuju žene koje plaču, mene šetnje s prinčevima - odgovorila sam slegnuvši ramenima. Maxon se tiho nasmijao, ali ništa nije rekao. Kad smo se zaputili prema zapadu, sunce se našlo sakriveno velikom šumom iako je bilo tek kasno poslijepodne. Prekrila nas je sjena, zakrilivši nas šatorom tame. Kad sam neku noć tražila samoću, željela sam doći ovamo. Sad se uistinu činilo da smo sami. Sve više smo se udaljavali od palače i izvan dometa sluha stražara. - Što te na meni toliko zbunjuje?

98 Kiera Cass


Oklijevala sam, ali sam rekla što sam osjećala. - Tvoj karakter. Tvoje namjere. Nisam sigurna što bih očekivala od ove šetnjice. - Ah. - Zaustavio se i okrenuo prema meni. Bili smo vrlo blizu jedno drugome i mojim su tijelom prostrujali hladni trnci usprkos toplom ljetnom zraku. - Mislim da si dosad već shvatila da nisam od onih koji okolišaju. Reći ću ti što točno želim od tebe. Maxon mi se još korak približio. Dah mi je zapeo u grlu. Uletjela sam upravo u ono čega sam se pribojavala. Bez stražara, bez kamera, bez ikoga tko bi ga spriječio da učini što god želi. Koljeno mi se trznulo. Doslovce. Odvalila sam Njegovo Veličanstvo koljenom u bedro. I to žestoko. Maxon je vrisnuo od boli i uhvatio se za bedro, dok sam se ja odmicala od njega. - Zašto si to učinila? - Samo me pipni i vidjet ćeš što će ti se dogoditi! - zaprijetila sam. - Molim? - Rekla sam, samo me... - Ne, ne, ti šašava djevojko, čuo sam te i prvi put. - Maxon je bolno iskrivio lice. - Ali što zaboga misliš time? Osjetila sam kako me oblijeva vrućina. Naprečac sam donijela najgori mogući zaključak i pripremila se na borbu protiv nečega što mi očito nije prijetilo. Stražari su dotrčali, zabrinuti zbog naše prepirke. Maxon im je onako napola pogrbljen mahnuo da odu. Neko smo vrijeme šutjeli, a kad je najgora bol popustila, Maxon se okrenuo prema meni. - Što si mislila da želim? Pognula sam glavu i zacrvenjela se. - America, što si mislila da želim? - Zvučao je uzrujano. I više nego uzrujano. Uvrijeđeno. Očito je pogodio što sam pretpostavljala i nije mu se ni najmanje svidjelo. - U javnosti? Mislila si... zaboga. Pa ja sam gospodin! Već je napravio nekoliko koraka udaljavajući se od mene, ali se okrenuo. - Zašto si mi uopće ponudila svoju pomoć ako o meni imaš tako loše mišljenje?

99 Izbor


Nisam ga mogla pogledati u oči. Nisam znala kako bih mu objasnila da sam bila pripremljena očekivati napasnika, da se u tami i privatnosti osjećam čudno, da sam u životu bila sama samo s jednim dečkom prije njega i da sam s njim radila upravo ono što sam sad mislila da on želi od mene. - Danas ćeš večerati u svojoj sobi. Ovim ću se pozabaviti ujutro. Čekala sam u vrtu dok nisam bila sigurna da su sve ostale djevojke već u blagovaonici i nakon toga se ushodala hodnikom prije nego što sam otišla u svoju sobu. Anne, Mary i Lucy bile su izvan sebe kad sam ušla. Nisam imala srca reći im da s princem nisam provela sve to vrijeme. Večera mi je već bila donesena i čekala me na stolu uz balkon. Sad kad više nisam razmišljala o vlastitom poniženju, osjećala sam glad. Ali moja duga odsutnost nije bila razlog izbezumljenosti mojih sluškinja. Na krevetu je ležala velika kutija i preklinjala da je se otvori. - Smijemo li vidjeti? - upitala je Lucy. - Lucy, to je nepristojno! - prekorila ju je Anne. - Donijeli su je čim ste otišli! Još otad se pitamo što je unutra! - uzviknula je Mary. - Mary! Budi pristojna! - izgrdila ju je Anne. - Ne brinite, cure. Ja nemam tajni. - Sutra kad me dođu izbaciti, reći ću svojim sluškinjama razlog. Slabašno sam im se osmjehnula potežući veliku crvenu mašnu na kutiji. U kutiji su bile troje hlače. Jedne platnene, jedne formalnije, ali meke na dodir, i jedne fenomenalne traperice. Na vrhu je bila kartica s grbom Illée.

100 Kiera Cass


TRINAESTO POGLAVLJE

S

ve u svemu, nisam baš imala previše vremena za stid ili brigu. Kad su me sutradan ujutro sluškinje odjenule bez trunčice zabrinutosti, pretpostavila sam da će moja prisutnost u blagovaonici biti poželjna. Već samo dopuštenje da siđem na doručak ukazivalo je na ljubaznost koju od Maxona nisam očekivala: dobit ću još jedan obrok, još jedan trenutak kao jedna od lijepih Odabranih. Već smo doručkovale kad je Kriss najzad prikupila hrabrosti upitati me kako je bilo s princem. - Kako je bilo? - upitala je tihim glasom, kakvim smo tijekom objeda i trebale razgovarati. Ali na te tri kratke riječi uši svih za stolom naćulile su se i sve djevojke koje su nas mogle čuti slušale su. Udahnula sam. - Neopisivo. Djevojke su se pogledale, očito se nadajući nastavku. - Kako se ponašao? - upitala je Tiny. - Hmmm. - Pokušala sam pažljivo odabrati riječi. - Ni najmanje onako kako sam očekivala. Ovaj put, stolom se razlegao tihi žamor. - Jesi li namjerno takva? - umiješala se Zoe. - Ako jesi, jako si pakosna. Odmahnula sam glavom. Kako da im objasnim? - Ne, samo što... Pokušaja da uobličim odgovor poštedjela me zbunjujuća buka koja se približavala hodnikom. Povici su bili neuobičajeni. U ono kratko vrijeme koje sam provela u palači, nijedan zvuk koji sam čula ne bi se mogao nazvati ni blizu glasnome. Osim toga, u lupkanju cipela stražara po podu, otvaranju i zatvaranju masivnih vrata, zveckanju vilica odloženih na tanjur bilo je svojevrsne glazbe. Nastao je pravi pravcati kaos. Kraljevska obitelj kao da je to shvatila prije nas. - Dame, brzo u stražnji dio prostorije! - povikao je kralj Clarkson i pritrčao jednom prozoru. Zbunjene, ali ne želeći biti neposlušne, djevojke su polako krenule prema glavnom stolu. Kralj je spuštao roletu, ali ne onu običnu, koja propušta svjetlo.

101 Izbor


Ova je bila metalna i sa škripom je kliznula u utor. Maxon je dotrčao za ocem i spustio drugu roletu. Ljupka i nježna kraljica trčala je za sinom spustiti treću. Tad je val čuvara nahrupio u blagovaonicu. Vidjela sam ih mnoštvo kako se raspoređuju ispred blagovaonice tik prije nego što su se ogromna vrata zatvorila, zakračunala i uglavila šipkama. - Unutar zidina su, Vaše Veličanstvo, ali suzbijamo ih. Dame bi trebale otići, ali toliko smo blizu vratima da... - Shvatio sam, Marksone - odgovorio je kralj, prekidajući ga usred rečenice. Nije mi trebalo više od toga da shvatim. Pobunjenici su upali na posjed. I mislila sam da će doći do toga, s ovoliko mnogo gostiju u palači i silnim pripremama. Netko je zacijelo nešto propustio i mjere sigurnosti su zakazale. Čak i da nisu mogli lako ući, pobunjenicima bi Izbor bio izvrsno vrijeme za prosvjed. U svojoj osnovi, Izbor je bio nekako uznemirujući. Bila sam sigurna da ga pobunjenici mrze jednako kao i sve ostalo u Illéi. Bez obzira na njihovo mišljenje, nisam namjeravala predati se bez borbe. Odgurnula sam svoju stolicu tako brzo da se prevrnula i pritrčala najbližem prozoru navući metalnu roletu. Nekoliko drugih djevojaka koje su shvatile opasnost što nam je prijetila, povelo se za mojim primjerom. Trebao mi je samo trenutak da spustim roletu, ali uglaviti je u za to predviđeno mjesto bilo je malo teže. Upravo kad sam uspjela navući zasun, nešto se izvan palače zabilo u metalnu ploču. Vrisnula sam uzmaknuvši pa se spotaknula o svoju prevrnutu stolicu i pala. Maxon se smjesta pojavio pokraj mene. - Jesi li se ozlijedila? Brzo sam procijenila štetu. Vjerojatno ću imati modricu na bedru i malo sam se uplašila, ali ništa gore od toga. - Ne, dobro sam. - Vrati se u stražnji dio prostorije. Odmah! - naredio je pomažući mi da ustanem. Potrčao je dvoranom do djevojaka koje su se ukočile od straha i odveo ih u stražnji kut prostorije. Poslušala sam i potrčala u stražnji dio dvorane, prema skupinama djevojaka koje su se šćućurile jedne uz druge. Neke su plakale, druge su samo šokirano buljile u prazno. Tiny se onesvijestila. Najsmireniji je bio kralj Clarkson koji je pozorno razgovarao sa stražarom uz stražnji zid, tik izvan dosega sluha. Jednom je rukom zaštitnički obgrlio kraljicu koja je nijema i ponosna stajala pokraj njega. 102 Kiera Cass


Koliko je već puta preživjela napade? Čuli smo da je do njih dolazilo nekoliko puta godišnje. To je zacijelo bilo zastrašujuće. Njezini su izgledi bili sve slabiji... i njezina supruga... i njezina sina jedinca. Naravno, prije ili poslije, pobunjenici će shvatiti kad je pravi čas da dobiju što žele. Ali ona je svejedno stajala ondje, podignute glave, odlučne brade, još uvijek spokojna lica. Promotrila sam djevojke. Ima li ijedna od njih snagu potrebnu za kraljicu? Tiny je još uvijek bila u nesvijesti u nečijem naručju. Celeste i Bariel su razgovarale. Znala sam kako Celeste izgleda kad je opuštena, ali sad nije izgledala tako. Svejedno, u usporedbi s ostalima, dobro je skrivala osjećaje. Ostale su bile gotovo histerične - plakale su klečeći. Neke su se posve isključile, zatvorile pred cijelom ovom mukom. Lica su im bila bezizražajna i odsutno su kršile ruke, čekajući da završi. Marlee je malo plakala, ali ne toliko da bi izgledala kao ruševina. Uhvatila sam je za ruku i podigla. - Obriši oči i uspravi se - strogo sam joj šapnula na uho. - Molim? - zacičala je. - Vjeruj mi. Učini što kažem. Marlee je obrisala suze rubom haljine i malo se uspravila. Dodirnula je lice na nekoliko mjesta, valjda provjeravajući je li joj se negdje razmazala šminka. Potom se okrenula i pogledala me, tražeći moje odobravanje. - Odlično. Oprosti što ti naređujem, ali vjeruj mi, može? - Loše sam se osjećala zapovijedajući joj što da učini usred nečeg ovako stresnog, ali morala je izgledati smireno kao kraljica Amberly. Maxon bi to sigurno želio od svoje kraljice, a Marlee je morala pobijediti. Kimnula je glavom. - Ne, u pravu si. Hoću reći, zasad smo svi sigurni. Ne bih trebala biti toliko zabrinuta. Odvratila sam joj potvrdnim kimanjem, iako je jako griješila. Svi nisu bili sigurni. Stražari su napeto čekali pred masivnim vratima dok su pobunjenici uporno bacali teške stvari o zid i prozore. U dvorani nije bilo sata. Nisam imala pojma koliko napad već traje i zbog toga sam se još više zabrinula. Kako ćemo znati uđu li u palaču? Hoće li to biti tek kad počnu lupati na vrata? Jesu li već unutra, ali mi to ne znamo? Nisam mogla podnijeti tu zabrinutost. Zagledala sam se u vazu kićena cvijeća nijednom od cvjetova nisam znala ime - i zagrizla jedan svoj savršeno uređeni nokat. Pravila sam se da je ono cvijeće jedino što je na svijetu važno. 103 Izbor


Nakon nekog vremena Maxon je došao provjeriti kako sam, što je učinio i sa svim ostalim djevojkama. Stao je pokraj mene i sam se zagledao u cvijeće. Ni on ni ja nismo znali što bismo rekli. - Jesi li dobro? - napokon je upitao. - Jesam - prošaptala sam. Kratko je šutio. - Ne izgledaš dobro. - Što će se dogoditi mojim sluškinjama? - upitala sam, glasno izražavajući svoju najveću brigu. Znala sam da sam ja sigurna. Gdje su one? Što ako je neka od njih prolazila hodnikom kad su se pobunjenici probili u palaču? - Tvojim sluškinjama? - upitao je tonom koji je implicirao da sam idiot. - Da, mojim sluškinjama. - Gledala sam ga ravno u oči, pogledom ga postidjevši da prizna kako je samo izabrana manjina od mnoštva onih koji žive u palači doista zaštićena. Bila sam na rubu suza. Nisam se željela rasplakati i ubrzano sam disala nastojeći ne dopustiti osjećajima da provale. Pogledao me je i kao da je shvatio da sam i sama tek korak od sluškinje. To nije bio razlog moje zabrinutosti, ali činilo se neobičnim da se samo zahvaljujući lutriji razlikujem od nekoga kao Anne. - Dosad su se već zacijelo sakrile. Posluga ima vlastita skloništa u kojima čeka da napad prođe. Čuvari vrlo brzo sve obiđu i upozore. Trebale bi biti dobro. Obično imamo alarm, ali zadnji put kad su se uspjeli probiti, pobunjenici su ga posve demontirali. Pokušali smo ga popraviti, ali... - Maxon je uzdahnuo. Pogledala sam u pod, nastojeći umiriti sve brige u mojoj glavi. - America - preklinjao me je. Okrenula sam se prema njemu. - One su dobro. Pobunjenici su bili spori, a svi ovdje znaju što im je činiti u slučaju opasnosti. Kimnula sam. Jednu smo minutu stajali bez riječi i vidjela sam da se on sprema krenuti dalje. - Maxone - šapnula sam. Okrenuo se, pomalo iznenađen što sam ga oslovila tako nehajno. - Ono sinoć. Dopusti mi da objasnim. Kad su nas došli pripremiti za dolazak ovamo, jedan mi je muškarac rekao da te nikad ne smijem odbiti. Bez obzira na to što ti tražio od mene. Nikad. Zapanjio se. - Molim? 104 Kiera Cass


- Kako je on to rekao, zvučalo je kao da bi ti mogao zahtijevati neke stvari. A sam si rekao da se u životu nisi baš družio sa ženama. Napunio si osamnaest..., a onda si potjerao kamere. Jednostavno sam se uplašila kad si mi se onako približio. Maxon je odmahnuo glavom, nastojeći shvatiti sve što sam rekla. Poniženje, bijes i nevjerica... sve to preletjelo je preko njegova inače nenaprasita lica. - Je li svima to rečeno? - upitao je, i zvučao je preneražen tom pomišlju. - Ne znam. Ne mogu zamisliti da bi mnogim djevojkama trebalo takvo upozorenje. One vjerojatno jedva čekaju da se bace na tebe - zamijetila sam, kimajući glavom prema ostalim djevojkama u prostoriji. Turobno se nasmijao. - Ali ti ne... pa se nisi nimalo libila pogoditi me koljenom u međunožje, zar ne? - Pogodila sam te u bedro! - Daj, molim te. Muškarcu ne treba toliko dugo da se oporavi od udarca koljenom u bedro - odgovorio je, a u glasu mu se jasno osjećala sumnjičavost. Oteo mi se smijeh. Srećom, Maxon mi se pridružio. Upravo u tom trenutku, nova je komadina nečega pogodila prozore i oboje smo utihnuli. Načas sam bila zaboravila gdje se nalazim. - Onda, kako podnosiš punu prostoriju uplakanih žena? - upitala sam. Izraz njegova lica bio je komično zbunjen. - Ništa me na svijetu ne zbunjuje više od toga! - šapnuo je. - Nemam ni najblažeg pojma kako to zaustaviti. Ovo je muškarac koji će jednoga dana voditi našu zemlju: tip koji postaje beskoristan kad ugleda suze. Da umreš od smijeha. - Pokušaj ih potapšati po ramenu i reći im da će sve biti u redu. Kad djevojke plaču, često uopće ne žele od tebe da riješiš problem. Samo žele da ih utješiš savjetovala sam mu. - Stvarno? - Uglavnom. - Ne može biti tako jednostavno. - U glasu mu se čula znatiželja i sumnja. - Rekla sam najčešće, ne uvijek. Ali kod većine cura ovdje vjerojatno bi upalilo. Prezirno je zabrektao. - Nisam baš siguran. Dvije su me već upitale hoću li im dopustiti da odu ako ovo ikad završi.

105 Izbor


- Mislila sam da nam odlazak nije dopušten. - Iako, nisam trebala biti iznenađena. Ako je meni pristao dopustiti da ostanem kao prijateljica, očito se ne zamara previše tehnikalijama. - Što ćeš učiniti? - Što bih mogao učiniti? Neću nikoga zadržavati protiv njihove volje. - Možda će se predomisliti - s nadom sam predložila. - Možda. - Zastao je. - A ti? Jesi li se i ti već dovoljno preplašila da pobjegneš? - gotovo je vragolasto upitao. - Iskreno? Bila sam sigurna da ćeš me nakon doručka ionako poslati kući priznala sam. - Iskreno? I sam sam o tome razmišljao. Nasmiješili smo se. Naše prijateljstvo - ako to uopće mogu tako nazvati - očito je bilo nespretno i manjkavo, ali barem je bilo iskreno. - Nisi mi odgovorila. Želiš li otići? Ponovno je nešto pogodilo zid i ta je pomisao zazvučala privlačno. Najgori napad koji bih kod kuće morala pretrpjeti bio bi Geradov pokušaj da mi ukrade hranu. Djevojke ovdje ne mare za mene, odjeća me guši, ljudi me pokušavaju povrijediti i sve je to zajedno neugodno. Ali dobro je za moju obitelj i lijepo je biti sit. Maxon se čini pomalo izgubljen i, što je najvažnije, pružit će mi se prilika da malo duže ostanem što dalje od njega. Tko zna, možda bih mogla pomoći izabrati sljedeću princezu. Pogledala sam Maxona u oči. - Ako me ne namjeravaš izbaciti, ne odlazim. Nasmiješio se. - Odlično. Morat ćeš mi otkriti još trikova kao što je tapšanje po ramenu. Uzvratila sam mu osmijeh. Da, sve je ovo pogrešno, ali nešto će se dobro izroditi. - America, bi li mi učinila uslugu? Potvrdno sam kimnula. - Koliko je drugima poznato, ti i ja smo jučer proveli mnogo vremena zajedno. Ako te itko pita, bi li im, molim te, rekla da ja nisam... da ja ne bih... - Naravno. I stvarno mi je žao zbog svega. - Trebao sam znati da ćeš se od svih djevojaka upravo ti oglušiti na naređenje. Zid je pogodilo nekoliko teških predmeta istodobno i šačica djevojaka je vrisnula.

106 Kiera Cass


- Tko su oni? Što žele? - upitala sam. - Tko? Pobunjenici? Kimnula sam glavom. - Ovisi koga pitaš. I o kojoj skupini govoriš - odgovorio je. - Hoćeš reći da postoji više skupina? - Zbog toga je cijelo ovo iskustvo postalo puno gore. Ako je ovo jedna skupina, što mogu učiniti dvije ili više njih zajedno? Koliko je meni poznato, svaki je pobunjenik isti, ali prema Maxonovim sam riječima zaključila da neki mogu biti gori od drugih. - Koliko ih ima? - Općenito govoreći, dvije: Sjevernjaci i Južnjaci. Sjevernjaci napadaju češće. Bliže su. Žive u kišnom području Likelyja u blizini Bellinghama, sjeverno odavde. Nitko doista ne želi živjeti ondje - praktički je sve srušeno - pa su oni od njega načinili svojevrsni dom, iako bih ja rekao da su nomadi. To je moja teorija, ali nitko me ne sluša. Međutim, znatno je manja vjerojatnost da će uspjeti provaliti u palaču, a kad provale, posljedice su... gotovo bezazlene. Mislim da je ovo sad djelo Sjevernjaka - dodao je kroz buku. - Zašto to misliš? Po čemu se toliko razlikuju od Južnjaka? Maxon kao da je oklijevao, nesiguran je li to nešto što bih ja trebala znati. Osvrnuo se i provjerio može li nas itko čuti. I ja sam se osvrnula i opazila da nas nekoliko djevojaka promatra. Posebice je Celeste izgledala kao da me pokušava spaliti pogledom. Nisam dugo zadržala pogled na njoj. Bez obzira na sve koji su nas promatrali, nitko nije bio dovoljno blizu da nas čuje. Kad je i Maxon došao do istog zaključka, nagnuo se prema meni i šapnuo: - Njihovi su napadi puno... smrtonosniji. Zadrhtala sam. - Smrtonosniji? Kimnuo je. - Oni dolaze samo jednom ili dvaput godišnje, koliko mogu zaključiti po posljedicama. Mislim da me svi ovdje pokušavaju zaštititi od statistika, ali nisam glup. Kad oni dođu, ljudi umiru. Problem je što nama obje te skupine izgledaju jednako: prljavi, uglavnom muškarci, mršavi, ali snažni, bez ikakvog uočljivog amblema... tako da ne znamo s kime imamo posla dok sve ne završi. Osvrnula sam se po prostoriji. Ako Maxon griješi i ovo su Južnjaci, mnogi su u opasnosti. Ponovno sam pomislila na sirote sluškinje. - Ali još uvijek ne razumijem. Što žele? Maxon slegne ramenima. - Južnjaci nas po svemu sudeći žele uništiti. Ne znam zašto, ali pretpostavljam da su zbog nečeg nezadovoljni, dojadio im je život na 107 Izbor


marginama društva. Hoću reći, oni tehnički nisu ni Osmice, budući da ne pripadaju društvenoj mreži. Ali Sjevernjaci su tajna. Otac kaže da nam samo žele dodijavati, omesti nas, ali ja se ne slažem s njim. - Načas je izgledao prilično ponosan. - I o tome imam svoju teoriju. - Hoću li je doznati? Maxon je ponovno oklijevao. Pretpostavila sam da ovaj put ne oklijeva toliko iz straha da će me preplašiti koliko da ga neću shvatiti ozbiljno. Približio mi se i šapnuo: - Mislim da oni nešto traže. - Što? - začudila sam se. - To ne znam. Ali kada dođu Sjevernjaci, uvijek je jednako. Stražare onesposobe, ozlijede ili zavežu, ali nikad ih ne ubiju. Kao da samo ne žele da ih itko slijedi. Iako, neke ljude odvedu sa sobom i to jest uznemirujuće. A prostorije, odnosno one u koje uspiju ući, prevrnu od glave do pete. Izvuku sve ladice, pretraže sve police, podignu sagove. Mnogo toga razbiju. Ne bi vjerovala koliko sam kamera zamijenio tijekom godina. - Kamera? - Oh - sramežljivo je odvratio. - Volim fotografiju. No, unatoč svemu tome, na kraju ne uzmu puno. Otac, naravno, misli da je ta moja ideja bez veze. Što bi gomila nepismenih divljaka mogla tražiti? Ali ja svejedno mislim da nešto traže. Zanimljivo. Da sam ja bez prebijene pare i da znam kako provaliti u palaču, mislim da bih uzela sav nakit koji uspijem pronaći, sve što bih mogla prodati. Mora da je ovim pobunjenicima, kada dođu ovamo, na umu nešto više od obične političke izjave ili preživljavanja iz dana u dan. - Misliš li da je moja teorija smiješna? - upita Maxon, prenuvši me iz razmišljanja. - Ne, nije smiješna. Zbunjujuća je, ali nije smiješna. Ponovno smo se nasmiješili jedno drugome. Shvatila sam da bi Maxon, da je običan Maxon Schreave, a ne Maxon budući kralj Ilée, bio osoba kakvu bih poželjela za prvog susjeda, netko s kime bih mogla razgovarati. Nakašljao se. - Mislim da bih trebao obići djevojke do kraja. - Da, pretpostavljam da se već mnogo dama pita što te toliko zadržalo. - Onda, frendice, imaš li kakav prijedlog s kojom bih djevojkom sada trebao razgovarati?

108 Kiera Cass


Nasmiješila sam se i pogledala preko ramena kako bih bila sigurna da je moja kandidatkinja za princezu još uvijek mirna i pribrana. Bila je. - Vidiš onu tamu plavušu u ružičastoj haljini? To je Marlee. Vrlo je draga, ljubazna, voli filmove. Idi. Maxon se nasmijuljio i zaputio prema njoj.

Vrijeme u blagovaonici činilo se kao vječnost, ali napad je trajao tek nešto dulje od jednoga sata. Kasnije smo doznali da nitko zapravo nije ušao u palaču, samo na posjed. Stražari nisu pucali na pobunjenike dok ovi nisu navalili na glavna vrata, što je objašnjavalo opeke - koje su bile izvađene iz zidova palače - i trulu hranu koju su onako dugo bacali na prozore. Na kraju, dvojica muškaraca previše su se približili vratima, stražari su zapucali i svi su se razbježali. Ako su Maxonovi opisi točni, ovo su bili Sjevernjaci. Još su nas malo držali na sigurnome dok su pretraživali prostor oko palače. Kad je sve bilo kako treba, pustili su nas u sobe. Hodala sam rukom pod ruku s Marlee. Iako sam se u blagovaonici dobro držala, napetost zbog napada izmorila me je i bilo mi je drago što imam nekoga tko će mi odvratiti misli. - I svejedno ti je dopustio hlače? - upitala je. Maxona sam spomenula čim mi se ukazala prilika, nestrpljiva doznati kako je prošao njihov razgovor. - Da. Bio je vrlo velikodušan. - Mislim da je šarmantno što ne likuje zbog pobjede. - Pravi je gospodin. Milostiv je čak i kad izvuče deblji kraj. Kao na primjer koljeno u kraljevske dragulje. - Kako to misliš? - Ma ništa. - To nisam željela objašnjavati. - O čemu ste vas dvoje danas razgovarali? - Pa, pitao me bih li ga voljela vidjeti ovaj tjedan - zacrvenjela se Marlee. - Marlee! Pa to je super! - Psst! - Osvrnula se oko sebe, iako su se ostale djevojke već popele stubama. Pokušavam ne nadati se previše. Neko smo vrijeme šutjele, a onda je iz nje provalilo:

109 Izbor


- Koga ja zavaravam? Toliko sam uzbuđena da to jedva mogu podnijeti! Nadam se da mu neće trebati predugo da svrati po mene. - Ako te je već pitao, sigurna sam da će brzo svratiti. Mislim, kad završi s vođenjem države za taj dan. Nasmijala se. - Ne mogu vjerovati! Mislim, znala sam da je zgodan, ali nisam bila sigurna kako će se ponašati. Bojala sam se da će biti... ne znam, uštogljen ili nešto takvo. - I ja. Ali zapravo je... - Kakav je Maxon zapravo? Pomalo jest uštogljen, ali ne na odbojan način, kako sam zamišljala. Nedvojbeno je princ, ali istodobno tako... tako... - Normalan. Marlee me više nije gledala. Izgubila se u sanjarenju. Nadala sam se da je slika o Maxonu koju je ona gradila u glavi takva kakvu Maxon može isporučiti. I da će ona biti djevojka kakvu on želi. Oprostila sam se s njom ispred njezinih vrata lagano joj mahnuvši rukom i nastavila prema svojoj sobi. Misli o Marlee i Maxonu izletjele su mi iz glave čim sam otvorila vrata. Anne i Mary čučale su oko silno utučene Lucy. Lice joj je bilo crveno od suza koje su joj se slijevale niz obraze. Doslovce se tresla cijelim tijelom umjesto drhturila kao inače. - Smiri se, Lucy, sve je u redu - šaptala je Anne gladeći Lucynu raščupanu kosu. - Sad je sve gotovo. Nitko nije ozlijeđen. Sigurna si, draga - gugutala je Mary, držeći Lucynu drhtavu ruku. Bila sam previše šokirana da bih progovorila. Ovo je trenutak Lucyne privatne muke, nije namijenjen mojim očima. Pomislila sam da bih trebala izići iz sobe, ali Lucy me opazila. - Op... oprostite, lady, lady, lady... - zamucala je. Druge dvije djevojke podigle su glave s tjeskobom u očima. - U redu je. Jesi li dobro? - upitala sam zatvarajući vrata kako je nitko drugi ne bi vidio. Lucy je zaustila nešto kazati, ali riječi joj nisu izlazile iz usta. Suze i drhtaji svladali su joj sitno tijelo. - Bit će ona dobro, gospođice - posredovala je Anne. - Treba joj nekoliko sati, ali kad se sve smiri, smiri se i ona. Ostane li ovako loše, uvijek je možemo odvesti u bolničko krilo. - Anne je utišala glas. - Samo što Lucy to ne želi. Misle li da nisi sposoban, zakopaju te dolje u praonice ili kuhinje. Lucy voli biti sluškinja. 110 Kiera Cass


Nisam znala od koga je Anne mislila da se skriva kad je onako stišala glas. Sve smo stajale oko Lucy i unatoč svojemu stanju, ona je jasno mogla čuti svaku Anninu riječ. - Mo... mo... molim vas, gospođice. Ja ne... ja ne... ja... - pokušala je. - Psst. Nitko te neće prijaviti - rekla sam joj. Pogledala sam Anne i Mary. Pomozite mi da je smjestim na krevet. Nama trima to je trebalo biti lako, ali Lucy se trzala pa su joj noge i ruke stalno klizile iz našega stiska. Ipak, najzad smo je uspjele smiriti. Kad smo je zašuškale ispod pokrivača, udobnost kreveta kao da je učinila više nego što su mogle naše riječi. Lucy se sve manje tresla i prazno zabuljila u nebnicu iznad kreveta. Mary je sjela na rub postelje i zapjevušila jednu melodiju. Nalikovala je meni kad sam pazila na bolesnu May. Odvukla sam Anne u jedan kut, daleko od Lucynih ušiju. - Što se dogodilo? Je li se netko probio u palaču? - upitala sam, očekujući potvrdan odgovor. - Ne, ne - umirila me Anne. - Lucy je uvijek ovakva kada dođu pobunjenici. Uhvati je plač već kad ih čovjek samo spomene. Ona... Anne je pogledala svoje ulaštene crne cipele, dvojeći bi li mi rekla. Nisam željela zabadati nos u Lucyn život, ali željela sam shvatiti. Duboko je udahnula i započela: - Neke od nas rođene smo ovdje. Mary se rodila u palači i roditelji su joj još uvijek ovdje. Ja sam siroče, uzeli su me jer je trebalo osoblja. - Poravnala je haljinu, kao da sa sebe može otresti taj dio svoje prošlosti koji ju je naizgled mučio. - Lucy je prodana palači. - Prodana? Kako je to moguće? Ovdje nema robova. - Tehnički ne, ali to ne znači da se to ne događa. Lucynoj obitelji trebao je novac za majčinu operaciju. U zamjenu za novac, služili su jednoj obitelji Trojki. Majka se nikad nije oporavila, a obitelj se nikad nije izvukla iz duga pa su Lucy i njezin otac godinama živjeli s tom obitelji. Koliko sam shvatila, kako su ih držali, nije bilo mnogo bolje od života u štali. Sin obitelji zavolio je Lucy i znam da ponekad nije bitno koje si kaste, ali sa Šestice na Trojku popriličan je skok. Kad je njegova majka otkrila njegove namjere prema Lucy, prodala je palači i Lucy i njezina oca. Sjećam se kad je došla. Danima je plakala. Mora da su bili jako zaljubljeni. Pogledala sam Lucy. U mojem je slučaju barem jedno od nas dobilo mogućnost odluke. Ona nije imala izbora hoće li izgubiti muškarca kojeg voli. 111 Izbor


- Lucyn tata radi u stajama. Nije posebno brz ni jak, ali silno je požrtvovan. A Lucy je sluškinja. Znam da to vama možda izgleda smiješno, ali čast je biti sluškinja u palači. Sve smo mi prva linija. Mi smo one koje smatraju dovoljno sposobnima, pametnima i dovoljno zgodnima da nas vidi svatko tko dođe u posjet. Svoj položaj shvaćamo ozbiljno, s opravdanim razlogom. Ako zezneš, bace te u kuhinju u kojoj naporno radiš cijeli dan, a odjeća je široka i vrećasta. Ili cijepaš drva i grabljaš lišće. Nije mala stvar biti sluškinja. Osjećala sam se glupo. U mojoj glavi, sve su one bile Šestice. Ali čak i među Šesticama, bilo je rangiranja, statusa koje ja nisam shvaćala. - Prije dvije godine, palaču su napali usred noći. Pobunjenici su nosili odore stražara i svi smo se zbunili. Nastala je grozna zbrka, nitko nije znao koga braniti ili napasti i napadači su se probili... Bilo je strašno. Zadrhtala sam na samu tu pomisao. Mrak, kaos, ogromna palača. U usporedbi s ovim jutrom, zvučalo je kao djelo Južnjaka. - Jedan od napadača ščepao je Lucy. - Anne je neko vrijeme gledala u pod. Svoje sljedeće riječi izgovorila je vrlo tiho. - Nisam sigurna da među sobom imaju baš mnogo žena, ako znate što želim reći. - Oh! - Nisam to vidjela svojim očima, ali Lucy mi je rekla da je taj muškarac bio sav prekriven prljavštinom. Rekla je da ju je stalno lizao po licu. Anne se lecnula na tu pomisao. I meni se digao želudac, prijeteći izbaciti sve što sam pojela za doručak. To što mi je Anne rekla bilo je apsolutno odvratno i shvatila sam zašto bi se netko tko je već ranije bio ranjen kao Lucy slomio pod takvim napadom. - Nekamo ju je vukao, a ona je vrištala iz sveg glasa. U zbrci koja je nastala, bilo je teško čuti njezine krikove. Ali naišao je drugi čuvar, pravi čuvar. Naciljao je i ispalio metak ravno u glavu tog muškarca. Pobunjenik je pao, prikliještivši Lucy. Bila je oblivena krvlju. Prekrila sam usta dlanom. Nisam mogla zamisliti da je sitna, nježna Lucy prošla sve to. Nikakvo čudo da sad ovako reagira. - Posjekotine su joj izliječili, ali nitko se nikad nije pobrinuo za njezinu dušu. Sad je malo nervozna, ali pokušava to sakriti najbolje što može. I to ne samo zbog sebe nego i zbog oca. On je silno ponosan što je njegova kći dovoljno dobra da bude sluškinja. Lucy ga ne želi razočarati. Pokušavamo je smiriti, ali svaki put kada dođu pobunjenici, ona misli da će biti gore. Da će je netko ovaj 112 Kiera Cass


put odvesti, ozlijediti, ubiti. Trudi se, gospođice, ali nisam sigurna koliko još može podnijeti. Kimnula sam promatrajući Lucy u krevetu. Zatvorila je oči i zaspala, iako je još bilo prilično rano. Ostatak dana provela sam čitajući. Anne i Mary očistile su stvari koje nisu bile prljave. Sve smo šutjele dok se Lucy oporavljala. Samoj sam sebi obećala da Lucy više nikad neće morati proći takvu grozu, ako ja budem u stanju išta učiniti da to spriječim.

113 Izbor


ČETRNAESTO POGLAVLJE

K

ao što sam predvidjela, djevojke koje su zatražile da odu kući predomislile su se čim se stanje smirilo. Nijedna od nas nije znala točno tko je htio otići, ali neke su djevojke - posebice Celeste - odlučile to pod svaku cijenu doznati. Zasad nas je ostalo dvadeset sedam. Prema kraljevu mišljenju, napad je bio toliko nevažan da ga gotovo nije trebalo ni spominjati. Ali kako su tog jutra palačom kružile snimateljske ekipe, nešto je od svega bilo prikazano uživo. Kralj navodno nije bio sretan zbog toga. Zapitala sam se koliko je napada za koje nikad nismo čuli palača pretrpjela. Je li ovdje znatno manje sigurno nego što sam mislila? Silvia je objasnila da bismo, da je napad bio ozbiljniji, sve mi mogle nazvati svoje obitelji i reći im da smo sad dobro. Budući da nije bio ozbiljan, rečeno nam je da svojima napišemo pisma. Napisala sam da sam dobro, da se napad vjerojatno činio gorim nego što je bio i da nas je kralj sve smjestio na sigurno. Rekla sam im da ne brinu zbog mene i da mi svi nedostaju pa pismo predala uslužnoj sluškinji. Dan nakon napada protekao je bez izgreda. Planirala sam spustiti se do Ženske dvorane da ostalim djevojkama nahvalim Maxona, ali kad sam vidjela Lucy onako potresenu, odlučila sam ne mrdati iz svoje sobe. Nisam znala čime se moje tri sluškinje bave dok me nema, ali dok sam bila u sobi, kartale su sa mnom i u razgovoru katkad izlanule koji trač. Doznala sam da na svakih desetak ljudi koje vidim u palači ima još stotinu ili više njih koje ne vidim. Znala sam da postoje kuhari i pralje, ali sad sam doznala da postoje i ljudi kojima je jedini posao da prozori uvijek budu čisti. Treba im punih tjedan dana da operu sve prozore, dokad prašina već ponovno pronađe svoj put uz zidove palače i prilijepi se uz čisto staklo pa prozore treba oprati iznova. U palači su i draguljari koji izrađuju nakit za obitelj i darove za posjetitelje, horde švelja i dobavljača zahvaljujući kojima je kraljevska obitelj - i sad mi djevojke - besprijekorno odjevena. Doznala sam i druge stvari. Koje stražare smatraju najzgodnijima i kako je strašan novi kroj haljine koju na zahtjev glavne sluškinje osoblje mora odjenuti za blagdanske svečanosti. Kako se neki u palači klade koja bi od Odabranih djevojaka mogla pobijediti i da sam ja među prvih deset favoritkinja. Dijete jedne od kuharica bolesno je i nema mu nade, na što je Anne malo zasuzila. Ta je

114 Kiera Cass


kuharica slučajno bila jedna od njezinih prisnih prijateljica i sa suprugom dugo nije mogla imati dijete. Slušajući ih i uključujući se kad bih imala što vrijedno reći, nisam mogla zamisliti da bi se u prizemlju moglo događati išta zabavnije i bila sam sretna što imam ovakvo društvo. Raspoloženje u mojoj sobi bilo je prilično spokojno. Bilo mi je tako lijepo da sam u sobi ostala i sutradan. Tad smo otvorile i vrata sobe i vrata balkona kroz koja je strujao topao zrak i ovijao se oko nas. Činilo se da Lucy posebno godi i pitala sam se koliko joj se često zapravo pruža prilika izići iz palače. Anne je zamijetila kako je sve to neumjesno - da ja sjedim s njima, zabavljam se društvenim igrama otvorenih vrata - ali gotovo je odmah odustala od te teme. Brzo je odustala od pokušaja da me učini damom kakvom sam naizgled trebala biti. Bile smo usred partije karata kad sam krajičkom oka opazila jedan lik. Maxon je stajao na otvorenim vratima, naizgled zabavljen. Kad su nam se pogledi sreli, izraz u njegovim očima nedvojbeno me pitao što to, zaboga, radim. Ustala sam, nasmiješena, i prišla mu. - Oh, blagi Bože - promrmljala je Anne shvativši da je na vratima princ. Odmah je ubacila karte u košaru za šivenje i ustala. Mary i Lucy povele su se za njezinim primjerom. - Moje dame - rekao je Maxon. - Vaše Veličanstvo - odgovorila je Anne i savila koljeno pred njim. - Kakva čast, gospodine. - I za mene - s osmijehom je odgovorio. Sluškinje su se pogledale, polaskane. Svi smo kratko šutjeli, nesigurni što bismo učinili. Najednom se oglasila Mary. - Baš smo bile na odlasku. - Da. Istina - dodala je Lucy. - Upravo smo krenule... ovaj... - Pogledala je Anne tražeći pomoć. - Dovršiti haljinu lady Amerike za petak - završila je Anne. - Tako je - suglasila se Mary. - Ostala su nam još samo dva dana. Polako su nas zaobišle kako bi izišle iz sobe s ogromnim osmijesima zalijepljenim na lica.

115 Izbor


- Ne bih vas želio zadržavati od posla - odgovorio je Maxon prateći ih pogledom, posve opčinjen njihovim ponašanjem. Kad su izišle u hodnik, nezgrapno su neusklađeno napravile kniks i udaljile se grozničavim korakom. Čim su skrenule za ugao, hodnikom je odjeknuo Lucyn hihot, praćen Anninim revnim ušutkavanjem. - Baš imaš zanimljive sluškinje - rekao je Maxon ulazeći u moju sobu i proučavajući je pogledom. - Drže me zaposlenom - s osmijehom sam odgovorila. - Jasno je da si im draga. To je teško naći. - Prestao je promatrati sobu i okrenuo se prema meni. - Nisam ovako zamišljao tvoju sobu. Podigla sam ruku i ponovno je spustila. - Ovo nije doista moja soba, zar ne? Pripada tebi, a ja je samo na neko vrijeme posuđujem. Napravio je grimasu. - Sigurno su ti rekli da je smiješ promijeniti? Prebojiti zidove, dobiti novi krevet? Slegnula sam ramenima. - Sloj boje ne bi je učinio mojom. Cure kao ja ne žive u kućama mramornih podova - našalila sam se. Maxon se nasmiješio. - Kako izgleda tvoja soba kod kuće? - Hm, zašto si točno došao? - izmotavala sam se. - Oh! Nešto mi je palo na pamet. - Što? - Pa... - započeo je i nastavio koračati prostorijom - budući da ti i ja nemamo tipičan odnos kakav imam s drugim djevojkama, pomislio sam da bismo možda trebali imati... drukčiji način komunikacije. - Zaustavio se ispred mog zrcala i zagledao u fotografije moje obitelji. - Tvoja sestrica je pljunuta ti - rekao je, zabavljen tim opažanjem. Ušla sam dublje u sobu. - Često nam to kažu. Što si ono govorio o drukčijoj komunikaciji? Maxon je završio pregled fotografija i zaputio se prema glasoviru u stražnjem dijelu. - Budući da bi mi ti trebala pomagati, biti moja prijateljica i to - nastavio je značajno me promatrajući - možda se ne bismo trebali oslanjati na uobičajene poruke preko sluškinja i službene pozive na izlaske. Razmišljao sam o nečemu malo manje formalnom. Uzeo je u ruku partiture na glasoviru. - Jesi li ih ti donijela? - Ne, bile su ovdje. Sve što doista želim svirati, mogu odsvirati napamet. 116 Kiera Cass


Izvio je obrve. - Zadivljen sam. - Krenuo je natrag prema meni ne dovršivši svoje objašnjenje. - Bi li, molim te, prestao njuškati naokolo i dovršio misao? Maxon je uzdahnuo. - U redu. Mislio sam da bismo ti i ja mogli dogovoriti neki znak ili nešto slično, neki način na koji ćemo jedno drugome dati do znanja da želimo razgovarati, a koji nitko drugi neće razumjeti. Možda trljanjem nosa? Maxon je prešao prstom tik iznad usana. - Izgledaš kao da ti se nos začepio. Nije baš privlačno. Pomalo me zbunjeno pogledao i kimnuo glavom. - U redu. A da samo provučemo prste kroz kosu? Odmahnula sam glavom. - Moja je kosa gotovo uvijek podignuta ukosnicama. Praktički je nemoguće provući prste kroz nju. Osim toga, što ako budeš imao krunu na glavi? Srušio bi je. Zamišljeno je mahnuo prstom prema meni. - U pravu si. Hmmm. - Prošao je pokraj mene i nadalje razmišljajući, zaustavivši se uz stolić pokraj mog kreveta. A potezanje uha? Razmislila sam. - Sviđa mi se. Dovoljno je neupadljivo, ali nije toliko uobičajeno da bismo ga pogrešno shvatili. Potezanje uha, dogovoreno. Maxon je nešto pozorno promatrao, ali se okrenuo prema meni i nasmiješio. Drago mi je da se slažeš. Sljedeći put kad me budeš željela vidjeti, samo se potegni za uho i ja ću doći čim uzmognem. Vjerojatno nakon večere - zaključio je slegnuvši ramenima. Prije nego što sam uspjela upitati kako ću ja doći k njemu, Maxon mi je prišao držeći u ruci moju staklenku. - Što je, zaboga, ovo? Uzdahnula sam. - Bojim se da se to ne da objasniti.

Svanuo je petak, a s njime i naše prvo pojavljivanje u Vijestima iz iléanske prijestolnice. Od nas se zahtijevalo da budemo prisutne, ali ovaj tjedan smo, na sreću, samo trebale sjediti. Uzimajući u obzir vremensku razliku, prijenos će početi u pet, prosjedit ćemo jedan sat i nakon toga otići na večeru. Anne, Mary i Lucy odjenule su me posebno brižno. Haljina je bila tamnoplave boje, na granici s ljubičastom. Prianjala mi je uz bokove i poput lepeze se širila u satenskim naborima. Nisam mogla vjerovati da dodirujem nešto tako lijepo. 117 Izbor


Jedan za drugim, zakopčale su svu dugmad na mom vratu i stavile mi biserima optočene ukosnice. Tome su pridodale male biserne naušnice i ogrlicu od fine žice s raštrkanim biserima koji su izgledali kao da lebde na mojoj koži, i bila sam spremna. Pogledala sam u zrcalo. Još uvijek sam izgledala kao ja. Bila je to moja najljepša inačica koju sam dotad vidjela, ali prepoznala sam se. Otkad je izvučeno moje ime, bojala sam se da ću se pretvoriti u nešto neprepoznatljivo - da će me prekriti silnim slojevima šminke i toliko natrpati nakitom da ću se tjednima morati iskapati iz njega ne bih li se ponovno pronašla. Zasad sam još uvijek bila America. I kao prava America, shvatila sam da svjetlucam od znoja dok sam se spuštala u prostoriju u kojoj su u palači snimali Vijesti. Rekli su nam da dođemo deset minuta ranije. Za mene je deset minuta bilo petnaest. Za nekoga kao Celeste značilo je tri. Zbog toga je dolazak djevojaka zapeo. Horde ljudi vrzmale su se naokolo, posljednji put provjeravajući set, na kojem su sad bili nizovi spojenih sjedala za Odabrane. Članovi vijeća koje sam prepoznala zahvaljujući godinama gledanja Vijesti također su bili ondje, čitali svoje tekstove i namještali kravate. Odabrane su provjeravale svoj izgled u zrcalima i potezale raskošne haljine. Svuda se osjećalo uzbuđenje i živost. Okrenula sam se i opazila vrlo kratak trenutak u Maxonovu životu. Njegova majka, lijepa kraljica Amberly, odmicala je zalutale vlasi kose s lica. On je poravnao svoj sako i nešto joj rekao. Umirujući je kimnula glavom, a Maxon se osmjehnuo. Gledala bih ih i duže, ali me Silvia u svoj svojoj slavi došla otpratiti na mjesto. - Samo idite do tribina, lady America - rekla je. - Možete sjesti gdje želite. Samo da znate, većina djevojaka već je rezervirala prvi red. - Izgledala je kao da me sažalijeva, kao da mi prenosi lošu vijest. - Oh, hvala vam - odvratila sam i sretno sjela otraga. Nije mi baš bilo drago uspinjati se uskim stubama u uskoj haljini i cipelama s remenčićima. (Jesu li te cipele doista bile potrebne? Nitko mi neće vidjeti stopala.) Ali nekako sam uspjela. Kad je došla Marlee, nasmiješila se, mahnula mi i sjela tik pokraj mene. Mnogo mi je značilo da je odlučila sjesti pokraj mene umjesto na mjesto u drugome redu sprijeda. Bila je vjerna. Bit će sjajna kraljica. Odjenula je sjajnožutu haljinu. Svijetle kose i preplanule kože, izgledala je kao da zrači svjetlom. - Marlee, fenomenalna ti je ta haljina. Izgledaš fantastično! - Oh, hvala ti. - Zacrvenjela se. - Mislila sam da je možda malo pretjerana. 118 Kiera Cass


- Ni najmanje! Vjeruj mi, na tebi je savršena. - Željela sam razgovarati s tobom, ali nije te bilo. Misliš li da bismo mogle sutra razgovarati? - šaptom je upitala. - Naravno. U Ženskoj dvorani, zar ne? Sutra je subota - odgovorila sam jednakim šaptom. - U redu - uzbuđeno je odvratila. Amy koja je sjedila tik ispred nas okrenula se prema nama. - Imam osjećaj da mi ispadaju ukosnice. Cure, hoćete li provjeriti? Bez ijedne riječi, Marlee je gurnula vitke prste u Amyne kovrče i provjerila ima li u njima olabavljenih ukosnica. - Je li sad bolje? Amy je uzdahnula. - Da, hvala. - America, imam li ruža na zubima? - upitala je Zoe. Okrenula sam se nalijevo i zatekla je kako se smješka kao luda, pokazujući sve svoje biserno bijele zube. - Nemaš, dobro je - odgovorila sam, krajičkom oka primjećujući da Marlee potvrdno kima glavom. - Hvala. Kako je on tako miran? - upita Zoe pokazujući na Maxona koji je razgovarao s jednim članom televizijske ekipe. Potom se sagnula i gurnula glavu između nogu, izvodeći vježbu kontroliranog disanja. Marlee i ja smo se pogledale zabavljeno razrogačivši oči i nastojale ne prasnuti u smijeh. To bi bilo teško da smo gledale Zoe pa smo zato gledale ostale djevojke u prostoriji i razgovarale o njihovoj odjeći. Nekoliko djevojaka bilo je odjeveno u zavodnički crvene i živahno zelene haljine, ali nijedna osim mene u plavu. Olivia je otišla tako daleko da je odjenula narančasto. Priznajem da ja o modi nisam baš puno znala, ali i Marlee i ja smo se suglasile da se netko trebao umiješati i odvratiti je od narančaste. Uz tu joj je boju koža izgledala nekako zelenkasta. Dvije minute prije nego što su se kamere uključile shvatile smo da Olivia ne izgleda zeleno zbog boje haljine. Vrlo je glasno povratila u najbližu kantu za smeće i srušila se na pod. Silvia je dojurila poput kopca i nastala je prava strka da Oliviji obrišu znoj s lica i vrate je natrag na sjedalo. Smjestili su je u stražnji red s malom posudom pod nogama, za svaki slučaj. Na sjedalu ispred Olivije sjedila je Bariel. Sa svog mjesta nisam čula što je promrmljala toj sirotoj djevojci, ali činilo se kao da je Bariel spremna ozlijediti Oliviju ako je u njezinoj blizini uhvati novi napadaj povraćanja. Pretpostavila sam da je Maxon vidio ili čuo nešto od strke koja je nastala i pogledala sam prema njemu da vidim reagira li na sve to. Ali on nije gledao u 119 Izbor


izgrednicu; zurio je u mene. Brzo - tako brzo da je svakome drugome tko ga je promatrao izgledalo kao da se češe - Maxon je podigao ruku i povukao se za uho. Uzvratila sam mu istim pokretom i oboje smo skrenuli poglede. Bila sam uzbuđena znajući da će danas poslije večere Maxon svratiti u moju sobu. Najednom se začula himna i na malim ekranima u prostoriji pojavio se nacionalni grb. Uspravila sam se na sjedalu. Razmišljala sam jedino o tome da će me moja obitelj večeras vidjeti i željela sam da budu ponosni. Kralj Clarkson je na pozornici govorio o kratkom i neuspješnom napadu na palaču. Ja ga ne bih nazvala neuspješnim. Većina nas silno se uplašila. Objave su se nizale jedna za drugom i nastojala sam pratiti sve što su govorili, ali to je bilo teško. Bila sam navikla gledati Vijesti s udobnog kauča sa zdjelom kokica i obiteljskim komentarima. Mnoge od tih objava napadale su pobunjenike i okrivljavale ih za sve i svašta. Radovi na cestama u Sumneru kasnili su zbog pobunjenika, a broj lokalnih policajaca u Atlinu se smanjio jer su bili poslani u ispomoć u nemirima koje su pobunjenici izazvali u St. Georgeu. Nisam imala pojma da se išta od toga dogodilo. Sa svime što sam čula i vidjela odrastajući i onime što sam doznala od dolaska u palaču, zapitala sam se koliko točno znamo o pobunjenicima. Možda ja to jednostavno nisam shvaćala, ali nisam mislila da ih se može kriviti za sve što u Illéi nije bilo kako valja. A onda, kao da se pojavio iz vedra neba, Gavril je hodao pozornicom najavljen od ceremonijalmajstora. - Dobra večer svima. Večeras imam posebnu objavu. Izbor traje već tjedan dana i osam se dama već vratilo svojim kućama, što znači da je princu Maxonu na odabir ostalo dvadeset sedam prekrasnih mladih žena. Sljedeći tjedan, milom ili silom, većina Vijesti iz ileanske prijestolnice bit će posvećena upoznavanju ovih čudesnih djevojaka. Osjetila sam kako mi na sljepoočicama izbijaju grašci znoja. Sjediti i izgledati lijepo... To sam mogla. Ali odgovarati na pitanja? Znala sam da neću pobijediti u ovoj igrici - to nije bio problem. Jednostavno nisam željela ispasti budala pred cijelom državom. - Prije nego što stignemo do dama, zadržimo se načas s muškarcem u čiju se čast Izbor održava. Prinče Maxone, kako ste večeras? - upitao je Gavril prelazeći pozornicu. Maxon se našao u zasjedi. Nije imao mikrofon i pripremljene odgovore.

120 Kiera Cass


Netom prije nego što se Gavrilov mikrofon približio Maxonovu licu, uhvatila sam Maxonov pogled i namignula mu. Ta je sitnica bila dovoljna da se on osmjehne. - Vrlo dobro, Gavrile, hvala na pitanju. - Uživate li u društvu? - Da! Pravo je zadovoljstvo upoznavati ove dame. - Jesu li sve umiljate, nježne dame kakvima izgledaju? - upitao je Gavril. Prije nego što je Maxon stigao odgovoriti, odgovor je izmamio osmijeh na moje lice. Jer sam znala da je potvrdan... više-manje. - Hmm... - Maxon je gledao mimo Gavrila, u mene. - Gotovo sve. - Gotovo sve? - iznenadio se Gavril. Okrenuo se prema nama. - Je li neka od vas zločesta? Srećom, sve su se djevojke tiho zahihotale pa se i moja reakcija stopila s njihovima. Izdajnik! - Što su točno te djevojke učinile, a što nije baš umiljato? - upitao je Gavril Maxona. - Oh, dakle, reći ću vam. - Maxon je prekrižio noge i udobno se smjestio na svojoj stolici. Bio je vjerojatno najopušteniji što sam ga vidjela, dok je tako sjedio i zadirkivao me. Svidjela mi se ta njegova strana. Poželjela sam da je češće pokaže. - Jedna od njih imala je petlje prilično žestoko vikati na mene kad smo se prvi put vidjeli. Gadno me izgrdila. Iznad Maxonove glave, kraljica i kralj razmijenili su poglede. Činilo se da i oni ovu priču sad čuju prvi put. Djevojke pokraj mene zbunjeno su se pogledavale. Nisam shvatila zašto dok Marlee nije rekla: - Ne sjećam se da je ijedna od nas vikala na njega u Velikoj dvorani. A ti? Činilo se da je Maxon zaboravio da je naš prvi susret trebao biti tajna. - Mislim da pretjeruje kako bi ispalo smješnije. Ja mu jesam rekla neke ozbiljne stvari. Mislim da bi mogao misliti na mene. - Izgrdila, kažete? Zbog čega? - nastavio je Gavril. - Iskreno, nisam siguran. Mislim da ju je uhvatila čežnja za domom. I zato sam joj, naravno, oprostio. - Maxon je sad bio opušten i ležeran. Obraćao se Gavrilu kao da je on jedina osoba u prostoriji. Morat ću mu kasnije reći koliko je bio divan.

121 Izbor


- Znači, još uvijek je s nama? - Gavril se, sa širokim osmijehom okrenuo prema nama djevojkama, a potom ponovno prema princu. - Oh, da. Još uvijek je ovdje - odvratio je Maxon, ne dopuštajući pogledu da odluta s Gavrilova lica. - I namjeravam je dugo zadržati.

122 Kiera Cass


PETNAESTO POGLAVLJE

V

ečera me razočarala. Sljedeći ću tjedan morati reći sluškinjama da mi sašiju malo širu haljinu kako bih se mogla najesti.

Kad sam se vratila u sobu, Anne, Mary i Lucy željele su mi pomoći da se razodjenem, ali sam im objasnila da još malo moram ostati odjevena. Anne je prva shvatila da Maxon dolazi posjetiti me, jer sam inače uvijek jedva čekala riješiti se te odjeće koja me je sputavala i stezala. - Želite li da večeras ostanemo duže? Neće nam biti teško - predložila je Mary s malo previše nade. Nakon one katastrofe s Maxonovim posjetom ranije ovog tjedna, odlučila sam da je najbolje otpraviti ih što je prije moguće. Osim toga, nisam mogla podnijeti da me gledaju dok se on ne pojavi. - Ne, ne. Neće trebati. Budem li kasnije imala problema s haljinom, pozvonit ću. Nevoljko su izišle i ostavile me da čekam Maxona. Nisam znala kad će doći, a nisam željela početi čitati knjigu i onda morati prestati ili sjesti za glasovir pa odmah ponovno skočiti na noge. Na kraju sam samo ljenčarila na krevetu i čekala. Dopustila sam mislima da vrludaju. Razmišljala sam o Marlee i njezinoj dobroti. Shvatila sam da osim nekoliko sitnih pojedinosti o njoj vrlo malo znam. Svejedno, vjerovala sam da u njezinu ponašanju prema meni nema nimalo prijetvornosti. A onda sam se sjetila djevojaka koje su bile i te kako prijetvorne. Pitala sam se prepoznaje li Maxon razliku. Činilo se kao da Maxon sa ženama istodobno ima i vrlo mnogo i vrlo malo iskustva. Bio je uglađen, ali kad bi se previše približio, uvijek bi se ušeprtljio. Kao da zna kako se ophoditi prema dami, ali ne zna kako se ophoditi prema djevojci s kojom je izišao. Prava opreka Aspenu. Aspen. Njegovo ime, njegovo lice, sjećanje na njega pogodilo me tako brzo da je to bilo teško probaviti. Aspen. Što on sad radi? U Carolini se bliži vrijeme redarstvenog sata. Vjerojatno je još uvijek na poslu, ako je danas imao posla. Možda je vani s Brennom ili kojom drugom djevojkom s kojom je odlučio provoditi vrijeme otkad smo nas dvoje prekinuli. Dio mene čeznuo je znati... dio mene želio se smrviti već od same pomisli na to.

123 Izbor


Pogledala sam svoju staklenku. Uzela sam je u ruku i osjetila kako peni klizi po njoj, tako osamljen. - I meni je tako - šapnula sam. - I meni. Je li glupo od mene što ga čuvam? Vratila sam mu sve ostalo, zašto onda čuvam jedan jedini peni? Hoće li on biti jedino što mi je ostalo? Peni u staklenci koju ću jednoga dana pokazati svojoj kćeri, kad joj budem pričala o svom prvom dečku - onom za kojeg nitko nije znao? Nisam imala vremena razmišljati o svojim brigama. Samo nekoliko minuta kasnije, na vratima se začulo Maxonovo odlučno kucanje. Uhvatila sam se kako trčim otvoriti mu. Otvorila sam vrata širokim zamahom ruke, a Maxon je djelovao iznenađeno kad me je ugledao. - Gdje su, zaboga, tvoje sluškinje? - upitao je, pogledom pretražujući moju sobu. - Otišle su. Otpravim ih kad se vratim s večere. - Svaki dan? - Da, naravno. Odjeću mogu skinuti i sama, hvala na pitanju. Maxon je podigao obrve i nasmiješio se. Zacrvenjela sam se. Nisam željela ispasti takvom. - Uzmi šal. Vani je hladno. Zaputili smo se hodnikom. Još uvijek sam bila pomalo rastresena zbog svojih ranijih misli, a znala sam da Maxon nije posebno spretan u započinjanju razgovora. Međutim, gotovo sam odmah provukla ruku kroz njegovu. Bilo mi je drago što u tome ima neke prisnosti. - Ako ustraješ da ti sluškinje ne budu u blizini, morat ću postaviti stražara pred tvoja vrata - rekao je. - Ne! Ne želim da me itko dvori. Nasmijuljio se. - Bio bi vani. Ne bi ni znala da je ondje. - I te kako bih znala - prigovorila sam. - Osjetila bih njegovu prisutnost. Maxon je šaljivo uzdahnuo, naizgled umoran od objašnjavanja. Toliko sam bila zaokupljena prepiranjem da nisam čula šapat dok se nije našao praktički ispred naših nosova. Celeste, Emmica i Tiny prolazile su pokraj nas na putu u svoje sobe. - Moje dame - rekao je Maxon i lagano im kimnuo glavom. 124 Kiera Cass


Pretpostavljam da je bilo budalasto misliti da nas nitko neće vidjeti zajedno. Osjetila sam kako mi se lice žari, ali nisam bila sigurna zašto. Djevojke su savile koljena pred Maxonom i nastavile svojim putem. Pogledala sam ih preko ramena dok smo se približavali stubama. Emmica i Tiny izgledale su znatiželjne. Već za nekoliko minuta, sve će cure znati da sam izašla s Maxonom. Sutra će me sigurno natjerati u škripac. Celeste me strijeljala pogledom. Bila sam sigurna da misli kako sam joj osobno naudila. Okrenula sam glavu na drugu stranu i rekla prvo što mi je palo na pamet. - Rekla sam ti da će djevojke koje su bile nervozne zbog napada na kraju ipak ostati. - Nisam znala tko je točno zatražio da ode, ali govorkanja su ukazivala na Tiny kao jednu od njih. Ona se onesvijestila. Netko drugi rekao je da je to bila Bariel, ali znala sam da je to laž. Prije bi morao iščupati krunu iz njezinih hladnih mrtvih ruku. - Ne možeš zamisliti koliko mi je laknulo. - Zvučao je iskreno. Trebalo mi je malo vremena da razmislim kako bih reagirala budući da to nije bio odgovor koji sam očekivala, a silno sam pazila da ne padnem. Nisam znala kako koračati niz stube držeći se za nekoga drugog. Ni potpetice nisu pomagale. Ali ako se poskliznem, on će me barem uhvatiti. - Mislila sam da bi ti njihov odlazak na određeni način pomogao - rekla sam kad smo stigli u prizemlje. Ponovno sam bila stabilna na nogama. - Mislim, sigurno je komplicirano odabrati jednu od svih ovih djevojaka. Ako okolnosti proberu neke od njih i tako ti uštede trud, ne bi li to olakšalo cijelu stvar? Maxon slegne ramenima. - Pretpostavljam da bi. Ali ja to nisam ni najmanje priželjkivao, vjeruj mi. - Izgledao je povrijeđen. - Dobra večer, gospodo pozdravio je stražare koji su bez imalo oklijevanja otvorili vrata u vrt. Možda ću morati prihvatiti Maxonovu ponudu da im kaže da volim boraviti vani. Privlačila me i sama pomisao na tako lagan bijeg iz palače. - Ne razumijem - rekla sam dok me je vodio prema klupi, našoj klupi, i dok sam sjedala lica okrenuta prema svjetlima palače. On je sjeo okrenuvši tijelo u suprotnom smjeru, tako da smo na određeni način bili okrenuti jedno prema drugome. Tako je bilo lako razgovarati. Oklijevao je kao da dvoji bi li to podijelio sa mnom, ali je onda udahnuo i progovorio. - Možda sam si samo laskao, misleći da sam vrijedan izlaganju nekoj opasnosti. Nemoj misliti da bih to ikome poželio! - objasnio je. - Nisam to mislio. Samo... Ne znam. Zar vi ne vidite što ja riskiram?

125 Izbor


- Hm, ne. Ti si ovdje s obitelji koja te može savjetovati, a mi živimo prema tvom rasporedu. U tvom se životu ništa nije promijenilo, a naši su se promijenili preko noći. Što bi ti uopće mogao riskirati? Maxon je izgledao zaprepašteno. - America, ja možda imam obitelj, ali zamisli koliko je neugodno kad te roditelji promatraju u tvom prvom pokušaju izlaska s djevojkom. I ne samo tvoji roditelji... cijela država! Što je još gore, ti izlasci uopće nisu kao uobičajeni izlasci. Kažeš da živite prema mom rasporedu. Kad nisam s vama, organiziram postrojbe, donosim zakone, poboljšavam budžete... i ovih dana to činim posve sam, dok me otac gleda kako se saplećem u vlastitoj gluposti jer nemam nimalo njegova iskustva. Onda, kad neizbježno učinim nešto onako kako on to ne bi učinio, ispravlja moje pogreške. A dok pokušavam obaviti sav taj posao, jedino na što mogu misliti ste vi, cure. Uzbuđujete me i prestravljujete! Koristio se rukama više nego ikada prije, mlatarao njima po zraku i provlačio ih kroz kosu. - Mislite da se moj život ne mijenja? Što mislite, kakvi su mi izgledi da među vama pronađem srodnu dušu? Bit ću sretan uspijem li barem pronaći nekoga tko će me moći trpjeti do kraja života. Što ako sam je već poslao kući jer sam se oslanjao na neku iskru koju nisam osjetio? Što ako ona čeka da me napusti na prvi znak nevolje? Što ako nikoga ne pronađem? Što ću tad, America? Svoj je govor započeo srdito i strastveno, ali prema kraju njegova pitanja više nisu bila retorička. Doista je želio odgovor: Što će učiniti ako ni jedna od djevojaka nije ni približno netko koga bi on mogao voljeti? Iako, činilo se da to zapravo i nije njegova glavna briga; više ga je brinulo da ni jedna od djevojaka neće voljeti njega. - Zapravo, Maxone, mislim da ćeš među ovim djevojkama ovdje pronaći svoju srodnu dušu. Iskreno. - Stvarno? - Glas mu je zatitrao od nade na moje predviđanje. - Apsolutno. - Položila sam dlan na njegovo rame. Već taj dodir kao da ga je utješio. Pitala sam se koliko ga često ljudi jednostavno dodirnu. - Ako ti je život u takvom neredu kako kažeš, tad ona mora biti negdje ovdje. Prema mom iskustvu, prava ljubav obično je ona koja se čini najmanje podesnom. - Slabašno sam se osmjehnula. Činio se sretnim što je čuo te riječi, a i mene su utješile. Jer vjerovala sam u njih. Ako ne mogu imati vlastitu ljubav, najbolje što mogu jest pomoći Maxonu da je pronađe.

126 Kiera Cass


- Nadam se da ćete se ti i Marlee složiti. Nevjerojatno je umiljata. Maxon je napravio čudnu grimasu. - Djeluje tako. - Što je? Zar nije dobro biti umiljat? - Ne, ne. U redu je biti umiljat. Nije dodatno objasnio. - Što ti stalno tražiš? - najednom je upitao. - Molim? - Kao da ne možeš zadržati pogled na jednome mjestu. Vidim da obraćaš pozornost, ali kao da nešto tražiš. Shvatila sam da je u pravu. Kroz cijeli njegov mali govor, pogledom sam pretraživala vrt i prozore, čak i tornjeve na zidovima. Postajala sam paranoična. - Ljude... kamere... - Odmahnula sam glavom zagledavši se u noć. - Sami smo. Samo s jednim stražarom tamo uz vrata. - Pokazao je na samotni lik na svjetlu svjetiljke u palači. Bio je u pravu, nitko nas nije slijedio u vrt, a prozori su bili osvijetljeni, iako na njima nije bilo nikoga. Sve sam to već i prije primijetila promatrajući, ali nije bilo zgorega čuti njegovu potvrdu. Osjetila sam kako se malo opuštam. - Ne voliš da te ljudi gledaju, zar ne? - upitao je. - Ne baš. Radije nisam u središtu pozornosti. Tako sam navikla, shvaćaš? Prstom sam milovala šare u savršenom komadu kamena ispod sebe, ne uzvraćajući mu pogled. - Morat ćeš se naviknuti na to. Kad odeš odavde, do kraja tvog života oči će biti uperene u tebe. Moja mama još uvijek razgovara s nekim ženama s kojima je bila na Izboru. Sve se smatraju važnim ženama. Još uvijek. - Super - prostenjala sam. - Još nešto zbog čega jedva čekam vratiti se kući. Maxonovo lice kao da se ispričavalo, ali morala sam skrenuti pogled. Iznova me podsjetio koliko me ovo glupo natjecanje košta, kako se moja predožba normalnog života nikad neće vratiti. To mi se nije činilo poštenim... Ali ponovno sam se pribrala. Ne bih to smjela iskaljivati na Maxonu. On je u ovome žrtva jednako kao i mi, iako na posve drugačiji način. Uzdahnula sam i pogledala ga. Vidjela sam kako mu se lice ukočilo donijevši odluku. - America, smijem li te pitati nešto osobno? - Možda - izmotavala sam se. Uputio mi je suh osmijeh. 127 Izbor


- Znaš... vidim da ti se ovdje stvarno ne sviđa. Mrziš pravila i natjecanje i pozornost i odjeću i... ne, to ne, hrana ti se sviđa. - Nasmiješio se. I ja sam se nasmiješila. - Silno ti nedostaju dom i obitelj, a rekao bih i neki drugi ljudi. Tvoji su osjećaji nevjerojatno očiti. - Da - zakolutala sam očima. - Znam. - Ali spremna si čeznuti za domom i biti jadna ovdje umjesto da odeš kući. Zašto? Osjetila sam knedlu u grlu i potisnula je natrag u želudac. - Nisam jadna... i znaš zašto ostajem. - Pa... ponekad izgledaš kao da ti je dobro. Vidim kako se smiješiš kad razgovaraš s nekom od djevojaka i djeluješ vrlo zadovoljna na objedima, to moram priznati. Ali inače jednostavno izgledaš silno tužna. Hoćeš li mi reći zašto? Cijelu priču? - To je samo još jedna priča o propaloj ljubavi. Ništa značajno ili zanimljivo. Vjeruj mi. - Molim te, nemoj me prisiljavati. Ne želim plakati. - Možda mi se obije o glavu, ali želio bih znati još neku priču o pravoj ljubavi osim one mojih roditelja, priču koja se dogodila izvan ovih zidina, pravila i strukture... Molim te. Tu sam tajnu skrivala toliko dugo da je nisam mogla zamisliti izraziti riječima. Silno me boljelo razmišljati o Aspenu. Mogu li uopće glasno izgovoriti njegovo ime? Duboko sam udahnula. Maxon je sad bio moj prijatelj. Uistinu se trudio biti ljubazan prema meni. I bio je posve iskren... - U onom svijetu vani - pokazala sam preko zidina - kaste se brinu jedne za druge. Ponekad. Na primjer, moj otac ima tri obitelji koje od njega kupuju najmanje jednu sliku godišnje, a ja imam obitelji koje me uvijek pozivaju da pjevam na njihovim božićnim proslavama. Oni su naši pokrovitelji, shvaćaš? Dakle, mi smo bili svojevrsni pokrovitelji jednoj obitelji Šestica. Kad bismo si mogli priuštiti platiti da nam netko očisti kuću ili kad bi nam trebala pomoć s inventarom, uvijek smo zvali njegovu majku. Znam ga otkad smo bili klinci, ali stariji je od mene, po godinama bliži mom bratu. Dečki su se uvijek grubo igrali pa sam ih izbjegavala. Moj stariji brat, Kota, umjetnik je kao tata. Prije nekoliko godina, metalna skulptura na kojoj je godinama radio prodala se za velike novce. Možda si čuo za njega. Maxon je nijemo izgovorio riječi Kota Singer. Prošlo je nekoliko sekunda i vidjela sam kako povezuje u mozgu. Stresla sam kosu s ramena i pripremila se. 128 Kiera Cass


- Bili smo silno uzbuđeni zbog Kote; doista je naporno radio na toj skulpturi. Usto nam je novac u to doba doista bio potreban pa je cijela obitelj bila oduševljena. Međutim, Kota je gotovo sav novac zadržao za sebe. Ta jedna skulptura ga je lansirala. Ljudi su svakodnevno zvali i naručivali njegove radove. Sad ima kilometar dugačku listu čekanja i masno naplaćuje jer može. Mislim da je postao pomalo ovisan o slavi. Petice rijetko kad uspiju postići takvu zapaženost. Pogledi su nam se sreli i ja sam ponovno pomislila kako sad više nikad neću biti neprimijećena, željela ja to ili ne. - U svakom slučaju, kad su počeli pristizati pozivi, Kota je odlučio odvojiti se od obitelji. Moja starija sestra netom se bila udala pa smo izgubili njezine prihode. Kota je upravo počeo lijepo zarađivati i onda nas napustio. - Položila sam dlanove na Maxonove grudi kako bih naglasila što želim reći. - To se ne radi. Obitelj se ne napušta. Ostati zajedno... to je jedini način da opstaneš. Prepoznala sam razumijevanje u Maxonovim očima. - On je sve zadržao za sebe. Pokušava se novcem uzdići na viši položaj? Kimnula sam glavom. - Odlučio je postati Dvojka. Da je sretan kao Trojka ili Četvorka, mogao je kupiti taj položaj i pomoći nam, ali on je opsjednut. Zapravo je to jako glupo. Živi više nego ugodno, ali on želi tu prokletu oznaku. Neće stati dok je ne dobije. Maxon odmahne glavom. - Za to bi mu mogao trebati cijeli život. - Mislim da je njemu jedino važno da umre s dvojkom na nadgrobnom spomeniku. - Znači, više niste bliski? Uzdahnula sam. - Sada nismo. Ali na početku sam mislila da sam jednostavno nešto pogrešno shvatila. Mislila sam da Kota odlazi od obitelji kako bi bio samostalan, a ne kako bi se odvojio od nas. Na početku sam bila na njegovoj strani. Kad je Kota pronašao stan i atelje, otišla sam mu pomoći. On je pozvao onu istu obitelj Šestica koju smo i mi uvijek zvali, njihov je najstariji sin bio slobodan i nekoliko je dana radio s Kotom pomažući mu da sve uredi. Zastala sam, prisjećajući se. - I tako, ja sam bila ondje, vadila stvari iz kutija... i on je bio ondje. Pogledi su nam se sreli i više mi se nije činio tako star i grub. Prije toga se dugo nismo vidjeli, znaš. Više nismo bili klinci. Cijeli dan koji sam provela kod Kote, slučajno smo se dodirivali premještajući stvari. On bi me pogledao ili se nasmiješio, a ja sam imala osjećaj kao da sam tek tada prvi put živa. Jednostavno sam... bila sam luda za njim.

129 Izbor


Glas me je napokon izdao i nekoliko suza koje sam čeznula proliti kliznulo je niz moj obraz. - Živjeli smo prilično blizu jedno drugome pa sam danju izlazila u šetnju nadajući se da ću slučajno naletjeti na njega. Kad bi njegova majka došla k nama u ispomoć, ponekad bi se i on pojavio s njom. Samo smo se gledali... samo to smo i mogli. - Tiho sam zajecala. - On je Šestica, a ja Petica... Postoje zakoni... i moja majka! Oh, ona bi bila bijesna kao ris. Nitko nije smio znati. Grčevito sam micala rukama, stres dugogodišnjeg čuvanja tajne izlazio je na površinu. - Uskoro sam na prozoru počela nalaziti zalijepljene kratke anonimne poruke koliko sam lijepa ili da sam pjevala kao anđeo. Znala sam da su od njega. Uvečer na moj petnaesti rođendan, mama mi je pripremila proslavu i pozvala i njegovu obitelj. Uhvatio me je nasamo, dao mi rođendansku čestitku i rekao da je pročitam kad budem sama. Kad sam je napokon uspjela pročitati, u njoj nije pisalo njegovo ime, čak ni ‘sretan rođendan’. Pisalo je samo: ‘Kućica na stablu. Ponoć.’ Maxon je razrogačio oči. - Ponoć? Ali... - Moraš znati da redovito kršim ileanski redarstveni sat. - America, mogla si završiti u zatvoru. - Odmahnuo je glavom. Slegnula sam ramenima. - Tad mi se to činilo nebitnim. Taj prvi put, imala sam osjećaj da letim. Smislio je način kako da budemo zajedno nasamo. Jednostavno nisam mogla vjerovati da želi biti nasamo sa mnom. Te sam noći čekala u svojoj sobi i promatrala kućicu na stablu u vrtu iza kuće. Oko ponoći, vidjela sam kako se netko penje u nju. Sjećam se da sam otišla ponovno oprati zube, za svaki slučaj. Išuljala sam se kroz prozor i popela na stablo. A on je bio ondje. Jednostavno... nisam mogla vjerovati. Ne sjećam se kako je to započelo, ali uskoro smo si prizna li što osjećamo jedno prema drugome i nismo se prestajali smijati jer smo bili presretni što su nam osjećaji uzvraćeni. A ja jednostavno nisam mogla brinuti o redarstvenom satu ili laganju roditeljima. I nije me bilo briga što sam ja Petica, a on Šestica. Nisam brinula o budućnosti. Jer ništa nije moglo biti važnije od njegove ljubavi prema meni... A volio me je, Maxone, volio... Nove suze. Uhvatila sam se za prsa, osjećajući Aspenovu odsutnost kao nikada prije. Sad kad sam to glasno priznala, postalo je još stvarnije. Nisam imala drugog izbora doli ispričati priču do kraja.

130 Kiera Cass


- Dvije godine smo se potajno sastajali. Bili smo sretni, ali njega je uvijek zabrinjavalo naše skrivanje i činjenica da mi ne može pružiti što zaslužujem. Kad smo dobili obavijest o Izboru, ustrajao je na tome da se prijavim. Maxon je zinuo od čuda. - Znam. To je bilo jako glupo. Ali njega bi zauvijek mučilo da nisam pokušala. A ja sam iskreno... iskreno sam mislila da me nikad neće izabrati. Kako bi mogli? Podigla sam ruke u zrak i pustila da ponovno padnu. Još uvijek sam bila zbunjena svime time. - Od njegove sam mame doznala da on štedi za vjenčanje s tajanstvenom djevojkom. Bila sam silno uzbuđena. Priredila sam mu malu večeru iznenađenja, misleći da mogu izmamiti prosidbu. Bila sam i više nego spremna. Ali kad je vidio koliko sam novca potrošila na njega, uzrujao se. Silno je ponosan. Želio je da on mene razmazi, ne ja njega, i valjda je tad shvatio da to nikad neće moći. Zato je prekinuo sa mnom umjesto da me zaprosi... Tjedan poslije, izvučeno je moje ime. Čula sam kako je Maxon prošaptao nešto nerazumljivo. - Posljednji put sam ga vidjela na ispraćaju - glas me je izdao od suza. - Bio je s drugom djevojkom. - MOLIM?! - uzviknuo je Maxon. Zabila sam glavu među dlanove. - Znaš, izluđuje me jer znam da se drugim curama sviđa, uvijek im se sviđao, a sada nema razloga odbiti ih. Možda je već s onom djevojkom s kojom sam ga vidjela na ispraćaju. Ne znam. A ne mogu ništa učiniti. Ali sama pomisao da odem kući i to gledam... Ja to jednostavno ne mogu, Maxone... Plakala sam kao kišna godina, a Maxon me nije požurivao. Kad su suze napokon počele usporavati, rekla sam: - Maxone, nadam se da ćeš pronaći nekoga bez koga nećeš moći živjeti. Stvarno se to nadam. I nadam se da nikad nećeš doznati kako je kad moraš pokušati živjeti bez te osobe. Maxonovo lice bilo je šuplji odjek moje boli. Izgledao je apsolutno slomljena srca zbog mene. Ali više od toga, izgledao je bijesan. - Žao mi je, America, ja... - Izraz lica malo mu se promijenio. - Je li sad dobar trenutak da te potapšam po ramenu? Morala sam se nasmiješiti njegovoj nesigurnosti. - Da. Sad bi bio sjajan trenutak za to.

131 Izbor


Činio se jednako sumnjičav kao i neki dan, ali umjesto da me samo potapša po ramenu, nagnuo se prema meni i oprezno me obgrlio rukama. - Jedina osoba koju inače grlim je moja majka. Je li ovo u redu? - upitao je. Nasmijala sam se. - Teško je pogriješiti u zagrljaju. Nakon jedne minute, ponovno sam progovorila. - Iako, znam što si htio reći. Ni ja zapravo ne grlim nikoga osim svoje obitelji. Nakon duga dana uređivanja, Vijesti, večere i razgovora, osjećala sam se iscijeđenom. Bilo je lijepo imati Maxona da me samo zagrli i povremeno pomiluje po kosi. Nije bio onako izgubljen kako se činio. Strpljivo je čekao da ponovno počnem normalno disati i tad se odmaknuo od mene i pogledao me. - America, obećavam ti da ću te držati ovdje do zadnjega mogućeg trenutka. Shvaćam da se od mene očekuje da Odabrane svedem na tri djevojke i potom odaberem. Ali kunem ti se, svest ću je na dvije i dotada te zadržati. Neću te natjerati da odeš ni časa prije nego što to budem morao. Ili ti budeš spremna. Što god se prvo dogodi. Kimnula sam glavom. - Znam da smo se tek upoznali, ali mislim da si divna. I ne volim te vidjeti povrijeđenu. Da je on ovdje, ja bih... ja bih... - Maxon je frustrirano odmahnuo glavom i uzdahnuo. - Strašno mi je žao, America. Ponovno me privukao u naručje i ja sam spustila glavu na njegovo široko rame. Znala sam da će Maxon održati svoja obećanja. Zato sam se smjestila možda na zadnje mjesto za koje bih ikada pomislila da će mi pružiti pravu utjehu.

132 Kiera Cass


ŠESNAESTO POGLAVLJE

K

ad sam se probudila, kapci su mi bili teški. Dok sam ih trljala ne bih li iz njih istrljala umor, bilo mi je drago što sam Maxonu sve rekla. Činilo se smiješnim da je palača - prekrasan zatvor - jedino mjesto na kojem sam si doista mogla dopustiti biti iskrena o svemu što sam osjećala. Preko noći, prihvatila sam Maxonovo obećanje i znala sam da ću ovdje biti sigurna. Maxonu će trebati tjedni, možda mjeseci da trideset pet djevojaka svede na jednu. Vrijeme i prostor upravo su ono što mi je bilo potrebno. Nisam bila sigurna da ću ikad preboljeti Aspena. Mama je govorila da je prva ljubav ona koju čovjek nikad ne zaboravi. Ali možda ću se prije ili poslije ponovno osjećati normalno ne vidim li ga toliko dugo. Sluškinje nisu pitale za moje podbuhle oči, samo su ublažile njihovu natečenost. Nisu pitale ni za moju razbarušenu kosu, samo su je počešljale. I ja sam to cijenila. Nije bilo kao kod kuće gdje su svi vidjeli da sam tužna, ali ništa nisu poduzimali. Ovdje sam osjećala da su svi zabrinuti za mene i ono kroz što prolazim. Zbog toga su se prema meni ponašali krajnje brižno. Do sredine jutra bila sam spremna započeti dan. Bila je subota pa nismo imale nikakvih obveza ni poduku, ali je to bio jedini dan u tjednu kad se od svih nas očekivalo da budemo u Ženskoj dvorani. Subotom je palača primala goste i upozorili su nas da bi nas posjetitelji mogli željeti upoznati. Nisam bila presretna zbog toga, ali sam barem mogla prvi put odjenuti nove traperice. Naravno, pristajale su mi bolje od ijednih hlača koje sam u životu imala. Nadala sam se da će mi Maxon dopustiti da ih zadržim kad odem, budući da smo u tako dobrim odnosima. Polako sam se spustila u prizemlje, pomalo umorna od prošle noći. I prije nego što sam stigla do Ženske dvorane, čula sam žamor djevojačkih glasova, a kad sam ušla, Marlee me ščepala i povukla prema dvjema stolicama u stražnjem dijelu prostorije. - Tu si! Čekala sam te - rekla je. - Oprosti, Marlee. Kasno sam zaspala i kasno se probudila. Pogledala me je, vjerojatno primijetivši zaostalu tugu u mom glasu, ali je ljupko odlučila usredotočiti se na moje traperice. - Hlače su ti fenomenalne. - Znam. Nikad u životu nisam imala nešto slično. - Glas mi je malo živnuo. Odlučila sam vratiti se svom starom pravilu: Aspen ovdje nije dopušten.

133 Izbor


Odgurnula sam ga i usredotočila se na svoju drugu najdražu osobu u palači. Oprosti što si me čekala. O čemu si željela razgovarati? Marlee je oklijevala. Kad smo sjele, zagrizla je usnicu. Oko nas nije bilo nikoga. Sigurno ima neku tajnu. - Zapravo, kad malo bolje razmislim, možda ti ne bih trebala reći. Ponekad zaboravim da smo suparnice. Oh! Imala je tajne koje se odnose na Maxona. To sam morala čuti. - Znam kako ti je, Marlee. Mislim da bismo nas dvije mogle postati uistinu prisne prijateljice. Ne mogu te zamisliti kao neprijateljicu, shvaćaš? - Da. I ti si meni vrlo draga. I ljudi te vole. Hoću reći, vjerojatno ćeš pobijediti... - Činila se pomalo malodušnom od te pomisli. Snagom volje, natjerala sam se ne lecnuti ili nasmijati na te riječi. - Marlee, mogu li ti otkriti jednu tajnu? - Glas mi je odisao nježnom iskrenošću. Nadala sam se da će vjerovati mojim riječima. - Naravno, America. Sve mi možeš reći. - Ne znam tko će pobijediti. Stvarno, pobjednica bi mogla biti bilo koja djevojka u ovoj sobi. Pretpostavljam da svaka misli da će pobijediti baš ona, ali ja već znam da bih, ako sama ne mogu pobijediti, željela da pobjednica budeš ti. Doimaš se velikodušnom i poštenom osobom. Mislim da bi bila sjajna princeza. Časna riječ. - To je bila gotovo cijela istina. - Ja mislim da si ti pametna i zgodna - šapnula je. - I ti bi bila sjajna. Pognula sam glavu. Baš je lijepo od nje što ima tako visoko mišljenje o meni. Iako, bilo mi je malo neugodno kad bi ljudi o meni tako govorili... May, Kenna, moje sluškinje... teško mi je bilo vjerovati koliki su mislili da bih bila dobra princeza. Jesam li ja jedina koja uviđa koliko sam manjkava? Nisam profinjena. Nemam u sebi želju za zapovijedanjem ili pretjeranom organiziranošću. Sebična sam, imam groznu narav i ne volim biti pred ljudima. Usto nisam hrabra. Za ovaj posao potrebna je hrabrost. A to jest posao. Ne samo brak nego i položaj. - To mislim o mnogim djevojkama - priznala je Marlee. - Kao da svaka ima neku osobinu koju ja nemam, a koja je čini boljom od mene. - U tome i jest problem, Marlee. Vjerojatno bi mogla pronaći nešto posebno u svakoj curi u ovoj prostoriji. Ali tko zna što točno Maxon traži? Odmahnula je glavom. 134 Kiera Cass


- Zato nemojmo brinuti oko toga. Možeš mi reći sve što želiš. Čuvat ću tvoje tajne budeš li ti čuvala moje. Navijat ću za tebe, a ti ako želiš, možeš navijati za mene. Lijepo je imati prijatelja u ovoj palači. Nasmiješila se i osvrnula po prostoriji, provjeravajući da nas nitko ne može čuti. - Maxon i ja bili smo na spoju - šapnula je. - I? - upitala sam. Znala sam da djelujem previše znatiželjno, ali nisam si mogla pomoći. Željela sam znati je li mu uspjelo biti imalo manje uštogljen u Marleenu društvu. I željela sam znati sviđa li mu se. - Poslao je pismo preko mojih sluškinja da bi me u četvrtak volio vidjeti. Nasmiješila sam se na te njezine riječi i pomislila kako smo samo dan prije toga Maxon i ja odlučili riješiti se tih formalnosti. - Naravno da sam odgovorila potvrdno, kao da bih ga ikad odbila! Došao je po mene i prošetali smo palačom. Razgovor je skrenuo na filmove i ispostavilo se da imamo sličan ukus. Onda smo otišli u podrum. Jesi li vidjela kino u podrumu? - Ne. - Nikad u životu nisam bila u kinu i jedva sam čekala da mi ga opiše. - Savršen je! Sjedala su široka i naslon im se dade spustiti. I kokice možeš ispeći... imaju aparat. Maxon nam je ispekao kokice! To je bilo preslatko, America. Pogrešno je izmjerio količinu ulja i prva je tura izgorjela. Morao je pozvati nekoga da očisti aparat, nakon čega je pokušao ponovno. Zakolutala sam očima. Super, Maxone, baš super. Ali barem je Marlee to bilo simpatično. - Gledali smo film, a kad smo došli do onog romantičnog dijela na kraju, uhvatio me je za ruku! Mislila sam da ću se onesvijestiti. Hoću reći, držala sam ga pod ruku dok smo šetali, ali to se od nas i očekuje. A sad je on mene uhvatio za ruku... - Uzdahnula je i zavalila se natrag u stolicu. Glasno sam se nasmijala. Izgledala je zatreskana do daske. To, to, to! - Jedva čekam da me ponovno pozove. Jednostavno je prezgodan, ne misliš li? - upitala je. Oklijevala sam. - Da, sladak je. - Ma daj, America! Sigurno si primijetila njegove oči i glas... - Osim kad se smije! - Nacerila sam se već pomislivši na Maxonov smijeh. Njegov smijeh bio je sladak, ali nekako nezgrapan. Kao da je silom istiskivao dah iz pluća i potom pri udisaju proizvodio neki iskrzani zvuk nalik novom smijehu. - Da, slažem se, čudno se smije, ali slatko. 135 Izbor


- Naravno, ako voliš dražestan zvuk astmatičnog napada svaki put kad ispričaš vic. Marlee se previla od smijeha. - U redu, u redu - rekla je uspravljajući se kako bi udahnula. - Moraš priznati da ima nešto privlačno. Otvorila sam usta i zatvorila ih dva ili tri puta. Bila sam u iskušenju ponovno reći nešto podrugljivo o Maxonu, ali nisam željela da ga Marlee vidi u negativnom svjetlu. Zato sam razmislila. Što je na Maxonu privlačno? - Pa, kad se opusti, u redu je. Na primjer, kad samo govori ne pazeći na riječi ili kad ga uhvatiš kako nešto promatra kao... kao da stvarno u tome traži ljepotu. Marlee se nasmiješila i znala sam da je i ona to na njemu primijetila. - I znaš, sviđa mi se što djeluje iskreno angažiran kad je s nama. Iako mora upravljati državom i obaviti tisuću stvari, kad je s tobom kao da sve to zaboravi. Jednostavno se posveti onome što je tik ispred njega. To mi se sviđa. I... nemoj to nikome reći, ali sviđaju mi se njegove ruke. Zacrvenjela sam se to rekavši. Glupača... zašto se nisam držala samo općenitih vrlina njegova karaktera? Srećom, Marlee je sretno nastavila razgovor. - Da! Doista ih možeš osjetiti ispod onih njegovih debelih odijela, zar ne? Sigurno je nevjerojatno snažan - ushitila se Marlee. - Pitam se zašto. Mislim, zašto bi trebao biti tako snažan? Radi za stolom. Čudno je to. - Možda voli raditi sklekove ispred zrcala - odgovori Marlee napravivši grimasu i savijajući svoje tanke ručice. - Ha-ha! Kladim se da je tako. Izazivam te da ga upitaš! - Nema šanse! Zvučalo je kao da se Marlee sjajno zabavila s Maxonom. Pitala sam se zašto mi to Maxon sinoć nije spomenuo. Prema njegovoj reakciji, čovjek bi rekao da uopće nisu bili zajedno. Možda je stidljiv? Osvrnula sam se po prostoriji i opazila da više od pola djevojaka izgleda napeto ili nesretno. Janelle, Emmica i Zoe pozorno su slušale nešto što je govorila Kriss. Ona je bila nasmiješena i živahna, ali Janellino se lice ukočilo od zabrinutosti, a Zoe je grizla nokte. Emmica je odsutno masirala kožu tik ispod uha, kao da je boli. Pokraj njih, nespojive Celeste i Anna sjedile su zadubljene u 136 Kiera Cass


razgovor. Kao i uvijek, Celeste je djelovala nevjerojatno samozadovoljno dok je govorila. Marlee je zamijetila moj pogled i objasnila mi što se događa. - One mrzovoljne su djevojke s kojima još nije izašao. Rekao mi je da sam mu ja druga djevojka s kojom se u četvrtak našao. Pokušava provesti vrijeme sa svima. - Stvarno? Misliš da je to razlog? - Da. Hoću reći, pogledaj sebe i mene. Nas dvije smo dobro, i to zato što smo se obje našle nasamo s njim. Znamo da smo mu se dovoljno svidjele da se vidi s nama i ne izbaci nas odmah nakon toga. Pročulo se s kojima je od nas proveo vrijeme, a s kojima nije. Cure se boje da njih odgađa jer ga ne zanimaju i da će ih jednostavno poslati kući nakon što se nađe s njima. Zašto mi on nije rekao ništa od toga? Nismo li prijatelji? Prijatelj bi govorio o tome. Sudeći prema osmijesima, vidio se s najmanje desetak djevojaka. Sinoć smo većinu večeri proveli zajedno, a jedino što je učinio bilo je natjerati me da se rasplačem. Kakav prijatelj taji takve stvari, a mene tjera da mu istresem sve svoje tajne? Tuesday, koja je tjeskobna lica slušala Camille, ustala je sa svoga sjedala i osvrnula se oko sebe. Opazila je Marlee i mene u kutu i brzo nam prišla. - Što si radila na izlasku s njim? - upitala je bez uvijanja. - Bog, Tuesday - vedro je odvratila Marlee. - Daj šuti! - uzviknula je Tuesday i okrenula se ponovno prema meni. - Da čujem, America. - Rekla sam ti. - Ne. Mislim na sinoć! - Jedna je sluškinja prišla i ponudila nas čajem, koji sam ja bila spremna uzeti, ali Tuesday ju je otjerala. - Kako... - Tiny vas je vidjela zajedno i svima to rekla - umiješala se Marlee, pokušavajući objasniti Tuesdayino raspoloženje. - Ti si jedina s kojom se nasamo vidio već dvaput. Mnoge djevojke s kojima se još nije vidio požalile su se na to. Misle da to nije pošteno. Ali nisi ti kriva što mu se sviđaš. - To je totalno nepošteno - zacviljela je Tuesday. - Ja ga nisam vidjela ni jednom osim u vrijeme objeda, čak ni u prolazu. Što ste, zaboga, vas dvoje radili? - Pa... otišli smo u vrt. On zna da ja volim biti na otvorenom. I samo smo razgovarali. - Osjećala sam nervozu, kao da sam u nevolji. Tuesdayino lice bilo je

137 Izbor


toliko napeto da sam svrnula pogled s njega. To učinivši, opazila sam da nas nekoliko djevojaka za obližnjim stolovima sluša. - Samo ste razgovarali? - sumnjičavo je upitala Tuesday. Slegnula sam ramenima. - Samo to. Tuesday je zlovoljno zabrektala i otišla do stola za kojim je sjedila Kriss pa prilično energično zahtijevala od nje da ponovi svoju priču. Ja sam, međutim, bila zapanjena. - America, jesi li dobro? - upitala je Marlee, grubo me vraćajući u stvarnost. - Da. Zašto? - Izgledaš uzrujano. - Marlee se zabrinuto namrštila. - Ne. Nisam uzrujana. Sve je super. Najednom, pokretom koji je bio tako brz da bi mi promaknuo da nam nisu bile tako blizu, Anna Farmer - Četvorka koja je za život zarađivala obrađujući zemlju - zamahnula je rukom i ošamarila Celeste. Nekoliko djevojaka je zadahtalo, među njima i ja. One kojima je taj šamar promaknuo, okrenule su se i upitale što se dogodilo, posebice Tiny, čiji je visok glas probio tišinu koja je nastala u prostoriji. - Oh, Anna, ne - uzdahnula je Emmica. Trenutak nakon šamara, Anna je polako shvatila što je učinila. Vjerojatno će je poslati kući; nismo smjele fizički napasti drugu Odabranu. Emmici su se u očima počele skupljati suze dok je Anna sjedila u posvemašnjoj tišini. Obje su bile seoske djevojke i od samog su se početka sprijateljile. Nisam mogla zamisliti kako bih se ja osjećala da Marlee najednom mora otići. Anna, koju sam znala samo iz viđenja, oduvijek mi se činila stvorenjem koje pršti od radosti. Znala sam da u njoj ne postoji ništa što bi iz čista mira poželjelo povrijediti drugu osobu. Dobar dio napada pobunjenika provela je na koljenima, moleći se. Nedvojbeno je bila izazvana, ali nitko nije sjedio dovoljno blizu da bi čuo njihov razgovor i to dokazao. Bit će Annina riječ protiv Celestine, ali Celeste će imati prostoriju punu djevojaka koje će potvrditi da ju je Anna udarila. Maxonu će se vjerojatno savjetovati da Annu pošalje kući kao primjer ostalima. U Anninim očima pojavile su se suze kad joj je Celeste nešto šapnula i brzo izašla iz prostorije. Prije večere, Anne više nije bilo. 138 Kiera Cass


SEDAMNAESTO POGLAVLJE

T

ko je bio predsjednik Sjedinjenih Američkih Država tijekom Trećega svjetskog rata? - ispitivala nas je Silvia.

Na to pitanje nisam znala odgovor i skrenula sam pogled nadajući se da me Silvia neće prozvati. Srećom, Amy je podigla ruku i odgovorila. - Predsjednik Wallis. Ponovno smo bile u Velikoj dvorani i započinjale tjedan satom povijesti. Zapravo, prije ispitom iz povijesti. Povijest je bila jedno od područja u kojem se uvijek činilo da je znanje djevojaka šareno, i u pogledu činjenica kojima smo raspolagale i u pogledu naše upućenosti. Mama nas je povijesti uvijek poučavala usmeno. Iz engleskoga i matematike imali smo tiskane materijale i radne zadatke, ali kad je bila riječ o pričama koje su sačinjavale našu prošlost, za malo sam toga bila sigurna da je istina. - Točno. Predsjednik Wallis bio je predsjednik prije kineskog napada i upravljao je Sjedinjenim Američkim Državama tijekom rata - potvrdila je Silvia. Samoj sam sebi ponovila to ime. Wallis, Wallis, Wallis. Doista sam ga željela zapamtiti kako bih ga ponovila May i Geradu kad se vratim kući, ali učile smo toliko toga da je bilo teško sve zapamtiti. - Zbog čega su Kinezi napali? Celeste? Nasmiješila se. - Zbog novca. Amerikanci su im dugovali mnogo novca i nisu ga mogli vratiti. - Odlično, Celeste. - Silvia joj je uputila pogled pun obožavanja. Kako je Celeste uspijevalo vrtjeti ljude oko malog prsta? To me silno srdilo. - Kad Sjedinjene Američke Države nisu mogle vratiti ogroman dug, Kinezi su napali. Na njihovu žalost, time nisu dobili novac jer su Sjedinjene Američke Države dotad već bankrotirale. Međutim, dobili su američku radnu snagu. A kad su Kinezi preuzeli vlast, kako su preimenovali Sjedinjene Američke Države? Podigla sam ruku zajedno s još nekoliko djevojaka. - Jenna? - prozvala je Silvia. - Kineska Amerika. - Da. Kineska Amerika izgledala je kao država iz koje je nastala, ali to je bila samo fasada. Kinezi su povlačili konce iza kulisa, utjecali na sva važnija politička zbivanja i krojili zakone u svoju korist. - Silvia je polako šetala između klupa. Osjećala sam se kao miš u vidokrugu jastreba koji se sve više približava. Osvrnula sam se oko sebe. Nekoliko djevojaka djelovalo je zbunjeno. Mislila sam da je to o čemu je Silvia govorila svima poznato. 139 Izbor


- Želi li itko išta dodati? - upitala je Silvia. Oglasila se Bariel. - Kineski napad naveo je nekoliko država, posebice europskih, da se međusobno povežu u saveze. - Da - odgovorila je Silvia. - Međutim, Kineska Amerika tad nije imala takvih prijatelja. Trebalo im je pet godina da se regrupiraju i jedva su i u tome uspjeli, a kamoli u sklapanju saveza. - Umornim pogledom pokušala je izraziti patnje Amerikanaca. - Kineska Amerika planirala se suprotstaviti Kini, ali tad se našla suočena s novim napadom. Koja je država pokušala osvojiti Kinesku Ameriku? Ovaj put se podiglo mnogo ruku. - Rusija - rekla je jedna od djevojaka ne čekajući da bude prozvana. Silvia se osvrnula pogledom tražeći prijestupnicu, ali nije mogla utvrditi koja je. - Točno - odgovorila je, pomalo nesretno. - Rusija se pokušala proširiti u oba smjera i bijedno podbacila, ali njihov neuspjeh pružio je Kineskoj Americi priliku da uzvrati napad. Kako? Kriss je podigla ruku i odgovorila. - Cijela Sjeverna Amerika udružila se u borbi protiv Rusije, budući da se činilo očitim da su Rusi bacili oko ne samo na Kinesku Ameriku nego na šire područje. A borba protiv Rusije bila je lakša jer su Rusiju napali i Kinezi, zbog pokušaja da otmu njihov teritorij. Silvia se ponosno nasmiješila. - Da. Tko je vodio napad protiv Rusije? Sve su djevojke uglas povikale: - Gregory Illéa! - Neke su čak i zapljeskale. Silvia je kimnula glavom. - Da. I to je dovelo do osnivanja naše države. Saveznici s kojima se Kineska Amerika udružila stvorili su ujedinjenu frontu, a ugled Sjedinjenih Američkih Država toliko se srozao da nitko nije želio iznova prihvatiti to ime. Zato je nova nacija formirana pod imenom i vodstvom Gregoryja Illée. On je spasio ovu državu. Emmica je podigla ruku i Sylvia joj je dala dopuštenje da govori. - Na određeni način, i mi smo kao on. Hoću reći, i mi možemo služiti svojoj domovini. On je bio običan građanin koji je dao svoj novac i znanje. I sve promijenio - sa čuđenjem je rekla. - Lijepo si to zamijetila - suglasila se Silvia. - A baš kao i on, jedna od vas uzdignut će se do kraljevskog položaja. Gregory Illéa postao je kralj kad se oženio u kraljevsku obitelj, a jedna od vas udat će se u ovu obitelj. - Silvia se ganula do strahopoštovanja pa joj je trebalo neko vrijeme da primijeti Tuesdayinu podignutu ruku. - Hm, zašto ništa od toga nije zapisano u nekoj knjizi da je možemo proučiti? U njezinu glasu osjećala se natruha srdžbe. 140 Kiera Cass


Silvia je odmahnula glavom. - Drage djevojke, povijest nije nešto što se uči. Povijest je nešto što jednostavno morate znati. Marlee se okrenula prema meni i šapnula. - Ali očito ne znamo. - Nasmiješila se vlastitoj šali i ponovno usredotočila na Silviju. Razmislila sam o tome koliko nam je svima znanje nejednako ili moramo pogađati istinu. Zašto nam ne daju udžbenike iz povijesti? Sjetila sam se kako sam prije nekoliko godina otišla u maminu i tatinu sobu jer je mama rekla da mogu odabrati što želim čitati za engleski. Dok sam pregledavala što se nudi, uočila sam debelu, neurednu knjigu na samome dnu police i izvukla je. Bila je to knjiga o povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Nekoliko minuta kasnije tata je došao u sobu i vidio što čitam. Rekao je da smijem čitati tu knjigu, ali da nikome ne govorim o njoj. Kad me je tata zamolio da to sačuvam u tajnosti, bespogovorno sam ga poslušala. Voljela sam prelistavati stranice te knjige. Odnosno, one koje su još uvijek bile čitljive. Mnoge su bile istrgnute, a rub knjige izgledao je spaljen, ali u njoj sam vidjela fotografiju stare Bijele kuće i doznala kakvi su nekoć bili blagdani. Nikad mi nije palo na pamet posumnjati da nam je istina uskraćena dok mi ta istina nije stavljena pred oči. Zašto nas je kralj jednostavno puštao da nagađamo?

Bljeskalice su ponovno zablistale, uhvativši radosno nasmiješene Maxona i Natalie. - Natalie, spustite malo bradu, molim vas. Sad je dobro. - Fotograf je snimio novu fotografiju, obasjavši prostoriju svjetlom. - Mislim da će to biti dovoljno. Tko je sljedeći? Celeste je istupila, okružena sluškinjama koje su se još vrzmale oko nje prije nego što fotograf ponovno počne snimati. Natalie, koja je još uvijek bila uz Maxona, nešto je rekla i koketno podigla nogu iza leđa, a Maxon joj nešto tiho odgovorio, na što se ona zahihotala i udaljila. Nakon jučerašnjeg sata povijesti, rečeno nam je da je ovo snimanje isključivo za zabavu javnosti, ali nisam se mogla otresti dojma da svejedno ima određenu važnost. Netko je u uvodnom članku jednog časopisa napisao kako princeza treba izgledati. Nisam pročitala taj članak, ali Emmica i neke druge djevojke jesu. Prema njezinim riječima, pisalo je da Maxon treba pronaći nekoga tko doista 141 Izbor


izgleda kraljevski dostojanstveno i lijepo na fotografiji uz njega, nekoga tko će lijepo izgledati na poštanskoj marki. Sad smo sve mi bile poredane u identičnim bež haljinama spuštenih rukava i visoka struka, s teškom crvenom ešarpom preko ramena, i fotografirale se s Maxonom. Fotografije će biti objavljene u tom istom časopisu i čitatelji će odabrati najbolje. Ja sam se zbog svega toga osjećala nekako nelagodno. Od samoga početka mučilo me je upravo to, da Maxon ne traži ništa više od lijepoga lica. Sad kad sam ga upoznala, bila sam sigurna da to nije istina, ali zaboljelo me što ljudi Maxona doživljavaju takvim. Uzdahnula sam. Neke od djevojaka hodale su naokolo, grickale suhu hranu i čavrljale, ali većina je, i ja među njima, stajala uz rub pozornice podignute u Velikoj dvorani. Uza zid je obješena ogromna zlatna tapiserija nalik zaštitnim platnima kakvima se moj tata služio u ateljeu, i razlijevala se preko poda. S jedne strane nalazio se mali kauč, a s druge stup. Na sredini je stajao ileanski grb, dajući cijeloj toj smiješnoj situaciji dojam domoljublja. Gledale smo kako Odabrane jedna po jedna paradiraju dvoranom prema pozornici na kojoj će ih fotografirati i mnoge od promatračka šaputale su što im se sviđa, a što ne ili što same planiraju. Celeste je prišla Maxonu s iskrom u očima, a on se nasmiješio ugledavši je. Čim je stigla do njega, prislonila je usne uz njegovo uho i nešto mu šapnula. Što god to bilo, Maxon je zabacio glavu nasmijavši se i kimnuo, suglasivši se s njezinom malom tajnom. Bilo je čudno vidjeti ih tako. Kako se netko tko se tako dobro slaže sa mnom može jednako dobro slagati s njom? - U redu, gospođice, samo se okrenite prema kameri i nasmiješite, lijepo molim - obratio joj se fotograf i Celeste je smjesta poslušala njegove upute. Okrenula se prema Maxonu i položila dlan na njegova prsa, lagano pognula glavu i stručno se nasmiješila. Kao da je shvaćala kako iskoristiti svjetlo i kulise u svoju korist, stalno je pomicala Maxona nekoliko centimetara ili zahtijevala da promijene položaj. Ondje gdje je nekim djevojkama trebalo vremena i dugo su se zadržale s Maxonom - pogotovo onima koje još nisu imale dogovoren izlazak s njim - Celeste kao da je željela pokazati svoju učinkovitost. U tren oka, bila je gotova i fotograf je prozvao sljedeću djevojku. Toliko sam bila zaokupljena gledanjem kako Celeste klizi prstima po Maxonovoj ruci odlazeći s pozornice, da me je sluškinja morala nježno podsjetiti kako je red na mene. Lagano sam protresla glavu i samu sebe natjerala da se usredotočim. Podigla sam skute haljine i prišla Maxonu. Svrnuo je pogled s Celeste na mene i možda mi se samo učinilo, ali lice kao da mu se malo ozarilo. 142 Kiera Cass


- Zdravo, mila - zapjevao je. - Ni ne počinji - upozorila sam ga, ali on se samo nasmijuljio i ispružio ruke. - Samo malo. Ešarpa ti se nakrivila. - Nikakvo čudo. - Ta je prokleta stvar bila jako teška i osjećala sam kako klizi pri svakom mom koraku. - Sad će valjda biti dobro - odvratio je u šali. Uzvratila sam paljbu. - U međuvremenu, na tebe bi trebali objesiti lustere. Piknula sam prstom svjetlucave medalje na njegovim grudima. Njegova odora, koja je izgledala gotovo kao stražarska, samo mnogo otmjenija, imala je zlatne ukrase na ramenima i mač u koricama oko pasa. Pomalo pretjerana za moj ukus. Obrisala sam vlažne dlanove o haljinu i uzdahnula. - Ne budi nervozna - šapnuo je Maxon. - Ne volim kad me svi gledaju. Privukao me k sebi i obgrlio rukom oko struka. Željela sam se odmaknuti, ali Maxon me držao čvrsto uz sebe. - Samo me pogledaj kao da me ne možeš smisliti. - Zaškiljio je šaljivo napućivši usne i ja sam prasnula u smijeh. Upravo u tom trenutku zabljesnula je kamera i uhvatila nas oboje nasmijane. - Vidiš. Nije bilo strašno - rekao je Maxon. - Valjda nije. - Još sam nekoliko minuta bila napeta dok je fotograf izvikivao upute, a Maxon me približavao ili udaljavao od sebe, ili okretao tako da sam mu leđima bila oslonjena o prsa. - Odlično - rekao je fotograf. - Hoćemo li snimiti nekoliko na sofi? Sad kad je bilo napola gotovo, osjećala sam se bolje i sjela pokraj Maxona namjestivši se najbolje što sam mogla. Svako malo on bi me bocnuo prstom ili poškakljao, zbog čega sam se sve više smiješila i napokon prasnula u smijeh. Nadala sam se da fotograf hvata trenutke prije nego što mi se lice izobliči u grimasu, je će u protivnom cijela ova stvar biti katastrofa. Krajičkom oka, zamijetila sam ruku koja maše, a trenutak kasnije okrenuo se i sam Maxon. Muškarac u odijelu stajao je i očito morao nešto reći princu. Maxon je kimnuo glavom, ali muškarac je oklijevao, pogledavši prvo njega pa mene, očito dvojeći bih li trebala čuti to što mu ima reći. - U redu je - rekao je Maxon, a muškarac je prišao i kleknuo ispred njega. - Napad pobunjenika u Midstonu, Vaše Veličanstvo - rekao je. Maxon je uzdahnuo i umorno pognuo glavu. - Spalili su hektare usjeva i ubili desetak ljudi. 143 Izbor


- Gdje u Midstonu? - Na zapadu, blizu granice. Maxon je polako kimnuo glavom i djelovao kao da informaciju pribraja ostalima u glavi. - Što kaže moj otac? - Zapravo, Vaše Veličanstvo, želi vaše mišljenje. Djelić sekunde, Maxon je djelovao iznenađeno, a potom je progovorio. Grupirajte postrojbe jugozapadno od Sote i uzduž Tamminsa. Ne idite sve do Midstona, to bi bilo uzalud. Vidite možemo li ih spriječiti. Muškarac je ustao i naklonio se. - Odlično, gospodine. - Nestao je jednako brzo kako se i pojavio. Znala sam da bismo se trebali vratiti fotografiranju, ali Maxon sad nije izgledao nimalo zainteresiran. - Jesi li dobro? - upitala sam. Turobno je kimnuo glavom. - Razmišljam o onim ljudima. - Da prekinemo? - predložila sam. Odmahnuo je glavom, uspravio se i nasmiješio, stavivši moju ruku u svoju. Jedno što u ovome zanimanju moraš svladati jest umijeće da djeluješ smireno kad se osjećaš upravo suprotno. America, smiješak, molim te. I ja sam se uspravila i stidljivo osmjehnula kameri dok je fotograf škljocao. Usred tih nekoliko posljednjih snimaka, Maxon mi je čvrsto stisnuo ruku, a ja sam mu uzvratila. U tom trenutku imala sam osjećaj kao da smo duboko i istinski povezani. - Najljepša vam hvala. Sljedeća, molim - zacvrkutao je fotograf. Kad smo Maxon i ja ustali, nije pustio moju ruku. - Molim te, nikome ni riječ. Iznimno je važno da budeš diskretna. - Naravno. Lupkanje potpetica koje su nam se približavale podsjetilo me je da nismo sami, ali nekako sam željela ostati. Još jednom mi je stisnuo ruku i pustio je, a ja sam udaljavajući se razmišljala o nekoliko stvari. Koliko je lijep osjećaj znati da Maxon ima dovoljno povjerenja u mene da mi je dopustio čuti ovu tajnu i kako se načas učinilo kao da smo sami. Tad sam se sjetila pobunjenika i kako kralj inače brzo ističe njihovu bunu, ali ovu sam morala zadržati za sebe. To baš nije imalo smisla.

144 Kiera Cass


- Janelle, mila - rekao je Maxon kad mu je prišla sljedeća djevojka. Nasmiješila sam se u sebi toj otrcanoj riječi od milja. Sad je govorio tiše, ali svejedno sam ga čula. - Prije nego što zaboravim, jesi li danas poslijepodne slobodna? Nešto kao da mi se zgrčilo u želucu. Pretpostavila sam da je riječ o zakasnjeloj nervozi. - Mora da je učinila nešto strašno - uporno je ponavljala Amy. - Nije tako zvučalo - odvratila je Kriss. Janelle su poslali kući. Njezinu smo eliminaciju morale shvatiti jer je bila prva izolirana i neizazvana kršenjem pravila. Janelle je učinila nešto pogrešno i sve smo željele znati što. Kriss, čija je soba bila sučelice Janellinoj, vidjela je Janelle kad se vratila s izlaska s Maxonom i bila je jedina osoba s kojom je Janelle razgovarala prije odlaska. Kriss je uzdahnula i po treći put ispričala priču. - Maxon i ona otišli su u lov, ali to znate - rekla je mašući rukom naokolo kao da pokušava razbistriti misli. Doista, Janellin izlazak s princem bio je općepoznata stvar. Nakon jučerašnjeg fotografiranja, svim djevojkama koje su željele slušati oduševljeno je govorila o njihovim planovima. - To joj je bio drugi izlazak s Maxonom. Ona je jedina dobila dva izlaska - reče Bariel. - Ne, nije - promrmljala sam. Nekoliko se glava okrenulo čuvši tu moju izjavu. Iako, to je bila istina. Janelle je osim mene bila jedina koja je dva puta izašla s Maxonom. Ipak, nisam brojila. Kriss je nastavila. - Kad se vratila, bila je uplakana. Upitala sam je što se dogodilo, a ona je odgovorila da odlazi, da joj je Maxon rekao da ode. Zagrlila sam je jer je bila silno uzrujana i upitala što se dogodilo. Rekla je da mi to ne može reći. Ne razumijem. Možda ne smijemo govoriti o razlogu zbog kojega ispadnemo? - To se ne spominje u pravilima, zar ne? - upita Tuesday. - Meni nitko nije rekao ništa o tome - odgovori Amy, a još nekoliko djevojaka potvrdno kimne glavom. - Što je onda rekla? - nestrpljivo upita Celeste. Kriss ponovno uzdahne. - Rekla je da moram paziti što govorim. Potom se odmaknula od mene i zalupila vratima.

145 Izbor


U prostoriji je načas vladala tišina. Sve smo razmišljale. - Mora da ga je nečim uvrijedila - reče Elayna. - Ako je to razlog njezina odlaska, tad nije pošteno, jer Maxon je sam rekao da ga je netko u ovoj prostoriji uvrijedio pri prvom susretu - potuži se Celeste. Djevojke su se počele osvrtati oko sebe, nastojeći otkriti krivca, možda u nastojanju da i ta osoba - odnosno ja - bude također izbačena. Nervozno sam pogledala Marlee i ona je skočila u akciju. - Da možda nije rekla nešto pogrešno o državi? Kritizirala politiku ili nešto slično? Bariel je podrugljivo usisala zrak kroz zube. - Daj, molim te. Koliko je taj spoj morao biti dosadan da počnu razgovarati o politici? Je li itko ovdje doista razgovarao s Maxonom o ičemu povezanom s upravljanjem državom? Nitko nije odgovorio. - Naravno da niste - nastavi Bariel. - Maxon ne traži suradnicu, traži ženu. - Ne misliš li da ga podcjenjuješ? - usprotivi se Kriss. - Ne misliš li da Maxon želi nekoga s idejama i mišljenjem? Celeste je zabacila glavu i nasmijala se. - Maxon može upravljati državom bez ičije pomoći. Obučen je za to. Osim toga, ima ljude koji mu pomažu donositi odluke. Zašto bi onda želio da mu netko drugi pokušava reći što da učini? Da sam na tvom mjestu, držala bih jezik za zubima. Barem dok te ne oženi. Bariel je stala na Celestinu stranu. - Što on neće učiniti. - Točno - s osmijehom se suglasila Celeste. - Zašto bi se Maxon mučio s jednom Trojkom mudrijašicom kad može imati Dvojku? - Hej! - uzviknula je Tuesday. - Maxon ne mari za brojeve. - Naravno da mari - odvratila je Celeste tonom kakav bi čovjek upotrijebio obraćajući se djetetu. - Što misliš, zašto su otišle sve djevojke ispod Četvorke? - Ja sam još uvijek ovdje - rekla sam podižući ruku. - Ako misliš da si ga prokljuvila, varaš se. - Oh, javlja se cura koja ne zna kad treba začepiti - odvratila je Celeste glumeći zabavljenost. Stisnula sam dlan u šaku, nastojeći odlučiti bi li vrijedilo odalamiti je. Je li to dio njezina plana? Ali prije nego što sam uspjela išta učiniti, Silvia je nahrupila kroz vrata. - Pošta, moje dame! - doviknula je i napetost u prostoriji smjesta se raspršila. 146 Kiera Cass


Sve smo zašutjele, nestrpljive dočepati se pisama koje je Silvia donijela. U palači smo bile već gotovo dva tjedna i osim što smo se s obiteljima čule drugi dan po dolasku, ovo nam je bio prvi pravi kontakt s domom. - Da vidimo - rekla je Silvia prelistavajući hrpu pisama, posve nesvjesna napetosti otprije samo nekoliko sekunda. - Lady Tiny? - prozvala je osvrćući se. Tiny je podigla ruku i prišla joj. - Lady Elizabeth? Lady America? Praktički sam otrčala do nje i istrgnula joj pismo iz ruke. Silno sam žudjela za riječima svoje obitelji. Čim se pismo našlo u mojim šapama, povukla sam se u kut kako bih nekoliko trenutaka bila nasamo.

Nisam se osjećala ni najmanje sretnom. Sutra navečer Gavril će nas sve prorešetati, a ja nisam imala pojma što će nas pitati. Bila sam sigurna da ću napraviti totalnu budalu od sebe.

Poljubila? Pa tek smo se upoznali. Uostalom, zašto bi me Maxon poljubio?

147 Izbor


Znači, bogataši već grabe djevojke koje su ispale iz Izbora. Nisam znala da si kao otpadak budućeg kralja poželjna roba. Hodala sam rubom prostorije razmišljajući o Mayinim riječima. Željela sam znati što se zbiva. Pitala sam se što se doista dogodilo s Janelle i zanimalo me ima li Maxon večeras dogovor s kojom djevojkom. Uistinu sam ga željela vidjeti. Grozničavo sam razmišljala, tražeći način da jednostavno razgovaram s njim. Razmišljajući, zurila sam u papir u svojim rukama. Druga stranica Mayina pisma bila je gotovo posve prazna. Otrgnula sam komadić. Neke djevojke još su bile zadubljene u pisma svojih obitelji, a druge su dijelile novosti. Okruživši dvoranu, zastala sam pokraj Knjige dojmova i uzela u ruku olovku. Brzo sam načrčkala na svoj komadić papira: Vaše Veličanstvo, potežem se za uho. Kad god.

Izišla sam iz prostorije kao da samo idem u kupaonicu i osvrnula se niz hodnik. Bio je prazan. Stajala sam i čekala dok se iza ugla nije pojavila sluškinja noseći pladanj s čajem. - Oprosti? - tiho sam je zazvala. Glasovi su odzvanjali ovim velikim hodnicima. Djevojka me pozdravila kniksom. - Da, gospođice? - Da možda ne. ideš k princu s tim pladnjem? Nasmiješila se. - Idem, gospođice. - Bi li mu mogla odnijeti ovo od mene? - Ispružila sam joj presavijenu poruku. - Naravno, gospođice! 148 Kiera Cass


Revno ju je prihvatila i udaljila se s novopronađenom živošću. Nedvojbeno će moju poruku rastvoriti čim nestane iz vidokruga, ali osigurala sam se neobičnim odabirom riječi. Hodnici palače bili su očaravajući, svaki ukrašeniji od cijele moje kuće. Tapete na zidovima, pozlaćena zrcala, ogromne vaze svježega cvijeća, sve prekrasno. Sagovi su bili raskošni i besprijekorni, zidovi su blistali, a slike na zidu bile su dražesne. Bilo je nekoliko slika poznatih mi umjetnika - van Gogha, Picassa - i nekih meni nepoznatih. Bilo je i fotografija građevina koje sam ranije vidjela. Na jednoj od njih nalazila se legendarna Bijela kuća. U usporedbi s fotografijama i onime što sam pročitala u svom starom udžbeniku povijesti, palača ju je nadmašivala visinom i raskoši, ali ja sam svejedno poželjela da postoji i da je mogu vidjeti. Zaputila sam se dalje hodnikom i naišla na portret kraljevske obitelji. Izgledao je star: Maxon je na slici bio niži od majke. Sad ju je nadmašivao visinom. U danima koje sam provela u palači vidjela sam ih zajedno samo na večerama i u prijenosu uživo Vijesti iz ileanske prijestolnice. Jesu li povučeni? Zar im se ne sviđaju nepoznate djevojke u njihovoj kući? Jesu li ovdje samo zbog krvi i dužnosti? Nisam znala što bih mislila o toj nevidljivoj obitelji. - America? Okrenula sam se začuvši svoje ime. Maxon je trčao hodnikom prema meni. Imala sam osjećaj kao da ga vidim prvi put. Skinuo je sako, a rukavi njegove bijele košulje bili su podvrnuti. Plava mu je kravata bila olabavljena oko vrata, a njegova inače uvijek zalizana kosa lepršala je dok je trčao. U krajnjoj opreci s osobom kakva je bio jučer u odori, sad je izgledao više kao dječak, stvarnije. Ukočila sam se na mjestu. Maxon mi je prišao i uhvatio me za zapešća. - Jesi li dobro? Što ne valja? - upitao je. Ne valja? - Sve je u redu. Dobro sam - odgovorila sam. Maxon je ispustio dah za koji nisam ni shvatila da ga suspreže. - Hvala Bogu. Kad sam dobio tvoju poruku, pomislio sam da ti nije dobro ili da se nešto dogodilo tvojoj obitelji. - Oh! O, ne. Maxone, jako mi je žao. Znala sam da je to glupa zamisao. Samo, nisam znala hoćeš li doći na večeru, a željela sam te vidjeti.

149 Izbor


- Zašto? - upitao je. Još uvijek me je pozorno promatrao namrštena čela, kao da provjerava je li što slomljeno. - Samo da te vidim. Pomalo začuđeno, pogledao me je ravno u oči. - Samo si me željela vidjeti? - Izgledao je sretno iznenađen. - Ne budi tako šokiran. Prijatelji obično provode vrijeme zajedno. - Ton mojega glasa dodao je naravno. - Ah, ljuta si na mene jer sam cijeli tjedan bio zaposlen, zar ne? Nisam namjerno zapustio naše prijateljstvo, America. - Sad je ponovno bio onaj poslovni Maxon. - Ne, ne ljutim se. Samo sam ti objašnjavala. Izgledaš zaposleno. Vrati se svojim obvezama. Vidjet ćemo se kad budeš slobodan. - Zamijetila sam da on još uvijek drži moja zapešća. - Zapravo, bi li ti smetalo da ostanem nekoliko minuta? Gore vode sastanak o budžetu, a ja takve stvari mrzim. - Ne čekajući odgovor, Maxon me je povukao do male plišane sofe na hodniku, smještene ispod jednog prozora, a ja sam se zahihotala kad smo sjeli. - Što je tako smiješno? - Ti - odgovorila sam sa smiješkom. - Slatko je vidjeti da te posao ljuti. Uostalom, što je tako loše u sastancima? - Oh, America! - Ponovno se okrenuo prema meni. - Stalno se vrte u krug. Tata uspješno smiruje savjetnike, ali jako je teško pogurnuti odbore u bilo kojem smjeru. Mama uvijek nagovara tatu da dade više novca školskom sustavu... misli da je manja vjerojatnost da ćeš postati zločinac što si obrazovaniji i ja se u tome slažem s njom, ali otac nikad nije dovoljno uvjerljiv kako bi pridobio vijeća da smanje sredstva drugim područjima koja bi mogla savršeno funkcionirati i manjega budžeta. Da poludiš! A znaš, ja nisam glavni pa se moje mišljenje lako može zanemariti. - Maxon je oslonio laktove o koljena i spustio glavu na ruke. Izgledao je umorno. Sad sam mogla vidjeti djelić Maxonova svijeta, ali bio mi je jednako nezamisliv kao i prije. Kako možeš ne priznati glas svojega budućeg vladara? - Žao mi je. Ono što je dobro, u budućnosti ćeš imati veći utjecaj. - Potapšala sam ga po leđima, nastojeći ga ohrabriti. - Znam. To si i sam govorim. Ali silno me frustrira jer znam da bismo mogli promijeniti puno toga kad bi oni samo poslušali. - Bilo je malo teško čuti ga kad je govorio u sag.

150 Kiera Cass


- Ne budi toliko obeshrabren. Tvoja je mama na pravom putu, ali samo obrazovanje neće ništa srediti. Maxon je podigao glavu. - Kako to misliš? - To pitanje zvučalo je gotovo kao optužba. I s pravom. On je zagovarao ideju obrazovanja, a ja sam je jednostavno poklopila. Pokušala sam se izvući. - Pa... u usporedbi s otmjenim privatnim učiteljima kakve ima netko kao ti, sustav školovanja za Šestice i Sedmice je grozan. Mislim da bi njima beskrajno koristilo dobiju li bolje učitelje i obrazovne uvjete. Ali što je s Osmicama? Nije li ta kasta odgovorna za većinu zločina? Oni ne dobivaju nikakvo školovanje. Mislim kako bi ih ohrabrilo budu li imali osjećaj da su dobili nešto, bilo što. Osim toga... - zastala sam. Nisam znala je li ovo nešto što momak koji je odrastao sa svime na srebrnom pladnju može shvatiti. - Maxone, jesi li ti ikad bio gladan? Ne samo spreman za večeru, nego izgladnio? Da ovdje nema apsolutno nikakve hrane, ni zalogaja za tvog oca i majku, i da znaš da ćeš jesti samo ako uzmeš nešto od ljudi koji u jednome danu imaju više hrane nego što ćeš ti imati u cijelom svom životu... što bi učinio? Ako tvoji roditelji računaju na tebe, što ne bi učinio za nekoga koga voliš? Načas je šutio. Onoga dana kad smo tijekom napada razgovarali o mojim sluškinjama, na određeni smo način priznali da između nas postoji velik jaz. Ova je tema bila daleko kompliciranija i vidjela sam da je on želi izbjeći. - America, ne kažem da nekim ljudima nije teško, ali krađa je... - Maxone, zatvori oči. - Molim? - Zatvori oči. Namrštio se, ali me poslušao. Čekala sam da zatvori oči i započela tek kad sam vidjela da mu se lice posve opustilo. - Negdje u ovoj palači je žena koja će ti biti supruga. Vidjela sam kako mu se usta trzaju u zamecima optimistična osmijeha. - Možda ti još ne znaš koje će to lice biti, ali razmisli o djevojkama u onoj prostoriji. Zamisli onu koja te najviše voli. Zamisli svoju milu. Ruka mu je ležala pokraj moje na sjedalu i prsti su mu načas okrznuli moje. Lecnula sam se od njegova dodira. - Oprosti - promrmljao je pogledavši me. - Ne otvaraj oči!

151 Izbor


Nasmijuljio se i vratio u prvotni položaj. - Ta djevojka? Zamisli da ona ovisi o tebi. Potreban si joj da je voliš, da joj dadeš osjećaj kako Izbora nikad nije bilo. Kao da bi pronašao upravo nju i da su te ostavili samoga nasred države da lutaš od vrata do vrata. Kao da je oduvijek bila ona koju bi odabrao. Onaj njegov optimistični osmijeh se zaledio. I više od toga, ovjesio se. - Potreban si joj da brineš o njoj i da je zaštitiš. Da dođe do toga da nemate apsolutno ništa za jelo i da ne možeš ni zaspati noću jer te budnim drži kruljenje njezina želuca... - Prestani! - Maxon je brzo ustao. Otišao je na drugu stranu hodnika i neko vrijeme ostao tamo, okrenut mi leđima. Osjećala sam se čudno. Nisam znala da će ga ovo toliko uzrujati. - Oprosti - šapnula sam. Kimnuo je glavom, ali i nadalje je gledao u zid. Nakon jednog trenutka se okrenuo. Očima je pretraživao moje, tužnim i upitnim pogledom. - Je li uistinu tako? - upitao je. - Što? - Tamo vani... događa li se to? Jesu li mnogi ljudi tako gladni? - Maxone, ja... - Reci mi istinu. - Nepokolebljivo je stisnuo usnice. - Da. To se događa. Znam neke obitelji u kojima se ljudi odriču svog dijela hrane zbog djece ili braće i sestara. Znam za jednog dječaka koji je izbičevan na gradskom trgu jer je ukrao hranu. Kad si očajan, ponekad činiš ludosti. - Dječaka? Koliko mu je godina? - Devet - šapnula sam zadrhtavši. Još uvijek sam pamtila ožiljke na Jemmyjevim mršavim leđima. Maxon je protegnuo leđa kao da ih i on sam osjeća. - Jesi li - nakašljao se - jesi li ti ikad bila u takvoj situaciji? Izgladnjela? Pognula sam glavu i to me je odalo. Stvarno mu nisam željela govoriti o tome. - Koliko je bilo loše? - Maxone, samo ćeš se još više uzrujati. - Vjerojatno - odgovorio je ozbiljno kimnuvši glavom. - Ali tek sad počinjem shvaćati koliko toga ne znam o vlastitoj državi. Molim te. 152 Kiera Cass


Uzdahnula sam. - Bilo nam je prilično gadno. U većini slučajeva kada dođe do toga da moramo birati, zadržimo hranu, a odreknemo se struje. Najgore je bilo kad se to jedne godine dogodilo oko Božića. Bilo je jako hladno pa smo svi nosili tonu odjeće na sebi i gledali kako nam se u kući pari iz usta dok dišemo. May nije shvaćala zašto za Božić nećemo razmijeniti darove. U pravilu, u mojoj kući nikad nema ostataka hrane. Netko uvijek želi repete. Gledala sam kako on postaje sve bljeđi i shvatila da ga ne želim vidjeti uzrujanog. Morala sam ovo okrenuti, učiniti pozitivnim. - Znam da su čekovi koje smo dobili posljednjih tjedana uistinu pomogli, a moja obitelj je vrlo štedljiva s novcem. Sigurna sam da su ga već negdje spremili pa će nam dugo potrajati. Mnogo si učinio za nas, Maxone. - Pokušala sam mu se nasmiješiti, ali izraz njegova lica ostao je nepromijenjen. - Blagi Bože. Kad si rekla da si ovdje samo zbog hrane, nisi se šalila, zar ne? upitao je odmahujući glavom. - Maxone, u zadnje nam vrijeme stvarno dobro ide. Ja... Nisam mogla dovršiti rečenicu jer mi je Maxon prišao i poljubio me u čelo. - Vidimo se na večeri. Dok se udaljavao, namjestio je kravatu.

153 Izbor


OSAMNAESTO POGLAVLJE

M

axon je rekao da ćemo se vidjeti na večeri, ali nije došao. Kraljica je ušla sama. Ljupko smo se naklonile dok je sjedala za stol, a potom se i same smjestile. Osvrnula sam se po prostoriji provjeravajući koja je stolica prazna, pretpostavljajući da je on s nekom od Odabranih, ali sve su bile ovdje. Cijelo sam poslijepodne prevrtala po glavi sve što sam rekla Maxonu. Nikakvo čudo da nikad nisam imala prijatelja. Šokantno sam loša u tome. U tom trenutku ušli su Maxon i kralj. Maxon je odjenuo svoj sako, ali kosa mu je i nadalje bila šarmantno razbarušena. Kad su ušli, kralj i on bili su zadubljeni u razgovor. Hitro smo ustale. Maxon se koristio rukama kako bi se izrazio, a kralj je kimao odobravajući riječi svog sina, iako je izgledao pomalo uzrujan. Kad su stigli do glavnoga stola, kralj Clarkson snažno je potapšao Maxona po leđima, ozbiljna lica. Ali kad se okrenuo prema svima nama, lice mu se najednom ozarilo. - Oh, zaboga, drage dame, sjednite, molim vas. - Poljubio je kraljicu u tjeme i sam sjeo. Ali Maxon je ostao stajati. - Moje dame, imam jednu objavu. - Sve smo ga pozorno promatrale. Što bi nam mogao reći? - Znam da vam je svima obećana naknada za sudjelovanje u Izboru. - Njegov glas odjekivao je autoritetom kakav sam čula samo jednom dotad: one večeri kad mi je dopustio da izađem u vrt. Bio je mnogo privlačniji kad je svoj položaj koristio u neku svrhu. - Međutim, došlo je do određenih promjena. Ako ste po rođenju Dvojka ili Trojka, više nećete primati naknadu. Četvorke i Petice i nadalje će je primati, ali u malo manjem iznosu nego dosad. Vidjela sam kako su neke djevojke zinule od šoka. Novac je bio dio dogovora. Celeste se, na primjer, doslovce pjenila. Kad imaš puno novca, valjda ti je u navici zgrtati ga još više. Usto ju je vjerojatno ljutila pomisao da će netko kao ja dobiti nešto što ona neće. - Ispričavam se zbog svake neugodnosti koja bi ovom odlukom mogla nastati, ali sutra navečer sve ću objasniti u Vijestima. Ova je odluka neopoziva i o njoj nema rasprave. Ako nekome ovakav aranžman predstavlja problem i više ne želi sudjelovati u Izboru, može otići nakon večere. 154 Kiera Cass


Sjeo je i ponovno se obratio kralju koji se činio zainteresiranijim za hranu nego za Maxonove riječi. Bila sam malo potištena jer će moja obitelj dobiti manje novca, ali barem ćemo nešto dobiti. Pokušala sam se usredotočiti na večeru, ali uglavnom sam se pitala što to znači i nisam bila jedina. Zamor se čuo u cijeloj prostoriji. - Što misliš, o čemu je riječ? - tiho je upitala Tiny. - Možda je neki test - predložila je Kriss. - Kladim se da ovdje ima djevojaka koje sudjeluju samo zbog novca. Slušajući je, vidjela sam kako Fiona gurka Oliviju i kima glavom prema meni. Okrenula sam se na drugu stranu kako ne bi znala da sam je opazila. Djevojke su nudile svoje teorije, a ja sam promatrala Maxona. Pokušala sam uhvatiti njegovu pozornost kako bih se povukla za uho, ali on nije gledao u mom smjeru.

Mary i ja smo bile same u mojoj sobi. Danas ću se suočiti s Gavrilom - i ostatkom nacije - u Vijestima iz ilanske prijestolnice. Da ne spominjem da će i ostale djevojke cijelo vrijeme biti prisutne, promatrati jedne druge i kritizirati u mislima. Malo je reći da sam bila nervozna. Vrpoljila sam se dok je Mary navodila moguća pitanja, ona za koja je mislila da bi javnost željela znati odgovor na njih. Kako mi se sviđa palača? Što je najromantičnije što je Maxon učinio za mene? Nedostaje li mi obitelj? Jesam li već poljubila Maxona? Pogledala sam Mary kad me je to upitala. Izbacivala sam odgovore na pitanja, nastojeći ne razmišljati previše. Ali vidjela sam da mi je to pitanje postavila iz iskrene znatiželje. Osmijeh na njezinu licu to je dokazao. - Ne! Zaboga! - Pokušala sam zvučati srdito, ali bilo je previše smiješno da bih se uzrujala. Na kraju sam se nacerila i to je natjeralo Mary u hihot. - Oh, samo... zašto nešto ne očistiš! Nasmijala se od srca i prije nego što sam joj mogla reći da prestane, u sobu su nahrupile Anne i Lucy s haljinom u zaštitnoj navlaci. Lucy je izgledala uzbuđenija nego ikada prije otkad sam došla, a Anne se činila pomalo zatajnom. - Što ste pak sad smislile? - upitala sam kad se Lucy zaustavila ispred mene i poletno naklonila.

155 Izbor


- Završile smo vašu haljinu za Vijesti, gospođice - odgovorila je. Namrštila sam se. - Novu? Zašto ne bih odjenula onu plavu u ormaru? Zar i nju niste netom sašile? Obožavam je. Njih tri su razmijenile poglede. - Što ste učinile? - upitala sam pokazujući na navlaku koju je Anne vješala na kuku pokraj zrcala. - Razgovaramo s drugim sluškinjama, gospođice. Čujemo puno toga - započela je Anne. - Znamo da ste vi i lady Janelle jedine djevojke koje su se s Njegovim Veličanstvom našle više puta, a prema onome što smo čule, mogle biste biti povezane. - Kako? - Prema onome što smo čule - nastavi Anne - od lady Janelle je bilo zatraženo da ode jer je rekla neke prilično ružne stvari o vama. Princ nije bio istoga mišljenja i odmah ju je otpravio. - Molim? - Dlanom sam prekrila usta nastojeći sakriti zgranutost. - Sigurne smo da ste mu vi miljenica, gospođice. Gotovo svi to kažu - sretno je uzdahnula Lucy. - Mislim da ste pogrešno obaviještene - odvratila sam. Anne je slegnula ramenima s osmijehom na licu, nimalo zabrinuta mojim odgovorom. Tad sam se sjetila kako je sve ovo počelo. - Kakve veze ima moja haljina sa svim tim? Mary je prišla Anne i povukla patentni zatvarač na dugoj navlaci otkrivajući čudesnu crvenu haljinu koja je svjetlucala na sve slabijem svjetlu što je dopiralo kroz prozor. - Oh, Anne - prošaptala sam puna strahopoštovanja. - Nadmašila si samu sebe. Moju je pohvalu prihvatila kimnuvši glavom. - Hvala vam, gospođice. Iako, sve smo radile na njoj. - Predivna je. Ali svejedno još uvijek ne razumijem kakve veze ima sa svime što si rekla. Mary je izvukla haljinu iz navlake da se prozrači, a Anne je nastavila: - Kao što sam rekla, mnogi u palači misle da ste prinčeva miljenica. On o vama lijepo govori i vaše mu je društvo draže od društva ijedne druge djevojke. Čini se da su i ostale cure to primijetile. - Kako to misliš?

156 Kiera Cass


- Većinu šivanja obavljamo dolje u radionici. Ondje su zalihe tkanina i postolarska radionica pa onamo dolaze i druge sluškinje. Sve su djevojke za večeras zatražile plave haljine. Sve sluškinje misle da je to zato što vi tu boju odijevate gotovo svaki dan i ostale vas cure pokušavaju oponašati. - Istina - ubacila se Lucy. - Lady Tuesday i lady Natalie danas nisu stavile nikakav nakit. Baš kao vi. - I većina dama zatražila je jednostavnije haljine, onakve kakve su vama najdraže - izjavila je Mary. - To još uvijek ne objašnjava zašto ste mi sašile crvenu haljinu. - Da budete zamjetljivi, naravno - odgovori Mary. - Oh, lady America, ako mu se doista sviđate, morate se isticati. Tako ste velikodušni prema nama, posebno prema Lucy. - Sve smo pogledale Lucy koja je potvrdno kimnula i rekla: - Vi... dovoljno ste dobri da budete princeza. Bili biste čudesni. Tražila sam način da se izvučem. Mrzila sam biti u središtu pozornosti. - Što ako su svi drugi u pravu? Što ako se Maxonu sviđam upravo zato što nisam nametljiva kao sve druge djevojke, a vi me odjenete u nešto onakvo i sve upropastite? - Svaka djevojka mora ponekad zablistati. A mi Maxona poznajemo većinu njegova života. Njemu će se ova haljina svidjeti. - Anne je govorila s tolikom sigurnošću da sam znala kako ne mogu učiniti ništa. Nisam znala kako bih im objasnila da poruke koje mi je Maxon poslao, vrijeme koje je sa mnom proveo, ne znače ništa drugo osim prijateljstva. Nisam im mogla priznati. Njihova bi sreća splasnula, a osim toga, morala sam sačuvati privid želim li ostati. A željela sam. Morala sam ostati. - U redu, dajte da je probam - s uzdahom sam pristala. Lucy je skakutala od uzbuđenja dok je Anne nije podsjetila da je to neumjesno. Navukla sam svilenu haljinu preko glave, a one su je zašile na nekim mjestima koja nisu posve dovršile. Maryne vješte ruke namještale su moju kosu na razne načine kako bismo vidjele koja frizura najbolje pristaje uz haljinu i za pola sata bila sam spremna. Večeras su za našu posebnu emisiju kulise bile raspoređene malo drukčije. Prijestolja za kraljevsku obitelj nalazila su se na jednoj strani kao i uvijek, a naša sjedala ponovno su bila na suprotnoj. Ali pozornica nije bila točno na sredini, naglašavajući dvije visoke stolice. Na jednoj je ležao mikrofon kojim ćemo se mi poslužiti kad budemo razgovarale s Gavrilom. Uhvatila me mučnina već i od same pomisli na to. 157 Izbor


Naravno, prostorija je bila prepuna haljina u svim nijansama plave. Neke od njih djelovale su gotovo zelene, druge ljubičaste, ali očito je postojala tema. Smjesta sam osjetila nelagodu. Odmah sam uhvatila Celestin pogled i odlučila kloniti je se dok ne budem stvarno morala zauzeti svoje mjesto. Kriss i Natalie prošle su pokraj mene još jednom provjerivši svoju šminku. Obje su izgledale nekako nesretne, iako je za Natalie to ponekad bilo teško reći. Kriss se pak u sitnicama razlikovala od mnoštva. Njezina plava haljina prelazila je u bijelu, kao da na površinu probijaju tanke niti leda. - America, izgledaš čarobno - rekla je tonom koji je zvučao malo više kao optužba nego kao pohvala. - Hvala. Haljina ti je božanstvena. Prešla je dlanovima preko torza, zaglađujući zamišljene nabore. - Da, i meni se svidjela. Natalie je prešla rukom preko jednog spuštenog rukava moje haljine. - Koja je to tkanina? Stvarno će blistati pod reflektorima. - Zapravo, nemam pojma. Mi Petice ne dobivamo baš mnogo lijepih stvari odgovorila sam slegnuvši ramenima. Pogledala sam tkaninu. Imala sam još barem jednu haljinu od iste takve tkanine, ali nisam se potrudila naučiti joj ime. - America! Podigla sam pogled i ugledala Celeste koja je stajala tik pokraj mene. Nasmiješena. - Celeste. - Bi li mogla na trenutak doći sa mnom? Treba mi pomoć. Ne čekajući odgovor, odvukla me je od Kriss i Natalie iza teškoga modrog zastora koji je bio pozadina pozornice za Vijesti. - Skini tu haljinu - naredila je otkopčavajući vlastitu. - Molim? - Želim tvoju haljinu. Skini je. Uh! Prokleta kopča - rekla je, i nadalje se pokušavajući izvući iz haljine. - Neću skinuti haljinu - odgovorila sam i počela se udaljavati. Međutim, nisam daleko stigla jer je Celeste zarila nokte u moju ruku i povukla me natrag k sebi. - Jao! - vrisnula sam hvatajući se za ruku. Činilo se kao da će nastati masnice, ali srećom nije krvarila. - Začepi! Skidaj haljinu. Odmah. 158 Kiera Cass


Stajala sam na mjestu, prkosna izraza lica. Celeste će se jednostavno morati pomiriti s time da neće biti središte pozornosti Illée. - Ja ću ti je skinuti - hladno je ponudila. - Celeste, ja se tebe ne bojim - rekla sam i prekrižila ruke. - Ova je haljina sašivena za mene i ja ću je nositi. Sljedeći put kad budeš birala odjeću za sebe, možda bi trebala pokušati biti ti, a ne ja. Oh, čekaj, ali onda bi Maxon možda shvatio kakvo si derište i poslao te kući, ha? Bez imalo oklijevanja, rasparala je jedan rukav moje haljine i udaljila se. Ogorčeno sam zadahtala, ali bila sam previše zaprepaštena da bih učinila išta više od toga. Pogledala sam poderani komad tkanine koji je patetično visio. Čula sam kako Silvia zove djevojke da zauzmu svoja mjesta pa sam i ja izašla iza zastora najhrabrije što sam mogla. Marlee mi je sačuvala sjedalo pokraj sebe i opazila sam šok na njezinu licu kad me je ugledala. - Što se dogodilo tvojoj haljini? - šapnula je. - Celeste - s gađenjem sam objasnila. Emmica i Samantha koje su sjedile ispred nas nato su se okrenule. - Ona ti je poderala haljinu? - upitala je Emmica. - Da. - Idi Maxonu i prijavi je - molila je. - Ta cura je noćna mora. - Znam - s uzdahom sam odgovorila. - Reći ću mu sljedeći put kad ga vidim. Samantha je izgledala tužna. - Tko zna kad će to biti? Mislila sam da ćemo provoditi više vremena s njim. - America, podigni ruku - naredila mi je Marlee. Vješto je zagurala moj poderani rukav u haljinu dok je Emmica čupala niti koje su visjele. Nije se ni vidjelo da se haljini išta dogodilo. A što se tiče tragova noktiju, barem su na lijevoj ruci i okrenuti od kamere. Tek što nije počelo. Gavril je prelistavao zabilješke kad je napokon stigla i kraljevska obitelj. Maxon je bio odjeven u tamnoplavo odijelo, na suvratku kojega je bila značka s državnim grbom. Izgledao je otmjeno i smireno. - Dobra večer, moje dame - s osmijehom je pozdravio. Zasulo ga je zborno “Veličanstvo” i “Visosti”.

159 Izbor


- Samo da znate, dat ću kratku objavu i potom najaviti Gavrila. Bit će to zgodna promjena, inače on uvijek najavljuje mene! - Nasmijuljio se, a mi smo se povele za njegovim primjerom. - Znam da su neke od vas vjerojatno malo nervozne, ali za to nema razloga. Molim vas, budite ono što jeste. Ljudi vas žele upoznati. - Dok je on govorio, pogledi su nam se sreli nekoliko puta, ali nijednom dovoljno dugo da bih pročitala njegovu reakciju. Činilo se da nije primijetio moju haljinu. Moje sluškinje će biti razočarane. Prišao je pozornici, preko ramena nam doviknuvši: - Sretno! Vidjela sam da se nešto događa. Pretpostavila sam da će se njegova objava odnositi na ono što nam je jučer rekao, ali još uvijek nisam mogla pogoditi što sve to znači. Maxonova mala tajna skrenula mi je misli i više nisam bila onako nervozna. Osjećala sam se dobro kad je zasvirala himna i kamera se zaustavila na Maxonovu licu. Vijesti sam gledala od djetinjstva. Maxon se nikada prije nije obratio državi, ne ovako. Bilo mi je žao što i ja njemu nisam mogla zaželjeti sreću. - Dame i gospodo Illée, dobra večer. Znam da je danas uzbudljiva večer za sve nas jer će država najzad čuti dvadeset pet mladih žena koje su ostale u Izboru. Ne mogu vam riječima izraziti koliko sam uzbuđen što ćete ih upoznati. Siguran sam da ćete se suglasiti sa mnom kako bi svaka od ovih čudesnih mladih dama bila divna buduća princeza. Ali prije nego što dođemo do toga, volio bih najaviti novi projekt na kojem radim i koji mi je jako važan. Upoznavši ove dame, našao sam se izložen svijetu izvan palače, svijetu koji rijetko imam priliku vidjeti. Čuo sam za njegovu izvanrednu dobrotu i doznao za njegove nezamislive jade. Razgovarajući s ovim mladim ženama, shvatio sam važnost masa izvan ovih zidina. Postao sam svjestan patnji nekih od naših nižih kasta i kanim nešto učiniti po tom pitanju. Što? - Trebat će nam najmanje tri mjeseca da to dobro isplaniramo, ali oko Nove godine, svaki će pokrajinski ured imati pučku kuhinju. Sve Petice, Šestice, Sedmice i Osmice moći će navečer otići onamo i dobiti besplatan hranjiv obrok. Znajte da su sve ove žene pred vama žrtvovale nešto od svoje naknade kako bi pomogle financirati ovaj važni program. Iako ova pomoć možda neće moći trajati zauvijek, pružat ćemo je onoliko dugo koliko to bude moguće. Pokušala sam nadvladati osjećaj zahvalnosti, strahopoštovanja, ali nekoliko suza svejedno mi je kapnulo na obraze. Još uvijek sam bila dovoljno svjesna onoga što slijedi da bih se zabrinula zbog svoje šminke, ali osjećaj zahvalnosti koji me je preplavio gurnuo je tu zabrinutost u drugi plan. - Držim da dobar vladar ne smije dopustiti da njegov narod bude gladan. Većinu Illée čine niže kaste, a te smo ljude već dovoljno dugo zanemarivali. Zato 160 Kiera Cass


ja sad poduzimam korake da se to promijeni i molim vas da mi se pridružite. Dvojke, Trojke, Četvorke... ceste kojima se vozite ne popločavaju se same. Vaše kuće nisu čiste nekom magijom. Ovo vam je prilika da priznate tu istinu doniranjem u lokalnim uredima. - Zastao je. - Blagoslovljeni ste rođenjem i vrijeme je da taj blagoslov priznate. Kako ovaj projekt bude odmicao, izvješćivat ću vas o njegovu napretku. Hvala vam svima na pozornosti. A sad, vratimo se pravom razlogu zbog kojega ste svi večeras pred svojim ekranima. Dame i gospodo, gospodin Gavril Fadaye! Svi u prostoriji su zapljeskali, iako je bilo očito da nisu jednako oduševljeni Maxonovom objavom. Kralj je, na primjer, pljeskao, ali mlako, dok je kraljica blistala od ponosa. I savjetnici su očito bili sumnjičavi u ispravnost Maxonove zamisli. - Vaše Veličanstvo, najljepša vam hvala na najavi! - rekao je Gavril dolazeći na pozornicu. - Odlično ste to izveli! Ne prođe li vam cijela ova stvar s vladanjem, svakako biste trebali razmisliti o zabavnoj industriji. Maxon se glasno nasmijao prilazeći svom sjedalu. Kamere su sad bile na Gavrilu, ali ja sam promatrala Maxona i njegove roditelje. Nisam shvaćala zašto su njihove reakcije podijeljene. - Građani Ilée, večeras za vas imamo pravu poslasticu! Ekskluzivne razgovore sa svim ovim djevojkama. Znamo da jedva čekate upoznati ih i čuti kako teku stvari s našim princem Maxonom, i zato ćemo večeras samo pitati! Počnimo s... - Gavril pogleda svoje bilješke - gospođicom Celeste Newsome iz Clermonta! Celeste se vijugavo izvukla sa svoga sjedala u gornjem redu i spustila stubama. Prije nego što je sjela, poljubila je Gavrila u oba obraza. Razgovor s njom bio je predvidljiv, kao i onaj s Bariel. Pokušale su biti seksepilne, često su se naginjale kako bi im se jasno vidjelo poprsje. Izgledale su lažno. Gledala sam njihova lica na monitorima dok su pogledavale prema Maxonu i namigivale mu. Svako toliko, na primjer kad je Bariel pokušala zamamno oblizati usne, Marlee i ja nakratko bismo se pogledale i morale svrnuti pogled da ne prasnemo u smijeh. Ostale djevojke bile su pribranije. Tinyn glas bio je jedva čujan od treme i činilo se kao da se zatvara u sebe kako je razgovor odmicao. Ali ja sam znala da je ona draga i nadala sam se da je Maxon neće isključiti samo zato što nije vješta nastupima pred javnosti. Emmica je bila sigurna u svojemu nastupu, jednako kao i Marlee. Jedina je razlika bila u tome da je Marleen glas bio tako uzbuđen i oduševljen da je s vremenom postajao sve kreštaviji. Gavril je postavljao različita pitanja, ali dva kao da su se ponavljala kod svih djevojaka: “Što mislite o princu Maxonu?” i: “Jeste li vi djevojka koja je vikala na 161 Izbor


njega?” Nisam se radovala reći cijeloj naciji da sam izgrdila budućega kralja. Hvala Bogu što sam se, koliko je svima poznato, tako ponijela samo jednom. Sve su djevojke ponosno izjavile da nisu ta koja je vikala na njega. Usto, svaka je mislila da je Maxon simpatičan. Gotovo uvijek upotrijebile su tu riječ: simpatičan. Celeste je rekla da je zgodan. Bariel da je nenapadno moćan, što se meni učinilo jezivim. Gavril je nekoliko djevojaka upitao je li ih Maxon već poljubio. Sve su se zacrvenjele i niječno odgovorile. Nakon trećeg ili četvrtog ne, Gavril se obratio Maxonu. - Zar još niste poljubili ni jednu od njih? - zgranuto je upitao. - Pa ovdje su tek dva tjedna! Kakvim me to muškarcem smatrate? - odgovorio je Maxon. To je rekao bezbrižno, ali kao da se malo promeškoljio na sjedalu. Pitala sam se je li ikad ikoga poljubio. Samantha je upravo rekla kako se divno zabavlja i Gavril je prozvao mene. Ostale su djevojke zapljeskale kad sam ustala, kao što smo svima pljeskale. Nervozno sam se osmjehnula Marlee. Prilazeći pozornici, bila sam usredotočena na svoja stopala, ali kad sam sjela, shvatila sam da je lako gledati ravno u Maxona preko Gavrilova ramena. Kratko mi je namignuo kad sam uzela mikrofon u ruku. Istog trena postala sam smirenija. Nisam morala nikoga osvojiti. Rukovala sam se s Gavrilom i sjela mu sučelice. Izbliza sam napokon vidjela značku na njegovu suvratku. Kamera očito nije mogla uhvatiti svaku pojedinost, ali sad sam vidjela da se ne sastoji samo od crta i zavijutaka koji sačinjavaju oznaku forte, nego da je u sredini ugraviran mali X, zahvaljujući kojemu je cijela stvar izgledala kao zvijezda. Bila je prekrasna. - America Singer. Baš imate zanimljivo ime. Postoji li i priča iza njega? - upitao je Gavril. Odahnula sam od olakšanja. Ovo je pitanje lako. - Zapravo, postoji. Dok je moja mama bila trudna noseći me, često sam se ritala. Rekla je da ima posla s borcem pa me je nazvala po državi koja se tako hrabro borila sačuvati ovu zemlju. Čudno, ali mora se priznati da je bila u pravu: otad se stalno borimo. Gavril se nasmijao. - Reklo bi se da je vaša majka i sama borbena žena. - I jest. Puno sam tvrdoglavosti naslijedila od nje. - Znači, tvrdoglavi ste? Pomalo naprašiti, je li? Vidjela sam kako se Maxon nasmijao, prekrivajući usta dlanom. 162 Kiera Cass


- Ponekad. - Ako ste naprasiti, da niste možda vi ta koja je vikala na princa? Uzdahnula sam. - Da, to sam bila ja. I moja mama sad ima srčani napadaj. Maxon je doviknuo Gavrilu: - Neka ispriča cijelu priču! Gavril je brzo pogledao njega pa mene. - Oh! Da čujemo cijelu priču. Pokušala sam prostrijeliti pogledom Maxona, ali cijela je situacija bila prilično smiješna pa to nije baš upalilo. - Uhvatila me mala... klaustrofobija prve večeri kad sam došla ovamo i očajnički sam željela izaći na zrak. Čuvari me nisu željeli pustiti van. Umalo sam se onesvijestila u rukama jednog čuvara, ali je naišao princ Maxon i naredio im da mi otvore vrata. - Ah! - komentirao je Gavril, naginjući glavu u stranu. - Da, a onda je izašao za mnom kako bi se uvjerio da sam dobro... Međutim, ja sam bila napeta pa sam ga, kad mi se obratio, u osnovi optužila da je uštogljen i površan. Gavril se nato od srca nasmijao. Pogledala sam Maxona koji se tresao od smijeha. Još je neugodnije bilo to što su se i kralj i kraljica smijali zajedno s njim. Nisam se okrenula prema djevojkama, ali čula sam kako se i neke od njih hihoću. No dobro. Možda će me sad napokon prestati doživljavati kao prijetnju. Maxon me samo smatra zabavnom. - I on vam je oprostio? - malo je ozbiljnije upitao Gavril. - Čudno, ali jest. - Slegnula sam ramenima. - Pa, budući da ste vas dvoje ponovno u dobrim odnosima, što radite kad ste zajedno? - Gavril se vratio na posao. - Obično samo šećemo vrtom. On zna da ja volim biti na zraku. I razgovaramo. - To je zvučalo jadno nakon izjava nekih drugih djevojaka. Izlasci u kazalište, odlasci u lov, jahanje - u usporedbi s mojom pričom, sve je to izgledalo impresivno. Najednom sam shvatila zašto se prošloga tjedna našao s toliko mnogo djevojaka. Curama je trebalo nešto što će reći Gavrilu i on im je to nešto morao dati. I nadalje mi se činilo neobičnim što mi ništa od toga nije spomenuo, ali barem sam znala zašto ga nije bilo. - Zvuči vrlo opušteno. Biste li rekli da vam je od svega u palači najdraži vrt? Nasmiješila sam se. - Možda. Ali i hrana je i više nego slasna pa... 163 Izbor


Gavril se ponovno nasmijao. - Vi ste zadnja Petica koja je ostala u nadmetanju, zar ne? Mislite li da to škodi vašim izgledima da postanete princeza? Bez razmišljanja sam odgovorila: - Ne! - Vidi ti to! Baš ste vatreni! - Gavril se činio zadovoljnim što je dobio tako ushićen odgovor. - Znači, mislite da ćete pobijediti ostale djevojke, dogurati do kraja? Razmislila sam. - Ne, ne. To ne mislim. Ne mislim da sam bolja od bilo koje druge djevojke... sve su one divne. Samo... ne mislim da bi Maxon to učinio, da bi nekoga odbacio samo zbog kaste. Čula sam kolektivni zgranuti dahtaj. Prevrtjela sam rečenicu u glavi. Trebala mi je minuta da shvatim svoju pogrešku: nazvala sam ga Maxonom. Jedno je bilo osloviti ga tako u razgovoru s nekom drugom djevojkom iza zatvorenih vrata, ali izgovoriti njegovo ime bez riječi “princ” u javnosti bilo je nevjerojatno neslužbeno. A ja sam to izgovorila u prijenosu uživo. Pogledala sam Maxona da provjerim je li ljut. Na licu je imao spokojan osmijeh. Znači, nije ljut, ali meni je bilo neugodno. Zacrvenjela sam se do korijena ušiju. - Ah, čini se da ste stvarno upoznali našega princa. Recite mi, što mislite o Maxonu? Dok sam čekala da dođe red na mene, razmišljala sam o nekoliko odgovora. Namjeravala sam našaliti se na račun njegova smijeha ili govoriti o imenu od milja kojim bi želio da ga supruga oslovljava. Činilo mi se da situaciju mogu spasiti samo vratim li duhovitost. Ali kad sam podigla pogled kako bih iznijela svoj komentar, ugledala sam Maxonovo lice. Doista je želio znati. A ja ga nisam mogla zadirkivati, nisam mogla reći ono što sam doista mislila o njemu sad kad mi je bio prijatelj. Nisam se mogla šaliti na račun osobe koja me je poštedjela patnje što bih je ovako slomljena srca proživljavala kod kuće, koja je mojoj obitelji poslala kutije slatkiša, koja mi je, kad bih ga pozvala, dotrčavala zabrinuta jesam li dobro. Prije mjesec dana, gledala sam ga na televiziji i vidjela ukočenu, suzdržanu, dosadnu osobu - nekoga za koga nisam mogla zamisliti da bi ga itko volio. Iako nije bio ni sličan osobi koju sam ja voljela, zaslužuje nekoga koga će voljeti. - Maxon Schreave utjelovljenje je svega dobroga. Bit će fenomenalan kralj. Djevojkama koje bi trebale nositi haljine dopušta da nose hlače i ne ljuti se kad ga 164 Kiera Cass


netko tko ga ne poznaje očito pogrešno prosudi. - Revno sam pogledala Gavrila i on mi se nasmiješio. Iza njegovih leđa, Maxon je izgledao radoznao. - Djevojka kojom se oženi bit će prava sretnica. A ja ću biti počašćena time što sam njegova podanica, bez obzira na to što će se dogoditi sa mnom. Vidjela sam kako je Maxon progutao slinu i pognula sam glavu. - America Singer, hvala vam najljepša. - Gavril se rukovao sa mnom. - Sljedeća na redu je gospođica Tallulah Bell. Nisam čula što su govorile djevojke nakon mene, iako sam zurila u dvije stolice na pozornici. Moj razgovor s Gavrilom postao je puno osobniji nego što sam željela. Nisam se mogla natjerati pogledati Maxona. Umjesto toga, sjedila sam i uporno po glavi vrtjela sve što sam rekla.

Oko deset sati začula sam kucanje na vratima. Širom sam ih otvorila, a Maxon je zakolutao očima. - Stvarno bi noću morala ovdje imati sluškinju. - Maxone! Oh, oprosti, jako mi je žao. Nisam te namjeravala onako nazvati pred svima. To je bilo grozno glupo. - Misliš li da se ljutim na tebe? - upitao je ulazeći i zatvarajući vrata. - America, toliko me često oslovljavaš imenom da ti se prije ili poslije moralo omaknuti. Bilo bi mi draže da se to dogodilo u malo privatnijem okruženju - rekao je s vragolastim osmijehom - ali nimalo ti ne zamjeram. - Stvarno? - Naravno, stvarno. - Uh! Večeras sam se osjećala kao prava idiotkinja. Ne mogu vjerovati da si me natjerao da ispričam onu priču! - Nježno sam ga pljesnula po ruci. - To je bio najbolji dio cijele večeri! Mama se uistinu zabavila. U njezino su doba djevojke bile suzdržanije i od Tiny, a ti si me nazvala površnim... nije vjerovala svojim ušima. Super. Sad i kraljica misli da sam izrod. Prošli smo kroz moju sobu do balkona. Puhao je lagan, topao povjetarac i donosio miris tisuće cvjetova u vrtu. Obasjavao nas je pun mjesec pojačavajući svjetla oko palače, a Maxonovo je lice zagonetno sjajilo na mjesečini.

165 Izbor


- Drago mi je da te to toliko zabavlja - rekla sam prelazeći prstima preko ograde balkona. Maxon je skočio i sjeo na ogradu. Djelovao je posve opušteno. - Ti si uvijek zabavna. Navikni se na to. Hmmm. Gotovo je duhovit. - Ono što si rekla... znaš... - nesigurno je započeo. - Koji dio? Onaj o tome kako sam te izvrijeđala ili onaj kako se svađam s mamom ili kad sam rekla da mi je hrana motivacija? - Zakolutala sam očima. Nasmijao se. - Ono kad si rekla da sam dobar... - Oh! Što s time? - Tih nekoliko rečenica najednom se činilo neugodnijim od svega ostaloga što sam rekla. Pognula sam glavu i prevrtala po prstima komadić haljine. - Cijenim što se trudiš da sve izgleda autentično, ali nisi morala ići tako daleko. Naglo sam podigla glavu. Kako to može misliti? - Maxone, nisam to učinila zbog emisije. Da si me prije mjesec dana upitao za iskreno mišljenje o tebi, bilo bi bitno drukčije. Ali sad te poznajem i znam istinu... i sve si što sam rekla da jesi. I više od toga. Šutio je, ali na licu mu je titrao osmijeh. - Hvala ti - najzad je rekao. - Nema na čemu. Maxon se nakašljao. - I on će biti sretnik. - Sišao je sa svojega improviziranog sjedala i prišao mi na drugoj strani balkona. - Molim? - Tvoj dečko. Kad se urazumi i dođe te preklinjati da mu se vratiš - odgovorio je Maxon. Morala sam se nasmijati. Tako nešto neće se dogoditi u mom svijetu. - On više nije moj dečko. I jasno je dao do znanja da je završio sa mnom. Čak sam i sama čula mrvičak nade u svojemu glasu. - Nije moguće. Dosad te je već sigurno vidio na televiziji i ponovno se do ušiju zaljubio u tebe. Iako si, po mojemu mišljenju, još uvijek predobra za tog mamlaza. - Maxon je govorio gotovo kao da se dosađuje, kao da je ovo vidio već milijun puta.

166 Kiera Cass


- Kad smo već kod toga! - nastavio je malo glasnije. - Ako ne želiš da budem zaljubljen u tebe, morat ćeš prestati izgledati tako dražesno. Sutra odmah ujutro naredit ću tvojim sluškinjama da ti spoje vreće za krumpir koje ćeš nositi umjesto haljina. Lupila sam ga po ruci. - Prestani, Maxone. - Ne šalim se. Previše si lijepa za vlastito dobro. Kad odeš, morat ćemo s tobom poslati nekoliko stražara. Nikad ne bi mogla preživjeti sama, sirotice. - Sve je to rekao hineći sažaljenje. - Ja tu ništa ne mogu. - Uzdahnula sam. - Nisam ja tražila da se rodim savršena. - Ohladila sam lice lepezom kao da je biti lijep iscrpljujuće. - Ne, pretpostavljam da nisi. Zahihotala sam se. Jedan čas nisam ni primijetila da Maxonu to naizgled nije smiješno. Zagledala sam se u vrt i krajičkom oka opazila da me Maxon promatra. Lice mu je bilo nevjerojatno blizu mojega. Kad sam se okrenula kako bih ga upitala što gleda, iznenadila sam se shvativši da je dovoljno blizu da me poljubi. Još sam se više iznenadila kad me je doista poljubio. Brzo sam se odmaknula, ustuknula korak. I Maxon se odmaknuo. - Oprosti - promrmljao je i zacrvenio se. - Što to radiš? - zgranuto sam prošaptala. - Oprosti. - Malo se okrenuo od mene, očito u nelagodi. - Zašto si to učinio? - Prislonila sam dlan uz usne. - Jednostavno... nakon onoga što si ranije rekla i onoga jučer kad si me tražila... tvoje ponašanje... pomislio sam da su se tvoji osjećaji možda promijenili. Sviđaš mi se i mislio sam da to znaš. - Ponovno se okrenuo prema meni. - I... oh, je li bilo grozno? Ne izgledaš sretna. Pokušala sam izbrisati izraz koji sam imala na licu, iako nisam znala kakav je. Maxon je izgledao postiđen. - Jako mi je žao. Nikada prije nisam poljubio djevojku. Ne znam što radim. Jednostavno sam... Oprosti, America. - Teško je uzdahnuo i nekoliko puta provukao prste kroz kosu, naslanjajući se na ogradu. Nisam to očekivala, ali preplavila me je neka toplina. Svoj prvi poljubac želio je podijeliti sa mnom.

167 Izbor


Razmišljala sam o Maxonu kojeg sam sad poznavala - muškarcu punom lijepih riječi, muškarcu spremnom dati mi okladu koju sam izgubila, muškarcu koji mi je oprostio kad sam ga povrijedila i tjelesno i emocionalno - i otkrila da mi to ni najmanje ne smeta. Da, još uvijek sam gajila osjećaje prema Aspenu. To nisam mogla poništiti. Ali ako ne mogu biti s njim, što me sprječava da budem s Maxonom? Ništa više od mojih unaprijed stvorenih pogrešnih predodžaba o njemu. Prišla sam mu i protrljala njegovo čelo. - Što to radiš? - Brišem to sjećanje. Mislim da možemo bolje. - Spustila sam ruku i stala ispred njega, okrenuta licem prema sobi. Maxon se nije pomaknuo, ali se nasmiješio. - America, mislim da povijest ne možeš promijeniti. - Svejedno, lice mu je zračilo nadom. - Naravno da možemo. Osim toga, tko će ikad znati za to osim tebe i mene? Maxon me je pogledao, očito se pitajući je li ovo doista u redu. Opazila sam kako mu se, dok me je gledao u oči, licem širi neko oprezno samopouzdanje. Načas smo tako stajali, prije nego što sam se sjetila što sam bila rekla. - Nisam ja tražila da se rodim savršena - šapnula sam. Prišao mi je i obgrlio me rukom oko struka tako da smo bili licem uz lice. Njegov nos škakljao je moj. Pomilovao me je prstima po obrazu nježno kao da se boji da ću se razbiti. - Da, valjda je tako - šapnuo je. Jednim dlanom obuhvativši moje lice, Maxon je spustio usne na moje i bojažljivo me poljubio, nježno kao dašak povjetarca. Zbog njegove nesigurnosti osjetila sam se lijepom. Bez ijedne riječi, shvatila sam koliko je uzbuđen, ali istodobno i uplašen zbog ovog trenutka. I dublje od svega toga, osjetila sam da me obožava. Znači, ovako se osjeća dama. Nakon jednog trenutka, odmaknuo se i upitao: - Je li sad bilo bolje? Mogla sam samo kimnuti glavom. Maxon je izgledao kao da će početi skakati od sreće. U mojim grudima titrao je isti osjećaj. To je bilo posve neočekivano. Sve je ovo bilo previše brzo, previše čudno. Očito mi se zbunjenost vidjela na licu jer se Maxon uozbiljio. - Smijem li nešto reći? 168 Kiera Cass


Ponovno sam kimnula. - Nisam tako glup da mislim kako si posve zaboravila svojega bivšeg dečka. Znam što si prošla i da ovdje nisi u normalnim okolnostima. Znam da misliš kako ovdje ima djevojaka koje su primjerenije i meni i životu kakvim živim, i ne bih volio da nepromišljeno i naprečac pokušaš biti sretna i s čim od toga. Samo... samo želim znati je li to moguće... Na to je pitanje bilo teško odgovoriti. Bih li bila voljna živjeti život kakav nikad nisam željela? Bih li bila voljna gledati kako on ljubazno pokušava izlaziti s drugim djevojkama da bi bio siguran da ne čini pogrešku? Bih li bila voljna preuzeti odgovornost koju on kao princ ima? Bih li bila voljna voljeti ga? - Da, Maxone - šapnula sam. - Moguće je.

169 Izbor


DEVETNAESTO POGLAVLJE

N

ikome nisam rekla što se dogodilo između Maxona i mene, čak ni Marlee ni sluškinjama. Bila je to predivna tajna o kojoj sam mogla razmišljati usred neke dosadne Silvijine poduke ili još jednoga dugog dana u Ženskoj dvorani. I da budem iskrena, o našim sam poljupcima - nespretnim i slatkim istodobno razmišljala češće nego što sam mislila da hoću. Znala sam da se u Maxona neću jednostavno zaljubiti preko noći. Znala sam da mi srce to neće dopustiti. Ali najednom je to bilo nešto što bih mogla poželjeti. Stoga sam o toj mogućnosti nijemo razmišljala u mislima, iako sam više nego jednom bila u iskušenju izbrbljati svoju tajnu. Posebno tri dana poslije kad je Olivia polupunoj Ženskoj dvorani objavila da ju je Maxon poljubio. Nisam mogla vjerovati koliko sam se osjećala shrvanom. Uhvatila sam se kako promatram Oliviju i pitam se što je to tako posebno na njoj. - Sve nam ispričaj! - zahtijevala je Marlee. Većina ostalih djevojaka također je bila znatiželjna, ali Marlee je pokazala najviše radoznalosti. U ono kratko vrijeme otkad se zadnji put našla s Maxonom, njezino zanimanje za napredak svih ostalih djevojaka kao da je raslo. Nisam znala što je razlog te promjene, a nisam imala dovoljno hrabrosti pitati je. Oliviju nije trebalo poticati. Sjela je na kauč i raširila haljinu. Izgledalo je kao da vježba biti princeza. Došlo mi je da joj kažem kako jedan poljubac ne znači da će ona pobijediti. - Ne želim ulaziti u sve pojedinosti, ali bilo je jako romantično - ushićeno je izjavila spuštajući bradu na prsa. - Odveo me je na krov. Tamo je nešto nalik balkonu, ali izgleda kao da se tim mjestom koriste stražari. Nisam sigurna čemu služi. S tog se balkona vidi preko zidina i cijeli je grad svjetlucao dokle nam je pogled sezao. On zapravo nije ništa rekao. Samo me je privukao k sebi i poljubio. - Cijelo njezino tijelo zgrčilo se od sreće. Marlee je uzdahnula. Celeste je izgledala kao da je spremna nešto razbiti. Ja sam samo sjedila. Uporno sam samoj sebi ponavljala da ne bih trebala toliko mariti, da je to sve dio Izbora. Osim toga, tko može reći da bih doista voljela završiti s Maxonom? Iskreno, trebala bih se smatrati sretnom. Bilo je jasno da Celestina zloba sad ima

170 Kiera Cass


novu metu i nakon cijele one epizode s mojom haljinom - koju sam zaboravila spomenuti Maxonu - bila sam sretna što mi se skinula s vrata. - Misliš li da je ona jedina koju je poljubio? - šapnula mi je Tuesday na uho. Kriss, koja je stajala pokraj mene, čula je njezino zabrinuto pitanje i pridružila se razgovoru. - On ne bi poljubio bilo koga. Olivia sigurno nešto čini kako treba - požalila se Kriss. - Što ako je poljubio pola ovih cura, ali one šute o tome? Možda im je to dio strategije - pitala se Tuesday. - Ne mislim da bi cure to držale za sebe isključivo iz proračunatosti - odvratila sam. - Možda su samo diskretne. Kriss je ozlojeđeno zadahtala. - Što ako je ovo samo neka Olivijina igrica? Sad smo se sve mi zabrinule, a nijedna od nas neće upitati Maxona je li je poljubio. Nema načina da doznamo laže li. - Misliš li da bi lagala? - upitala sam. - Ako laže, voljela bih da sam se ja toga prva sjetila - čeznutljivo odgovori Tuesday. Kriss uzdahne. - Ovo je mnogo kompliciranije nego što sam mislila da će biti. - Pričaj mi o tome - promrmljala sam. - Sviđaju mi se gotovo sve cure u ovoj sobi, ali kad čujem da Maxon nešto radi s nekom drugom, samo želim dokučiti kako je mogu nadmašiti - priznala je. - Ne sviđa mi se doživljavati vas suparnicama. - Nešto sam slično i ja govorila Tiny neki dan - reče Tuesday. - Znam da je ona plaha, ali prava je dama i mislim da bi bila sjajna princeza. Ne mogu se ljutiti na nju ako ima više sastanaka s Maxonom nego ja, iako i sama želim krunu. Kriss i ja načas smo se pogledale i vidjela sam da obje mislimo o istome. Rekla je krunu, ne njega. Ali nisam to spomenula jer mi je drugi dio njezine izjave zvučao poznato. - Marlee i ja stalno razgovaramo o tome kako jedna u drugoj vidimo sjajne osobine. Sve smo se pogledale i nešto kao da se promijenilo. Najednom više nisam bila tako ljubomorna na Oliviju, čak ni tako srdita na Celeste. Svaka od nas kroz ovo je prolazila na svoj način i možda iz različitih razloga, ali barem smo to prolazile zajedno.

171 Izbor


- Možda je kraljica Amberly bila u pravu - rekla sam. - Moraš samo biti to što jesi. Radije bih da me Maxon pošalje kući jer sam ono što jesam nego da me zadrži jer sam kao netko drugi. - Istina - suglasila se Kriss. - Na kraju krajeva, trideset četiri cure moraju otići. Da ja zadnja ostanem, željela bih znati da imam podršku svih njih i zato bismo i mi trebale pokušati pružiti podršku. Kimnula sam glavom znajući da je u pravu. Bila sam sigurna da to mogu. U tom trenutku, u sobu je nahrupila Elise, a za njom Zoe i Emmica. Obično je bila vrlo spora, mirna i tiha. Danas se, međutim, okrenula prema nama i zacičala: - Pogledajte ove češljiće! - uzviknula je pokazujući dva prekrasna ukrasa za kosu prekrivena nečim što je izgledalo kao na tisuće dolara vrijedno drago kamenje. - Maxon mi ih je darovao. Nisu li divni? Prostoriju je obuzeo novi val uzbuđenja i razočaranja, a moje novostečeno samopouzdanje je nestalo. Pokušala sam ne biti razočarana. Na kraju krajeva, nisam li i ja dobila darove? Nije li i mene poljubio? Ali kako su djevojke dolazile i pričale svoje priče, uhvatila me je želja da se jednostavno negdje sakrijem. Možda bi bilo dobro dan provesti sa sluškinjama. Dok sam razmišljala o odlasku iz prostorije, ušla je Silvia, naizgled iscrpljena i uzbuđena istodobno. - Dame! - uzviknula je nastojeći nas utišati. - Dame, jeste li sve prisutne? Potvrdno smo zacvrkutale. - Hvala nebesima na tome - odvratila je i sjela. - Znam da je ovo obavijest u zadnji čas, ali upravo smo doznali da nam za tri dana u posjet dolaze kralj i kraljica Swendwaya, a kao što sve znate, rodbinski smo povezani s njihovom kraljevskom obitelji. Također, u isto vrijeme dolazi i kraljičina šira obitelj kako bi vas upoznala pa ćete biti prilično zaposlene. Imamo jako malo vremena za pripreme i zato oslobodite svoja poslijepodneva. Poduka u Velikoj dvorani odmah nakon ručka - rekla je i otišla.

Čovjek bi pomislio da je osoblje palače na raspolaganju imalo mjesece za pripreme. U vrtovima su podignuti divovski paviljoni, a po travnjaku raštrkani štandovi s hranom i vinom. Broj stražara u vrtu bio je veći nego inače, a njima se

172 Kiera Cass


pridružilo i nekoliko svendvejskih vojnika koji su došli u pratnji kraljevske obitelji. Valjda su i oni znali koliko je palača izložena opasnosti. Za kralja, kraljicu i Maxona, kao i za kralja i kraljicu Swendwaya postavljen je šator s prijestoljima. Kraljica Swendwaya - čije ime ne bih mogla izgovoriti ni da mi život o tome ovisi - bila je gotovo jednako lijepa kao kraljica Amberly i činilo se da su dobre prijateljice. Svi su se udobno smjestili pod taj šator osim Maxona koji je bio zauzet obilaskom svih djevojaka i članova svoje šire obitelji. Maxon je izgledao oduševljen što vidi rođake, čak i one male koji su ga stalno potezali za sako i bježali. Ponio je jednu od svojih brojnih fotografskih kamera i naganjao djecu škljocajući. Gotovo sve Odabrane promatrale su ga s divljenjem. - America - netko me zazvao. Okrenula sam se nadesno i ugledala Elaynu i Leah u razgovoru s nekom ženom koja je izgledala gotovo pljunuta kraljica. Dođi upoznati kraljičinu sestru. - U Elayninu glasu čulo se nešto što nisam mogla točno imenovati, ali je u meni izazvalo nervozu. Prišla sam i napravila kniks dami koja se zahihotala i rekla: - Prestani s time, dušo. Ja ovdje nisam kraljica. Ja sam Adele, Amberlyna starija sestra. - Ispružila je ruku koju sam ja prihvatila i štucnula je dok smo se rukovale. Imala je blag naglasak i nešto utješno, kao kad dođeš kući. Bila je izazovno građena, bujnih oblina i u ruci je držala gotovo praznu čašu vina koja joj, sudeći po vodenastu pogledu njezinih očiju, nije bila prva. - Odakle ste? Sviđa mi se vaš naglasak - rekla sam. Neke djevojke s Juga zvučale su slično i meni su se njihovi glasovi činili nevjerojatno romantičnima. - Iz Hondurague. Tik uz obalu. Odrasli smo u najmanjoj kući koju možeš zamisliti - rekla je, pokazavši palcem i kažiprstom veličinu od svega nekoliko centimetara. - A pogledaj je sad. Pogledaj mene - dodala je spuštajući ruke niz haljinu. - Kakva promjena. - Ja živim u Carolini i roditelji su me jednom odveli na obalu. Jako mi se svidjela - odgovorila sam. - O, ne, ne, ne, moje dijete - odvratila je mašući rukom. Elayna i Leah izgledale su kao da susprežu smijeh. Očito nisu mislile da bi kraljičina sestra smjela biti tako prisna. - Plaže u srednjoj Illéi obično su smeće u usporedbi s onima na jugu. Moraš ih jednoga dana vidjeti. Nasmiješila sam se i kimnula glavom, razmišljajući kako bih voljela vidjeti više naše države, ali upitno je hoću li to ikada učiniti. Nedugo nakon toga, Adeli je prišlo jedno od njezine brojne djece i odvuklo je, a Elayna i Leah prasnule su u smijeh. 173 Izbor


- Nije li da pukneš od smijeha? - upita Leah. - Ne znam. Meni izgleda srdačna - odgovorila sam slegnuvši ramenima. - Vulgarna je - reče Elayna. - Trebala si čuti što je sve rekla prije nego što si nam se pridružila. - Što je tako loše na njoj? - Čovjek bi pomislio da je kroz godine naučila malo o ophođenju u društvu. Čudim se da je se Silvia nije dočepala - podrugljivo zamijeti Leah. - Trebam li te podsjetiti da je odrasla kao Četvorka. Jednako kao ti - oštro sam odvratila. Samozadovoljan izraz na njezinu licu se pokolebao i kao da se sjetila da Adele i ona nisu baš tako različite. Međutim, Elayna je bila Trojka po rođenju i nastavila je. - Možete se kladiti da će se, pobijedim li, moja obitelj ili naučiti ponašati ili ću ih dati deportirati. Ne bih dopustila da me itko od njih ovako sramoti. - Što je to u njezinu ponašanju tako sramotno? - upitala sam. Elayna je prezirno uvukla zrak kroz zube. - Pijana je. Ovdje su kralj i kraljica Swendwaya. Trebalo bi je zatvoriti u kavez. Zaključila sam da mi je dosta i udaljila se kako bih i sama uzela malo vina. S čašom u rukama, osvrnula sam se oko sebe i doista nisam znala gdje bih se smjestila. Cijeli je prijam bilo lijep, zanimljiv i posve razdražujući. Razmislila sam o Elayninim riječima. Završim li ja u palači, bih li očekivala od svoje obitelji da se promijeni? Pogledala sam djecu koja su trčkarala naokolo, ljude koji su se skupili razmjenjujući novosti u svojim životima. Ne bih li voljela da Kenna bude upravo ono što jest, da njezina djeca uživaju u svemu ovome bez obzira kako se ponašala? Koliko bi me promijenio život u palači? Bi li Maxon želio da se promijenim? Je li zato ljubio i druge djevojke? Jer nešto na meni nije onakvo kako bi trebalo biti. Hoće li mi i ostatak Izbora biti ovako isprazan? - Ptičica! Okrenula sam se i Maxon me fotografirao. Poskočila sam od iznenađenja. Ta mi je neočekivana fotografija oduzela i posljednje ostatke strpljenja i okrenula sam mu leđa. - Zar nešto nije u redu? - upitao je Maxon spuštajući kameru. 174 Kiera Cass


Slegnula sam ramenima. - Što se događa? - Danas jednostavno nisam raspoložena biti dio Izbora - kratko sam odgovorila. Nepomućen, Maxon mi se približio i obratio tišim glasom. - Želiš li nekoga s kim ćeš razgovarati? Mogao bih se povući za uho - predložio je. Uzdahnula sam i pokušala nabaciti pristojan osmijeh na lice. - Ne, samo moram razmisliti. - Okrenula sam se i počela udaljavati. - America - tiho me zazvao. Zaustavila sam se i okrenula. - Jesam li ja nešto učinio? Oklijevala sam. Da ga pitam za poljubac s Olivijom? Da mu kažem koliko se napetom osjećam među ostalim djevojkama sad kad su se stvari između nas promijenile? Da mu kažem kako ne želim promijeniti ni sebe ni svoju obitelj kako bih bila dio ovog života? Tren prije nego što sam mu sve to istresla, iza naših leđa začuo se kreštav glas. - Prinče Maxone? Okrenuli smo se i ugledali Celeste koja je razgovarala s kraljicom Swendwaya. Bilo je jasno da taj razgovor želi voditi držeći pod ruku Maxona. Mahnula je, pozivajući ga da im se pridruži. - Zašto ne otrčiš kad te zove? - upitala sam, a razdraženost mi se čula u glasu. Maxon me je pogledao. Izraz njegova lica podsjetio me je da je ovo dio dogovora. Od mene se očekivalo da ga dijelim. - Čuvaj se te mudrijašice. - Brzo sam napravila kniks i udaljila se. Krenula sam prema palači i opazila Marlee, samu. U tom trenu nisam željela biti čak ni s njom, ali zamijetila sam da se smjestila na iznimno jakom suncu na klupi uz stražnji zid palače, a najbliže društvo bio joj je mladi nijemi čuvar samo nekoliko metara dalje. - Marlee, što to radiš? Skloni se u šator prije nego što izgoriš. Pristojno mi se nasmiješila. - Sretna sam ovdje. - Ne šalim se - rekla sam, uhvativši je za ruku. - Izgledat ćeš kao moja kosa. Trebala bi...

175 Izbor


Marlee je istrgnula ruku iz mog stiska, ali obratila mi se nježno. - America, želim ostati ovdje. Ovdje mi je ljepše. Na njezinu licu nazirala se napetost koju je pokušavala prikriti. Bila sam sigurna da nije ljuta na mene, ali nešto se događalo. - U redu. Ali, pokušaj se brzo skloniti u hlad. Opekline bole - rekla sam nastojeći prikriti ojađenost i nastavila dalje prema palači. Odlučila sam otići u Žensku dvoranu. Nisam se smjela zadržati predugo, a ta će prostorija barem biti prazna. Ali kad sam ušla, u sobi sam zatekla Adele koja je sjedila uz prozor i promatrala prizor u vrtu. Okrenula se kad sam ušla i plaho mi se osmjehnula. Prišla sam joj i sjela pokraj nje. - Skrivate se? Nasmiješila se. - Tako nekako. Željela sam upoznati sve vas i ponovno vidjeti sestru, ali mrzim kad se to pretvori u formalne susrete. Čine me napetom. - Ni ja ih baš ne obožavani. Ne mogu zamisliti da to moram stalno činiti. - Kladim se da ne možeš - lijeno je rekla. - Ti si ona Petica, zar ne? U njezinu pitanju nije bilo uvrede. Prije se činilo kao da pita jesam li i ja članica kluba. - Da, ja sam ta. - Sjetila sam se tvog lica. Bila si silno srdačna u zračnoj luci. I ona bi tako postupila - rekla je kimajući glavom kroz prozor prema kraljici. Uzdahnula je. Ne znam kako joj to uspijeva. Jača je nego što većina ljudi pretpostavlja. Gledala sam kako uzima u ruku čašu vina i otpija gutljaj. - Djeluje snažno, ali istodobno je i prava dama. Adele se nasmiješila od uha do uha. - Da, ali i više od toga. Pogledaj je. Gledala sam kraljicu. Zamijetila sam da gleda na drugu stranu travnjaka. Slijedila sam njezin pogled i shvatila da promatra Maxona. On je s Celeste razgovarao s kraljicom Swendwaya, dok mu se jedan od bratića držao za nogu. - Bio bi sjajan brat - rekla je Adele. - Amberly je imala tri spontana pobačaja. Dva prije Maxona, jedan nakon njega. Još uvijek razmišlja o tome, sama mi je to rekla. A ja imam šestero djece. Svaki put kada dođem, osjećam se krivom. - Sigurna sam da ona ne misli tako. Kladim se da je uzbuđena svaki put kada dođete u posjet - uvjeravala sam je. Adele se okrenula prema meni. - Znaš li što je usrećuje? Vi cure. Znaš li što ona u vama vidi? Kćer. Zna da će kad sve ovo završi imati dvoje djece.

176 Kiera Cass


Odvratila sam pogled od Adele i ponovno pogledala kraljicu. - Mislite? Djeluje pomalo suzdržano. Dosad još nismo razmijenile ni riječ. Adele je kimnula glavom. - Strpi se. Užasava je pomisao da ćete joj prirasti srcu i onda otići. Vidjet ćeš kad ostane manja skupina. Ponovno sam pogledala kraljicu. Pa Maxona. Pa kralja. I na kraju Adele. Kroz glavu mi je prošlo puno toga. Kako su obitelji to što jesu - obitelji, bez obzira na kaste. Kako sve majke imaju svoje brige. Kako ja doista ne mrzim ni jednu od djevojaka na Izboru, ma koliko griješile. Kako svi tamo vani zacijelo glume hrabrost iz nekog razloga. I na kraju, kako mi je Maxon dao obećanje. - Ispričajte me. Moram s nekim razgovarati. Pijuckala je svoje vino i sretno mi mahnula da slobodno odem. Istrčala sam iz palače na zasljepljujuće sunce u vrtu. Kratko sam tražila pogledom i opazila Maxona kojeg je jedan mlađi rođak počeo naganjati oko grma. Nasmiješila sam se i polako im se približila. Maxon se nakon nekog vremena zaustavio podigavši ruke u zrak, priznajući poraz. Kad sam se nasmijala, okrenuo se i opazio me, još uvijek se smiješeći od uha do uha. Kad su nam se pogledi sreli, osmijeh je iščeznuo s njegova lica. Gledao me, pokušavajući dokučiti moje raspoloženje. Ugrizla sam se za usnu i pognula glavu. Bilo mi je jasno da mariti za to što će mi se dogoditi kao članici Izbora znači probaviti mnoštvo drugih osjećaja za koje nisam bila spremna. Ma kako ih sama shvatila, morala sam pokušati ne iskaljivati se zbog njih na drugim ljudima, posebice ne na Maxonu. Razmišljala sam o kraljici - ugošćuje državnike u posjetu, članove obitelji, jato djevojaka odjednom. Domaćica je na događanjima i podupire razne akcije. Pomaže suprugu, sinu i svojoj zemlji. A ispod svega toga, Četvorka je koja skriva vlastite jade i nikad ne dopušta da je bivši položaj ili sadašnje patnje ometu u obavljanju dužnosti. Pogledala sam Maxona ispod trepavica i nasmiješila se. Polako mi je uzvratio osmijeh i šapnuo nešto dječačiću koji se odmah okrenuo i otrčao. Podigao je ruku i povukao se za uho, a ja sam učinila isto.

177 Izbor


DVADESETO POGLAVLJE

K

raljičina obitelj zadržala se nekoliko dana, a posjetitelji iz Swendwaya cijeli tjedan. Nastupili su u Vijestima u razgovoru o međunarodnim odnosima i mirovnim akcijama u objema državama.

U palači sam bila već mjesec dana i osjećala sam se u svemu kao kod kuće. Tijelo mi se naviknulo na novu klimu. Palača je bila božanski topla, kao praznik. Rujan tek što nije završio i navečer je bilo prilično hladno, ali svejedno puno toplije nego kod kuće. Prizori u ovom ogromnom prostoru više mi nisu bili tajna. Zvukovi potpetica na mramoru, zveckanje kristalnih čaša, marširanje stražara sve mi je to počelo postajati normalno kao zujanje hladnjaka ili Geradovo nabijanje lopte o zid kuće. Objedi s kraljevskom obitelji i vrijeme koje smo provodile u Ženskoj dvorani bili su glavne odrednice moje svakodnevne rutine, ali slobodno vrijeme uvijek bi mi donijelo nešto novo. Često sam svirala - glazbala u palači bila su daleko bolja od onih koja sam imala kod kuće. Morala sam priznati, postajala sam razmažena. Kakvoća zvuka bila je nezamislivo bolja. A u Ženskoj dvorani postalo je malo uzbudljivije jer se kraljica već dvaput pojavila. Još nije razgovarala ni s jednom od nas, ali je sjedila u udobnom naslonjaču okružena svojim sluškinjama i promatrala nas kako čitamo ili razgovaramo. I neprijateljstvo se smirilo. Navikavale smo se jedne na druge. Napokon smo otkrile koje je fotografije odabrao onaj časopis. Šokirala sam se vidjevši da sam jedna od favoritkinja. Marlee je bila na prvome mjestu, s Kriss, Tallulah i Bariel odmah iza sebe. Kad je to čula, Celeste danima nije razgovarala s Bariel, ali na kraju su svi prešli preko toga. Najviše napetosti i nadalje su izazivale informacije kojima su se djevojke razbacivale. Sve koje su u posljednje vrijeme bile s Maxonom ushićeno su prepričavale svoje dogodovštine. Sudeći po tome kako su sve govorile, činilo se da će Maxon izabrati šest ili sedam žena. Ali nisu sve djevojke blistale u tom iskustvu. Na primjer, Marlee se više puta našla s Maxonom, zbog čega su ostale cure bile napete. Međutim, nikad nije djelovala onako uzbuđeno kao nakon njihova prvoga susreta nasamo. - America, nešto ću ti reći, ali moraš mi se zakleti da nećeš reći ni živoj duši rekla je dok smo šetale vrtom. Znala sam da je riječ o nečemu ozbiljnom. Čekala

178 Kiera Cass


je da odmaknemo od naćuljenih ušiju u Ženskoj dvorani i budemo daleko od pogleda stražara. - Naravno, Marlee. Jesi li dobro? - Jesam, dobro sam. Samo... željela bih čuti tvoje mišljenje. - Lice joj je bilo natmureno od brige. - Što se dogodilo? Ugrizla se za usnicu. - Riječ je o Maxonu. Nisam sigurna da će to funkcionirati. - Spustila je pogled. - Zašto to misliš? - zabrinuto sam upitala. - Pa, za početak, ja... ništa ne osjećam, shvaćaš? Nikakvu iskru, nikakvu povezanost. - Maxon zna biti stidljiv. Moraš mu dati vremena. - To je bila istina. Čudilo me da Marlee to nije shvatila. - Ne, htjela sam reći kako mislim da mi se ne sviđa. - Oh! - To je bilo nešto posve drugo. - Jesi li pokušala? - Kakvo glupo pitanje. - Jesam! I te kako! Stalno čekam trenutak kad će on reći ili učiniti nešto zbog čega ću pomisliti da imamo nešto zajedničko, ali to se nikad ne dogodi. Mislim da je zgodan, ali to nije dovoljno za vezu. Ni ne znam jesam li ja njemu privlačna. Imaš li ti kakvu predodžbu o tome što se njemu, ono, sviđa? Zamislila sam se. - Zapravo, nemam. Nikad nismo razgovarali o tome što traži u smislu izgleda. - To je još nešto što mi smeta! Nikad ne razgovaramo. S tobom ne prestaje razgovarati, ali mi jedno drugome kao da nemamo što reći. Zajedničko vrijeme provodimo u tišini gledajući film ili kartajući. Iz trena u tren izgledala je sve zabrinutije. - I mi ponekad šutimo. Ponekad samo sjedimo i ništa ne govorimo. Osim toga, takvi se osjećaji često ne rađaju preko noći. Možda i ti i on jednostavno ne srljate. - Nastojala sam zvučati ohrabrujuće. Marlee je izgledala kao da je na rubu suza. - Iskreno, America, mislim da sam još uvijek ovdje samo zato što me ljudi toliko vole. Mislim da je njemu važno njihovo mišljenje. Ta mi pomisao nije pala na pamet, ali zvučala je vjerojatnom. Prije nekog vremena, ja se ne bih obazirala na mišljenje ljudi, ali Maxon je volio svoj narod. Oni će u odabiru princeze imati svoje prste i više nego što naslućuju.

179 Izbor


- Osim toga - šapnula je - sve između nas djeluje tako... prazno. To rekavši, rasplakala se. Uzdahnula sam i zagrlila je. Iskreno govoreći, željela sam da ostane, da bude ovdje sa mnom, ali ako ne voli Maxona... - Marlee, ako ne želiš biti s Maxonom, mislim da mu to moraš reći. - Oh, ne, ne bih to mogla. - Moraš. On se ne želi oženiti nekim tko ga ne voli. Ako prema njemu ne osjećaš ništa, on to mora znati. Odmahnula je glavom. - Ne mogu samo zatražiti da odem! Moram ostati. Ne mogu otići kući... ne sad. - Zašto, Marlee? Što te drži ovdje? Načas sam se zapitala ne dijelimo li Marlee i ja istu mračnu tajnu. Možda je i njoj potrebno biti daleko od nekoga. Jedina razlika u našim položajima bila je u tome da je Maxon znao za moju situaciju. Željela sam da ona to kaže! Željela sam znati da nisam jedina koja je završila na Izboru zbog nekih smiješnih razloga. Ali Marleene suze presahnule su gotovo jednako brzo kao što su navrle. Šmrcnula je nekoliko puta i uspravila se. Zagladila je haljinu, ispravila ramena i okrenula se prema meni. Navukla je hrabar, srdačan osmijeh na lice i rekla: - Znaš što? Kladim se da si u pravu. - Počela se povlačiti. - Sigurna sam da će sve ispasti kako treba, samo ako mu dam malo vremena. Moram ići. Čeka me Tiny. Marlee je napola otrčala natrag do palače. Što ju je zaboga spopalo? Sutradan me je Marlee izbjegavala. I dan nakon toga. Namjerno sam sjedila u Ženskoj dvorani na sigurnoj udaljenosti od ostalih djevojaka i naglašeno joj davala do znanja da sam je primijetila svaki put kad bi nam se putevi susreli. Željela sam da zna kako može imati povjerenja u mene - neću je tjerati da mi se povjeri. Trebala su joj četiri dana da mi uputi tužan osmijeh. Samo sam kimnula glavom. Činilo se da je to jedino što se ima reći o onome što se događalo u Marleenu srcu. Istoga dana, dok sam sjedila u Ženskoj dvorani, Maxon je poslao po mene. Lagala bih kad bih rekla da nisam bila apsolutno presretna kad sam istrčala kroz vrata i utrčala u njegovo naručje.

180 Kiera Cass


- Maxone! - šapnula sam, pripijajući se uz njega. Kad sam se odmaknula, malo kao da se ušeprtljio i znala sam zašto. Onog dana kad smo otišli s prijma za Swendwayeve i ušli u palaču porazgovarati, priznala sam mu koliko mi je teško nositi se sa svojim osjećajima. Zamolila sam ga da me ne ljubi dok ne budem sigurnija. Vidjela sam da ga je to povrijedilo, ali suglasio se i dosad nije prekršio obećanje. Jednostavno mi je bilo previše teško dokučiti što osjećam kad se on ponašao kao da je moj dečko, a očito to nije bio. Nakon što su Camille, Mikaela i Laila poslane kući, ostale su još dvadeset dvije djevojke. Camille i Laila jednostavno nisu mogle naći zajednički jezik s Maxonom i otišle su bez previše pompe. Mikaelu je uhvatila takva čežnja za domom da je dva dana kasnije gorko zaplakala. Maxon ju je otpratio iz blagovaonice, cijelim je putem tapšajući po ramenu. Činilo se kako nema ništa protiv da ih pusti otići i sretno se usredotočio na svoje ostale moguće supruge, među kojima sam bila i ja. Ali i on i ja znali smo kako bi bilo budalasto od njega da svoje srce bez zadrške uloži u mene kad ni sama nisam znala kome moje srce pripada. - Kako si danas? - upitao je odmičući se. - Savršeno, naravno. Kako to da si ovdje? Zar ne bi trebao raditi? - Predsjednik Odbora za infrastrukturu je bolestan pa je sastanak odgođen. Cijelo sam poslijepodne slobodan kao ptica. - Oči su mu blistale. - Što bi voljela raditi? - upitao je ispruživši ruku prema meni. - Bilo što! Još uvijek nisam vidjela velik dio palače. Imate i konje, zar ne? I kino. Još uvijek me nisi odveo u kino. - Hajdemo onda u kino. Dobro bi mi došlo da se malo opustim. Kakvi ti se filmovi najviše sviđaju? - upitao je kad smo se zaputili prema, po mojemu mišljenju, stubama u podrum. - Iskreno, ne znam. Ne pruža mi se prilika često gledati filmove. Ali volim romantične knjige. I komedije! - Ljubiće, kažeš? - Podigao je obrve kao da smjera neku psinu. Morala sam se nasmijati. Skrenuli smo u hodnik i nastavili razgovor. Kad smo se približili, mnoštvo stražara odmaknulo se u stranu i salutiralo. U hodniku je bilo više od deset muškaraca. Dosad sam se već naviknula na njih. Čak ni pogled na toliko mnoštvo njih nije me mogao smesti od zabave koju ću doživjeti s Maxonom. Zaustavio me dahtaj koji se oteo iz nečijih usta dok smo prolazili. I Maxon i ja smo se okrenuli. Pred nama je stajao Aspen. 181 Izbor


I ja sam zadahtala. Prije nekoliko tjedana, čula sam kako neki činovnik u palači u prolazu govori o novačenju. Pitala sam se je li i Aspen dobio poziv, ali budući da sam kasnila na jednu od Silvijinih brojnih poduka, nisam baš imala prilike razmišljati o tome. Znači, unovačen je. Od svih mjesta na koja je mogao otići... Maxon je shvatio. - America, poznaješ li ti ovog mladića? Prošlo je više od mjesec dana otkad sam zadnji put vidjela Aspena, ali on je bio osoba koju sam godinama pohranjivala u sjećanje, osoba koja me je još uvijek posjećivala u snovima. Svugdje bih ga prepoznala. Izgledao je malo krupniji, kao da se hranio, propisno hranio, i mnogo radio na otvorenom. Neuredna mu je kosa bila kratko ošišana, praktički je sva nestala. Bila sam navikla vidjeti ga u iznošenoj odjeći, toliko otrcanoj da se gotovo raspadala, a sad je stajao preda mnom u sjajnoj odori čuvara palače. Istodobno mi je bio i stran i poznat. Puno se toga na njemu činilo pogrešnim. Ali oči... oči su bile Aspenove. Pogled mi je pao na značku s imenom na njegovoj odori: ČASNIK LEGER. Sumnjala sam da je prošla jedna sekunda. Ostala sam dovoljno pribrana da nitko ne primijeti oluju koja je bjesnjela u meni - što je samo po sebi bilo čudo. Željela sam ga dodirnuti, poljubiti, zaurlati na njega, zahtijevati da napusti moje utočište. Željela sam se otopiti i nestati, ali osjećala sam se silno prisutnom. Ništa od toga nije imalo smisla. Nakašljala sam se. - Da. Časnik Leger je iz Caroline. Zapravo je iz mojega rodnoga grada. - Nasmiješila sam se Maxonu. Aspen nas je nedvojbeno čuo kako se smijemo skrećući za ugao, sigurno je zamijetio da mi je ruka još uvijek provučena kroz prinčevu. Neka to shvati kako želi. Maxon je djelovao uzbuđen zbog mene. - Vidi ti to! Dobro došao, časniče Legeru! Sigurno si sretan što ponovno vidiš svoju pobjednicu. - Maxon je ispružio ruku, a Aspen je prihvatio i rukovao se s njim. Aspenovo lice bilo je kao kamen. - Da, Vaše Veličanstvo. I te kako sam sretan. Što je to značilo? - Siguran sam i da navijaš za nju - poticao ga je Maxon namigujući mi. - Naravno, Vaše Veličanstvo. - Aspen se malo naklonio. 182 Kiera Cass


A to, što to znači? - Sjajno. Budući da je America iz tvoje rodne provincije, ne mogu zamisliti boljeg muškarca u palači s kojim bih je ostavio. Pobrinut ću se da budeš među stražarima koji se izmjenjuju pred njezinom sobom. Ova tvoja sugrađanka odbija sluškinju noću u sobi. Pokušao sam joj reći... - Maxon je odmahnuo glavom prema meni. Aspen se napokon naizgled malo opustio. - To me nimalo ne čudi, Vaše Veličanstvo. Maxon se nasmiješio. - Siguran sam da svi vi imate posla. Nas dvoje vas ostavljamo. Do viđenja, časnici. - Maxon je brzo kimnuo glavom i odvukao me. Trebala mi je sva snaga u tijelu da se ne osvrnem. U mraku kinodvorane, pokušala sam smisliti što da učinim. One večeri kad sam mu rekla za Aspena, Maxon mi je jasno dao do znanja da mrzi svakoga tko se prema meni ponaša s toliko malo obzira. Kažem li Maxonu da je muškarac kojeg je upravo odredio da me čuva upravo ta osoba, hoće li ga nekako kazniti? Ne bih rekla da ne bi bio sposoban za to. Smislio je cijeli sustav pučkih kuhinja na temelju mojih priča o tome kako sam gladovala. Dakle, nisam mu mogla reći. Ne bih mu rekla. Jer ma koliko bila bijesna, voljela sam Aspena. I nisam mogla podnijeti da mu itko učini išta nažao. Bih li možda trebala otići? Razapinjala me podvojenost. Mogla sam pobjeći od Aspena, pobjeći od njegova lica - lica koje će me mučiti svaki dan kad ga vidim, svjesna da više nije moje. Ali, odem li, morat ću napustiti i Maxona, koji je moj najbolji prijatelj, a možda i više od toga. Nisam mogla samo otići. Osim toga, kako bih mu to objasnila a da mu ne kažem da je Aspen ovdje? I moja obitelj. Možda je iznos na čekovima koje dobivaju sad nešto manji, ali barem ih dobivaju. May mi je pisala da tata ove godine obećava najbolji Božić koji smo ikad imali, ali ja sam bila sigurna da je to zbog pretpostavke da možda ni jedan drugi Božić više neće biti tako dobar. Odem li, tko zna koliko će novca moja prošla slava donijeti mojoj obitelji? Morali smo uštedjeti najviše što možemo. - Nije ti se svidio, zar ne? - upitao je Maxon gotovo dva sata kasnije. - Ha? - Film. Nisi se nijednom nasmijala. - Oh. - Pokušala sam se sjetiti bilo čega iz filma, barem jedne scene za koju bih rekla da mi se svidjela. Nisam se mogla sjetiti ničega. - Mislim da danas jednostavno nisam baš raspoložena. Oprosti što si potratio poslijepodne. 183 Izbor


- Glupost. - Maxon se nije obazirao na moju potištenost. - Jednostavno uživam u tvom društvu. Iako bi možda trebala malo odrijemati prije večere. Blijeda si. Kimnula sam. Razmišljala sam da odem u svoju sobu i više nikad ne izađem iz nje.

184 Kiera Cass


DVADESET PRVO POGLAVLJE

N

a kraju sam odlučila da se neću skrivati u sobi. Umjesto nje, odabrala sam Žensku dvoranu. Obično sam jurcala naokolo cijeli dan, posjećivala knjižnice, šetala s Marlee ili se čak vraćala u sobu podružiti se sa sluškinjama. Ali sad sam koristila Žensku dvoranu kao špilju. Muškarcima je bio zabranjen ulazak u nju bez kraljičina izričita dopuštenja, čak i stražarima. Bila je savršena. No dobro, bila je savršena tri dana. S toliko puno djevojaka, bilo je pitanje vremena kad će neka imati rođendan. Krissin je bio u četvrtak. Pretpostavila sam da je to spomenula Maxonu - koji kao da nikad nije propuštao priliku da nekome nešto daruje - i rezultat je bila obvezatna proslava za sve Odabrane. Zbog toga se četvrtak pretvorio u mahnito jurcanje djevojaka iz jedne sobe u drugu, raspitujući se što će koja odjenuti ili nagađajući koliko će proslava biti otmjena. Nije se činilo da se zahtijevaju darovi, ali odlučila sam da ću za Kriss svejedno učiniti nešto lijepo. Na dan proslave, odjenula sam jednu od svojih omiljenih dnevnih haljina i zgrabila violinu. Odšuljala sam se u Veliku dvoranu, kradom pogledavajući iza ugla prije nego što sam krenula. Kad sam stigla do prostorije, još jednom sam provjerila stražare koji su stajali uza zidove. Srećom, Aspena nije bilo na vidiku, a ja sam se morala nasmijuljiti vidjevši toliko muškaraca u odorama. Zar očekuju pobunu ili što slično? Velika dvorana bila je divno ukrašena. Na zidovima su visjele posebne vaze s ogromnim aranžmanima bijelog i žutog cvijeća, a slični buketi nalazili su se i u posudama po cijeloj prostoriji. Preko prozora, komada zida i uglavnom svega što se nije micalo bili su prebačeni vijenci. Postavljeno je nekoliko malih stolova, prekrivenih stolnjacima jarkih boja. Na njima su svjetlucali konfeti. Kićene mašne resile su naslone stolica. U jednom kutu, ogromna torta, bojama u skladu s bojama u prostoriji, čekala je da je slavljenica razreže. Na stoliću pokraj nje nalazilo se nekoliko rođendanskih darova. Gudački kvartet postavljen je uza zid, što je moj pokušaj da Kriss nešto darujem učinilo besmislenim. Prostorijom je kružio fotograf, hvatajući trenutke za oko javnosti. Vladalo je živahno raspoloženje. Tiny - koja se dosad uspjela zbližiti samo sa Marlee - razgovarala je s Emmicom i Jennom i izgledala živahnije nego što sam je ikada prije vidjela. Marlee je stajala uz prozor i izgledala kao jedan od brojnih 185 Izbor


stražara načičkanih uza zid. Nije ni pokušavala napustiti svoje odabrano mjesto, ali je zaustavljala sve koji su prolazili pokraj nje kako bi malo porazgovarala. Skupina Trojki - Kayleigh, Elizabeth i Emily - sve su se okrenule prema meni i nasmiješile. Uzvratila sam im na isti način. Danas su sve djevojke izgledale prijateljski raspoložene i sretne. Osim Celeste i Bariel. Njih dvije obično su bile nerazdvojne, ali danas su stajale svaka na svojoj strani prostorije. Bariel je razgovarala sa Samanthom, a Celeste je sjedila sama za stolom, čvrsto držeći kristalnu čašu s tamnocrvenom tekućinom. Očito mi je promaknulo nešto što se dogodilo između jučerašnje večere i današnjeg poslijepodneva. Uzela sam kutiju s violinom i prišla Marlee. - Bog, Marlee. Prava proslava, je li? - upitala sam odlažući violinu. - I te kako. - Zagrlila me je. - Čula sam da će Maxon kasnije svratiti kako bi osobno poželio Kriss sretan rođendan. Nije li to slatko? Kladim se da ima i dar. Marlee je nastavila na svoj tipičan, zanesen način. Još uvijek sam se pitala koja je njezina tajna, ali vjerovala sam da će sama načeti tu temu bude li doista željela razgovarati o njoj. Nekoliko minuta razgovarale smo o nevažnim sitnicama dok nismo čule opći žamor u prednjem dijelu prostorije. Obje smo se okrenule i Marlee je ostala smirena, ali moje raspoloženje posve je splasnulo. Kriss je krajnje strateški odabrala haljinu. Sve smo odjenule dnevne haljine kratke i djevojačke - a ona je ušetala u haljini do poda. Iako, dužina nije bila problem. Problem je bio u tome što je njezina haljina bila bež, gotovo bijela. Kosu je ukrasila nizom žutih dragulja poredanih jedan uz drugi na čelu, što je podsjećalo na krunu. Izgledala je zrelo, kraljevski, kao mladenka. Iako nisam bila posve sigurna kome pripada moje srce, osjetila sam žalac ljubomore. Ni jedna od nas ostalih cura nikad neće imati sličan trenutak. Ma koliko se proslava ili svečanih večera održi, bilo bi jadno pokušati oponašati Krissin izgled. Vidjela sam kako se Celestina ruka - ona kojom nije držala čašu stišće u šaku. - Izgleda doista lijepo - čeznutljivo je komentirala Marlee. - I više nego lijepo - odgovorila sam. Proslava se nastavila, a Marlee i ja smo uglavnom promatrale mnoštvo. Iznenadila sam se - i postala sumnjičava - vidjevši kako se Celeste ne odvaja od Kriss i govori kao navijena dok Kriss kruži prostorijom i svima zahvaljuje na dolasku, iako zapravo nismo imale izbora. 186 Kiera Cass


Na kraju je stigla i do stražnjeg ugla u kojem smo stajale Marlee i ja, upijajući toplo sunčevo svjetlo koje je dopiralo kroz prozore. Kao i uvijek, Marlee je zagrlila Kriss. - Sretan rođendan! - zacičala je. - Hvala ti! - odvratila je Kriss, jednako srdačno i ushićeno kao i Marlee. - Znači, danas si napunila devetnaest? - upitala je Marlee. - Da. Ne bih mogla poželjeti bolji način da to proslavim. Baš mi je drago što fotografiraju. Mojoj će se mami silno svidjeti! Iako smo dobrog financijskog stanja, nikad nismo imali novca za ovakvu proslavu. Prekrasna je! - Kriss je bila ushićena. Bila je Trojka. U njezinu životu nije postojalo ni približno onoliko ograničenja kao u mojemu, ali rekla bih da bi nešto ovako raskošno bilo teško opravdati. - Impresivno je - zamijetila je Celeste. - Za svoj rođendan prošle godine priredila sam crno-bijeli tulum. Ikakav trag boje i ne bi ti bilo dopušteno ni da proviriš. - Vau - šapnula je Marlee, a u toj kratkoj riječi očito se čula zavist. - Bilo je fantastično. Birana hrana, dramatično osvjetljenje i glazba! Znate, Tessa Tamble doletjela je posebno za tu prigodu. Čule ste za nju, zar ne? Bilo je nemoguće ne znati za Tessu Tamble. Imala je najmanje deset hitova. Ponekad su na telki prikazivali njezine videospotove, iako ih je mama gledala prijekim okom. Držala je da smo mi beskonačno talentiranije od ikoga kao Tessa i beskrajno ju je iritiralo što je Tessa slavna i bogata, a mi nismo, iako se u osnovi bavimo istim poslom. - Ona mi je najdraža pjevačica! - uzviknula je Kriss. - Dakle, Tessa je prisna prijateljica moje obitelji pa je doletjela i pjevala na mom tulumu. Hoću reći, nismo valjda smjeli dopustiti da nam hrpa dosadnih Petica isisa svu živost iz prostorije. Marlee me brzo pogledala. Vidjela sam da joj je neugodno zbog mene. - Ops! - dodala je Celeste, gledajući me. - Zaboravila sam. Nisam te željela uvrijediti. Prijetvorna slatkoća njezina glasa bila je da poludiš. Ponovno sam se našla u iskušenju da je odalamim, ali zaključila sam da je pametnije odustati. - Nisam se uvrijedila - odgovorila sam najsmirenije što sam mogla. - Celeste, što ti točno radiš kao Dvojka? Hoću reći, na radiju nikad nisam čula tvoju glazbu. 187 Izbor


- Manekenka sam - odgovorila je tonom koji je implicirao da sam to trebala i sama znati. - Zar nisi vidjela moje reklame? - Ne mogu reći da jesam. - Oh, naravno, ti si Petica. Vi si valjda ne možete priuštiti časopise. To me je zaboljelo jer je bila istina. May je obožavala pogledavati časopise svaki put kad bi prolazile pokraj trgovine, ali nismo imale apsolutno nikakvog razloga kupovati ih. Kriss, koja je ponovno preuzela ulogu domaćice, promijenila je temu. - Znaš, America, željela sam te pitati na što si se usredotočila kao Petica? - Na glazbu. - Trebala bi nam jednom svirati! Uzdahnula sam. - Zapravo, donijela sam violinu da ti danas sviram. Mislila sam da bi ti to bio lijep dar, ali već imaš kvartet pa sam zaključila... - Sviraj nam! - zamolila je Marlee. - Molim te, America, rođendan mi je! - pridružila joj se Kriss. - Ali već imaš... - Moji prosvjedi nisu imali učinka. Kriss i Marlee već su ušutkale kvartet i natjerale sve djevojke da dođu u stražnji dio prostorije. Neke su cure raširile haljine i sjele na pod, dok su druge privukle nekoliko stolica. Kriss je stajala nasred mnoštva, uzbuđeno stišćući ruke, a Celeste se držala uz nju s kristalnom čašom iz koje je tek trebala otpiti gutljaj. Kad su se djevojke smjestile, pripremila sam violinu. Četvorica mladića koji su ranije svirali i sami su prišli kako bi me podržali, a onih nekoliko sluga koji su zaposleno trčkarali prostorijom posve se umirilo. Duboko sam udahnula i podigla violinu do brade. - Za tebe - rekla sam, gledajući Kriss. Pustila sam da gudalo načas oklijeva iznad žica, zatvorila oči i glazba je navrla. Neko vrijeme nisu postojali ni zlobna Celeste, ni Aspen koji vreba negdje u palači, ni pobunjenici koji žele osvojiti palaču. Nije postojalo ništa osim jedne savršene note koja se stapala u drugu kao da se boje da bi se jedna bez druge mogle izgubiti u vremenu. Ali držale su se zajedno i dok su plovile sve dalje, ovaj dar koji je trebao biti namijenjen Kriss postao je dar meni samoj. Ja možda jesam Petica, ali nisam bezvrijedna.

188 Kiera Cass


Nekoliko kratkih, divnih trenutaka svirala sam skladbu poznatu mi kao očev glas ili miris moje djevojačke sobe i pustila da dođe svom neizbježnom kraju. Još jednom sam povukla gudalo preko žica i podigla ga u zrak. Okrenula sam se pogledom tražeći Kriss u nadi da je uživala u svom daru, ali nisam ni vidjela njezino lice. Iza mnoštva djevojaka stajao je Maxon. Bio je u sivom odijelu s kutijom pod rukom. Očito dar za Kriss. Djevojke su ljubazno pljeskale, ali ja nisam zamjećivala taj zvuk. Vidjela sam samo da je na Maxonovu licu izraz pun strahopoštovanja, koji se polako pretvorio u osmijeh, osmijeh ni za koga drugog osim mene. - Vaše Veličanstvo - rekla sam i napravila kniks. Ostale su se djevojke ušeprtljile pozdraviti Maxona. Usred svega toga, začuo se užasnut vrisak. - Oh, ne! Kriss, tako mi je žao. Nekoliko je djevojaka zapanjeno zadahtalo i kad se Kriss okrenula prema meni, shvatila sam zašto. Njezina prekrasna haljina bila je zamrljana na prednjici Celestinim punčem. Činilo se kao da je Kriss netko probo. - Oprosti, jednostavno sam se prebrzo okrenula. Nisam to učinila namjerno, Kriss. Dopusti da ti pomognem. - Neupućenoj osobi, Celestin glas vjerojatno je zvučao iskreno, ali ja sam ga prozrela. Kriss je prekrila usta dlanom rasplakavši se i istrčala iz dvorane, čime je proslava bila završena. Maxonu na čast, pošao je za njom, iako sam ja priželjkivala da ostane. Celeste se opravdavala pred svim djevojkama koje su bile voljne slušati je, govoreći kako je riječ o običnoj nezgodi. Tuesday je kimala glavom i rekla da je sve vidjela, ali ostale su djevojke uglavnom kolutale očima i ovjesile ramena tako da je njezina podrška bila besmislena. Tiho sam odložila violinu i zaputila se prema izlazu. Marlee me uhvatila za ruku. - Netko bi trebao učiniti nešto s Celeste. Ako je Celeste sposobna natjerati na nasilje nekoga tako milog kao što je Anna, ako misli da je prihvatljivo skinuti mi haljinu s leđa ili dovesti nekoga tako dobrog kao Marlee do ruba gnjeva, tad je ona doista previše za Izbor. Morala sam izbaciti tu curu iz palače.

189 Izbor


DVADESET DRUGO POGLAVLJE

M

axone, kažem ti da to nije bila nezgoda. - Ponovno smo bili u vrtu, neposredno prije Vijesti. Cijeli dan nije mi se ukazala prilika porazgovarati

s njim.

- Ali izgledala je postiđeno i silno se ispričavala - odvratio je. - Kako je moglo biti išta drugo osim nezgode? Uzdahnula sam. - Kažem ti. Celeste vidim svaki dan i to je bio njezin podmukao način da upropasti Krissin trenutak u središtu pozornosti. Silno je natjecateljski nastrojena i želi pobijediti pod svaku cijenu. - Ako je željela odvratiti moju pozornost od Kriss, nije joj uspjelo. S tom sam curom proveo gotovo sat vremena. I moram priznati da je bilo vrlo ugodno. Nisam željela slušati o tome. Znala sam da između nas postoji nešto malo i tanahno, i nisam se željela baviti ičim što bi to moglo promijeniti. Ne dok ne doznam što zapravo želim. - Što je onda s Annom? - upitala sam. - S kime? - S Annom Farmer. Udarila je Celeste i ti si je izbacio, sjećaš se? Znam da je Anna morala biti izazvana. - Jesi li čula Celeste da joj nešto govori? - Zvučao je sumnjičavo. - Zapravo... nisam. Ali znam kakva je Anna i znam kakva je Celeste. Kažem ti, Anna nije osoba koja bi samo tako nekoga udarila. Celeste joj je sigurno rekla nešto bezdušno kad je tako reagirala. - America, svjestan sam da ti s curama provodiš više vremena od mene, ali koliko ih dobro doista poznaješ? Ti se voliš skrivati u svojoj sobi ili knjižnicama. Usuđujem se reći da ti je karakter tvojih sluškinja bolje poznat od karaktera ijedne od Odabranih. Vjerojatno je bio u pravu, ali nisam željela ustuknuti. - To nije pošteno. Bila sam u pravu za Marlee, zar ne? Ne misliš li da je draga? Napravio je grimasu. - Da... valjda jest. - Zašto mi onda ne želiš vjerovati kad ti kažem da je ono što je Celeste učinila bio proračunat potez?

190 Kiera Cass


- America, ja ne mislim da ti lažeš. Siguran sam da se tebi to činilo proračunatim potezom. Ali Celeste je bilo žao. Osim toga, prema meni je uvijek jedino i samo dobrohotna. - Kladim se da jest - ispod glasa sam promrmljala. - Sad je dosta - s uzdahom je rekao Maxon. - Ne želim razgovarati o drugim djevojkama. - Maxone, ona mi je pokušala uzeti haljinu - požalila sam se. - Rekao sam da ne želim razgovarati o njoj - silovito je odvratio. Nato mi je puknuo film. Srdito sam otpuhnula i podigla ruke u zrak, pa ih odmah potom spustila, pljesnuvši se po nogama. Bila sam toliko frustrirana da mi je došlo da zaurlam. - Ako ćeš se ovako ponašati, naći ću nekoga tko želi moje društvo. - Udaljio se. - Hej! - zazvala sam ga. - Ne! - Okrenuo se prema meni i obratio mi se silovitije nego što sam ikad zamišljala da bi mogao. - Zaboravljate se, lady America. Bilo bi dobro za vas da se sjetite da sam budući kralj Illée. Praktički sam vladar i gospodar ove države i neka budem proklet ako dopustim da se u mojoj kući prema meni ovako ponašate. Ne morate se slagati s mojim odlukama, ali pridržavat ćete ih se. Okrenuo se i otišao, ne vidjevši ili ne mareći za suze u mojim očima. Tijekom večere nijednom nisam pogledala u njegovu smjeru, ali tijekom Vijesti bilo je teško ne pogledati ga. Dvaput sam ga uhvatila kako me promatra i oba se puta povukao za uho. Nisam mu uzvratila istim pokretom. Nisam željela razgovarati s njim. Ionako sam mogla samo pretpostaviti da će me još grditi, a to mi nije trebalo. Kad sam kasnije krenula prema svojoj sobi, bila sam toliko ljuta na Maxona da nisam mogla jasno razmišljati. Zašto me ne želi poslušati? Misli li da sam lažljivica? Još gore, misli li da je Celeste ispod časti lagati? Možda je Maxon samo tipičan frajer, a Celeste je lijepa cura pa je na kraju to pobijedilo. Bez obzira na sve njegove priče o tome kako želi srodnu dušu, možda samo želi seksualnu partnericu. A ako je on takva osoba, zašto se uopće zamaram time? Glupača, glupača, glupača! Poljubila sam ga! Rekla mu da bude strpljiv! A zbog čega? Jednostavno sam... Skrenula sam iza ugla prema svojoj sobi, a Aspen je čekao pred mojim vratima. Sav se moj bijes otopio u neobičnu nesigurnost. Stražari su u pravilu gledali ravno 191 Izbor


ispred sebe i stajali u položaju mirno, ali on je gledao ravno u mene s nekim nedokučivim izrazom lica. - Lady America - šapnuo je. - Časniče Legeru. Iako to nije bio njegov posao, nagnuo se i otvorio mi vrata. Polako sam prošla pokraj njega, gotovo u strahu okrenuti mu leđa, bojeći se da nije stvaran. Ma koliko sam ga pokušavala držati izvan svojih misli i srca, u tom sam trenu samo željela da bude sa mnom. Dok sam prolazila, čula sam kako uzdiše tik uz moju kosu. Prošli su me trnci. Uputio mi je još jedan netremičan pogled i polako zatvorio vrata. Bilo je besmisleno pokušati zaspati. Satima sam se prevrtala po krevetu dok su se misli o Maxonovoj gluposti i Aspenovoj blizini hrvale u mojoj glavi. Nisam znala što učiniti ni s jednim ni s drugim. Ta su me razmišljanja toliko izjedala da nisam ni shvatila da mozgam i kolebam se sve do iza dva sata ujutro. Uzdahnula sam. Moje će se sluškinje sutra morati dodatno potruditi kako bih izgledala dobro. Najednom sam ugledala svjetlo iz hodnika. Toliko tiho da mi se činilo da sanjam, Aspen je odškrinuo vrata, ušao u moju sobu i zatvorio vrata iza svojih leđa. - Aspene, što to radiš? - šapnula sam kad mi je počeo prilaziti. - Bit ćeš u gadnoj nevolji uhvate li te ovdje! Bez riječi je nastavio hodati prema meni. - Aspene? Zaustavio se ispred mog kreveta i tiho odložio svoje koplje na pod. - Voliš li ga? Pogledala sam Aspenove duboke oči koje su se jedva vidjele u mraku. Na djelić sekunde, nisam znala što odgovoriti. - Ne. Povukao je prekrivače s moga tijela pokretom koji je istodobno bio graciozan i nasilan. Trebala sam prosvjedovati, ali nisam. Stavio je dlan na moj zatiljak i privukao moje lice k svojemu. Grozničavo me poljubio i sve dobro na svijetu sjelo je na svoje mjesto. Više nije mirisao na sapun kućne izrade i bio je snažniji nego prije, ali svaki njegov pokret, svaki njegov dodir bio mi je poznat.

192 Kiera Cass


- Ubit će te zbog ovoga što činiš - prodahtala sam u kratkom trenutku kad su njegove usne odlutale na moj vrat. - Ionako ću umrijeti ako to ne učinim. Pokušala sam prikupiti snagu i reći mu da prestane, ali znala sam da će moji pokušaji biti mlaki. Ovo što smo činili iz tisuću je razloga bilo pogrešno - kršili smo mnoštvo pravila; koliko je meni bilo poznato, Aspen je imao novu djevojku; Maxon i ja gajimo određene osjećaje jedno prema drugome - ali nisam mogla mariti. Bila sam toliko ljuta na Maxona, a Aspenov je zagrljaj bio tako silno utješan, da sam jednostavno dopustila da njegove ruke putuju mojim nogama. Iznenadila sam se koliko je sad drukčije. Nikada prije nismo imali toliko prostora. Čak i s Aspenovim rukama na tijelu, osjećala sam kako mi se sve ostalo roji po glavi. Bila sam ljuta na Maxona, na Celeste, ljuta i na Aspena. Kvragu, bila sam ljuta na Illéu. Nastavili smo se ljubiti i ja sam se rasplakala. Aspen nije odvajao usne od mojih i uskoro su neke od suza bile njegove. - Mrzim te, znaš? - rekla sam. - Znam, Mer, znam. Mer. Kad me je tako milovao, zvao me tim imenom, imala sam osjećaj kao da sam u nekom drugom svijetu. Ma koliko bila uzrujana, s Aspenom sam se osjećala kao kod kuće. Nastavili smo tako gotovo petnaest minuta, kad se on napokon pribrao. - Moram se vratiti, uhvatit će me stražar u obilasku. - Molim? - Postoje stražari koji nasumce obilaze palaču. Mogao bih imati dvadeset minuta, mogao bih imati sat vremena. Ako je obilazak kratak, imam manje od pet minuta. - Požuri! - poticala sam ga, skočivši iz kreveta zajedno s njim kako bih mu pomogla popraviti frizuru. Zgrabio je svoje koplje i zajedno smo potrčali prema vratima. Prije nego što ih je otvorio, ponovno me je privukao u zagrljaj i poljubio. Imala sam osjećaj kao da mi venama teče čisto sunčevo svjetlo. - Ne mogu vjerovati da si ovdje - rekla sam. - Kako si završio u straži u palači? Slegnuo je ramenima. - Čini se da sam prirodni talent. Sve novake odvezu zrakoplovima na obuku u Whites. America, sve je bilo prekriveno snijegom! Pravim dubokim snijegom, ni najmanje nalik onome kakav pada kod nas. Svi 193 Izbor


novi stražari dobivaju hranu, obuku i moraju proći ispite. Daju nam i neke injekcije. Ne znam što je u njima, ali brzo sam ojačao. Dobar sam borac i pametan sam. Imao sam najbolje rezultate u klasi. Ponosno sam se nasmiješila. - To me ni najmanje ne čudi. - Ponovno sam ga poljubila. Aspen je oduvijek bio previše dobar za život Šestice. Otvorio je vrata i provjerio hodnik. Činilo se da nema nikoga. - Toliko ti toga želim reći. Moramo razgovarati - šapnula sam. - Znam. I hoćemo. Trebat će mi neko vrijeme, ali vratit ću se. Ne večeras. Ne znam kad, ali uskoro. - Ponovno me poljubio, tako žestoko da me umalo zaboljelo. - Nedostajala si mi - šapnuo je u moja usta i vratio se na svoj položaj. U krevet sam se vratila posve ošamućena. Nisam mogla vjerovati što sam upravo učinila. Dio mene - vrlo uzrujan dio - mislio je da je Maxon ovo zaslužio. Ako želi poštedjeti Celeste i mene poniziti, tad ja sigurno neću još dugo biti dio Izbora. Ako se na nju pravila ne odnose, ni mene više ništa ne sprječava. Problem riješen. Najednom mrtva umorna, zaspala sam u hipu.

194 Kiera Cass


DVADESET TREĆE POGLAVLJE

K

ad sam se sutradan ujutro probudila, osjećala sam se pomalo krivom. Čak i preplašenom. To što jučer nisam uzvratila na Maxonovo potezanje uha nije značilo da on ne može doći u moju sobu kad god poželi. Tako smo lako mogli biti uhvaćeni. Da itko zna što sam učinila... To je bila izdaja. A u palači se s izdajom obračunavalo na samo jedan način. Ali drugi dio mene nije mario. U nejasnim trenucima buđenja, u mislima sam vidjela svaki izraz u Aspenovim očima, svaki dodir, svaki poljubac. Silno mi je nedostajao. Poželjela sam da smo imali više vremena za razgovor. Doista sam morala znati što Aspen misli, iako mi je prošla noć dala neke nagovještaje. Jednostavno je bilo posve nevjerojatno - nakon što sam se onoliko trudila ne željeti ga - da bi on mene još uvijek mogao željeti. Bila je subota i trebala sam otići u Žensku dvoranu, ali jednostavno nisam mogla podnijeti pomisao na to. Morala sam razmisliti, a znala sam da to neće biti moguće dolje u dvorani među djevojkama koje stalno blebeću. Kad su došle moje sluškinje, rekla sam im da me boli glava i da ću ostati u krevetu. Bile su jako uslužne, donijele mi hranu i očistile sobu najtiše što su mogle, i osjećala sam se gotovo loše jer sam im lagala. Međutim, morala sam. Nisam se mogla suočiti s kraljicom i curama i možda Maxonom dok su mi misli tako čvrsto prikovane uz Aspena. Zatvorila sam oči, ali nisam spavala. Pokušala sam shvatiti kako se točno osjećam. Međutim, nisam baš daleko odmaknula, kad se začulo kucanje na vratima. Okrenula sam se na leđa i ugledala Annino lice koje me je nijemo pitalo treba li otvoriti vrata. Brzo sam se uspravila u sjedeći položaj, zagladila kosu i kimnula joj glavom. Molila sam se da to nije Maxon - bojala sam se da će mi na licu pročitati zločine koje sam počinila - ali nisam bila spremna vidjeti kako u moju sobu ulazi Aspen. Osjetila sam kako sam se dodatno uspravila i nadala sam se da moje sluškinje to nisu primijetile. - Ispričavam se, gospođice - obratio se on Anni. - Ja sam časnik Leger. Došao sam razgovarati s lady Americom o nekim mjerama osiguranja.

195 Izbor


- Naravno - odvratila je Anne, smješkajući se vedrije nego inače i pokazala Aspenu da uđe. U kutu sam opazila Mary koja je lagano gurnula laktom Lucy. Lucy se tiho zahihotala. Kad je čuo taj zvuk, Aspen se okrenuo prema njima i dodirnuo svoju kapu. Dame. Lucy je pognula glavu, a Maryni obrazi izgledali su crveniji od moje kose, ali nisu mu ništa odgovorile. Iako je i Anne po svemu sudeći bila očarana Aspenovim izgledom, ona je barem bila dovoljno pribrana nešto kazati. - Gospođice, da odemo? Razmislila sam. Nisam željela da to bude previše očito, ali bilo bi lijepo imati malo privatnosti. - Samo nakratko. Sigurna sam da me časnik Leger neće dugo trebati - odlučila sam i njih tri odmah su odmaglile iz sobe. Kad su nestale iza vrata, Aspen je progovorio. - Bojim se da griješiš. Potrajat će. - Namignuo mi je. Odmahnula sam glavom. - Još uvijek ne mogu vjerovati da si ovdje. Ne trateći ni časak, Aspen je skinuo kapu i sjeo na rub mog kreveta, namjestivši ruke tako da su nam se prsti ovlaš dodirivali. - Nikad nisam mislio da ću poziv u vojsku smatrati blagoslovom, ali ako mi daje priliku da ti se ispričam, bit ću zauvijek zahvalan na njemu. Bila sam toliko zaprepaštena da nisam mogla prozboriti. Aspen mi se zagledao u oči. - Molim te, oprosti mi, Mer. Bio sam jako glup i otkad sam se spustio onim ljestvama kajem se zbog one noći u kućici na drvetu. Bio sam previše tvrdoglav išta reći, a onda je izvučeno tvoje ime... Nisam znao što bih učinio. - Nakratko je zašutio. Činilo se da su mu u očima suze. Je li moguće da je Aspen plakao zbog mene kao što sam ja plakala zbog njega? - Još uvijek sam zaljubljen u tebe. Ugrizla sam se za usnicu, susprežući suze. Ali prije nego što sam uopće mogla razmišljati o onome što mi je rekao, u jedno sam morala biti sigurna. - A Brenna? Lice mu se snuždilo. - Što s njom? Nesigurno sam uzdahnula. - Vidjela sam vas zajedno na trgu kad sam odlazila. Je li to gotovo?

196 Kiera Cass


Aspen je zaškiljio razmišljajući i prasnuo u smijeh. Prekrio je usta dlanovima i srušio se leđima na krevet, a onda se naglo uspravio i upitao: - Zar to misliš? Oh, Mer, Brenna je umalo pala. Spotaknula se, a ja sam je uhvatio. - Spotaknula? - Da, trg je bio prepun, ljudi su praktički stajali jedni na drugima. Srušila se na mene i našalila kako je prava nespretnjakovićka, a znaš da je to za Brennu istina čak i kad ima dobar dan. Sjetila sam se onog dana kad se činilo da se jednostavno stropošala s pločnika bez ikakva razloga. Zašto mi to ranije nije palo na pamet? - Čim sam se oslobodio, pojurio sam prema pozornici. Sjećala sam se tih trenutaka, Aspenova očajničkog pokušaja da mi se približi. Nije ni najmanje glumatao. Nasmiješila sam se. - A što si planirao kad stigneš do pozornice? Slegnuo je ramenima. - To zapravo nisam uspio smisliti. Razmišljao sam preklinjati te da ostaneš. Bio sam spreman napraviti idiota od sebe, ako bi to značilo da nećeš ući u onaj automobil. Ali ti si izgledala jako ljuta... shvaćam zašto. - Uzdahnuo je. - Na kraju to jednostavno nisam mogao učiniti. Osim toga, možda bi ovdje bila sretna. - Osvrnuo se po prostoriji pogledom prelazeći preko svih lijepih stvari koje su privremeno bile moje. Shvaćala sam zašto je mislio da bih u palači mogla biti sretna. - Potom sam pomislio da bih te mogao ponovno osvojiti jednom kad se vratiš kući. - U glasu mu se najednom začula zabrinutost. - Bio sam siguran da ćeš se željeti izvući i vratiti kući čim je prije moguće. Ali nisi to učinila. Zastao je i pogledao me, ali srećom nije upitao koliko smo Maxon i ja bliski. Nešto od toga već je vidio, ali nije znao da smo se poljubili ili da imamo tajne znakove, a ja se nisam željela naći u situaciji u kojoj ću to morati objašnjavati. - Nakon toga sam dobio poziv u vojsku i zaključio da bi bilo nepošteno i pomisliti da ti pišem. Mogao sam poginuti. Nisam želio da me ponovno zavoliš i onda... - Da te ponovno zavolim? - u nevjerici sam upitala. - Aspene, nikad te nisam prestala voljeti. Brzim, ali nježnim pokretom, Aspen se nagnuo prema meni i poljubio me. Položio je dlan na moj obraz držeći me uza se i moje tijelo preplavila je svaka minuta koju smo proveli zajedno u protekle dvije godine. Bila sam silno zahvalna što nisu izgubljene. - Žao mi je - promrmljao je između poljubaca. - Tako mi je žao, Mer. 197 Izbor


Odmaknuo se kako bi me pogledao s laganim osmijehom na savršenom licu, očima me pitajući upravo ono o čemu sam i sama razmišljala: Što ćemo sad? Upravo u tom trenu otvorila su se vrata i ja sam se užasnula kad su moje sluškinje opazile koliko mi je Aspen blizu. - Hvala Bogu da ste se vratile! - rekao im je čvršće mi pritišćući obraz dlanom, prije nego što ga je podigao na moje čelo. - Ne bih rekao da imate vrućicu, gospođice. - Što se dogodilo? - upitala je Anne, a lice joj se namrštilo od zabrinutosti dok je hitala prema mom krevetu. Aspen je ustao. - Rekla je da se čudno osjeća, spomenula je glavu. - Je li vam se glavobolja pogoršala, gospođice? - upitala je Mary. - Izgledate stravično blijedi! Kladim se da sam i bila stravično blijeda. Nedvojbeno mi je iz lica nestala svaka kapljica krvi čim su nas one ugledale zajedno. Ali Aspen, tako smiren pod pritiskom, sve je popravio u djeliću sekunde. - Idem po lijek - oglasila se Lucy brzajući u kupaonicu. - Ispričajte me, gospođice - obratio mi se Aspen kad su se moje sluškinje dale na posao. - Ne želim vas više ometati. Vratit ću se kad vam bude bolje. U njegovim sam očima vidjela ono isto lice koje sam u kućici na drvetu poljubila tisuću puta. Svijet oko nas bio je posve nov, ali naša je povezanost bila ista kao i uvijek. - Hvala vam, časniče - slabašno sam odvratila. On mi se lagano naklonio i otišao. Moje su se dvorkinje odmah uskomešale oko mene, nastojeći izliječiti boljku koje nije ni bilo. Glava me nije boljela, ali srce jest. Žudnja za Aspenovim rukama obuzela me svom silinom, kao da me nikad nije ni napustila.

Probudila me je Annina ruka na ramenu koja me grubo protresla usred noći. - Što?... - Gospođice, molim vas, morate odmah ustati! - Glas joj je bio izbezumljen, promukao od prestravljenosti. 198 Kiera Cass


- Što se dogodilo? Jesi li ozlijeđena? - Napadaju nas. Moramo vas odvesti u podrum. Osjećala sam se omamljeno, nisam bila sigurna da sam je dobro čula. Ali primijetila sam da Lucy koja je stajala iza nje već plače. - Jesu li u palači? - upitala sam u nevjerici. Lucyn prestrašen jauk bio je jedina potvrda koja mi je trebala. - Što nam je sada činiti? - upitala sam. Nagli nalet adrenalina posve me je razbudio i skočila sam iz kreveta. Čim sam se uspravila, Mary mi je gurnula stopala u cipele, a Anne navukla ogrtač. Jedino o čemu sam mogla misliti bilo je Sjever ili Jug? Sjever ili Jug? - Ovdje u kutu postoji prolaz. Odvest ću vas ravno do skloništa u podrumu. Stražari već čekaju. Kraljevska obitelj već se trebala spustiti, kao i većina djevojaka. Požurite, gospođice. - Anne me je izvukla na hodnik i gurnula dio zida. Okrenuo se, kao skriveni prolaz iz kakva detektivskog romana. Naravno, iza zida me je čekalo stubište. Dok sam stajala pred njim, Tiny je poput strijele izjurila iz svoje sobe i odbrzala stubama u podrum. - U redu, idemo - rekla sam. Anne i Mary pogledale su me zinuvši od čuda. Lucy se tresla toliko da je jedva stajala na nogama. - Idemo - ponovila sam. - Ne, gospođice. Mi idemo na drugo mjesto. Morate požuriti prije nego što stignu ovamo. Molim vas! Znala sam da će, budu li pronađene, u najboljem slučaju biti ozlijeđene. U najgorem će slučaju umrijeti. Nisam mogla podnijeti da im itko naudi. Možda sam bila drsko samouvjerena, možda umišljena, ali ako je Maxon dosad za mene učinio sve ono što je učinio, možda će mu moje sluškinje biti važne jednako kao meni. Čak i ako smo sad u svađi. Možda nisam smjela računati na njegovu toliku velikodušnost, ali nisam ih namjeravala ostaviti. Od straha sam se brže pokrenula. Zgrabila sam Anne za ruku i gurnula je u prolaz. Zateturala je i nije me mogla zaustaviti kad sam ščepala Mary i Lucy. - Pokret! - rekla sam im. Krenule su, ali Anne je prosvjedovala cijelim putem. - Neće nam dopustiti da uđemo, gospođice! To je sklonište samo za obitelj... Otjerat će nas! - Nisam ni najmanje marila za njezine riječi. Ma kakvo bilo sklonište mojih sluškinja, nema šanse da je jednako sigurno kao ono u koje se sklonila kraljevska obitelj.

199 Izbor


Stubište je bilo osvijetljeno svakih nekoliko metara, ali ja sam svejedno nekoliko puta umalo pala od prevelike žurbe. Um mi se zamračio od brige. Koliko su duboko pobunjenici prodrli u ranijim napadima? Znaju li da postoje ovi prolazi do sigurnih utočišta? Lucy je bila napola paralizirana i ja sam je vukla za sobom kako bismo sve ostale zajedno. Nisam znala koliko nam je vremena trebalo da stignemo do dna, ali na kraju se uski prolaz otvorio u pećinu načinjenu ljudskom rukom. Vidjela sam i druga stubišta i ostale djevojke koje su trčale iza nečega nalik šezdeset centimetara debelim vratima. Otrčale smo u sklonište. - Hvala vam što ste dovele ovu djevojku. Možete ići - obratio se jedan stražar mojim dvorkinjama. - Ne! One su sa mnom. Ostaju - autoritativno sam odvratila. - Gospođice, one imaju svoja skloništa - odgovorio mi je. - U redu. Ako one ne mogu unutra, ne idem ni ja. Sigurna sam da će princ Maxon biti sretan kada dozna da me nema zbog vas. Idemo, moje dame. Povukla sam Mary i Lucy za ruku. Anne je od prepasti stajala kao ukopana. - Čekajte! Čekajte! U redu, uđite. Ali bude li to ikome predstavljalo problem, vi ste krivi. - Nema problema - odvratila sam. Okrenula sam djevojke i ušla u sklonište visoko podignute glave. U skloništu je vladao žamor. Neke su se cure šćućurile zajedno i plakale, druge su molile. Vidjela sam da kralj i kraljica sjede sami, okruženi stražarima. Pokraj njih, Maxon je držao Elayninu ruku. Izgledala je pomalo potresena, ali njegov dodir očito ju je smirivao. Pogledala sam položaj kraljevske obitelji... tako blizu vratima. Pitala sam se je li to kao kapetan koji tone sa svojim brodom. Sve bi učinili da ova palača ostane na vodi, ali počne li tonuti, oni će se prvi utopiti. Primijetili su moj dolazak i zamijetili moje društvo. Vidjela sam zbunjenost na njihovim licima, kimnula im i nastavila hodati visoko podignute glave. Zaključila sam kako, dok god izgledam sigurna u sebe, nitko neće dovesti u pitanje moj postupak. Pogriješila sam. Napravila sam još tri koraka, kad mi je prišla Silvia. Izgledala je nevjerojatno mirno. Njoj je sve ovo bilo dobro poznato.

200 Kiera Cass


- Odlično. Imamo poslugu. Djevojke, odmah ćete otići do spremišta vode tamo otraga i početi posluživati piće kraljevskoj obitelji i mladim damama. Primite se posla - naredila je. - Ne. - Okrenula sam se prema Anne i izdala joj prvu pravu naredbu. - Anne, molim te, odnesi osvježenje kralju, kraljici i princu, a potom mi se pridruži. Obratila sam se Silviji. - Ostale se mogu pobrinuti za sebe. Kad su odlučile ostaviti svoje sluškinje, za svoju prokletu vodu neka se pobrinu same. Moje će sluškinje sjediti sa mnom. Moje dame, dođite. Znala sam da smo dovoljno blizu kraljevske obitelji i da će me oni čuti. U nastojanju da budem autoritativna, govorila sam malčice preglasno. Ali nije me bilo briga pomisle li da sam nepristojna. Lucy je bila uplašenija od većine ljudi u prostoriji. Tresla se od glave do pete i nije bilo šanse da joj dopustim u takvome stanju posluživati ljude koji su po dobroti upola manje vrijedni od nje. Možda su za to krive godine koje sam provela kao starija sestra, ali jednostavno sam morala sačuvati te cure sigurnima. Pronašle smo malo mjesta u stražnjem dijelu. Tko god je održavao ovo mjesto, zacijelo nije očekivao toliki priljev ljudi jer stolica nije bilo ni približno dovoljno. Ali vidjela sam zalihe hrane i vode i shvatila da bismo ovdje mogle preživjeti mjesecima, bude li potrebno. U skloništu se okupila neobična ekipa. Očito, nekoliko službenika radilo je do kasno u noć i bili su u odijelima. I sam Maxon još uvijek je bio odjeven. Ali gotovo sve djevojke bile su u tankim spavaćicama u kojima im je bilo lakše zaspati u toplim sobama na katu. U žurbi da što prije odu, sve nisu uspjele navući ogrtače. Meni je čak i u ogrtaču bilo prohladno. Mnoge su se djevojke skupile u prednjem dijelu prostorije. Očito će biti prve koje će umrijeti nahrupi li netko kroz vrata. Ali ne nahrupi li, koliko li će samo vremena provesti tik ispred Maxona! Nekoliko njih bilo je bliže meni i mojim sluškinjama, i većina je bila u sličnom stanju kao Lucy: tresle su se, plakale ili skamenile od zabrinutosti. Zagrlila sam Lucy s jedne strane, a Mary ju je prigrlila s druge. O situaciji u kojoj smo bile nije se moglo reći ništa lijepo pa smo šutjele i osluškivale buku u prostoriji. Žamor glasova podsjetio me na prvi dan kad smo došle u palaču i kad su nas frizirali i šminkali. Zatvorila sam oči i uz zvukove koje sam čula zamislila taj prizor, u nastojanju da budem jednako smirena kao što sam izgledala. - Jeste li dobro?

201 Izbor


Otvorila sam oči i Aspen je stajao ispred mene, veličanstven u svojoj odori. Ton mu je bio služben i nije djelovao nimalo potresen situacijom. Uzdahnula sam. - Da, hvala. jedan smo trenutak šutjeli i gledali ostale kako se smještaju u skloništu. Mary je očito bila iscrpljena - već je zaspala, naslonjena na Lucy. Lucy je bila prilično smirena, s obzirom na situaciju. Prestala je plakati i samo je gledala Aspena s nekim čuđenjem u očima. - Lijepo je od vas da ste doveli svoje sluškinje. Ne bi svi bili tako ljubazni prema ljudima koji se smatraju nižima od njih - rekao je. - Meni kaste nikad nisu mnogo značile - tiho sam odgovorila. Jedva primjetno mi se nasmiješio. Lucy je udahnula kao da će Aspena nešto upitati, ali se odajom razlegao glasan povik. Stražar na drugoj strani prostorije odrješito nam je zapovjedio da svi ušutimo. Aspen se udaljio, što je bilo dobro. Bojala sam se da će netko nešto opaziti. - To je bio onaj isti stražar otprije, zar ne? - upitala je Lucy. - Da, on je. - Vidim da u posljednje vrijeme čuva vaša vrata. Jako je srdačan - zamijetila je. Bila sam sigurna da se Aspen mojim sluškinjama, kad bi naišao na njih, obraćao jednako ljubazno kao i meni. Na kraju krajeva, bile su Šestice. - Jako je zgodan - dometnula je. Nasmiješila sam se i pomislila nešto odvratiti, ali nam je onaj isti stražar ponovio da šutimo. Kad smo svi utihnuli, odajom je zavladao sablastan muk. Tišina je bila gora od svakoga zvuka. Bez ijednog osjetila koje bi me vodilo, nadzor je preuzela moja mašta, proizvodeći strahovite prizore u mojoj glavi: uništene sobe, mnoštvo mrtvih tijela, nemilosrdnu vojsku nadomak vratima. Uhvatila sam se kako privijam djevojke uz sebe, kao da se međusobno možemo zaštititi od onoga što će uslijediti. Micao se samo Maxon koji je obilazio odaju provjeravajući kako su djevojke. Kad je došao u naš kut, uz mene je bila budna samo Lucy i svako toliko bismo šaptom razmijenile nekoliko brzih riječi, čitajući jedna drugoj s usana. Približivši se, Maxon se nasmiješio hrpici djevojaka naslonjenih na mene. U tom trenu vidjela sam da u njemu nema nimalo ljutnje zbog naše prepirke, iako sam ja to doista željela raščistiti. Umjesto toga opazila sam njegov zahvalan osmijeh, sreću što sam dobro. Preplavio me val krivnje... U što sam se to uvalila? 202 Kiera Cass


- Jesi li dobro? - upitao je. Kimnula sam glavom. Pogledao je Lucy i nagnuo se preko mene kako bi joj se obratio. Udahnula sam. Maxon nije mirisao na nešto što se dade staviti u bočicu. Nije mirisao ni na cimet, ni na vaniliju, čak ni na, brzo sam se sjetila, sapun kućne izrade. Imao je vlastiti miris, mješavinu kemikalija koje su izgarale iz njega. - A ti? - upitao je Lucy. I ona je kimnula glavom. - Jesi li iznenađena što si u ovom podrumu? - Nasmiješio se Lucy, šaleći se na račun nezamislive situacije. - Ne, Vaše Veličanstvo. Sa njom me ništa ne čudi. - Lucy je kimnula prema meni. Maxon se okrenuo i pogledao me, a lice mu je bilo nevjerojatno blizu mojemu. Osjećala sam se nelagodno. Previše nas je ljudi moglo vidjeti, uključujući i Aspena. Ali taj je trenutak brzo prošao i on se ponovno obratio Lucy. - Znam što misliš. - Maxon se ponovno nasmiješio. Izgledao je kao da bi mogao još nešto reći, ali se predomislio i uspravio. Brzo sam ga uhvatila za ruku i šapnula: - Sjever ili Jug? - Sjećaš li se onog fotografiranja? - upitao je šaptom. Kimnula sam glavom, zgrožena. Pobunjenici su prodirali na sjeverozapad, palili ljetinu i klali ljude. Spriječite ih, tad je rekao Maxon. Ti pobunjenici, ti ubojice, sve su vrijeme polako dolazili po nas, a mi ih nismo mogli zaustaviti. Bili su ubojice. Južnjaci. - Nemoj nikome reći. - Otišao je dalje, do Fione koja se obgrlila rukama i tiho plakala. Nastojala sam sporo disati, pokušavala zamisliti kako bih pobjegla stignu li do nas, ali zavaravala sam samu sebe. Uspiju li pobunjenici doći u podrum, sve je gotovo. Nije nam preostajalo ništa osim čekati. Vrijeme je sporo prolazilo. Nisam imala pojma koliko je sati, ali oni koji su zadrijemali, probudili su se, a oni od nas koji su ustrajali budni, sad su počeli klonuti. Najzad su se vrata otvorila i nekoliko je stražara otišlo provjeriti što se zbiva. Prošlo je još vremena dok su pročešljavali palaču i na kraju se vratili. - Dame i gospodo - objavio je jedan od njih - pobunjenici su svladani. Ljubazno vas molimo da se vratite u svoje sobe stražnjim stubištima. U palači je 203 Izbor


popriličan nered i puno je stražara ozlijeđeno. Bolje je da svi vi zaobiđete glavne prostorije i hodnike dok se sve ne raščisti. Ako ste sudionice Izbora, vratite se u svoje sobe i ostanite u njima do daljnjega. Razgovarao sam s kuharima i za sat vremena donijet će vam hranu. Sve liječničko osoblje trebat će mi u bolničkom krilu. Kad su to čuli, ljudi su ustali i pokrenuli se kao da se ništa nije dogodilo. Neki su čak izgledali kao da se dosađuju. Osim lica ljudi kao Lucy, činilo se da su svi preživjeli napad bez posebnih napora, kao da se on mogao očekivati. Moja je soba bila ispremetana. Madrac je bio na podu, haljine izvučene iz ormara, fotografije moje obitelji poderane na podu. Osvrnula sam se tražeći svoju staklenku: bila je nedirnuta, s penijem još uvijek u njoj, skrivena ispod kreveta. Pokušavala sam ne rasplakati se, ali na oči su mi stalno navirale suze. Ne zato što sam se bojala, iako mi nije bilo svejedno. Jednostavno mi je bila mrska spoznaja da je neprijatelj dodirivao moje stvari, uništio ih. Trebalo nam je prilično vremena da sve vratimo na mjesto jer smo sve bile jako umorne. Ipak, uspjele smo. Anne je čak pronašla malo selotejpa da zalijepim fotografije. Potom sam poslala svoje sluškinje na spavanje. Anne je prosvjedovala, ali ja nisam htjela ni čuti. Sad kad sam otkrila sposobnost zapovijedanja, nisam se bojala upotrijebiti je. Kad sam ostala sama, rasplakala sam se bez ustezanja. Još uvijek sam se bojala, iako ne kao prije. Izvukla sam traperice koje mi je darovao Maxon i jednu majicu koju sam donijela od kuće i odjenula ih. Ovako sam se osjećala malo normalnije. Kosa mi je bila raščupana od svega što se dogodilo tijekom noći i većine jutra pa sam je podigla u nehajnu punđicu navrh glave, s pramenovima koji su mi slobodno padali oko lica. Složila sam dijelove fotografija na krevet, nastojeći dokučiti koji idu zajedno. Kao da sam imala djeliće četiri različite slagalice u istoj kutiji. Tek sam uspjela jednu složiti, kad je netko pokucao na moja vrata. Maxon, pomislila sam. Daj Bože da je to Maxon. S nadom sam otvorila vrata. - Zdravo, dušice. - Bila je to Silvia. Lice joj je bilo lagano namrgođeno, što je valjda trebala biti utjeha. Sitnim je koracima odbrzala u moju sobu, a potom se okrenula prema meni i opazila moju odjeću. - Oh, nemoj mi reći da i ti odlaziš - zacvilila je. - Iskreno, to nije bilo ništa. Cijeli je incident izbrisala zamahom ruke. Ja to ne bih nazvala ničim. Zar ona ne vidi da sam plakala?

204 Kiera Cass


- Ne odlazim - odgovorila sam, stavljajući kosu iza uha. - Zar ostale idu kući? Uzdahnula je. - Da, zasad tri. A Maxon, mili dječak, Maxon mi je rekao da pustim sve koje žele otići kući. Upravo se dogovara njihov prijevoz. Sve je to tako smiješno. Kao da je znao da će cure otići. Da sam na tvome mjestu, dobro bih razmislila prije nego što odem zbog ovakve gluposti. Silvia se ushodala po mojoj sobi, promatrajući dekor. Gluposti? Što je ovoj ženi? - Jesu li išta uzeli? - nehajno je upitala. - Ne, gospođo. Napravili su nered, ali koliko vidim, ništa nisu odnijeli. - Odlično. - Prišla mi je i pružila mi mali prijenosni telefon. - Ovo je najsigurnija linija u palači. Moraš nazvati obitelji i reći im da si dobro. Ali, molim te, nemoj predugo. Još moram obići nekoliko djevojaka. Radoznalo sam promatrala taj mali predmet. Nikada dotad u ruci nisam držala prijenosni telefon. Vidjela sam ih i prije u rukama Dvojki i Trojki, ali nikad nisam pomislila da će mi se pružiti prilika da se i ja jednim poslužim. Ruke su mi drhtale od uzbuđenja. Čut ću njihove glasove! Nestrpljivo sam odabrala broj. Nakon svega što se dogodilo, lice mi se ozarilo pravim osmijehom. Telefon je dvaput zazvonio i začuo se mamin glas. - Halo? - Mama? - America? Jesi li to ti? Jesi li dobro? Nazvao nas je neki stražar i rekao nam da nekoliko dana možda nećemo moći kontaktirati s tobom i odmah smo znali da su se oni prokleti pobunjenici probili. Jako smo se uplašili. - Rasplakala se. - Mama, ne plači. Dobro sam. - Pogledala sam Silviju. Izgledala je kao da se dosađuje. - Čekaj malo. - S druge strane linije čulo se kretanje. - America? - Mayin glas bio je promukao od suza. Mora da joj je taj dan bio najgori u životu. - May! Oh, May, silno mi nedostaješ! - Osjetila sam kako mi suze ponovno naviru na oči. - Mislila sam da si mrtva! America, volim te. Obećaj mi da nećeš umrijeti. - Obećavam. - Morala sam se nasmiješiti takvom obećanju. - Hoćeš li doći kući? Zar ne možeš? Ne želim da ostaneš ondje. - May je praktički preklinjala. 205 Izbor


- Doći kući? - upitala sam. Osjećala sam puno toga istodobno. Nedostajala mi je obitelj i bila sam umorna od skrivanja od pobunjenika. Sve su mi manje bili jasni moji osjećaji prema Maxonu i Aspenu i nisam znala kako se nositi s njima. Najlakše bi bilo otići. Ali ipak... - Ne, May, ne mogu doći kući. Moram ostati ovdje. - Zašto? - zajecala je May. - Zato - jednostavno sam odgovorila. - Zašto zato? - Jednostavno... zato. May je kratko šutjela, razmišljala. - Jesi li zaljubljena u Maxona? - Načas sam u tom pitanju čula May koja je luda za dečkima i na kakvu sam bila naviknuta. Bit će ona dobro. - Hmm, ne znam baš, ali... - America! Zaljubljena si u Maxona! O, moj Bože! - Čula sam kako tata u pozadini viče: “Što?!” I zatim mamino: “To, to, to!” - May, nisam rekla da... - Znala sam! - May se nije prestajala smijati. Sav njezin strah da će me izgubiti u hipu je nestao. - May, moram ići. Ostale djevojke trebaju telefon. Ali željela sam vam javiti da sam dobro. Obećavam da ću ti brzo pisati. - Dobro, dobro. Piši mi o Maxonu! I pošalji još slastica! Volim te! - viknula je. - I ja tebe volim. Zbogom. Prekinula sam liniju prije nego što May uspije još nešto zatražiti. Međutim, čim je njezin glas iščeznuo, nedostajala mi je i više nego ranije. Silvia je bila brza. U roku nekoliko sekunda, već mi je istrgnula telefon iz ruke i hodala prema vratima. - Dobra curica - rekla je i nestala u hodniku. Nisam se osjećala ni najmanje dobrom. Ali znala sam da ću se osjećati takvom jednom kad dovedem u red stvari s Aspenom i Maxonom.

206 Kiera Cass


DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

U

roku nekoliko sati, Amy, Fiona i Tallulah su otišle. Nisam bila sigurna je li brzina kojom su otišle bila posljedica Silvijine učinkovitosti ili živaca djevojaka. Ostalo nas je devetnaest i najednom se činilo da se sve brzo odvija. Svejedno, nisam mogla predvidjeti koliko će se ubrzati. U ponedjeljak nakon napada vratile smo se ustaljenom rasporedu. Doručak je bio slastan kao uvijek i pitala sam se hoće li ikada doći čas kad više neću cijeniti te divne obroke. - Kriss, nije li ovo božanstveno? - upitala sam zagrizavši voće u obliku zvijezde. Do dolaska u palaču nikad ga ranije nisam vidjela. Kriss je imala puna usta hrane, ali je potvrdno kimnula. Jutros sam osjećala snažan osjećaj sestrinstva. Sad kad smo zajedno preživjele jak napad pobunjenika, imala sam osjećaj da su se tanke veze između nas učvrstile u nešto neraskidivo. Emily, koja je sjedila pokraj Kriss, dodala mi je med. Pokraj mene, Tiny je s divljenjem u očima pitala odakle mi lančić s privjeskom u obliku ptice pjevice. Ozračje koje je vladalo za stolom bilo je kao ono na našim obiteljskim večerama prije nekoliko godina, prije nego što smo Kennu izgubili zbog udaje, a Kota se pretvorio u mamlaza: srdačno, veselo, razgovorljivo. Najednom sam znala da ću s ovim curama ostati u kontaktu, upravo onako kako je učinila Maxonova majka. Željet ću znati za koga su se udale i slati im božićne čestitke. A za dvadeset i nešto godina, bude li Maxon imao sina, nazvat ću ih da ih upitam tko su im miljenice u novom Izboru. I prisjetit ćemo se svega što smo zajedno prošle i smijati se tome kao da je to bila pustolovina, a ne nadmetanje. Čudno, ali jedina osoba u prostoriji koja je djelovala ojađeno bio je Maxon. Nije ni okusio hranu. Samo je lutao pogledom preko djevojaka, očito neusredotočen. Svako malo zastao bi usred neke misli i kao da je raspravljao o nečemu sa samim sobom, a potom bi nastavio dalje. Kad je stigao do mene, uhvatio me je kako ga promatram i slabašno mi se osmjehnuo. Uz iznimku onih nekoliko riječi koje smo sinoć razmijenili, od naše svađe nismo razgovarali, a neke je stvari trebalo reći. Ovaj put, ja sam trebala biti ta koja će pokrenuti razgovor. S izrazom koji je davao do znanja da je riječ o zahtjevu, a ne o molbi, povukla sam se za uho. Izraz na njegovu licu i nadalje je ostao napet, ali uzvratio mi je i sam se povukavši za uho.

207 Izbor


Uzdahnula sam od olakšanja i uhvatila se kako pogledom klizim prema vratima ogromne prostorije. Kao što sam sumnjala, u mom smjeru gledao je još jedan par očiju. Zamijetila sam Aspena kad sam ušla, ali pokušala sam mu to ne dati do znanja. Pretpostavljala sam da je nemoguće ignorirati nekoga koga toliko voliš. Maxon je ustao. Od tog naglog pokreta, stolica mu je zaškripala, što je privuklo pozornost svih nas. Kad smo se sve okrenule prema njemu, izgledao je kao da bi želio nezamijećeno ponovno sjesti. Shvativši da to nije moguće, rekao je: - Moje dame... - Naklonio se. Izgledao je iskreno ojađen. - Bojim se da sam nakon jučerašnjeg napada bio primoran ozbiljno razmisliti o postupku Izbora. Kao što znate, tri dame jučer su zatražile dopuštenje da odu i ja sam udovoljio njihovoj želji. Ne bih želio da itko bude ovdje protiv svoje volje. Nadalje, ne osjećam se ugodno zadržavati ijednu od vas u palači u kojoj ste suočene sa stalnom opasnošću, kad sam siguran da nemamo nikakvu zajedničku budućnost. Zbunjenost za stolovima pretvorila se u jasno i nesretno razumijevanje. - Nije valjda... - šapnula je Tiny. - Jest - odvratila sam. - Iako me silno žalosti što sam to morao učiniti, razgovarao sam s obitelji i nekoliko bliskih savjetnika... i odlučio krenuti dalje, suziti Izbor na Elitu. Ali, odlučio sam zadržati samo vas šest, a ne devet - poslovnim je tonom izjavio Maxon. - Šest? - zapanjeno je zadahtala Kriss. - To nije pošteno - šapnula je Tiny i već počela plakati. Osvrnula sam se po prostoriji kad se začuo žamor pritužbi i odmah utišao. Celeste se pripremila, kao da se može izboriti za mjesto u Eliti. Bariel je zatvorila oči i prekrižila prste, možda u nadi da će time izmamiti samilost. Marlee, koja je sama priznala da joj nije stalo do Maxona, izgledala je nevjerojatno napeto. Zašto tako silno želi ostati? - Ne želim ovo nepotrebno otezati. Ostat će samo ove dame: lady Marlee i lady Kriss... Marlee je odahnula od olakšanja i prinijela dlan prsima. Kriss se sretno zavrpoljila na svojoj sjedalici i pogledala djevojke oko sebe, očekujući da budemo sretne. Ja i jesam bila sretna dok nisam shvatila da su dva od šest mjesta već zauzeta. S onim nesporazumom između Maxona i mene, hoće li me poslati kući? Zar ne vidi nikakvu budućnost sa mnom? Želim li da je vidi? Što ću učiniti budem li morala otići? 208 Kiera Cass


Sve ovo vrijeme, odluka o odlasku bila je u mojim rukama. Najednom sam postala svjesna koliko mi je važno da ostanem. - Lady Natalie i Lady Celeste - nastavio je Maxon, pogledavši prvo jednu pa drugu prozvanu djevojku. Lecnula sam se začuvši Celestino ime. Ne može nju zadržati, a mene otpustiti. Jedva sam mogla vjerovati da će je uopće zadržati. Je li to znak da ja odlazim? Posvađali smo se upravo zbog njezine prisutnosti. - Lady Elise - rekao je i sve su djevojke udahnule, iščekujući zadnje ime. Shvatila sam da Tiny i ja jedna drugoj stišćemo ruku. - I lady America. - Maxon me je pogledao i osjetila sam kako se svi mišići u mom tijelu opuštaju. Tiny je istoga trena zatulila i nije bila jedina. Maxon je ojađeno uzdahnuo. - Sve ostale, jako mi je žao, ali nadam se da mi sve vjerujete kad kažem kako mislim da je ovo za vas dobro. Ne želim ijednoj od vas davati bezrazložnu nadu i pritom dovesti u opasnost vaš život. Ako možda koja želi razgovarati sa mnom, bit ću u knjižnici malo niže u hodniku i možete me posjetiti čim dovršite objed. Maxon je izišao iz prostorije najbrže što je mogao a da ne potrči. Gledala sam ga dok se nije našao ispred Aspena, a onda je moju pozornost privuklo nešto drugo. Izraz na Aspenovu licu bio je zbunjen i ja sam znala zašto. Rekla sam mu da ne volim Maxona i on je zacijelo pretpostavio da ni ja Maxonu ništa ne značim. Zašto sam onda bila tako napeta hoću li ostati ili otići? I zašto me je Maxon želio zadržati? Nije prošla ni sekunda, a Emmica i Tuesday već su trčale za Maxonom, nedvojbeno želeći objašnjenje. Neke su djevojke sjedile sa suzama u očima, očito shrvane, i nas koje smo ostale dopalo je tješiti ih. To je bilo nepodnošljivo nelagodno. Tiny je na kraju otresla moje ruke i istrčala iz odaje. Nadala sam se da mi neće ništa zamjeriti. Djevojke su otišle za nekoliko minuta, izgubivši tek. Ni sama se nisam zadržala, jer se nisam mogla nositi s tim izljevima osjećaja. Kad sam prolazila pokraj Aspena, šapnuo je “večeras”. Jedva primjetno kimnula sam glavom i nastavila svojim putem. Ostatak jutra bio je čudan. Nikada prije nisam imala prijateljice koje bi mi nedostajale. Sve zauzete sobe na katu bile su otvorene, djevojke su brzale sad unutra, sad van, prenosile poruke i prikupljale adrese. Smijale smo se i plakale zajedno, i do poslijepodneva palača se pretvorila u daleko ozbiljnije mjesto nego što je bila kad smo došle. U mom krilu hodnika nije ostala ni jedna djevojka osim mene pa se nije čulo hitanje sluškinja ili zatvaranje vrata. Sjedila sam za svojim stolom i čitala knjigu 209 Izbor


dok su moje sluškinje brisale prašinu. Pitala sam se djeluje li palača uvijek ovako samotno. Zbog te praznine nedostajala mi je obitelj. Najednom se na vratima začulo kucanje. Anne je pohitala otvoriti ih, pogledavši me kako bi se uvjerila jesam li spremna za posjet. Lagano sam joj kimnula glavom. Kad je Maxon ušao u sobu, skočila sam na noge. - Dame - rekao je gledajući moje sluškinje. - Ponovno se susrećemo. Napravile su kniks i zahihotale se. Uzvratio im je pozdrav i okrenuo se prema meni. Nisam ni znala koliko sam jedva čekala vidjeti ga. Zbunjeno sam stajala pokraj stola. - Ispričajte me, ali moram razgovarati s lady Americom. Biste li nas načas ostavile nasamo? Novo kniksanje i hihoti pa Annino pitanje - tonom koji je sugerirao da gotovo obožava princa - bi li želio da mu što donese. Maxon je odbio i njih tri su izišle, ostavivši nas same. Maxon je držao ruke u džepovima. Neko vrijeme smo šutjeli. - Mislila sam da me možda nećeš zadržati - napokon sam priznala. - Zašto? - upitao je, iskreno zbunjen. - Zato što smo se posvadili. Zato što je sve između nas čudno. Zato... - Zato što, iako ti izlaziš s pet drugih djevojaka, mislim da te varam, pomislila sam. Maxon mi se polako približio, putem birajući riječi. Kad mi je najzad prišao, uhvatio me za ruku i sve mi objasnio. - Za početak, dopusti mi da ti kažem da mi je žao. Nisam trebao vikati na tebe. - Glas mu je bio posve iskren. - Samo, neki me članovi odbora i otac već pritišću da požurim, a ja uistinu želim mogućnost da tu odluku donesem sam. Ojadilo me je kad sam naletio na još jednu situaciju u kojoj se moje mišljenje ne uzima ozbiljno. - Još jednu situaciju? - Vidjela si koga sam odabrao. Marlee je miljenica naroda i to se ne smije zanemariti. Celeste je vrlo moćna mlada žena i dolazi iz obitelji s kojom bi nam bilo sjajno povezati se. Natalie i Kriss su dražesne djevojke, obje jako prijazne i favoritkinje nekih članova moje obitelji. Elise ima rođake u Novoj Aziji. Budući da pokušavamo okončati ovaj prokleti rat, to je nešto što se mora uzeti u obzir. Pobili su sve moje argumente i satjerali me u kut sa svih strana u donošenju ove odluke.

210 Kiera Cass


Za mene nije bilo objašnjenja i ja ga umalo nisam ni zatražila. Znala sam da smo prije svega prijatelji i da u političkom smislu nisam ni od kakve koristi. Ali morala sam čuti te riječi kako bih sama donijela odluku. Nisam ga gledala u oči. - A zašto sam ja još uvijek ovdje? - Glas mi je bio jedva čujniji od šapta. Bila sam sigurna da će me njegov odgovor zaboljeti. Duboko u sebi, bila sam sigurna da sam još uvijek ovdje zato što je on previše dobar da prekrši obećanje koje mi je dao. - America, mislio sam da sam bio jasan - mirno je odgovorio Maxon. Strpljivo je uzdahnuo i uhvatio me za bradu kako bi mi podigao glavu. Kad sam ga napokon gledala u oči, priznao je. - Da je cijela ova stvar jednostavnija, dosad bih eliminirao sve osim tebe. Znam što osjećam prema tebi. Možda je ta moja sigurnost nepromišljena, ali uvjeren sam da bih s tobom bio sretan. Zacrvenjela sam se. Osjetila sam kako mi naviru suze, ali suspregnula sam ih trepnuvši. Promatrao me s dubokim obožavanjem i nisam to željela propustiti. - Postoje trenuci kad pomislim da smo ti i ja srušili sve zidove... i drugi, kad mi se čini da želiš ostati samo iz koristi. Kad bih sa sigurnošću znao da sam ja, i samo ja, jedini razlog... Zastao je i odmahnuo glavom, kao da je svršetak te rečenice nešto što si on ne smije dopustiti željeti. - Bih li bio u krivu kad bih rekao da ti još uvijek nisi sigurna u svoje osjećaje prema meni? Nisam ga željela povrijediti, ali morala sam biti iskrena. - Ne bi. - Tad se moram osigurati. Ti možda odlučiš otići i bude li tako, dopustit ću ti da odeš. U međuvremenu, moram pronaći suprugu. Pokušavam donijeti najbolju moguću odluku unutar ograničenja koja su mi zadana, ali molim te, ni na trenutak nemoj sumnjati da mi je stalo do tebe. Istinski mi je stalo. Više nisam mogla susprezati suze. Sjetila sam se Aspena i onoga što sam učinila, i jako sam se stidjela. - Maxone? - zašmrcala sam. - Možeš li... možeš li ikad oprostiti... - Nisam dospjela dovršiti priznanje. Još mi se više približio i svojim snažnim prstima počeo brisati suze s moga lica. - Što oprostiti? Našu glupu svađicu? Već je zaboravljena. To što su tvoji osjećaji malo sporiji od mojih? Spreman sam čekati - rekao je i slegnuo ramenima. 211 Izbor


- Mislim da ne postoji ništa što bi ti mogla učiniti, a da ti ja to ne bih mogao oprostiti. Zar te moram podsjetiti na koljeno u međunožje? Morala sam se nasmijati. I Maxon se nasmijuljio i najednom uozbiljio. - Što je bilo? - upitala sam. Odmahnuo je glavom. - Ovaj su put bili vrlo brzi. - Maxonov glas odisao je ozlojeđenim čuđenjem vještini pobunjenika. Najednom sam se zapitala koliko sam se blizu našla katastrofi pokušajem da spasim svoje sluškinje. - Postajem sve zabrinutiji, America. Sjever ili Jug iznimno su odlučni. Čini se da neće prestati dok ne dobiju ono što žele, a mi nemamo ni najblažu predodžbu što je to. - Maxon je izgledao zbunjeno i tužno. - Imam osjećaj da je samo pitanje vremena kad će uništiti nekoga tko mi je važan. Pogledao me je u oči. - Znaš, još uvijek možeš izabrati. Ako se bojiš ostati, reci mi. - Zašutio je, razmišljajući. - Ili ako misliš da me nikako ne možeš voljeti, bilo bi ljubaznije da mi to sad kažeš. Pustit ću te da odeš svojim putem i rastat ćemo se kao prijatelji. Ovila sam ruke oko njega i položila glavu na njegova prsa. Maxona je ta moja gesta naizgled utješila i iznenadila istodobno. Trebala mu je samo sekunda da me čvrsto obgrli. - Maxone, nisam posve sigurna što nas dvoje jesmo, ali definitivno smo više od prijatelja. Uzdahnuo je. Glave na njegovim prsima, čula sam otkucaje njegova srca kroz sako. Činilo se kao da će mu provaliti iz grudi. Nježno kao i uvijek, dlanom je obuhvatio moj obraz. Gledajući ga u oči, osjetila sam kako ono nešto što se ne da imenovati jača između nas. Maxon je očima tražio ono što smo se oboje suglasili pričekati. Bilo mi je drago što on više ne želi čekati. Lagano sam kimnula glavom i on je premostio prostor koji nas je dijelio poljubivši me nezamislivo nježno. Osjetila sam kako se smiješim ispod njegovih usana i taj se smiješak dugo zadržao na mom licu.

212 Kiera Cass


DVADESET PETO POGLAVLJE

O

sjetila sam kako me netko gurka laktom po ruci. Bilo je mračno - ili vrlo kasno ili vrlo rano. Na djelić sekunde pomislila sam da je palača ponovno napadnuta. Znala sam da sam u krivu zbog jedne jedine riječi izgovorene da me probudi. - Mer? Aspenu sam bila okrenuta leđima i načas sam ostala tako ležati kako bih se pripremila prije nego što ga pogledam. U glavi, znala sam da neke stvari između nas treba raščistiti. Nadala sam se da će mi srce dopustiti da ih izgovorim. Okrenula sam se i čim sam ugledala Aspenove vedre zelene oči, znala sam da će to biti teško. Tad sam zamijetila da je vrata moje sobe ostavio otvorena. - Aspene, jesi li lud? - šapnula sam. - Zatvori vrata. - Ne, sve sam smislio. Uz otvorena vrata, svakome tko možda naiđe mogu reći da sam čuo buku i da provjeravam jesi li dobro, što mi je posao. Nitko ne bi ništa posumnjao. To je bilo jednostavno i sjajno objašnjenje. S razumijevanjem sam kimnula glavom. - U redu. Upalila sam svjetlo na noćnom ormariću kako bi svakom prolazniku bilo jasno da ništa ne skrivamo. Zamijetila sam vrijeme na satu: prošlo je tri. Aspen je očito bio zadovoljan samim sobom. Smiješio se od uha do uha, isto onako kao kad bi me dočekao u kućici na drvetu. - Sačuvala si ga? - upitao je. - Molim? Aspen je pokazao na moj noćni ormarić i staklenku s jednim jedinim penijem. - Da - odgovorila sam. - Jednostavno se nisam mogla natjerati da ga se riješim. Nada na njegovu licu sve je više rasla. Okrenuo se i pogledao prema vratima, kao da brzo provjerava da nitko ne stoji na njima. Potom se sagnuo kako bi me poljubio. - Ne - tiho sam rekla odmičući se. - Ne smiješ. Pogled u njegovim očima kolebao se između zbunjenosti i tuge, a ja sam se bojala da će sve što mu kanim reći samo pogoršati situaciju.

213 Izbor


- Jesam li učinio nešto pogrešno? - Ne - odlučno sam rekla. - Divan si. Silno sam sretna što te ponovno vidim i što znam da me još uvijek voliš. To je sve promijenilo. Nasmiješio se. - Dobro. Jer ja te stvarno volim i planiram pobrinuti se da više nikad nemaš nikakva razloga posumnjati u to. Zavrpoljila sam se od muke. - Aspene, što god da smo bili ili sad jesmo, to ovdje ne možemo biti. - Kako to misliš? - upitao je, prebacujući težinu na drugu nogu. - Sad sam dio Izbora. Ovdje sam zbog Maxona i dok Izbor traje, ne mogu hodati s tobom ili što god ovo jest. - Odsutno sam petljala prstima po prekrivaču. Kratko je razmislio. - Znači, lagala si mi? Kad si rekla da me nikad nisi prestala voljeti? - Nisam lagala - umirila sam ga. - Sve si ovo vrijeme u mom srcu. Ti si taj zbog kojega se stvari tako sporo razvijaju. Maxonu se sviđam, ali ja si zbog tebe ne mogu dopustiti iskrene osjećaje prema njemu. - Baš super - sarkastično je rekao. - Baš mi je drago znati da bi uživala izlaziti s njim da ja nisam u blizini. Ispod ljutnje, vidjela sam da je slomljena srca, ali nisam ja bila kriva što je tako ispalo. - Aspene? - tiho sam ga zazvala kako bi me pogledao. - Kad si me onako ostavio u kućici na drvetu, ubio si me. - Mer, rekao sam da... - Dopusti da završim. - Srdito je zadahtao i ušutio. - Uzeo si mi snove i ovdje sam samo zato što si ustrajao da se prijavim. Odmahnuo je glavom, razljućen istinom. - Pokušavam se ponovno sastaviti, a Maxonu je doista stalo do mene. Znaš da mi puno značiš. Ali sad sam dio Izbora i bila bih glupa kad si ne bih dopustila da vidim što će se dogoditi. - Znači, biraš njega, a ne mene? - jadno je upitao. - Ne. Ne biram ni njega ni tebe. Biram sebe.

214 Kiera Cass


To je bila istina u srži svega. Još nisam znala što želim, a nisam smjela dopustiti da na mene utječe tuđe mišljenje ili ono što se čini lakim. Morala sam si dati vremena da odlučim što je najbolje za mene. Aspen je kratko mozgao o mojim riječima, još uvijek nesretan onim što sam govorila. Na kraju se nasmiješio. - Znaš da neću odustati, zar ne? - U njegovu glasu jasno se čuo izazov i nisam mogla ne naceriti se. Istina je da Aspen nije tip koji će priznati poraz. - Ovo doista nije dobro mjesto da se boriš za mene. Tvoja je odlučnost ovdje opasna osobina. - Ne bojim se ja onog odijela - podrugnuo se. Zakolutala sam očima, zabavljena što se nalazim na ovom kraju veze. Oduvijek sam se bojala da će mi netko ukrasti Aspena. Osjećala sam krivnju zbog zadovoljstva koje me preplavilo sad kad sam ga za promjenu vidjela zabrinutog da bi netko mogao ukrasti mene. - U redu. Rekla si da ga ne voliš, ali sigurno ti se bar malo sviđa kad si pristala ostati, zar ne? Pognula sam glavu. - Sviđa mi se - rekla sam i jedva zamjetno kimnula glavom. - Bolji je nego što sam ikad zamišljala da će biti. Kratko je razmislio o tome, probavljajući moje riječi. - Pretpostavljam da to znači da ću se morati boriti žešće nego što sam mislio rekao je i zaputio se prema hodniku. Potom se okrenuo i ponovno mi namignuo. - Laku noć, lady America. - Laku noć, časniče Legeru. Vrata su se sa škljocajem zatvorila, a mene je preplavio osjećaj spokoja. Otkad je počeo Izbor, bojala sam se da je on nešto što će mi upropastiti život. Ali u ovom trenu nisam se mogla sjetiti trenutka koji se činio ispravnijim.

Moje su sluškinje prebrzo nagrnule u sobu. Anne je razgrnula zavjese i kad me je obasjalo svjetlo, imala sam osjećaj da je danas uistinu moj prvi dan u palači.

215 Izbor


Izbor više nije bio nešto što mi se jednostavno događalo, nego nešto u čemu sam aktivno sudjelovala. Bila sam Elita. Odmaknula sam pokrivače i skočila u jutro. SVRŠETAK PRVE KNJIGE


ZAHVALE

U redu, samo u slučaju da ste uistinu zaposleni ili umorni jer ste sinoć dugo ostali budni čitajući ovu knjigu do kraja, najprije vam želim zahvaliti što ste pročitali moju knjigu. Volim vas, stvarno. Hvala vam. A sad krenimo na ljude koji su ovo omogućili. Zapravo, vratimo se malo dalje u prošlost. Kao uvijek, zahvaljujem Bogu na riječima. Presretna sam što vam ovu priču ne moram pokušati prenijeti ticalima ili nečim sličnim. Riječi su divne i bit ću zauvijek sretna što postoje. Callaway: Banane sa zobenim pahuljicama! Hvala ti na potpori i što si općenito super. Guyden: Hvala što mamicu dijeliš s prijateljima u njezinoj glavi. Od srca hvala mami, tati i braci jer su me ohrabrivali da budem neobična. Pusa i zagrljaj mami, tati i mladom šogoru jer su nevjerojatni navijači. Vas šestero preplavili ste me ushićenjem i neopisivo sam vam svima zahvalna. Hvala ekipi u [nlcf] i ekipi FTW-a što su slavili sa mnom cijelim putem. Pusa! Hvala Mary - prvoj osobi koja je pročitala Izbor - što je mislila da je kul, i Liz i Michelle što su razumne, temeljite, pažljive čitateljice kakva ja nisam. Knjiga je zbog vas, cure, bolja. Također, mislim da ste super. Hvala Ashley Brouillette na sjajnom videu i mjestu koje je njezino ime zaslužilo u knjizi. Bravo, gospođice! Ujedno moram zahvaliti Elizabeth O’Brien, Emily Arnold i Kayleigh Poulin što su se družile sa mnom kad sam bila čudakinja. I vama hvala što ste mi dopustile da upotrijebim vaša imena. Ostala imena koja sam posudila: Jenna, Elise, Mary, Lucy, Gerad, Amy itd. Hvala što ste mi pali na pamet kad nisam znala što napisati. Jupi! Elana Roth: ti si agentica - rock-božica, i nema riječi kojima bih ti zahvalila što si riskirala sa mnom iako sam stvarno grozna na telefonu. Još uvijek mi nije jasno što te je spopalo. Ujedno, hvala što mi dopuštaš da te grlim. Volim te! Caren i Colleen u JLA-u, hvala što postojite i općenito ste carice. Erica Sussman: Ti si tako vraški kul. Stvarno. Čudesno je kako dobro shvaćaš moju Ameriku i koliko je zabavno raditi s tobom. Obožavam i tebe i tvoju ljubičastu kemijsku. Hvala ti što nikad nisam imala osjećaj da je ovo posao. Tayler, drznice, tvoju energiju osjećam u svemu. Hvala ti na trudu.

217 Izbor


Dragi svi u HarperTeenu: Hm, HVALA VAM! Bili ste san koji se nisam usudila glasno izreći i čast mi je što sam jedan od vaših autora. Cijenim sav vaš trud oko mene. Od dizajna naslovnice do marketinga i načina na koji komunicirate sa mnom, sve je bilo bolje nego što sam se ikad mogla nadati. Hvala vam. Od srca. Jeannette, Catherine, Kati, Ciari, Christini, gospođama u Guyevu vrtiću i svima koje sam možda propustila spomenuti: Hvala vam što pazite Guydena u razna doba kako bih ja mogla raditi. Silno mi je značila spoznaja da u ovome nisam sama. I, ako ste uspjeli stići do zadnje stranice, i vama čitateljima ponovno hvala! Neki od vas uz mene su od prvoga puta kad sam sjela pred kameru i rekla “bog, internetovci”. Neki od vas pročitali su Sirenu ili me pronašli na Twitteru. Neki ste samo ugledali zgodnu djevojku na naslovnici i odlučili uzeti knjigu u ruku. Kako god i kad god da ste me pronašli, hvala vam što ste pročitali moju knjigu. Nadam se da vas je sve na neki način usrećila.

218 Kiera Cass

Kiera Cass - Izbor  

The Selection serijal #1 Za 35 devojaka Odabir je šansa života. Najbolji način da pobegnu od lošeg života od samog rođenja i budu deo sjajn...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you