Page 1

Carly Phillips: SRCOLOMAC


PRVO POGLAVLJE

Chase Chandler prošao je izlaz zračne luke Dulles International i duboko udahnuo. Svaki dašak zraka izvan njegovog doma u Yorkshire Fallsu, u New Yorku, odisao je istinskom slobodom. Napokon. — Hej, veliki brate! - Roman, njegov najmlañi brat, čvrsto ga je zagrlio. — Dobro došao u glavni grad! Kakav je bio let? — Odličan. Kratko je trajao i stigli smo na vrijeme. — Chase je prebacio putnu torbu preko ramena i krenuo prema izlazu. — Kako ti je žena? Roman se veselo nasmiješio. — Charlotte je nevjerojatna. Svakim je danom sve deblja. Moje dijete raste u njoj — dodao je, kao da ih sve već sto puta nije podsjetio da je Charlotte trudna. — Još mjesec dana. — Trljao je ruke da pokaže kako jedva čeka. — Još nedavno su žena i dijete bili posljednje što si htio. Morali smo baciti novčić da odlučimo koji će od nas podariti mami unuče koje tako silno želi. A vidi sada. Muž i budući tata. I sretan zbog toga. — Chase je odmahnuo glavom, istodobno začuñen i sretan zbog promjena u životu malog brata. Mali se sredio i sretan je, a zbog toga je i Chase bio sretan. Ispunio je dužnost prema obitelji. Roman je slegnuo ramenima. — Što da kažem? To je bilo prije. Sada sam drugi čovjek. — Misliš prije nego što si odrastao? — Chase je namignuo, i brat mu je zahihotao. Obojica su znala da se Roman dugo i jako mučio prije nego što je zaključio da brak sa Charlotte neće značiti da se mora odreći životnog stila stranog dopisnika, nego će ga samo zamijeniti za nešto što će ga još više ispunjavati. Sada je radio za Washington Post kao kolumnist, imao je ženu i obitelj. — Nemaš pojma što propuštaš — rekao je Roman odlučno - ženu koja te čeka kod kuće, toplo tijelo u krevetu, nekoga tko te bezuvjetno voli. Roman i Rick — njegov srednji brat koji se takoñer nedavno oženio — počeli su propovjedati o dobrim stranama braka kao religiozni fanatici. No, Chase nije nasjedao na to. - Vjeruj mi, mogu ja i bez toga, hvala lijepo. Ako baš budem jako usamljen, nabavit ću si psa. U njegovim snovima nisu bili žena i obitelj. Iako je volio braću, nije ih bilo lako odgojiti. Nisu mu još trebala i vlastita derišta. Otkako je navršio osamnaest godina, a otac mu je iznenada umro, Chase je bio muški roditelj i uzor u obitelji. Preuzeo je mjesto izdavača Yorkshire Falls Gazettea i pomagao je majci da odgoji braću — dvije stvari zbog kojih nikad nije požalio. Chase se nije osvrtao. A sada, u trideset i sedmoj godini, mogao je napokon živjeti svojim životom i ostvariti snove koje je stavio na čekanje. Putovanje u Washington bilo je prvi korak u tom smjeru. Zaobišao je spori par i krenuo prema znaku na kojem je pisalo GARAŽA. Pogledao je Romana. Onaj tupi pogled nije se promijenio i Chase se nasmijao. — Čini mi se da mogu nazvati mamu i reći joj da se šepuriš kao ponosan tata. — Bez brige — rekao je Roman, hvatajući njegov korak. — Kada nismo u Yorkshire Fallsu, svaki dan zove Charlotte. Chase je kimnuo. To je bila njegova majka, Raina, koja se miješala u sve i ponosila se time. — Jako sam sretan zbog tebe. — Potapšao je brata po leñima. — I drago mi je što si prepustio novine nekom drugom i napokon odlučio sebe staviti na prvo mjesto. Chase je Romanu odgovorio gunñanjem. Na kraju krajeva, mah je u pravu. Otkako je preuzeo Gazette, nije se ni jedanput odrekao odgovornosti za taj list. — Auto je na parkiralištu. — Roman je pokazao u kojem mjeru trebaju ići, a Chase ga je slijedio i gotovo se spotaknuo preko klinca koji se odlučio igrati hvatača. - Hvala što si došao po mene — rekao je Chase, primijetivši da su neposlušnog klinca obuzdali roditelji. Roman je imao jedanaest, a Rick petnaest kada im je tata preminuo. Bili su dovoljno stari da se mogu brinuti sami o sebi, tako da se Chase nije morao mučiti odgajajući ih u razdoblju djetinjstva. Hvala Bogu. I kasne tinejdžerske godine bile su dovoljno teške. — Kako je mama? — pitao je Roman. — Kako to misliš?


Ovaj, pa, mislim na zdravlje. Zašto zamuckuješ? — pitao je. Roman je ubrzao korak, ali nije ništa rekao. Chase je gotovo mogao vidjeti kako mu mozak radi smišljajući odgovor. Prije nekoliko mjeseci, Chase je žurno odvezao majku na hitnu zbog bolova u prsima. Kasnije je rekla sinovima da u joj postavili dijagnozu i da ima ozbiljnih srčanih tegoba. Iako su razgovarali s liječnikom, zbog povjerljivog odnosa izmeñu liječnika i bolesnika, nisu mogli doznati ništa više od onoga što im je Raina rekla. Njezina tri sina letjela su oko njezine postelje, kako bi se uvjerili da se ona čuva. Budući da je ograničila sve aktivnosti, Chase nije razmišljao o tome da provjeri dijagnozu, sve dok nije primijetio da se majka ponaša nedosljedno. Imala je prerumene obraze za nekoga tko ima slabo srce. Gutala je previše tableta protiv želučane kiseline. Nedavno je dobila recept za lijek protiv želučanog refluksa, koji može imati teške posljedice ako se ne liječi. Trčala je gore-dolje po stubama kada je mislila da ju nitko neće vidjeti. Budući da je bio novinar i imao vraški dobre instinkte, počeo je sumnjati da se radi o očitoj manipulaciji. Takoñer je sumnjao da njegova braća, koja su u zadnje vrijeme bila manje zabrinuta za majčino zdravlje, znaju nešto što on ne zna. — Rick i ja moramo razgovarati s tobom — rekao je Roman. — O maminim navodnim srčanim tegobama? Roman je istoga trena stao, zbog čega se jedna žena gotovo zabila u njega, a jedan muškarac ga je naglo zaobišao te mu je psovao dok je prolazio pokraj njega. — Ti znaš? Chase je kimnuo. — Da, znam. — Sranje — susreli su im se pogledi. — Namjeravali smo ti reći. Chase je rukom prošao kroz kosu i duboko udahnuo. Nije ga bilo briga što se nalaze nasred aerodroma i što smetaju ostalim prolaznicima. Nije mogao dočekati da se suoči s Romanom i bilo mu je jako drago što mu se napokon pružila prilika da to učini. — Ima neki poseban razlog zašto meni niste ništa rekli? —Otkrio sam istinu neposredno prije nego što smo se Charlotte i ja vjenčali. Rick je tek nedavno skužio o čemu se radi. Da je mogao doći u Washington, rekli bismo ti ovaj vikend. — Ispružio je ruke. — Što da ti kažem? — Ne duguješ mi ti objašnjenje, nego mama. Roman se iznenadio. - Ne znaš zašto je glumila da je bolesna? —Objašnjenje je pogrešna riječ. Znam da je to radila zato što želi unuke. Htjela je da nas peče savjest pa da joj onda ispunimo želju. To mi je jasno. Ali nam bome svima duguje ispriku. Ako će te ovo utješiti, njezine budalaštine su joj ozbiljna ograničile društveni život. Nije mogla ići na ples s Ericom, na spoj, nije mogla raditi ono stoje htjela. — I nije mi to neka utjeha. — Chase je kružio ramenima kako bi se oslobodio napetosti. — Kako bi bilo da ovaj vikend zaboravimo obiteljske probleme i zabavimo se? — Zvuči odlično. Smjestit ćemo te u hotel, večerat ćemo sa Charlotte, a sutra možeš okusiti političko ozračje u Washingtonu. A sada hajdemo odavde! — Nemam nikakvih prigovora! Roman je krenuo prema dizalima koja su vodila do garaže a Chase mu se pridružio. — Ne čudi me što će se senator Carlisle kandidirati za potpredsjednika — komentirao je Chase priču koja ga je dovela u taj grad. Roman je kimnuo. — Ni mene. Čovjek utjelovljuje političko savršenstvo, iako se dvaput ženio. Srećom za Chasea, Jacqueline Carlisle, senatorova pokojna žena, roñena je u Yorkshire Fallsu, gdje je i odrasla, a to je Chaseova poveznica koja ga je dovela do glavnoga grada. — Budući da je trenutni potpredsjednik prestar i ne želi se ponovno kandidirati, predsjedniku je potreban noviji tip. Netko uglañen i na dobru glasu. — Američki senator Michael Carlisle iz New Yorka — rekao je Roman. — Tako je. Istraživao sam o njemu. Nakon što je umrla Jacqueline, njegova prva žena, Carlisle se oženio s njezinom cimericom s fakulteta i najboljom prijateljicom. Madeline Carlisle odgojila je senatorovu prvu kćer, Sloane, a kasnije su Madeline i senator dobili blizanke, Eden i Dawne. — Političko savršenstvo, baš kao što je Roman rekao. — Jesi li ikada vidio sliku senatorove najstarije kćeri? — —


Chase je odmahnuo glavom. — Vidio sam samo blizanke i jednu mutnu snimku na kojoj se ona jedva može prepoznati u pozadini. Zašto? Roman se nasmijao. — Mislim da će ti se svidjeti to što budeš vidio. Lift je u ovom smjeru. — Pokazao je ulijevo. — S profesionalnog stajališta, sviña mi se sve u vezi Carlisleovih. — Dinamičan i zgodan senator bio je na najboljem putu do ostvarenja cilja, jer očigledno nije imao putra na glavi i nije bio upleten ni u kakav skandal. A Chase je namjeravao iskoristiti lokalnu vezu da objavi vraški dobru senzacionalnu vijest. Roman se nasmijao. — Shvaćaš li da kada sam te pitao za Carlisleovu kćer nisam mislio na posao? — Zakolutao je očima. — Naravno da nisi. Ti uvijek sve znaš, ti si profesionalac. — Uozbiljio se. — Znaš, od tebe sam učio. Zbog ponosa u njegovom glasu, Chase se osjećao kao varalica. Roman je u životu postigao puno više nego on. — U pravu si — rekao je Roman, a nije bio svjestan Chaseovih razmišljanja. — Ova ti priča daje priliku da prestaneš biti drugorazredni izvjestitelj iz malog mjesta. Budeš li joj prišao na pravi način, možda ćeš završiti u kakvim važnim velikim novinama. Kada je brat to izgovorio, Chase je osjetio takav nalet adrenalina kakvog se nije mogao sjetiti, barem ne otkako je stajao na očevom sprovodu i pokopao svoje snove. Ali strpljenje i odanost obitelji su se isplatili. Chaseovo doba napokon je došlo. Vrata dizala su se otvorila i ušli su unutra. — Igrom slučaja, ja ti mogu biti od pomoći, što će te staviti ispred ostalih koji budu slijedili Carlisleov trag. Zanima te možda ono što ti nisam rekao preko telefona? — pitao je Roman. — Naravno. — Chase je bacio torbu na pod i pogledao u brata, dok su mu tijelom prolazili trnci. Charlotte je dobra s Madeline Carlisle. Kupovala je u njezinoj trgovini donjim rubljem tu u Washingtonu, a onda su se sprijateljile. I to jako. Madeline ne daje često intervju, ali mogu ti srediti ekskluzivu, jedan na jedan sa senatorovom ženom. Romanove oči sjale su od uzbuñenja, a Chaseovo iščekivanje još je poraslo, mamilo gaje uzbuñenje velike priče koja je pobuñivala i izoštravala njegove instinkte. — Romane? Brat ga je pogledao. — Da? Chaase se nije osjećao ugodno pri izražavanju osjećaja niti je bio dobar u tome. Braća su bila navikla na njegove duge šutnje. Razumjela su ga bolje od ikoga. Nagnuo je glavu — Hvala. Roman mu je namignuo. — Rekao bih da ti ovo dugujem, ali ti bi me onda vjerojatno zgrabio i srušio. Recimo da si vraški dobar, da to zaslužuješ i neka na tome ostane. Chase je kimnuo. — Što se mene tiče, u redu. — Još nešto — rekao je Roman kada su se otvorila vrata dizala i kada se pred njima pojavila garaža. — Washington nije dobar samo za političke spletke. Ima i puno darežljivih žena. Chase se namrštio. — Mislio sam da si sretno oženjen. —I

jesam. Ali ti nisi, veliki brate.

Shane Carlisle pokušavala je uskladiti najdražu mini haljinu boje fuksije sa staromodnom crnom jaknom, ali se zgrozila nad tom kombinacijom. Natpis BetseyJohnson trebao bi se vidjeti, ne bi trebao biti prekriven. Žalosno je odložila svoju odjevnu kombinaciju u stražnji dio ormara, gdje je stajala ostala retro odjeća. Nikako nije mogla obući tako upadljivu boju, kratku suknju, ili haljinu s otvorenim leñima. Barem ne sutra, na dan kada će njezin otac, senator, objaviti odluku da prihvaća ponudu predsjedničkog kandidata da se kandidira za potpredsjednika na slijedećim izborima. Uzdahnula je i izvukla svijetloplavo Chanel odijelo te ga položila na krevet. Iako to nije bio njezin najdraži izbor, konzervativno odijelo mnogo je prikladnije za najstariju kćer senatora Carlislea. Iako se Sloane često osjećala kao da ne pripada toj političkoj obitelji koja je stalno u središtu pozornosti, shvaćala je da mora razmisliti prije nego što nešto odjene, prije nogo što progovori ili učini nešto, u slučaju da su novinari nanjušili priču. A Sloane se uvijek ponašala onako kako je njezina obitelj to očekivala. Nakon dvadeset minuta, i pola sata prije dogovorenog vremena, stajala je ispred očevog hotelskog apartmana. Njezini roditelji privremeno su se iselili iz kuće u saveznoj državi New York i


nastanili se u hotelu u Washingtonu. A sada su isplanirali posljednje obiteljsko okupljanje prije nego što počne medijska ludnica. Baš je htjela pokucati kada je čula kako netko uzrujano šapće. — Neću stajati prekriženih ruku i gledati kako mi pred očima propada dvadeset godina teškog rada. – Prepoznala je glas Franklina Pagea, voditelja očeve kampanje, njegove desne ruke i dugogodišnjeg prijatelja. Frank je često znao pretjerati kako bi spriječio krizu, tako da ju ni sada nije uplašilo njegovo urlanje. Podigla je ruku da pokuca na vrata, koja su bila malo odškrinuta, no u tom trenutku progovorio je Frankov pomoćnik, Robert Stone, i spriječio ju da ne upadne. — Kažeš da taj Samson tvrdi da je Sloanin otac? – podsmjehnuo se, u očitoj nevjerici. — I više nego tvrdi. Sloane je zapanjeno zadržala dah i stisnula šake. To ne može biti istina. Jacqueline i Michael Carlisle njezini su biološki roditelji. Nije imala razloga da misli drugačije. Ali zabolio ju je želudac i bilo joj je muka. — Ima li dokaza? – Robert je pitao tako tiho da se morala naprezati da ga čuje, ali nije čula Frankov odgovor. — Ne trebaju mu. Michael je potvrdio – rekao je Frank, ovaj put dovoljno glasno da ga čuje. – Ali ne želi ništa učiniti za svoju dobrobit i riješiti se tog Samsona. – Uslijedila je kratka stanka. – Kvragu, kako možeš ostaviti vrata otvorena? Michael i Madeline će se svakog trena vratiti iz trgovine. Ne smiju čuti što namjeravamo. — A to je? — Omogući nam malo privatnosti i sve ću ti objasniti. Taj Samson predstavlja prijetnju u kampanji. A svaka prijetnja mora se ukloniti. Frank je bio nagao, ali nikad nije izgovarao prazne prijetnje. Sloane je progutala knedlu kad su joj se vrata zalupila pred nosom pa se našla ispred očevog apartmana i, ako su Frankove riječi bile istinite, pred krhotinama vlastitog života. Kada je večer završila, Chaseu je već bilo dosta bračne sreće u kojoj su uživali njegov brat i šogorica. Više od toga nije mogao podnijeti u jednoj večeri. Dok je Roman umornu Charlotte odvezao kući, Chase je odlučio istražiti noćni život i samačku scenu u Washingtonu. Nakon što se malo raspitao, u blizini hotela pronašao je savršen mali kafić u kojem se mogao opustiti i uživati. Naručio je Miller Genuine Draft i počeo upijati ambijent, koji se sastojao od stola za biljar, malog, izlizanog plesnog podija, različitih reklama za pivo koje su se nalazile na starim zidovima obloženim drvetom i to je uglavnom bilo to. Sve dok se nisu otvorila vrata i dok nije ušla ona, ukazanje u haljinici koja je bila tako ružičasta, tako kratka i tako oskudna da bi trebala biti zabranjena. Bez obzira na to što mu je brat mislio, Chase nije bio svetac. Samo je bio suzdržan u vezi društvenog života, s obzirom da je uživao status oca u obitelji. I tu je naviku zadržao tijekom godina. Nedavno se spetljao sa Cindy Dixon, koja je živjela u Hampshireu, susjednom gradu. Bili su prijatelji koji su počeli spavati iz čistog hira. Taj odnos je Chasea zadovoljavao fizički, ali ga više nije ispunjavao pa se nije iznenadio kada mu je ova seksi sirena odvukla pozornost. Gusta crvenkasto smeña kosa valovito joj je padala po ramenima, a on je žudio da joj proñe prstima kroz neobuzdane pramenove. Chase je stisnuo bocu i tiho uzdahnuo. Čim ju je vidio, htio ju je upoznati. Cijelu. — Vruć komad, nema šta — konobar je brisao šank krpom. — Mislim da ju ovdje još nisam vidio. Sjećao bih se da jesam. Chase ju neće brzo zaboraviti. Spoj strastvene privlačnosti kojom je odisala njezina vanjština i unutarnja osjetljivost koju je vidio na njezinom licu dok je sjedala pokraj njega ostavila je na njega nevjerojatan dojam. — Što želite? — upitao je konobar naginjući se preko šanka, prema Chaseovom pristranom mišljenju, malo previše. — Hm. — Skupila je usne dok je razmišljala. — Viski bez leda. Chase je podigao obrvu, iznenañen. Kladio bi se na Cosmopolitan ili na bijelo vino. — Jeste sigurni? — upitao je konobar. — Takvo jako piće ne ide uz takvo slabašno biće.


Ispravila je ramena, očito uvrijeñena. — Čula sam da je gost uvijek u pravu — rekla je umišljenim tonom koji više priliči aristokratu ili političaru, a ne vili poput nje. Chase se nasmiješio. Očito je na popis njezinih osobina mogao dodati i snalažljivost. — Vaš izbor — odgovorio je konobar. — Ali nemojte reći da vas nisam upozorio kada vam budem morao zaplijeniti ključeve od auta. — Znači dobro da sam došla podzemnom — uzvratila je. — Bod za damu. — Chase se nasmijao. — Hvala — rekla je, ne zamarajući se da ga pogleda. Konobar je pred nju stavio čašu punu tekućine jantarno žute boje. — Zapamtite, upozorio sam vas. — Uputio se prema novim gostima na kraju šanka. Malo je zurila u sadržaj čaše prije nego što ju je podigla i pomirisala piće nakon čega joj se naborao nos. — Još uvijek ima onaj opaki miris kao i prošli put kada sam ga pila — rekla je sama sebi. Chase se nasmijao. Ponovno. Dva puta u nekoliko minuta. To mu je bio rekord. Potvrda staloženog života kakvim je živio i posljedica djelovanja ove žene na njega. Očarala ga je preko svake mjere. — Zašto si ga onda naručila? — upitao ju je. — Zato što mi je večeras potrebno jako omamljujuće sredstvo. — Slegnula je ramenima, ali nije micala pogled s čaše. Chase nije bio uvrijeñen. Njezina zabrinutost bila je očita, a prema njezinim riječima, takva je bila i njezina bol. — Konobar? I meni jedan — rekao je Chase kada ga je ovaj pogledao. — Što radiš? — upitala je iznenañeno. — Pridružujem ti se. Nije zdravo piti sam. — Napokon je pogledala u njegovom smjeru, a njega je preplavio nalet sirove seksualne energije i odmah ga svladao. Očito nije bio jedini jer je u njezinim zlatnozelenim očima svjetlucala zahvalnost i još puno više od toga. Mislio je daje spreman, ali prošlo je previše vremena otkako je prema nekoj ženi osjećao nešto više od uobičajenog. Otkako je sišao s aviona u Washingtonu prije svega nekoliko sati, svijet mu se pružao na dlanu nudeći mu mnoštvo mogućnosti. Htio je da i ona bude jedna od njih. — Evo ga, stari. — Konobar je gurnuo čašu prema Chaseu. - Upravo si postao odgovoran za nju — rekao je i otišao jer se bar u meñuvremenu napunio gostima. S ramena je maknula dugačak pramen bakrene kose. - Mogu se brinuti sama o sebi. — Naravno da možeš. - Podigao je čašu i čekao da i ona to napravi. - Živjeli! Nagnula je glavu. — Živjeli! Čekaj. Trebali bismo nazdraviti nečemu prije nego što otpijemo, a ja uvijek sve radim onako kako treba. Nazdravljamo... — zastala je i grickala punu donju usnicu. Počela mu je curiti slina, jer je samo htio sisati tu sočnu punu usnu i kušati ju. — Čemu? — potaknuo ju je. — Prljavim životnim tajnama. — Kucnuli su se. Taj zvuk odjeknuo je njime kao i sirova bol koju je slutio u njezinu glasu. — Mogu pažljivo slušati — rekao je, a zatim se pokajao zbog nepromišljene primjedbe. Nije joj htio biti prijatelj nego ljubavnik. Trenutna privlačnost, trenutna požuda. Nikada ga prije nije preplavio tako snažan uzburkani val. Ne misli sada odustati. Ne u noći koja je značila početak njegovog novog života. Kvragu i njegov uobičajeni osjećaj za oprez. Vrijeme je da napusti plemenitog Chasea Chandlera i slijedi svoje želje. — Hvala, ali radije ne bih pričala. — Sjaj u očima govorio mu je da želi nešto više. Nešto od njega. Nešto što bi joj dao drage volje. Sloane je zurila u zavodljive plave oči toga neznanca. Žena bi se mogla izgubiti u tom ozbiljnom, usredotočenom pogledu. Taj muškarac duboko u sebi skrivao je vatru, sličnu onoj koja je gorjela u njoj. Koja je silno željela pobjeći. Večeras. Trbuh i joj se grčio zbog tih mogućnosti. Tekućinu boje karamele približila je usnama, otpila gutljaj, a ni u jednom trenutku nije skidala pogled s njegovoga. Budući da je u školi već s cimericom pila viski, navikla je na njegov karakterističan okus i gorući osjećaj koji se spušta do želuca. Njezinim venama potekla je toplina, više zbog njegovog pogleda nego zbog žestokog pića. Podigao je čašu i otpio gutljaj, a na usnama mu se pojavio seksi osmijeh. Rekla je da ne želi razgovarati. Očito je poštivao njezinu želju. To joj se svidjelo.


Njegov strastveni pogled zadržao se na njezinome licu. Istraživala je plave dubine kao da kriju tajne života. Naravno da ih nisu krile. Krili su ih odrasli koji su djeci uskraćivali odreñene informacije. Nije sumnjala u motiv Michaela Carlislea. Sada ga je bilo teško smatrati ocem. Ali jednako i bilo teško ne smatrati ga ocem. Kao i svaki roditelj, uvijek je tvrdio da čini sve za dobrobit svojih cura. Ali ovaj puta se zeznuo jer Sloane nije jedna od njegovih cura. A odluka da joj ne kaže tko joj je otac nije smjela biti na njemu. Pitala se što bi mediji rekli kada bi doznali da savršeni senator živi u laži. Gotovo se nasmijala naglas. Sloane Carlisle živjela je u laži. Kvragu, Sloane je bila laž. A kao posljedica toga, nije znala tko je ni gdje joj je mjesto. Nikada to nije znala. Sada barem shvatila zašto. Zašto je željela biti slobodna, kad je njezina obitelj bila spremna živjeti s ograničenjima koja su im nametnuli mediji, a koja će im sutra u ovo vrijeme nametnuti i tajna služba. Zašto je mrzila kad bi ju prisiljavali da prilagodi svoju odjeću i svoju osobnost, dok su njezina pomajka, sestre i otac uživali u službenim odjelima i pravilima. Sloane je bila drukčija jer nije bila jedna od njih. Nije znala tko je, a noćas ju to nije bilo ni briga. U njoj je uvijek čučala bludnica, a sada je htjela osloboditi tu Sloane koja je dugo bila potlačena. — Oduvijek sam smatrao da je razgovor precijenjen — napokon je rekao neznanac. — I ja. - Sutra se neće s tim složiti. Ali noćas je željela zaboraviti. Namjerno je okrznula ruku o njegovu. Dodir ju je pogodio poput groma, preplavilo ju je uzbuñenje. Nagnuo se prema njoj. Tako blizu da se mogao osjetiti njegov dah. Da su se mogli poljubiti, zbog čega se poželjela osloboditi svojih zapreka. Sloane Carlisle nikada nije prestupila granice onoga što se u njezinoj obitelji smatralo primjerenim. Hodala je s muškarcima koje je poznavala, s muškarcima koje je odobrila njezina obitelj i nije spavala s neznancima. Ali oduvijek je željela istražiti nepoznata područja. Ostati nakon policijskog sata. Približiti se ovom seksi muškarcu i riskirati. A budući da je njegov grubi, duboki glas u njoj pokrenuo uzavrele vatrene strelice, odlučila je odbaciti suzdržanost koju si je sama nametnula. Bila je spremna na avanturu. Duboko je udahnula. Opojan muški miris uzbudljivo se pomiješao s mirisom alkohola koji se mogao osjetiti u njegovom dahu, a ona je polizala usne, zamišljajući da liže njegove. Oči su mu se zamutile od uzbuñenja koje je potiskivao. — Znači, mislimo na isto? — upitao je. Nije mogla pogrešno shvatiti na što misli. Nije željela. Položila je ruku na njegovu, ispreplićući vrhove prstiju s njegovim jakim, mršavim, hrapavim prstima. — U potpunosti — rekla je, gotovo ne prepoznavši grubu boju glasa. Ustao je, posegnuo rukom u džep, izvadio novčanicu od dvadeset dolara i ostavio je na šanku, plativši njome piće za oboje. — Moj je hotel iza ugla. Dakle, bio je turist. Još bolje. Neće se morati bojati da će ponovno naletjeti na njega nakon ove noći. Ustala je i ostavila svoje piće. Nije joj trebao alkohol da bude hrabra. Sloane Kako- god-joj-je-prezime stajala je sto posto iza ove odluke. Već je i bilo vrijeme da se ponaša onako kako joj nalaže instinkt i .da se pobuni protiv svega što ju je ograničavalo u životu. Stavila je ruku u njegovu. Sutra će se vratiti u stvarnost. Noćas će uživati u fantazijama o kojima je samo mogla sanjati dok je mislila da je prvoroñena kći senatora Carlislea. DRUGO POGLAVLJE

Na putu do hotela, Sloane je imala dovoljno vremena da odustane, ali ipak nije došla tako daleko da bi se sada predomislila. Čvrsto joj je držao ruku, a dok su ulazili u predvorje, shvatila je da ih nitko ne gleda. Kada nije bila u pratnji svojih poznatih roditelja, nitko u Washingtonu nije obraćao pozornost na nju.


Zastao je i okrenuo se prema njoj. U očima mu je vidjela istu želju koja je strujala u njoj. — Samo moram do recepcije. — Ostavio ju je na trenutak i popričao s recepcionarom, a zatim joj se ponovno pridružio. Srce joj je snažno tuklo kada su ušli u dizalo i kada su se vrata za njima zatvorila. Njegov prodoran pogled susreo se s njezinim. — Nisam izašao večeras s ovim ciljem, ali — slegnuo je ramenima kao da je nesiguran kako nastaviti — drago mi je da sam naletio na tebe. Nasmiješila se, shvativši što želi reći. Ni ona nije došla u kafić da nañe nekoga za jednu noć, nego samo da zaboravi brige ili barem da ih nakratko utopi u alkoholu. Ali osvojio ju je samo jedan pogled u njegove oči. Za nju večer nije mogla bolje završiti. — Ni ja nisam išla loviti muškarce. — Samozatajno se nasmijala. — Ali drago mi je da sam te pronašla. Ruku je naslonio na zid, baš iznad njezinoga ramena. Bio je visok, nadmoćan, a opet, zbog mirnog držanja i smirenog, opuštenog ponašanja, osjećala se ugodno. Sigurno. A budući da su je te prekrasne plave oči očarale, zaboravila je sve osim njega. A to joj je, Sloane je shvatila, bio glavni cilj. — Mislim da bi bilo vrijeme da se upoznamo. — Na usnama mu se pojavio uvjerljivi osmijeh. Mogla bi mu reći ime, pomislila je, sve dok nije shvatila daje Sloane rijetko i upadljivo ime, koje će ubrzo biti poznato u cijelom Washingtonu čim joj otac bude najavio kandidaturu. — Faith — rekla je svoje srednje ime. — Lijepo — rekao je grubim glasom. Oko prsta je obavio pramen njezine kose, a blagi trzaj tjemena ju je uzbudio. — Ja sam Chase. Nasmiješila se. — Pristaje ti. Ne pitaj zašto. I on se nasmijao te ju je obujmio oko struka i privukao k sebi. Preplavio ju je njegov muževan miris, taj snažan afrodizijak. Spustio je glavu, no prije nego što je napravio sljedeći potez, vrata lifta su se otvorila, a kroz njezine usne prolazili su trnci u iščekivanju tog nepoznatog dodira. Uhvatio ju je za ruku i poveo prema sobi, a nakon što je karticom otvorio vrata, uveo ju je u apartman. Spavaća soba očito je bila iza otvorenih vrata u kutu. Iako je dnevni boravak mirisao i nalikovao na bezličnu hotelsku sobu, Chase je odagnao hladnoću kada joj je prišao. Primio ju je u naručje. Uz vatreni pogled i fizičku nadmoć, obujmio ju je povukao u strastvenu vrućinu. Gledali su se u oči dok je spuštao glavu i prvi put je poljubio. Usne su mu bile nježne, ah čvrste, u tom dodiru nije bilo ni oklijevanja ni nesigurnosti. Iako neznanac, večeras je bio sidro tijekom oluje u njezinom životu. Pošlo mu je za rukom da učini da se osjeća sigurno i opušteno, dopustio joj je da ga zgrabi i prihvati sve što joj nudi. Uzvratila mu je poljubac i podala mu se. Ruke su mu zastale na njezinim obrazima i pridržavali joj glavu da joj može grickati usne. Grickao ih je i u usta povukao njezinu donju usnu pojačavajući snagu poljupca snažnim okretima jezika. Svakim sljedećim potezom, vatra u njezinom trbuhu sve je jače plamtjela, a rastao je i poriv da ga dodirne. Izvukla mu je košulju iz hlača i stavila ruke na užarenu kožu. Zastenjao je, a ruke su mu klizile kroz njezinu kosu prateći mokre, vlažne poljupce koji su se spuštali od obraza do grla, gdje su zastali. Istisnuo je sve što je doživjela toga dana — nevjericu, svu bol, patnju i tjeskobu koju je osjetila, samo je mogla misliti na njega. Bradavice su joj se ukrutile, grudi otežale, a gaćice su joj bile vlažne. Zabacila je glavu unatrag, kako bi mu još više oslobodila pristup vratu, a on je sve jače sisao njezino osjetljivo meso i usredotočio se na dijelove tijela koji su bili uzbuñeniji. Preplavio ju je osjećaj uzbuñenja te ga je, kao odgovor, još čvršće zgrabila za struk. — Oh, da. — Kao iz daljine čula je svoj grubi, promukli, požudni glas. — Sviña ti se? — upitao je. Jedva je otvorila guste trepavice kako bi susrela njegov užareni pogled. — To je retoričko pitanje, zar ne? Na usnama mu se pojavio zavodljivi osmijeh i još je jedanput zaronio glavu u njezino tijelo, ovaj put kako bi jezikom umirio to osjetljivo meso na njezinu vratu. — Mmm. — Ovaj muškarac sigurno zna što radi, Sloane je pomislila. — Faith. Trebalo joj je malo da shvati kako govori njoj. — Da? — Ništa. Samo mi se sviña tvoje ime.


Nasmiješila se, poželjevši da ju zove pravim imenom; poželjevši da joj njegov glas kaže Sloane dok svršava u njoj. Ohrabrena ovom igrom, počela ga je noktima grepsti po prsima i dlakavoj koži. Nadam se da se i tebi sviña. Prije nego što je odgovorio, prekinulo ih je glasno kucanje. - Ja ću. — Uputio se prema vratima koračavši sigurno te ga nije bilo briga što je raspojasan i raščupan. Odškrinuo je vrata, a Sloane je shvatila da pazi na njezinu privatnost. Sviñalo joj se što je kavalir, uzevši u obzir da mu je ovo samo avantura za jednu noć. — Ja ću to uzeti — čula ga je kako govori. Zatim se okrenuo prema njoj i ugurao poslužavnik u sobu te zalupio vratima. — Što je to? — upitala je kada je ugledala dvije čaše i bocu šampanjca u posudi s ledom. — Ne činiš mi se kao djevojka za jednu noć. Tako da sam htio da ovo bude... malo posebnije. — Na njezino iznenañenje, zacrvenio se. Neugoda. Potrudio se da joj uljepša ovu avanturu i sada mu je bilo neugodno zbog toga. Zakoračila je naprijed, sigurna a u sebe. — Zašto misliš da to nije moj uobičajeni način ponašanja? — upitala je, istinski znatiželjno. — Imam takav predosjećaj i obično sam u pravu. Iako nosiš seksi haljinicu, profinjeno govoriš, ponekad oklijevaš, a kada te pogledam u oči, rekao bih da bježiš od neke teške, mračne tajne. Možda si imala loš dan, možda si dobila otkaz i sada želiš pobjeći od svega. Ne skačeš u krevet s neznancem svaki dan. Dao bih ruku u vatru da je tako — rekao je samouvjereno poput pravog umišljenog mužjaka. — Sve si to shvatio iz jednog pogleda? Nasmiješio se. — Ja sam novinar. Obraćanje pozornosti na sitnice moj je posao. A tvoj? — Unutrašnje ureñenje — rekla je automatski, nije mogla misliti ništa drugo. Bilo koji novinar mogao bi uništiti namjere njezinog oca da postane predsjednik, a unatoč tome što se osjećala povrijeñeno i izdano, još je voljela tog čovjeka. Još bolji razlog da Chaseu ne kaže pravo ime. Nagnula se na svojim visokim potpeticama. — Sigurno si jako dobar u svom poslu jer si u pravu. Ovo se ne dogaña svaki dan — priznala je. Jedan trik koji je naučila od roditelja: daj novinarima onoliko istinitih informacija koliko im je potrebno da prestanu njuškati. — Volim biti u pravu. Nasmijala se. — I po tome si tipičan muškarac. — Trenutačno bih bio zadovoljan time da budem tvoj muškarac. Jesi li za piće? — rukom je mahnuo prema šampanjcu. I dalje ju je oduševljavala njegova brižnost. — Radije bih da nastavimo tamo gdje smo stali i ostavimo šampanjac za poslije. Još malo iskrenosti, pomislila je Sloane. I sada ga je jako željela, gotovo više nego prije. Uhvatio ju je za ruku i odveo do velike stolice u kutu, a zatim je sjeo. — Pridruži mi se. — Povukao ju je za ruku, bilo je jasno što misli. Duboko je udahnula, a bedrima mu je stisnula koljena dok se spuštala na njegovo krilo. Kvrga u njegovim trapericama bila je očita, predivno je kucala u njezinom meñunožju, a njegove su se oči raširile zbog potiskivanja potrebe. Sloane se nije ni željela ni trebala suzdržati. Zagrlila ga je oko vrata. — Poljubi me, Chase. Poljubi me da zaboravim — promrmljala je. — Što da zaboraviš? Nije htjela odgovoriti. Željela je da ju umjesto toga poljubi pa se nagnula naprijed i čvrsto priljubila usne uz njegove. Ali dok se pomicala u njegovu krilu i dok joj je zdjelica intimno dodirivala njegovu, preplavljujuća požuda potisnula je potrebu za ljubljenjem. Ustao je držeći ju u rukama, ne razdvajavši usta od njezinih dok je hodao prema spavaćoj sobi. Srce joj je snažno lupalo, preplavili su ju valovi uzbuñenja, a iščekivanje i potreba su rasli. Stavio ju je na krevet, a ona je kleknula i otkopčala mu košulju. On ju je nestrpljivo skinuo i pustio da padne na pod, pa je mogla uživati u njegovim mišićavim prsima. Dodirujući vrh leña, odvezao joj je haljinu, koja je sprijeda pala i otkrila joj grudi. Trebalo joj je biti neugodno, no njegov gladan pogled ju je proždirao, a iz njegovog grla čulo se potisnuto stenjanje od zadovoljstva, zbog čega nije bilo sumnje da mu se svidjelo to što vidi. Zatim je rukama uhvatio njezine grudi, a bradavice su se duboko utisnule u njegove dlanove.


Uzavrelo uzbuñenje žuborilo je u njoj te je zastenjala. U isto vrijeme kada je ona zgrabila dugmad na njegovim hlačama, on je posegnuo za njezinim zatvaračem. Rješavali su se odjeće zajedno s predrasudama. Sloane je bila naslonjena na jastuke, a Chase ju je zajašio oko struka, dok joj je iznad glave držao ruku. Iako ju je zarobio u erotskoj pozi, nježno ju je dodirivao i držao dovoljno labavo da se mogla osloboditi kada je htjela. Ah nije htjela. Njezina poza jako ju je uzbuñivala i svidio joj se način na koji ju promatra, kao da joj može čitati misli i ispuniti joj svaku intimnu želju. — Želim ući u tebe. — Njegovo kruto spolovilo koje joj je pritisnulo trbuh potvrdilo je te riječi. — Samo naprijed — rekla je, a kukovi su joj se kao sami od sebe podigli dok su joj se bedra vlažila i dok ju je preplavljivao osjećaj uzbuñenja. — Ne dok te ne zaštitim. To ju je iznenadilo. — Treba me zaštititi od nečega? upitala je nježno. Toliko je bila zaokupljena željom da potisne bolnu istinu koju je danas saznala da nije razmišljala razumno. —Ja koristim pilule, ali... — Čuj, dušo, kakvim sam ja životom živio, nemaš se razloga brinuti. Samo vjerujem u ovo: zaštita uvijek, djeca ni kad. — Skliznuo je s kreveta i krenuo prema kupaonici. Grč u želucu joj je popustio. Nije znala zašto, nije imala razloga vjerovati mu, ali ipak mu je vjerovala. Činjenica, da je oprezan čak i tijekom avanture za jednu noć, govorila je njemu u prilog. Ipak mnoge dečke ne bi bilo briga za posljedice. A Chasea ja bilo briga. Bio je drukčiji od drugih muškaraca. Imao je nešto brižno u sebi i nešto posebno, smatrala je. Vratio se jednako brzo kao što je i otišao, a ona se nije mogla suzdržati da se ne divi gradi njegova tijela, širokim ramenima, uskom struku i ostalim dojmljivim dijelovima tijela koji su privlačili pozornost na sebe. Misli joj više nisu bježale, ponovno je bila potpuno usredotočena. Kako da ne bude, kada takav prekrasan muškarac stoji pred njom? Ni jedan muškarac do sada nije u njoj pobudio takvu preplavljujuću, trenutnu požudu. Ni jedan ju muškarac do sada nije gledao kao daje se ne može zasititi. Chase jest. U ruci je držao četvrtasti paketić i brzo riješio pitanje zaštite; zatim joj je prišao i nasmiješio se. Taj seksi, strastveni osmijeh ostavio ju je bez daha. — Dosta je bilo čekanja, zar ne? Nasmijala se dok joj je tijelo izgaralo od želje za njim. I više nego dosta — složila se. Zastenjao je i poljubio ju. Usne su mu bile uzavrele i požudne, a ruke zauzete gurkanjem i razdvajanjem njezinih nogu dok se smještao izmeñu njih. Prodiranje i ispunjavanje bili su toliko blizu, ali umjesto toga, dodirnuo ju je rukom. Dugački prsti ušli su u nju, a njegov znalački dodir ju je uzbuñivao. Počela je stenjati savijajući kukove i povlačeći ga još dublje dok su joj se mišići stezali oko njegovog prsta, no to bilo dovoljno. Željela je više od toga. Sigurno je shvatio budući da se povukao i onda joj napokon raširio bedra te ušao jednim dugim, glatkim potezom. Ispunio ju je i istog trena ju doveo na rub orgazma. Tako jako, tako brzo, a bilo je tako dobro. Zažmirila je dok se povlačio i brinuo da osjeti svaki njegov dio prije nego što ponovno prodre u nju. Brzo je prilagodila svoj ritam njegovome, usklañenost im je bila nevjerojatna, kao da su to već radili. — Dragi Bože — promrmljao je Chase. Ni sa jednom ženom ne bi trebalo biti tako dobro. Osobito ne s onom s kojom se tek upoznao, koja ne zna što on voli, a što ne voli. No ona je znala sve prave pokrete koji ga uzbuñuju. Toliko toga je vidio u njezinim zelenim očima. Povezali su se, osjetio je to u njezinom tijelu, u svakom klizavom dijelu koji je dodirivao u njoj. Bila je ženstvena i topla na mjestima gdje im se dodirivala koža, bradavice su joj bile krute dok su uzbuñeno počivale njegovim prsima. Odgovarala je svakom njegovom prodiranju i sve se više uzbuñivala kada bi im se tijela spojila. Izgarao je od želje da svrši. Ali nije htio sam. Htio je da .zajedno dosegnu taj krajnji nalet sirovog seksualnog zadovoljstva. Progurao je ruku izmeñu njihovih tijela te stavio prst izmeñu njezinih vlažnih bedara kako bi povećao pritisak i kako bi ona svršila. Zastenjala je drhtavim glasom i time nagradila njegov trud a zatim je počela pomicati kukove u želji da još dublje osjeti t u napetost koja ju nadražuje. Stisnula je bedra opkolivši ga mišićima u vlažnoj vrućini. Svakim prodiranjem koje je uslijedilo bio je na rubu, ali se suzdržavao čistom snagom volje.


—Chase.

Iznenadilo ga je njegovo ime na njezinim usnama. Iako su bili intimni i bliski, gotovo nisu prozborili ni riječi. Otvorio je teške kapke. Oči su mu se susrele s njezinim raširenim zelenim očima. — Okreni se na leña. Širom je otvorio oči. — Molim? — Nakon današnjeg dana moram imati sve pod nadzorom — objasnila mu je dok ga je gurkala tijelom, nakon čega su mijenjali položaj dok se on nije našao na leñima, a ona ga je zajašila. Prolazili su ju trnci kada ga je počela osjećati još dublje nego prije. — Oh, Bože. Progutao je slinu jer je i on to osjetio, ali zajedno s uzbuñenjem shvatio je da je njoj ova večer bila puno više od neobaveznog seksa. Bježala je od nečega, a njega je iskoristila kako bi zaboravila to što ju muči. No tijelo mu nije dalo vremena za postavljanje pitanja. A gledajući u njezino prekrasno lice i velike grudi, nije mu se dalo raspravljati. — Kako god ti paše — rekao joj je. Na licu joj je zabljesnula iskra zahvalnosti, a zatim se zahvalno počela pomicati, ljuljati kukovima i cijediti ga unutarnjim mišićima dok ga ponovno nije obuzelo nadiranje plimnog vala. Bez prethodnog upozorenja, nagnula se i sočno ga poljubila u usta, a čitavo vrijeme kružila je bokovima. Time je povećavala napetost i još ga više uzbudila kada je Venerin brijeg intimno prislonila na njegovo tijelo, obrañujući ga kao nitko do tada. Svaki put kada bi nabila zdjelicu, ispustila bi nježan, uzbuñujući zvuk. Bila je blizu vrhunca, kao i on, ali je neprestano zadržavala pritisak, dovodeći ga bliže i bliže vrhuncu dok se nije raspuknuo. Sada se mogao usredotočiti samo na jedno: na tu ženu i na snažno uzbuñenje koje je osjetio dok ga je njezino tijelo praznilo, još dugo nakon što je svršio. I kada se konačno počeo polako vraćati u stvarnost, ona je i dalje podrhtavala nad njim dok je doživljavala dugi, neprekinuti vrhunac. Nakon nekoliko minuta, Chaseov ritam disanja postao je polaganiji, izdržljiviji. Kao i njegove misli. I m a o je trideset i sedam godina i nikada prije, ni s jednom ženom, nije doživio takav veličanstven seks. Nikada. I trebalo mu je malo vremena da negdje smjesti taj osjećaj. U sljedećem trenutku učinila je nešto što ne bi ni u snu očekivao: otkotrljala se s njega i krenula ustajati. — Čekaj. — Ispružio je ruku, ali uspio joj je samo okrznuti gola leña. — Kamo žuriš? Okrenula se, no on je vidio samo zamršenu kosu i elegantan profil. — Mislila sam da želiš da odem. Nasmijala se, no toliko je bilo očito da je to učinila usiljeno d a g a j e to dirnulo. — Tako možemo izbjeći neugodan osjećaj jutra poslije - objasnila je. Razumio je zašto je htjela izabrati lakši put, ah on još nije završio s njom. I nadao se da i ona nije završila s njim, da ga još želi. — Radije bih da ostaneš. — Nalaktio se i prstom joj prošao po kralješnici. — Ako želiš. Okrenula se prema njemu, a u očima i na licu vidjeli su se zaprepaštenost i zbunjenost. Shvaćao ju je, jer se i on jednako osjećao. — Ovo je ludo — rekla je. — Slažem se. — Prstima je prošao kroz kosu i čekao. — Ostat ću — napokon je rekla. — Dobro. — Ispričao se i na brzinu otišao u kupaonicu, a kada se vratio, uzeo ju je u naručje. — Valjda je ponekad i ludost dobra. – Nasmijao se, a on je osjetio kako joj toplo i divno tijelo podrhtava. Bradom je dodirivao njezinu dugačku kosu i udisao opojan miris pramenova. — Večeras mi je ludost bila potrebna. Do sada je sve u mojem životu bilo predvidivo. — Mislio je na postupanje po navici u prošlih devetnaest godina. — Očekivano — nastavio je, prisjećajući se kako je odgajao braću pružavši im savršeni primjer. — I uglavnom sam živio za druge. — Zvuči kao moj život - promrmljala je. Sklonio je nekoliko nestašnih pramenova njezine kose sa svoga lica i još ju čvršće priljubio uza sebe. Nije htio razmišljati o tome koliko je neobično što želi provesti noć u zagrljaju s tom nježnom, podatnom ženskom osobom. Ovaj put samo je htio učiniti ono što je smatrao da je dobro za njega. — Obećao sam si da večeras počinje moj novi život. Koji ću živjeti samo za sebe. Uzdahnula je. — Zvuči prekrasno.


— Zašto

se onda ne ugledaš na mene? — upitao je. Chase nije imao pojma što ju muči ili tišti, ali isto kao i on, i ona si je očito dopustila da večeras bude slobodna. Ne bi se trebala vratiti životu koji je pun ograničenja, koji živi za druge. — Neki ljudi računaju na mene — rekla je pospano. — Čak i ako mi je cijeli život bio laž, i dalje će se očekivati od mene da postupim ispravno. — Glas joj je bio sve pospaniji dok je govorila. Pobudila mu je znatiželju. Ne samo zato što su ga kao novinara takve dvosmislene primjedbe poticale da sve istraži do kraja, nego ponajprije zato što gaje ta žena zanimala. Previše. A baš je započeo potragu za ispunjenjem svojih snova. Nije se ni mogao ni htio opterećivati tuñim problemima i potrebama. Toga je već imao previše u životu i bio je sklon udovoljavati drugima. Kao i svi Chandlerovi. Tako daje bilo vraški dobro što će sutra ujutro svatko otići svojim putem, pomislio je dok je tonuo u san. Nježan zvuk plakanja probudio je Chasea iz dubokog, zadovoljnog sna. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da doñe k sebi, nakon čega je shvatio da se nalazi u mračnoj hotelskoj sobi u Washingtonu, zajedno sa ženom koju je upoznao večer prije. Sa ženom koja ga je uznemirila pružajući mu nevjerojatan seksualni užitak. Koju je molio da ostane kada je pokušala otići. Preplavio ga je neugodan osjećaj krivnje i nelagode. Pomaknula se na drugi kraj kreveta, a on je ispružio ruku i dodirnuo joj rame. — Žao ti je? — upitao ju je. Za divno čudo, njemu nije bilo žao. — Zbog sinoć? Nije. Zbog mojeg života i načina na koji sam ga proživjela? O, da. Obruč koji ga je stezao oko srca, popustio je. Nije mu bilo do kajanja i uzajamnog optuživanja. — S prošlošću ne možeš učiniti mnogo — možeš ju ostaviti iza sebe i ići dalje. Snažno je istisnula zrak. — Mudre riječi. — Što da kažem? Ja sam mudar tip. — Osim toga imaš još neke kvalitete koje ne mogu zanemariti. Shvatio je njezinu šalu i nasmijao se. — Misliš da ćeš moći još spavati? — Možda, ako mi budeš izmasirao leña. Pomakla se bliže njemu, a on je učinio što je tražila, izmasirao joj je napete mišiće u ramenima. — Mmm. Mirisao je nježnu, mirisnu kožu njezinoga vrata. Prekrasno je mirisala i bila je divnog okusa. - I ja sam baš htio reći isto to. Podigao se, ispružio se preko nje, trbuh položio na njezina leña, a prepone smjestio u njezino medunožje. Ispustila je uzdah zadovoljstva pomiješan s uzbuñenjem, a njemu se odmah ukrutio. — Znam što bi mi stvarno pomoglo da zaspim — rekla je migoljeći bokovima ispod njega, prije nego što je stisnula noge zarobivši mu ud. Njezina želja bila je očita. — Želiš da te izmorim, zar ne? — O, da. Chaseu nije trebalo dva puta reći. Posegnuo je za kondomom koji je sinoć za svaki slučaj ostavio na noćnom ormariću i brzo ga stavio prije nego što se pripremio da uñe u nju. — Može ovako? — upitao je licem uronjenim u njezin zatiljak, dok je polako ulazio u njezinu vlažnu ženskost. — Oh — izgovarala je dok je polako stenjala. — Ovo je savršeno. I bilo je. Chase nije mogao shvatiti to prirodno uzajamno povjerenje i razumijevanje, niti ga je preispitivao, Pretpostavio je da je to zbog toga što je odlučio živjeti svoj život, i što je ona donijela istu odluku, barem samo na jednu noć. Nakon što su ponovno zadovoljili svoju želju, zaspala je pokraj njega, a kosa joj se raširila na jastuku, bila je potpuno opuštena. To je njegova zasluga. A i ona je učinila nešto za njega. Pomogla mu je da napravi prvi korak u oslobañanju od odgovornosti i ograničenja. Sutra će svatko otići svojim putem, ali ne prije nego što im on naruči poslugu u sobu, prije nego doručkuju i prije nego što još jedanput bude uživao s njom i u njoj. No kada se probudio, sunčeve zrake prodirale su kroz prozor i obasjavale sobu, a njegove gošće nije bilo. Chase je protrljao oči, pitajući se je li sve to bio samo plod njegove mašte. Ali u zraku se zadržao njezin miris, a on se probudio uzbuñen, spreman da ju ponovno uzme. Ona nije bila plod njegove mašte, kao ni nevjerojatna noć koju su proživjeli. Ostavila mu je vraški dobru uspomenu koje će se prisjećati kada bude ostvarivao svoje snove i počinjao novi život. N o d io njega bio je razočaran jer nisu imali više vremena. Taj isti dio želio je da su se sreli u nekom drugom razdoblju njegovoga života, u nekim drugim okolnostima. Da je bio druga osoba i da


nije morao odgajati braću, pitao se bi li imali priliku. Uštipnuo se za hrbat nosa, izgubljen u smiješnim mislima. — Daj prestani — promrmljao je. Dok je ustajao i kretao pod topli tuš, nije mogao prestati misliti na nju. Prisjetivši se prvog puta kada mu se pokušala iskrasti, Chase se morao nasmijati. Ipak je uspjela izbjeći neugodu jutra poslije.

TREĆE POGLAVLJE

Sloane se vratila u stan oko sedam ujutro. Brzo se istuširala, presvukla i uputila prema hotelu, gdje joj se život tako drastično promijenio. I to ne samo zato što je otkrila da joj Michael Carlisle nije otac, nego zato što se napokon počela oslobañati od ograničenja koja su je pratila u životu. Dopustila si je da ju pokrenu vlastiti nagoni i želje. I na taj je na čin pronašla Chasea. Muškarca s kojim je provela samo jednu noć, ali tu noć nikada neće zaboraviti. Sloane nije bila cura za jednu noć. Nije se seksala samo zbog seksa. I nije sinoć u kafiću namjeravala pokupiti muškarca, sve dok nije pogledala u Chaseove hipnotizirajuće plave oči. Pogledom ju je prisilio da zaboravi svoju uobičajenu suzdržanost. Kada je naručio isto piće kao i ona, bez obzira što je pred sobom imao cijelo pivo, zaintrigirao ju je. Kada se ponudio da je sasluša, osvojio ju je. Nije ju bilo briga je li mu to bila namjera ili ne. Nije dobila dojam da je ženskar, a nakon što je provela noć u njegovu zagrljaju, znala je da ju prvi dojam nije prevario. Ne samo da je bio predivan, nego je imao i uroñenu sposobnost razumijevanja njezinih potreba. Kako je drukčije mogla objasniti šampanjac koji nisu ni popili? Ili što ju nije pustio da ode? A upleo se i prst sudbine. Ona ju je spojila s muškarcem koji je, kako je i sam priznao, uvijek činio ono što je bilo predvidivo. Živio je za druge. Kao i ona. Bez obzira što nije znala sve pojedinosti, Sloane je shvatila da imaju više toga zajedničkog nego što bi očekivala nakon avanture za jednu noć. Ali to je bila avantura za jednu noć, no ona joj je ostavila uspomene i maštanja koja će morati ponovno proživjeti malo poslije, budući da ga sada mora zaboraviti. Sada se mora usredotočiti na neodgodive obiteljske probleme. No poželjela je Chaseu sreću na početku novoga života i znala je da će misliti na njega dok bude pokušavala odgonetnuti svoj život. Zastala je ispred vrata hotelske sobe njezinih roditelja jer nije bila sigurna kako da postupi u ovom suočavanju. Otac joj je sigurno na sastanku sazvanom u zadnji čas i provjerava govor, ali Madeline je sigurno unutra. Njezina pomajka bila je prekrasna žena, i dušom i tijelom, a njezino uobičajeno smireno držanje činilo ju je savršenom suprugom političara. Bila je divna majka, nakon što je poslije Jacquelinine smrti preuzela tu ulogu, kada je Sloane imala osam godina. Madeline se prema Sloane uvijek ponašala jednako kao prema svojim pravim kćerima —Sloaninim sestrama, blizankama Eden i Dawne — i Sloane joj se zato divila. A zbog toga je Sloane još teže mogla razumjeti tu laž. Odmahnula je glavom, skupila hrabrost i pokucala na vrata koja su se odmah otvorila. — Gdje si bila? — Madeline je zgrabila Sloane za ruku i majčinski ju zagrlila. — Otac i ja jako smo se zabrinuli kada se sinoć nisi pojavila na večeri. Toliko o smirenom držanju njezine pomajke, pomislila je Sloane dok ju je grlila. Iako je Madeline bila odjevena za konferenciju za tisak i izgledala poput Jacqueline Kennedy, s kratkom frizurom i prekrasno našminkanim licem, zabrinutost joj je bila urezana u bore oko očiju. Iako je imala jako dobar razlog što je propustila sinoćnju obiteljsku večeru, Sloane je osjećala grižnju savjesti što se Madeline brinula zbog nje. — Žao mi je. Igrala se s prstima tražeći prave riječi. — Ali morala sam biti sama. Da razmislim. — O čemu? — Madeline joj je sklonila kosu s ramena, kao što joj je radila kada je bila djevojčica. — Sa mnom možeš razgovarati.


Sloane je kimnula. — Bolje da sjednemo. — Slijedila je pomajku do sofe u vanjskom dijelu apartmana, do one isti prostorije gdje je sinoć Franka i Roberta čula kako razgovaraju. — Jesmo li same? Madeline je kimnula. — Otac ti je na sastanku s Frankom u njegovoj sobi, a blizanke su otišle u kupovinu. — Nadam se da si im ograničila novac koji mogu potrošiti — rekla je Sloane i nasmijala se. Kao tipične sedamnaestogodišnjakinje, Sloanine sestre obožavale su odlaziti u kupo vinu, a kada su bile kod kuće na sjevera države New York, stalno su gunñale kako nema prikladnih trgovačkih centara. — Dala sam im gotovinu i zaplijenila kreditne kartice. Madelinine oči zasvjetlucale su kada se nasmijala, ali se brzo uozbiljila. - Reci mi što te muči. Šaljivo ozračje je nestalo. Sloane je osjetila grč u trbuhu te je duboko udahnula. — Došla sam sinoć na večeru. Stigla sam pola sata ranije, ali ti i tata se još niste bili vratili iz kupovine. — Stisnula je šake, a zatim ih otpustila, boreći se s mučninom i strahom. — Frank je bio s Robertom i raspravljali su o prijetnji tatinoj kampanji. Madeline se uspravila, oči su joj bile širom otvorene i usredotočene. - O kakvoj prijetnji? — Najgoroj. Osobnoj. — Sloane se ugrizla za obraz. Bilo je teže ponoviti te riječi nego što je mislila. — Muškarac po imenu Samson tvrdi da je moj biološki otac. — Kvragu. Sloane je širom otvorila oči. Madeline Carlisle nije psovala. Sloane jest. Kao i njezin otac, i Eden i Dawne, ali Madelinee je vjerovala da netko u obitelji mora davati dobar primjer Njezino psovanje nije bilo dobar znak. — -Znači, istina je? — pitala je Sloane tihim glasom. Madeline je uhvatila Sloane za stisnute šake i čvrsto ih držala. - Da, dušo. Istina je. Sloane nije bila toga svjesna, ali duboko u duši nadala se da će Madeline poreći tu tvrdnju. Umjesto toga, potvrdila je njezine najgore strahove. Borila se s knedlom u grlu, odlučivši da će obaviti ovo, a da se ne slomi. Susreli su im se pogledi, i unatoč svemu, Sloane je osjetila ljubav koju joj je pomajka uvijek davala. — Potrebno ti je objašnjenje. — Madelinin glas je drhtao ali nije zastajkivala. — Tvoja majka i ja bile smo najbolje prijateljice. Sve bih učinila za nju. To znaš. Ustvari, i jesam učinila. Udala sam se za tvojega oca kako bih te mogla odgajati onako kako je tvoja majka željela. Sloane je stisnula ruku pomajci. — Nisi mogla učiniti više od toga. Osim reći istinu, pomislila je Sloane, ali ovaj razgovor je ionako već bio dovoljno težak, a čak je i Madeline trebalo smirenje. Nikada nisam osjetila da me voliš manje od Eden ili Dawne. Volim te zbog toga. Madeline je suzdržavala suze. — I ja tebe volim. I volim tvoga oca. Iako se nisam zaljubila u njega dugo nakon što smo se vjenčali. Sloane se nasmiješila. Već je znala priču o braku Michaela i Madeline. Često su pričali drugima kako su se zavoljeli dok su zajedno odgajali Sloane. No, to nije objašnjavalo ostale dijelove koji nedostaju. — Kako je laganje moglo biti za moje dobro? Madeline je sklopila prste, približila ih ustima i zamišljeno zastala. - Tvoja se majka rodila u Yorkshire Fallsu, gdje je i odrasla. To je udaljeno dvadeset minuta od našeg doma u Newtonvilleu. Išla je na fakultet, a za ljetne praznike došla je kući i zaljubila se u muškarca po imenu Samson Humphrey. Dakle tako se prezivao. Boljela ju je glava pa je polako disala kako bi ublažila bol, no to joj nije uspjelo. — Što se dogodilo izmeñu majke i... Samsona? — Prisilila se da izgovori to ime, kao da će joj izgovaranje pomoći da prihvati bolnu istinu. Madeline je odmahnula glavom. — To je duga priča. Ali Jacquelinin otac, tvoj djed, bio je političar koji je sebe i svoju obitelj ubrajao u gornji sloj. Smatrao je da Samson nije dovoljno dobar za njegovu kćer i bojao se da će mu ugroziti karijeru. — Jer je djed Jack takoñer bio senator. - Nije ga poznavala, jer je umro kada je bila dijete. Madeline je kimnula. — Tvoj je djed malo istraživao i otkrio prljavo rublje u Samsonovoj obitelji. To je iskoristio kao ucjenu kako bi se klonio tvoje majke. Sloane je u nevjerici odmahnula glavom i pokušala upiti sve te informacije koje su godinama skrivali od nje.


— Po svoj prilici, Samson je smatrao da nema izbora. — Ili je bio slabić - promrmljala je Sloane. — Ne ako gaje tvoja majka voljela, dušo. A je. Sigurno

je u njemu bilo nešto dobro. — Pogledi su im se susreli U očima starije žene svjetlucale su suze i nazirali su se osjećaji. Tuge? Kajanja? Krivnje? Sloane nije bila sigurna. — Naravno da je bio dobar čovjek — ustrajala je Madeline odlučnim tonom. — Pogledaj koliko je dobroga u tebi. Sloane je progutala slinu s teškoćom. Nije htjela sada razmišljati o sebi. Da jest, slomila bi se, a prvo je htjela čuti kraj ove priče. — I još nešto — Madeline je obrisala oči prije nego što je nastavila — tvoja je majka bila očajna kada je on prekinuo. Jako ga je voljela. A kada je doznala da je trudna, spakirala se i htjela otići Samsonu. Sloane se nagnula; radnja se odvijala kao da je riječ o nečijoj tuñoj prošlosti, a ne o njezinoj. — Što se dogodilo? — - Tvoga djeda nije bilo briga. Priznao je da je podmitio Samsona kako bi ga se riješio. Ali Jacqueline je imala dovoljno povjerenja u Samsona da zna da ju nije ostavio zato što je bio pohlepan. Kada joj je otac zaprijetio da će uništiti Samsonovu obitelj ako mu se vrati, bila je poražena. Baš kao i Samson. Madeline je podigla ruke u zrak, zatim ih ponovo spustila, očito je bila uzrujana. — Ovo je nevjerojatno. — Znam. I do dana današnjeg, ne znam čime je držao Samsona u šaci. Tvoj djed ponio je u grob tu tajnu, koja je bila dovoljno velika da zadrži tvoju majku. Kako bi zaštitila tvojega oca. Hoću reći, tvoga pravog oca. Sloane se vrtjelo u glavi. Osjetila je da će dobiti migrenu pa se ustala i odšetala do bara u kutu sobe, te si natočila dijetnu colu. Želiš li ti nešto? — upitala je Madeline. — Ne bih ništa. Radije bih da završimo s ovim. Iako će me tvoj otac ubiti zato što ti govorim ovo dok njega nema. Sloan je razumjela osjećaj krivnje koji je osjetila u glasu pomajke. Znala je da si njezini roditelji nikada ne lažu. Pružali su pravi primjer svojoj djeci. Sve do sada. — Je li mi namjeravao to ikada reći? — Vratila se do sofe i popila veliki gutljaj cole prije nego što je sjela. — Htio je. Kao i ja. Ali nije znao kako. Madelinin ozbiljan glas molio je Sloane da povjeruje, ali dokazi su bili prejaki. — Taj čovjek zna kako upravljati najsitnijim detaljima kampanje, ali me nije mogao pogledati u oči i reći da mi nije otac? Madeline je skrenula pogled dolje, na svoje ruke. - On te voli. Nije htio izgubiti ni tebe ni tvoje povjerenje, a nisam ni ja. Zanima li te kako se Michael pojavio na sceni? Očito je Madeline bila dovoljno pametna da ne pita koji dio Sloane su izgubili sada kada je doznala istinu I bolje, jer Sloane ne bi znala odgovor. - Reci mi — izustila je na silu. — Michael, tvoj otac - on se smatra tvojim ocem - bio je zaljubljen u tvoju majku. Bili su obiteljski prijatelji, povezivale su ih političke ambicije. Michaelov otac i tvoj djed bili su kolege. Nije im bilo teško kada su dva senatora dogovorila brak izmeñu njega i tvoje majke. Ti bi dobila značajni prezime, a Michael bi imao podršku tvog utjecajnog djeda na početku političke karijere. — Politička nagodba — rekla je Sloane prezrivo. — Ali ti nisi nikad bila predmet takve nagodbe. Tvoja majka te voljela, tvoj otac — Michael — vas je obje volio Oženio bi tvoju majku i bez protuusluge. — Madeline je uzdahnula. — Znam da zvuči otrcano... — Zato što je otrcano. — Sloane je stavila čašu na stol ustala i koračala po sobi. - Ne mogu vjerovati. — Zato se nikada nismo mogli natjerati da ti to kažemo Sloane je uzdahnula, zatim se okrenula prema pomajci, no Madeline je prva prozborila. — Što je još Robert rekao? — tračak straha uvukao joj se u glas. Sloane je osjetila kako joj kuca desna sljepoočnica. Zastala je da uzme tabletu koju je uvijek držala u torbici. Zatim si je protrljala čelo i usredotočila se na razgovor koji je sinoć slučajno čula. — Robert je pitao ima li Samson dokaza za to, a Frank je rekao da mu nije potreban dokaz. Jer je Michael potvrdio njegovu tvrdnju.


Madeline je uzdahnula. — Što je još rekao? Sloane je zažmirila i pokušala se prisjetiti još nečega. Frank je rekao da Samson predstavlja prijetnju Michaelovoj kampanji, ali da njezin otac ne želi ništa poduzeti u svoju korist i učiniti nešto sa Samsonom. A Frank ne želi da Michael dozna što namjeravaju. Jer su očito namjeravali ukloniti tu prijetnju. Sloane se uspravila, a srce joj je snažno tuklo. Frank je htio ukloniti Samsona. Prije nego što u javnosti objavi vijest da joj je on otac? — zapitala se Sloane. Je li to Frank mislio kada je rekao da Samson predstavlja prijetnju kampanji. Nije htio da javnost dozna da je senator Michael Carlisle gotovo trideset godina lagao svojoj kćeri. Jer bi onda mislili da je senator u stanju i njima lagati. Jedino je to imalo smisla. — Što je bilo? — upitala je Madeline, očito osjetivši da je Sloane potresena. — Ništa. Samo... samo mi treba malo vremena da razmislim. Sloane je još jednom zgrabila čašu i pokušala ostati smirena. Frank je zaprijetio Samsonu, čovjeku za kojeg je upravo otkrila da joj je biološki otac, što je za nju predstavljalo emocionalno minsko polje i neposrednu opasnost. A Sloane je nedvojbeno znala da Frank ne upućuje prazne prijetnje, osobito ako mu je ugroženo životno djelo, a kandidatura Michaela Carlislea za potpredsjednika, a s vremenom i predsjednika, smatrao je svojom misijom. To je takoñer bila i misija obitelji Carlisle. Svi su se jako trudili da bi došli do ovoga. Iako je saznala za ogromnu laž koju joj je rekao, Sloane nikomu ne bi dopustila da spriječi njezinog oca u ostvarenju njegovih snova. No netko je morao upozoriti Samsona da je u opasnosti, a to je mogla učiniti samo Sloane. Okretala je čašu u rukama, a hladne kapljice navlažile su joj kožu. Nije imala izbora nego da pronañe biološkog oca. Da potvrdi njihovu povezanost. Zadrhtala je pri toj pomisli, istodobno uzrujana i radoznala. Što će učiniti kada ga sretne? Sloane se zapitala. Ispružiti ruku i predstaviti se, vjerojatno. Zatim ga upitati što želi od njezinog oca. Saznati kakvu mu prijetnju predstavlja. I možda će uspjeti spriječiti mogući problem izmeñu njega i očevih ljudi. No sada nije mogla reći Madeline za Frankovu prijetnju, jer ju onda nikada neće pustiti da posjeti tog čovjeka. Sigurno ne bez tajne službe, što će upozoriti Franka, a njezin glavni cilj bit će uništen. Nagnula se da ublaži grčeve u trbuhu, da smiri živce. Pogled joj je zastao na nijemom pogledu pomajke. — Želim ga upoznati. — Sloane se nije mogla natjerati da tog čovjeka nazove svojim ocem. Jedva se mogla natjerati da progovori, a kamoli ostvari svoj plan. Korak po korak i sve će biti u redu. — Želiš upoznati Samsona? — Madeline je upitala, očito zatečena. — Sloane je kimnula. Madeline je nagnula glavu, uzimajući si vremena da razmisli. — U redu. — Što? — Sloane je očekivala prepirku. — Ja sam oduvijek znala, iako tvoj otac nije, da će doći ovaj dan. A tvoja ti je majka, pokoj joj duši, ostavila pismo. Nikako nije mogla znati da neće doživjeti da te gleda kako odrastaš, ali bila je pragmatična i planirala je unaprijed, za svaki slučaj. — Madeline je ustala i prišla Sloane. — Kod kuće je. U sefu. I čim se vratimo. — Ne mogu čekati. Želim ga sada upoznati. — Sada? — Madeline je upitala, zapanjena. — Zar ti ne treba malo vremena da ti sjednu ove novosti? Da prvo razgovaraš s ocem? — - Ne! Nije bila spremna suočiti se s Michaelom danas. Neće biti spremna dok ne upozna biološkog oca. Dok ga ne upozori na moguću opasnost. I dok se ne pobrine za sigurnost očeve kampanje. Imala je previše toga u glavi da bi mogla izaći na kraj s osjećajima koji bi sigurno buknuli kada bi se suočila s ocem zbog ove laži. —Je li Samson još u Yorksire Fallsu. Znaš li to? Frank bi sigurno znao, no Sloane mu nije mogla ništa reći. I Michael bi mogao znati, no i tu je morala uzeti u obzir erupciju osječaja. Jednostavno se sada nije mogla suočiti s ocem. — Otputuj tamo i raspitaj se o njemu. Ako više ne živi u Yorkshire Faillsu, možda ti ondje mogu pomoći da ga pronañeš- rekla je Madeline ravnodušno. — Sve ću objasniti tvom ocu. Možeš uzeti moj auto — rekla je i posegnuvši za torbicom.


Unajmit ću auto. — Pod lažnim imenom, pomislila je Sloane ali nije to spomenula. Nije mogla dopustiti da ju netko slijedi. Rukom je pritisnula trbuh, no nije mogla zaustaviti divljanje živaca. — A što ćemo s tatinom konferencijom za tisak? Madeline ju je privukla k sebi i poljubila u čelo. — Ako netko bude pitao reći ću da si bolesna. Zatvorena u sobi. Otac će se takoñer zauzeti za tebe. Što ćeš s poslom? Sloane nije razmišljala o svom poslu vezanom uz unutrašnje ureñenje otkako je sinoć pobjegla iz ovoga hotela. - Već sam si uzela slobodan produljeni vikend da mogu biti s vama dok ste tu. Mislim da mogu odgoditi klijente na još nekoliko dana. Smatrala je da joj neće trebati puno vremena da pronañe čovjeka koji joj je bio pravi otac. — U redu, ali želim da budeš zaštićena. — Ne dolazi u obzir. Nikakva tajna služba ne dolazi u obzir. Nikakvi detektivi. Nitko. Moram to sama učiniti. — Prekrižila je ruk e . Nije mislila posustati u toj namjeri. — Opet imaš onaj pogled. — Madelinine vlažne oči su zasvjetlucale. — Koji pogled? — Onaj koji si imala kao dijete. Neću jesti tu brokulu i ne možeš me natjerati. Taj pogled. Sloane se nasmijala. Imala je prekrasne uspomene i s Michaelom i s Madeline. Jedino je htjela da se ne temelje na ogromnoj laži koja joj je promijenila život. — Nisam ju pojela, koliko se sjećam. Pomajka je uzdahnula. — Dakle nema tajne službe. Ali javljat ćeš se? Često? — Obećajem. Nakon što su se ponovno zagrlile, Sloane je krenula prema stražnjem dizalu, kako bi izbjegla novinare koji su se počeli skupljati ispred hotela. Spakirat će se i krenuti na put. Kako bi upoznala i upozorila Samsona Humphreyja. U tom trenutku nije znala što je važnije. —

Nakon konferencije za tisak, na kojoj je bilo očito da najstarije kći senatora Carlislea nema, Chase je pratio Roberta do Madeline Carlisle, koja je bila zauzeta rukovanjem s pristalicama svojega supruga. Ugledala je Romana, i na licu joj se pojavio iskreni osmijeh, umjesto onoga koji je očigledno namjestila za mase, te se ispričala. — Došao je jedan obiteljski prijatelj, a obitelj ne smijem razočarati — rekla je. Roman se nasmijao i pozvao ju na stranu. — Hoćeš reći da ti je dosta rukovanja za danas? Bolje ti je da se navikneš. — Kao da ne znam. — Madelinin glas zvučao je toplo i srdačno. — A tko je ovaj zgodan momak pokraj tebe? — Okrenula se prema Chaseu i, ne čekajući da se predstavi, rekla: —Ja sam Madeline Carlisle. — Chase Chandler. — Prišao je Madeline i rukovao se s njom. — Čestitam. — Hvala. — Madeline ga je odmjerila, a u pogledu joj se vidjelo zadovoljstvo. — Vaša majka je prava sretnica. Je li i treći brat tako zgodan? — Ako nas pitaš, nije — rekao je Roman ravnodušno. Chase se nasmijao na bratovu ironičnu šalu. — I vi ste sretni. Vidio sam vaše kćeri i mogu reći da su prekrasne — rekao je misleći na blizanke. Madeline se ozarila. — Pravi šarmer, baš kao i ti, Romane. — Naravno. — Roman se nasmijao, zatim pogledao oko sebe, očito tražeći nekoga. — Gdje je Sloane? Osmijeh s Madelinog lica je nestao. — Ona... se ne osjeća baš najbolje. — Nadam se da će joj uskoro biti bolje. — Roman ju je uhvatio za ruku. — Madeline, rekao sam ti da je Chase izdavač Yorkshire Falls Gazettea — rekao je, a njegov zabrinuti ton promijenio se u poslovni. — To je Jacquelinin rodni grad i rekao sam mu da te mogu nagovoriti da mu daš intervju. Budući da ih do sada i nisi baš dala puno, nadao sam se da će moj brat dobiti ekskluzivu. — Vrlo rado ću prihvatiti vaše uvjete — pojasnio je Chase. Samo mi treba nešto posebno. Morate shvatiti da se javnost jako zanima za vas. Vaša obitelj tako je savršena u politici, a javnosti je potreban pogled iznutra. I imat ćete priliku predstaviti privatnu stranu vašeg supruga, gledano iz vaše perspektive.


Izoštrila je pogled, pokušavajući procijeniti Chasea. Ako bude čekala da on trepne ili da se počne meškoljiti, načekat će se, no on je shvatio da ga ona mora pažljivo proučiti. Madeline Carlisle bila je poznata po tome što je štitila svoju obitelj i što je ponekad pretjerivala u pokušaju da stražari nad privatnošću u njihovom životu, unatoč tome što su živjeli pod povećalom. Bez obzira na to što je politika nalagala, ona neće dati intervju bilo kome. — Jeste li i vi čestiti poput brata i šogorice? — upitala je Madeline. — Još i više. — Roman se nasmiješio. Ne samo da me Chase odgojio da postanem ovakav izniman gospodin, nego je i sam pružio taj primjer. — Potapšao je Chasea po leñima. - Čestitost je Chaseovo drugo ime. Šalu nastranu, Roman je bio u pravu. Chase je bio poznat kao dostojanstveni Chandler, odgovoran najstariji brat. Čestit. Ako se ne računa prošla noć, Chase je pomislio ironično. Odveo je prekrasnu Faith u svoju hotelsku sobu, potom u krevet, a to je bilo odstupanje od njegovih uobičajenih dostojanstvenih moralnih načela. Ali ona je bila drukčija, kao i njihova povezanost. Čak i sada nije mogao prestati misliti na njezine prekrasne zelene oči ili na njezino glasanje dok je bio duboko u njoj. Za avanturu za jednu noć, ostavila je vraški dobar dojam. Madeline je uhvatila Chasea za lakat. - Željela bih razgovarati s vama i s Romanom nasamo. Daleko od znatiželjnih pogleda. Kimnula je ljudima i novinarima koji su se tamo muvali i čekali da se makne od ove dvojice i ponovno postane dostupna njima. Nakon nekoliko minuta, nalazili su se u apartmanu Carlisleovih, a vrata iza njih bila su zatvorena i zaključana. Chase je pričekao da se Madeline smjesti na sofi, prije nego što je i sam sjeo. Volio je proučavati ljude, procjenjivati ih, a to je sada namjeravao učiniti i s Madeline Carlisle. Ali Roman, njegov nestrpljiv mlañi brat nije mogao sjediti na jednom mjestu, pa je koračao po sobi, uzimao u ruku razne sitnice i vraćao ih na mjesto. — Što se dogaña? — napokon je upitao. Madeline je prekrižila ruke na krilu. Očito je voljela pregovarati u miru, kao i Chase. —Jutros sam nazvala Charlotte. — U trgovinu? — upitao je Roman s druge strane sobe. Kimnula je. — Pitala sam se hoće li netko od vas dvoje uskoro ići kući. U Yorkshire Falls. Chase nije poznavao ovu ženu, ali čak je i njemu ovo pitanje bilo čudno. Roman i Charlotte putovali su iz rodnog grada u Washington, gdje je bilo Romanovo poslovno sjedište. Charlotte je imala trgovinu donjim rubljem, Charlottin tavan, u oba grada. Ali zašto bi Madeline Carlisle to zanimalo? — Nažalost, u Washingtonu smo sljedećih tjedan dana — rekao je Roman. — Osim ako se ne dogodi nešto neočekivano, jer tu imam puno posla. — Mislim da mi je Charlotte nešto nagovijestila. A vi? — Pogled joj je skrenuo na Chasea, a ovaj put gaje proučavala i njezina je znatiželja bila očita. — Vrijedi li to i za vas? — Ja se sutra vraćam kući. — Chase je osjećao da ga navodi na nešto, no nije imao pojma o čemu se radi. Zamišljeno se uštipnuo za hrbat nosa, ali mu nikakav odgovor nije pao na pamet. — Mogu li učiniti što za vas? — pitao je, u nadi da će doći kraj neizvjesnosti. Kopala je po torbici i izvadila neke slike, ali ih nije okrenula prema njima. — Trebam nekoga da mi pazi na kćer. — Na Sloane? — upitao je Roman prije nego što je Chase dobio priliku. Madeline je prešla prstom preko gornje slike. — Kada sam rekla da se baš ne osjeća najbolje, ozbiljno sam to mislila. Ima... osobnih problema i potrebno joj je da neko vrijeme bude sama. — Podigla je pogled da još jednom odmjeri Chasea te se ugrizla za donju usnicu. — Ovo što sam vam rekla, vrlo je povjerljivo, shvaćate? — Naravno. — Htio je vidjeti sliku, ali ona nije htjela još otkriti karte. Madeline je odahnula, očito joj je bilo lakše. — Budući da obožavam Romana i Charlotte, i budući da smatram da mogu nekoga dobro procijeniti, povjeravam vam ovu informaciju. — Nećete požaliti — uvjeravao ju je. No pitao se hoće li on požaliti. Ispružio je ruku na naslonu sofe i čekao da nastavi. Napeto mu se nasmijala. — Nadam se. Vidite, Sloane se otišla srediti. Otišla je u majčin rodni grad. U vaš rodni grad — rekla je Chaseu. — Zašto? — pitao je Roman i vratio se u razgovor.


— Dobro pitanje — rekao je Chase. — Odgovor je jednostavan. Yorkshire

Falls je vrlo mirno mjesto. Sloane je mislila da će, ako vidi gdje joj je majka odrasla, možda naučiti nešto i o sebi. Zagonetno, pomislio je Chase. Kći senatora Carlislea tražila je odmor i utočište u njegovom gradiću? Kada se sve vezano uz njezinu obitelj odvijalo u Washingtonu? To mu baš nije bilo potpuno uvjerljivo. — Kako se ja uklapani u sve to? — Što kažete na uslugu za uslugu? — pitala je Madeline. Chase je slegnuo ramenima. — Ovisi o tome što razmjenjujemo. — Uistinu mi se sviña vaš stil. — Stavila je kosu iza uha. - Evo prijedloga. Vratite se kući ranije i potražite moju kćer. Zauzvrat ćete dobiti ekskluzivan intervju sa mnom kada ovo sve završi. Ne znam koliko dugo će ona biti ondje, ali vi se trebate pobrinuti da ne upadne u nevolje i da ne privlači pozornost. Zadnje što joj treba je da novinari trče za njom. Chase se nagnuo i stavio ruke na koljena. — Što sam ja u toj priči? — Kada se radi o Sloane, nećete biti novinar, nego njezin prijatelj. — Madelinine oči su zaiskrile pri toj pomisli. — A sve informacije o mojoj obitelji koje želite, dobit ćete tijekom intervjua. Dogovorili smo se da je ovo neslužbeno, sjećate se? Da, sjećao se. No osjećao se poput lutke na koncu i to mu se nije nimalo svidjelo. Ali Roman je stajao iza njega i nije prigovarao Madelinom prijedlogu. Što znači daje Roman ovu zamisao smatrao dobrom. Chiase je rukom protrljao lice. — A osiguranje? — Chase je naučio opaziti svaki detalj te je primijetio tajne agente u prostoriji u kojoj je govorio senator. Sigurno su štitili i Sloane. No Madelinine riječi otklonile su tu sumnju. — Otišla je sama. Zato ste joj potrebni vi. Uzdahnuo je. — Ja nisam tjelohranitelj. I oprostite što zabadam nos gdje mi nije mjesto, no nije li Sloane odrasla žena? Zašto netko treba paziti na nju? — Što je više razmišljao o tome , to mu se manje sviñala pomisao da se umiješa u bilo što s kćeri ove žene. On je novinar, a ne dadilja. — Ne misli ona da joj je netko potreban. Ja mislim. Ja moram znati daje s njom sve u redu i da ima nekoga na koga se može osloniti ako joj bude bilo potrebno. — Madeline je svoj izljev emocija pojačala posegnuvši za njegovom rukom koju je čvrsto uhvatila. Ali Chase je još osjećao da ga pokušava izmanipulirati. - Očito mi mnogo toga niste rekli. — Točno. Ali ako želite dobiti ekskluzivni intervju, nemojte me puno ispitivati. Samo odite kući dan prije, pronañite Sloane i pazite na nju. Chase se namrštio. — Bez obzira želi li ona to ili ne. — Točno. Zgodni ste, šarmantni. Sigurna sam da vam neće biti teško pridobiti ju. — Pogladila mu je obraz. — Iskoristite te gene Chandlerovih u vama. Chase je čuo snagu i pouzdanost u njezinom glasu, i prvi put je vidio ženu koja stoji iza senatora. U tom trenutku shvatio je koliko bezuvjetno ona podupire suprugovu ambiciju. Baš kao i njegovom bratu, i njemu se svidjela i poštivao ju je. Očito je voljela svoju djecu i učinila bi sve za njih, s čime se Chase mogao poistovjetiti. Odanost obitelji bila je vrlo izražena kod Chandlerovih. Nakon što se poistovjetio s njom, bilo mu je teže odbiti ju. Osim toga, ekskluzivan intervju bio je primamljiv. — Kada ona ode iz Yorkshire Fallsa, razgovarat ćete sa mnom? Madeline je kimnula. — A ako se u meñuvremenu nešto dogodi... Ako u kampu mojeg supruga bude bilo nekih informacija, vi ćete ih prvi dobiti. — Ispružila je ruku da zaključe pogodbu. Chase se nadao da će ovaj tjedan razgovarati s Madeline, ali to očito nije bila njezina namjera. Takoñer se nadao da će dolaskom u Washington iskopati nešto više o senatoru Carlisleu. Ako je Sloanin nestanak bio neki znak, Chase je bio na tragu nečemu velikom. Nečemu što bi mogao saznati kod kuće, u Yorkshire Fallsu, od senatorove najstarije kćeri. — Jesmo li se dogovorili? — upitala je Madeline. Chase joj je pružio ruku, siguran da bi ovu situaciju mogao nekako okrenuti u svoju korist. —Jesmo. Odahnula je s istinskim olakšanjem. — Ako niste vidjeli uvećanu sliku - Madeline je ispružila sliku koju je tako predano čuvala — ovo je Sloane. Zaprepaštenost i nevjerica prostrujali su njime kada je ugledao sliku i te velike oči žene koju je noć prije odveo u krevet.


ČETVRTO POGLAVLJE

Yorkshire Falls bio je prava suprotnost glavnom gradu. Tipični američki gradić, pomislila je Sloane. Njezin rodni grad bio je bogat, a sastojao se od impozantnih vila i jednako impozantnog drveća. Ali dok je šetala Prvom ulicom, gledala je ulice i ljude koji su se okupili da razgovaraju i svidjela joj se ugodna, intimna atmosfera. A za svakog odraslog muškarca pokraj kojeg je prošla, upitala se je li upravo vidjela Samnsona. Svojega oca. Iz Washingtona je otišla prije dvadeset i četiri sata, no to se činilo kao cijela vječnost, zahvaljujući drastičnoj promjeni krajolika. S grčem u trbuhu, ušla je u Normanov restoran koji se nalazio pokraj Charlottina tavana, trgovine koju je držala prijateljica njezine pomajke, s kojom ju je pomajka htjela upoznati. Žena koja je sama plela seksi kompletiće grudnjaka i gaćica. Da Sloane nije bila u takvoj žurbi, posjetila bi trgovinu. Ali njezina je misija bila upozoriti Samsona da se nalazi u opasnosti i namjeravala je postići svoj cilj. Kada je ušla u restoran, okružili su ju ptičji motivi. Kučice za ptice, fotografije i slike raznih ptičjih vrsta pridonijele su ugodnoj, prozračnoj atmosferi. Prišila joj je visoka žena sijede kose, držeći jelovnik u ruci. - Želite li sjesti za stol? — Ustvari tražim nekoga. — Sloane se nasmiješila. — A bilo mi je logično da počnem ovdje. — Svatko tko nešto predstavlja u ovom gradu prije ili poslije doñe k Normanu. Koga tražite? — Gospodina po imenu Samson Humphrey — rekla je Sloane, dok joj je to ime još uvijek zvučalo strano. Iznenadila se kada je žena prasnula u smijeh i prekrila i lice jelovnikom pretvarajući se da kašlje. — Nešto je smiješno? — pitala je Sloane, osjećajući se uvrijeñeno i neugodno. — Ma nije. - Žena joj je stavila ruku na rame kao da su stare prijateljice. - Nije dušo. Oprosti, molim te. — Ovaj put je stvarno zakašljala, a zatim obrisala oči. — Riječ je o tomu da su Samsona nazivali svakakvim imenima, ali ga nitko ni kada nije nazvao gospodinom. Budući da nije znala kako da protumači ovu primjedbu, Sloane je osjetila kako joj se grči utroba. — Možete li mi reći gdje ga mogu naći? — Prvo sjedni i popij nešto. Zatim ću ti ispričati o Samsonu. Nitko ne doñe k Normanu da ode praznog želuca objašnjavala je dok je vodila Sloane do barske stolice za šankom. — Ja častim pićem. — A tko je »ja«? — Sloane je upitala. Žena je obrisala pult ispred Sloane. —Jao, oprosti na mojim manirama. Nisam navikla da neznanci dolaze u grad. Ja sam Izzy. Moj muž, Norman, vlasnik je ovog restorana. On pravi najbolje hamburgere. Samo pitaj Chandlere. Oni žive od njih. Sloane se nasmijala zbog blebetanja ove žene. Imala je predosjećaj da je ovo samo početak tračeraju i ljubaznosti na koje će naići bude li ostala u ovom gradiću. Shvativši da će možda morati podilaziti Izzy ako želi dobiti neku informaciju, Sloane je odlučila prihvatiti njezinu ponudu. — Dijetnu colu, molim vas. Izzy je stavila ruke na pozamašne bokove i počela coktati. — Takvom stvorenjcu kao što si ti dobro bi došlo malo kalorija. Hej, Normane — viknula je prosijedom muškarcu koji je stajao u kuhinji, a vidio se kroz otvor. — Daj colu za damu. Toliko o tome da je gost uvijek u pravu, pomislila je Sloane ironično. Tek nakon što je sjela i dobila colu, Izzy se smjestila pokraj nje i vratila se na razlog Sloanina posjeta. — Dakle, što želiš od Samsona? Sloane nije promaklo da joj žena još nije rekla gdje taj stariji muškarac živi. — Moramo riješiti nešto osobno. - Zavrtjela je slamčicu u čaši, ne gledavši Izzy izravno u oči, nego ju je pogledavala krajičkom oka. Žena je naslonila bradu na ruku. — Koliko se ja sjećam, nitko nikada nije imao osobnog posla sa Samsonom. Normane, sjećaš li se? — Mislim da trebaš pomoći djevojci da ide kamo želi. - Iz kuhinje je došao do šanka. — Šteta što nisi došla ranije. Došao je žicati sendvič od piletine.


Do sada Sloane nije dobila dobar dojam o Samsonu, a nitko joj ga još ustvari nije ni opisao. — Živi li negdje blizu? - Sve je blizu — objasnila je Izzy. - Samson živi na kraju grada. Kada doñeš do kraja Prve, skreni na Staru cestu deset i vozi dok ne doñeš do oronule kuće uvučene unutra. — Ne možeš promašiti — rekao je Norman. — A ako nije tamo, pogledaj u Ludoj osmici u Harringtonu. — Luda osmica? — pitala je kako bi bila sigurna da je dobro čula. — To je biljarnica gdje Samson zalazi kada ima novca — rekao je Norman. Izzy se namrgodila. — Zašto da ide tamo? — prekorila je supruga prije nego što se obratila Sloane. — Da nisi ni slučajno išla u tu rupu sama. To nije mjesto za jednu damu. Sloane je kimnula, osjetivši kako ponovno navire strah pri pomisli na ovog čovjeka s kojim je povezana na najvažniji način. Bez obzira na to koliko je razmišljala proteklog dana nije se suočila s činjenicom da je taj muškarac uistinu njezin otac. Ni sada nije bili spremna na to. I nije joj trebalo više kofeina da joj kola venama i da ju učini još živčanijom. Popila je gutljaj da udovolji Izzy, pa je posegnula za torbicom i izvadila novčanik. Izzy ju je udarila po ruci. Zar nisam rekla da ja častim? Sloane se nasmijala njezinom temperamentnom i slobodnom ponašanju. — Hvala. — Smatraj to darom dobrodošlice. Sigurna sam da ću te opet vidjeti tu. Sloane nije bila toliko sigurna, jer kad nañe Samsona, namjerava se vratiti u Washington. Tijekom duge vožnje ovamo i noći provedene u malom motelu sat vremena udaljenog od Yorkshire Fallsa, imala je mnogo vremena za razmišljanje. Nije znala kakva bi opasnost mogla dolaziti od Samsona — osim opasnosti samog njegovog postojanja. Ali nakon dvadeset i osam godina, očito je zaključio da mu nešto treba. Sloane je morala saznati što i ukloniti tu prijetnju. Nadala se da, ako on jedino želi upoznati svoju kćer, i ona mu to omogući, neće izaći u javnost i uništiti kampanju Michaela Carlislea. Prije nego što je Sloane dobila priliku odgovoriti, Izzy je nastavila. — Samo čekaj da te samci spaze. — Glasno je zazviždala, zbog čega su se neki gosti okrenuli. -Je li tako, Normane? Za ovakvim lijepim novim licem muškarci će se sigurno okretati. Ali Norman se već vratio u kuhinju, hvala Bogu, i poštedio Sloane dodatne neugodnosti. Kao i obično, zacrvenjela se. - Hvala. — Nije se mogla natjerati da kaže ovoj ženi da možda više neće doći. — Drago mi je da smo se upoznali — rekla joj je umjesto toga. — I meni. Pozdravile su se, a Sloane je napokon izašla na ulicu. Pogledala je oko sebe i vidjela prekrasan park s vodoskokom na sredini. Iznad grmlja uzdizao se paviljon, savršen za romantične trenutke. Obuzela ju je tuga što nije prije posjetila i upoznala mjesto u kojem joj je odrasla majka. Pitala se da li se Jacqueline sviñalo ovo mjesto. Je li imala puno prijatelja. Zna li Samson to? Sjeća li se godina s njezinom majkom prije nego li ga je ostavila i hoće li to podijeliti s njom? Položila je ruku na nemirni trbuh. — Mogu jedino ući u auto i otići iz grada — rekla je sama sebi. Nakon nekoliko minuta, Sloane je skrenula na Staru cestu 10, kao što joj je Norman rekao. Uskoro su nizovi kuća ustupili mjesto dugačkom redu drveća koji su se prostirali uz jednu i drugu stranu ceste. Gusto jesenje lišće prekrivalo je tlo u crvenim, žutim i smeñim bojama - pod drugim okolnostima taj bi prizor upijala s divljenjem. Nešto ju je tjeralo dalje, a to nije osjećala prije. Kada je ušla u Normanov restoran pitati za Samsona, ispunila ju je nervoza, ali sada je strah popratio tu nervoznu energiju koja ju je do sada pokretala. I nije se bojala sebe niti muškarca koji je bio njezin otac. Umjesto toga, osjetila je neki neodreñeni strah koji je graničio s panikom, strah koji nije mogla upisati, ali koji ju je svejedno obuzeo. Drveće je naglo nestalo, a pred njom se pojavila otvorena livada. U strogoj sredini, osamljena na praznom zemljištu, smjestila se jadna, oronula kuća. Što se više približavala, oronulost je bila očitija. Krov je bio star, bez crijepa, a boja na fasadi bila je oguljena i napuknuta. Nikada nije razmišljala o tome gdje i kako Samson živi. I dok je parkirala auto ispred kuće, počela je suosjećati s čovjekom koji živi ovako osamljeno i jadno. Hodala je po šljunčanom prilazu. Ako je on ikada i bio asfaltiran, nisu preostali nikakvi tragovi. Na pola puta do kuće, preplašilo ju je cviljenje. Pogledala je oko sebe, a psu nalik na mopsa trčao je


prema njoj na svojim kratkim, zdepastim nogama. Skačući gore-dolje na stražnjim nogama, bez srama ju je molio da ga pogladi. Sloane se sagnula i pogladila ga po kratkoj dlaci. Bio je prljav, a kupanje mu je bilo potrebno kao i pažnja. Unatoč tome što joj je razum govorio suprotno, podigla ga je. Bio je teži nego što je očekivala. — Baš si težak — rekla mu je dok ga je nosila do kuće. Nije mogla poreći da su joj pune ruke davale osjećaj sigurnosti, te je toplo tijelo psa još čvršće privinula na grudi. Na ulaznim vratima je zastala, obuzela ju je uznemirenost. Prije nego što je mogla odustati i otrčati do auta, po zvonila je. Nije se začudila što se nije čuo nikakav zvuk, a nakon što je ponovno pokušala, glasno je zakucala. Zaprepastila se kada su se vrata širom otvorila. Pas se počeo meškoljiti te joj je iskočio iz naručja i utrčao unutra. — Ima li koga? — viknula je, bilo joj je neugodno samo ući. Nitko nije odgovorio, pa je oprezno prekoračila prag. Nervozu koju je osjetila u želucu više nije mogla kontroli rati, kao ni odlučnost da pronañe Samsona te je tako zakoračila u mračan hodnik. Odmah je osjetila da smrdi po pokvarenim jajima. Iako je živjela u stanu, odrasla je u kući, i mogla je nanjušiti istjecanje plina. Smrad koji je napao njezin osjet njuha nije mogao biti ništa drugo. Mudrost joj je nalagala da izañe i kaže nekome da nazove plinaru, no što ako je Samson unutra? Još jednom je povikala: — Ima li koga? Samsone? Nije bilo odgovora. Pogledala je oko sebe i prema mračnim prostorijama i smradu zaključila da je kuća sigurno prazna. Da je netko bio unutra, sigurno bi do sada već izašao, iako nije mogla shvatiti zašto bi netko ostavio kućnog ljubimca. A spomenuti ljubimac odlučio se ponašati neustrašivo pa je potrčao do vrha podrumskih stuba i počeo lajati kao lud. — Doñi, mali. — Tapšala se po bedrima i ushićeno ga dozivala. To ga se nije dojmilo. A ona nije namjeravala otići bez njega. Polako mu se približavala. Što je bila bliže, smrad plina bio je jači. Izañi. Ta riječ vrtjela joj se u glavi. Namjeravala ju je poslušati, ali prvo je morala uzeti psa. — Doñi, gospodine psu, idemo. — Kleknula je i iako nije prestao lajati, na zdepastim nogama potrčao je prema njoj. Izañi. Ponovno se pojavila ta riječ kada je Sloane zgrabila psa koji je neprestano lajao i krenula van. Stigla je do tratine ispred kuće, kada se oglasila snažna eksplozija i srušila ju na zemlju. Chase je shvatio da se sa Sloane mimoišao kod Normana za samo nekoliko minuta. Izzy je neprestano trabunjala o novoj crvenokosoj u gradu, o onoj koja je toliko prekrasna da bi se zbog nje zaustavio promet na Prvoj, o onoj koja je došla tražiti gradskog čudaka i pustinjaka, Samsona Humphreyja. Ovaj zadnji podatak iznenadio je Chasea. Djeca u gradu zvala su Samsona »Patak« jer je većinu vremena provodio u paviljonu razgovarajući s patkama i guskama i hraneći ih. Nitko nije obraćao pažnju na njega osim Chaseove majke i Charlotte, dvije žene koje su imale veliko srce i koje su bile slabe na mrzovoljnog starca. Nije mogao shvatiti zašto bi, pobogu, Sloane tražila Samsona, ali namjeravao je doznati. Kako su mu rekli Izzy i Norman, oni su joj dali upute kako da doñe do starčeve oronule kuće na kraju grada. To nije mjesto kamo bi se jedna žena smjela uputiti sama. Ne zato što je Samson bio opasan. vragu, starac je bio bezopasan koliko i prljav, ali ondje gdje je živio okupljali su se bajkeri. Nekoliko puta njegov brat Rick, koji je bio policajac, uhitio je delinkvente i motocikliste zbog stvaranja buke i nereda. To mjesto nije bilo prikladno za jednu damu. To nije bilo mjesto za Sloane. Sloane, ne Faith. Sloane, žena koju je pokupio u kafiću i s kojom se vruće, divlje seksao cijelu noć, prije nego što ga je njezina pomajka, i žena kandidata za potpredsjednika, zamolila da pazi na nju. Kvragu. Kada je Chase Chandler napustio svoj miran način života, učinio je to u velikom stilu. Najzanimljivije je bilo što mu i dalje nije bilo žao.


Imao je mnoštvo pitanja, ali mu nije bilo žao. Imao je predosjećaj da ni Sloane neće htjeti da se pročuje da je pokupila neznanca u kafiću, baš kao što ni on neće svoje memoare objaviti u jutarnjem listu. Ali pred sobom je imao vraški težak zadatak, morao je ispuniti obećanje koje je dao Madelini Carlisle. Kako će držati Sloane na oku, a da je ni ne dotakne, zadatak je koji bi i svetac teško izvršio. — Kvragu — promrmljao je, ovaj put naglas. Dok je zaustavljao svoj kamionet pred Samsonovom kućom, odmah je uočio unajmljeni auto s registracijskim pločicama koje ne pripadaju ovoj saveznoj državi. Prebacio je u manju brzinu da može parkirati, izašao je iz kamioneta, kako bi ušao u kuću i vidio što Sloane Carlisle želi od Samsona Humphreyja. Nije se pripremio na to da će ugledati Sloane kako trči iz kuće ili na eksploziju koja je uslijedila i koja ga je nakratko srušila na stražnjicu. Kada se šok stišao, ustao je i pogledao pred sebe. Vatra je buktala na onome što je ostalo od Samsonove kuće; istodobno, Sloane je ustajala sa zemlje malo dalje od njega, na prednjoj tratini. Hvala Bogu da je bila dobro. Snažno je odahnuo, ali njegovo olakšanje nije dugo trajalo. Psić kojeg do tada nije primijetio skočio je iz njezinih ruku na travu i pojurio prema gorućoj zgradi. — Ne! — Sloane je povikala i krenula prema vatri. Nije ju mogao pustiti da se vrati unutra, pa je skočio na nju u istom trenutku kada je ona skočila na psa te su oboje snažno udarili o zemlju. Sloane se pribrala puno brže nego što je očekivala. Na njoj je ležalo teško tijelo dok se ispod nje čuo pas kako cvili. Nije vjerovala psu da neće jurnuti prema gorućoj kući, pa je podigla ruku kako bi mogao disati, ali ga je i dalje držala za ogrlicu. — Jesi dobro? — upitao ju je muževan glas. Onaj poznati, seksi muževan glas. Prošli su ju trnci, koji nisu imali veze s ovom mukom koju je prošla. — Mislim da sam još u komadu. Imala je bolove i modrice koje je trebalo pregledati, ali za sada je bila živa i zdrava, a kuća u kojoj je maloprije bila gorjela je u daljini. Chase ju je iznenada podigao u sjedeći položaj i tako se našla oči u oči s njime. S njezinom avanturom za jednu noć. Nemoguće, pomislila je. — Kuća ne gori, a ti nisi stvaran. - Bila je iznenañena i zbunjena, a tom stanju nije pomogao kreštavi zvuk sirena koje su zavijale u daljini. — Nažalost, ovo nije nikakav prokleti san. Ne, taj seksi glas i ozbiljan izraz lica bili su previše stvarni. — Hajdemo se maknuti od kuće. — Chase joj je pomogao da ustane. Čim je zakoračila, probola ju je oštra bol. Očito je uganula gležanj kada je kao bez glave istrčala iz kuće. Šepajući, dopustila mu je da ju odvede od požara, ne rekavši ni riječ. On je bio dobar u tome, prisjetila se, radio je sve ispravno a da ju nije pitao za dopuštenje. Unatoč modricama i adrenalinu koji je kolao njezinim venama, još se sjećala njegovih dodira, tako jasno i erotično da je zadrhtala. Ali bila je ogromna razlika izmeñu one noći izvan vremena, kada ju je zavodio rukama, usnama, jezikom, i stvarnog života. Morala je uspostaviti kontrolu nad sobom i nad situacijom, ali budući da je njegova naredba bila razumna, nije se namjeravala svañati. Prisilila se da nastavi hodati te je zanemarila bol u gležnju, koja je već popustila dok su došli do stare žalosne vrbe. Naslonila se na hladnu koru i skliznula na zemlju. Prolazili su je trnci i počela se tresti. Zamotala se rukama, ali drhtavica se samo pojačavala. — Toliko o kontroli — promrmljala je. Chase joj je dobacio znatiželjan pogled, ali njoj nije bilo do nikakvog objašnjavanja. — Treba mi tvoj remen. — Otkopčao je kopču bez pitanja i izvukao kožni remen iz njezinih hlača. Pogledala je u njegove jake, vješte ruke. — Mislim da sad nije ni mjesto ni vrijeme za jednu nabrzaka — rekla je dok su joj zubi cvokotali. — A osim toga, nisam znala da voliš vezanje. Zastao je, pogledao ju i onda se nasmijao. Vratilo se ono zavodljivo svjetlucanje u njegovim očima kojeg se sjećala. — Još sam u krevetu zaključio da imaš dobar smisao za humor — Chase je rekao, zatim se ponovno usredotočio na svoj zadatak. Morao se pobrinuti za psa, i ujedno osigurati da im ne smeta. — Vjeruj mi — rekao je Sloane. — Igrice bilo koje vrste trenutačno mi nisu ni na kraj pameti.


To je bila čista laž, pomislio je. Igrao bi se sa Sloane, sada, u sjeni starog drveta. Nažalost, nije si to mogao priuštili. Brzo je zavezao remen oko jednog debla, učvrstio ga, a zatim je za kopču zavezao staru maramu koja je služila kao pseća ogrlica. - Eto. Neće nikamo pobjeći i siguran je. Pogledala je u psa, koji je ljutito gledao u Chasea zato što ga je ovaj povezao. Zatim su im se ponovno susreli pogledi. — Zadivljena sam. Mislila sam da samo izviñači znaju lako povezati čvor. Susreo je njezin raznježen pogled. Na licu joj je svjetlucala mješavina iznenañenja, straha, zbunjenosti, ali i tračak prisjećanja. Barem je on tako protumačio njezin izraz lica. — Ti bi bar trebala znati da nisam izviñač. — Ja ne znam ništa o tebi. Osim da si me pokupio u kafiću u Washingtonu i slijedio me ovamo. — Nisi u pravu, ali sada ti nemam vremena objasniti. — Izvadio je mobitel iz džepa, nazvao brata Ricka i razgovarao s njim. Vatrogasci su vjerojatno već stigli, a policija je isto na put u, no Chase je želio da njegov brat policajac bude ovdje i da ga obavijesti tko je Sloane i da se pobrine za ovaj nered. Udahnuo je i skrenuo pogled. Trenutačno je bila previše zapanjena da ga pita kako i zašto ju je pronašao, ali upitat će ga to. Uskoro. Znao je to jer je i on imao odreñena pitanja. Za početak, što je radila u toj staroj kući. Zašto je tražila starog čudaka poput Samsona? Promatrao je njezino drhtavo tijelo i shvatio je koliko je bila blizu smrti. Koliko je bio blizu da ju izgubi. Bez razmišljanja, povukao ju je u naručje da ju ugrije. Kada su mu usne dotaknule njezine, znao je da je opet lagao. Želio ju je. Imala je poznat okus. Sladak, topao, čeznutljiv da se izgubi u njemu kao što je on imao potrebu uroniti u nju. Jezikom je pohlepno, široko okretao oko njezinih usta, a ona je uzvratila nježnim dahtanjem, a zatim zaplela jezik s njegovim. Tijelo mu se odmah ugrijalo, a okolina je nestala. Cijeli svijet sveo se na ovu ženu. Prstima joj je mrsio kosu, a u istom trenu kada ju je privukao k sebi, čuo je kako se netko namjerno nakašljava Sloane je iskočila iz Chaseova naručja, a svijet se opet vratio gdje je i bio. Chase je jedva skrenuo pogled sa Sloane, koja je udarala po prljavštini na tlu. Susreo je znatiželjan pogled srednjega brata. — Hvala što si došao tako brzo — rekao je, a sada kada se napokon pribrao, to je i mislio. — Ja sam član elitne jedinice u Yorkshire Fallsu. — Nacerio se i nagnuo glavu. — Stalno na usluzi grañanima. - Pružio je ruku Sloane. — Pozornik Rick Chandler - predstavio se. Prestala je kopati stopalom po prljavštini i pogledala je gore. —Ja sam Sloane... — Prekinula se. — Hoću reći, Faith Ja... — Zastala je, nesigurna koji lik da uzme. — Sloane Carlisle — Chase ju je nadopunio i nije previdio njezino zaprepaštenje kada je shvatila da zna njezin pravi identitet. Nije mogao ništa reći osim istine. Rick je morao znati za Sloane ako je namjeravao pomoći Chaseu da smisli kako ju držati pod nadzorom dok je u Yorkshire Fallsu. A sada kada je Samsonova kuća eksplodirala, a ona gotovo da je bila unutra, bit će još teže čitavu situaciju držati neprimjetnom. Chase će se potruditi najbolje što može, a počet će s cenzurom: zatajit će da je Sloane bila prisutna na mjestu eksplozije. Chaseovu bratu, čini se, Sloanino ime nije ništa govorilo, što nije bilo iznenañujuće. Iako je pisao o Carlisleu, ni Chase nije otkrio njezin identitet one noći u kafiću. Kći kandidata za potpredsjednika nije baš bila javna osoba. Još. Sloane je odahnula s olakšanjem, vjerojatno je došla do istog zaključka kao i Chase. Zatim je ruke odlučno stavila na kukove i zurila u Chasea, što je pas shvatio kao znak da ponovno počne lajati. — Kako znaš tko sam ja uistinu? - pitala je dok se saginjala da uzme psa i umiri ga draganjem. — Kad smo već kod toga, zašto si me iz Washingtona slijedio ovamo? Na licu joj se vidjela zbunjenost i zaprepaštenost, a Chase je po prvi put shvatio da stvarno vidi nju. Obrazi su joj bili zamrljani od njihova pada na zemlju. — Pa ja slučajno živim ovdje. — I nije baš neko objašnjenje, ali još nije znao koje joj pojedinosti u tom trenutku smije odati. — Živiš ovdje. U tom paklu? — Pokazala je na Samsonovu staru kuću, odnosno na ono što je od nje ostalo. — Živim u Yorkshire Fallsu. — Rukom je prošao po kosi dok gaje obuzimala nervoza. Htio joj je objasniti, ali želio je čuti njezine odgovore.


Rick je bio sumnjičavo šutljiv, dok je Sloane premještala psa na drugi bok i izoštrila pogled, proučavajući Chasea. — To što si iz Yorkshire Fallsa nevjerojatna je slučajnost, no ona ne objašnjava kako si me pronašao kod ove kuće. Pogledao je preko ramena, zadovoljan što vidi da su vatrogasci okružili kuću i nadao se da će stvari brzo biti pod kontrolom. Želio je da i ova situacija sa Sloane jednako brzo bude pod kontrolom. Okrećući se prema njoj, rekao je: — Ovo je mali grad. Nitko ne može nekamo otići, a da netko drugi ne prenese vijesti. A novo lice sigurno je vijest. — Osobito tako lijepo lice. — Rick je napokon progovorio. Stajao je s rukama na kukovima i podrugljivim osmijehom na licu. - Žao mi je što prekidam tako zanimljiv razgovor, jer očito još morate puno toga nadoknaditi. Ah ako niste primijetili, tamo je požar, a Chase mi je preko telefona rekao da ste vi svjedočili kako je požar započeo. Skupina vatrogasaca i debeli šef policije krenuli su prema njima, zbog čega se Sloane povukla, očito uplašena. — Morat ću dobiti neke odgovore — rekao je Rick. Chase je kimnuo. — Slažem se. Počela je vući pseću ogrlicu, pokušavajući ga odvezati s drveta. — Ne mogu ovdje govoriti — rekla je, dok je otpetljavala čvor. - Ne mogu... Moramo otići negdje nasamo, u redu? — Iz klečečeg položaja pogledala je prema gore i molećivi pogled usmjerila na Chasea. Bila je na rubu, još uvijek u šoku. Proklet bio ako se ne pobrine za nju, i to ne zato što ga je Madeline Carlisle zamolila. Stisnuo joj je rame, što je bila jedina gesta umirivanja koju sije mogao priuštiti. Rick je izvadio notes. — Žao mi je, ali moram dobiti odgovore prije nego što odete — rekao je Sloane. Chase je primijetio užas na njezinom licu zbog Rickove upornosti. Nije bila spremna ovdje odgovarati na radoznala pitanja. Chase je usporedio bratovu predanost poslu i odanost obitelji. Chandlerovi su svoju obitelj uvijek stavljah na prvo mjesto. Nije volio uzimati bratovu odanost zdravo za gotovo, ali još jedan pogled na Sloane, i znao je da će to učiniti. Uhvatio je Sloane za ruku. — Idemo. Rick, možeš doći do mene i ona će onda razgovarati s tobom. — Njegov ton nije dopuštao nikakav prigovor. Kada je Rick zatvorio notes i gurnuo ga natrag u džep, Chase je polagano odahnuo. Prvi put u životu, Chase Chandler dao je prednost ženi, a ne obitelji. PETO POGLAVLJE

Sloane se opustila u udobnom naslonjaču u Chaseovom dnevnom boravku, u njegovoj staroj, ali održavanoj viktorijanskoj kući. Osjećala se čudno što je ponovno s njim, a mislila je da ga više nikada neće vidjeti. U prizemlju kuće nalazili su se uredi Yorkshire Falls Gazettea, a na katu se nalazio njegov osobni prostor. Promatrala je njegov dom kao žena, ne dekoraterka; gledala je osobni brlog muškarca s kojim je spavala. Unatoč tamnom drvu i nedostatku dekorativnih elemenata, ipak je primijetila sitnice koje su stvarale intimnu atmosferu: orijentalni sagovi na parketu, obiteljske slike koje su bile postavljene na takav način da pokazuju koliko su mu važne i nered koji je toliko tipičan za muškarca koji živi sam. A on je bio pravi muškarac. Dok je stajao pokraj prozora i razgovarao s bratom, ona je osjetila njegovu suzdržanu energiju, onu istu energiju koju je pokazao dok su vodili ljubav. Sloane gaje proučavala i shvatila je da ju sjećanje ne služi baš najbolje. Bio je još zgodniji nego što je mislila. Dok je živim pokretima naglašavao riječi, njegove traperice umrljane travom napinjale su mu se na nevjerojatnoj stražnjici.


Zadrhtala je, ali ovaj put ne od šoka. Bože, što joj je ovaj muškarac mogao učiniti samo jednim pogledom. Kada je maloprije skočio na nju, prepoznala je njegov poznati miris, i bez obzira što je bila u opasnosti, odmah se uzbudila. Već su ostvarili povezanost, što je ovu situaciju činilo još nestvarnijom. Kako to da su se ponovno sreli? Pozorniku Ricku Chandleru odgovorila je na pitanja, no još je očekivala odgovore od Chasea. Ispružila je noge, a njezinim natučenim tijelom prošla je bol koju je zaradila bacivši se na zemlju da spasi Psa. To je, saznala je, bilo ime Samsonova ljubimca. Još jedan tužan dokaz o životu čovjeka po imenu Samson. Barem su vatrogasci potvrdili da nitko nije bio kod kuće kada se dogodila eksplozija, zbog čega je osjetila olakšanje: Samson, na sreću, nije bio ozlijeñen ili mrtav. Nakon što su napustili mjesto nesreće, ona i Chase ostavili su Psa kod doktora Sterlinga, gradskog veterinara, kako bi ga pregledao i pobrinuo se za njega dok se Samson ne vrati. Nitko nije spominjao što će se dogoditi Psu ako se Samson ne vrati kući. Sloane je zadrhtala i obavila ruke oko tijela kako bi odagnala trnce. — Jesi dobro? — Chase joj je prišao i položio ruku na jastučić iza njezine glave, bio je tako blizu da ju dodirne, da se odmah zbunila. — Naravno da sam dobro. Zašto ne bih bila? Svakog dana u mojoj blizini eksplodiraju kuće. — Počela se glasno smijati, znajući da je još uvijek na rubu živčanog sloma, iako su prošla dobra dva sata od eksplozije. Rick joj je prišao, ali se Chase ispriječio izmeñu Sloane i brata. — Dosta joj je, Rick. Neka se odmori preko noći, pa ću ju ja ujutro dovesti u postaju da potpiše službeno izvješće. Ponašao se kao zaštitni zid izmeñu nje i policije i ona je cijenila njegovo galantno ponašanje. No bez obzira na to koliko ju je cijela priča pogodila, mogla je izaći na kraj s Rickom i odgovoriti na bilo koja pitanja postavljena od člana elitne jedinice Yorkshire Fallsa. Ipak je ona bila kći senatora Michaela Carlislea, odnosno, on ju je barem odgojio. A ono što su ju roditelji naučili bilo je: što otvorenija i povjerljivija bude bila, što se rjeñe bude izgovarala, to će zadovoljniji biti ispitivači. — Ako pozornik ima još pitanja, rado ću odgovoriti — rekla je, pogledavajući iza Chasea kako bi mogla vidjeti Ricka. Uputio joj je zahvalan pogled, a ona gaje ustvari sada prvi put dobro vidjela. Iako su i Rick i Chase bili zgodni, svaka sličnost tu prestaje. Sa smeñom kosom boje čokolade i zelenkasto-smeñim očima, Rick bi privukao pozornost svake žene. Ah Chase, s izražajnim crtama lica, nevjerojatnim plavim očima i tom vranom kosom, on je bio taj koji je njoj bio jako seksi. — Dakle? — Chase je upitao brata, s rukama prekriženim na prsima. Na njezino iznenañenje, Rick je odmahnuo glavom na njezinu ponudu da ju još ispituje. — Mislim da mi je dosta. Za sada. — Gurnuo je notes u džep i zakoračio u stranu tako da ju može nesmetano gledati. — Htio bih još samo nešto razjasniti, ako se slažete? Sklupčala je noge, ne obazirući se na bol u mišićima. U toploj kupki sada bi joj bilo kao u raju. — Rekli ste da ste došli u Yorkshire Falls posjetiti rodni grad vaše biološke majke? — upitao je Rick. — Točno. — Grickala je donju usnu, mrzeći se zbog izmišljotine koju je satkala za pozornika, no znala je da nema izbora. — Htjela sam posjetiti neke njezine stare prijatelje i mjesta na kojima je majka provodila puno vremena. — A Samson je bio stari prijatelj? Tu je Sloane nastupila oprezno. — Pomajka ga je nakratko spomenula kao osobu koja je utjecala na Jacquelinin život. Činilo mi se da ga vrijedi potražiti. — Podigla je pogled i pokušavala izgledati što iskrenije. Kao netko tko se nekoliko puta iskrao nakon policijskog sata, usavršila je taj izraz lica. — I tako je došla do Samsonove stare kuće — Chase je zaključio. - Slučaj je završen, Rick. Vrijeme je da odeš. — Potapšao je brata po leñima kao očiti pokušaj da ga uputi prema vratima. Rick je kimnuo Sloane. - Razgovarat ćemo sutra, Sloane — Je li to pristojan izraz za nemoj otići iz grada? — pitala je ironično. — Da, gospoño. — Uputio joj je dječački osmijeh, a ona se upitala koliko je srdaca slomio na putu prema ženidbi. Primijetila je prsten na njegovoj lijevoj ruci, koji joj je odavao da je neka sretnica uhvatila zgodnog policajca. A to ju je potaklo da razmisli o Chaseu. Je li bio s nekim prije njihove avanture? Netko s kime će se nastaviti viñati? Iznenadilo ju je što ju je ta pomisao toliko opterećivala. Dok je Chase pratio brata prema izlazu, Rick se nije činio uvrijeñenim. Na temelju interakcije izmeñu njih dvojice koju je ona vidjela, zaključila je da izmeñu njih postoji istinsko razumijevanje


koje se osjeća u svemu što kažu ili rade. Obiteljska veza. Ona koju je Sloane mogla razumjeti, jer je osjećala istu povezanost s roditeljima i sestrama. Nije znala na kakvo će prihvaćanje naići kada susretne jedinog člana obitelji u Yorkshire Fallsu te je zadrhtala pri toj pomisli. Koliko dugo će joj trebati da sazna? Sloane se zapitala. Njezina misija da pronañe Samsona nije uspjela, a kako je lagala Ricku i Chaseu o razlogu dolaska, vjerojatno će joj potraga biti još dodatno otežana. Njih dvojica bi joj možda mogli pomoći da pronañe Samsona. Da otkloni prijetnju koju su Michaelovi ljudi predstavljah. Ah da bi mogla biti iskrena prema njima, to bi podrazumijevalo odreñenu dozu povjerenja koju ona još nije imala. Ne za redarstvenika ili novinara. Rickov posao učinio ga je nepredvidivim, a Chase je bio nepoznanica koja bi mogla staviti ovu priču na sva zvona. Zijevnula je, svladavala ju je iscrpljenost. Nije mogla vjerovati kroz što je sve prošla u proteklih nekoliko sati, ali nakon što ju je Rick Chandler prisilio da ponovno proživi eksploziju, bila je sigurna da to nije bila noćna mora. Vrata su zalupila i Chase se vratio u sobu te joj je uputio prodoran pogled. — Sami smo. Sada mi reci pravi razlog zbog kojeg tražiš Samsona, jer ne vjerujem u tu izmišljotinu koju si ispričala mom bratu. Sloane je progutala slinu, gužvajući tkaninu na sofi. Nije očekivala da će proniknuti u njezinu predstavu. — Već sam ti rekla. Dva puta, koliko se sjećam. Prišao joj je, stavio ruke na naslon njezine stolice i sagnuo se, tako da su im lica bila na milimetar udaljenosti. Već je znala kakvog su okusa te usne. Srce joj je počelo brže tući, a ako obeća da će ju poljubiti, vjerojatno će se predati i sve će mu reći. — Ne vjerujem ti ni riječi, dušo. Tijekom one noći koju smo proveli zajedno, rekla si mi neke stvari. Osobne, intimne. — Kao na primjer? — Jer u ovom trenutku jedva da se mogla sjetiti kako se zove. Polizala je suhe usne, zadovoljna što njegove oči prate pokret jezika i što se zamagljuju od želje. Barem nije bila jedina na rubu zdravog razuma. — Rekla si da ti se život temelji na laži, ali da se još uvijek očekuje od tebe da postupiš ispravno. Je li Samson dio te laži? — upitao je, ne skidajući ozbiljan, ali seksi pogled s njezinog. Htjela mu se povjeriti više nego što je htjela disati. Možda čak i više nego što je htjela da ju poljubi, a to je govorilo puno. Ah onaj mali dio mozga koji je radio, prevladao je. — Zar stvarno očekuješ da ću odgovoriti na tvoja pitanja dok su moja i dalje neodgovorena? — Dušo, ja sam kao otvorena knjiga. — Ustao je, raširio ruke pred njom kao znak potpune iskrenosti. Ali ona to nije progutala, ni na trenutak. Ovaj muškarac bio je jednako zagonetan kao i kada gaje upoznala u kafiću. Ali ipak, ako je nudio odgovore, ona ih je htjela čuti. —Jesi li znao da ću biti u gradu, i ako jesi, kako? — Jer su ona i pomajka pažljivo zamele svaki njezin trag, i to najbolje što su mogle. — Odlučit ću se za iskrenost. — U plavim očima za- svjetlucao je tračak veselja, ah uglavnom je iz njih isijavao oprez. Koju god tajnu da je čuvao, bio je oprezan da ju ne otkrije. Dobrodošao u klub, pomislila je. - Bilo bi lijepo da budeš iskren. — Upoznao sam tvoju pomajku na konferenciji za tisak tvojega oca. — Zato si bio u Washingtonu? Zbog svoje priče? Kimnuo je. Nije trebala biti iznenañena, niti razočarana što je htio imati priču o njezinom ocu. Vjerojatno i o obitelji. Sada je mogla vidjeti naslove u novinama: NOVINAR IZ MALOGA GRADA POSTAJE NACIONALNI JUNAK: OTKRIO JE NAJDUBLJE TAJNE SENATORA CARLISLEA. Hvala, ali ipak ne bih. Nije namjeravala pridonijeti napretku u njegovoj karijeri. — Dakle onda si se vratio kući. — Protegnula je noge, a mišić ju je zabolio dok se smještala da mu pripremi niz pitanja. — Jesi li znao da sam u gradu? — Nije mogla ni zamisliti da bi Madeline otkrila tako osobnu, možebitno opasnu informaciju strancu, a kamoli novinaru. Sjeo je na sofu pokraj njezinog naslonjača, naginjući se bliže. Bio je toliko blizu da je mogla osjetiti ostatke dima pomiješane s muškim balzamom poslije brijanja koji će ju cijeli život podsjećati


na Chasea. Bio je to poznati, umirujući miris u vrijeme potpunog meteža, i bilo joj je teško održavati potrebnu daljinu izmeñu njih, za koju je znala da je nužna. — Znao sam da si ovdje. Ispostavilo se da su tvoja pomajka i moja šogorica Charlotte dobre prijateljice. Trepnula je, iznenañena zbog rodbinske veze. — Ona Charlotte, vlasnica trgovine donjim rubljem ovdje i u Washingtonu? Kimnuo je. — Udana je za mog brata Romana. — Dragi Bože, zar vas ima još? Počeo se cerekati, pokazujući sjaj bijelih zubi. — Tako je, draga. Ovdje smo poznati kao »Braća Chandler«. Nas trojica dolazimo u paketu. Oduvijek je bilo tako. — Izzy te spomenula — sjetila se. — Ali budući da nas dvoje nismo razmijenili prezimena, nikako nisam mogla zbrojiti dva i dva. — Osjetila je kako joj toplina nadire prema obrazima, kada se prisjetila kako mu se nabacivala u kafiću. Neznancu kojem je dopustila da ju odvede u krevet. Ali tada nije imala osjećaj da je neznanac, kao ni sada. Iznenada ju je rukom pomilovao po obrazu. — Ne moraš me se stidjeti. Nije mi žao i ne želim da tebi bude žao. Nježni, a opet tvrdi vršci prstiju pokrenuli su trnce u njezinom tijelu i jasno je osjetila kako joj se ispod majice ukrućuju bradavice. — Ni ja ne mogu reći da mi je žao — priznala je. Čak ni sada, kada je znala tko i što je on. Činjenica daje novinar pogodila ju je kao bolni udarac u trbuh. Možda joj i je spasio život, ali sigurno s nekom namjerom. Zavalila se u naslonjač, tužna što je shvatila da on ipak nije njezin princ na bijelom konju. — Ah iako nam nije žao, moramo se suočiti s puno toga, a ne s avanturom za jednu noć koja je ionako gotova. Ustuknuo je i sada joj je bilo žao. Nije ga htjela povrijediti. Samo je htjela postaviti prepreku kako bi zaštitila obitelj. Udahnula je i natjerala se da se suoči s pitanjima koja još uvijek nisu bila odgovorena. — Znači upoznao si moju pomajku i ona ti je rekla... što? - Sloane je upitala, jer nije bila sigurna da bi joj Madeline stavila novinara za vrat. — Rekla mi je da trenutačno rješavaš neka osobna pitanja, da moraš neko vrijeme biti sama i vratiti se kući kako bi pronašla majčine korijene. — Govorio je bez emocija, hladno; zaštitni zid bio je na djelu. Ako ju je to malo i zaboljelo, podsjetila se da je tako najbolje. — Drugim riječima, zamolila te da paziš na mene — Sloane je pretpostavila. To bi bila Madelina tipična reakcija, prelako je popustila Sloane da doñe ovamo sama, nezaštićena. Ona je imala vlastitu misiju. — Ukratko, da. I vjeruj mi, dušo, kada sam shvatio tko si, nije bilo teško pronaći te. — Meñutim, osmijeh mu se nije ni omaknuo. Zbog načina na koji je prešla preko njihove avanture za jednu noć, očito nije htio priznati da ju je htio ponovno vidjeti. — Ah Madeline uopće nije spomenula Samsona — nastavio je. — A budući da si ti gotovo bila u njegovoj kući kada je eksplodirala, imam još itekako puno pitanja. Za početak, kakve ti imaš veze sa Samsonom Humphreyjem? Poželjela je zavući se u njegovo naručje i sve mu otkriti. No naravno, to nije mogla učiniti. Jedino je mogla vjerovati sebi. Osim... — Pita li to Chase kao novinar ili Chase kao muškarac? — upitala je. Zatitrao mu je mišić na bradi i uznemireno je rukom prošao kroz kosu. — U redu — promrmljao je. Njezino pitanje bila je kap koja je prelila čašu i koja ga je potpuno isključila i učvrstila zid koji je stajao izmeñu njih. Nju je zanimalo pita li to kao novinar ili iz srca. Ili nije bio siguran kako odgovoriti, ili nije htio priznati da novinar u njemu želi odgovore na kojima bi mogao izgraditi karijeru. Bila je razočarana, ali morala je biti oprezna da ne bi štogod otkrila. — Rick je poslao jednog policajca da doveze tvoj auto i ostavio ti je dolje kovčeg. Možeš se istuširati i osvježiti. A s ispitivanjem možemo nastaviti kasnije. Budući da je smrdjela po dimu i osjećala se grozno, pristala je. — Hvala. Tuširanje zvuči odlično. — A što se tiče nastavka razgovora, Sloane nije imala vremena za razmjenu informacija. Norman i Izzy spomenuli su mjesto po imenu Luda osmica, biljarnicu u koju je Samson zalazio kada je imao novca. Sloane se prisjetila Izzyina upozorenja, i iako se više bojala susreta s pravim ocem nego neke biljarske rupe, svejedno je morala pronaći Samsona.


Omeo ju je zvuk koraka. Chase se vratio noseći njezin kovčeg. U pogledu mu je uhvatila tračak topline, zbog kojega joj je puls pomahnitao, a srce počelo brže kucati. Hvala Bogu da ga je odmah prikrio, jer bi inače ona učinila neku glupost, kao na primjer, poljubila ga. Nakon što se otušira i brzo objeduje, ide odavde. Pronaći pravog oca. Bez pomoći ovog novinara i bez znatiželjnih pogleda. U Yorkshire Fallsu, muškarac koji je živio sam mogao je ili jesti kod Normana, donijeti hranu od Normana ili naučiti kuhati. Chase je uglavnom kupovao hranu za van. Otvorio je zamrzivač i tražio nešto što će moći brzo odmrznuti i poslužiti gošći. Ništa nije izgledalo posebno privlačno. Rukom je prošao kroz kosu, slijepljenu od čañi. Trebao se otuširati, ah morao je čekati red. Sa svojeg mjesta u kuhinji, čuo je tuš u susjednoj prostoriji. Ili si je samo zamislio da u svojoj kupaonici čuje Sloane kako pušta vodu po nježnoj koži. Dijelio ih je samo jedan hodnik i vrata. Ta ga je pomisao izluñivala. Kao i način na koji je ona prešla preko noći koju su proveli zajedno. Dakle to je bilo samo to. Nije baš očekivao da će ju ponovno vidjeti, a kamoli upetljati se u njezin život. Ali njezine riječi vraški su povrijedile njegov ego. U biti, povrijedila je mnogo toga, a ne samo ponos. Za nekoga tko mu je bio samo kratka avantura, bilo mu je i previše stalo što misli. A ti osjećaji mogli bi ga spriječiti da ne postigne svoje ciljeve — objavi ogromnu priču u značajnim novinama i dobije priliku da se proslavi. Ekskluzivne vijesti o potpredsjedničkom kandidatu Michaelu Carlisleu. Chase je doslovno mogao nanjušiti priču. A činjenica da je Sloane htjela napraviti razliku izmeñu Chasea kao osobe i Chasea kao novinara govorila mu je da bi mogao biti i bliže nego što misli. Ah bliže čemu? Što je skrivala? Sumnjao je da će mu Sloane dati tu informaciju. Nadao se da će Madeline Carlisle biti iskrenija kada shvati da je on već učinio ono što ga je zamolila i spasio kćerinu guzicu. A kako je samo zanosna bila ta guzica, okrugla i čvrsta u uskim, izblijedjelim trapericama. Stisnuo je zube i zalupio vratima zamrzivača jer nije mogao naći ništa jestivo. Najlakše bi bilo nazvati Izzy i zamoliti ju za dostavu. Uzeo je telefon istog trena kada se oglasilo zvono na ulaznim vratima. Chase je napravio neke preinake nakon što se uselio u staru viktorijansku kuću i iako je mogao do ureda na donjem katu doći osobnim, unutarnjim stubištem, imao je i odvojeni ulaz namijenjen osobnim posjetiteljima. Krenuo je prema vratima i odmah kroz prozor uočio majčinu kosu boje meda. — Sranje. — Znajući da joj ne može izbjeći, otvorio je vrata i pustio je unutra. Prije nego što je progovorio, povukla gaje u naručje i čvrsto zagrlila. - Oh, moj Bože, jesi dobro? Čula sam što se dogodilo kod Samsona i jako sam se brinula. — Zakoračila je unatrag, a njezino lijepo lice odavalo je zabrinutost dok su joj ruke klizile po njegovima kao da se želi uvjeriti da je sve na svojem mjestu. — Tvornica tračeraja radi tako brzo, ha? — upitao je, pokušavši ublažiti ozbiljnost situacije. Raina možda nije imala pravih srčanih tegoba, ali je starila, a djecu je obožavala. Nije htio da nepotrebno bude zabrinuta zbog njega. — Od kada je bilo što u ovom gradu tajnovito? — Stavila je ruku na bok i prstom mu mahala pred nosom, blago ga koreći, dok su joj oči bile pune suza, a na licu joj se vidjelo veliko olakšanje. — A sad mi pomozi da unesem one vrećice. — Rukom je snažno zamahnula prema vrećicama koje su stajale iza nje. Chase je tek sada ugledao velike smeñe vrećice, pune do vrha. — Što je to? — pitao je dok je skupljao vrećice. — O Bože, pa večera, naravno. Trebaš energije nakon tako stresnog dana. Norman je pripremio ono što najviše voliš, iako je divan. — Slijedila ga je unutra, neprestano pričajući. Uspio je unijeti sve vrećice u kuhinju prije nego što se jedna ručka pokidala, a sadržaj iz vrećice pao je na pod. Pogledao je dolje, ali ništa nije bilo oštećeno. Ipak su vrećice bile teške, a žena s tobože slabim srcem ne bi ih smjela podizati. Bio je vraški ljut na nju što mu je priredila onakvu dramu, ali budući da je Sloane svakog trena mogla išetati iz kupaonice, to nije bio trenutak za sučeljavanje. Ustvari sada hi bio idealan trenutak da se riješi Raine prije nego što ona ugleda Sloane i padne joj na pamet neko šašavo sparivanje. Ne daj bože da sazna da su on i Sloane imali nešto ili da mu se ona ustvari sviña. — Jesi sama nosila te vrećice? — pitao je prijekornim glasom.


— Ne,

njezin vozač učinio je to umjesto nje. — Chase je prepoznao glas doktora Erica Fallona, koji je dolazio s otvorenih vrata. — Uñi, Eric — Chase je pozvao gradskog liječnika i majčinog dečka. Kako drukčije da nazove mušku polovicu starijeg para? Chase je bio zahvalan tom čovjeku za sreću koju je unio u kaotičan Rainin život. Eric ju je zaokupljao, nasmijavao kada bi otišao predaleko u svojim zamislima. — Ovo je posljednja vrećica — rekao je Eric dok ju je stavljao na šank. Iz vrećice su virile dvije boce. — Vino? — upitao je Chase. — Šampanjac - uzvratila je Raina. - Da proslavimo život. Dakle sada će imati zabavu. Pogledao je prema hodniku i zapitao se što će Sloane pomisliti kada izañe iz kupaonice i shvati da ima publiku. Raina je podigla skupu bocu Dom Perignona i čeznutljivo ju pogledala. Nije često pila, ali kada se radilo o slavlju, voljela je popiti čašu pjenušca s obitelji. Šteta što će joj Chase upropastiti zabavu. To je bila jedina kazna za njezine pothvate koja mu je padala na pamet. Zagrlio ju je i s ljubavlju je stisnuo. - Ne bi trebala piti, mama. To nije dobro za tvoje srce. — Dečko ima pravo, Raina. — Eric je polako izvadio šampanjac iz njezine ruke i stavio ga na šank. — Uvijek moraš pokvariti zabavu — promrmljala je ne gledajući ga u oči. Chase je susreo Ericov pogled, i Eric je namignuo. Dva muškarca, a Raina im je poveznica. Liječnik je, s tamnom kosom prošaranom sijedima i naočita izgleda, bio lijepa nadopuna majčinoj svjetlijoj puti. Bili su zgodan par, pomislio je Chase. Gledao je po kuhinji koja je sada bila sva u neredu i kaosu. Iako više nije morao brinuti što će dati Sloane za večeru, radije ne bi to činio pred publikom. — Puno hvala što si donijela hranu. — Malo mu je nedostajalo da kaže: Sada možeš ići. — Nema na čemu. — Sagnula se da dohvati jednu od lakših vrećica, a nakon što ju je stavila na šank, počela je vaditi hranu iz nje. — Mislila sam da neženja poput tebe nema ništa u hladnjaku čime bi nahranio gošću, osobito tako lijepu gošću. Dakle znala je za Sloane. Pogledao je u vrećice, natrpane hranom i šampanjcem. Trebao je zaključiti da ona ima plan. Jedina prednost u ovim okolnostima bila je što valjda, ako ih je već sparivala, neće ostati na večeri. Majčina prisutnost ne doprinosi baš romantičnom ugoñaju, ironično je pomislio. Nije da će Sloane biti večeras zainteresirana za romansu. Jasno je rekla da je njihova jedna noć prošla. — Ljepota nema nikakve veze s onim što netko jede — rekao je, usredotočivši se na razgovor s majkom. — Osim toga, tko ti je rekao da imam društvo? Eric se počeo smijuljiti. — Tvoja je majka izravno spojena s Trač centralom. Nije prošlo ni pet minuta da je lijepa crvenokosa napustila Normanov restoran, a Raina je već telefonirala s Izzy. Raina je počela coktati, koreći ga. — Eric, to zvuči kao da cijeli dan ne radimo ništa nego samo ogovaramo. Mlada je žena puno propatila danas. Kao i moj najstariji sin. Samo sam se htjela pobrinuti da imaju što jesti. — A šampanjac nam je potreban zato što...? — upitao je Chase. Raina je zakolutala očima. — Da poboljšamo atmosferu, naravno. Chase je stisnuo šake, mrzio je što je manipulirala njime. — Ti ni ne znaš postoji li kemija izmeñu Sloane i mene. Čak ne znaš ni zanima li me ona, ali došla si s gurmanskom večerom i bocom skupog šampanjca. — Normanov restoran i nije baš gurmanski — Raina je uzvratila. — I ne priliči ti da si tako mrzovoljan. — Kad se ti uplićeš, vraški mi priliči — promrmljao je. — Psst. - Raina mu je stavila prst na usta. — Možda joj se ne sviñaju prostaci. Pogledala je uokolo, napokon tražeći njegovu gošću. — No, gdje je ona? — Tušira se. — Pokazao je prema kupaonici u dnu hodnika. — I imala je težak dan. Mislim da nije raspoložena za društvo. Ericov duboki smijeh odjeknuo je po prostoriji. — Mislim da te moli da odeš, Raina, dušo. Nježno ju je uhvatio za rame. — Nas — Raina je rekla. — Moli nas da odemo.


— Zna

da sam ja već jednom nogom vani, dok se ti trudiš ostati. Majka mu se nadurila, ali iz ravnodušnog pogleda vidjelo se da je prihvatila to što su ju učinkovito ušutkali. — Još nisam gotova sa slaganjem namirnica. Chase se nasmijao, vodeći je prema vratima, dok ju je Eric slijedio. — Mogu i ja to srediti. Osim toga, moraš se odmoriti. — Kao i ti, nakon takvog dana. Ti i ta jadna djevojka. I Samson! — Izgovorila je starčevo ime kao da je tek sad shvatila što se dogodilo s njim. S obzirom na sve što joj se vrtjelo po glavi — sinova sigurnost i nova žena u gradu koju treba napasti — Chase ju je razumio. Njegova majka bila je najljubaznija i najbrižnija duša na ovom području, i unatoč tome što je Samson često imao ratoboran stav, Raina ga je voljela. Čak mu je za ručak donosila sendviče kada je bio u paviljonu preko puta Normanovog restorana. Starac, izgleda, to nije cijenio, ali Raina se prema njemu odnosila kao prema prijatelju. — Zaustavila se na pola puta do vrata i okrenula prema Chaseu. - Kako je jadni Samson? Ima li novosti? — Oči su joj bile velike, a njezina briga bila je tako očita i iskrena da mu se srce gotovo slomilo. — I mene to zanima — rekla je Sloane dok je izlazila iz kupaonice. Nosila je tamne traperice i bijelu majicu dugačkih rukava koja je s prednje strane bila ukrašena svjetlucavim zlatnim usnama sa šljokicama. Sjajna kosa padala joj je po ramenima. Do sada nije bio svjestan koliko joj je kosa ustvari kovrčava niti kako seksi ni svježe izgleda nakon tuširanja. A ako je dobro protumačio sjaj u majčinim očima, nadala se da je upravo naišla na ženu koja će napokon okončati momački život njezinog najstarijeg sina. Ono što nije znala bilo je daje njezina umiješanost u tom trenutku bila suvišna. Sloane mu se već jako sviñala. ŠESTO POGLAVLJE

Žao mi je, ali nema nikakvih vijesti o Samsonu — Chase je rekao Sloane. — Da ih je bilo, Rick bi nazvao. — Shvaćam. — Raina Chandler zurila je u prekrasnu djevojku koja je upravo izašla iz kupaonice njezinoga sina. Kada je čula Chaseove novosti, na licu joj se vidjelo da je razočarana, zbog čega se Raina upitala kakva to veza postoji izmeñu nje i ekscentričnog samotnjaka Samsona. —Jeste li ti i Samson...? Chase je istupio naprijed zauzevši zaštitnički položaj. - Mama, nemoj ju ništa ispitivati — rekao je upozoravajućim tonom. Kada je čula te neočekivane riječi, Raina ga je odlučila poslušati i povući se. Barem za sada. Zaštitnička crta bila je zajednička osobina svoj trojici njezinih sinova. Ali Chase ju je pokazivao samo prema Raini, i u zadnje vrijeme prema šogoricama. To što se zauzeo za ženu koju je tek upoznao, puno je govorilo, a Rainino srce je brže zakucalo zbog spoznaje da je osvojila jackpot jer bi se i njezin najstariji sin napokon mogao zaljubiti. Ustvari, prema Chaseovom izrazu lica u trenutku kada je gledao djevojku, on je bio taj koji je osvojio jackpot. — Mislim da bismo se trebali upoznati — rekla je Raina, promijenivši temu kako bi udovoljila sinu. Ramena su mu se opustila, u njegovom položaju više nije bilo napetosti. — Sloane, ovo je moja majka, Raina Chandler. Nažalost, upravo odlazi. Zar ne, mama? Aha, znači želi hiti sam sa Sloane. Ovo poslijepodne, koje je Raini započelo panikom zbog eksplozije koja je uzrokovala pravo preskakanje srca, ipak je obećavalo sretan završetak. Prije nego što je Raina dobila priliku primjereno pozdraviti Sloane, Chase je nastavio. — A ovo je njezin prijatelj, najbolji doktor u gradu, Eric Fallon.


— Drago

mi je, doktore Fallon. — Sloane i Eric su se rukovah, a zatim je posvetila pažnju Raini. — Drago mi je, gospodo Chandler. — S istinskim osmijehom na licu, uhvatila je Raininu ruku kako bi se kratko rukovale. Dok je Sloane s lica micala pramen kose, Raina je primijetila vlažne kovrče koje su joj padale po ramenima, dok su joj kraći pramenovi dodirivah lice. Nakratko, Raina je doživjela deja vu. Djevojka joj je izgledala poznato, ali nije mogla shvatiti zašto. — I meni je drago. — Raina je buljila u Sloanine široke zelene oči u kojima je vidjela očitu inteligenciju. Dobro. Chase će trebati ženu sposobnu za pametni razgovor za doručkom, za nešto bolje od Dragi, kako mi stoji ovo sjenilo? Sloane bi mu sigurno to mogla pružiti. Pogled joj je letio izmeñu Raine i Chasea. — Ne vidim veliku fizičku sličnost — rekla je Sloane zamišljeno. — To je zato što Chase nalikuje ocu. — Raina se nasmiješila, sretna što joj se pružila prilika da spomene svog voljenog pokojnog muža. — A Rick nalikuje vama. — Sloane je prekrižila ruke na grudima i kimnula, sigurna u svoj zaključak. — Bez obzira kome sliče, sinovi su vam jako zgodni, gospoño Chandler. — Hvala. Bih li bila drska ako se složim s tim? — Raina se nasmijala. —Naravno da ne. — Eric ju je zagrlio, a ona se obradovala zbog osjećaja sigurnosti koji joj je pružio. — Raina ne bi bila Raina da ne veliča vrline svojih sinova. Osobito jedinog neoženjenog — šalio se Eric. — Mama, moraš priznati da te predobro poznaje. — Chase je podigao obrvu, kako bi je onemogućio da mu proturječi. — Ma dajte. Hoćete li već prestati? Ne zaboravite da sam stara i krhka. Na te riječi, Chase i Eric prasnuli su u smijeh pun nevjerice. Raina je poželjela da je to bila šala, ah u zadnje vrijeme ponestajalo joj je daha dok se bavila aktivnostima u kojima je uživala. Čak je smanjila i trčanje po traci kojim se prije potajno bavila. Pitala se je li joj to Bog govorio da je njezina predstava predugo trajala. Ali budući da se nakon kratkog odmora opet normalno osjećala, zanemarila je taj problem. Sigurno će proći. Svi oko nje i dalje su se smijali, a Eric ju je čvrsto stisnuo. Chase je imao pravo. Eric ju je vraški predobro poznavao. Znao je za njezinu predstavu i snažno se protivio njezinim razlozima, ali ih je potpuno razumio i prihvatio. Iako je obožavala Erica i on joj je dao budućnost, nikada neće moći potpuno zaboraviti prošlost. Kako bi i mogla kada joj je John podario tri zgodna, prekrasna sina? Ovo posljednje nije promaklo ni Sloane. No Raina je bila sigurna da Sloane zanima samo Chase. Ustvari, često su im se susretah pogledi, i svaki put kada bi se to dogodilo, temperatura u sobi porasla bi za jedan stupanj. Ah, ta mladost. Raina je potisnula smijeh. — Čini se da znaš da put do majčina srca vodi preko njezinih sinova, Sloane. Chase je živčano pogledao Rainu. — Mama, pusti ju na miru. Ona te ne želi motati oko malog prsta, nego jednostavno želi biti uljudna. — Uhvatio je kvaku na vratima. - Moraš to razumjeti rekao je Sloane. - Pokušavala je oženiti sva tri sina, a sada kada sam još jedino ja ostao, više nema srama. Sloane je zahihotala. — U redu je. Tvoja majka polazi od nekoliko pretpostavki. Prvo, misli da me zanimaš. — Podigla je jedan prst. — Drugo, čak i da me zanimaš, pretpostavlja da bih trebala dobiti njezin pristanak. — Podigla je i drugi prst. — Što se tiče potonjeg, tu je u pravu. Svaka žena koja se zanima za nekog muškarca trebala bi biti dobra s njegovom majkom. — Pametna je — rekla je Raina, uživajući u iskrenosti ove djevojke. — Samo, u ovom slučaju gospodo Chandler, mi smo samo prijatelji. — Sloane je stavila ruku na Raininu. — Ali svejedno bih voljela imati vaš pristanak. Nagnula je glavu na stranu čekajući odgovor, a ugledavši Sloaninu bradu pod tim kutom, Raina je opet imala osjećaj da joj je odnekuda poznata. — Imaš moj pristanak. Od srca. Sloanini obrazi postali su ružičasti, a Chase ju je gutao pogledom. Oh, Raini se svidjela ova djevojka. Bila je posebna, a sin joj je očito bio očaran. Raina ni na trenutak nije povjerovala Sloaninoj izjavi da to zanimanje nije uzajamno. Samo je bila suzdržana, što je bilo posve primjereno u tako ranoj fazi.


Ako je Raina dobro protumačila znakove, Sloane i Chase mogli bi završiti zajedno. Ako tako bude, na vidiku je bio kraj Raininih »problema sa srcem«. Moći će staviti Ericov zaručnički prsten, koji je sada bio u sefu u banci, moći će se udati i plesati na svome vjenčanju. Nakon što zapleše na vjenčanju najstarijeg sina, naravno. Nije baš znala kako će objasniti iznenadni oporavak, ali snaći će se. Dvojicu mladih sinova sretno je oženila i sada bi to trebala učiniti još samo s Chaseom pa bi se napokon mogla vratiti starom načinu života. Dva mlaña sina nisu joj potpuno oprostila, ah očito još nisu rekli Chaseu. A budući da je Sloane nastupila na scenu, Raina će iz novonastale situacije izvući što je više moguće. — Moramo ići sada — rekao je Eric. — Majka bi ti se trebala odmoriti. — Stisnuo je Raininu ruku, potiho ju tjerajući da odu. Eric ju je uvijek pokušavao spriječiti da se miješa sinovima u život. Ona je cijenila njegovu brigu, a budući da se stvarno osjećala vrlo umornom, kimnula je. — Htjela bih malo prileći. Chase je izoštrio pogled. — Jesi dobro? Malo si blijeda, a budući da imaš srčane tegobe, ne bi smjela hodati po gradu. — Dobro sam. — U mislima je prekrižila prste. Čak ni blaga bol koju je osjećala u zadnje vrijeme nije ublažila osjećaj krivnje zbog laganja. Predstava je bila grozna, ali nije mogla zanijekati da su se njezini dečki smekšali što se tiče ženskog roda i braka. Čak i ako je to u početku bilo neprimjetno, na kraju je dovelo dva mlaña sina pred oltar. Chase svakako mora biti sljedeći. Eric ju je pogledao, a usne su mu se od mrštenja iskrivile. - Chase ima pravo. Uistinu izgledaš malo umorno. - Pogledao je Chasea. — Ne brini, mladiću. Pobrinut ću se za tvoju majku. Chase je otvorio vrata da ih pusti van. — Znam da hoćeš. Ne može biti u boljim rukama. Nasmijao se Ericu. — Zbog načina na koji razgovarate o meni, imam osjećaj da uopće nisam u ovoj prostoriji — Raina je gunñala. — Sada i nisi — Eric je rekao dok ju je vukao preko praga van. — Do viñenja, Chase. Drago mi je što smo se upoznali, Sloane. Raini je ostalo samo malo vremena da im mahne, a zatim je Chase zatvorio vrata i ostavio ih na ulici. Eric se tako jako smijao da je Raina mislila da će pasti na travu. To mi nije zabavno — rekla je, znajući da se ljuti kao nezadovoljno dijete. — Zato što imaš osjećaj da si isključena iz sinova života. Ne brini. Chase je dovoljno star da se može brinuti o sebi. — Pogladio joj je ruku, no znala je da ju ne pokušava umiriti, nego samo ublažiti patnju. — A sada bih se ja volio brinuti o tebi. Osjećaš li se dobro? U njegovom pogledu vidjela je da je istinski zabrinut, kao što je i Chase bio maloprije. Čudna reakcija za čovjeka koji je znao za njezinu predstavu, Raina je pomislila. Razmišljala je treba li mu reći za napadaje blage boli u zadnje vrijeme i kako ostaje bez daha, ali nedavno ju je pregledao njegov kolega i dobila je potvrdu da je sve u redu. Budući da se ni zbog čega nije trebala brinuti, zašto da to spominje? Odgovorila je kimajući. — Dobro sam. — Ali bit će još bolje kada se Chase sredi i kada bude sretan. — Sloane je prekrasna djevojka. Ta crvena kosa i ti uvojci. Stalno sam razmišljala o tome na koga me podsjeća, ali nisam se mogla sjetiti. — A zatim joj je sinulo, djelići u njezinoj glavi složili su se u cjelovitu sliku. — Jesi li se sjetila? — upitao je Eric. — Sjećaš li se Jacqueline Ford iz srednje škole? — Ona i Eric roñeni su i odrasli u Yorkshire Fallsu. Nabralo mu se čelo dok se pokušavao sjetiti. — Ona lijepa kovrčava crvenokosa? — Tako je — rekla je Raina uzbuñeno. — Držala se za sebe jer su joj roditelji bili veliki snobovi, ah ona i ja dosta smo se družile preko ljeta. Družile bismo se u kućici na drvetu u njezinom stražnjem dvorištu kada bi došla kući sa studija. Još je tamo, na posjedu McKeeverovih. A zatim je jednog vrućeg ljetnog dana Jacqelinina obitelj iznenada odselila. Kuća je bila na prodaju, a vratila se samo njihova posluga zapakirati stvari. Jacqueline se nije javljala. Ustvari, nikada se nije vratila. Cijeli grad danima je brujao o njezinoj smrti, zato što joj je otac bio senator koji je punio vijesti, kao i muškarac za kojeg se nakon nekog vremena udala, Michael


Carlisle, koji se sada kandidirao za potpredsjednika. Raina je vidjela isječke konferencije za tisak na kasnim vijestima. Nije se sjećala pojedinosti o njegovoj obitelji, ali nije baš ni obraćala pozornost. Ne, kad je Eric sjedio pokraj nje i milovao je po vratu. Pogledala je u njega i ni na trenutak nije zaboravila koliko je sretna što je s ovim muškarcem dobila drugu priliku. Jacqueline, čiji je život prerano završio, nije imala takvu priliku. A Raina jako dugo nije razmišljala o svojoj staroj prijateljici. Čak je se nije sjetila ni kada je ugledala Michaela Carlislea na televiziji. Prošlo je previše vremena. Ali zatim je vidjela Jacquelinin odraz na Chaseovoj gošći. Dovoljno da joj potvrdi slutnje. Raina je čvršće stisnula Ericovu ruku. — Kladim se sto posto da je Sloane Jacquelinina kći. Ustvari, idem unutra... — Ne, ne ideš. — Eric joj se rijetko protivio, ali njegove tamne oči isijavale su odlučnošću. Ako to, uz strogi glas, nije bilo dovoljno da ju zaustavi, onda je svakako bilo dovoljno kada ju je čvrsto uhvatio za ruku. — Njih dvoje žele biti sami. To je očito, a i Chase te doslovno izbacio van. — Izbacio nas je van - uzvratila je, a zatim se ugrizla za obraz jer je jako dobro znala da je Eric u pravu. Ona je bila ta koja je odugovlačila s odlaskom. Odmahnuo je glavom, a na usnama mu se unatoč svemu pojavio osmijeh. - Što ću ja s tobom? — Privukao ju je k sebi i zatim ju lagano poljubio u usta. Tijelom su joj prostrujali lagani trnci te je Raina duboko udahnula. Vani se osjetio miris svježe pokošene trave i kasne jeseni, zbog čega je bila sretna i vesela. Baš kada je mislila da će ju sustići godine, došao je Eric, zbog kojeg se osjećala mlado, poletno i živahno. — Što god učiniš, ja ću uživati. — Pomilovala mu je obraz. - I srce si zato što si pristao da odgodimo objavu zaruka dok se Chase ne skrasi. — Pristao sam da ćemo čekati dok se Rick i Kendall ne vjenčaju. I jesu. Sada samo čekam da ti sva tri sina budu u gradu u isto vrijeme. — Roman je u Washingtonu, ali uskoro će se vratiti — uvjeravala ga je. Namrštio se i rukom protrljao lice pokazujući da je umoran, gestom koju je ona već mogla prepoznati. — Ipak... — U čemu je problem? — upitala je, nije joj se sviñalo kada je bio uznemiren. Zastenjao je. — Kao da sada ionako nije pravo vrijeme. Čak i da Roman i Charlotte jesu ovdje, Chase je zauzet Sloaninim problemima. Kakav god da je njezin odnos sa Samsonom, s obzirom da se ta kuća zapalila, bilo bi bezobzirno planirati vjenčanje. I ona je mislila isto to, ali se bojala spomenuti. Nije htjela da on misli kako pokušava dobiti na vremenu. On je bio tako drag, brižan muškarac pun razumijevanja. — Nadoknadit ću ti. — Raina mu je stavila ruke na lice.— Znam da te u zadnje vrijeme dosta gnjavim, ali kada se ovo riješi, obećajem da ćemo svima reći i da ćemo se što prije vjenčati. — Poljubila gaje u obraz, udišući taj muževan miris balzama poslije brijanja koji je uvijek zračio toplinu. - Sretna sam što te imam — promrmljala je. — A to je jedino važno, Raina. Pogledala gaje u oči i nasmiješila se. - Hajdemo sada kući i dopusti mi da se za promjenu sada ja malo brinem o tebi. — Ništa mi ne bi bilo draže od toga. — Odveo ju je do auta, otključao vrata i otvorio da sjedne unutra. — Znaš — rekla je prije nego što je došao do vozačeve strane auta — uspješno si mi odvukao pažnju da ne gnjavim Chase i Sloane. Eric je zahihotao. — Ali ne zadugo, pretpostavljam. — Namignuo joj je i zalupio vratima. Na putu kući, prepustio ju je njezinim mislima, što je bilo dobro, jer joj se toliko toga motalo po glavi. Tko je bila ta djevojka u Chaseovoj kući? Nije joj rekao ništa korisno. Ustvari, tijekom upoznavanja uopće nije spomenuo Sloanino prezime, a Raina je predobro poznavala svojega sina i njegove manire da bi mogla povjerovati kako je riječ o slučajnoj grešci. Sloane bi stvarno mogla biti Jacquelinina kći. Ah zašto bi ona tražila Samsona? Raina se nije mogla sjetiti da ga je Jacqueline tada poznavala. Samson je bio usamljeni mladić koji je imao nesretan obiteljski život. Sada je bio samotnik, pustinjak koji je svake godine bio sve ogorčeniji. Ako ga je Jacquelinina kći ovdje došla tražiti, sigurno je postojala veza za koju Raina nije znala.


A mladu ženu moralo se upozoriti kakvog će muškarca pronaći. Tek što se Chase riješio majke, pogledom je počeo proždirati Sloane. — Znači ne zanimam te, ha? — Prilazio joj je poprijeko kroz sobu. Polizala je suhe usne. — Imala sam osjećaj da ćeš se od mah baciti na to. - Zato je to ustvari i rekla. Više da se uvjeri da joj iscrpljeni, raščupani, čañavi muškarac nije privlačan. Nije uspjela u tom pokušaju. — Reci to ponovno, ali ovaj me put gledaj u oči dok govoriš. — Približio se. Nesvjesno je krenula unatrag, ne zato što se bojala Chasea, nego zato što se bojala sebe i mogućnosti da izda svoje instinkte i zdrav razum zbog požude i uzavrelih osjećaja koje je on pobuñivao u njoj. Stala je tek kada je došla do zida. — Reci. — Naslonio je ruku iznad njezine glave, baš kao i u dizalu one prve noći. — Reci da te ne zanimam. — I onda? — upitala je, da dobije na vremenu. — I onda ćemo vidjeti hoću li ti povjerovati. Sloane je gutnula slinu. Morala je otići odavde i pronaći Samsona. Razmišljala je da počne s Ludom osmicom. Ah prvo se mora riješiti Chasea, jer je bila sigurna da ju neće pustiti samu. Što je značilo da ga mora uvjerljivo odbiti, a svaka stanica u njezinom tijelu vrištala je od želje za njim. Naslonila se na čvrsti zid i pogledala u njegove seksi plave oči. — Ne zanimaš me. Iznenadila se kada mu se na usnama pojavio podrugljiv osmijeh. — Ma stvarno? — Da. — Dlanovi su joj bili vlažni i samo ju je čista sna- ga volje sprečavala da ih ne obriše o njegovu košulju. Bilo koja isprika da ga dodirne bila bi dobra; mogla bi savinuti prste oko mekanog pamuka i privlačiti ga bliže, sve dok im toplina tijela ne spali odjeću koju su nosili. Kratko, nježno stenjanje, omaknulo joj se u grlu, a njegove su se oči raširile od potrebe. — Ne želiš me. — Palcem joj je počeo milovati osjetljivu kožu na vratu, zastajkujući na pulsu koji je snažno udarao. - Zato si ispustila taj kratki grleni zvuk? Onaj isti zvuk koji si ispustila kada sam svršavao u tebi? Zbunjeno je udahnula. Čak su i njegove riječi imale erotičan, gotovo hipnotizirajući učinak na nju. A to si trenutačno nije mogla priuštiti. — Što želiš reći? — upitala je, u nadi da će uništiti te čini koje je bacio na nju. Nagnuo se i blago okrznuo usne o njezine kao odgovor, nježan dodir nakon kojeg je osjetila trnce. U trenutku kada je očekivala da će je poljubiti još strastvenije, podigao je glavu i pogledao ju. — Dovršit ćemo nakon što se istuširam. — Na ustima mu se pojavio znakovit osmijeh i shvatila je da je pokazao što želi ne rekavši ništa. Željela ga je te bi protivljenje bilo smiješno. Sa smiješkom na licu otišao je u spavaću sobu, što joj je dobro došlo za predah. Trebalo joj je prostora i vremena da razmisli. Stvari izmeñu nje i Chasea odvijale su se obrnutim redoslijedom. Budući da su prvo spavali, već je znala daje ovaj muškarac majstor s rukama i da ju u trenu može uzbuditi. Samo ju je trebao pogledati i njezina temperatura tijela bi porasla. Dragi Bože, kako joj je sada bilo vruće. Ona nije bila tip žene za površne avanture i nikad ne bi spavala s Chaseom da nije bila zaprepaštena zbog otkrića tko joj je roditelj. Ali učinila je to i zato što je osjetila nešto posebno kada ga je prvi put pogledala u oči. A budući da su vodili ljubav, već je bila emocionalno povezana s njim na neki neobjašnjiv način. Da se pokazao kao muškarac kojeg ne bi mogla voljeti ni poštovati, onda bi ga se uspjela kloniti. U mislima je nabrojala što je do sada naučila o njemu: glumio je da je grub, ali očito je imao nježnu točku za majku; umiješao se kako bi spasio Sloane; mislio je na zaštitu tijekom seksa za jednu noć. Kako da joj se ne svidi s tim značajkama u stupcu s prednostima? Ali bio je novinar, Sloane se podsjetila. Novinar u potrazi za velikom pričom koja bi mu trebala omogućiti početak novog života. To je sama posložila. A ako to još nije bilo dovoljno da je spriječi da mu previše vjeruje ili se još dublje upusti u vezu s njim, onda je tu bila još i njezina neizvjesna budućnost. Kada sredi ovaj metež u kojem se trenutno nalazi, Sloane bi jako željela muža i djecu i karijeru arhitektice za unutarnje ureñenje koju je privremeno zapostavila. A Chase je rekao: »Zaštita uvijek, djeca nikad«. Te riječi nikada ne smije zaboraviti. Negdje vani čekao ju je Samson. Imajući na umu popis Chaseovih nedostataka, iskrala se iz kuće dok se on tuširao u susjednoj prostoriji.


Chase je razmišljao što bi mogao napraviti, kao na primjer zadaviti Sloane, dok je zaustavljao vozilo ispred Lude osmice, biljarnice i pivnice u ozloglašenom dijelu Harringtona, grada koji se nalazio pokraj Yorkshire Fallsa. S bliještećim neonskim svjetlima i motociklima koji su bili parkirani ispred, bar nije privlačio najuzorniju klijentelu i nije bio mjesto za damu, a kamoli za kćer senatora Carlislea. Kada se istuširao i zakoračio u zaglušujuću tišinu, znao je da mu se iskrala i prokleo je sam sebe što ga je iznenadila. Previše je navaljivao i ona je pobjegla. Imala je plan u vezi Samsona, a Chase je imao predosjećaj da ga je otišla potražiti. Budući da nije znao gdje da počne tražiti, nazvao je Izzy i Normana, jedine osobe za koje je znao da su danas razgovarali sa Sloane, osim njega, njegovog brata Ricka, njegove majke i Erica. Naravno, Norman joj je rekao gdje Samson najradije zalazi, u jednu krčmu u koju Chase još nikada nije zakoračio. Nakon što je ušao u zloglasnu krčmu, udahnuo smrad ustajalog piva i gustog dima, obišao istetovirane muškarce i njihove djevojke bajkerice, pomislio je da nije ništa propustio. Škiljio je kako bi vidio kroz gusti dim i još gušću gomilu ljudi, tražeći Sloaninu bijelu majicu u moru crnih kožnih jakni, ili njezinu crvenu kosu. Napokon ju je pronašao u stražnjem dijelu, zajedno s lokalnim mušterijama. Sloane je igrala biljar s nekoliko starijih muškaraca koji su ju očito podučavali kako igrati. U usporedbi s bajkerima u baru koji su izgledali opasno, ovi su izgledali bezopasno pa je Chase odlučio malo pratiti što se dogaña prije nego što se umiješa. To što joj je dopustio da se druži s tim tipovima bez njegovog miješanja protivilo se svim njegovim instinktima te se čvrsto uhvatio za hladnu kromiranu ogradu kako bi ostao na mjestu. Rekao si je da je ovdje zato što je obećao Madeline da će paziti na Sloane, ali znao je da je to laž. Bio je posesivan i ponašao se zaštitnički i to ne samo zbog obećanja koje je dao njezinoj pomajci niti zbog erotičnih zvukova koje je ispuštala kada ju je dirao. Nešto u toj ženi pokrenulo je njegove najistinskije muške instinkte. Žudio je za njom, htio ju je zaštititi i morao je znati njezine potrebe. Ne uvijek tim redoslijedom i ne zato što je nanjušio dobru priču. Sloane je uhvatila štap objema rukama i nagnula se na stol. Podigla joj se majica i otkrila dio golih leda, a ispod hlača s niskim strukom izvirila je primamljiva čipka. Muškarci koji su je učili igrati biljar bili su prestari da bi primijetili ili ih nije bilo briga. Bili su sretni što imaju novog igrača za biljar i uopće nisu obraćali pozornost na njezinu ženstvenost. Da je barem Chase to mogao reći za sebe. Kvragu, da su barem bajkeri koji su okružili stol za biljar i gledah mogli reći isto za sebe. Iako je bila ležerno odjevena, isticala se medu drugim ženama. Odmahnuo je glavom i stisnuo zube toliko da ga je zaboljelo kako bi se usredotočio na nešto drugo a ne na to da skloni od muških pogleda ono što je smatrao svojim. Kvragu, pomislio je, rukama prekrivši oči. Nije se želio zamarati tim novim i uznemirujućim osjećajima. Ne sada, nikada. A budući daje ovdje imao zadatak, a to je bilo paziti na Sloane, nije se ni morao zamarati time. Osim toga, neće naučiti ništa o njezinim namjerama u Yorkshire Fallsu ako napravi scenu i odvuče ju kući. A kao novinaru, glavni mu je cilj morao biti da otkrije ono što je ona pokušavala skriti od njega. Chase je odagnao sve posesivne misli vezane uz Sloane u najdalji ugao svojeg razuma i nastavio je neprimjetno promatrati. Odigrala je sljedeći potez, koji je bio težak i koji nijedan početnik nije mogao napraviti, te je shvatio da njoj nije bila potrebna nikakva poduka od nekih starkelja koji su u tome uživali. Prostorijom su odjeknuli zvižduci u znak pohvale. Chase se pitao jesu li oni bili upućeni uspješno odigranom udarcu ili načinu na koji joj se majica nategnula na grudima, dok su zlatne usne pod neonskim svjetlom dobile tamnoljubičasti sjaj. — Hej, Earl. Čini mi se da stvarno brzo uči. — Uzvik i popratni smijeh dolazili su sa strane. Earl je odmahnuo glavom i slegnuo ramenima, siguran u svoje sposobnosti. — Ne, nego sam ja najbolji učitelj koji je ikada bio ovdje. — Nacerio se, a Chase je vidio da mu nedostaje prednji zub. — Ti si kreten. Dobar ti je snooker zadala. Nijedan muškarac ne bi trebao igrati za novac sa ženom ili dopustiti da ga pobijedi — rekao je muškarac u crnoj kožnoj jakni s maramom povezanom oko glave. — Samson je profić u varanju budala kao što si ti. Čini se da si kao on - rekao je Sloane. Kako si ono rekla da ga znaš? Chase se približio jer je i on htio čuti odgovor na to pitanje. — Nisam rekla. Ah on je stari obiteljski prijatelj, ako te baš zanima. — Ali nije pogledala u smjeru iz kojega je dolazio muškarčev glas niti je na bilo koji način obratila pozornost na njega dok se


pripremala za sljedeći udarac. Ovaj put promašila je kuglicu koju uopće nije bilo teško pogoditi i pokazala Earlu da je na redu. Zabio je i tu kuglicu i još dvije i tako završio igru. Podigla je ruke priznavši poraz. — Ti si pobijedio. Earl je pobjedonosno povikao i dopustio jednom drugom starijem tipu, koji je imao još manje zubi od njega, da ga potapše po leñima. Za to vrijeme, Sloane je zavukla ruku u džep i izvukla nekoliko zgužvanih novčanica i bacila ih na zeleni stol. — Dobro si odigrao, Earl. Hvala što si mi pokazao kako da igram. Nikoga nisam mislila prevariti — povikala je preko ramena. — Ženska kaže da si budala, Dice — upleo se drugi bajker, ismijavajući prijatelja. Chase se trznuo. Izazivanje ovih tipova nije bio pametan potez. Ali krezubi Earl se nacerio i šepurio jer mu je udijelila kompliment. To se vjerojatno nije često dogañalo. Chase je morao odati priznanje Sloane, koja se ponašala kao da je u svom elementu, da joj je ovdje jednako ugodno kao daje sa svojim ocem senatorom. Zadivila ga je svojim lažnim pokazivanjem hrabrosti, ali on je znao, čak i ako ona toga nije bila svjesna, da ju bajker neće samo tako pustiti da ode. Kao prvo, svidjelo mu se to što je vidio, a kao drugo, osramotila ga je pred njegovim prijateljima. Zabila je štap u pod i naslonila se na njega te se usredotočila na Earla. - Rekao si da će Samson vjerojatno biti ovdje u petak navečer? Kimnuo je. — Dolazi oko osam. — I to ako ima love u džepu — netko je dodao. Sve je to bilo tipično za Samsona, pomislio je Chase. — Pobrinut ću se da ga dočekaš ovdje u petak — rekao je Dice i napokon izašao iz sjene. Nije baš bio ugodan prizor za oko. Nosio je tipičnu crnu kožnu jaknu, bio je previše dlakav po licu i imao je ogroman pivski trbuh. I bio je veći od Sloane i mogao ju je prepoloviti jednom rukom. Chase je uzdahnuo. Vrijeme promatranja bilo je gotovo. Uspravio se i pošao prema stolu. - Dama već ima spoj u petak navečer. — Imam? — upitala je, očito iznenañena, ali ipak sretna što ga vidi. Dice joj je istrgnuo štap iz ruke i bacio ga na drugi kraj prostorije. — Izgleda da joj nije stalo do tvojega društva, frajeru. Približio se i isprsio se pred Chaseom. Prijatelji su ga okružili, dajući mu do znanja da ga podržavaju. — Kako si me našao? — Sloane je tiho pitala Chasea. — Ne bi trebala gubiti vrijeme na razgovor jer će tvoj prijatelj odmah početi obilježavati svoje područje. — Baš kao što i ti sada činiš? — Pogledala je dolje i ugledala njegovu ruku koju je posesivno obavio oko njezinih ramena. Počela je drhtati. Dobro, pomislio je Chase. Napokon je shvatila da se uvalila preko glave i ta spoznaja, popraćena strahom, mogla bi mu pomoći da ju spriječi da ponovno ne učini nešto glupo. — Ja sam s njim — rekla je Sloane, pokazujući na Chasea dok se obraćala Diceu. Prekrižio je mišićave ruke na prsima i kimnuo. — U redu. — Nije obraćao pozornost na Sloane, nego je prijeteći gledao u Chasea. — Ako je tvoja, ja ću se povući, ali obzirom da je došla sama, želim vidjeti dokaze. Chase je mislio da se tip više ne može približiti, ali Dice je zakoračio u njihov intimni prostor. Vraški je smrdio po pivu i dimu i bog zna po čemu još. — Je li ona tvoja ili nije? — upitao je Dice. Chase je osjetio pod prstima kako su se Sloanini mišići napeli. — Ona je u stanju govoriti u svoje ime. Sranje. Dice se namrštio. — Da ju na pet minuta povalim na leña ne bi imala energije više ništa reći. —Još uvijek nije govorio izravno Sloane, nego se obratio Chaseu kao da je on imao pravo odlučiti u njezino ime, kao da je imao isključivo pravo na nju. Iza njega, Diceovi prijatelji su se smijali i prijeteći se glasali, čime su bajkeru davali na znanje da ima podršku ako ju bude trebao. Chase je zabio prste u njezina ramena i progovorio: - Obično ne priča tako puno. Prokleta žena mi je pobjegla dok sam išao pišati. Sada kada sam ju našao, sigurno će dobiti svoje. — Pitao se je li to bilo dovoljno za obilježavanje teritorija.


Dice je potvrdno kimnuo, ali Sloane se meškoljila - očito nije mogla dočekati da izrazi svoje skromno mišljenje. Nagnuo se još bliže njoj, udišući opojan miris šampona u kosi. Preplavio ga je užareni i snažni osjećaj uzbuñenja, unatoč okolnostima. Izbor trenutka bio je očajan, pomislio je Chase te je potisnuo smijeh. Ah morao je priznati da je Sloane u njegov život unijela malo pustolovnog duha i to u trenutku kada je tragao za promjenom. — Budi pristojna — šapnuo je tako da ga je samo ona mogla čuti. — Inače se nećemo izvući odavde bez tučnjave. — I svidjelo mu se gdje su mu odreñeni dijelovi tijela bih smješteni. — Dobro — siktala je, a on je znao da će kasnije ispaštati zbog tog. Trenutačno je vjerojatno bila prestrašena pa je odlučila šutjeti. — Čuo sam puno trabunjanja i isprika, ali nisam vidio dokaz daje tvoje vlasništvo. — Dice je naslonio ruku na biljarski stol. - A kao što sam rekao, to nam je ovdje pravilo. — Kimnuo je Chaseu. — Dokaži da je tvoja, pa ćemo vas ja i moji dečki pustiti. Chase je pogledao u Sloane koja ga je gledala razrogačenih očiju i očigledno nije bila sigurna što će uslijediti. Možda mu ovakva mjesta nisu bila omiljena, ali znao je što Dice očekuje. Ruka mu je skliznula sa Sloanina ramena te ju je uhvatio za ruku, a zatim ju je zavrtio tako da su joj leña bila na biljarskom stolu. Ruke je naslonio na oštećeni drveni rub i tako ju opkolio svojim tijelom. Osjetio je njezin miris i njezinu toplinu. Imali su publiku i proklet bio ako ga to nije još više uzbuñivalo. Prvi put otkako je poznavao Sloane, ona je djelovala uplašeno i uzmicala je pred njim. Ah on ju nije mislio ozlijediti, daleko od toga. Mislio je obilježiti svoj teritorij, zatim ju izbaviti na sigurno, ako je smatrala da je sigurno da bude sama s njim. U ovom trenutku, bio je toliko vraški ljut što se dovela u tu situaciju da bi je najradije sam zadavio. Ah prije toga bi morao pokazati momcima kako stvari stoje. Pogledao ju je i kad su im se pogledi susreli i ona je očito shvatila njegovu namjeru, jer joj je nestao strah iz očiju ustupivši mjesto povjerenju. Kvragu, i tračku uzbuñenja. Želji. Požudi. — Muškarac mora učiniti ono što mora — promrmljao je Chase; zatim je udahnuo i prislonio usne na njezine.

SEDMO POGLAVLJE

Chaseova usta bila su vlažna i vruća, a Sloane je nehotice tiho zastenjala. Znala je da ih samo želi izvući iz bara bez tučnjave, ah joj nije promakla žudnja koja se rasplamsala u njegovim plavim očima. Želio ju je i to joj je sada pokazivao. Pokazivao je to cijelom baru, ali Sloane to nije bilo briga. Kako da ju bude briga za bilo što kada je bila u sigurnim rukama? Usne su mu bile prislonjene na njezine, a jezikom je radio široke pokrete u njezinim gorljivim ustima. Sloane je uvijek izlazila s muškarcima koji su joj udovoljavah bez otpora i koji su bih krajnje pristojni i puni poštovanja. Bila je dovoljno pametna i znala je da je položaj njezinog oca utjecao na njihovo ponašanje, ah navikla je biti glavna. Nijedan se muškarac nikada nije usudio odnositi se prema njoj kao prema svom vlasništvu. Osim Chasea. Preuzeo je vodstvo, pokreti su mu bih pohlepni i posesivni, kvragu, ah svidio joj se taj njegov novi stav, što joj je bilo dovoljno da ga obgrli oko vrata i da mu uzvrati poljubac te mu se gotovo sasvim prepustila. Gotovo je bila razočarana kad ju je pustio. — Što kažeš na taj dokaz? — pitao je Dicea ne skrenuvši užareni pogled s njezinog lica. — Kvragu, stari, i ja bih ju mogao poljubiti tako da se rastopi. — Muka mi je kad samo pomislim na to — Sloane je promrmljala. Bilo joj je dosta mačo stava ovog odvratnog muškarca. — Više neću slušati tvoje zapovijedi — Chase je rekao bajkeru. — Idemo odavde. — Chase je zgrabio Sloane za ruku, očigledno u namjeri da ju silom izvuče iz bara. — Ne ideš ti nikamo. Barem ne sa ženskom. Iz Diceovog prijetećeg pogleda i iz načina na koji ga je njegova banda počela okruživati, Sloane je znala da misle ozbiljno.


Trbuh joj se zgrčio od straha. A zatim je ugledala Chaseov oštar profil. Ovaj muškarac možda je bio novinar slab prema obitelji, ah ona je otkrila da se s njime nitko ne može zafrkavati. Unatoč opasnosti koja im je prijetila, Sloane se uz njega osjećala nevjerojatno sigurnom. — Ostavi ju ovdje, a ja ću ti pokazati gdje je izlaz. — Dice je zahihotao, ali Sloane to nije bilo smiješno. — Dosta mi je ovog sranja. — Chase je podigao ramena i udario biljarskim štapom po podu, a tresak je odjeknuo u tišini koja je iznenada nastupila. — Nitko mi neće reći gdje i kada ću se zabavljati sa svojom djevojkom. Ne mislim ju ponovno poljubiti ako ne budem raspoložen, a ti mi trenutno kvariš raspoloženje. Zato mi se miči s puta. - Odlučno je zakoračio naprijed. Na brzinu ga je pogledala ispod oka. Lice kao da mu je bilo isklesano od tvrdog granita. Sada se Sloane uplašila. Nije htjela da netko udari Chasea u njegovo prekrasno lice ili da ga ozlijedi, zahvaljujući Diceu. Ili još bolje, zahvaljujući njoj, jer ona ga je uvukla u ovaj bar i u ovaj metež. Dice je htio dokaz da je ona Chaseova djevojka? Vrijeme je da mu Chase da taj dokaz, što je upravo rekao da će učiniti samo pod svojim uvjetima. Sloane se namjeravala pobrinuti da ti uvjeti budu ispunjeni. Primakla mu se bliže, a zatim su joj ruke kliznule preko njegovih ramena, a ispod košulje osjetila je čvrste mišiće. - Hajde — šapnula je. — Volim imati publiku. Tako je...uzbudljivo. Ugrizla gaje za ušnu resicu, a njegovo je tijelo zadrhtalo. Nije baš ni lagala, jer s Chaseom je svugdje bilo uzbudljivo. Samo bi joj bilo draže da su trenutačno u njegovom udobnom domu. Bez Dicea, bez prijetnji. — Hoćeš uzbudljivo? Dat ću ti ja uzbudljivo — rekao je Dice, očigledno se praveći važan pred prijateljima. Chaseove ruke stisnule su se u pesnice kada je shvatio da je veliki bajker pažljivo pratio svaku Sloaninu riječ i svaki njezin pokret, spreman da navali. Na nju. Prisilivši se na suzdržanost, Chase ga je mrko pogledao, očigledno razmišljajući o sljedećem potezu. Sloane nije uspijevala skriti svoje osjećaje. Prvo ga je dirala prstima po vratu, zatim ih je zapetljala u njegovoj kosi i dlanovima mu masirala glavu. - Zar me ne želiš? — upitala je, a ustvari je htjela reći: Zar ne želiš da već odemo odavde? U Sloaninu glasu čuo se očaj, a prsti su joj se još jače priljubili uz Chaseovu glavu. Nije se smio obazirati na njezin strah jer bi izgubio prednost koju je imao nad Diceom. Pogledi su im se susreli. — Naravno da te želim. — Rekao je istinu. Chaseu je malo nedostajalo. Malo mu je nedostajalo da ju izvuče iz te gomile i malo mu je nedostajalo da ju uzme istog trena na tom prokletom biljarskom stolu. Imala je pravo u vezi publike. To što ju je ljubio i proglasio svojim vlasništvom, budilo je u njemu neke životinjske, primitivne nagone. Suzdržavao se iz poštovanja prema njoj, ah neće se izvući odavde ako ju ne obilježi da je njegova. Ona je to očito shvatila i to je i htjela, očigledno je to željela unatoč strahu — ako je uzbuñeni pogled u njezinim očima ili promukli glas bio neki znak. A način na koji su njezini prsti vršljali po njegovoj glavi samo mu je pojačao svijest i pobudio osjetila. Kao i opasnost koja ih je okruživala. — A što onda čekaš? - upitala je. Osjetio je da mu se Dice približava s leña i da mu ističe vrijeme. — Dobro pitanje. — Uhvatio ju je oko struka, okrenuo i posjeo na rub biljarskog stola, a zatim se smjestio meñu njezine noge. Unatoč hlačama, osjetio je toplinu njezina tijela. Točno se prisjetio kakav je osjećaj pružao najvlažniji dio njezinog meñunožja te ga je oblio znoj. Iza njega, Dice mu je vikao da napravi sljedeći potez, ali Chase je namjeravao ići svojim tempom. Spuštajući glavu, prvi je put okusio njezin vrat. Mirisala je slatko i bila je topla dok ju je nježno lizao jezikom po mekoj koži. Zastenjala je onako kako je on to volio čuti. Možda će nastradati zbog nje, ali barem će umrijeti sretan. Svejedno, nije više mogao odugovlačiti. Maknuo joj je s kože dugu kovrčavu kosu i puhnuo na vlažno mjesto na vratu. Pljesak, zvižduci, povici oko njih postajali su sve glasniji, .a što se Chasea ticalo, mogli su biti i doma. Ah nisu bili, a da bi došli tamo, morao je napraviti još jedan potez. Ponovno joj je jezikom dodirivao vrat—jedanput, dva puta, zatim se zadržao, dovoljno dugo da Dice pomisli da |u obilježava na primitivan, iskonski način. Podigao je glavu i povukao omamljenu


Sloane da stane na noge. Zatim je skinuo jaknu i zagrnuo je, tako da su joj ovratnik i kosa pokrivali vrat. Neka Dice misli što hoće. — Idemo odavde. — Još joj je čvršće stisnuo ruku i krenuo pokraj bajkera, primijetivši da njegovi prijatelji čekaju da se Dice složi prije nego što ih propuste. Dice je kimnuo, a skupina se raširila i otkrila im put kroz bar na stražnji izlaz. Chaseovo olakšanje trajalo je dvije sekunde, dovoljno dugo da izvede Sloane iz gomile. Ona je odjednom zastala. Nije mu pustila ruku pa je i on morao zastati. Pogledala je u Dicea, njegove pajdaše i starce koji su nastavili igrati biljar kao da se ništa nije dogodilo. — Hej, Earl — povikala je Sloane. Chase je stisnuo zube i još ju čvršće uhvatio, znajući što će se dogoditi i znajući da je nemoćan to spriječiti. — Vidimo se u petak. — Mahnula mu je slobodnom rukom. — A ako vidiš Samsona, reci mu da bude ovdje. Chaseu je prekipjelo. Jurnuo je prema ulaznim vratima i vukao Sloane za sobom. Čim su izašli, zgrabio ju je za ruke i protresao je. — Ti nisi normalna — rekao je i tresao ju kako bi iz sebe izbacio nervozu. — Ne dolazi u obzir da se vratiš ovdje u petak navečer. Nakon svega što sam sada prošao da bih spasio tvoju lijepu guzicu. Pogledala ga je, a njezine zelene oči bile su za njegov ukus prevelike i prenevine. — Hvala na komplimentu. — Potapšala se po guzici, uzaludno pokušavajući potisnuti smijeh. — Nisam to mislio. Ovaj put se nasmijala, a taj lagani, živahni zvuk malo je ublažio njegovu ljutnju. — Znam. I hvala ti što si me spasio. Uistinu. — Podigla je ruku i pomilovala ga po obrazu. — Nitko nikada nije otišao toliko daleko zbog mene ili moje... — Lijepe guzice? - Nije joj baš mislio popustiti da se potpuno izvuče. — Ne bih baš upotrijebila te riječi, ali dobro. — Još je jače privukla jaknu. — Žao mi je što sam morao napraviti takvu smiješnu predstavu — rekao je. — Meni nije. — Nacerila se, a krv joj je navrla na obraze. Odmahnuo je glavom, zapanjen i zaprepašten. Tko je bila ta žena po imenu Sloane Carlisle, kći istaknutog političara, koja je izgledala kao porculanska lutkica, ali koja je imala više muda od bilo kojeg muškarca kojeg je ikad upoznao, i koja je, po svemu sudeći uživala u onome što im se dogodilo? I on je uživao, ali on je bio muško i znao je da drži situaciju pod kontrolom. Na neki način. Ona to nije znala. — Nisi me morao doći tražiti, ali ipak si to učinio. I nemoj mi reći da je to zato što si obećao mojoj pomajci — rekla je. Zastenjao je. Stjerala ga je u kut. Nitko mu nije prijetio pištoljem ili natjerao ga da ode potražiti Sloane. Učinio je to svojevoljno. Jer se zabrinuo za nju. Zbog svih tih osjećaja koji su navirali na površinu, bio je uznemiren i zbunjen. I mogao je učiniti samo jedno — vratiti se poslu, onome što ga je držalo na zemlji i održavalo normalnim. — Idemo kući. Kimnula je. - Tu ti ne mogu proturječiti. — Čim doñemo, reći ćeš mi zašto se želiš sastati sa Samsonom. U očima joj se vidjela panika. — Ali... — Nema ali. Nisam se izložio opasnosti da me bajkeri prebiju samo zato da me ti sada držiš u neznanju. Malo je pognula glavu. — Osobno je, Chase. Jako osobno. Dirnuo ga je njezin molećiv glas, ali morao je biti nepokolebljiv ako želi dobiti odgovore na pitanja. — Želiš li se vratiti ovdje u petak navečer? — upitao je. Kimnula je. — Znaš da želim. — Onda ćeš mi morati objasniti ako ne želiš da posudim Rickove lisice i njima te okujem doma. U suprotnom, nema teoretske šanse da svoju ili tvoju guzicu opet izložim opasnosti. — Otvarao je vrata dok je govorio. — Namjeravala sam odsjesti u hotelu. — Ne može. — Nije ju mislio ispustiti iz vida.


— Nisi

odgovoran za mene , unatoč tome što si obećao Madeline. Čvršće ju je stisnuo za ruku. — U Yorkshire Fallsu nema hotela, a u Harrington se ne vraćaš bez mene. Kraj razgovora. — U redu. — Slegnula je ramenima, znajući da je pobijedio. Sloane je zaključila da će joj poslije dobro doći ako sada popusti. — Hvala. Odgovorio je gunñanjem. Sloane je stisnula zube dok su hodah do Chaseovog kamioneta. Ponovno su se počeli prepirati jer je htjela sama voziti do Yorkshire Fallsa. Ponovno se složila s njim i obećala ujutro doći po svoj auto. S obzirom na njegovo trenutačno raspoloženje kojemu je ona bila uzrok, a pogotovo na činjenicu što joj je spasio guzicu, zaključila je da mu duguje nekoliko malih usluga. Kao na primjer, da odsjedne kod njega, a ne u hotelu. Pitala se ima li gostinjsku sobu i očekuje li da spavaju zajedno, nakon njezinog nastupa u baru. Ako to poželi, znala je da će se ona teško tome oduprijeti. Zapuhao je hladan vjetar, jesen je brzo prelazila u ranu zimu. Kao da je vjetar prodro kroz njezinu kožu i zavukao joj se u kosti. Slično onome što je Chase maloprije učinio. Zadrhtala je prisjetivši se kako joj je stajao meñu nogama i gledao ju s tim predatorskim sjajem u očima. Dice je možda vodio glavnu riječ, ah kada se Chase popeo na nju, bili su potpuno sami. Iznenada je podigao jaknu s njezinih ramena i pridržao je tako da može gurnuti ruke u rukave. — Zubi ti cvokoću. — A ti si jako drag. Namrštio se. — Ne brini. Nisam još skužila koliko si drag. — Nije još ni odlučila što će mu reći o svojem odnosu sa Samsonom. S jedne strane, izvukao ju je te mu može dati nekoliko odgovora kao protuuslugu. S druge strane, ovo je bio najosobniji, najbolniji trenutak njezinog života. A zašto je onda imala osjećaj da bi to trebala podijeliti s Chaseom, kojeg gotovo nije ni poznavala, i koji je povrh svega bio novinar? — Kamionet je blizu. — Pokazao je prema parkiralištu niz ulicu i Sloane je gotovo potrčala, sretna što će se skloniti od zime. — Chase! Ženski glas iznenadio je Sloane te je stala kao ukopana, zatim se okrenula i ugledala zgodnu brinetu, koju je Chase, na njezino iznenañenje, pozdravio poljupcem u usta. Sloane se ugrizla za obraz, ljutita što neka žena toliko dobro poznaje Chasea da ga može poljubiti na ulici. A to je bilo smiješno. Taj je muškarac imao svoj život, a ona mu je bila avantura za jednu noć. — Vidjela sam ti kamionet. Prepoznala sam registraciju — rekla je žena. — Zatim sam otišla u trgovinu. Baš sam izašla. Danas sam kasno išla u kupnju, kao što vidiš. — Premještala je vrećice u rukama. - I vidi koga sam srela. — Gledala ga je s čistim zadovoljstvom. A Sloanin trbuh se grčio dok je čekala Chaseov odgovor. — Bok, Cindy. Sloane ništa nije mogla shvatiti iz njegovog glasa. Je li sretan što vidi ovu ženu ili nije? — Dugo se nisi javio. — Rekla je to hladno, nije bila ni drska ni cmizdrava, ali u glasu joj se čulo da je malo razočarana. — Zauzet sam u zadnje vrijeme. Daj da ti pomognem s vrećicama. — Chase joj je uzeo vrećice. — Zar me nećeš upoznati s prijateljicom? — pitala je Cindy, ugledavši Sloane, koja je odlučila još jače se zamotati u Chaseovu jaknu i gledati kako se odvija ovaj prizor. Uzdahnuo je, ali malo glasnije. — Cindy, ovo je Sloane. Sloane, ovo je moja... — Zastao je dovoljno da Sloane izoštri pogled. — Ovo je moja prijateljica Cindy. — Chase je završio s upoznavanjem, stiskajući zube, očito nije bio sretan. Ni Sloane nije bila oduševljena. Očigledno su njih dvoje bili u nekoj vrsti veze. Pitanje je bilo u kakvoj, a on nije bio previše pričljiv. Nakon nespretnog upoznavanja, Chase je pomogao Cindy da stavi vrećice u prtljažnik te se pozdravio s njom. Ah prvo ju je brzo poljubio u obraz, zbog čega je Sloane ponovno osjetila ljubomoru. Kada je posljednji put neki muškarac u njoj pobudio takve osjećaje? Nikada. Ugrizla se za donju usnu i smjestila na suvozačevo sjedalo u Chaseovom kamionetu, razmišljajući što da kaže.


— Ponudit

ću ti nagodbu. — Čula je kako joj riječi bježe prije nego što je posve promislila o

njima. — Kakvu nagodbu? — pitao je dok je palio vozilo, skretao na cestu i krenuo kući, prije nego što ju je pogledao krajičkom oka. — Reći ćeš mi u kakvom si odnosu sa Cindy, a ja ću ti odgovoriti na pitanja u vezi Samsona. Na putu kući, Chase je stao kod Burger Kinga, a budući da su umirali od gladi, jeli su u kamionetu. Sloane je znala da očekuje odgovore, ah čim su došli kući, Sloane je morala obaviti jedan telefonski razgovor, a on je razumio njezinu potrebu da se prvo javi Madeline. Njihov razgovor smirio je Madeline, budući da je bila izvan sebe. Zahvaljujući Romanu, koji je već razgovarao s Rickom, njezina pomajka čula je za eksploziju. Sloane je obećala da će joj se odsada češće javljati, iako o nesreći nije mogla reći ništa više od onoga što je Madeline već znala. Na putu kući iz biljarnice, Chase je mobitelom nazvao Ricka i doznao da vatrogasci još provode istragu, ah zasada to smatraju nesretnim slučajem. Sloane je bila sklona prihvatiti tu teoriju. Odrasla je zajedno s Frankom i Robertom te joj je bilo teško povjerovati da bi oni svjesno naudili nekom ljudskom biću. Ah kada je razmišljala razumno i kada se prisjetila Frankovih prijetnji, postala je sumnjičava. Meñutim nije htjela uznemiriti Madeline tom sumnjom. Što se pak Michaela tiče, kako je rekla Madeline, bio je izvan sebe jer Sloane zna istinu o svom porijeklu, a još nije razgovarala s njim. Obećala je da će ubrzo razgovarati s njim, a čak bi i nakratko razgovarah telefonski da on nije bio na sastanku na kojem je planirao strategiju s Robertom i Frankom. Kako joj je rekla pomajka, nijedan ni drugi nisu bih zabrinuti zbog Sloanine »bolesti« ih njezine odsutnosti iz kampanje, a kako su se i dogovorile, Madeline nikome ništa nije rekla osim Michaelu. Sloane je poklopila slušalicu, odlučivši ne spomenuti Chasea ih činjenicu da ga je pomajka angažirala da se brine o njoj. Smatrala je da je Madeline zaslužila malo majčinske slobode. Nakon što je donekle razjasnila svoje obiteljske odnose, Sloane se presvukla i vratila se u dnevni boravak. Bila je iscrpljena zbog svega što joj se dogodilo taj dan. Da nije bilo tema o kojima je još trebalo raspraviti, najradije bi legla u krevet i zaspala, znajući da joj je tajna i dalje na sigurnom. No još se morala suočiti s Chaseom. Iscrpljen i napet istodobno, Chase je stavio noge na stol ispred sofe. Pogledavajući u telefon, primijetio je da se crveno svjetlo ugasilo. Sloane je prekinula razgovor. Nakon nekoliko sekundi, izašla je iz gostinjske sobe, male spavaće sobe koju joj je Chase dao na korištenje dok boravi kod njega. — Tiha voda brege dere, ha? — upitala je. — Što bi to trebalo značiti? — To da se s tobom nikad ne zna. Zaprepastio si me u baru svojim dominantnim stavom. Sklupčala se u kut kauča, nasuprot njega, a sa sobom je donijela opojan miris vanilije. Sada kada su se dogovorili da će odsjesti kod njega, raspakirala je neke svoje stvari i stavila ih u njegovu kupaonicu. Pitala ga je ima li što protiv. Rekao je da nema. Lagao je. Tako se pobrinula da ju više nikad ne zaboravi. Skinula je odjeću koju je nosila u baru i sada je nosila udoban donji dio trenirke i staru ružičastu majicu koja joj se zategla na grudima. Nije nosila grudnjak. Pokušao je gutnuti slinu, ali su mu se usta osušila. — Bilo bi ti draže da sam pustio Dicea da se baci na tebe? — Ne bi. — Nasmiješila se. — Ali sada znam da Chase Chandler ima nekoliko lica. — Mogao bih reći isto za tebe, Sloane Carlisle. — I zato nije mogao riskirati da ju odvede u svoju sobu, u svoj krevet. Ne opet. Iako je ranije te večeri dala nedvosmislene znakove, nije namjeravao prihvatiti njezin prikriveni poziv. Toliko ga je očaravao svaki dio njezine osobnosti, čak i ono što još nije poznavao, da je predstavljala pravu opasnost za njegovu budućnost. To ga je opet podsjetilo na njezinu tajnu. — Mislim da je vrijeme da mi za početak kažeš zašto si bila u Ludoj osmici i zašto se moramo vratiti u petak navečer. — Mi? — Nos joj se naborao dok je preispitivala njegov izbor riječi.


Namrštio se zbog toga što je očigledno htjela promijeniti temu. — Već znaš da te neću pustiti samu. Zato mi reci zašto se uopće moramo tamo vratiti. Naslonila se na jastučić i zažmirila. Blage kovrče padale su joj po ramenima, a zanosna blistava boja isticala se u odnosu na njegov jednostavni sivi kauč. Unijela je takvu boju i svjetlo u njegovu inače dosadnu svakodnevicu. Htio ju je privinuti uza se i uzeti to svjetlo za sebe na jedini način na koji je mogao. Ne sada, Chandleru. Oprezno, upozorio se. — Prije nego što ti ispričam o Samsonu - rekla je, a njezin gaje glas iznenada vratio u stvarnost moram biti sigurna da ti mogu vjerovati. — Nagnula je glavu na stranu i pogledi su im se susreli. — Nerado te podsjećam na to, ah ipak sam ti danas spasio život. Dva puta - podsjetio ju je. - A ti još uvijek sumnjaš u to da mi možeš vjerovati? Iznenadilo ga je što mu se u glasu osjetilo da je povrijeñen. Bio je novinar. Njegovo zanimanje za nju trebalo bi biti poslovne prirode. Ne osjećajne. Ah iz nekog razloga, njegovo zanimanje bilo je sve samo ne hladno i činjenično. Ugrizla se za sjajne usne, razmislivši prije nego što je progovorila. — Naučili su me da budem oprezna s novinarima. Nervozno je prepletala prstima. Postavila je veću prepreku medu njima, od one koju bi on mogao zamisliti. — Ne možemo se mijenjati. — Istina. A ja ne mogu zaboraviti neke stvari koje si ti rekao. — Duboko je udahnula. Ako ti kažem nešto zbog čega ćeš napredovati u karijeri, to bi moglo povrijediti one koje volim. Zato oprosti što moram biti sigurna u to mogu li ti vjerovati i što to moram preispitivati, Chase. Poželio je da ju može uvjeriti da mu može vjerovati u isto vrijeme kada su ga preplavili instinkti i adrenalin. — Tražiš me da sve zadržim za sebe? — Jer ako je njezina tajna bila toliko velika kao što se dalo naslutiti, pitao se kako bi joj mogao dati takvo veliko obećanje i bi li ga uopće mogao ispuniti. — Nadam se da ćeš, nakon što čuješ što ti imam reći, shvatiti zašto to mora biti tajna. Ali doći će trenutak kad ćeš moći objaviti priču. — Stisnula je naslon na kauču, a prsti su joj pobijelili. — A to me plaši. Bio je uzrujan, nije imao pojma što se dogaña i nedostajalo mu je još informacija. — Nisi mi izravno odgovorila. — Znam. — Podigla se na koljena i približila mu se. Njezin miris ga je omamio. Još se malo približila. - Zato što još nisam dobila od tebe ono što želim. — Pojedinosti o mojem privatnom životu. — Počastio ju je ironičnim osmijehom, ali se osjećao praznim. — Čini se kao poštena nagodba. Kada mu je približila lice, a usne su joj bile samo nekoliko centimetara daleko od njegovih i izazivale su ga svojim vlažnim sjajilom, više mu se ništa nije činilo poštenim. Osobito ne otkrivanje pojedinosti o životu koje je uvijek držao u tajnosti, čak ih nije otkrivao ni braći. A oni su mu bili najbolji prijatelji. Ali dok je sjedio sa Sloane u svojoj kući, u koju nikada nije doveo niti jednu žensku, to mu se činilo ispravnim i to mu je odgovaralo. — Ne želiš valjda slušati o meni nakon tako napornog dana. — Odugovlačiš? - upitala ga je. Nasmijao se. — Ne. — Onda pričaj. — U redu. Kada su se dogovorili, sklupčala se pokraj njega i naslonila svoje tijelo na njegovo. Osjetio je taj trenutak kada su joj se mišići opustili i zijevnula je, uzdahnuvši kao da je zadovoljna. Kako ironično. Ona je očigledno oklijevala s tim da mu otkrije previše pojedinosti, a opet ovim suptilnim govorom tijela ukazala mu je povjerenje na potpuno drukčiji način. Je li bila toga svjesna? On jest i to ga je nasmrt preplašilo. Čak mu se i govorenje, otkrivanje osobnih tajni, činilo manje bolnim nego razmišljanje o osjećajima koje je gajio prema Sloane. - Otac mi je umro kada sam imao osamnaest — napokon je rekao. Nikada o ovome nije razgovarao s nekom ženom, čak ni sa Cindy, s kojom je bio intiman puno duže nego s bilo kojom drugom ženom. — Žao mi je — promrmljala je Sloane.


Slegnuo je ramenima. — Dogaña se, prebolio sam to. Napustio sam studij, preuzeo novine i pomagao mami da odgoji braću. To je bio jedini način. - Sjećanje na te dane, na bol i patnju, na sve teškoće koje je morao prebroditi, davalo mu je snagu još i danas. Dok gaje Sloane slušala kako govori, napokon je shvatila što ga je oblikovalo. — Ti si dobar čovjek, Chaseu Chandleru. — I sada je shvatila što je mislio kada je rekao da je živio za druge. Ta spremnost da žrtvuje svoj život za obitelj, bila je gotovo ponižavajuća. Samo je progunñao, a ona je pretpostavila da mu nije lako prihvatiti kompliment. — Sigurno je bilo teško. — Ponekad. A služiti kao primjer Ricku i Romanu bila je prava gnjavaža. — Tiho se nasmijao. — Nisam imao vremena za društveni život. Ne dok su oni bili mali i dok su živjeli kod kuće. Postala je napeta dok je pitala: — A što se dogodilo s tvojim društvenim životom nakon što su se oni odselili? — Tajnost mi je postala navika. Osim toga, kada živiš u gradiću, nećeš napraviti ništa zbog čega bi mogao požaliti ako ne želiš da sljedećeg jutra svi pričaju o tvom društvenom životu. Ili to ili provodiš vrijeme u susjednom gradu. - Prstima joj je pogladio kosu, propuštajući pramenove kroz prste. — U što se Cindy uklapa? — Prisilila se da ga to upita, iako se usredotočila na senzualne osjećaje koje joj je pobudio dok joj je dirao kosu. — Što ako ti kažem da se već dugo poznajemo? Bi li ti to bilo dovoljno? — Što ako ti ja kažem da moja obitelj već dugo poznaje Samsona, bi li ti to bilo dovoljno? Više ne bi ništa pitao? — uzvratila je udarac. Zahihotao je. — Šah mat. — O kakvom je poznanstvu riječ? — Sloane nije imala izbor nego navaljivati. Jako je željela dobiti odgovore. Uslijedilo je dugačko razdoblje šutnje i pitala se je li uzrujan. — Ljubavnici smo — napokon je rekao. Bol u njezinu trbuhu bila je gora nego što je očekivala. — Sadašnje vrijeme? — Sloane se iznenadila što je mogla govoriti. Dugo je ispuštao dah. — Imamo sporazum. Nijedno od nas ne želi vezu ili išta slično što podrazumijeva obvezu. Nañemo se kada je zgodno — objasnio je. — Još uvijek nisi odgovorio na prvo pitanje. Jeste li još uvijek zajedno? — Nije tako jednostavno. Čula si da je rekla da se nisam dugo javljao. — Slegnuo je ramenima i počeo joj je masirati vrat. — Sa Cindy već dugo nema uzbuñenja. Samo što je... — Stara navika? — Sloane je pitala puna nade. — I sigurna. Na taj način život mi je bio jednostavan. Nisam se morao brinuti za braću i za majku koja se stalno upliće, privatnost ima svoje prednosti. Budući da je upoznala Rainu, Sloane se nasmijala. — A što je Cindy imala od toga? — Prsti su mu ujednačenim ritmom i pritiskom masirali njezinu kožu. Njegov dodir davao joj je sigurnost. — Jer nekako mi se čini da nije računala na to da ćeš u baru pokupiti neku neznanku. — Da budem iskren, ni ja nisam računao na to. Ali nikada Cindy nisam ništa obećao. Sloane nije znala što da misli o tom priznanju. Očito mu je bilo stalo do te žene, Cindy, budući da je s njom dugo bio u vezi. Ali nije joj bio vjeran. On nikome nije htio biti vjeran, Sloane se podsjetila. Nije bilo prvi put da je rekao takvo što i bilo bi joj bolje da to nikad ne zaboravi, zbog vlastite zaštite, jer je osjećala kako je vrlo blizu toga da se zaljubi u njega. Još je čvršće uhvatio Sloane. — Ja sam čovjek od riječi, i ako nešto obećam, možeš biti sigurna da ću održati riječ. — Znači li to drugim riječima da ćeš čuvati moju tajnu vezanu uz Samsona? — upitala je. — Koliko god budeš željela da ju čuvam. Ah moraš sama odlučiti hoćeš li mi vjerovati ili ne. — Odmaknuo ju je od sebe i ona je ugledala njegov staložen pogled. Došlo je vrijeme da se zauzvrat ona njemu povjeri. I hoće. Ah prvo želi da tijelima zapečate svoj dogovor. Trebala joj je ta emocionalna povezanost, da ga ponovno osjeti u sebi i da zna da sada želi samo nju. Nagnuo je glavu, očekujući da će ona sada otkriti svoju tajnu. Ah umjesto toga, nagnula se naprijed i zapečatila svoje riječi poljupcem.


OSMO POGLAVLJE

Chase je htio odgovore, ali kada mu je Sloane obavila ruke oko vrata i usnama okrznula njegove, tijelo mu je oživjelo. Kada ga je tako dirala, dobio je odgovore druge vrste — i proklet bio ako mu se to nije sviñalo — ali svejedno, razmaknuo joj je ruke i držao ih sa strane. — Samson? — podsjetio ju je. — Ispričat ću ti poslije. — Gledala ga je molećivo, širom otvorenih očiju. — Poslije. - Milovala mu je vrat usnama, koje su bile tople i nježne. — Obećajem — uvjeravala ga je. — Samo se prvo želim osjećati živom i obećajem ti da ću ti nakon toga reći sve što želiš znati. — Čekaj. — U njezinu pogledu nije bila samo želja nego i iskrenost. Chase nije sumnjao da je mislila ozbiljno, ali nije bio spreman uskočiti u krevet s njom. — Ne sprečavaju me samo odgovori o Samsonu. — Mogao je biti samo iskren prema njoj. Blago se nasmiješila. — Sigurno znam što je. Obveza, zar ne? Bojiš se da ću tražiti više nego što mi možeš dati - rekla je, pročitavši mu misli. Kimnuo je. Čak i ako nije željela više, zaslužila je više nego što joj je mogao obećati ili dati. — Prošli put smo znali kakva su pravila. Pomilovala mu je obraz i neprestano ga je gledala. — I ovaj put ih znamo. Neću ostati u Yorkshire Fallsu nakon što nañem svog... nakon što nañem Samsona. Odala se. I rekla mu je upravo ono što je želio čuti — odgovor koji mu dopušta da se oslobodi strasti koja se nakupljala cijeli dan. Bez brige o obvezi. Ako je to bila istina, kako objasniti taj neugodan osjećaj koji mu je izjedao dušu pri pomisli da će ga ona ostaviti i drugi put? — Chase? — Polizala si je prst, a zatim mu je njime prešla preko usana ostavljajući ih vlažnima, dok mu je tijelo žudjelo. Bio bi budala da se odupre svojoj gorućoj želji. Nježnim ju je pokretom položio na kauč. — Pretpostavljam da smo se opet dogovorili. — Zahihotala je, a njezin bezbrižan, zarazni osmijeh izbrisao mu je sve brige i muke te ga je nasmijao i učinio sretnim. Sretnim. To mu je bio nepoznat osjećaj, priznao je. — Rekao bih da si u pravu. Poljubio ju je, vruće i snažno, prodirući jezikom, a donjim dijelom tijela pratio je pokret jezika. U medunožju mu se osjetila tvrda i jaka erekcija, i morao je ući u nju i osjetiti to trenje tako očajno kao nikada do sada. Uhvatio ju je za ruku, podigao na noge i poveo u spavaću sobu, mjesto koje je uvijek smatrao svojim utočištem. Mjesto na koje je mogao pobjeći od Gazettea, pritiska obitelji i života općenito. Njegova svetinja, njegova sigurna luka. A sada, nakon što je ona kročila unutra, više nikada tu sobu neće promatrati na isti način. — Chase? Trepnuo je i shvatio da ga je povukla u krevet i da nasred madraca sjedi prekriženih nogu. Uhvatila je rub majice i skinula je preko glave. Kvragu, bio je u pravu. Nije nosila grudnjak. Zakoračio je naprijed, ah ona ga je jednom rukom zadržala. — Ne još. — Na usnama joj se pojavio seksi osmijeh dok je posezala za uzicom na trenirci. Tada je kleknula, povukla vrpcu i odvezala čvor, a hlače su joj pale ispod struka. Izmigoljila se iz njih i bacila ih prije nego što je ponovno kleknula i tako mu jasno pokazala što nosi ispod hlača. Oskudni materijal pokrivao joj je Venerin brijeg, a bio je tako proziran da se ispod njega ocrtavao crni trokut. Chase je uzdahnuo. Mamila ga je malo po malo, natjerala ga da čeka i poveća mu želju. Nije znao koliko dugo će moći igrati po njezinim pravilima, gledati je, a ne dirati, koliko dugo će ju moći željeti a da ne može zadovoljiti potrebu. Koljena su mu počela podrhtavati te se naslonio na komodu, ne mogavši od nje odvratiti pogled. Pogledao je u njezine blistave zelene oči. — Ubijaš me. — Nisam to namjeravala. — Zakvačila je prste za rub gaćica. —Jer ako te ubijem, prepustit ćeš najbolji dio. Nasmijao se i prekrižio ruke preko prsa. — To se samo tako kaže, mala. — Ironično se nasmijao. — Spreman sam na sve što možeš ponuditi.


— Vidim.

— Uperila je pogled u kvrgu u njegovim hlačama i počela njihati bokovima te mu upriličila pravi nastup dok je skidala gaćice i bacila ih prema njemu. Bila je gola u njegovom krevetu, naslonila se na njegove jastuke i kažiprstom ga pozivala k sebi. — Doñi i uzmi me, Chase. U njezinom pogledu koji ga je pozivao i u zavodljivom položaju njezinog tijela, njegovo je suzdržavanje iščezlo. Skinuo se za nekoliko sekundi i pridružio joj se u krevetu, pobrinuvši se da im se tijela u prvom dodiru spoje na najintimniji način. Njegove prepone priljubile su se uz njezinu kožu, osjetivši njezinu mokru, vlažnu toplinu. Chase nije bio siguran čije je stenjanje bilo glasnije u inače tihoj sobi, ali zvukovi su bih vraški uzbuñujući. Osobito za muškarca koji je cijeli dan bio na rubu. Zažmirio je i vidio trenutak kada je Samsonova kuća eksplodirala. Kada je opet otvorio oči, Sloane ga je gledala razrogačenih očiju, čekajući. — Kada je kuća eksplodirala, mislio sam da si unutra — rekao je promuklim glasom. — Mislio sam da sam te izgubio. Sklonio joj je kosu s lica i pokušao zapamtiti svaku crtu tog lica. — Oduzela si mi dvadeset godina života. — A kada sam te vidjela kako stojiš ispred kuće, ti si mojem životu dodao dvadeset godina. Na te riječi, svaki dio njegovog tijela počeo je bujati — njegovo srce, tijelo, um. Ništa nije bilo važno osim da učini ono što ona kaže, da se ujedini s njom i da se oboje osjećaju živima. Vrijeme predigre bilo je gotovo. Ustima je pokrio njezina usta i istodobno je jako i duboko ušao u nju. Sloane je udahnula i cijelog ga primila. Nije mogla vjerovati da je tako hrabra, tako bestidna. Ah s Chaseom, ne samo da nije imala poteškoća zamoliti ga da učini što želi, nego se pri tome osjećala sigurno i zaštićeno. Polako se povukao natrag, da bi opet krenuo prema naprijed, a njezino tijelo osjetilo je svaki jaki pokret. Još je jače stisnula bedra, a njome je prostrujalo uzbuñenje, koje ju je vodilo sve bliže vrhuncu, kamo nije htjela doći sama. Budući da je još uvijek bila hrabra, posegnula je za mjestom gdje su im se tijela spajala. Na trenutak je uživala u tom probadajućem pokretu, koji joj je nadražio i um. — Bože, radiš mi nešto posebno — promrmljao je. Otvorila je oči. — Da, i ti meni radiš nešto prilično nevjerojatno. — Podigla je bokove kako bi potvrdila svoju izjavu. Sagnuo je glavu i počeo joj lizati dojke, a zatim joj je vrućim usnama sisao bradavicu. Tijelo joj je zadrhtalo zbog ovog erotičnog osjećaja, a kada je zubima lagano okrznuo ovaj izbočeni vršak, tijelo joj se podiglo s madraca i uvuklo njegov penis skroz u njezino podatno tijelo. On je prodirao sve dublje i dublje, sve dok ona nije osjetila kako joj ispunjava ne samo ženskost, nego i nešto više, nešto što se nije usudila reći. Očito je i on osjetio te preplavljujuće valove jer je zastenjao iz dubine grla dok je počeo raditi ritmične pokrete koji su ih oboje brzo i naglo doveli do vrhunca. Sloane je znala da gubi kontrolu, ah svejedno je htjela osjetiti više. Otkrila je da će, ako zadrži dah, valovi rasti sve više i okružiti ju u potpunoj ekstazi. Još je jedanput udahnula hvatajući zrak. Preplavilo ju je prelijevanje blistave svjetlosti i izniman osjećaj zadovoljstva, sve dok nije pomislila da će svijet eksplodirati. U istom trenutku i on je došao do vrhunca, kukovima je radio kružne pokrete, veliko tijelo mu se treslo, drhtalo pokraj njezinoga. Kada je došla k sebi, ne samo da je kratko disala, nego je hvatala zrak. Nagnula je glavu unatrag i uzdahnula. — Ajme. — Da. - Glas mu je bio hrapav i pomalo drhtav. Nasmiješila se. Nije se šalila maloprije kada je spomenula »tihu vodu«. Nije puno govorio, a to je polako počela cijeniti. Položila je glavu na njegova prsa, osluškujući tihe otkucaje srca i čudeći se kako je smirujuće djelovao na nju usred životne krize. Velikim rukama gladio joj je kosu, a ona je uživala u raskošnom osjećaju da netko brine o njoj. — Mmm — prela je, ah nije zaboravila što je obećala. — Što se tiče Samsona... — rekla je, spremna na razgovor. — Psst. Kasno je i imala si težak dan. Iznenadila se kada je to čula. — Ah znam da te zanima. — Ideš nekamo? — upitao je. — Ne idem.


spavaj, a razgovarat ćemo ujutro. Osim ako vožnju do Yorkshirea Fallsa, to što si se gotovo našla usred eksplozije i hrvala s bajkerima, smatraš normalnim, mirnim danom. — Iza podrugljivog tona osjetila je da je zabrinut. I osjećala je da je čvrsto uvjeren kako će ju sljedećeg jutra zateći još u krevetu i dobiti odgovore na pitanja. — Hvala — promrmljala je, cijeneći njegovo razumijevanje puno više nego što je on mogao zamisliti. U zadnje vrijeme osjećala se kao da su ju ostavili na cjedilu, osobito njezini najbliži. — Nema na čemu. Sada spavaj — rekao je grubim glasom. Kada joj je maknuo kosu na stranu, poljubio ju je u vrat i čvrsto držao. Njegova snaga i emocionalno razumijevanje opustili su ju, zijevnula je i sklupčala se uz njegovu toplu kožu, čekajući da zaspi. Kao što je rekao, na pitanja mu može odgovoriti i sutra. — Onda

Kada se probudila, Sloane je i dalje čvrsto bila u Chaseovom naručju. Nije se mogla sjetiti kada je posljednji put tako čvrsto spavala i znala je da mora zahvaliti muškarcu koji je ležao pokraj nje. Okrenula se u njegovom naručju i vidjela da ju proučavaju njegove plave oči. Na usnama joj se pojavio osmijeh kada je prstom prelazila preko njegovog profila. — Strašno si tiha — napokon je rekao, privukavši ju k sebi. — Naviknuo si se na brbljavice, zar ne? — Ugrizla se za obraz i poželjela da može povući tu glupu, nepromišljenu šalu. Ništa u vezi Chasea i drugih žena nije bilo smiješno. — Ustvari, uopće se nisam naviknuo na žene. Tajnost, sjećaš se? Nitko nije bio ovdje, a ja kod nikoga nisam prespavao. Ah on joj je dopustio da sinoć prespava tu. Privinula se uz njega, grudi su joj se priljubile uz njegova prsa, učahurila se u muževnu toplinu njegovoga tijela. — Zvuči usamljeno. Iako ga nikako nije željela zamisliti u emocionalno nabijenoj vezi, takoñer nije htjela da bude usamljen. Zaslužio je puno više od života, ako se uzme u obzir koliko je mogao dati zauzvrat. — Navikneš se. — Nježno joj je poljubio usne. — Ali vraški je lagano naviknuti se i na ovo. Čuvši te riječi, srce joj je poskočilo, čak i nakon što se upozorila da on možda pri tome ništa ne misli. Najpametnije je bilo promijeniti temu. Ironično je bilo da joj se najsigurnijom temom učinila još opasnija tema o njezinom pravom ocu. Ona koju je bila spremna podijeliti s njim, a Sloane je to podsvjesno znala jer je zaposjeo komadić njezinog srca. — Chase? — Ha? — Samson, tko god... što god bio... On mi je pravi otac. — Molim? — Očigledno zaprepašten njezinim priznanjem, Chase je skliznuo iz njezinog naručja i iznenada se uspravio. Prije nego što mu je uspjela objasniti, začulo se glasno kucanje s druge strane stana. — Chase? Jesi li već budan? Trebamo te dolje. — Kvragu. To je Lucy. — Ustao je i posegnuo za trapericama. — Ona mi je desna ruka u novinama — rekao je Sloane. — Samo malo. Odmah dolazim - povikao je. Zgrabio je traperice i objašnjavao dok se oblačio. — U principu, još sam na godišnjem, ah znaju da sam se vratio i očito me trebaju. — Pogledao je prema Sloane, očito zbunjen. Kako i ne bi bio nakon takvih šokantnih vijesti koje mu je upravo priopćila? — Idi. Ja ću biti tu kada se vratiš — obećala je. Njegove znatiželjne, duboke plave oči pogledale su njezine. — I sve ćeš mi objasniti? Kimnula je i povukla prekrivač do brade. — Ja sam počela pričati o tome, zar ne? Neću te sada iznevjeriti. Malo je razmišljao, kimnuo, zatim se okrenuo i pošao van, zatvorio vrata spavaće sobe i ostavio ju samu. Sloane je utonula u plahte koje su još uvijek bile tople. Svugdje oko sebe osjetila je Chaseovu prisutnost, osjetila je koliko ju želi. Šteta što ju je želio samo dok je u Yorkshire Fallsu. Jer u dubini duše, Sloane je imala osjećaj da bi mu mogla dati mnogo više, samo da ju zamoli. Osoblje Chaseovog Gazettea činili su dobri ljudi s iznimnim sposobnostima, ah budući da je on godinama aktivno sudjelovao u svemu, niti jednom nisu objavili nešto bez njegovog pristanka. Puno je puta priča na naslovnoj stranici bila sasvim obična, poput sastanka gradskog vijeća ih pak vrlo važna poput nacionalne tragedije. A bilo je i posebnih prigoda kada su vijesti iz Yorkshire Fallsa bile najvažnije. Kradljivac gaćica bio je posljednji primjer, kada su njegovog brata Romana obilježili kao


prvoosumnjičenog zbog smicalice iz djetinjstva i smiješne slučajnosti. Najnovije vijesti dogodile su se jučer. Gazette je bio tjednik, a ovaj tjedan, eksplozija u Samsonovoj kući bit će glavna vijest. Samson — Sloanin otac. Chase se uštipio za hrbat nosa, nije to mogao shvatiti. A budući da nisu imah vremena razgovarati prije nego su ih prekinuli, nije mu preostalo drugo nego da sam izvodi zaključke. Sloane je došla u Yorkshire Falls kako bi pronašla Samsona Humphreyja, čovjeka kojega nikada nije upoznala. Njegova je kuća eksplodirala, a Chaseovo osoblje želi znati zašto policija — odnosno Rick Chandler — ne objavljuje ime žene koja je svjedočila eksploziji. Zato što je Chase zamolio Ricka da zataji Sloanin identitet. Nije htio da novine objave vijest da je kći senatora Carlislea bila na mjestu zločina ih na bilo kojem drugom mjestu koje bi privuklo nacionalne novine u Yorkshire Falls. Chase nije htio izazvati skandal. Barem ne dok ne sazna više činjenica. Jedine dodatne informacije koje je znao bile su vezane uz Madeline Carlisle, koja je zamolila Chasea da pazi na Sloane. Zauzvrat mu nije obećala samo intervju, nego i možebitnu ekskluzivu. — Ako u kampu mojeg supruga bude bilo nekih informacija, vi ćete ih prvi dobiti — uvjeravala ga je. A onda ona prokleta eksplozija i Sloanino otkriće. Sve je nekako povezano, bio je siguran. A odgovori su ležali kod žene koja se nalazila gore u njegovom krevetu. Mogla mu je vjerovati, ali Chase nije htio razmišljati zašto. — Lucy — viknuo je. Dotrčala je, žustra bez obzira na godine, što je bio samo jedan od razloga zašto su se ona i Raina tako dobro slagale. — Da, šefe? — Reci im, budući da policajci ništa ne govore, da samo koriste izraz neidentificirana žena. Bez nagañanja, bez opisa. Bez obzira na to što misle da znaju — znakovito je rekao. Kimnula je. — Smijem li te nešto pitati? — Otkad ti treba moje dopuštenje za to? — upitao je sa smiješkom na licu. Lucy je usko surañivala s Chaseom otkako je preuzeo novine, a prije toga s njegovim ocem. Uvijek je govorila što misli, nije se suzdržavala, i imala je slobodan pristup njegovom stanu ukoliko ga je trebala. Nešto što će se morati promijeniti dok je Sloane ondje. Zatakla je olovku iza uha ne dirajući svoju savršenu frizuru. — Ovo je strašno bitno. Ravnodušno je uzdahnuo. — Što te zanima, Luce? — Pa, osoblje se kladi. — Ljuljala se na petama ne gledajući ga u oči. — Izgleda da svi iz ureda sudjeluju u tomu. Podigao je obrvu. — O čemu se radi? — pitao je, iako mu se činilo da već zna. — Budući da nikada nisi doveo kući damu, dečki se pitaju je li ovo ona prava. Chase je privatni život uvijek držao za sebe. Kvragu, u ovom gradu, ako dovede žensku da prespava u njegovom krevetu, svaki stanovnik će znati. Sa Cindyje bio jako dugo, a veza im je bila ograničena na njezin prostor pa je svoj privatni život mogao držati za sebe, a osobe poput Lucy i njegove majke koja se u sve upletala živjele su u neznanju pitajući se što se dogaña. Kako je samo mogao misliti da će moći dovesti Sloane kući, a da to nitko ne dozna? Odmahnuo je glavom i promrmljao: — Sranje. Lucy to nije omelo. — U meñuvremenu, s obzirom da se ti i ja dugo znamo, mogao bi me malo uputiti u to što se dogaña — rekla je prigušenim glasom. — Nemoj zaboraviti, ja sam ju ustvari čula u tvojoj kupaonici. Na svoje zaprepaštenje, Chase je osjetio kako mu gore obrazi. Razgovarati s Lucy o svojem seksualnom životu bilo je jednako grozno kao razgovarati o tome s majkom. A obzirom na njezinu sklonost prema traču i na dugotrajno prijateljstvo s Rainom, to je bilo skoro isto. Novosti će se znati do jutra. — Lucy? — rekao je upozoravajućim tonom. Zapazila je promjenu u glasu i salutirala. — Da, šefe! Odmah se vraćam na posao. — Ah čuo je kako se smije sve do dna hodnika. Chase se pobrinuo da Ty Turner, čovjek koji je bio zadužen za ovo, drži stvari pod kontrolom, da ga nazove na dojavljivač ako bude imao pitanja, ah da sve ostalo napravi sam. Prošlo je dobrih sat vremena kada se napokon vratio u spavaću sobu i nadao se da će dobiti odgovore. Ali Sloane nije bila ondje. Ostavila je poruku na kojoj je pisalo da je otišla po nešto za jelo, budući da u njegovom hladnjaku nije bilo ničega za doručak. Dok je čekao, legao je odjeven da se malo odmori. Vjerovao je da će se vratiti te da će mu pitanja biti odgovorena.


Chase je u kratkom vremenu učinio toliko toga za Sloane, a doručak je bio najmanje što je mogla učiniti da mu se oduži. A i bit će joj lakše pričati za jelom, na taj će joj način ruke biti zauzete dok bude govorila o svojim tajnama. Točno u devet ujutro ušla je u Normanov restoran, a na ulazu ju je pozdravila Izzy, koja je nosila istu bijelu pregaču kao i jučer, a kosa joj je bila zavezana u punñu. — Znala sam da ćeš se vratiti. — Žena je zagrlila Sloane kao da su stare prijateljice. — Drago mi je da si u komadu. Nikako te ne bih poslala tom starkelji Samsonu da sam znala da će kuća odletjeti u zrak. — Izzyj u je jače stisnula, očito joj je bilo lakše. — Nisi ti kriva — rekla je Sloane, hvatajući zrak. — Ne brini. Rick mi je rekao da nikome ne kažem da sam te poslala tamo, pa ću šutjeti o tom. — Napokon ju je Izzy pustila i zakoračila unatrag kako bi izvukla jelovnike koji su stajali pokraj blagajne. — Ah netko je kriv. Kvragu i Samson. Taj čovjek ne obraća pozornost ni na to jesu li mu cipele zavezane. Bilo bi previše očekivati od njega da primijeti smrad plina i nazove odgovarajuće službe. — Mahala je jelovnicima u ruci dok je govorila. — Trebaš stol? — Zapravo, trebala bih doručak za van — rekla je Sloane, zahvalna zbog promjene teme. Izzy se nagnula. — Za dvoje? — pitala je i namignula. — Poznajem Chasea od malih nogu i znam da ima dobar apetit. Sloane je uzdahnula. Očito se Chase nije šalio kada je rekao da se u ovom gradu vijesti brzo šire, barem u vezi nekih stvari. — Pa, htjela bih veliku kavu s mlijekom i šećerom ijedan muffin od borovnice koji tako prefino izgleda. — Pokazala je prema kolačima i pecivima od kojih curi slina. A budući da je Izzy već znala kod koga Sloane odsjeda, odlučila je ići do kraja. — A za Chasea ono što najviše voli. Izzy ju je potapšala po licu i namignula joj, a Sloane je odmah osjetila kako joj toplina navire u obraze. — Ja ću se pobrinuti za tvoj doručak — obećala je Izzy. Sloane se pitala koliko će još trebati ostatku grada da sazna da je provela noć s Chaseom Chandlerom. Prebacivala je težinu tijela s jedne noge na drugu i čekala da joj narudžba bude gotova. Srećom, više joj se nitko nije približavao, a nakon nekoliko minuta je platila, primila vrećicu punu hrane i bila je spremna otići. — Pazi na sebe, vidimo se još. — Izzyj e dodala još nekoliko ubrusa u vrećicu. — Hvala, Izzy. Starija žena se nasmiješila. — Bilo mi je zadovoljstvo. Bore oko očiju i na njezinom srdačnom licu svjedočile su o tome koliko je godina imala i koliko je osmijeha podarila. Ako su u ovom gradu svi bili kao Izzy, onda je njezina majka vjerojatno imala mnogo lijepih uspomena na Yorkshire Falls, pomislila je Sloane. Barem se nadala da je bilo tako. A dok je ovdje, Sloane je odlučila da će bolje upoznati ovo mjesto. Počet će posjećivanjem trgovina i upoznavanjem ljudi, nadajući se da će tako doznati više o Samsonu. — U koliko se sati otvara Charlottin tavan? — Sloane je pitala Izzy. — Beth Hansen, voditeljica, obično otvara oko deset. Osim ako do kasno ne ostane budna s dečkom. Onda je vjerojatnije da će otvoriti oko deset i petnaest. — Izzy je mudro kimnula. Sloane je odmah shvatila da starija žena želi otkriti još tračeva, ali onda neće moći obraniti svoju privatnost ako ne poštuje tuñu. — Nastojat ću navratiti poslije. — Svakako. Imaju seksi stvarčica. Od kakvih bi tipičan muškarac počeo sliniti, ako me shvaćaš. Iako mog Norma na više nije briga. — Zamahnula je prstom prema suprugu, koji je bio zauzet kuhanjem u kuhinji. To je bilo više nego što je Sloane htjela znati, ali Izzy nije marila za to te je nastavila bez prestanka. - E, a muževan muškarac poput Chasea — sugestivno je podigla obrve — sigurno ne moram više ništa reći. Sigurno ne — pomislila je Sloane. Ali Izzy je bila ljubazna i dobronamjerna, pa se Sloane nasmiješila. — Svakako ću reći Beth i Charlotte da si hodajuća reklama. — Odlučila je otići prije nego što Izzy otkrije još nešto. Dok se okretala prema vratima, naletjela je na jednu plavušu približno istih godina kao i ona. Čvršće je stisnula vrećicu da joj ne ispadne doručak. — Oprosti. — Nema problema. — Druga žena je zakoračila unatrag kako bi napravila mjesta da Sloane može proći. — Ti si nova u gradu.


To nije bilo pitanje, Sloane je razmišljala. Očito se novo lice u ovom kraju odmah uočava. Za razliku od Washingtona, gdje svaki dan viña druge ljude. Sloane je kimnula. — Samo sam u prolazu. — Nije htjela biti nepristojna, ah otkako je otišla iz kuće, osjećala je kako minute prolaze. Nije htjela da se Chase probudi i misli kako mu je pobjegla da izbjegne razgovor. Lijepa se plavuša nasmiješila. — I ja sam samo bila u prolazu kada sam došla u Yorkshire Falls. A onda sam se odlučila trajno nastaniti ovdje. Oh, ja sam Kendall Sutton. Hoću reći, ja sam Kendall Chandler. — Odmahnula je glavom i nasmijala se. — Izgleda da se još nisam navikla na novo prezime. Ja sam netom udana — pojasnila je. Sinulo joj je. — Ti si Rickova žena. Kendall je kimnula uz osmijeh. — Ja sam Sloane... — Carlisle — Kendall je šapnula. - Znam. Rick mi je pričao o tebi. Ali za razliku od ostalih u gradu, možeš se pouzdati u mene. Bilo je nešto u Kendallinoj ljubaznosti što je govorilo Sloane da joj može vjerovati. To i činjenica da je udana za Chaseovog brata. Chandlerovi su je se dojmili kao pametni muškarci, koji su pokazali dobar ukus pri izboru žena. — Cijenim to — rekla je Sloane. Kendall joj je pridržala vrata. — Ne znam koliko dugo ćeš ostati, ah ako ti bude zatrebala prijateljica ih društvo ih nešto drugo, samo nazovi. — Hoću. — Sloane se svidjela Rickova žena. Dok je hodala prema autu, shvatila je da joj se sviña jako puno toga u ovom neobičnom sjevernom gradiću, kao što su srdačni ljudi koji su ju pozdravljali dok je prolazila pokraj njih i opušteniji način života nego u Washingtonu. Dok je dolazila na prilaz Chaseove kuće i parkirala auto, shvatila je da joj se od svega najviše sviña kada dolazi kući njemu. DEVETO POGLAVLJE

Vrata od auta su zalupila, a ulazna vrata su zaškripala kada ih je otvorila i odmah zatim zatvorila. Chase se odmarao u krevetu i slušao zvukove Sloaninog povratka. Kada je otvorio oči, vidio je dva prekrasna prizora: Sloane i pladanj s njegovim najdražim doručkom: prženice i slanina. I hranu i gošću zahvalno je odmjerio. — Nisi se morala zamarati time. — Jesam, ako sam željela nešto pojesti. - Smijući se, smjestila se preko puta njega, podvila noge, a samo ih je pladanj razdvajao. — Ma, nije mi to bio problem. Htjela sam učiniti nešto lijepo za tebe. To je bilo nešto novo, nešto na što nije bio naviknut. Takva mala gesta, a opet je potaknula njegovo srce da se počne otvarati za Sloane. Uzela je ubrus i dala mu ga, a zatim je maknula plastični poklopac s njegove kave. — I htjela si nečime biti zaokupljena dok razgovaramo? — Predobro opažaš. Prepoznao je nervozu u njezinom glasu. Ona je bila spoj snage i ranjivosti, brižnosti i samostalnosti, a Chasea su privlačile sve njezine strane. — Hvala na hrani. — Nema na čemu. Kao da premošćuje jaz meñu njima, uhvatio ju je za ruku preko pladnja. — Nemoj biti uzrujana. Ja te ne mislim povrijediti. Nos joj se naborao, očigledno je razmišljala o njegovim riječima. — Čudno je koliko ti vjerujem iako si novinar. Iznenada se nasmijao. — Drago mi je zbog toga. Zastala je kako bi popila gutljaj kave, a on je učinio isto to, iako mu kofein uopće nije bio potreban. Sloane mu je davala dovoljno energije da se pokrene. — Hoćeš mi reći odakle to iznenadno povjerenje? Slegnula je ramenima. — Spasio si moju lijepu guzicu, kako si to rječito rekao.


— To

je zahvalnost, daleko je to od povjerenja. — A zašto mu je toliko silno bilo potrebno to povjerenje, kada je svaka novinarska stanica u njemu vikala da bi na njezinoj priči mogao izgraditi karijeru. U prijevodu: ne bi trebao upletati osjećaje u to. — Zašto sam morala naći muškarca koji tako dobro opaža? — Pogledala je u pladanj i uzela vilicu. — Postoje i drugi razlozi. Za početak, već sam ti vjerovala na jedan posve intiman način. To mi se ne dogaña često ili lako, kao što sam već jednom rekla. — Igrala se s mujfinom na tanjuru i gnječila ga vilicom, ne gledajući Chasea u oči. — A i ne bih ponovno bila s tobom da mi nešto ne značiš — priznala je. Srce mu je gotovo prestalo kucati. — I ti meni nešto značiš — rekao je promuklim glasom. — Čak ni Madeline ne zna neke stvari koje ću ti reći, Chase. Ne možeš ovo objaviti. Barem ne dok ne bude sigurno — dodala je i progutala slinu. — Ali u odreñenom trenutku morat ćeš odlučiti što je za tebe najbolje. U očima joj je vidio toliko nade i povjerenja, da se zapitao nije li joj suñeno da se razočara. Nije mogao vjerovati da sudbina može biti tako okrutna da ga natjera birati izmeñu Sloane i dugogodišnjih želja. Ali taj trenutak još nije došao. - Pričaj mi, Sloane. Rekla si da ti je Samson otac? — Još uvijek se nije mogao pomiriti s vijestima ili na bilo koji način spojiti ovu prekrasnu ženu s povučenim samotnjakom. — Vjerovao ili ne, jest. — Spustila je vilicu. Muffin nije probala, a budući da je suosjećao s njom, ni on se nije mogao natjerati da jede. — Kako se to dogodilo? — Pa valjda na uobičajen način. Nasmijao se. — Nisam to mislio. — Znam. — Mijenjala je položaj, prvo je ispružila noge, a zatim ih ponovno prekrižila. — Očito je moja mama, prije nego što se pojavio moj otac — hoću reći Michael — bila zaljubljena u Samsona. Po svemu onome što ljudi ovdje o njemu govore, pretpostavljam da nije baš uzoran grañanin? Chase je oklijevao, tražeći diplomatske riječi kojima bi opisao tog starca. — On je... — Nemoj uljepšavati - naredila mu je. — Budi iskren prema meni kao što sam ja prema tebi. Kimnuo je, diveći se njezinoj snazi. — Čudan je i nedruštven. To su riječi koje ga najbolje opisuju. — Možda nije uvijek bio takav? Slegnuo je ramenima. Stvarno nije znao. — Moguće. Siguran sam da bi moja mama to znala, a s obzirom da je uvijek bila ljubazna prema njemu, pretpostavljam da imaš pravo. — Ali Chaseu nikada nije palo na pamet preispitivati prošlost tog muškarca ili pitati se zašto je postao takvo čudno stvorenje. Gotovo se sramio zbog toga što je pokazao tako malo zanimanja i suosjećanja za tog čovjeka koji je, kako se ispostavilo, bio Sloanin otac. Sloane ga je pogledala u oči i na silu se nasmijala. - Možda ju jednom i pitam. — Onda budi spremna da ćeš i ti morati odgovoriti na neka pitanja — rekao je Chase u šali. Nasmijala se. — Stvarno mi se svidjela tvoja majka. Ima hrabrosti. Zakolutao je očima. — Moglo bi se i tako reći. — Hej, nemoj biti tako kritičan. To je mojim roditeljima očito nedostajalo. — Zašto to kažeš? Ti si jako hrabra i odvažna i sigurno si te gene naslijedila od njih — rekao je, pokušavajući ju utješiti dok su razgovarali o ovoj bolnoj i uznemirujućoj temi. U vezi koje je imao još mnogo pitanja. — Ne znam. — U velikim očima ispunjenim boli zasjale su suze. — Kakav čovjek moraš biti da se prodaš nekome? Ispravio se, a njegov novinarski mozak radio je punom parom. — Kako to misliš? — Izgleda da je moj djed, Jacquelinin otac, držao Samsona u šaci. Prisilio ga je da ostavi majku i platio mu je za to. Chase je trepnuo, iznenañen ovim priznanjem. Mito? Je li senator Carlisle imao veze s tim? Chase se pitao. Za sada se suzdržao od pitanja koja bi zvučala osuñujuće, kako bi Sloane bila smirena i razumna. Bio je zabrinut za njezine povrijeñene osjećaje. Odmahnuo je glavom, znajući da to nije put kojim bi pošao bilo koji novinar koji ima samopoštovanja. Ali nikada se nije osjećao toliko malim kao novinar, a velikim kao muškarac kao pokraj ove žene. — Pretpostavimo da je Samson imao jako dobar razlog da uzme novac. Barem dok


ne saznamo nešto drugo, dobro? — Nije bio siguran da vjeruje svojim riječima, ali Sloane je izgledala kao da joj treba nada. A najmanje što je mogao učiniti je dati joj nadu. — Ako te to tješi, Samson nikada nije živio tako kao da je uzeo novac od bilo koga. — Znam. Vidjela sam kuću prije eksplozije. Ušla sam unutra. — Zadrhtala je i obavila se rukama. — Bilo je zastrašujuće. I tužno. Kimnuo je. — Razumijem zašto se tako osjećaš. Uštipnuo se za nos i pokušao srediti misli. — Zašto si sada došla tražiti Samsona? — pitao je i tako ju vratio na početak. Budući daje počela kampanja njezinog oca, sada je bilo najneprikladnije vrijeme da traži pravog oca. — Zato što sam upravo to saznala. Ustvari, one noći kada smo se upoznali. — Ustala je iz kreveta i počela koračati. — Trebala sam večerati s roditeljima i došla sam u njihovu hotelsku sobu ranije. — Mahala je rukama dok je govorila, a brzi i neprekidni pokreti očito su joj davali hrabrost da nastavi. — Nastavi. Nakašljala se. — Michael i Madeline nisu bili ondje, ali voditelj kampanje je bio, kao i pomoćnik. Poznajem ih od malih nogu. Tiho su i histerično šaptali o tome kako Michael nije moj pravi otac i kako je potrebno ukloniti prijetnju kampanji. Frank nikada ne daje prazne izjave ili obećanja. — Ramena su joj se izravnala i nastavila je sigurnim glasom. — I kada sam se oporavila od saznanja da Michael nije moj pravi otac, shvatila sam da moram doći ovamo i upozoriti tog čovjeka kojeg nikada nisam upoznala. Čovjeka koji je moj... otac. I čovjeka čija je kuća upravo odletjela u zrak, pomislio je Chase. Ili je taj požar bila vraška slučajnost, ili su ljudi Michaela Carlislea ispunili svoju prijetnju. Stisnuo je plahte rukama, shvaćajući koliko je ova situacija ustvari bila ozbiljna. Očigledno Sloane nije bila zabrinuta da bi mogla upasti u neku nevolju, koliko je bila zabrinuta da pronañe Samsona. Što znači da će on morati biti zabrinut za nju. Bila je previše zaokupljena drugim stvarima, a on je imao predosjećaj da zna zašto. Istina o Samsonu još je bila svježa. — Dakle, čula si novosti i pobjegla si. — Ustao je, prišao joj i utješno joj stavio ruku na rame. — Ravno u tvoje naručje. Okrenula se prema njemu i podigla glavu. Nasmiješio se. — Dobro da sam bio ondje da te uhvatim — Da. — I ona se nasmiješila. — Dobro da je bilo tako. — Kada si se oporavila, rekla si da si odlučila upozoriti Samsona. Ali mislim da nisi. — Što nisam? — Nisi se oporavila. — Vrhovima prstiju dodirnuo joj je nježnu kožu. — I bilo bi sasvim normalno da nisi. — A on joj je želio pomoći da izañe na kraj s oprečnim, zbunjujućim osjećajima. — Nisam imala vremena brinuti za sebe. S tim preostalim osjećajima suočit ću se kada nañem Samsona. — Mislim da se moraš suočiti sa svojim osjećajima, Sloane. Samson baš i nije ovdje trenutačno i ne možeš puno učiniti da ga nañeš. Barem ne ovog trena. — Pomilovao joj je obraz, a oči su joj zasjale od zahvalnosti, i srećom, od još vraški mnogo toga. — Zašto mi ne dopustiš da se brinem o tebi? — Zato što sam ti kupila doručak jer isto to želim učiniti za tebe. Brinuti se o muškarcu koji se uvijek brine za druge. — Tko ti je to rekao? — Ti. — Nasmijala se, stalno ga gledajući u oči. — Mogu se brinuti sam za sebe, ali cijenim tvoju ponudu. — Stala je na prste i brzo ga poljubila u usta, što nije bilo dovoljno dugo da ga zadovolji. — Prženice su se sigurno ohladile. Zagrijat ću ih u mikrovalnoj. Krenula je prema vratima, ali on ju je na vrijeme uhvatio za ruku. — Nisam gladan. — Nije htio da ona sada pobjegne od svojih osjećaja. Već je umanjila njihovu važnost, a zatim je promijenila temu i počela pričati o hrani. Nije prihvaćao njezinu tobožnju ravnodušnost. Patila je, a Chase nije htio da pati u sebi. — Čak i samostalni ljudi ponekad trebaju rame za plakanje. Nagnula je glavu i složila se s tom tvrdnjom. — I kada budemo imali vremena, možda ću prihvatiti tvoju ponudu. Sada moram razgovarati s tvojom majkom. Rekao si da poznaje Samsona,


tako da bi možda mogla znati kamo bi otišao. — Spustila je pogled na ruku, koja je još uvijek bila isprepletena s njegovom. — Ili me pusti ili ću te odvući pod tuš. — Odmahnula je glavom. — Nisam to doslovno mislila — rekla je zacrvenjevši se. — Zašto ne? — Podigao joj je ruke i prislonio ih na usta, te joj je nježno ljubio prste. — Ne mogu zamisliti ništa što bolje opušta od tople kupke. — Jezik je preuzeo glavnu ulogu te joj je njime prelazio preko nježnih linija ruke, kušajući njezinu slanu kožu. — Ili nešto što nas oboje može više zadovoljiti od toga. — Puhao je po mokrim dijelovima koje je ostavio. Uzdahnula je. — Dovodiš me u iskušenje. Ali bio si u pravu prvi put, kada si rekao da nismo gotovi s razgovorom. Moram biti sigurna da nikome nećeš ništa reći u vezi Michaela Carlislea. Po njezinom zažarenom licu i raširenim očima, znao je da joj nije lako zanemariti strast. Morao je to znati. A zanemarivanje prisnosti dok mu je ona otkrivala najveću patnju, bilo je još teže. Ali njezino je pitanje bilo opravdano i nije ga mogao izbjeći. Hoće li reći nekome? Nije mogao objaviti te vijesti, ne dok je Sloanin ili Samsonov život ugrožen. Nije ju htio pretvoriti u hodajuću metu. Ali kako je mogao zatajiti istinu policiji? — Chase, molim te — rekla je kao odgovor na njegovu šutnju, čvršće mu stisnuvši ruke. — Ako birači doznaju da mi je senator godinama lagao, mogli bi izgubiti povjerenje u njega, a njemu bi mogla biti upropaštena ne samo kampanja, nego i čitava karijera. — Probadala ga je pogledom, čekajući njegov odgovor. Chase je bio zapanjen. Unatoč tome što joj je senator lagao, Sloane ga je podržavala. — Divim se tvojoj odanosti. — Odgajao me kao vlastito dijete i uvijek se prema meni ponašao jednako kao i prema mojim — zastala je — sestrama, a one su njegova krv i meso. — Progutala je slinu. — On me voli. Nikada se nije dogodilo da nisam osjetila tu ljubav. Bez obzira na razlog zbog kojeg mi je zatajio moje porijeklo, neću dopustiti da mu životno djelo bude uništeno. Zato mi obećaj da ćeš šutjeti. Vjerovala sam ti, Chase. Čuo je riječi koje nije htjela izgovoriti i bio je rastrgan. — Rick može izdati tjeralicu za Samsonom. U njegovom je interesu da ga pronañu. — Ne. Na taj će način javnost sve doznati. Daj nam malo vremena da ga pronañemo. — Nama? — pitao je i sviñalo mu se kako to zvuči iz njezinih usta. — Već si rekao da ne idem sama u Harrington. Shvatila sam da si mi ti partner u ovome. — Ali Rick nam može pomoći — ustrajao je. — Ta eksplozija možda je upozorenje na koje moramo obratiti pozornost. Kimnula je. — Ako se ispostavi da je eksplozija nešto više od puke nesreće, ići ću s tobom na razgovor kod Ricka. Kako ti se sviña taj kompromis? — Još ga je čvrsto držala za ruku. — U meñuvremenu, sami ćemo tražiti Samsona. Lijepo te molim? — Razoružala ga je osmijehom. Manipulirala je njime i oboje su toga bili svjesni. No svejedno se morao nasmijati. Osim toga, za sada je, njegova odluka bila laka. — Obećajem da nikome neću reći ni riječ niti ću išta objaviti. Ali ako je netko namjerno digao Samsonovu kuću u zrak, držat ću te za riječ i odmah idemo na policiju. U meñuvremenu, htio je spriječiti daje očevi suradnici ovdje otkriju. Kvragu, možda se to već dogodilo, a to neće znati dok vatrogasna služba ne završi s istragom i službeno ne objavi uzrok eksplozije. Nasmiješila se i pozdravila njegovu odluku, očito joj je bilo lakše. Ali ne treba biti previše spokojna, pomislio je. On je bio i ostao izvjestitelj. Nakon što pronañu Samsona i odluče kako riješiti prijetnju, njezina će priča vraški puniti naslovnice. Ako ne objavi vijesti o senatorovim lažima, a drugi novinari se dočepaju skandala, sve će otkriti. A posljedice neće biti lijepe. Ako naprotiv, uzme stvar u svoje ruke, Sloane će dobiti priliku da se priča objavi na činjenični, nepristrani način. Ali imao je dovoljno vremena prije nego što se počne brinuti. Dovoljno vremena da produbi odnos sa Sloane. Chase je zaustavio kamionet ispred majčine kuće. Kuća u kojoj je odrastao grañena je u starom kolonijalnom stilu, ali je još uvijek izgledala svježe i novo, zahvaljujući novo obojanoj fasadi i neprekidnoj brizi njegove braće. Okrenuo se i stavio ruku na njezino sjedalo. — Jesi sigurna da ćeš moći izaći na kraj s mojom majkom? — upitao je Sloane. — Sigurna sam da to mogu sama. — Duga kovrča izvukla joj se iz konjskog repa, pa ju je zatakla za uho. — Raina mi se čini prilično bezopasnom.


Podigao je obrvu, ali nije prokomentirao njezinu izjavu. — Već sam ju nazvao jutros i rekao joj o čemu ćete razgovarati. Ona razumije potrebu da se to drži u tajnosti. — Nisi to trebao napraviti. Čuo je nepokolebljiv ton u Sloaninu glasu, koji ga je neprestano podsjećao da su je uistinu odgajah senator Michael Carlisle, čovjek koji je uvijek dobivao ono što želi, i njegova supruga, Madeline, čvrsta žena iza svojega muškarca. — Ali sam htio. — Mogla sam joj i sama sve objasniti — rekla je Sloane. — Ali ne bi htjela da širi glasine o Samsonu i nehotice otkrije priču koji ti želiš sakriti. Nije bio zabrinut što će mu majka saznati za Sloaninu vezu sa Samsonom, ili njezinu potragu za njim. Nitko se ne bi trudio toliko koliko Raina da zaštiti osobu do koje joj je stalo. Nakon što joj je objasnio zašto je važna Rainina diskrecija, Chase je vjerovao njezinom obećanju da će biti diskretna. Njegova je majka sudjelovala u gradskom tračanju iz dosade i da bi i dalje bila dio zajednice. Sada će na prvo mjesto staviti Sloanine i Samsonove potrebe i neće ništa otkriti. No, Sloane je svejedno šutjela. I dalje nije bila zadovoljna što se umiješao, a on je osjećao potrebu da joj objasni. A to ga je iznenadilo. Prije je uvijek sam donosio odluke i nikome se nije opravdavao. Kao glavni u obitelji i novinama, nikada nije morao opravdavati donešenu odluku. Ali nije htio da ova žena misli kako je zanemario njezine potrebe i želje. Njezini su mu osjećaji bih važni. — Mislio sam da je bolje pripremiti ju — rekao je, a osjećao se nelagodno te je čvršće stisnuo upravljač dok je govorio. Sloane je kimnula. — A sada kada si to učinio, mogu to sama riješiti — ponovno je rekla. Njezin umirujući ton ga je uzrujao. Nije mu se sviñalo što zvuči poput zabrinutog roditelja, a bio je samo zabrinuti ljubavnik. Osim toga, stare se navike teško mijenjaju i nije si mogao pomoći da ne pazi na nju. — I nemoj otići dok se ja ne vratim — dodao je. — Da, šefe. — Ponovno mu je salutirala. Trznuo se. — Zar sam tako grozan? — upitao je. Zahihotala je, a njezin bezbrižan smijeh omogućio mu je da se opusti. — Recimo samo da je dobro za tebe da volim odlučne muškarce. — Glas joj je postao dublji i malo promukao, što se nije moglo krivo protumačiti. Nagnuo se prema njoj, a jednu je ruku držao na upravljaču. — O tvojoj naklonosti prema dominantnim muškarcima razgovarat ćemo kasnije, kada doñemo kući. — Prazna obećanja. — Posegnula je za ručicom na vratima, a zatim se okrenula da ga kratko poljubi prije nego što izañe iz auta. Namjestila je rolku koju je nosila i šetala po prednjem dvorištu njegove majke, njišući bokovima. Bila je dobre volje unatoč svemu što se dogañalo oko nje. Divio se njezinoj hrabrosti. Chase je pretpostavio da će se dvije žene dobro slagati. Čvršće je stisnuo upravljač, znajući da bi ga ta misao trebala malo više brinuti nego što jest. Čim je Sloane ušla u kuću njegove majke, Chase je autom izašao na ulicu, okrenuo se i pošao izvan grada. Sada kada je znao da vreba opasnost, obećao si je da neće Sloane ostaviti samu. Dok su obje žene bile unutra, a ne vani tražeći nevolje, mogao je biti miran. Osim ako Rainu nije ubrajao u nevolje, ironično je pomislio. Ali bio je siguran da će Sloane izaći na kraj s pitanjima kojima je bude zasula njegova majka. Sada je namjeravao dobro iskoristiti vrijeme koje je bio sam. Nije mogao izbaciti iz glave Cindyin izraz lica kada ga je vidjela sa Sloane te je namjeravao poći u Harrington kako bi službeno okončao vezu koja je već davno bila gotova. A zatim je planirao kao pravi novinar malo kopati o Sloaninom djedu, senatoru Jacku Fordu, i o njegovoj prošlosti s nestalim Samsonom Humphreyjem. Sloane je čekala u obiteljskoj sobi dok im je Raina kuhala čaj. Hodala je od jedne police za knjige do druge, pregledavajući slike Chasea i njegove braće dok su bili dječaci i proučavajući kako su se razvijali u muškarce. Bili su preslatka djeca, a još zgodniji muškarci. A kada se ispune Rainine želje, imat će i prekrasne obitelji. U slučaju Romana i Charlotte, taj je dan bio blizu, jer joj je Chase rekao da je Romanova žena trudna i da treba roditi sljedeći mjesec. Budući da je upoznala Rickovu ženu, Kendall, Sloane uopće nije sumnjala da će taj zgodni par takoñer imati prekrasnu djecu.


Ali Chaseova djeca mogla bi biti najljepša od svih, a u glavi je imala jasnu sliku. Plavooki, crnokosi vragolani. Ali onda se bolno vratila u stvarnost. Već je odlučio da neće imati djecu. Šteta, pomislila je, a u trbuhu je osjetila toplinu i neočekivanu tugu. Pogled joj je pao na slike, a svaki put kada je na slici ugledala Chasea, tuga u njoj bila je sve veća. Iz godine u godinu Chase je djelovao sve ozbiljnije. Toliko toga je nosio na širokim plećima, više nego što bijedan tinejdžer smio nositi. Ali dobro je izdržao, a njegova je obitelj imala koristi od njegovih osjećaja odgovornosti i brižnosti. — Sviña ti se što vidiš? — upitala ju je Raina dok je ulazila u sobu, noseći dvije bijele šalice iz kojih se pušilo. — Te su slike poput vremeplova. Ne mogu ti ni reći koliko ih često gledam samo zato što me nasmijavaju. — Pružila joj je šalicu. — Hvala. — Sloane je uzela piće, a keramička šalica grijala joj je ruke. — Tu mora biti puno lijepih uspomena. — Krišom je pogledala svoju domaćicu. Sloane je dosad vidjela Rainu samo jednom, no primijetila je da se danas ne osjeća dobro, bila je previše blijeda ispod šminke. Bilo bi nepristojno išta reći, ali Sloane se zabrinula. — Odgojili ste tri prekrasna dečka — rekla je Sloane, ponovno se usredotočujući na razgovor. — Sada su muškarci. — Raina je mahala glavom kao da ne može vjerovati. — Vrijeme stvarno leti. Dvojica su čak oženjena. — Nasmiješila se, očito zadovoljna. — Upoznala sam vašu snahu, Kendall — rekla je Sloane. — Zar nije prekrasna? Njezina teta Crystal bila mi je jedna od najboljih prijateljica. — Stvarno? Raina je kimnula. - Crystal je nedavno preminula i Kendall se doselila ovamo kako bi se pobrinula za njezinu ostavštinu. Nakon toga je došla njezina sestra, Hannah, i sada obje žive ovdje. Hannah je pravi davež, ali Kendall i Rick jako dobro izlaze na kraj s njom. — U Raininu glasu čulo se da je ponosna. — Hrabra je i kaže što misli. Upravo sam takvu unuku uvijek željela. — Zato što je poput vas. — Sloane se nasmijala. — Baš tako. — Raina je prišla kauču. — Nadam se da ti ne smeta, ali malo sam umorna pa bih htjela da sjednemo. — Smjestila se na kauč i pokazala Sloane da joj se pridruži i sjedne na stolicu preko puta klupskog stolića. Šalicu je stavila na podmetač i sjela. — Nadam se da ću upoznati Hannu dok sam ovdje. — A koliko dugo namjeravaš ostati? — Raina je pitala bez imalo ustručavanja. — Pitate me to iz pristojnosti ili vas zanima koliko vam još ostaje vremena da nas sparite? — Sloane je pitala hihotajući. — Sram ga bilo. Zar je ogovarao vlastitu majku? — Nije rekao ništa što nije istina — Sloane ju je uvjeravala. — Ustvari, nisam sigurna koliko dugo ću ostati. Imam važnog posla i nemam pojma koliko će mi trebati vremena da ga obavim. — Popila je gutljaj čaja, kao i Raina. — Volim tajanstvene priče, ali u ovom slučaju, budimo iskrene. Chase me jutros zvao, i kako sam sigurna da već znaš, ja znam tvoju tajnu. Sloane je kimnula. — I meni je stvarno lakše jer ne moram objašnjavati. — Iako je kritizirala Chasea što je uzeo stvar u svoje ruke, bila mu je zahvalna što sada nije morala ništa objašnjavati. Smatrala je ispravnim da mu odmah na početku da do znanja da sama donosi odluke. Nije mogla dopustiti da ju voza, čak i ako su joj često njegove sklonosti prema dominaciji bile seksi i dražesne, makar samo zato što su pokazivale da mu je stalo. Ali koliko? Oh, stalo mu je dovoljno da spava s njom, a Sloane ga sigurno nije morala moliti za seks. Ali ona je spavanje s Chaseom svakako stavljala u kategoriju ljubavi. Nije mogla podnijeti pomisao da je na nju prenio svoju izraženu svijest o odgovornosti i da će je pustiti neka ide svojim putem čim nade Samsona. Iako je to bila neizbježna posljedica, ona je svejedno željela znati da mu je stalo i da će mu nedostajati i kada ode. — Sloane, Sloane? — Raina joj je prišla i kleknula pokraj nje te joj pucketala prstima pred nosom. — Oprostite. Malo sam se zamislila — objasnila je. — U redu je. Sigurna sam da imaš puno toga na pameti. Brzo se ustala i zgrabila naslon stolice toliko jako da su joj prsti pobijelili. — Raina? — Sloane je stavila ruke na njezine.


— Dobro

mi je. — Uspravila se i polako odšetala do svog mjesta na kauču. — Problem je u srčanim tegobama koje su mi dijagnosticirane. — Nije pogledala Sloane u oči, pogled joj je bježao prema slikama koje je ranije gledala. — Chase nije ništa spomenuo. — Sloane je bila i zabrinuta i zbunjena. — To je zato što se pokušava ponašati kao da je sve u redu. — Raina je odmahnula rukom. — I jest. No, tvoj je život preokrenut naglavačke. Hoćeš li se iznenaditi ako kažem da sam shvatila da si nekako povezana s Jacqueline nedugo nakon što sam te prvi put vidjela? — Jako sam se iznenadila! — Nisam znala da je bila u vezi sa Samsonom, ali čim sam te ugledala, znala sam tko si. Toliko ste slične — promrmljala je Raina. Sloane se nagnula, a preplavio ju je osjećaj uzbuñenja jer je upoznala nekoga tko je davno poznavao njezinu majku. — Koliko ste dobro poznavali Jacqueline? — Zajedno smo provodile ljeta. — Raina je trljala ruke, zagrijavajući se za temu. — Znači da ste ju poznavali dok je bila mlaña? — Starija je žena kimnula. Sloanino je srce počelo tući brže. — Pričajte mi o njoj? Jedino što znam je iz priča mog — iz priča Michaela i Madeline, a oni su ju upoznali nakon što je navršila osamnaest. - Duboko je udahnula. — Samo me zanima kakva je bila. Što nam je zajedničko. Rainin pogled postao je nježniji. Iako Chase nije imao zelenkasto-smeñe oči poput nje, oblik i pogled bio im je isti, što se sada, kada su Rainine oči bile ispunjene toplinom, moglo bolje primijetiti. — Tvoja je mama voljela ljeto. Voljela je svježi zrak i voljela je biti slobodna od školskih obveza i ograničenja koja su ju sputavala. Zato smo se nas dvije družile u kućici na drvetu iza njezine kuće. — Kućica na drvetu? — iznenañeno je upitala Sloane. — Koliko sam čula o svom djedu, ne mogu zamisliti da je on gradio kućicu na drvetu. — Pri toj joj se pomisli naborao nos. — Pametna cura. — Raina se nasmiješila. — Kućica na drvetu bila je u sklopu posjeda, a kada je tvoja majka kasnila na večeru, tvoj bi djed prijetio da će srušiti kućicu. Ta pomisao rastužila je Sloane. — Da, to ima više smisla. — Kućica nije bila velika, ali imale smo privatnost u njoj i nitko nas nije gnjavio. Mogle smo razgovarati o dečkima i o ženskim stvarima. Jacqueline je bila jako draga, ali je živjela s roditeljima koji su gušili njezinu osobnost. — Znam kako je to - rekla je Sloane. Potreslo ju je to što je njezina majka odrasla pod sličnim okolnostima kao i ona. Budući da je odrasla s ljudima koji su od nje takoñer očekivali odreñeni način ophoñenja i ponašanja, Sloane je osjetila iznenadnu bliskost s majkom koju ustvari uopće nije poznavala. I odjednom se više nije osjećala tako usamljeno ili neobično, uljezom u političkoj obitelji. Bila je majčina kći. A ta spoznaja ispunila ju je neočekivanim osjećajem pripadnosti ovom gradiću. — Dakle razumiješ zašto joj je ta kućica na drvetu bila toliko važna. To je bilo mjesto kamo je mogla poći da se makne od svega. - Raina je odmahnula glavom, preplavljena uspomenama. — Je li još uvijek ondje? Raina je slegnula ramenima. — Sigurno da je. Želiš li adresu da je možeš sama otići pogledati? -Može, molim vas. Raina je uzela papir i olovku i našvrljala kućni broj i ulicu te gurnula papir preko stola. — Nemoj ići sama, jer ćeš pokrenuti niz pitana na koja ne želiš odgovoriti — Raina ju je upozorila. Nasmijala se zbog zaštitničkog tona starije žene, a zatim je spremila adresu u džep. — Sada zvučite kao Chase. Raina se nagnula — A je li to dobro? — pitala je, očito se vrativši namjeri sparivanja. — No, no Raina - Sloane ju je korila. — Previše ste prozirni. -A ti kvariš igru. Uopće nisi zabavna. — Chase mi je rekao da poznate mojeg oca? — Sloane se prihvatila sljedeće važne teme. Dosad je od Raine Chandler saznala puno više nego što se nadala. — Misliš Samsona. Sloane je kimnula. - On je za mene samo ime. — Ustala je i počela hodati po sobi. Kao i svaki put kada bi počela razgovarati o svom nepoznatom ocu, postala je nemirna i bilo joj je nelagodno. — Ali otkada sam došla u grad, imam izrazit osjećaj da on nije ono što sam očekivala da će biti. — Ili čemu si se nadala? — Raina je zamijetila. Sloane je shvatila da je Chase naslijedio intuiciju od majke, koja je razotkrila njezine osjećaje. — Nisam imala priliku stvoriti bilo kakvu sliku o njemu - priznala je. — Saznala sam da mi Michael Carlisle nije otac i došla sam ovamo gotovo odmah nakon toga. I prvo što sam čula, bilo je da nitko


nikada Samsona nije zvao gospodinom i da žica sendviče kod Normana. Chase je upotrijebio riječ čudak? — Odmahnula je glavom, bila je zbunjena i nadala se da će od Raine dobiti još odgovora. — Samson je čudan — Raina je priznala, diplomatski poput njezinog sina. — Riječ mrzovoljan takoñer bi ga mogla opisati. Ali je bezopasan i uglavnom neshvaćen. Sloane se okrenula Raini. — Kako to? — Ljudi su skloni prebrzo donijeti mišljenje o nekoj osobi, ne pitajući se zašto je postala takva kakva jest. — Što želite reći? Raina se ispružila na kauču i izgledala je umornije nego maloprije. Sloane je zapamtila da što prije mora s Chaseom razgovarati o zdravlju njegove majke. Nakon što se pokrila vunenim pokrivačem, Raina je počela objašnjavati. — Samsonova majka bila je povučena žena. Radila je kao blagajnica u trgovini robom široke potrošnje, jedva zarañujući za život. Ali otac mu je bio kockar. — Kockao je? — Previše. — Raina je rukom prešla preko naslona sofe, bila je jako zamišljena. — Uvijek je bio u dugovima i čak je neko vrijeme proveo u zatvoru jer je ukrao novac da vrati dug. Srećom, Cooperovi, koji su bili vlasnici trgovine, pobrinuli su se da ih opskrbe hranom jer je njegov otac vrlo često prokockao ono malo novca koji bi zaradila njegova majka. Uistinu grozno. Sloane se složila s njom. — Zbog spleta okolnosti Samson je postao samotnjak — Raina je nastavila. — Ali tko ga može kriviti za to? Hoću reći, ne bi li svaki tinejdžer izbjegavao prijatelje ako bi ga bila sramota dovesti ih kući? U Sloaninu se grlu stvorila knedla i nije mogla odgovoriti. — Ali bio je drag i ljubazan i zgodan dok je bio mlad. - Raina se nasmiješila, prisjećajući se toga. — Usredotočio se na studij. Cilj mu je bio završiti fakultet i postići više od svojih roditelja. Nada i divljenje zamijenili su očaj koji je Sloane maloprije osjećala i gutala je svaku Raininu riječ. — Možemo pretpostaviti da je u to vrijeme bio u vezi s mojom majkom. Raina je uzdahnula. — Valjda je. Da mi je barem Jacqueline to rekla. - Odmahnula je glavom, očito je bila uznemirena. — Sada kada se slažu dijelovi, sjećam se daje spomenula da je bila zaljubljena to zadnje ljeto koje je provela u Yorkshire Fallsu. Nije htjela reći njegovo ime. Rekla je da se boji da ne urekne vezu, ali ja sam znala da se zapravo boji da joj otac ne sazna. Jack Ford bio je pravi snob, neuviñavan i bezobziran. Sloane se prisjetila kako je njezin djed podmitio Samsona da se kloni njezine majke i znala je da ga je Raina preblago opisala. Predosjećala je da je kockanje Samsonovog oca imalo neke veze s mitom i novcem koji je uzeo. — Je li Samson išao na fakultet? Raina je odmahnula glavom. — Promijenio se. Ustvari, bilo je to nekako u vrijeme kada se Jacquelinina obitelj odselila. Počeo je sve vrijeme provoditi kod kuće umjesto u knjižnici. Nakon nekog vremena majka mu je preminula, a otac mu je jednoga dana otišao i više ga nitko nikada nije vidio. Pričalo se daje otišao u Las Vegas, ali mi je to objašnjenje bilo prejednostavno, jer je to prvo mjesto za koje se pretpostavlja da se u njemu nalazi jedan kockar. Sloane se pokušala nasmijati, ali nije joj uspjelo. — I onda? Raina je podigla ruke i raširila ih. - Onda ništa. Tvoja se majka odselila, a Samson je postajao sve povučeniji, čudniji, osamljeniji... — Spustila je ruke i odmahnula glavom. - Žao mi je. Samo mislim da moraš biti spremna na čovjeka kojeg ćeš pronaći. — Ako ga pronañem. — Pa, kuće mu više nema, znači morat ćeš pokušati kod... — Kod prijatelja? — ironično je upitala Sloane. — Obje znamo da ih nema u gradu. — Ne znamo ni za koga. Mora biti negdje — Raina je ustrajala. — A sada ovako: ja sam odgovorila na tvoja pitanja pa ti udovolji staroj gospoñi i odgovori na njezina pitanja. Sloane je prasnula u smijeh. — Divim vam se, Raina. Uistinu. - Ustvari, previše joj se sviñala ta starija žena. Voljela se družiti s Chaseovom majkom, a budući da je Raina poznavala Jacquelinu, Sloane je osjetila emocionalnu povezanost s kojom nije računala. — A zašto? — Za početak, ne okolišate.


— Zar bih trebala? — Raina se

nasmijala, a na Sloanino olakšanje, na obraze starije žene vratila se prva naznaka boje. A sada moje najvažnije pitanje. — Ispravila je ramena i upitala bez okolišanja. — Jeste li ti i Chase par? Sloane nije bila previše zatečena da ne bi mogla odgovoriti, samo je bila malo nespremna. — Nisam sigurna kako da odgovorim. — Samo reci istinu. — Chase je ušao u sobu, bio je zgodan, seksi i neodoljiv, a na usnama mu je bio onaj dražesni osmijeh koji nije često pokazivao. Ali njegov je učinak bio razarajući kada je bio upućen njoj. — A to je? — Raina je trljala ruke iščekujući. Sloane je pogledala Chasea — i ona je htjela odgovor na to pitanje. — Hajde, Chase. Ako si tako dobar u davanju odgovora, ti reci majci istinu. A zatim je zadržala dah, čekajući da ju čuje

DESETO POGLAVLJE

Chase je primijetio na Sloaninu licu da željno iščekuje odgovor. Nije imala pojma što će on reći, ali nije se morala brinuti. On je malo profinjeniji i neće reći majci da su ljubavnici. Meñutim, uslišat će majčinu molitvu. - Mama, Sloane i ja smo par. — A to je maloprije priopćio i Cindy. Prijateljski su se rastali i bili su puni razumijevanja, no nije rekao Cindy da su on i Sloane samo privremeno zajedno. To nije bilo ni prikladno ni potrebno. — Znala sam! - Raina je pljesnula rukama, bilo je očito da je zadovoljna što su Chase i Sloane skupa. Očigledno su se njih dvije dobro slagale, a kao što je Chase i očekivao, prihvatila je Sloane kao snahu. Zbog toga je odlučio Rainine želje iskoristiti protiv nje. Ako bude mislila da su Chase i Sloane u ozbiljnoj vezi, pustit će ih na miru i osloboditi ga neočekivanih posjeta, te će na taj način zaštititi majku dok budu tražili Samsona. — Sada kada si dobila odgovor, odvest ću Sloane na ručak. - Ušetao je u dnevni boravak, ispružio ruku i pomogao Sloane da ustane. - Dame, vjerujem da ste provele ugodno prijepodne? — Bilo je prekrasno — rekla je Sloane. — I produktivno. Tvoja je majka poznavala moju mnogo bolje nego što smo mislili. — Bilo bi mi drago da me opet posjetiš — rekla je Raina ne ustajući se s kauča. - Dotada ću se pokušati sjetiti još nečega. Sloane je kimnula. — To bi bilo uistinu lijepo. Možda biste mogli s nama na ručak? Kvragu, pomislio je Chase. — Mama se mora odmoriti. Prostrijelio je majku pogledom. Ne bi im se ni u snu pridružila da misli kako on želi biti sam sa Sloane. Gotovo mu je neprimjetno kimnula pokazujući da razumije. — Baš si draga, Sloane, no Eric me večeras vodi u kino pa bih se sada trebala odmoriti. Samo ću gledati sapunice poslijepodne. Kako ti to zvuči? — Zvuči dobro. — Morat će joj kasnije objasniti majčino zdravsteno stanje. Iako joj je rekao za Raininu sklonost da sinovima nañe ženu, nije spomenuo lažne srčane tegobe, što je on još morao prihvatiti. No još nije odlučio kako da riješi tu situaciju. Na trenutak je proučavao majku. I dalje je bila blijeda, ali nije se brinuo. Kada je željela biti uvjerljiva, Raina se činila slaba i krhka, a Chase je povjerovao njezinoj predstavi. Neće više biti tako naivan. — Trebali bismo poći. — Chase je povukao Sloane za ruku. — Rick se želi naći s nama — šapnuo je, kako bi joj dao do znanja da se ne radi samo o opuštenom ručku. Brat ga je nazvao i spomenuo da


ima informacije o eksploziji, koje želi podijeliti s njima, a Chase je predosjećao da će zauzvrat morati otvoreno porazgovarati s Rickom. Prišao je Raini i poljubio ju u obraz, pozdravili su se, a nakon deset minuta, Chase je sjedio pokraj Sloane u Normanovu restoranu i čekali su Ricka. Igrala se sa žlicom te se povremeno ogledala u njoj kao da traži neke odgovore. — Šutljiva si otkako smo otišli od mame. Podigla je pogled. — Puno toga moram shvatiti. Za početak, Samsonov otac bio je teški kockar i pretpostavljam da je ta navika imala neke veze s time što je Samson primio mito da se kloni Jacqueline. Kimnuo je, osjetivši da ima još toga reći i nije ju htio prekidati. — Raina je rekla da je Jacqueline bila zaljubljena tog ljeta prije nego što su se odselili. Ali ne zna u koga. — Barem to znamo — rekao je Chase ironično, kako bi ju oraspoložio. — Znam. — Dlanovima je vrtjela dršku žlice. Uhvatio joj je ruku i zaustavio njezine nervozne pokrete. — Sto te još muči? Jer, dobila si odgovore koje si tražila, a očito te još nešto uzrujava osim ovoga što si rekla. — Radi se o tvojoj majci — rekla je, gledajući ga u oči. Chase nije mogao zamisliti da bi Raina učinila nešto čime bi uzrujala Sloane. Ne kada joj se očito sviñala i kada je navijala da budu u vezi. A opet, kada je riječ o Raini, znao je da može očekivati neočekivano. — Što je učinila? — Činila mi se umornom danas. I blijedom. — Sloane se zamišljeno namrštila. — A kada je skočila s mjesta, kao da ju je zaboljelo zbog toga naglog pokreta. Ne želim te uznemiriti, ili gurati nos gdje mu nije mjesto, ah... — Raina se igrala s tobom — Chase ju je prekinuo, i nije bio iznenañen što je Sloane nasjela na majčinu predstavu. Nema sumnje da je Raina to i htjela postići. — Kako to misliš? — Sloane se namrštila. — Ne razumijem. Raini nije bilo dobro. Na koji se način igrala sa mnom? U tom trenutku, Rick je došao do stola i Chase je vidio priliku da jednim udarcem ubije dvije muhe. — A da ti objasniš Sloane zašto se mama pretvara da je bolesna? — rekao je Chase i suočio se s bratom u vezi s majčinom predstavom. — Sranje. — Rick je rukom prošao kroz raščupanu kosu. — Roman me nazvao i rekao da budem spreman. — A ja bih te još prije pozvao na red da nisam bio zauzet drugim stvarima — Chase je promrmljao. — Samo reci Sloane za mamine lažne srčane tegobe. Širom je otvorila oči. — Lažne srčane tegobe? Mama je imala »epizodu« prije nekog vremena. Smislila je da, ako nam kaže da je situacija ozbiljna i ako bude igrala na našu dobru narav, natjerat će nas da se smirimo s pravom ženom, a ona će si na taj način priskrbiti nekoliko unučadi. — Rick je napravio grimasu, a Chase je znao da se prisjeća dana koji su prethodili njegovom upoznavanju s Kendall. — Mama mu je namještala sve raspoložive žene prije nego što je Kendall došla u grad — pojasnio je Chase. — Uglavnom, ona ne zna da Chase zna istinu. Ne još. Znači, ako si danas što primijetila, to je zato što mama želi da misliš da je bolesna i da to kažeš Chaseu. — Pa da se on osjeća loše i počne razmišljati o tome kako bih ja mogla biti dobra kandidatkinja? — Sloane je točno pogodila. Chase je kimnuo. - Pun pogodak. Ali dobit će unuče od Romana i Charlotte, a s Kendalline strane ima Hannu. Smiješna je što mi još uvijek pokušava namjestiti. — Jesi joj zato rekao da smo par? Pogledala ga je tako da nije imao srca povrijediti je. — Rekao sam joj to kako bi se povukla, da — priznao je i bio je oprezan da kaže istinu. Ali takoñer je želio da Sloane zna da njihov odnos nije površan. — A rekao sam joj da smo par i zato što, dok si ti tu, to je istina. Polizala si je usne, a on je pogledom pratio taj pokret. — Da, istina je. Hoću reći, dok sam tu. A poslije ne.


Ponovila je njegove riječi, ali iz usta koje je tako intimno poznavao, zvučale su suviše prazno za njegov ukus. Rick se nakašljao. — U redu, ljudi. Sada kada smo utvrdili da se mama dobro osjeća, idemo promijeniti temu i pričati o Samsonu. Prije nego što je Chase dobio priliku postaviti pitanje, a Rick nastavio objašnjavati, Kendall je sjela na slobodnu četvrtu stolicu. — Bok, ljudi. Chase se ljutio zbog toga što ih je prekinula, ali mislio je da bi bilo previše očekivati da će Rick zamoliti suprugu da ode. Sloane je uputila prekrasan osmijeh Chaseovoj šogorici. — Bok, Kendall. Drago mi je da te opet vidim. — Bok, draga. — Rick je zagrlio svoju ženu. — Možeš li nas ostaviti same na trenutak? Moramo razgovarati o nečem važnom. Chase se iznenadio. Očito je krivo procijenio brata. Kendall mu je podarila osmijeh pun razumijevanja. — Naravno. Idem pozdraviti Pearl i Eldina. Oni su sprijeda, naručuju. Mislim da je narudžba velika. — Pearl i Eldina? — upitala je Sloane, podbočivši bradu na ruku. — Tko su oni? — Moji stanari — rekla je Kendall. — Teško da su stanari kada besplatno žive u našoj kući za goste — rekao je Rick ironično. Chase se nasmijao. - Duga je to priča — rekao je Sloane. Sloanine su oči živnule. — Voljela bih ju čuti. Počinjeni uživati u životu gradića. Pitao se misli li ozbiljno ili je Sloane Carlisle samo pristojna. — Znaš što, dovest ću ih ovamo nakon što završite razgovor, i vidjet ćeš, Pearl će sažeti svoju životnu priču u točno jednu minutu. — Kendall je poljubila Ricka u usta i krenula prema prednjem dijelu restorana. — Ona je moja žena iz snova — rekao je smijući se. — Nikada ne ispituje i povlači se kada joj se da na znanje da smeta. — Nešto mi govori da je ona tvoja žena iz snova i iz drugih razloga — rekla je Sloane obazrivo. Chaseu nije promakla sjeta u njezinu glasu. Prošla je toliko toga u zadnje vrijeme, a izdaja roditelja samo je jedan od dogañaja. Nedostajali su joj ljubav, povjerenje i oslonac. - Chase je to znao. I osjetila je kojom dubinom Kendall i Rick to osjećaju jedno prema drugome. I ona je htjela imati to. Ta je pomisao izazvala strah od kojeg mu je zastala knedla u grlu. Jer, slutio je da Sloanina slika ljubavi, povjerenja i oslonca uključuje ognjište, dom i stabilnost, za što u njegovom životu više nije bilo mjesta. — Zemlja zove Chasea. — Rick je kucnuo šakom o stol, a pribor se počeo tresti te se Chase trgnuo. — Što ti je, kvragu, tako odvuklo pozornost? Kendall je otišla, pa počnimo s razgovorom. Chase je trepnuo i shvatio da njegov brat i Sloane zure u njega i čekaju da se usredotoči. — Sada sam spreman - promrmljao je i nije ponudio nikakvo objašnjenje zašto je bio odsutan. — U redu. — Rick se nagnuo i pokazao im da i oni to učine. — Prvo ono najvažnije. Neslužbeno, eksplozija u Samsonovoj kući nije bila nezgoda. Netko je podmetnuo eksploziv u bojler. — Što? — Sloanin glas bio je jako visok te je Chase položio ruku na njezine ruke kako bi ju umirio. — Mislio sam da biste trebali to znati. — Rick je raširio ruke. — Cijenimo to. I mi ti moramo nešto reći — rekao je Chase. Sloane je nagnula glavu i šapnula mu u uho. - Ne, molim te. Još ne. — Obećala si da, u slučaju da otkrijemo da je eksploziv podmetnuta, idemo Ricku — podsjetio ju je. — Što se dogaña? — upitao je njegov brat. — Ako ima veze s eksplozijom, ne želim da mi to krijete. Chase je pogledao Sloane u oči te je zadržao pogled na njezinome pogledu, znajući da ju mora natjerati da to učini i istodobno se mrzio zbog toga. — Hoćeš li ti reći Ricku ili ja? Sloane je stisnula zube. Chaseov ton nije odobravao nikakav prigovor. Netko će reći Ricku da su ljudi njezinog oca prijetili Samsonu, a dva dana kasnije, njegova je kuća eksplodirala. — To je priča koju ja moram ispričati. — Objasnila je što je čula da govore ljudi njezinoga oca i kako se ona i Chase namjeravaju vratiti u Ludu osmicu u Harrington potražiti Samsona. Večeras.


Rick se uštipnuo za hrbat nosa, i u tom trenutku, braća koja nisu nalikovala jedan na drugoga, poprimila su zastrašujuću sličnost. — Vas dvoje morate ići do kraja, zar ne? — pitao je Rick i dao znak supruzi da im se ponovno pridruži. — Ona namjerava ići bez obzira išao ja ili ne - promrmljao je Chase. — Dakle, ja idem. — I ja. Večeras ne radim, pa ću vam se pridružiti. - Rick je potapšao pištolj u futroli. — Možda će vam trebati pojačanje. Sloane se zaprepastila kada je shvatila da joj naviru suze na oči. Veza izmeñu braće, mjera do koje su spremni pomoći jedan drugome, bilo je nešto na čemu im je zavidjela. Nešto što je dijelila sa svojom obitelji, ali otkako je saznala da se njezin život temeljio na laži — da njezina obitelj ustvari nije njezina obitelj — osjećala je ogroman gubitak. Nakašljala se, pokušavajući potisnuti osjećaje. — Hvala, Rick. — On je najbolji — uvjeravao ju je Chase. Namignuo je bratu, a Sloane se još jednom nakašljala. — Već smo izdali tjeralicu za Samsonom — rekao je Rick službenim tonom. — Carlisleovi ljudi mogu se ispitati, ali prijaviti ih bez dokaza ne bi bilo pametno. U meñuvremenu, svi večeras idemo u Ludu osmicu. — To je mjesto prava rupa — rekla je Kendall, uranjajući natrag na svoje mjesto. — Zašto bismo išli tamo? Chase je uzdahnuo, a to je radio često otkako je sjeo za stol. Sloane mu nije zamjerila zbog toga. Sada su se morah pozabaviti s Kendall, a ona im se očito mislila pridružiti. Da je Sloane udana za Ricka, i ona bi namjeravala učiniti isto. — Hajde joj objasni sve — rekla je Ricku. Ako Kendall misli ići s njima, zaslužila je da zna pojedinosti. — Ako Kendall ide s nama, to nam može ići u prilog. Izgledat ćemo normalnije ako izlazimo u četvero. — Ne mogu vjerovati — promrmljao je Chase. Sloane mu je uhvatila ruku ispod stola. — Žao mi je. — Zato što si mi život preokrenula naopačke? — Počastio ju je osmijehom, i to onim iskrivljenim koji je obožavala. Otvorila je usta kako bi odgovorila, a on je iskoristio priliku i ušutkao ju poljupcem. Kao i uvijek, njegov je dodir bio naelektriziran, te je napajao želju koja je neprestano ključala neposredno ispod površine, bez obzira na to što se dogañalo oko njih. — Čemu to? - pitala je kada joj je napokon dopustio da uzme zraka. Rick i Kendall, primijetila je, bili su udubljeni u razgovor. Slegnuo je ramenima, izgledajući bedasto. — Tako mi je došlo. Inače nije bio nagao, i iako ju je ta promjena iznenadila, bila je oprezna da ne donosi neke zaključke iz toga ili da to pripiše svojem utjecaju. Iako mu je bilo stalo do nje, priznao je da ima plan. Obznanjivanjem ove veze u javnosti samo je htio spriječiti nove majčine pokušaje sparivanja. Predstava će trajati dok je ona u Yorkshire Fallsu, a poslije više ne. A bilo bi joj bolje da to zapamti i da se prestane tako vezati za Chasea ili njegovu prekrasnu obitelj. — U redu, idemo večeras. — Kendall se nasmijala, očito zadovoljna što je uključena u ovu akciju. Rick se namrštio i Sloane je prepoznala njegov strogi policijski izraz lica. — Može ići s nama, samo zbog toga što je obećala da će biti dobra i da se neće uvaliti u nevolje. — Nećemo dugo ostati — obećala je Sloane. — Samo dok ne vidimo hoće li se Samson pojaviti. — Sokovi za sve! — Izzy ih je prekinula i stavila piće na stol. — Donijela sam vam svakome najdraže piće. Ako želite naručiti nešto za ručak, samo mi mahnite. — Sada smo spremni, Izzy — rekao je Chase. — Ako još budemo čekali, bit će vrijeme za večeru. Koji su specijaliteti dana? — Volim vas Chandlere i vaš apetit. — Izvadila je notes i čitala. — Današnji specijaliteti su pita s mesom... — Otkada ti treba notes da se podsjetiš koji su specijaliteti, Iz? — upitao je Rick. — Otkad specijaliteti nisu samo hrana. — Namignula je i nastavila. — Osim dnevnih specijaliteta, imamo i kladionicu. Što više ljudi se uključi, to je dobitak veći, pa su mi rekli da kažem to za svakim stolom. Ah budući da dvoje ljudi za ovim ne mogu sudjelovati, samo se Rick i Kendall mogu kladiti. Sloane je izoštrila pogled. — O čemu je riječ? — Obratila se Chaseu. — Znaš li o čemu ona priča?


— Nažalost,

znam. — Ustvari je zavidio Sloane što je bila zbunjena. - Daj, Izzy. Zašto to sada

spominješ? — Nije li očito? — Stavila je ruke na pozamašne bokove. — Ulog je veći nego za finale svjetskog nogometnog prvenstva. Želim pobijediti, a vas dvoje mi možete pomoći. Rick je zahihotao. Prokleta budala, i on je sigurno znao o čemu je riječ. Chase je zastenjao. — Sloane, čini se da smo mi predmet oklade. Kuća časti hamburgerima. Rick se nasmijao. — Dobra ideja, Iz. Kakve oklade? — Sloane je upitala. Klade se jesi li ti ta. Za mene. - Chaseovi su obrazi gorjeli i samo je mogao zamisliti koju nijansu crvene je poprimio tijekom ovog neugodnog razgovora. — Ta? — Ugrizla se za donju usnu. Žudio je da poljubi ta usta i zaboravi sve ostalo. — Svi se u gradu klade jesi li ti ona prava za Chasea — Kendall se ubacila. Žena koja će napokon ukrotiti našeg srcolomca. Vječni par - dodao je Rick i podigao obrve. — Kužiš? — Kužim — rekla je Sloane, očigledno zapanjena i zaprepaštena. — Započelo je kao kladionica u Gazetteu i nekako se proširila na gradsku okladu. — Chase je držao glavu u rukama. — Još uvijek uživaš u životu maloga grada? — pitao je Sloane ironično. Oči su joj se širom otvorile. Pitao se o čemu razmišlja i ne bi ju krivio ako pobjegne što prije i što dalje. Umjesto toga, prasnula je u smijeh, očito joj je to sve bilo zabavno. — Uživam. Uistinu uživam u ovom gradu i u ovim ljudima. Ta je istina bila otkriće i za Sloane, jednako kao i za Chasea. Ah dok je sjedila ondje i bila tema nagañanja u gradu i dok je gledala Ricka kako se smije bratovim nevoljama i Chasea kako se meškolji, Sloane se osjećala opuštenije nakon mnogo godina. Bila je sretna unatoč vrlo osobnim, a sada i vrlo opasnim, okolnostima. Zato što nije bila izložena nikakvim prisilama. Nije se očekivalo od nje da glumi. Nije se očekivalo da bude jedna od Carlisleovih i da se uklopi u obiteljski kalup. Bila je žena u kojoj je Chase Chandler uživao, koja se svidjela njegovoj obitelji, koja ju je prihvatila. Izzy se vratila s bocom ketchupa i papirnatim ubrusima. — Dakle? Ima li nekih savjeta iz prve ruke? Sloane se smijuljila. — Ne znam što da ti kažem. Poznato je da je Chase okorjeli srcolomac, a ja sam u gradu samo nakratko — rekla je. — Ah! — Izzy je odmahnula rukom. — To svi kažu. Samo pitaj Kendall. Sada si tu i kladim se da ćeš ići do kraja. Zahihotala je, a zatim se zacrvenjela kao paprika. — Nisam tako mislila. Sloane je zahihotala, a smijeh je samo izlazio iz nje. — Bok, svima. — Starija je žena, u kućnom ogrtaču, sa sijedom kosom svezanom u punñu, prišla stolu. — Reci bok, Eldine. — Njezine ruke i ruke njezinog partnera bile su pune vrećica, no svejedno ga je uspjela gurnuti laktom. — Tko je ova nova žena u gradu? — Znatiželjno je odmjerila Sloane. — Ja sam Sloane... — Obiteljska prijateljica — rekao je Chase prije nego što je oglasila prezime. — Ja sam Pearl Robinson, a ovo je moja bolja polovica, Eldin Wingate. — Bok. - Eldin je šuškao s vrećicama. - Oprosti. Ne mogu se rukovati s punim rukama. — U redu je. — Sloane se nasmiješila. - Drago mi je da sam vas upoznala. Kendall vas je spomenula maloprije. — Što znači da ti je rekla da živimo u grijehu - Pearl je rekla, dubljim glasom. — Da Eldin nema problema s kičmom, prenio bi me preko praga i vjenčali bismo se. Ali dok to ne bude mogao, živjet ćemo u grijehu. — Kimnula je, zadovoljna objašnjenjem. — Shvaćam — promrmljala je Sloane. Kendall je bila u pravu kada je rekla da žena sve može brzo sažeti. - Kendall je baš rekla da ste unajmili njezinu kuću za goste. — Dok je njezina teta Crystal bila živa, dala nam je da živimo u velikoj kući u zamjenu za održavanje, pokoj joj duši. — Pearl je šmrcala. — Zatim je Kendall došla u grad te je popravila ono što mi nismo mogli i dala nam lakše mjesto za život. Kuća za goste nema stepenice, tako da je Eldinu lakše zbog leña.


— Prireñujete

li zabavu? — Kendall je pokazala na vrećice pune hrane. Pearl je zakašljala. — Ma, ne. Samo mi je teško kuhati, pa je lakše ako se opskrbim za cijeli tjedan. — Razumijem — rekla je Sloane i smijala se. — Moramo krenuti — rekao je Eldin. — Ako ju ne prekinem, Pearl će pričati cijeli dan. — Eldine Wingate, ako nemaš ništa lijepo reći, onda bolje šuti. — Pearl ga je prostrijelila uzrujanim pogledom. — Bok, Kendall. Drago mi je da smo se upoznali, Sloane. Dečki, pozdravite mi Rainu. — Hoćemo — Chase i Rick rekli su uglas. Stariji je par krenuo, a Pearl je Eldinu prigovarala cijelim putem do izlaza iz restorana. — Dragi su. — Budući da se bojala da opet ne prasne u smijeh, Sloane se ugrizla za obraz i nije nikoga gledala u oči. — Misliš, čudni — promrmljao je Chase. — Malo šašavi - Rick je dodao. — Samo su stari i bezopasni. — Kendall se smijuljila. — Dečki, bolje budite oprezni jer će jednoga dana ljudi govoriti o onoj staroj braći, Chandlerima, i njihovim čudnim navikama. Sloane je sjetno uzdahnula. — Mislim da bi bilo lijepu ostariti u mjestu gdje te svi poznaju i prihvaćaju takvog kakav jesi. Vlastiti ju je glas iznenadio. Shvativši da je to rekla na glas, pogledala je u svoje prijatelje, koji su zurili u nju kao da je sišla s uma. A oni nisu shvaćali da ona upravo pokušava naći duševni mir u ovom gradiću po imenu Yorkshire Falls. Chase je zastao ispred gostinjske sobe. Vrata su bila otvore na, a Sloane je stajala pokraj drvenog toaletnog stolića i namještala majicu, opet jednu usku dugačkih rukava, koja je sprijeda bila ukrašena slovima USA. Pokucao je jedanput. —Jesi spremna suočiti se sa svojini prijateljima bajkerima? — pitao je dok je ulazio u sobu. — Misliš, jesam li spremna pronaći oca? — Okrenula se prema njemu i toplo mu se nasmiješila, ali nije mu promaklo da je uzrujana i da joj smijeh nije dosegnuo do očiju. Bila je uplašena. — Bit ću tamo cijelo vrijeme — obećao je, prilazeći joj. — Ali jasno ti je da možda nećemo biti ništa bliži tome da pronañemo Samsona nego sada? — Htio je da bude spremna na najgore. Kimnula je. — Nadam se da se javio Earlu. Ako nije, možda će biti spremniji razgovarati o tome gdje bi Samson mogao biti. — Duboko je udahnula i teško izdahnula. — Bit ću gotova za minutu. — Uzela je šal s toaletnog stolića i svezala ga oko vrata. — Donio sam ti nešto. — Pokazao joj je košulju koju je uzeo iz ormara. — Što je to? Moja košulja. — Držao ju je raskopčanu kako bi ju ona mogla obući kao jaknu. — U slučaju da su naši kompići bajkeri ondje. Iznenadila se. Slegnuo je ramenima. — Sigurnije je ne riskirati. Tako ćemo im odmah na ulasku jasno dati do znanja da si moja. - Prekrižio je ruke na prsima, odlučan da će biti po njegovom. I još odlučniji da ne dopusti da ga pokolebaju njezine širom otvorene oči i pune sjajne usne. Nema šanse, pomislio je dok je ona dobrovoljno uvlačila prvo jednu ruku u rukav, a zatim drugu i zamotala se u košulju, otprilike isto onako kako bi ju volio obavi rukama i zaštititi. Nije bilo lako prihvatiti da će ju moći zaštititi fizički, ali ne i od emocionalnog uzbuñenja koji će sigurno pratiti njezinu potragu za Samsonom. I mrzio je što se zbog toga osjeća bespomoćno. Još je više mrzio što su u sve umiješani i njegovi osjećaji. Okrenula se, a on ju je instinktivno zgrabio za rever, povukao i čvrsto poljubio u usta. Raširila je usne i njegov je jezik skliznuo unutra, a ona ga je primila s oduševljenjem. Nije ni bio svjestan koliko mu je ovo trebalo. Otkako su sjedili za istim stolom i dok ju je gledao sa svojom obitelji i vidio kako uživa u životu gradića, njegova žudnja za njom je porasla. Zaljubljivao se u ovu ženu, a to mu nije bilo u planu.


Zakoračila je unatrag i prekinula poljubac, a na licu joj je bio zadovoljan osmijeh. — Sviña mi se kako prijavljuješ svoja vlasnička prava. — Znači li to da ćeš nositi košulju? Spustila je ruke, a rukavi su joj pali do vrškova prstiju. — Prevelika je - rekla je, a u očima su joj zaiskrile razigrane iskrice. — Zasuči rukave. - Nije se htio igrati, barem ne kad je bila riječ o njezinoj sigurnosti. Osim toga, htio je, kako je sam sebi priznao, po mogućnosti spriječiti da joj se drugi muškarci udvaraju. Podigla je ruku i salutirala mu dok joj je dlan bio prekriven košuljom. — Da, šefe. — Smiješeći se, okrenula se prema ogledalu. Uzela je sjajilo i nastavila s ureñivanjem, popravljajući si šminku. Odmahujući glavom, Chase se vratio u dnevni boravak da je ondje pričeka te je pokušavao spojiti Sloane Carlisle, senatorovu »kćer« sa ženom koja očito uživa u igri. Ne u igri hvatanja Samsona, nego u ulozi žene Chasea Chandlera. I kvragu, nije mogao poreći da mu se svidjela u toj ulozi.

JEDANAESTO POGLAVLJE

Luda osmica nije se ništa promijenila za tih nekoliko dana od Sloanina zadnjeg posjeta — smrad dima i dalje se širio zrakom, a pivo je teklo u potocima. Meñutim, sada je postojala razlika, i to znatna. Dok je ulazila u stražnju prostoriju s biljarom, ovaj put imala je podršku Chasea i njegove obitelji. Nije si mogla lagati. Njihova prisutnost mnogo joj je značila. Bez obzira na to koliko je voljela svoju obitelj i koliko su oni voljeli nju, uvijek je osjećala da postoji razlika meñu njima, i to dovoljna da osjeti daje uljez, a nije znala zašto. Uz Chasea, Ricka i Kendall ne samo daje osjetila bezuvjetnu potporu, koju je imala kada je odrastala, nego joj je bilo ugodno. Uklapala se. Pogledala je po zadimljenoj prostoriji. Bajkeri su se okupili oko stražnjeg stola, a Dice ju je gledao dovoljno dugo da primi na znanje da su došli. Očito je vidio Chasea iza nje, a budući daje vlasništvo utvrñeno prve noći, odlučio ju je pustiti na miru. S obzirom na to kako se Kendall privila uz Ricka, Sloane je zaključila daje njezina nova prijateljica takoñer sigurna. Bajkeri večeras nisu bili problem. Tada je shvatila što to znači i privila se uz Chasea. — Nije bilo potrebe da obučem tvoju košulju. — Bilo je. Radoznalo ga je pogledala. — Ja sam htio daju obučeš — jednostavno je rekao. Za čovjeka koji malo govori, upravo je otkrio mnogo toga. Progutavši slinu, nastavila je proučavati prostoriju. Earl i njegovi prijatelji izgledah su kao da su cijelo vrijeme bili za svojim stolom, a ona je odlučila da neće odgañati razgovor. Sloane se progurala pokraj Chasea i prišla starcu — Bok, Earl. Kako si večeras? — Oj, ljepotice. — Uputio joj je krezubi osmijeh. — Hoćeš li još jednu lekciju? — Uzeo je biljarski štap i naslonio ga na pod. — Poslije ću možda odigrati partiju. A sada bih te htjela počastiti pićem. — Si čuo? Besplatna cuga — Earl je doviknuo prijatelju /.i stolom. — Vidim tamo prazno mjesto. - Pokazao je na separe za četvero. — Doñi, Ernie. Dama časti viskijem. Sloane je otvorila usta, a zatim ih zatvorila. Ako je željela dobiti odgovore od Earla, morala je počastiti i njegovog prijatelja. — Tko je ta zgodna mačka s tobom? - Earl je upitao Sloane, glavom pokazujući prema Kendall. — Mačka ima četiri noge, a ne dvije, budalo. — Ernie se nakašljao, tako škripavo da se Sloane zabrinula.


— Ovo

je Kendall — Sloane ju je predstavila, rukom pokazujući prvo na Earla, a onda na prijateljicu. — Ona je moja žena — Rick je gotovo zarežao. Sloane je bila zahvalna što je imala toliko sreće da nije izvukao pištolj ili pokazao oružje kao znak mužjaka koji obilježava svoj teritorij, što je ovdje očito bilo uobičajeno. Ah Rick je bio profesionalac. — Neka se dame pridruže nama, a mi ćemo naš biljarski stol prepustiti muškarcima. Kako vam se to čini? — pitao je Earl. Kendall je podigla pogled. Na Chaseovoj bradi zatitrao je mišić, a Rickova ruka skliznula je na ženin struk. Kvragu. Sloane je bio potreban taj razgovor i znala je da Chase to razumije. — Super — rekla je prije nego što je netko mogao odgovoriti. — Kendall? — Sloane je molećivo pogledala svoju prijateljicu. Ali sudeći po uzbuñenom sjaju Kendallinih očiju, Sloane nije morala brinuti. Kendall je bila i više nego raspoložena za pustolovinu, bez obzira na mrzovoljnog supruga. — I ja se slažem. — Potvrdila je Sloanin predosjećaj. — Bit ćemo ovdje. — Chase je pokazao na biljarski stol. — Baš ovdje. — Pogled koji je uputio Earlu imao je u sebi nedvojbenu opomenu. Ne sjećam se kad smo zadnji put bih viñeni s takvim ljepoticama kao vi. — Earl ju je zgrabio za ruku i odveo do stola, a Ernie ga je pratio s Kendall. Sloane je zahvalno pogledala prema Chaseu. Nagnuo je glavu i ni u jednom trenu nije skinuo pogled s nje, kako bi se osjećala sigurnom. Sviñala joj se uloga žene Chasea Chandlera. — Ne sviña mi se ovo. — Chase je pijuckao pivo i promatrao Sloane dok je pila i razgovarala s Earlom i njegovim prijateljem Ernijem. — Misliš da se meni sviña? — Rick je pokazao konobaru da želi još jedno pivo. — Sljedeći me put podsjeti da ti ne ponudim pomoć. — Umukni. — Naslonivši se na leña, Chase je odlučio da će pametno iskoristiti vrijeme i promatrati. Nove osobnosti koje je Sloane otkrivala uvijek su u njemu pobuñivale interes, iako je morao priznati daje nikada nije vidio u ulozi senatorove kćeri, nego samo kao opuštenu ženu, koja je bila toliko drukčija od Madeline Carlisle i koja se u njegovom svijetu osjećala kao kod kuće. Žena, koju je htio vidjeti u svojoj košulju bez nekog posebnog, razumnog razloga. Vjerovao je da ova Sloane ne glumi. Meñutim, žena koju je pokazivala svijetu u kampanji senatora Carlislea, sigurno je bila fasada. Sloane je možda bila ležernija i opuštenija od svoje obitelji, ali to ne znači da bi se inače ponašala neprimjereno. A način na koji je igrala biljar s Earlom i Ernijem otkrivao je njezinu potrebu da bude slobodna. Kao prve noći kada su se upoznali. Govorio si je daje njezina pobuna dobra, s obzirom 11.1 to daje predugo potiskivala svoje potrebe zbog obitelji. Vjerojatno će biti presretna što napokon može živjeti svoj život, kad proñe ovo vrijeme koje provode zajedno. Prekrižio je ruke na prsima i kimnuo. Sloane i njezi na situacija bili su savršeni za muškarca koji se klonio veza i obaveza, a još i bolji za novinara koji je htio biti taj tko će objaviti njezinu priču. Ali zašto se onda zbog te pomisli osjećao prazno? Sloane se vrtjelo u glavi. I to jako. Vrlo vjerojatno će sutra to platiti razarajućom migrenom, ali za sada je bila opuštena i družila se s Earlom. A Earl je imao puno informacija na raspolaganju. Nažalost, bio je voljan progovoriti samo kada bi njih dvije nakon svakog pitanja ispile čašicu u jednom gutljaju. Ona i Kendall uspjele su uvjeriti starca da prijeñu s viskija na votku, koja nije bila tako lošeg okusa, ali krajnji rezultat bio je isti. Sloane je bila pijana. — Znači, jučer si razgovarao sa Samsonom? Što je rekao? — Sloane je rukama vrtjela praznu čašicu. Kada je pogledala dolje, vidjela ih je dvije. Ne dvije ruke, jer je očito imala toliko ruku, nego dvije čašice, a znala je da postoji samo jedna. — O da! Zvao je. Ja se iznenadio, jer se obično ne zamara plaćanjem poziva. — Earl je kružio ramenima i napunio si čašu. — Stara budala kaže daje izgubio kuću u požaru, ali da se ne brinem, zavukao se negdje na sigurno. — Earl je usmjerio pozornost na njezinu čašicu te ju je napunio do pola. — Jesi kad pila »bombu«? — stariji muškarac ju je pitao te tako promijenio Sloaninu najdražu temu u svoju.


po ñumbirov sok — Ernie je rekao, prihvaćajući prijedlog prije nego što su Sloane ili Kendall dobile priliku odgovoriti. Krenuo je prema šanku te se vratio nekoliko minuta kasnije s litrom soka. — Boce na stolu — Kendall je primijetila, a glas joj je bio nerazgovjetan. — Imate li vi neki dogovor s vlasnikom? — Znatiželjno je odmjerila sok. Očito nije ni znala što je to •bomba«, ali sudeći po sjaju u starčevim očima, sigurno će ubrzo saznati. Earl je zahihotao. — Mi smo dobre mušterije. Daje nam piće bez problema ako mu kasnije platimo. A rekla si da ti i častiš. — Oprezno je gledao u Sloane, u slučaju da je zaboravila. — Tako sam i mislila. — Nije joj bilo teško platiti piće, .ili ona će brzo dostići prag tolerancije spram alkohola. Ako bude imala sreće, još dva ili tri prava pitanja i saznat će dovoljno, pa će moći otići odavde. — Natoči i udri. — Ernie je napunio Sloaninu čašicu ñumbirovim sokom dok joj je Earl objašnjavao potankosti umijeća ispijanja tog pića. — Dlanom pokriješ čašu na vrhu, zatim udariš dnom čašice po stolu. Zapjenit će se i onda progutaš. — Nacerio se, zadovoljan svojim uputama. — Osjetit ćeš koliko lakše alkohol klizi. — Lakše klizi, ha? — Pogledi su im se susreli. Čak su joj i njegovi zubi bili mutni te više nije mogla vidjeti prostor medu njima. — Zašto to nisi spomenuo negdje prije pet rundi? — upitala je Sloane ironično. Duboko udahnuvši da skupi hrabrost, udarila je čašicom o stol i popila piće te se zakašljala od pjene i mjehurića sve dok joj suze nisu navrle na oči. Ali morala je priznati daje čovjek bio u pravu. — Ovo je bilo puno bolje — rekla je kada je napokon mogla govoriti. — Ja sam na redu. — Kendall se nasmijala, dovoljno visoko i glasno da probije Sloanine bubnjiće. — Prvo pitanje. Sto je Samson rekao, gdje se nalazi? S obzirom na to što su sve popile, Sloane se čudila što su i dalje bile u stanju usredotočiti se na taj važan razgovor. Bila je dužna Kendall i osobno će joj donijeti kavu sutra kao znak zahvalnosti — ako bude mogla podići glavu s jastuka. Dvije su žene postigle prešutni dogovor. Kako bi izbjegle da se previše ne napiju, izmjenjivale su se u postavljanju pitanja, pa tako i u ispijanju rundi. Sloane nije mogla zamisliti kako bi se osjećala da je pila sama. Vjerojatno bi se do sada već onesvijestila ispod stola. Earl je slegnuo ramenima. — Samson nije rekao gdje je. A opet, on inače nikada ne govori puno. Nikada ni ne zove, pa sam se iznenadio što se javio — rekao je ponovno. Sloane je znala da se negdje krije poruka, ali bila je previše ošamućena da biju shvatila. Nagnula je glavu na stranu i istog je trena požalila što je napravila tako brzi pokret Kada joj se malo prestalo vrtjeti, prisilila se na razmišljanje. Samson je nazvao Earla, a nikada prije nije zvao. Pitala se je li uopće imao telefon prije eksplozije. — Zašto je zvao? — Sloane je pitala. — Plavuša još nije popila — rekao je Earl i nije htio od govoriti dok Kendall ne ispravi svoju grešku. Ernie je napunio Kendallinu čašu, a Sloane je uzdahnula, čekajući dok Kendall ne popije pa da izvuku još odgovor i od Earla. Čim je bio zadovoljan, odmah je u jednom gutljaju iskapio svoju čašicu i vratio se temi. — Samson je mislio da sam čuo za kuću i da se pitam je 1' mrtav. Sloane se trznula zbog ležernog načina kojim je Earl govorio, ali barem je Samson imao koga nazvati kada je bio u nevolji. Čak i ako Earl nije izgledao kao najsrdačnija osoba, bio je Samsonov prijatelj. — Naravno da nisam čuo dok mi nije rek'o. Pitao sam ga je 1' bi ja šta naslijedio ako odapne. — Nasmijao se na svoju bezosjećajnu šalu, a ona se stresla. — Samson je rek'o da me se ne tiče tko će dobiti njegov novac, ali kol'ko ja znam, ima obitelj koja će nasloniti... — Naslijediti, idiote — Ernie gaje prekinuo. I Kendall i Sloane su se nasmijale, ali Earl nije obraćao pozornost na njih, samo je mrko pogledao prijatelja. Sloane je analizirala Earlove riječi i pitala seje li Samson bio mrzovoljan kao i inače kada je odgovorio Earlu ili uistinu ima obitelj. Pitala seje li on ustvari mislio na nju. Trbuh joj se grčio od straha i nade, a ti grčevi nisu bili povezani s alkoholom koji je bio u njezinom organizmu. — Samson je reko da neću dobiti ni centa — Earl je nastavio. — Nema veze. Glavno da je starkelja živ. — Idem


Unatoč omamljenosti, Sloane je u Earlovom glasu čula naznaku privrženosti. Nije htjela povjerovati da si to samo umišlja. Nekoga je moralo biti briga je li Samson živ ih mrtav, a ona je morala misliti da je ovaj osoran starac pravi prijatelj njezinoga oca. Na kraju krajeva, svatko treba imati nekoga u životu komu je stalo do njega. Samson je zaslužio da ima barem to. U grlu joj se stvorila knedla i odjednom je osjetila snažnu potrebu za emocionalnom povezanosti s drugim ljudskim bićem. S nekim kome je stalo do nje. Pogled joj je zastao na Chaseu; susrela je njegov užareni pogled i zadržala se na njemu. Izraz lica još mu je uvijek bio mrzovoljan te je podigao ruku kako bi joj dao do znanja da ima još pet minuta. U očima mu se nedvojbeno mogla iščitati briga, a Sloane je znala da ju srce ne vara. Njemu je stalo. Do nje. Još se jače zamotala u njegovu košulju, osjećajući njezinu toplinu i prihvaćajući iznenadni nalet uzbuñenja kao prirodni odgovor na činjenicu da se zaljubila u njega. — Hej, curo. — Ernie je lupkao po boci na stolu. — Znaš li ti tko će naslijediti Samsona umjesto Earla? — pitao je, prekidajući Sloanine misli. Moj Bože, kakve su to misli bile. Ljubav? Zadrhtali je Alkohol je iskrivljavao stvarnost. Nije moguće da se zaljubila u Chasea Chandlera. Ili pak jest? — Hej? Bilo bi lijepo da odgovoriš. Dali smo ti sve odgovore koje si htjela, a ti nam nešto skrivaš. — Earl je prekrižio mršave ruke na prsima, nestrpljiv i uzrujan. — Ne znam kome bi Samson ostavio novac — rekla je Sloane. Što je potaknulo drugo pitanje. Je li Samson uistinu imao novca? Ako je, zašto je živio kao siromah bez prihoda? Uspjela je uperiti pogled u starce za stolom, jedine osobe koje bi imale odgovor na ta pitanja. — Čula sam da Samson nema obitelji. — Niti prijatelja u Yorkshire Fallsu — dodala je Kendall, koja je shvatila da mora izvlačiti svaku riječ od dvojice momaka. — To je zato što ima mene i Ernija ovdje. - Earl se potapšao po prsima, ponosan na vezu s prijateljem. Ernie se složio kimajući. — Ne treba nikog drugog. — I to je sve što ćemo reći dok ne popijete još. — Earl je popratio službenu izjavu ispijanjem alkohola. Sloane je znala da neće više popiti ni kapi, te je pogledala Kendall preko stola. Žena je odmahnula rukom, dajući do znanja da ni ona više ne misli piti. Prije nego što je Sloane smislila kako da se izvuče, braća Chandler stvorila su se za stolom. Rick se nakašljao, a Sloane je vidjela samo Chasea. Visok, crn, zgodan, bio je njezin spasitelj. Ustala je i to mu namjeravala reći. Zakoračila je prema naprijed, spotaknula se i pala mu u naručje. — Sranje. — Chase je zgrabio Sloane i obujmio ju rukama, dok je tijelom pridržavao njezinu težinu. Nježna i topla, fino je mirisala bez obzira na alkohol koji je popila i na dim u baru. Jako mu se sviñala, a potreba da ju zaštiti i da se brine o njoj bila je najjača koju je do sada osjetio. — Mislim da sam previše popila. — Hihotala je i naslonila se na njega. — Stvarno? Nikada to ne bih rekao. - U sebi je proklinjao to što je dopustio da ta epizoda traje toliko dugo. Rick je izvukao Kendall s mjesta na kojem je sjedila i zgrabio ju u naručje. Chase je mislio da mu brat neće razgovarati s njim neko vrijeme, dok se ne smiri. Chase je prebacio pozornost na starce. — U redu, dečki, vaša zabava je za večeras gotova. Ako čujete bilo što u vezi sa Samsonom, nazovite me. — Chase je i Earlu i Erniju dao posjetnicu. Nadao se da je barem jedan od njih neće izgubiti. — Tko bi rekao da će se toliki ljudi raspitivati o Samsonu? Mislio sam da ga samo mi toliko volimo. — Earl je odmahnuo glavom, a Sloane se sada držala za Chasea, previše ošamućena da bi shvatila koliko su važne Earlove riječi. Usne je priljubila na Chaseov vrat te ga je grickala baš ispod uha. Nije bilo lako usredotočiti se na potragu za Samsonom, kada ga je u trenu uzbudila. Njezine vlažne usne na njegovoj koži zapalile su mu osjetila i samo dodir njezinih ruku pokrenuo je takav vatromet da nije mogao vjerovati. — Traži li još netko Samsona? - nekako je uspio upitati. Ernie se ustao sa svoga mjesta. - Neku večer je bio ovdje neki muškarac i ispitivao nas je. — To niste spomenuli. — Sloane je živnula i podigla glavu s Chaseovog ramena. — Zašto mi niste rekli? — Zakoračila je naprijed, ali Chase ju je čvrsto držao. Ravnoteža joj sada nije bila jača strana.


— Jer

smo igrali Upitnik, a ti nisi postavila to pitanje. - Earl je odmahnuo glavom i zakolutao

očima. — Kako je izgledao? — Rick je pitao policijskim tonom. — Samson je ružan ko lopov, baš ko Ernie. — Earl je pokazao na prijatelja. — Nema razloga da budeš nepristojan. — Ernie se nadurio kao ženskica, ali se isprsio, kao da se sprema na tučnjavu. Chase je stisnuo zube, dok se Sloane pokušavala uspraviti i pratiti razgovor. — Idemo ispočetka. Kako izgleda muškarac koji se raspitivao za Samsona? — upitao je Chase koji nije imao volje za sprečavanje tučnjave. Ne sjećam se. A ti? — Earl je pitao Ernija. Odmahnuo je glavom. - Jok! Nije bio ljubazan i nije htio igrati biljar ni platiti piće. — Što znači da mu niste ništa rekli? — Chase je pretpostavio. — Točno. — Earl se nacerio. Tražeći po džepu, Chase je izvukao novčanicu od sto dolara koju je već pripremio. — Slušajte, dečki. — Ispružio je novac. — Vjerujem da ćete me nazvati, kada doznate nešto o Samsonu. Bilo što, razumijete? To znači da me nazovete iste sekunde kada netko doñe njuškati. - Mahao je zelembaćem Earlu pred nosom. — Vidi, vidi! - Starac je zgrabio novac. — Nazvat ću te čim Samson ovamo proturi nos. — Oduševljen sam — rekao je Chase ironično. — Ali ako saznam da nešto znate i da niste nazvali, moj brat policajac će vas uhiti zbog ometanja pravde - rekao je Chase prijetećim tonom. Ni Earl ni Ernie nemaju pojma daje takva mjera najvjerojatnije protuzakonita. A Rick je, koji je jednom rukom obujmio suprugu, drugom je diskretno pokazao futrolu prije nego što je ponovno jaknom prekrio pištolj. Earl je gurnuo novčanicu u džep od hlača i kimnuo da razumije. — Čeka nas partija — rekao je, očito u želji da se što dalje makne od Chasea i Ricka. Što je Chaseu odgovaralo. Ovaj put je pribjegao prijetnjama da bude siguran da starci neće nehotice izostaviti neku informaciju. U tom trenutku samo je htio da se Sloane otrijezni. Načuo je dijelove, ah ne i cijeli razgovor i nadao se da će se ona ujutro sjećati ostatka. S lica joj je maknuo nestašne kovrče. - Hajde, dušo. Vrijeme je da te vodimo kući. — Pa da besramno iskoristiš priliku? — Uhvativši ga nespremnog, priljubila se uz njegovo tijelo. Grudi su joj se zabile u njegova prsa, a donjim dijelom tijela pritisnula je njegov donji dio dok ga je sočno poljubila u usta. Zadnje što je htio učiniti bilo je maknuti ju od sebe, ali nije imao izbora. Skinuo ju je sa sebe i zagrlio tako da ju može izvesti van. — Znaš što — rekao je dok su slijedili Ricka i jednako pijanu Kendall prema vratima. — Hajdemo te staviti u krevet i ako još budeš raspoložena, razgovarat ćemo o besramnom iskorištavanju situacije. Chase je unio Sloane u kuću te ju je po stubama odnio u svoju spavaću sobu. Prošao je pokraj telefonske sekretarice koja je stajala na kuhinjskom pultu i vidio je da svjetluca crveno svijetlo. Nije ni pomišljao da će sada preslušati poruke. U naručju mu je bila nježna, podatna ženska i više od svega je htio biti s njom. Bila je vrlo podatna i potpuno mu se prepustila, a on je uživao u njezinom slatkom mirisu koji ga je uzbudio. Položio ju je na krevet, a ona se udobno smjestila na jastuku, a zatim ga pozvala prstom. — Želim čuti malo više o onome o čemu si rekao da ćemo razgovarati — rekla je promuklim glasom. — I ja ću ti rado reći. Nakon što mi kažeš što su ti Earl i Ernie rekli o Samsonu. — Htio je da mu kaže prije nego što zaboravi što je saznala. — Earl je rekao daje Samson ružan ko lopov — rekla je —Je li to istina? Pitao se umišlja li si ili je stvarno u njezinom glasu čuo ton izgubljene djevojčice dok je ispitivala o ocu kojeg nikada nije upoznala. — On je... — Chase nikada nije razmišljao o tome kako Samson izgleda i sada sije pokušavao stvoriti sliku u glavi. — Sijed je i obično je preplanuo jer puno vremena provodi vani. Voli vrtove


preko puta Normanovog restorana — rekao je, razmišljajući. — I još nešto. — Ispružio je ruku i pomilovao Sloane po obrazu. - Nije ružan ko lopov. Na usnama joj se pojavio nježan, zahvalan osmijeh i on nije mogao izdržati da se ne nagne i ne kuša te usne. Kao i uvijek, jedan poljubac nije bio dovoljan te je još jače prislonio usne na njezine. Uzdahnula je i jezikom spremno dočekala njegov jezik, primičući se bliže, a da nije prekinula dodir. Preuzevši kontrolu, legao je na leña i povukao ju na sebe. Ali ona se očito nije namjeravala samo tako predati te ga je otvorenim ustima ljubila po vratu i podigla mu je košulju kako bi mogla ponoviti erotično lizanje i grickanje i na prsima. Iznenada mu je polizala bradavicu, a zatim ju je zagrizla. Osjetio je vrućinu u preponama. — Dragi Bože. — Tijelo mu se izvilo i gotovo ju zbacilo s njegovih bedara. — Netko traži Samsona - rekla je, iznenada podignuvši glavu. — Odlično vrijeme da mi to kažeš, dušo. Čega se još sjećaš? Odmahnula je glavom. Čupavi pramenovi kovrčali su joj se oko lica, a šminka joj je odavno nestala. Izgledala je svježe i zdravo i dok ju je gledao, osjetio je kako ga obuzimaju osjećaji. — Earl i Ernie se ne sjećaju kako tip izgleda. Ali javio im se Samson i rekao da se zavukao na sigurno. U svakom zlu nešto dobro, je li tako? — Tako je. — Ima li netko u Yorkshire Fallsu tko bi ga primio? — pitala je puna nade. Raširio je ruke, znajući da nema odgovor koji može izvući iz rukava koji bi ju smirio. — Raina bi ga primila, ali očito bismo znali da joj se javio. Isto bi napravila i Charlotte, al i ona nije u gradu. Da ti barem mogu dati odgovore koje želiš čuti, ali ne mogu. — Onda mi daj nešto umjesto toga. Nije dvojio što je ona tražila i bio je i više nego voljan dati joj to što je željela. Dvaput su vodili ljubav, prvi put žestoko i brzo, a drugi put polako i nježno. Chase je zaspao sa Sloane u naručju i zvukom telefona u uhu.

DVANAESTO POGLAVLJE

Sloane je pokušala otvoriti oči, ali bolje bila prejaka. Bilo je nemoguće podići glavu. — Tko je unajmio orkestar bubnjeva? — promrmljala je s glavom zaronjenom u jastuk. — Mislim da si ti - odgovorio je poznati muževni glas. — Ja tebe poznam? — pitala je Chasea ironično, gotovo da nije mogla misliti zbog bubnjeva koji su joj odjekivali u glavi. Osjetila je kako krevet propada zbog njegove težine, dok je sjedao. — Poznavala si me sinoć. — Glas mu je bio promukao i primamljiv, a unatoč mamurluku, prekrasna toplina ispunila joj je trbuh. Svejedno, znala je da se ne smije pokušati nasmijati pa je umjesto toga uzdahnula. — Ne mogu vjerovati da sam toliko popila. — Earl ti nije dao izbora. Evo. Uzmi ovo — rekao je dok ju je okretao na leña i stavljao hladan oblog na čelo. Istog trena osjetila je olakšanje. — Mmm. Poslao te sam Bog, Chaseu Chandleru. — Zahihotao je. — Imam za tebe i vodu i aspirin. — Mislim da bih trebala pričekati nekoliko minuta prije nego što podignem glavu — mumljala je. — Koliko je sati? — Sedam. — Nadam se da se Kendall ne osjeća tako loše kao ja — rekla je, dok se jasnije prisjećala prošle noći.


Potraga za Samsonom bila je bezuspješna, ali srce joj je bilo ispunjeno sjećanjem na voñenje ljubavi s Chaseom. S muškarcem kojeg je htjela samo za sebe, ali istina je ipak bila surova. On nije želio isto to, a postojanje druge žene, po imenu Cindy, u njegovom životu samo je potvrdilo njemu slutnju. Sloane je Chaseu Chandleru bila samo usputna avantura dok im se putevi ne razdvoje. Ali nije željela da bilo tko ili bilo što stoji izmeñu njih. Sve dok joj je oblog pokrivao čelo i oči, nije ga morala gledati u oči i to je bio savršeni trenutak da ga pita. — Rekao si da nije jednostavno objasniti to sa Cindy, ah što smo duže zajedno, bez obzira koliko to bilo privremeno, to me više muči što imaš nekog drugog. — Završio sam sa Cindy. — Njegov je glas bio jasan i snažan te ju je zapanjio svojim priznanjem. Progutala je slinu. — Zašto? — pitala je, još uvijek ne otvorivši oči. — Mislim da je razlog očigledan. — Nagnuvši se naprijed, dodirnuo je njezine usne svojima. U tom trenutku, prisjetila se još nekih sinoćnjih dogañaja kao i razmišljanja o tomu kako se zaljubila u njega. Nije to bila pomisao koja je nastala u pijanom stanju, nego ona koja je nastala u srcu. Otvorivši usta, odgovorila mu je strastveno i požudno. Ali prekinuo ih je telefon, a Chase je uzdahnuo i zgrabio slušalicu s noćnog ormarića pokraj kreveta. — Chandler. Sloane je pričekala, a u glavi joj je još uvijek udaralo, baš kao i u srcu, ali sada zbog drugih razloga. Zaljubila se u ovog Chandlera, muškarca koji ne želi obitelj, koji ne želi budućnost s nekom ženom jer mu je bilo dosta odgovornosti. Živio je neuobičajenim životom i Sloane će morati platiti cijenu za to tako što će ga pustiti da proživi snove kada za to doñe vrijeme. — Mama je u bolnici? — Chaseov ju je glas trgnuo iz zamišljenosti. Raina je bolesna? Nije li Sloane to osjetila? Ali Rick i Chase su tvrdili da je to samo prevara, igra kojom ona želi postići da joj se sinovi skrase. Ali nije bilo tako, a ona je trebala ustrajati da on ozbiljno shvati Rainine tegobe. — Dolazim odmah — rekao je i zalupio slušalicu te se okrenuo prema Sloane. - Moram ići. To je već shvatila. - Što se dogodilo? — Mama je osjetila jake bolove u prsima usred noći te je pozvala hitnu. — Istina ga je ošinula svom snagom. Raina je prvo nazvala njega, ali on je bio zauzet nečim drugim. Zauzet sa Sloane. Po prvi put u životu, bio je previše zauzet da provjeri telefonsku sekretaricu i kad je telefon kasno navečer ponovno zazvonio, bio je preumoran da se javi. Obitelj je uvijek bila na prvom mjestu — do sada. I gle posljedice. Ustao je i posegnuo za hlačama. — Daj da idem s tobom. — Sloane je sjela na krevet i uzdahnula, te se uhvatila za glavu. — O Bože, bubnjar kao da se trajno nastanio u mojoj glavi. — Bolje bi mu bilo da ode sam kako bi se mogao usredotočiti. I sabrati. — Ostani. Nazvat ću i provjeriti kako si — obećao je. — Što se dogodilo? Mislila sam da su srčane tegobe tvoje majke lažne? — Rick kaže da su ovaj put stvarne. Njega je dobila i bio je ondje cijelu noć. — Zašto nije nazvao? — Nazvao je. — Zakopčao je hlače i obukao vestu. — Ali ja sam bio prezauzet da bih se javio. Ustuknula je, očito shvativši što želi reći. — Žao mi je. — Ništa strašno — lagao je. Već joj je ionako dao previše uvida u svoje osjećaje. Ovaj put morao se obuzdati. Uzeo je ključeve. — Prespavaj, a ja ću te izvijestiti kada budem saznao više. Kimnula je. Ako je bila povrijeñena njegovim povlačenjem ili pogoñena njegovom potrebom da ju isključi, nije to pokazala. A iako je imao jaku potrebu da učvrsti svoju obranu i isključi ju, dio njega žudio je za emocionalnom reakcijom, koju se jako trudio ne pokazati. Htio ju je zagrliti i htio je da i ona njega zagrli prije nego što krene u bolnicu. No, umjesto toga, mahnuo je i izašao. Vrata su zalupila za Chaseom kada je izašao, a ubrzo se čuo zvuk motora kamioneta. Zatim je uslijedila tišina. Ugasio se nježni plamen nade koji je proplamsao u Sloane kad joj je Chase priznao da je prekinuo sa Cindy. Povukao se i nije joj bio potreban neurokirurg da shvati zašto. Poznavala je braću Chandler manje od tjedan dana, ali već je shvatila njihov obiteljski kodeks časti. Obitelj na prvom mjestu. Uvijek. A Chase je sinoć prekršio taj kodeks. Zanemario je telefon jer je bio previše zauzet sa Sloane. I sada se osjećao krivim. Vjerojatno će se zauvijek osjećati krivim


zbog toga. Bilo bi joj bolje da se usredotoči na svoj život i svoje probleme i ostavi Chasea Chandlera i njegovu obitelj na miru. Podigla je slušalicu i nazvala pomajku. Iako nije bila jutarnji tip, Madeline se ipak javila nakon što je jedanput odzvonilo. — Halo? — Bok, mama. — Sloane, dušo, hvala Bogu. - U Madelininom glasu čulo se olakšanje. — Morala sam čuti tvoj glas. U Sloaninu grlu zastala je knedla, te je osjetila čežnju za domom koju nije očekivala. Unatoč lažima, voljela je svoju obitelj. To je bila istina koja joj je postala jasnija dok je boravila u Yorkshire Fallsu. — Dobro sam. I ja sam morala čuti tvoj glas. — Zaprepastila se kada joj je pukao glas i kada se slomila i počela plakati. — Jesi li pronašla Samsona? — upitala je Madeline, a glas joj je bio prožet brigom. — Plačeš li zbog toga? Sloane je odmahnula glavom i odgovorila: — Ne, nisam ga pronašla. Otišao je nakon eksplozije, ali kako kažu ljudi ovdje, čudan je i zato ne čudi njegovo ponašanje. — Obrisala je oči. Budući da i dalje nije htjela da Madeline sve zna, svoja je objašnjenja svela na minimum, kako bi ju zaštitila. —Je li se tata uzrujao zato što sam došla ovamo? — Ako je Michael Carlisle bio zabrinut za Sloane, možda je poslao nekoga tko bi prvi pronašao Samsona, što bi moglo objasniti tko je bila osoba za koju je Earl rekao da je došla tražiti Samsona. — Nije. Razumije da je ovo nešto što moraš učiniti. Sloane je zagrizla donju usnicu. — A kampanja? Kako ide? Frank i Robert sigurno su zatrpani poslom, sada kada su javno obznanili da se tata kandidirao za potpredsjednika. — Sloane je spomenula Michaelovog voditelja kampanje nadajući se da će Madeline nehotice odati neku korisnu informaciju. Ipak je Frank bio taj koji je prijetio Samsonu. Taj koji ima najviše izgubiti, odmah poslije Michaela, ako kampanju prekine netko poput Samsona Humphreyja. — Ustvari, Frank je stalno na sastancima otkako je Robert otišao iz grada — Madeline je rekla. — Sada je otišao iz grada? Na vrhuncu kampanje i svih uzbuñenja? — upitala je Sloane, pokušavši zvučati iznenañeno. — Hitan obiteljski slučaj. Tu se ništa ne može, znaš. — Madeline je uzdahnula. Uslijedila je dugačka stanka, a onda je iznenada opet uzdahnula: — Ne misliš valjda da traže Samsona kako bi se pobrinuli da drži jezik za zubima? — Ne! Mislim, naravno da ne. Samo mislim daje Samson stari čudak koji je nestao. A ako Robert kaže da ima hitan obiteljski slučaj, sigurna sam da je tako. — Ako je Robert u Yorkshire Fallsu, sigurno će se pobrinuti da ga ne vide. — U redu — rekla je Madeline, iako nije zvučala ni malo smirenije. — Barem znam da imaš nekoga tko brine o tebi. — Što me dovodi do sljedeće točke. Kako si mogla pitati Chasea Chandlera da mi bude tjelohranitelj? — pitala je, pozivajući pomajku na red zbog zaštitničkog odnosa prema njoj. — Učinit ću sve što je potrebno da zaštitim obitelj. Chase je dobar čovjek, Sloane. — Reci mi nešto što ne znam. — Slažete li se vas dvoje? — Madeline je upitala s tonom punim nade. Ima mnogo toga zajedničkog s Rainom Chandler, pomislila je Sloane. — Čovjek se navikne na njega — rekla je, namjerno izbjegavajući odgovor. Madeline se nasmijala. — E pa i to je nešto. Hoćeš me nazvati ako me budeš trebala? — Hoću — obećala je Sloane. Poklopila je slušalicu i zurila u telefon, a misli su joj se vraćale na Chaseovo povlačenje. Kvragu i taj muškarac i njegovi dvosmisleni znakovi. Da, odbacio ju je, ali takoñer je vidjela kako mu oči postaju tamnije zbog potrebe za njom; čula je kako stenje dok je bio duboko u njoj. Nijedan muškarac nije mogao glumiti tako duboke osjećaje. A da ne spominje to što je prekinuo sa Cindy. Jednostavno ga ne mogu razumjeti, pomislila je Sloane dok je ustajala iz kreveta. Unatoč strašnoj glavobolji zbog prošle noći, misli su joj se počele bistriti. Morala je pronaći oca i započeti nov život. A možda će Chase Chandler biti dio njega. Chase je pokucao jedanput te polako otvorio vrata maj čine bolničke sobe. Ovaj put primili su ju usred noći, umjesto da su ju s hitne poslali kući. Osjećao se krivim za zanemarivanje vlastite obitelji.


Bio je zauzet sa spajanjem Sloanine obitelji umjesto da je obratio pozornost na ono što ga veže s vlastitom obitelji. — Mama? — tiho je rekao Chase, u slučaju da Raina spava. — Uñi - rekao je Rick, koji je sjedio na stolici u kutu velike sobe. Chase je ušao te je počeo proučavati sobu. Zidovi su bili obojani pastelnim bojama, a sa stropa je visio televizor. Ton je bio stišan, a na ekranu je svjetlucala slika. A Raina je ležala u jedinom krevetu u sobi. Vjerojatno se Eric pobrinuo da ima privatan smještaj i da ima izvrsnu njegu. Otvorila je oči istog trena kada je Chase polagano sjeo na rub kreveta. Podigao je njezinu ostarjelu ruku i držao je. — Kako si? — Mnogo bolje - rekla je Raina, te se naslonila na jastuke. - Stvarno ne mogu vjerovati — promrmljala je, s izrazom žaljenja i brige u očima. — Što ne možeš vjerovati? — upitao je Rick, miješajući se, kao i uvijek. — Da Chase napokon ima društveni život? — Pogledao je prema Chaseu i namignuo, bilo je očito da ih pokušava oraspoložiti. Raina se nasmijala. — Pusti brata na miru. Smije se seksati, a da ti to ne prokomentiraš. — Prekrižila je ruke na grudima, a izrazom lica i tonom dala je Ricku do znanja da ne želi više čuti ni riječi o tomu. Kao daje Rainin prijekor ikada zaustavio Ricka. A ona je komentirala njegov seksualni život. Uzavrela vrućina jurnula mu je u lice. — Dakle, mislim da je vrijeme. A ti? — Rick se protegnuo i postavio pitanje u pravi čas. Chase je uzdahnuo. — Radije bih razgovarao o maminom stanju. — A ne o tome što si ti radio nakon što si doveo Sloane kući? — šalio se Rick. Čak ni zadirkivanje srednjeg brata nije moglo ublažiti njegov osjećaj krivnje. — Mama će biti dobro — napokon je rekao Rick; očito je na Chaseovom licu uočio uznemirenost. Raina se složila stiskanjem ruke. — Dobro sam. Ali, Chase, ovaj... incident nema veze s onim prošlim. Pocrvenjela je i bilo je toliko očito da joj je neugodno pa se nije mogao natjerati da joj kaže što misli o njezinoj predstavi. — Znam, mama. I neka to bude iza nas, može? Sada je važno tvoje zdravlje i da se pobrinemo da se stanje ne pogorša. — Nagnuo se prema njoj, podbočivši se laktovima na pokrivač i ne puštajući joj ruku. Raina je trepnula. - Kako to misliš znaš? - Pogled joj se s Chasea prebacio na Ricka. - On zna? pitala je srednjeg sina. Rick je kimnuo. — Mislio sam se suočiti s tobom zbog ovoga nakon što sam se vratio iz Washingtona, ali Sloane je uskočila i situacija je izmaknula kontroli — rekao je Chase. — Ali sada je sve prošlo. Ponovno znam što mi je važno, a što nije. - Koja je dijagnoza? — pitao je jer je bio spreman na najgore, a nije htio otkriti svoju zabrinutost. — Angina. Očito u srce ne dolazi dovoljno krvi, a kada se napreže, javlja se bol. Chase je kimnuo i doživio je deja vu kada je čuo objašnjenje te srčane tegobe, baš kako mu je Raina jednom objasnila njezinu posljednju »epizodu«. Sada je shvatio da je odavno trebao shvatiti da majka glumi. Raina mu je davala dovoljno znakova, znakova koje niti jedan od njezinih sinova nije shvatio jer im je samo bilo stalo da njoj bude bolje. — Chase, uistinu moramo razgovarati o tome što sam na pravila tvojoj braći i tebi. — Raina je trepnula, a suza joj se otkotrljala niz obraz. - To je bilo tako pogrešno. Srce mu se stisnulo zbog njezinog priznanja. - Imamo puno vremena za razgovor, obećajem. Sada želim da štediš snagu tako se možeš oporaviti. — Poljubio ju je u obraz i ustao. — Volio bih pronaći Erica da mi podrobno objasni kako dalje. — Vratit će se za nekoliko minuta. Rekao sam mu da sam te dobio, a on je rekao da će razgovarati sa svom trojicom o tome kako dalje. — Rick je podigao ruku i pogledao na sat. — Roman i Charlotte će doći do večeri, a Eric je rekao da onda svi zajedno možemo ponovno razgovarati. — Mene puštaju danas poslijepodne — dodala je Raina. — Dobro. — Ako ju puštaju kući, onda nije tako strašno, pomislio je Chase. — Gdje je Sloane? — pitala je Raina. — Doma je, liječi mamurluk, kao Kendall, rekao bih - rekao je Rick, a u glasu mu se čula uzrujanost zbog onoga što se dogodilo sinoć.


— Ma daj. Nijedna od njih ne pije — rekla — A kako ti znaš što Sloane radi, a što ne?

je Raina. — pitao je Chase. Raina je raširila ruke na jednostavnom pokrivaču. — Dobro sam ju pročitala. Ona je prekrasna, uzorna žena i ona to ne bi napravila — rekla je Raina sa sigurnošću. — Savršen materijal za snahu? — Rick je nastavio Rainin očiti tijek misli. Njezine zelenkasto-smeñe oči zasjale su od oduševljenja. - Pa, sada kada si to spomenuo... — Nisi li se zbog takvog načina razmišljanja zapravo uvalila u nevolje? — pitao ju je Chase. Slegnula je ramenima. - Dva manje, mladiću. Zar stvarno misliš da ću odustati od ideje da se skrasiš i da budeš sretan poput tvoje braće? Moje metode možda su bile neuobičajene, ali motivi su mi bili čisti. Zastenjao je. Toliko o nadi da će Raina zbog narušenog zdravlja odustati od pothvata da ga oženi. — Ne želim razgovarati o tome. — Zato sada znaš što ti je na prvom mjestu? — pitala je. Na brzinu je kimnuo. — Tako je. Napućila je usne i uzdahnula, što je odavalo da je uzrujana. — Da si uistinu posložio prioritete, ne bi bio ovdje sa mnom, sada kada znaš da sam dobro. Točno je znao na što cilja, a bio je nemoćan u zaustavljanju ovog razgovora. — Gdje bih bio? — pitao je ravnodušno. — Bio bi sa Sloane. Rick se počeo smijuljiti, čak se nije ni potrudio prikriti smijuljenje nakašljavanjem ili nečim sličnim. — Sloane se može snaći sasvim dobro i bez mene — promrmljao je Chase. — A zašto bi se trebala snalaziti bez tebe? — pitala je Raina. Majka ga je pogledala poprijeko, a taj ga je pogled podsjetio na doba kada je kao dijete bio uhvaćen da radi nešto loše. A to doba brzo je završilo, onda kada je preuzeo ulogu glave obitelji Chandler. — Znači, mogu te odvesti kući? — To može i Eric. Čak i Rick ide kući svojoj ženi, zar ne? Rick je kimnuo. — Nego šta! Nakon što Chaseu očitaš bukvicu u vezi njegovog života. — S podrugljivim osmijehom na licu, naslonio se na zid, očito uživajući u Chaseovim mukama. — Tornjaj se, mali. Želim razgovarati s tvojim bratom. — Šteta. Prepustit ću zabavni dio — rekao je Rick. — Sada si savršeno oponašao sam sebe kada si bio mali — rekao je Chase, prisjećajući se dana kada su on i njegova majka vodili ozbiljne razgovore koje njegova mlada braća nisu smjela čuti. Samo što je danas tema razgovora bio Chaseov ljubavni život. — Chase je upravo otkrio problem. Proveo je previše vremena u ulozi vašeg roditelja, a premalo u uživanju u vlastitom životu — Raina je rekla jasno. — To nije prirodno. Chase se iznenadio. Zaprepastio se što je Raina shvaćala da njegov život nije bio normalan. — Nećemo o tome. - Nije htio tako duboko zaroniti u svoju psihu. — Hoćemo. Predugo sam zanemarivala tvoje potrebe — rekla je Raina odlučnijim tonom nego ikad. — Brišem odavde prije nego što se usredotoči na moje potrebe — Rick je mrmljao dok je kretao prema vratima. — Kukavico — Chase je viknuo za njim. — Bolje biti kukavica nego tema mamine analize. Vidimo se kod kuće večeras. Kendall i ja ćemo donijeti večeru, tako da ti ne padne napamet kuhati — upozorio ju je, a zatim joj je poslao pusu i nestao kroz vrata. Chase se suočio s majkom i na taj se način suočio s prošlosti. Izgledala je krhko i blijedo, baš kao i neposredno nakon očeve smrti. Tada je osjećao koliko je bila ovisna o njegovoj pomoći i nije dugo oklijevao. Tu je istu potrebu vidio i sada. Njegove želje i potrebe nisu bile bitne. Ne u trenutku obiteljske krize. A unatoč tome što ju danas puštaju, Rainino zdravlje bilo je prava obiteljska kriza. Odglumljena ili ne, prošli put je potaknula svu trojicu sinova da bacaju novčić, a to je promijenilo Romanov život. Iako je Chase shvaćao ozbiljnost situacije, ovaj put nije namjeravao dopustiti Raini da manipulira njime. — Mama, vrijeme je da promijenimo temu.


— Nakon

što kažem što želim. Znajući da će ona reći što želi bez obzira na sve, smjestio se u stolicu u kojoj je sjedio Rick. — Slušam. Raina se okrenula prema prozoru, što je Chaseu omogućilo da bolje prouči majku. Ostarjela je, ali je i dalje zadržala ljepotu koju je imala u mladosti. Zadržala je i mudrost i srce koji su ju vodili da čini impulzivne stvari kako bi zaštitila obitelj. Chase nije mogao zamisliti svoj život bez nje. — Puno sam griješila — napokon je rekla Raina. — To što sam glumila bolest nije bilo lijepo. Ali to nije moja najveća greška. Chase se nije mogao suzdržati; nasmijao se. — Oprosti, ali svim se silama trudim naći veću — rekao je. — Ah, ali ja znam. To što sam ti dopustila da preuzmeš ulogu roditelja kada ti je umro otac. To je bila greška koju nikada neću moći ispraviti. — Uzdahnula je, polako okrećući glavu prema njemu. Vidio je koliko joj je teško pogledati ga u oči, ali nije shvaćao zašto. — A što si drugo mogla? — Za početak, mogla sam te poslati na fakultet. Ja sam mogla voditi novine, na primjer. Odgojiti tvoju braću kao samohrana majka da se ne oslanjam na tebe, jer ti si bio još samo dječak. — Odmahnula je glavom, a on je bio zaprepašten kada je vidio da su joj iz očiju potekle suze. — Ja sam bio i više nego sposoban izaći na kraj s tim — podsjetio ju je, ne znajući kako bi je smirio. Pred ženama i suzama uvijek je bio bespomoćan. Što je, kako je sada shvatio, vjerojatno bio razlog zašto je tako brzo preuzeo ulogu roditelja kada mu je otac umro, te nije dao Raini priliku da sama odluči ili da se pobrine za njihovu budućnost. Vidio se kao glava obitelji i ponašao se sukladno s tim. Ali na taj im je način zatvorio različite puteve. — Što je bilo, bilo je, mama. — Slažem se. — Izvukla je maramicu iz kutije koja je stajala na stoliću i obrisala oči. — Ali budućnost ne mora biti preslika prošlosti. Želim da to shvatiš. Uštipnuo se za hrbat nosa, pitajući se kako da objasni. - Ne kajem se ni zbog čega. Imam odličan život. Imam odličnu obitelj. Pa što ako se odreknem nečega? Tko se danas ne žrtvuje? — pitao je. — Ali ovo je moje vrijeme i namjeravam ostvariti svoje snove. — Drago mi je. Majčini su se obrazi malo zarumenili, a on je osjetio olakšanje. Očito ga je shvatila i neće se više brinuti za njega, kada bi se trebala brinuti samo za sebe. — Samo pazi da shvatiš dvije stvari — nastavila je Raina. — A to su? — Pazi da ti snovi nastaju u sadašnjosti, da ne dolaze iz prošlosti. I prihvati razliku izmeñu pomaganja u odgoju tvoje braće, koji su već bili gotovo odrasli gnjavatori, i podizanja vlastite obitelji. — Smijala se, ali joj je glas zvučao ozbiljno. Željela je da se oženi i da ima djecu. To se nije promijenilo. — Čujem te, mama. — Ali ne slušaš, zar ne? Život je kratak. Proći će pored tebe prije nego što budeš svjestan, a ako dopustiš da Sloane ode iz tvog života, požalit ćeš. Ne želim da — nakon svega što si učinio za nas požališ. Odmahnuo je glavom. — Ne žalim. Nikada se ne osvrćem. — No svejedno nije htio da mu majka i dalje gaji nadu da se želi skrasiti kao Rick i Roman. — Ali na meni je da odlučim o svojoj budućnosti, i kao što sam rekao, posložio sam si prioritete. — U stilu Chandlera — čuo se poznati ženstveni Sloanin glas s vrata. — Obitelj uvijek, djeca nikad — rekla je u šali, parafrazirajući riječi koje je izrekao kada su prvi put vodili ljubav. Zaštita uvijek, djeca nikad. Chase se okrenuo i vidio kako Sloane stoji u sobi, s usiljenim osmijehom na prekrasnom licu. Nakon svega što su prošli zajedno, dobro ga je poznavala. Iako ju njegove riječi i misli ne bi trebale iznenaditi, vidio je da je rastresena. Utroba mu se stegnula, jasno mu dajući do znanja da ju ne želi razočarati. Rukom je prošao kroz kosu, zatim je ustao te joj prišao kako bi ju uveo u sobu. — Što ti radiš ovdje? — pitao je, ne mogavši suspregnuti osmijeh. Samo kada ju je pogledao, blijedu zbog sinoćnjih tegoba, ali svejedno prekrasnu, bilo mu je lakše i bio je sretniji nego što si je smio dopustiti, budući da mu je majka ležala u bolnici.


— Došla sam vidjeti kako je Raina,

naravno. — Sloane je prišla krevetu i izvukla ružičastu ružu na kojoj je bio pričvršćen balon s natpisom BRZO OZDRAVITE, koje je držala iza leña. — Htjela sam donijeti bombonijeru, ali sam mislila da bih prvo trebala razgovarati s doktorom. — Tako si draga. — Raina je blistala dok je uzimala Sloanin dar. Sudeći po svemu, ona je dala srce Sloane Carlisle, baš kao i Chase. Jedina razlika bila je ta što je Chase znao kako se žena poput Sloane, sa svojim željama i potrebama, neće uklopiti u njegovu novo pronañenu životnu slobodu. Njegov instinkt od jutros bio je ispravan. Najbolje će biti da je drži na odstojanju i da se povuče. — Namjeravam jesti čokoladu dok ne umrem — što neće biti skoro. Imam još puno toga proživjeti — rekla je Raina. - Želim izaći odavde. Chase se nasmijao. — Vidio sam Erica kako prolazi i maše. Pretpostavljam da će trebati još otprilike sat vremena da potpišeš papire i da te otpuste. — Dobro. A do tada, vas dvoje krenite i ostavite me da mirujem. Voljela bih odspavati. Zažmirila je i nakrenula glavu, kao da je već bila u carstvu snova. Chase je zakolutao očima. — Tako je prozirna — rekao je Sloane. Ona se nasmijala i oraspoložila ga. — Znam. Ali je dobronamjerna i baš je draga. Raina se nakašljala, no i dalje je žmirila. — Uglavnom, htjela sam ti reći da namjeravam otići do veterinara i vidjeti kako je Samsonov pas. Bi li bilo u redu da ga dovedem k tebi? Znam da puno tražim, ali grozna mi je pomisao da tamo bude sam, a ja bih se mogla brinuti za njega i... — Chase voli pse — rekla je Raina iz kreveta. — Pa ti bi trebala spavati — Sloane i Chase su joj rekli uglas. Raina se samo nasmijala. — Dvije duše, jedna misao. Supružnici si nadopunjuju misli. A isto vrijedi i za parove koji bi se trebali... Sloane nije mogla suzdržati smijeh, i time je prekinula Rainin očekivani završetak. — Idi spavati — odrješito je rekao Chase prije nego što mu se majka ponovno uplela. — Možeš dovesti psa k meni — rekao je Sloane. - Samo pitaj doktora Sterlinga da nam da hranu i reci mu da ću poslati ček kojim ću pokriti troškove. — Vidiš? Glumi grubijana, a u duši je dobar kao kruh — Raina se umiješala. Sloane je ispružila ruku i pomilovala ga po obrazu. — Baš, jel da? Njezin nježan dodir prodro je kroz njegovu kožu i zagrijao ga. Umjesto da je uživao, bio je nervozan. Ako joj dopusti, ova bi mu žena mogla uništiti snove da napokon živi život za sebe, da nikome doma ne mora polagati račune, da je pred njim samo karijera. Nije mu bilo jasno zašto ga cilj koji mu je godinama davao snagu čini praznim i hladnim, ali nije sada namjeravao brinuti zbog toga. Chase je donio odluku. Načinio je korak unatrag tako da se našao izvan Sloaninog dosega. Sloane je odmah osjetila njegovo povlačenje. A budući da je čula razgovor izmeñu majke i sina, Sloane je shvatila da su Chaseovi postupci namjerni. Raina je htjela da se skrasi sa Sloane, a Chase nije htio biti bezvoljna šahovska figura u njezinoj igri. Neće žaliti. Neće se osvrtati. Tako je sam rekao. Nije imala izbora, morala je pronaći Samsona, srediti kaos u koji se njezin život pretvorio i krenuti dalje. Obratila se Chaseu, odlučna da odigra hladno kao on. — Mogu i sama platiti za Samsonovog psa, no hvala na ponudi — rekla je službenijim, rezerviranijim tonom nego prije. Je li si umislila ili se trgnuo zbog njezinog hladnog tona? — Dobro, bez obzira tko će platiti, Chase može ići s tobom. Ovdje više nema što raditi. — Raina je zamahnula rukom, ignorirajući iznenadno hladno ozračje. — Ne idem. Ne dok od liječnika ne čujem točno što ne valja i o čemu moramo voditi računa ubuduće. — Čvrsto je prekrižio ruke, a Sloane je imala osjećaj daje to napravio više kako bi ju isključio nego nešto dokazao majci. — To je smiješno — rekla je Raina. Podigao je obrvu. — Stvarno? Jednom si me nasamarila, mama. Ovaj put ću čuti sve iz liječnikovih usta. Namrštila se i napućila usne zbog očitog neslaganja, a zatim se obratila Sloane. — Uglavnom, prije nego što odeš do veterinara, barem prvo nazovi doktora Sterlinga da budeš sigurna da je u ordinaciji. Ljudi u ovom gradu iskorištavaju njegovu dobru narav i očekuju da doñe u kućne posjete,


umjesto da svoje životinje odvode k njemu. - Raina se igrala sa žicama koje su je spajale s monitorom. — Želim izaći odavde — ponovno je promrmljala. — Još malo. - Chase je kimnuo prema telefonu. — Mama je u pravu. Prvo nazovi veterinara. Sloane se nije sviñalo da joj Chase takvim hladnim tonom govori što da radi, ali mogla je prepoznati dobar savjet kada bi ga čula, pa je prišla stolu i uzela telefon. Nakon što je okrenula broj koji joj je Raina dala, slušala je, a zatim ravnodušno poklopila. — U pravu ste. Javila mi se telefonska sekretarica. — Vidiš? — Raina se nasmiješila, očito sretna što je bila u pravu. — Sada možeš ostati tu s nama. - Potapšala je rub kreveta pozivajući Sloane da joj se pridruži. Nasmiješila se starijoj ženi. — Iako bih voljela ostati, moram otići nešto obaviti. — Osim toga, Chase očito nije želio ili nije smatrao potrebnim da ostane. — Kamo? — Raina je pitala. — Ne tiče te se — rekao je Chase. Sloane je nakašljavanjem prikrila uzdah zaprepaštenja, zatim je prišla njegovoj majci provukavši se izmeñu njih te ju je potapšala po ruci. — Hvala što ste me pozvali da ostanem. Idem vidjeti nekadašnju majčinu kuću — obavijestila je Rainu i ljubazno se nasmiješila. — Imam adresu koju ste mi dali. — Jao, draga. Stvarno ne bi trebala ići sama. — Zašto ne? - i Chase i Sloane upitali su istovremeno. Sloane je samo znala da želi izaći iz bolnice i pobjeći od proturječnih osjećaja. Bilo je očito da Chase želi da ode. Stalno ga je podsjećala na to da je zbog nje ostavio majku na cjedilu, a to ga je boljelo. Nije si dopuštao imati potrebe i želje koje bi bile ispred njegove obitelji. Udahnula je i ispravila ramena. Dobro onda, to je njegov problem. Željela je ljudsko biće u svom životu. Osim toga, bila je previše zaokupljena potragom za ocem. Nije svojim problemima morala dodavati još i Chaseove. Iako je željela. Raina je coktala jezikom, kao da ih oboje želi kazniti. - Zato što se radi o emocionalno važnoj situaciji, a Sloane se ne bi smjela sama suočiti s prošlošću. — To je majčina prošlost. Moja je samo neizravno. — Sloane je slegnula ramenima prisiljavajući se ne pokazati osjećaje, barem dok ne izañe iz sobe. - Bit ću dobro. Raina je ljutito uzdahnula. — Ali Chase mi ovdje nije potreban. Uputio joj je oštar pogled, zatim se naslonio na pomičan poslužavnik koji je zamijenio noćni ormarić te joj se još približio. — To je još bolji razlog da ostanem. — Chase je u pravu — Sloane je rekla kroz stisnute zube. Nije željela ništa što joj on nije htio dati. — Neće biti zadovoljan dok ne čuje da ćete biti dobro i ja mu to ne zamjeram. Ja ću se pozabaviti s obiteljskim tajnama, pokušati pokupiti psa i zatim se vratiti k Chaseu. Nadam se da će nas nazvati Earl ili da ćemo ući u trag Samsonu tako da mogu ovdje sve riješiti i vratiti se u Washington. Pomaknula je ručku torbice još više na rame. — Ne želim nikome smetati. — Gluposti. — Raina je odmahnula rukom. — Nikome ne smetaš. Ali ako uñeš u trag Samsonu, obavezno nazovi Chasea ovdje ili kod mene — rekla je neumoljivim tonom. — Ne mogu vjerovati da ovo govorim, ali slažem se s majkom. Ako se nešto pojavi, nazovi. Tko god traži Samsona, neće oklijevati. — U Chaseovom tamnom pogledu zasjala je zabrinutost, tračak žudnje koju nije mogao skriti. Ali žudnja nije bila dovoljna, ne bez njegove volje da nešto poduzme. — Ne brini — Sloane je rekla i bezbrižno mahnula glavom. — Mogu sama paziti na sebe. Cijenim sve što je tvoja obitelj do sada napravila za mene, ali sada imaš važnije brige. Nakon što je skupila preostalu snagu, otišla je kao da joj muškarac u sobi ništa ne znači. Nije joj preostalo ništa drugo osim prihvatiti to, ako se on ne pomiri sa svojim unutarnjim razmiricama; morala se osloniti na vlastite snage. Kao što je to činila često puta u životu. Ali sada, kada je upoznala Chasea, u tim okolnostima osjećala se puno usamljenije.


TRINAESTO POGLAVLJE

Sloane je bila hrabra do trenutka kada se zaustavila pred starom majčinom kućom. Kada je izlazila iz auta, koljena su joj klecala i počela je drhtati. Sve bi dala da je Chase pokraj nje, ali njega su trebali na drugom mjestu, a ona mu nije zamjerala što provodi vrijeme s obitelji. Zar nije ona ovdje zato, da nauči više o svojoj obitelji? Iako nije bila sigurna sto će otkriti. Zapuhao je hladni jesenski povjetarac, od čega joj je srce jače zakucalo, a adrenalin prostrujao tijelom. Još se jače zamotala u džins jaknu i usredotočila na kuću dok joj se približavala. Stara kuća u kolonijalnom stilu djelovala je uredno. Budući da su se djeca igrala vani u dvorištu i da je na trijemu visjela američka zastava, Sloane je zaključila da kuća uživa i ljubav. Nije htjela uplašiti djecu koja su se igrala odozada u dvorištu pa je pokucala na vrata kako bi tražila dopuštenje da ude u dvorište. Neka žena je otvorila. — Mogu li vam pomoći? — Obrisala je ruke od traperice i naslonila se na dovratak. Kako se našla licem u lice s vlasnicom, ženom s kratko podšišanom frizurom, lakiranim noktima i ljubaznim osmijehom, Sloane nije bila sigurna odakle da počne. — Ovo bi moglo zvučati smiješno, ali moja je majka ovdje odrasla i... Pa, zanima me mogu li malo pogledati? Žena se nasmiješila. — Ne vidim razloga zašto ne biste mogli. — Još je jače otvorila vrata. — Uñite. - Zakoračivši unatrag, pustila je Sloane unutra. — Ja sam Grace McKeever. — Sloane Carlisle — rekla je, odlučivši da će govoriti istinu. Gledala je tapete s cvjetnim uzorkom te podove i namještaj od tamnog drveta. Imala je osjećaj da je kuća nedavne obnovljena i da se dosta promijenila otkako je njezina majka ovdje živjela. — Koliko dugo živite ovdje? — pitala je ženu. — Oko osam godina. Kako sam shvatila, ova je kuća promijenila mnogo vlasnika. — Pokazala je na prostrano predvorje ispred kružnog stubišta koje se nalazilo ispred njih. Nisam sigurna što tražite, ali slobodno razgledajte. Gostoprimstvo maloga grada, pomislila je Sloane, a ispunio ju je topao osjećaj. Ipak je odmahnula glavom. — Hvala vam. — Sloane ne zna koja soba je bila majčina. — Samo bih htjela vidjeti kućicu na drvetu u dvorištu. Jako bih to voljela vidjeti, ako nemate ništa protiv. Grace se nasmijala i zataknula kosu iza uha. — Naravno da nemam. Moja djeca provode puno vremena ondje. Doñite, pokazat ću vam. — Provela je Sloane kroz kuću, u kuhinju i zatim kroz klizna staklena vrata koja su vodila u stražnje dvorište. Dvorište je bilo prostrano i Sloane je mogla zamisliti kako se njezina majka igrala ondje dok je bila dijete. Ili možda nije, s obzirom na strogi odgoj i pravila koja je nametnuo njezin djed. Ali nije se mogla poreći činjenica da su sada ondje bile dvije tinejdžerice, koje su hihotale i smijale se i vjerojatno razgovarale o dječacima. Baš kao što su Jacqueline i Raina razgovarale o muškarcu kojeg je Jacqueline voljela. O muškarcu po imenu Samson. O njezinom ocu. — Cure, vrijeme je da Hannah ide kući — povikala je Grace. — Mogu li ostati, Grace, molim te? Nazvat ću Kendall i ona će reći da mogu. Ona ionako ne zna kuhati i ja bih više voljela jesti ovdje. — Lijepa plavokosa djevojčica s puno šminke dotrčala je do nje. Sjetivši se imena koja je čula u razgovoru, Sloane je znala da je pred njom Kendallina sestra, Hannah. Njezini živahni pokreti podsjetili su Sloane na njezine sestre blizanke te se morala suzdržati da se ne nasmije. Jednako lijepa brineta pojavila se pokraj Hannah. — Hajde, mama. Ima dovoljno hrane za još jednu osobu. Grace se iznenadila. — A ti to znaš jer...? Si pomogla kuhati? — upitala je sarkastično. — Zato što uvijek puno skuhaš. A osim toga, Hannah ne jede puno, zar ne, Hannah? — Ne. Časna riječ. — Kendallina sestra podigla je ruku u zrak. — Danas idemo s tvojim ocem na večeru kod Normana, a Hannah nam se može pridružiti. Kendall te može tamo pokupiti ili ću te ja ostaviti kada se budemo vraćali kući. Samo nazovi i provjeri slaže li se s tim.


— Super, — Hvala,

mama, hvala! Grace. Djevojčice su otišle prije nego što je Sloane dobila priliku predstaviti se. — Oprostite. Kada bih barem mogla reći da se inače pristojnije ponašaju, ali tinejdžerice su i misle samo na sebe. — Zacrvenjevši se, Grace se nasmijala kao da se ispričava. — Nema problema. Ja imam sestre blizanke, tako da uistinu razumijem. Grace je kimnula. — Hvala vam na tome. Uglavnom, kućica na drvetu je ondje. — Pokazala je na veliko drvo na kraju dvorišta. — Nemojte se žuriti, može? Drago mi je da smo se upoznali. Sloane se nasmiješila, jako joj je bila draga ta žena. — Drago mi je. — Nisam vas mislila pitati gdje živite, ali sigurna sam da ćemo se još vidjeti. — Grace se okrenula i krenula natrag prema kući, ostavivši Sloane da se preispituje zašto nije odmah ispravila pogrešnu pretpostavku te žene da Sloane živi u Yorkshire Fallsu. Kada bi se previše udubila u to, to bi ju samo moglo povrijediti, a trenutačno joj je bilo dovoljno i to što se mora baviti nepoznatim ocem. Približila se kućici, i baš kada je namjeravala popeti se klimavim ljestvama uz deblo, čula je kako nešto šuška u grmlju. Kao da se netko ondje šuljao. Pogledala je prema kući, no Grace je otišla unutra. Kako je bila sama, srce joj je snažno udaralo. Budući da se osjećala bedasto što ju je strah u gradu gdje su svi ljubazni, povikala je glasno, ali ljubazno: — Ima li koga? Ponovno je čula šuškanje te je ugledala muškarca kako ustaje i očito namjerava pobjeći. — Ne, čekajte. — Nešto ju je prisililo da zaustavi stranca prije nego što se povuče. Muškarac je zastao, a zatim se okrenuo prema Sloane. Zastrašujuće poznate zelenkasto-zlatne oči gledale su ju s neobrijanog, istrošenog muškog lica. — Samson? — pretpostavila je. — Izgledaš kao tvoja majka — rekao je, bez uvoda, pristojnosti ili topline. — Da shvatim to kao kompliment? — Progutala je slinu, dok ju je prožimalo zaprepaštenje. Nakon sve one potrage, njezin je pravi otac stajao pred njom. Samo tako. — Shvati kako hoćeš. - Gledao ju je u oči, a zatim se naglo okrenuo da ode. Uhvatila ju je panika. — Nemoj ići. Molim te. Zastao je, ali se nije okrenuo. — Zašto si došao ovamo? — pitala ga je. Zanimalo ju je jeli i njega do stare kućice na drvetu doveo isti osjećaj kao i nju. Pitala se je li ih sudbina spojila na tako tajanstveno jednostavan način. Slegnuo je ramenima. — Ne mogu otići drugamo. — - Tvoja kuća. Žao mi je zbog požara. — Ako ti nisi zapalila šibicu, nema ti zašto biti žao. Stisnula je i otpustila šake. Očito mu je bilo strano da se netko brine o njemu ili da mu je stalo, ali sada se nije htjela udubiti u to. Nadala se da će imati više vremena. — Ali zašto si došao ovamo? Zašto sada? — Dosadilo mi je izbjegavati policiju. — Molim? — Potisnula je želju da mu se približi, bojala se da će pobjeći. — Nisam se mogao pojaviti u javnosti, pa sam došao ovamo. Ponekad to radim. Kada su djeca u školi. — Zato što te uz kućicu na drvetu vežu neke uspomene? — pitala je. Samo je nešto promrmljao. A ona je odgovor shvatila kao potvrdan. Nije bilo dovoljno što je sam, još se i povlačio u prošlost. Njegova je priča postajala sve tužnija, Sloane je pomislila, i iako je bila zahvalna što ga je sada upoznala, dobila je novi uvid i novi pogled na svoj život. Mogućnosti koje joj je Michael Carlisle pružio Samson joj nikada nije mogao pružiti. — Moram ići. — Ali želim te upoznati. — Grozničavo je tražila riječi kojima bi ga zadržala. — A čula sam da i ti mene želiš upoznati. Namrštio se. — Želio sam te vidjeti izbliza. Da budem siguran. Sada mogu ići. Sloane je čula za njegov neuredan izgled. Čula je da nije druželjubiv, ali nikada nije mislila da će prema njoj biti tako grub i neljubazan. A što si očekivala, Sloane, topli, obiteljski susret? pitala se. To neće dobiti. Samson nije bio iz obitelji Chandler niti iz obitelji Carlisle, i ona nije imala pravo očekivati to od njega. Ipak su ju upozorili što ju čeka.


Ali njegova je krv tekla i njezinim venama i ona nije namjeravala mirno otići iz njegovog života. Sama će se kasnije morati suočiti sa svojim razočaranjem, ali nije bila spremna sada odustati. — U što si htio biti siguran? Da sam ti ja kći? — upitala je svjesna da se nalazi na tankom ledu. — Da. — Ispružio je ruku, kao da će ju dodirnuti, a zatim ju je spustio. — Imaš majčinu kosu i oči moje majke. Sigurna sam da si moja. Tko ti je rekao da ti svemoćni senator nije otac? — pitao je bez imalo takta. Po Samsonovom glasu zaključila je da je ljut na senatora i da mu ne vjeruje. Bio je oprezan i to je razumjela. Ali Michael nije bio kriv i htjela je da Samson to shvati. Osobito ako je htjela da ih Michaelovih ljudi ostave na miru. — Moj otac, hoću reći, Michael Carlisle, priznao je da nisam njegova kći — rekla je, pokušavajući se bar donekle držati istine. Samson je podigao glavu i pogledao ju u oči. — Prije nekoliko tjedana, otišao sam u Washington. Razgovarao sam sa senatorom. I meni je to rekao. Ta vijest zaprepastila je Sloane. — Što ti je točno rekao? — Rekao je da će ti reći istinu o meni. Da si dovoljno stara da se suočiš s tim. Povjerovao sam mu, proklet bio. — Sloane je izoštrila pogled. — Michael ne laže — uvjeravala je Samsona. I vjerovala je da bi joj senator to uistinu rekao. Madeline joj je to potvrdila. — A zašto su mi onda njegovi plaćenici prijetili da ću požaliti, ako ne nestanem? I zašto mi je kuća eksplodirala odmah nakon toga? Sloane je trepnula, kako su joj se sve više slagale kockice o ovom slučaju. — To se sve dogodilo bez Michaelovog znanja. — Govori jasno, curo. Tko nije znao što? — Samson je pohabanom teniskom udario po zemlji. Ponovno je spustio pogled, iako je licem bio okrenut prema njoj, što je smatrala napretkom. — Michaelovi ljudi sve su poduzeli sami, bez savjetovanja s njim. On nije imao pojma da su ti prijetili ili čak posegnuli za zločinačkim metodama. Sigurna sam u to. — Zašto si tako sigurna? Zato što je bio oličenje morala kad ti je stalno govorilo istinu? Sloane je ustuknula, prihvaćajući verbalnu pljusku. Imao je pravo, ali ona je i dalje imala potrebu braniti čovjeka koji ju je odgojio. — Michael je uvijek postupao u skladu s onim što je najbolje za mene. Ili u skladu s onim što je mislio da je najbolje za mene — pojasnila je. — Možda mi je krio istinu, ali on je čovjek od riječi. Ako je rekao da će mi reći, to je i namjeravao. Njegovi su ljudi uzeli stvar u svoje ruke. Kladila bih se u vlastiti život da je tako. — I je li bio dobar? — Samson je upitao, a njegov je ton zaprepastio Sloane. Iznenañeno je zadržala dah. Na trenutak mrzovoljan starac je nestao, a zamijenio ga je zabrinuti, brižan čovjek. — Jesi li imala dobar život? Iznenada su joj oči zasuzile. — Jesam, imala sam jako dobar život. Lice mu je zasjalo. — Tako sam i mislio. I sam sam se uvjerio kada sam ti išao vidjeti majku. Udala se za nekog drugog. — Iznenada je sjeo na travu, kao da je ta priča bila preteška i kao da nije to mogao izdržati. Sloane je kleknula i zatim se smjestila pokraj njega sklupčavši noge. — Vratio si se po Jacqueline? — Sloane je iščupala vlat trave i vrtjela ju prstima, jer joj je bilo lakše usredotočiti se na neku sitnicu nego na bolnu prošlost njezinih roditelja. — Na neki način. — Samson je škiljio i gledao u sunce. - Ne bih joj mogao priuštiti dobar život. Ali njezin je otac rekao da će se pobrinuti da kamatari od kojih je moj stari posudio lovu srede mog starog, ako se ne klonim njegovi kćeri, a prijetio mi je i na druge načine. Tvoj je djed rekao da Jacqueline ima samo osamnaest godina i da ja ne mogu uzdržavati nas i obitelj. Ako pristanem na njegove uvjete, rekao je da će se pobrinuti da dugovi nestanu. — Dakle, prihvatio si njegovu ponudu. Kimnuo je. — Obitelj mi je bila na prvom mjestu. Prije onoga što sam želio. Nisam imao izbora. Baš kao Chase, pomislila je Sloane, neočekivano povlačeći usporedbu. Dva muškarca bila su spremna odreći je se za dobrobit obitelji. Shvatila je da je nerazumna - Samson nije znao da Jacqueline nosi njegovo dijete, baš kao što ni Chase nju nije odbacio. Još. — Nisi znao da je Jacqueline trudna, zar ne? - upitala je Sloane kako bi bila sigurna. — Nisam. Ali udala se za nekoga tko je imao novca i tko joj je mogao osigurati bolji, zdraviji život od mene. Sloane je pokušala zadržati suze, ali bezuspješno. — Kako si doznao za mene? — pitala je tiho.


— Preko

slika. Kada je počela ova predsjednička kampanja, vidio sam te sa senatorom na televiziji. Tvoju crvenu kosu kako lebdi na vjetru. Otišao sam u knjižnicu i potražio datum tvog roñenja pa sam zbrojio dva i dva. — Zakašljao se i počeo se smijati. — Sigurno nisi mislila da tvoj stari uopće zna što je knjižnica, ali kad sam bio mlad, mnogo sam čitao. Htio sam mnogo toga postići, ali onda je sve ispalo drukčije. Sloane je podigla ruku, ali ju je odmah spustila. Nije znala što bi mu mogla odgovoriti. — Kada sam shvatio što je istina, otišao sam do svemoćnog senatora. Rekao je da će ti reći i da ćemo se moći upoznati. Tjedan dana poslije, na vratima mi se pojavi neki muškarac i kaže da se senator predomislio. Nije namjeravao ugroziti karijeru zbog nekog kao što sam ja. Predstavljao bih prijetnju kampanji. — Rukom je udario po zelenoj travi. — Ali ja sam te samo htio upoznati. Vidjeti te, razgovarati s tobom, uvjeriti se da si moja i onda otići. — Ponovno je ustao, u namjeri da samo tako ode. — Samsone, čekaj. — Skočila je da ga zaustavi, ali u tom trenu čula je Gracin glas kako ju zove. — Nisam raspoložen za druge ljude. — Zakoračio je prema grmlju. Sloanina usta su se osušila. Nije htjela da im se putovi već raziñu. Ne još, dok nije znala kako da ga ponovno nade. — Sloane? — zvala ju je žena s terase. Sloane je pogledala prema njoj. — Samo malo. — Kada se okrenula natrag, Samson je već nestao. Spustila je ruke, a u njoj je bujalo razočaranje zbog prilike koju je propustila. Razmišljajući o Samsonu, krenula je prema kući. Upoznala je svojega oca, a nije mislila da će se to tako brzo dogoditi. Dok je koračala po tratini gdje je njezina majka odrasla, zadrhtala je zbog čudnog osjećaja pripadnosti ovomu gradu, i zbog još čudnijeg osjećaja povezanosti s čudakom koji je odjurio čim je ugledao drugu osobu. — Samo sam vam htjela reći da odlazimo — govorila je Grace dok se Sloane penjala po stepenicama. — Cure su u autu, vodim tinejdžerice na večeru. — Odglumila je da je zbog tog hvata jeza. — Slobodno se možete zadržati koliko god želite. — Hvala, Grace. Vrlo ste ljubazni. — Nema problema. Vidjela sam vas s nekim. Jeste li razgovarali sa susjedima? — Moglo bi se reći. — Sloane je slegnula ramenima, nije željela odati Samsonovo sklonište. — Slušajte, mislim da ću i ja otići. — Ali niste se popeli u kućicu na drvetu. — Grace je pokazala u daljinu. - Zadivila bi vas. Sloane se nasmiješila. — Onda ću se morati vratiti, ako se slažete. Druga je žena kimnula. — Naravno da se slažem. Doñite. Ispratit ću vas. Na putu do prilaza, Grace je čavrljala sa Sloane dok nisu došle do auta. Sloanin unajmljeni auto preprečivao je put Gracinom autu. — Vidite? Ionako bih morala pomaknuti svoj auto da možete izaći. Grace je posegnula za kvakom na autu, a zatim je zastala. — Hannah je rekla da misli da ste vi Chaseova nova djevojka. Sloane je zahihotala. — Ne znam što je gore: glasine u malom gradu ili tinejdžerski pogled na život. — Hoćete reći da je Hannah pretjerala? — Grace je stavila ruku na srce glumeći zaprepaštenje. — Onda, objasnite mi — rekla je uz smijeh. Sloane je zakolutala očima. — Recimo da ima samo kostur, a ne cijelu priču. U Gracinim očima zasjala je znatiželja dok je trljala ruke. — Zvuči zanimljivo. — Ali nije vrijedno pričanja — rekla je Sloane, uzaludno pokušavajući skriti razočaranje zbog smjera u kojem je krenula njezina veza s Chaseom. Pozdravila se s Grace, a zatim je mahnula curama prije nego što je ušla u auto i izašla s prilaza. Borila se s naletom osjećaja, pokušavajući potisnuti svaku pomisao na Samsona. Trebala je vremena da razmisli o njihovom razgovoru, da shvati dogañaje koji su ga oblikovali u takvog čovjeka kakav je sada. Ali ako ne razmišlja o Samsonu, to znači da će se usredotočiti na Chasea. A to joj nije moglo popraviti raspoloženje. No unatoč boli, zdrav razum govorio joj je da ga ne može kriviti što joj nije dao više, jer joj nije tako ni obećao. Imala je sreće što joj je pomogao nakon nesreće, kada joj je bilo potrebno, i trebala je


biti zahvalna na vremenu koje su proveli zajedno. On je bio dobar čovjek, a u nekom drugom životu bio bi i dobar muž. Ali u ovom životu, Chase Chandler je odabrao kako će živjeti, a njegov odabir nije uključivao Sloane. — Ako se može utjecati na razvoj dogañaja, mislim da sam ja uzrokovala ove srčane tegobe. — Raina je pogledala po spavaćoj sobi, sretna što je kod kuće, osjećajući se malo uplašeno što je stvarno bolesna i jako krivom zbog toga što je napravila svojim dečkima. Eric je sjeo na svoju stranu kreveta. Raina je još odavno preuredila spavaću sobu koju je dijelila s Johnom, svojim suprugom, a u zadnje vrijeme počela ju je smatrati svojom i Ericovom. — Kao tvoj doktor, mogu ti reći da sam sto posto siguran da tvoja predstava nije uzrokovala ovu bolest. — Uhvatio joj je ruku i privukao je srcu. — Ali kao muškarac koji te voli, mogu reći da ti nije pomogao stres koji si sama izazvala. Kimnula je. — Razumijem. Uistinu. Samo bih htjela da Chase uvidi kakvu je pogrešku... Prekinuo ju je podigavši joj ruku i poljubivši joj prste te ju je na taj način ušutkao. Znao ju je ušutkati na najdivnije načine, pomislila je Raina dok joj je toplina zagrijavala krv u venama, a srce joj je počelo kucati brže. — Volim kada me diraš — rekla mu je. — Vidiš kako ti se lako može odvratiti pozornost? — rekao je uz smijeh. — Kad god spomeneš dečke, morat ću te poljubiti da zaboraviš. Naslonivši se na jastuk, okrenula je glavu prema njemu. — Želim se udati. Želim da me možeš ušutkati kad god hoćeš, po danu i po noći. — Dohvatila ga je i spustila kako bi legao pokraj nje. — Želim ti praviti doručak svako jutro i pustiti ti da se brineš o meni svaku noć. — Ajme, Raina Chandler, što bi mislio grad da samo zna koliko si zapravo staromodna? Nasmijala se. — Mislio bi ono što ja već znam. Da sam sretna što sam te našla. A budući da je život kratak, ne želim više odgañati da zajedno provodimo dane. — Ja nikad nisam odgañao vjenčanje. — Shvaćam da sam ja kriva i ja sam ustrajala u tome da čekamo. Samo sam htjela da mi sinovi budu sretni. Eric je ispružio ruku i pomilovao ju po obrazu. - I jesu sretni, Raina. Dobro si ih odgojila. Vrijeme je da ih pustiš. — Sada? Prije nego što Chase sredi svoj život? Podario joj je nježan osmijeh. — Što bi im bio bolji poklon od toga? Što bi tebi bio bolji poklon od toga da ili prepustiš njihovom zdravom razumu i sudbini? — Iskreno, Chaseova moć rasuñivanja prekrasna je kada se radi o obitelji, ali ništa ne valja kada se radi o njegovom osobnom životu. Eric je prasnuo u smijeh. — Uistinu te volim, Raina. Dakle, kako bi bilo da odredimo datum? Zazvonilo je zvonce, i onemogućilo Raini da odgovori — To je večera. Grijem obrok koji je Izzy poslala. Moram provjeriti prije nego što zagori — rekao je Eric ustajući iz kreveta. — Ali nemoj misliti da sam zaboravio gdje smo stali. — Naravno da neću. — Čekala je da Eric nestane kroz vrata spavaće sobe. Nije imao pojma kakva je to sreća bila što ih je zvonce omelo. Jer Raina se nije namjeravala udati dok Chase ne zaprosi Sloane.

A gdje je ona? Chase je još prije nekoliko sati odvezao majku kući i ostavio ju u rukama sposobnog Erica. Došao je kući očekujući da će ondje pronaći svoju gošću, ali umjesto toga, kuća je bila prazna. Kakva bi i trebala biti. No zašto se onda nije osjećao bolje? Zato što je bio zabrinut za Sloane. Zato što je htio da je pokraj njega. Živčano je udario nogom o pod koji je bio prekriven tepisonom. Zgrabio je ključeve i krenuo prema vratima u istom trenu kada je ona polako ulazila, kao da nije znala da on korača amo-tamo od brige. Htio je zahtijevati odgovore, htio je znati gdje je bila tako dugo, ali njezin izgubljen, zbunjen izraz lica ga je zaustavio. To ga je, ustvari, pogodilo. Odustao je od gnjeva i snažno udahnuo. Znao je da je išla do majčine stare kuće, a da se nešto hitno dogodilo, nazvala bi. Tako je obećala.


Ili ju je Raina samo zamolila da se javi? Više se nije mogao sjetiti. - Gdje si bila? — Proučavao ju je, htio je biti siguran da ne propusti neki znak koji bi odao o čemu razmišlja. Slegnula je ramenima. — Svugdje. — Spustila je ruke gledajući u prazno, mimo njega. Nije ga gledala u oči. — Rekla si da ideš do majčine stare kuće. Jesu li te uspomene uzrujale? Unatoč tomu što mu je govorio zdrav razum, prišao joj je, zagrlio oko ramena i privukao ju sebi. Osjetio je kako se ona bori da se ne preda, kako bi ustrajala u udaljavanju koje je on započeo u majčinoj bolničkoj sobi. Ali ona se nije mogla oduprijeti svojim osjećajima, kao ni on svojima. Priljubila se uz njega. — Pronašla sam Samsona — rekla je dok su joj koljena klecala. — Što? — Okrenuo ju je prema sebi, ne dopuštajući joj da padne i dajući joj potporu koju je trebala. Pogledala ga je razrogačenim očima. — Pronašla sam... svog oca. Svog pravog oca. Glas joj se slomio, kao i njegovo srce, pomislio je. — Otišla sam do kućice na drvetu i — raširila je ruke - bio je tamo. Kao da se stvorio niotkuda. To je Samson, pomislio je Chase. Došao bi i otišao odjednom bi se pojavio gdje biste ga najmanje očekivali Ali nakon eksplozije i njegovog očitog nestajanja, nije bilo slučajno što ga je Sloane baš danas pronašla. Očito ju je tražio Ako nije, došao je do kućice na drvetu zbog istog razloga kao i ona — da pronañe utjehu i mir. Pitao se je li ijedno od njih dvoje pronašlo odgovore koje su tražili. — Sada znaš gdje sam bila. — Podigla je ramena i odvojila se od njega. Govor tijela odavao je da ga više ne treba. No, Chase ju je poznavao bolje nego što je mislila. Vidio je žudnju u njezinim očima, koja je i njega obuzela. Nije samo fizička požuda tražila zadovoljenje, nego i emocionalna, a ona je bila jedina žena koja ga je mogla zadovoljiti. Njega je preplavila potreba da bude dio nje i da ukloni njezinu bol. — Moram se odmoriti. — Namjeravala ga je zaobići, ali on ju je zaustavio jednostavnim dodirom ruke. Okrenula se prema njemu i upitno ga je pogledala. - Nešto nije u redu? Kvragu, nije, pomislio je. Ništa nije u redu. Od njegovih zbrkanih osjećaja do preplavljujuće želje da ju podigne i odvuče u krevet i vodi ljubav s njom - bez rasprava, bez pitanja. A time se ništa ne bi riješilo. Ni njegovi problemi, a kamoli njezini. Bol u njezinim očima govorila mu je da joj na duši leži mnogo neriješenih problema. — Rekla si da si prvi put vidjela svog pravog oca, a odmah nakon toga rekla si da se moraš odmoriti. Zar ne misliš da si izostavila nešto važno? — Ništa što ne mogu sama riješiti. — Skrenula je pogled, nedvosmisleno mu dajući do znanja da ga namjerno isključuje — Ne moraš ništa rješavati sama — podsjetio ju je, ali su mu vlastite riječi i samom zvučale prazno. Nagnula je glavu, a brada joj je prkosno zatitrala, što nije bio dobar znak. — Ma stvarno? Otkada ja to prepuštam nekom drugom da mi riješi probleme? — A joj. — Trgnuo se. — Znaš da sam uz tebe. — Da, znam — rekla je, a oči su joj se zamutile dok je govorila. — Jer si ti, Chaseu Chandleru, princ na bijelom konju. Sloane se ugrizla za obraz, boreći se sa željom da učini onako kako je on rekao, da se nasloni na njega i da joj se problemi učine rješivima dok ju on drži i pruža joj osjećaj sigurnosti. — Dopusti mi da radim ono u čemu sam najbolji — rekao je Chase. Jedan pogled na njegov privlačan osmijeh i zavodnički pogled i samo što nije popustila. Ali Chase se nudio da joj bude spasitelj samo iz jednog razloga. Osjećao se obveznim. - Kada bih barem mogla popustiti tako lako kao ti. — Sloane se prisilila da ga pogleda. — U jednom trenu si uz mene, u drugom me guraš od sebe. Nemoj me krivo shvatiti, razumijem zašto... — Onda razumiješ mnogo više od mene — rekao je, prekinuvši ju. Rukom je prošao kroz kosu, prije nego što se uhvatio za hrbat nosa, a Sloane je shvatila da to radi kada intenzivno razmišlja o nečemu. A zbog te joj je geste bio još draži. Kvragu. — Čuj, bio je ovo dugačak dan. Uz iznenadnu bolest tvoje majke i povratka mojega oca, mislim, ne treba nam više drame životu. — Ne treba, ali sada ja tebe trebam. — Glas mu je bio promukao i dubok, a Sloane nije sumnjala da misli to što rekao. Sada. To ju je mučilo. Ali unatoč strepnjama, to ju je i oslobañalo. Chaseov stav nije se promijenio od dana kada su se upoznali. Njezin je. Htjela je da budu sretni do kraja života, čemu se Raina nadala. I htjela je to s


Chaseom. Znajući da to nikada neće moći — odnosno da nikada neće — imati, odlučila je biti posljednji put s njim. Nakon što je upoznala Samsona, Sloane je bila u najranjivijem stanju. Progutavši ponos, ispružila je ruku i priznala: — I ja tebe trebam.

ČETRNAESTO POGLAVLJE

Hvala Bogu. Možda je sebičan, ali proklet bio ako ne prihvati ono što Sloane nudi. Čak i dok je hvatao njezin nježan dlan, pogledao ju je u oči i u njima vidio konačnost. Konačnost kojom se sada nije htio uhvatiti u koštac. Ne sada, kada je mogao imati Sloane i istodobno ju utješiti. Priznao si je da ne zna što ga više veseli, ali takoñer je shvaćao da su mu i osjećaji upleteni. No njegovo srce nije mu moglo odrediti budućnost, jer inače bi se morao odreći svojih snova. Ponovno. A ovaj put bio je na rubu otkrivanja priče koja bi mu bila odskočna daska za karijeru. Nema veze što bi to bilo na Sloaninu štetu. Potisnuo je takve misli zbog žurnijih potreba koje je htio zadovoljiti. A one su imale veze samo sa Sloane, sa ženom koja ga je privlačila više nego itko prije, sa ženom koja ga je razumjela kao nijedna prije. Prvo se uvjerio da su vrata, koja su vodila dolje u ured, zaključana, a zatim je provjerio vanjska vrata. Tek kada je bio siguran da ih nitko neće omesti, vratio se Sloane. Predosjećao je da će im ovo biti zadnji put, a ako je to istina, bit će to doživljaj kojeg će se oboje vraški dobro sjećati. Sloane se naslonila na zid i uputila mu odlučan i izazovan pogled. Ispružila je ruku, a Chase joj je spremno prišao. Nije znao tko je koga prvi poljubio, ali kada je kušao te vlažne, mokre usne, htio je više i nije namjeravao čekati. Izmeñu krajnje senzualnih poljubaca, kretali su se prema spavaćoj sobi, gdje su se riješili odjeće zajedno s kočnicama koje su već odavno popustile. Prije nego što je toga bio svjestan, Chase se pridružio Sloane na krevetu te je milovao njezino požudno, nago tijelo, koje je samo čekalo na njegovu potpunu pažnju. Sagnuo je glavu i pažnjom obasuo njezinu punašnu dojku, mijeseći rukom to puno meso dok je nabreklu bradavicu stavljao u usta i sisao tu vlažnu, mesnatu izbočinu. Savijala je leña, stenjala je od zadovoljstva, a zatim mu je iznenada gurnula glavu dajući mu do znanja da želi da posveti jednaku pažnju drugoj dojci. Sretan što joj može udovoljiti, jezikom je ostavio mokar trag izmeñu njezinih grudi. — Mmm — rekla je predući Obuhvatio joj je drugu bradavicu te ju lagano grickao zubima, dok joj je rukom mijesio dojku. Želio je nastavili s uživanjem u njezinom tijelu, ali tijelo mu se napinjalo, žudeći da se oslobodi, a to mu nije mogao uskratiti. Raširio joj je bedra, a dok je razrogačenim očima gledala njegove, prodro je u nju, uvjerivši se da je vlažna i potpuno spremna za njega. A dok je postizao vrhunac, seks mu je bila najdalja misao budući da su ga obuzele neočekivane, preplavljujuće emocije. Zvuk telefona probudio je Sloane iz dubokog, slatkog sna. Nije ni znala koliko je bila iscrpljena, a prespavala je cijelu noć nijedanput se ne probudivši. Okrenula se istog trena kada se Chase pokraj nje javio na telefon. — Halo? Sloane je zažmirila i prepustila se da ju preplavi njegov duboki glas. Znajući da će se za samo nekoliko minuta ustati i otići iz njegovog života zauvijek, ove zadnje minute bile su teške. No nije imala izbora. Sloane više nije željela biti obveza Chaseu Chandleru. Željela mu je biti ravna, ili ga uopće nije trebala.


— Hej,

Romane. Gdje si? — Chase je upitao. Sloane se podbočila i slušala. — Pa odsjedni kod mame — rekao je. Susrećući Sloanin pogled, objasnio je: — Kasne, ali na putu su u Yorkshire Falls. Kreće im stan, a isparavanje boja nije dobro za Charlotte. Kimnula je, a on je nastavio razgovarati s bratom. — Ericov je auto na prilazu? Pa idi onda kod Ricka - mumljao je. Iz Chaseovog frustriranog tona bilo je jasno da ne želi pozvati brata i šogoricu da odsjednu kod njega. Očito nije htio da ih se ometa. Ili je mislio da je Sloane već zauzela gostinjsku sobu. U bilo kojem slučaju, bio je u krivu. Ona odlazi odavde. — Chase, daj im svoju gostinjsku sobu. - Sjela je na krevet te plahtom pokrila gole grudi. Podigao je ruku, pokazujući joj da čeka ne obrativši pozornost na to što je rekla. — Zar Pearl i Eldin nemaju jednu slobodnu sobu u kući za goste? Tako se Charlotte neće morati penjati stepenicama. Slušao je, a zatim se namrštio. — Što je bilo? — upitala je Sloane. — Očito je Charlotte dobila trudove prerano. Doktor joj je rekao da se još više mora odmarati i da se ne smije penjati stepenicama — Chase je objasnio. — Što kažeš, Romane? — pitao je, a pozornost mu je ponovno bila usmjerena na brata. Sloane je čekala. Chase je rukom prošao kroz kosu i zastenjao. — Pearl i Eldin imaju što? — pitao je, a glas mu se povisio u nevjerici. - Kakvog bi gosta taj stari par mogao imati? Osim Kendall nitko ih godinama ne posjećuje. A da imaju društvo, mi bismo znali. Pearl nam uvijek sve govori. Sloane je zahihotala. - Sjećaš se svih onih vrećica s namirnicama? — podsjetila je Chasea. — Očito je netko kod njih. I iznenada joj je sinulo tko je to. Njezin otac. Samson se skrivao kod Pearl i Eldina, čime se objasnila njegova izjava da mu je dosadilo izbjegavati policiju. Pokušavao je u svakom trenu izbjeći Ricka, a živi mu pod nosom. Bilo bi smiješno da čitava situacija nije tako jadna. — Znam da se i ovdje mora penjati — rekao je. — Doñite pa ćemo nešto smisliti. A to je bilo savršeno, pomislila je Sloane, jer kada ona ode , Chase bi mogao cijeniti društvo Romana i Charlotte. Njegov ju je glas vratio u razgovor koji je vodio sa svojim bratom. — Pearl i Eldin ne plaćaju stanarinu. I sada još imaju i goste. Zar ne misliš da iskorištavaju Rickovu i Kendallinu dobrotu? — Chase je slušao, a zatim rekao: — Dobro, vidimo se uskoro — prije nego što je zalupio slušalicu, još uvijek gunñajući si u bradu. — Jutros nisi dobro raspoložen — Sloane ga je oprezno pogledala. Glasno je uzdahnuo. — Onda doñi i oraspoloži me. Ispružio je ruke, očekujući da će mu se ona baciti u zagrljaj. Ali kada ga je pogledala u oči, u njima je prepoznala isti onaj oprez koji je osjećala u svome srcu. Bilo je vrijeme. Odmahnula je glavom. — Ne mogu. I tebi i meni je bilo potrebno ono sinoć, ali došli smo do kraja, zar ne? Uspravnije je sjeo u krevetu, prekrižio ruke, ali ona se nije dala zbuniti i gledala ga je ravno u oči. — Tvoj izbor - rekao je. Nasmijala se, ali gorko. — Baš i nije. — Ustala je iz kreveta, uzela neku njegovu majicu i obukla ju. Barem će biti prekrivena dok ne doñe do gostinjske sobe, istušira se, spakira i krene. — To je tvoj izbor — rekla je nježno. Podigao je obrvu, ali nije ništa rekao. — Sigurna sam za sebe i u svoje osjećaje, Chase. Unatoč svemu što mi se dogaña u životu, ja znam. Volim te. Ustuknuo je. Iznenadila se kada mu se izraz lica smekšao. - I ja tebe volim, Sloane. Te su ju riječi usrećile, iako je znala da one neće ništa promijeniti. Ipak, zaprepaštenje i tračak nade potekli su njezinim venama. — Za muškarca koji malo govori, izabrao si prave riječi.


Oprezno je zakoračila prema njemu, ali on je ispružio ruku da ju zaustavi. - Volim te, ali ni sada se ne mogu obvezati baš kao ni u trenutku kada smo se upoznali. — Na licu mu se pojavila bol, ali u njegovom glasu čula je odlučnost. Nasmiješila se na silu. — Već si preuzeo odgovornost za obitelj. Kimnuo je. — To sam već učinio — rekao je s lakoćom. - I do sada nisam našao vremena za ostvarenje svojih profesionalnih snova. — Želiš nešto više od voñenja Gazettea — rekla je, svjesna njegovih želja. — Moraš se dokazati, a priča tvojega života ti je nadohvat ruke. — Dobro me poznaješ. — Na usnama mu se pojavio kiseli osmijeh. Nasmijala se unatoč boli u srcu. — Da, dobro te poznajem. — Cijeli mi se život vrti oko drugih — voñenje novina za ovaj grad, održavanje očevog nasljeña, uzdržavanje obitelji. - Odmahnuo je glavom. — Nemoj me krivo shvatiti, volim to što radim, ali oduvijek sam sanjao o nečem višem. — Prekrižio je ruke na prsima. — Oduvijek sam se pitao kako je to kad imaš slobodu. Polagano je kimnula. — Onda to moraš otkriti. Kažimo jednostavno — pokazala je prema njemu i sebi — kažimo jednostavno da smo se sreli u krivom trenutku na krivom mjestu. - Razočarano je progutala slinu i pokušala pronaći riječi kojima će se dostojanstveno rastati. — Otpočetka sam znala kako stvari stoje — napokon je uspjela neozbiljno od mahnuti glavom. — I zato ću nam olakšati. Odlazim. Zamahnuo je nogama preko ruba kreveta, a ona je morala silom maknuti pogled s njegovih golih prsa i golog tijela. Morala se prisiliti da se usredotoči na okončavanje, a ne na prepuštanje seksualnoj privlačnosti, što bi dovelo samo do slomljenog srca. — Ne ideš ti odavde. Ne dok ne budemo znali da si sigurna — govorio je dok je ustajao. — Bit ću dobro. — Gledala je dok je Chase oblačio hlače, nakon čega joj je prišao. Bio joj je toliko blizu da je mogla udahnuti i osjetiti njegov muževan miris koji je tako dobro poznavala i zbog kojeg je željela puno više nego što joj je on mogao dati. — Ne ideš nikamo gdje te ja nemam na oku — rekao je dok je stavljao ruke u stražnje džepove. — Ne mislim da imaš pravo odreñivati što ću učiniti. Ne želim ti više biti na teretu. — Odlučila je izreći mu sve jezikom koji razumije. — Ali ako ti to nešto znači, idem svome ocu. — Samson sto posto nije siguran. — Chase je izoštrio pogled. — A otkad ti znaš gdje je on? Slegnula je ramenima. — Od prije pet minuta. Mislim da je Samson kod Pearl i Eldina. — A kada si mi to namjeravala reći? — pitao je podižući glas. Slegnula je ramenima. — Nisam sigurna da sam ti uopće namjeravala reći. Hoću reći, on je moj otac, to je moj problem. Zatitrao mu je mišić na bradi. — Kuća u kojoj je taj čovjek živio eksplodirala je, a on sada živi u dvorištu mojega brata. Mislim da je to onda i moj problem. Ustuknula je, znajući da mu to ne može osporiti. Još gore, shvatila je da uopće nije razmišljala na taj način. — O Bože, žao mi je. Njegove su se oči, koje su postale tamnije zbog bijesa, odmah raznježile kad je krenuo prema njoj. — Puno se toga dogaña. Previše da bi se odmah moglo shvatiti. Ali činjenica je i da mi je stalo do toga što se s tobom dogaña. — Rukom joj je okrznuo podlakticu, a njegov je dodir bio nježan dok ju je milovao tvrdim vrškom palca. Njegov promukao glas i iskreno priznanje mogli bi je pokolebati. — Shvatila sam gdje je Samson tek sada kada si razgovarao s Romanom — rekla je. — I sada kada sam to shvatila, to je rješenje, zar ne? Mogu odsjesti tamo s njim i to će jamčiti da se ništa neće dogoditi ni Samsonu, ni Ricku ni Kendall, budući da ljudi mojega oca ne bi meni naudili. — Nije to nikakvo jamstvo i vraški sam siguran da tu okladu ne bih htio izgubiti. — Onda, da povećamo vjerojatnost, nazvat ću Michaela i reći mu da doñe ovamo. Da nekako poboljša situaciju. — Raširila je ruke. — Onda ćeš me se riješiti za sva vremena. Ne može biti jednostavnije. Zurio je u nju jedan tren, ne skidajući svoj uzavreli, proždirući pogled s njezinoga. — Idi se otuširati. — Što? — Odmahnula je glavom, nije bila sigurna zašto. — Idi se otuširati pa te vodim k Pearl i Eldinu — rekao je, ravnodušno uzdahnuvši.


Dakle, puštao ju je. Trbuh joj se zgrčio od boli, ah što je očekivala? Da će ju moliti da ostane? Sa žaljenjem je skrenula pogled i izašla iz sobe. A iz života će mu izaći kasnije. Chase je slijedio Sloane do Rickove kuće u svom kamionetu, što je bilo dobro s obzirom na to da Sloane nije smatrala mogućim da bude u njegovoj neposrednoj blizini, a da istovremeno ode od njega. Nakon što su ostavili automobile uz rub pločnika, ona je ustrajala da prvo razgovaraju sa Samsonom, a tek onda kažu Ricku da on stanuje u njegovoj kući za goste. Sloanine su noge drhtale dok se približavala kući gdje su bili Pearl i Eldin, dijelom zato što nije bila sigurna kako će ju oni primiti, a dijelom zato što je znala da će ovaj oproštaj od Chasea biti konačan. Pokucala je na vrata, prije nego što se predomisli. Vrata su se jedva odškrinula. S obzirom na to da je Pearl bila poznata po ljubaznosti i sklonosti da dočekuje ljude raširenih ruku, ova tajnovitost uvjerila je Sloane da je u pravu. Samson je unutra. — Pearl? - povikala je. — Sloane je. Upoznale smo se kod Normana neki dan i htjela bih razgovarati s tobom. Uslijedila je tišina, no vrata su se malo više otvorila. Sloane je iskoristila priliku i približila glavu. — Pearl, molim te Znam da je Samson ondje, moram razgovarati s njim. Priznanjem je postigla suprotan učinak budući da su joj se vrata zalupila u lice. Poskočila je unatrag i nabila se u Chasea. Obujmio ju je rukama da ne padne i ne sruši i njega Nažalost, nije ju više pustio. A unatoč tome što joj je jakna bila debela, osjetila je toplinu njegovoga tijela i sigurnost, koju joj je blizina Chasea Chandlera uvijek davala. — Izgleda da si u pravu — rekao joj je na uho promuklim glasom. — Skriva nešto. Njegov topao dah milovao joj je kožu te je zadrhtala. — I nije mi to neka utjeha kada me neće pustiti unutra. — Mislim da bi posjet redarstvenika Chandlera mogao pomoći — predložio je Chase. Sloane se ukočila i pokušala okrenuti, ali Chase ju je držao na mjestu. — Ne možeš prijaviti moga oca — rekla je, uplašena zbog te pomisli. Ne traže ga zbog nečeg ozbiljnog, Sloane. Rick mu samo želi postaviti nekoliko pitanja i istovremeno ga zaštititi. Zašto je sve što je dolazilo iz Chaseovih usta zvučalo tako razumno, tako sigurno, tako ispravno? — Očito ne želi zaštitu - rekla je, ne dopustivši da ju poljuljaju osjećaji. — Ponekad postoji velika razlika izmeñu onoga što ljudi žele i onog što im je potrebno. Od njegovog promuklog glasa tijelom su joj prostrujali trnci i, kao i od dvosmislenosti ove izjave. Ali znala je da se njegove želje ne mogu sjediniti s njezinima. Morala se maknuti od ovog muškarca i od učinka koji je imao nad njom. Ako ustraješ u tome da kažeš Ricku, onda ću ja prvo razgovarati sa Samsonom. Zar ne bi bilo najpametnije da svatko čini ono što misli da je ispravno? Na to su se njegove ruke još više stegnule oko nje, a usne su mu bile za njezinim vratom. — Ti otežavaš i najjednostavnije stvari — promrmljao je. — Boriš se sa sobom, a ja ti ne želim stvarati pritisak. — Sloane se silom izmigoljila iz njegovih ruku. Ili će joj doći svojom voljom ili uopće neće doći. Chase je kimnuo složivši se s tim te se povukao. Imao je više samokontrole nego itko koga je upoznala, proklet bio. — Rick mora znati na čemu je. Pa ćemo odigrati po tvom — rekao je Chase. - Ti se pozabavi sa Samsonom, a ja idem vidjeti jesu li Kendall i Rick kod kuće. — U redu. — Pričekala je dok Chase nije nestao iza ugla, pa se ona vratila do kuće za goste i ponovno pokucala. — Pearl, Sloane je, sama sam. Napokon su se vrata širom otvorila. Pearl je zgrabila Sloane za zglob i uvukla ju unutra. — Dragi Bože, djevojko, znaš li koliko je teško čuvati ovu tajnu? - Pearl si je zagladila punñu. — Doñi jesti. Sloane se iznenadila. Od odbijanja do poziva na objed - Pearl, gdje je Samson? — Pogledala je po malenom predsoblju, a svježe, žive boje vodile su do starijeg, ali čistog kauča i stolica u dnevnom boravku. — Otišao je kod doktora Sterlinga po psa. — Neće li se time odati? — Sloane je naborala nos. — Samo će ga pokupiti. Doktor ne zaključava vrata - rekla je starija žena. — Nitko u ovom gradu ne zaključava vrata


Sloane je samo trepnula. — Ali sigurna sam da će shvatiti da ga je Samson uzeo. — Ali neće znati gdje je Samson. Ako mu ti ne kažeš. - Pearl joj je uputila najoštriji pogled koji je mogla, što i nije imalo učinka jer joj je glas zvučao srdačno. — Pearl, Chase u ovom trenutku govori to Ricku. Ovo nisu sigurne okolnosti za bilo koga tko je umiješan u ovo - rekla je Sloane, nakon što je donijela odluku. — Mogu li se, molim te, poslužiti tvojim telefonom? — Oh, naravno. Hoćeš reći Chaseu da ne otvara ta svoja novinarska usta? — nagnula se, očito uživajući u zavjeri. Sloane se nasmijala. — Neću, ali završit ću s ovim jednom zauvijek. — Slijedivši Pearl u kuhinju, Sloane je uzela telefon i nazvala Michaela Carlislea. Nakon što je jedanput zazvonilo, odmah se javio na svojoj privatnoj liniji. - Carlisle. — Bok, tata. Ja sam, Sloane. — Dušo, tako sam bio zabrinut. — Glas mu je postao dublji za oktavu, a olakšanje koje je osjetio zato što čuje njezin glas bilo je očito. Zajedno s poštovanjem odrasle žene, koje je gajila prema čovjeku koji ju je odgojio i koji ju voli, isplivala je i potreba male djevojčice za svojim ocem. — Trebam te, tata. — Glas joj se slomio, no nije ju bilo briga, nije se trudila zaustaviti nalet vala emocija. — Ne moraš dvaput pitati. Nikada nisi ni morala. Madeline mi je rekla da si u Yorkshire Fallsu. Mogu stići k tebi večeras. Okrećući se da Pearl, koja je očito prisluškivala i pomno promatrala, ne vidi sve, Sloane si je obrisala oči. — Volim te. — I ja tebe volim. Spustila je slušalicu, shvativši da se nije morala pomiriti s odlukom Michaela Carlislea što joj nije rekao istinu o njezinom porijeklu. Već se pomirila s tim. Mogla mu je oprostiti zato što ju voli i zato što joj je to tijekom godina pokazao na mnogo načina. Ali budući da je sada znala istinu, i sebe je mogla bolje razumjeti. I nadala se da će sada imati vremena da upozna čudaka koji ju je začeo. — Mislim da bismo trebale pojesti kolač, zar ne? — upitala je Pearl. Sloane se okrenula prema domaćici. — Naravno. — Mogla bi i jesti dok čeka Samsona. Dok je zajedno s Pearl jela čokoladni kolačić i pila vrući čaj, čovjek kojeg je Sloane tražila napokon je stigao. Samson je ušao sa stražnje strane, a njegov mops ga je slijedio. — Morao sam bježati od policajaca, izbjeći novinara i onog prokletog muškarca koji mi stalno stoji na putu. A onda je Pas počeo trčati kada je onaj glupavi mješanac kojeg Rick i Kendall zovu Srećko počeo skakati oko kuće — Samson je gunñao, ne dižući pogled i ne primijetivši Sloane. — A osim toga, kakvo je to ime za psa? Srećko? — A Pas je bolje? — Sloane nije mogla izdržati da ne pita. Samson se namrštio, pogledavši u Sloane pa u Pearl. - Što ona radi ovdje? — Tražim tebe. — Ustavši sa stolice u kuhinji, Sloane je obrisala vlažne dlanove od hlače. — A ja ju baš i nisam mogla ostaviti na ulazu, zar ne? — Pearl je položila ruku na Sloanino rame. — Zima je. — Nije još zima. Uglavnom, kako me našla? — A zašto jednostavno ne pitaš mene? — Sloane je upitala. Još se jače namrštio. — Jer ako te budem ignorirao, možda odeš. — Samsone Humphrey, odmah se ispričaj — rekla je PearI prije nego što je Sloane uspjela odgovoriti. — Neću trpjeli nepristojnost u svojoj kući. Pitaj Eldina. Ovdje ili razgovaramo s poštovanjem, ili uopće ne razgovaramo. — Onda je tu sigurno često tišina — promrmljao je Samson. Pearl je mrzovoljno prekrižila ruke na bujnom poprsju, a zatim se spustila na stolicu koju je Sloane oslobodila. Ovo ne vodi nikamo. Iako je Sloane znala da ju Samsonove riječi ne trebaju uvrijediti jer se on prema svima odnosio na takav mrzovoljan, prezriv način, dio nje želio je da ju on doživljava drukčije i da razgovara s njom kao s malom djevojčicom koju je izgubio. Ali to je bilo kao da želi da se Chase odnosi prema njoj kao prema ženi koju voli i s kojom želi osnovati obitelj. Nijedna se želja neće ostvariti.


U ovom trenutku, bit će zadovoljna time da joj se dopusti da odsjedne sa Samsonom još to malo vremena koliko joj je preostalo u Yorkshire Fallsu. I smatrala je da on ne mora znati da Michael Carlisle dolazi ovamo. — Vidi - obratila se Samsonu. Podigla je Psa i pogladila ga po glavi. — Treba mi mjesto gdje ću odsjesti, a budući da se želimo upoznati, mislila sam da ostanem s tobom — rekla je Samsonu. Tek nakon što je naglas izgovorila te riječi, shvatila je da se boji da će on reći ne. Da će ju odbiti. Skvrčila je prste na krznu na leñima Psa. — Sofa u obiteljskoj sobi može se razvući — rekla je Pearl u isto vrijeme kada je Samson počeo režati. — Nećeš ostat ovdje. Rek'o sam da me zanima jesi moja, al' nisam rek'o da želim dijete u svom životu. Sloane je zažmirila. U glavi su joj odzvanjale njegove riječi. — Samo na dan-dva. Dok ne budem spremna vratit i se kući. — Odsjedni kod svog dečka. Ovdje nema mjesta — rekao je odlučnim glasom dok mu je brada prkosno zatitrala. Čak je i Pearl samo šutjela, razrogačenih očiju. — Chase me želi samo kada sam dama u nevolji — prvi put je to priznala naglas. A ta ju je pomisao boljela. Samson je brzo podigao glavu, a pogledi su im se susreli. Gledale su ju te zastrašujuće poznate oči, čime se utvrdila rodbinska sličnost koju do tada nije prepoznala. Ali jednakom je brzinom skrenuo pogled, raskidajući povezanost. Očito su ju ta dva muškarca željela isključiti iz života, ali ona je bila ustrajna, odlučna da Samsonu ne olakša taj proces. — Dobro se snalazim i sama. — Možda da, a možda i ne. Ovisi od čeg si napravljena. — Ti si me napravio - uzvratila je. — A očito baš i nisi takav samotnjak kada si čuo tračeve u vezi mene i Chasea. — Sloane se uspravila čvrsto odlučivši da mu se suprotstavi. — Živiš s tim likom. Kako ne bi znao? Uzdahnula je i nije htjela da ju izbaci iz takta. — Mislim da bismo trebah razgovarati o nekim temama, na primjer o mojoj majci ili gdje ćeš živjeti. Odmahnuo je rukom, odbijajući je. — Ne sjećam se da sam rek'o da te želim ili da te trebam u životu. Mogu se snaći i bez tvoje pomoći, hvala lijepo. Ugrizla se za donju usnu. — A što ako ja tebe želim upoznati? — E onda baš nemaš sreće. A sad mi daj mog psa. — Uzeo je životinju iz njezinih ruku i okrenuo se. Govorila si je da je sve u redu. Do tog trena nije bio dio njezinog života i neće ga trebati ni u budućnosti. Pobrinut će se da ga ne ugroze ljudi njezinog oca i otići će. Ali osjećaji joj nisu bili u skladu s mislima, a bol koju je osjetila bila je surova. Osjetila je bol u prsima, a u grlu joj je zastala knedla. Okrenula se prema ulaznim vratima, no umjesto da pobjegne od boli, osjetila je još veću bol. Chase je stajao na vratima koja su bila otvorena, a s njim su bili Rick i Kendall i par koji je samo vidjela na slikama, no prepoznala je Romana i Charlotte u visokom stupnju trudnoće. Svi su svjedočili njezinom poniženju. Oh, to joj sada nije bilo potrebno. Kako se nije mogla nositi s tom sramotom, prošla je pokraj njih spuštenog pogleda i krenula prema ulici. Unajmljeni auto zvao ju je poput utočišta koje nije imala, i zanemarivši glasove koji su ju zvali da se vrati, Sloane je otključala auto, uvukla se unutra i odvezla se. Kamo je krenula? Nije imala pojma. Nakon što je Sloane otišla, tišina u maloj kući za goste mogla se rezati nožem. Nitko se nije usudio ništa reći, no Chase se nije bojao prekinuti tišinu. Nikada neće zaboraviti bol i poniženje koje je vidio u Sloaninim očima i znao je tko je krivac. — Samsone! — Chase je zagrmio na starca. Sloanin otac ga je ignorirao, mumljajući si u bradu dok je dragao psa po glavi i davao toj životinji pažnju za kojom je njegova kći toliko žudjela. — Tebi govorim. — Chase mu je prišao i zgrabio ga za ruku, prisiljavajući ga da ga pogleda.


Chase mu je u očima vidio istu bol kao i kod Sloane, a to mu je potvrdilo da ga intuicija ne vara. Da taj čovjek ima razlog zašto je odbio svoju kćer koju je prvobitno tražio. — Šta hoćeš? — pitao je Samson. Iza sebe Chase je čuo kako Rick šapće Pearl i Kendall, sigurno im davajući upute tko će gdje odsjesti dok se ne otkloni prijetnja Samsonu. Sada kada su znali gdje se on nalazi, Chase i Rick su se složili da nitko ne bi smio živjeti s hodajućom metom. Kendall će odvesti Hannu Raini, zajedno sa Charlotte. Rick i Roman ostat će ovdje u nadi da će spriječiti katastrofu. Nakon eksplozije u Samsonovoj kući, nastupilo je zatišje, ali jedanput su već promašili starca. A Chase nije nimalo sumnjao da će netko ponovno pokušati ubiti Samsona. — Znam zašto si odbacio Sloane — počeo je Chase. — Htio si da se makne od tebe i na taj način izbjegne moguću opasnost. Dobra namjera, ali krivi pristup. — Pustio mu je ruku, da ne iskali bijes na Sloaninu ocu. — Sada si i čitač misli i novinar. — Samson se podsmjehnuo. Skupljajući strpljenje, Chase je duboko udahnuo prije nego što se ponovno suprotstavio ovom tvrdoglavom starcu. — Hajdemo biti iskreni ovaj put, može? Bez igrica, bez preseravanja, bez pretvaranja da si neki glupi zatucani pustinjak. Oboje znamo da si pametniji nego što se praviš. — Ne želim da bude u mojoj blizini jer ne želim da nastrada. Ne želim dovesti u opasnost ni Pearl ni Eldina, ali nisam imao kamo ići. — Samson je raširio ruke, a više je izgledao kao jadan starac nego kao mrzovoljan, kivan pustinjak. — Dakle, ovdje sam, ali ne želim nikoga više uvlačiti u svoj život. Barem dok ne bude sigurno. — Potvrdio je Chaseov predosjećaj. — Zašto ne odeš u Hampshire? Primili bi te Earl ili Ernie i bio bi dovoljno daleko od Yorkshire Fallsa, čime bi ti bilo još teže ući u trag. — Chase je koračao amo-tamo i još uvijek nije bio siguran kako da pristupi ovom čovjeku, s obzirom na njegove neočekivane promjene raspoloženja i neobičan način razmišljanja. — Jer onda ne bih imao kćer na oku. — Glas mu se slomio kada je to priznao. Chase je zastao, bio je zatečen i nije znao što bi odgovorio. Iako je shvatio da Samson štiti Sloane, nikada nije razmišljao o osjećajima toga starca. A on se nikada prije nije ponašao kao da ih ima. — Toliko nalikuje na majku, boli me kada ju gledam - nastavio je starac, dok je i dalje gladio psa. — Morao sam pustiti Jacqueline, ali nikada to ne bih učinio da sam znao da je trudna. Izgubio sam Sloaninu majku. Propustio sam Sloanino odrastanje. A sada neću ugroziti njezin život. — Prešao je rukom preko očiju i nije htio pogledati Chasea. — Čak i ako sam ju upravo zauvijek otjerao, barem znam da je živa. Chase je kimnuo, pokazavši razumijevanje. — Ispravno si postupio što joj nisi dopustio da ostane ovdje. Ali nakon što se ovo završi, bolje ti je da se iskupiš — gunñao je. — Ne zaslužuje misliti da ju odbacuješ. — Baš kao što ni ne zaslužuje da se ti tako ponašaš prema njoj, gospodine svemoćni Chaseu Chandleru. — Samson je stavio psa na pod i napravio krug oko sofe dok nije narušio Chaseov osobni prostor i time ga iznenadio. — Ona je moja curica, a ti si ju povrijedio jednako kao i ja. To je očito, čak i nekome tako asocijalnom poput mene. Chase je ustuknuo, znajući da je Samson u pravu. — Sloane i ja znali smo otpočetka da ne želimo stalnu vezu. — Ali riječi su mu i samome zvučale isprazno. Jer to se odnosilo samo na prvu noć koju su proveli zajedno. Nakon što je Sloane došla u Yorkshire Falls, stvari su se promijenile. Eksplozija koja je potresla Samsonovu kuću, potresla je i Chaseov svijet i ništa od tada više nije bilo isto. — Ti si odrastao muškarac. Ako mene pitaš, trebao bi se početi ponašati u skladu s tim — rekao je Samson. — Preuzmi odgovornost za svoje postupke. Odluči što želiš, jednom i zauvijek. Ja sam donio neke odluke prije mnogo godina i sada moram živjeti znajući što sam izgubio. Ako ju želiš pustiti, onda joj reci zbogom i nemoj se osvrtati. Nemoj glumiti njezinog spasitelja kada ti to odgovara i gurat ju od sebe kad ti ne odgovara — rekao je, vraćajući se svojem uobičajenom govoru. — Za nekoga tko se skriva, čini se da znaš puno toga o meni i Sloane. Slegnuo je ramenima, no u tom je pokretu bilo drskosti koju je Chase sve bolje mogao prepoznati. Barem kada se radilo o Sloane. — Vidio sam i čuo mnogo više nego što misliš — rekao je Samson. — I nije me briga što se prezivaš Chandler, sramota je kako se ponašaš i moja curica zaslužuje puno bolje od tebe.


Nakon tog završnog udarca, Samson se smjestio na kauč, vratio se u svoje mrzovoljno raspoloženje i ignorirao je i Chasea i Pearl koja je pokušavala privući njegovu pozornost. Chase nije mogao zaboraviti Samsonove riječi. Odzvanjale su mu u glavi čak i dok je Rick nareñivao Pearl i Eldinu da se spakiraju i odu kod Raine. Samson će ostati i — barem su se nadali — namamiti ljude koji ga slijede dok Rick drži stražu. No Chase nije imao vremena za razmišljanje ili usporeñivanje svojeg i Samsonovog života sve dok ne nestane prijetnja Samsonu i neizravno Sloane i ostatku Chaseove obitelji.

PETNAESTO POGLAVLJE

Zadnji put kada smo se ovako našli, jedan od nas morao se oženiti. — Roman je prekrižio ruke na prsima i počeo se smijati, podsjetivši braću kako su bacili novčić prije nešto više od devet mjeseci. U vrijeme kada su Rainine tobožnje srčane poteškoće ustvari bile samo želučane tegobe, ali braća to tada nisu znala. Raina je tim slučajem započela svoju predstavu izigravajući da je bolesna, moleći jednog od svojih sinova da se skrasi i podari joj unučad prije nego što premine. Tri neoženjena brata Chandler bacili su novčić kako bi odlučili koji će se prvi oženiti i podariti majci unuče. Roman je izgubio i time je započela njegova bračna zajednica sa Charlotte. — Nije to bilo tako davno, a sada nas je dvojica oženjeno, a samo je jedan neženja — rekao je Rick uputivši pogled Chaseu, kojemu tema razgovora uopće nije bila zabavna. Meñutim, okolnosti su bile žalosno ironične, budući da je Raina sada uistinu bila bolesna, a Chase bi učinio sve samo da joj bude bolje. Samo što bi se ženidbom, koja bi udovoljila Raininim potrebama, mogao pozdraviti sa svojim snovima i nadama. Čak ni njegova braća to nisu shvaćala. — Shvaća li bilo koji od vas dvojice idiota da ste upali ravno u maminu zamku? Pokušavajući izbjeći njezino uplitanje, dali ste joj baš ono što je željela. — Chase je pogledao kroz prozor Rickove kuhinje, koji je gledao na kuću odostraga, u kojoj su bili Pearl i Eldin. Nekoć su Pearl i Eldin živjeli u glavnoj kući, a Kendall je bila u kući za goste, no zbog narušenog zdravlja starijeg para i zbog vjenčanja Ricka i Kendall, zamjena kuća bilo je savršeno rješenje. U meñuvremenu, u stražnjem dvorištu sve se činilo mirni i dok su se svi iz kuće za goste pakirali. Samo je Samson ostao unutra i nije htio otići. Roman je slegnuo ramenima, a zatim je krenuo prema hladnjaku. — Hoćete sok? — pitao je braću. Obojica su progunñala: — Ne. — Kako hoćete. — Izvadio je bocu cole i počeo kopati po elementima. — Što tražiš, do vraga? — pitao je Rick. Roman je zalupio vratima jednog elementa i otvorio je drugi. — Čaše. — Element do mikrovalne. A usput, osjećaj se kao kod kuće — rekao je Rick. Roman je zahihotao, očito se nimalo nije uvrijedio. — Vratimo se na stvar — rekao je dok je sjedao na dizajnerski šank. — Shvaćaš li ti da je na kraju sve, onako kako je sve ispalo i što je mama željela, ustvari bilo u našu korist? — Kendall će te ubiti ako pukne šank — rekao je Rick. — Ma neće. Ubit će tebe. — Roman se nacerio, a zatim je podigao čašu kao da želi nazdraviti pa je popio piće. — I, kada ćeš popustiti i priznati daje Sloane žena tvojeg života? pitao je Chasea. Chase je uzdahnuo. Ako su se Roman i Rick odlučili na ženidbu i obitelj, to nije značilo da je ta mogućnost najbolja i za Chasea. — Svatko slijedi svoj put.


—A

ti ne možeš slijediti svoj put i istovremeno biti sa Sloane? — Roman je podigao obrvu. — Čini mi se da sam i ja isto govorio. Da ne mogu imati karijeru i skrasiti se sa Charlotte. Nisam bio u pravu. — Ti si bio strani dopisnik i bio si spreman promijeniti posao kako bi zadovoljio i jednu i drugu potrebu. Ja ću napisati članak za koji će se otimati sve velike novine u zemlji i time ću uništiti političku karijeru Sloanina oca. To me ne čini baš najpogodnijim ženikom. — Zar govorimo o braku? — pitao je Rick. — Zar smo dotle došli? Chase ga je pogledao najoštrije što je mogao. Taj je pogled bio učinkovit kada je šesnaestogodišnji Rick prijetio da će uzeti Chaseov auto ako mu ga ne posudi. Kad mu je bilo gotovo devetnaest, Chase je imao osjećaj da mu je trideset godina i nije imao povjerenja u srednjeg brata da sjedne za upravljač. Rick je samo slegnuo ramenima. — Ti si prvi izgovorio kobnu riječ, ne ja. Očito da Chaseov gnjev sada, kada je Rick imao trideset i pet godina, nije mnogo značio. Ne kada je Rick smatrao da je u pravu. — Hoćete li se vas dvojica smiriti? — rekao je Roman u pokušaju da bude glas razuma. Rick je zahihotao, ali se brzo pribrao. — Mali je u pravu. Trenutno imamo većih briga. Što je sa Sloane? — Što s njom? - upitao je Chase, namjerno se pretvarajući da ne shvaća jer nije bio raspoložen za prepirku s braćom. — Ona sigurno ne bi smjela biti sama nakon ovoga što joj je Samson upravo priuštio. Chase je kružio ramenima prije nego što je odgovorio braći ono u što je sam sebe pokušavao uvjeriti u zadnjih sat vremena. — Sloane treba vremena da sredi osjećaje u vezi Samsona. — A zaštita? — pitao je Rick, vraćajući se u ulogu policajca. — Već smo osigurali ostatak obitelji, a Pearl, Eldin i Samson su na sigurnom. Zar Sloane to ne zaslužuje? — Dok god Sloane nije sa Samsonom, sigurna je. Već smo se složili u vezi s tim. A Samson se skriva u kući za goste. — Fizički je možda sigurna, ali emocionalno? — Rick je odmahnuo glavom, uputivši Chaseu pogled koji mu je govorio da je jadan u razumijevanju suprotnog spola. — Sve žene vole imati snažno rame na koje se mogu osloniti u nevolji mudro je izjavio. — A ti to znaš. — Chase je nakrenuo glavu i pogledao srednjeg brata. — Što mogu kada sam odličan u spašavanju dama u nevolji? — Na kraju si se zbog toga oženio. Rick je slegnuo ramenima. — I što onda? Nisam se oženio nekom starkeljom koju mi je mama nudila. Oženio sam Kendall, pravu ženu za mene, ne za mamu. Kao i Roman. Ah ti, veliki brate, još uvijek bježiš. — To je glupost — promrmljao je Chase. — U ovom životu nisam ni od čega bježao, počevši od odgovornosti prema vama dvojici. — To je odavno gotovo, Chase. Ah to ti je vraški prikladna isprika svaki put kad ne želiš razmišljati o osjećajima prema Sloane. — Roman se nakašljao. — I od te odgovornosti ti ustvari bježiš. — Što si ti ono studirao? — pitao je Chase, ne skrivajući sarkazam. — Ne sjećam se baš da je to bila psihologija. Roman je zakolutao očima. — Ne moram biti psiholog da bih te pročitao. — Oh, dečki! — Razgovor je prekinuo Pearlin visok glas kada je uletjela kroz ulazna vrata. — Mislio sam da ste kod Raine — rekao je Rick, gledajući Pearl kako se penje po stepenicama i ide u kuhinju. — I jesam, ali ste me požurili maloprije pa sam zaboravila tanjur s kolačima. — Jednom se rukom podbočila na pozamašni bok, a prstom druge ruke mahala je pred Rickovim nosom. — Kakav to gost domaćici ne donosi poklon u znak zahvalnosti? Raina nas je primila iako se ne osjeća najbolje pa sam se vratila po kolače. Kao znak zahvalnosti — nastavila je blebetati. — I zato što Charlotte u svojem stanju toliko žudi za čokoladom. — I gdje su kolači? - upitao je Rick gledajući u njezine prazne ruke. Chase je pretpostavio da Rick želi uzeti nekoliko slastica.


autu, ispred kuće. S Eldinom, koji me čeka. — Pearl je pokazala prema van. - Ali moram vam reći: Samson je ne stao. Nije u kući, gdje ste mu rekli da mora biti. A kada sam shvatila da ga nema, nisam htjela da me uhite kao suučesnika u zločinu zbog toga što nisam prijavila njegov nestanak. — Kimnula je, uvjerena da je postupila ispravno. To je istina, pomislio je Chase. Iako njezini razlozi uopće nisu imali smisla i bih su potpuno nejasni. Rick ju je zagrlio i krenuo s njom do ulaznih vrata. — Ispravno ste postupili — uvjeravao ju je. Ponovno je kimnula. — Ima još nešto što sam trebala prije reći. Rick je nagnuo glavu i zastao. —Što to? — Samson je spominjao da ga netko stalno prati. Isti muškarac se pojavljuje na mjestima gdje je on bio. Kada smo mu predložili da vam kaže, rekao je da se ne brine. Da je taj muškarac imao dovoljno prilika da ga kokne, u slučaju da je htio. — Pearl je živčano čupkala kućnu haljinu. — Ah Samson je tvrdoglav i ne vjeruje ljudima te ne želi njihovu pomoć. Uvijek je bio takav. Spustivši glavu, rekla je: — Mislila sam da biste to trebah znati. Chase je duboko udahnuo, a zatim se smirio. Dok je Rick pratio Pearl prema autu, Chase si je morao priznati dvije stvari. Prodike njegove braće odvukle su ga da ne gleda kroz prozor u kuću za goste kako bi pazio da se Samson ne iskrade. A ako je Samson slobodan, Sloane nikako ne smije biti sama. To nije bilo sigurno. Jer ako ju otac poñe potražiti, Sloane će, kao i Samson, biti hodajuća meta. Miris jeseni proširio se po staroj kućici na drvetu. Drveni zidovi štitili su je od oštrog vjetra, ali je kroz mali prozor puhao hladan propuh. Sloane se smrzavala, ali nije marila. Nije imala kamo ići pa je ovdje bila sama zadnjih nekoliko sati. Sklupčala je noge, zažmirila i naslonila se, kada ju je iznenadio zvuk klimavih ljestava po kojima se netko penjao. A iznenadio ju je i njezin posjetitelj. Samson je ušao kroz uska vrata i sjeo pokraj nje. Oprezno gaje promatrala, nije bila sigurna zašto ju je potražio nakon što ju je maloprije odbacio. Kako nije htjela ništa prva reći, čvrsto si je obujmila koljena i čekala. — Zaslužuješ nekoga boljeg od mene da ti bude otac. Zarila je ruke u traperice. — Nije na tebi da odlučuješ što je najbolje za mene. A osim toga, ne možemo birati roditelje. To čini sudbina. — A ona bi prihvatila muškarca kojeg joj je sudbina dodijelila. Nosio je preveliku vojničko-zelenu jaknu i zgužvane kaki hlače. Razbarušenu kosu nosio mu je vjetar, a na licu zaraslom bradom vidjeli su se tragovi života koji nije bio nježan prema njemu. Ali u očima mu je vidjela duboke emocije i brigu, što prije nije primijetila. Očito se radilo o muškarcu koji je jako dobro skrivao osjećaje i koji ih je otkrivao samo kada je stekao povjerenje u nekoga. A budući da mu je Sloane već djelomično probila zaštitni oklop, možda joj je sada vjerovao. — Znači, zaglibila si sa mnom. — Gurnuo je ruke u džepove od jakne i njihao se na mjestu. — Može se gledati i tako. — Sloane se nasmiješila. Nakon što je duboko udahnula, odlučila je ponovno pokazati dobru volju. — Radije mislim da mi je sudbina podarila za očeve dva različita, ali jako dobra muškarca. Ti si mi samo kasnije ušao u život, to je sve. Nagnuo je glavu. — Zašto si tako pozitivna prema svemu ovome? Tako dobra prema meni? — Zašto ne bih bila? Osim očitog razloga da u nama teče ista krv, puno smo toga propustili. Htjela bih da to nadoknadimo. Htjela bih upoznati pravog oca. — Koji je tako veliki dobitak za tebe, zar ne. — Samson je s gnušanjem pokazao na sebe. — Ne mogu se usporeñivati sa senatorom, je li tako? Odmahnula je glavom, ponovno primijetivši na kakav omalovažavajući način govori o sebi te se zbog toga zapitala kakav je to život imao koji ga je tako dotukao. Ah takoñer je primijetila promjenu u tonu, ophoñenju i govoru. Više nije govorio kao prostak kojemu je gramatika netočna, već kao obrazovan muškarac. Kao muškarac koji bi se svidio Jacqueline, Sloane je pomislila. — Nikada te ne bih usporedila s Michaelom, isto kao što ne volim da mene usporeñuju sa sestrama ili s pomajkom. Mi smo drukčiji. Došla sam te potražiti i nisam razočarana time što sam pronašla. A ti? — Susrela je njegov oprezan pogled. — Naravno da nisam. —U


Pao joj je kamen sa srca, ali nije namjeravala uništiti ovaj trenutak bacajući mu se u zagrljaj. Ne još. Još uvijek su toliko toga morah naučiti jedno o drugom. Otkrila je dovoljno o Samsonu da zna da će on pobjeći ako ona postane osjećajna. Pa je odlučila promijeniti temu. — I čemu to pretvaranje da si neki prostak? Jedan tren govoriš kao da si jedva završio osnovnu školu, a drugi tren si uljuñen i razgovaraš sa mnom kao pristojan gospodin. — Nagnula se prema njemu. — Čemu ta krinka? — Trebalo bi biti očito — promrmljao je. Posegnuvši u džep, izvadio je paketić koji je nalikovao na žvakaću gumu. — Hoćeš? Odmahnula je glavom. — Ne, hvala, i meni nije očito. — Tvoja majka i ja imali smo snove. Oboje smo htjeli završiti fakultet; ona bi radila dok ne ostane trudna, a ja bih dobio posao u trgovini starinama dok ne bih bio u mogućnosti pokrenuti vlastiti posao i uzdržavati nas. — Pomaknuo se, a najlonska jakna koju je nosio, glasno je zašuškala u tihoj kućici na drvetu. — Studirao sam povijest umjetnosti, znaš. — Nisam to znala. - Nitko joj nije rekao ništa o njegovom porijeklu i prošlosti te je pažljivo slušala svaku njegovu riječ. — Nisi ni trebala znati. Odrekao sam se tih snova kada .im se odrekao tvoje majke. Onog dana kad je doš'o njen otac, u jednoj ruci s dokazom da mi je otac dužan kamatarima, a u drugoj ruci s rješenjem. — Kako to misliš? — Njegova zadnja rečenica bila je izgovorena osornim, Samsonovim govorom. Sloane je sada htjela čuti istinu. Cijelu. A Samson je bio spreman dati joj odgovore. — Ponudio mi je ček da isplatim kamatara. Moj se otac složio da će prepisati kuću na mene ako prihvatim ponudu. Što sam mogao? Majka više ne bi živjela u strahu da će izgubiti krov nad glavom. A mom ocu ne bi pucali u koljena. — Odmahnuo je glavom i grohotom se nasmijao. Ah Sloane ova priča nije bila zabavna, a nije ni njemu. — Više nitko nikome ne puca u koljena — rekla je. — Ne, samo ti dižu kuću u zrak. — Podigao je pogled s iskrivljenog poda. — Ti si odrastala zaštićena, hvala Bogu. To je jedan od razloga zašto sam uzeo novac i pustio Jacqueline. Da ju zaštitim od svoje obitelji i svog načina života. — A da ne spominjemo da je to bio jedan od uvjeta koji je postavio moj djed, zar ne? Novac u zamjenu za to da pustiš Jacqueline? — Sloane je pitala kroz stisnute zube. — Kako se ispostavilo, bila je to odlična pogodba za tvoju majku. Imala je prekrasan život. Iako je bio kratak. Ovaj je razgovor ispao osjećajniji nego što je htjela. Ali kako Samson nije bježao, Sloane je nastavila ispitivati. - Kako znaš da Jacqueline ne bi imala bolji život s tobom? S muškarcem kojeg je uistinu voljela? Samson je slegnuo ramenima. — Nije imala izbora, a nisam ni ja. Tvoj je djed jasno dao do znanja da ako on ne da sredstva za isplatu kamatara, mog će oca najvjerojatnije pronaći mrtvog u nekoj uličici. Banka će nam uzeti kuću i naći ćemo se na ulici. — Rukom je prošao kroz kosu koja mu je bila razbarušena od vjetra. — Osim toga, majka je imala rak. Nismo joj mogli priuštiti liječenje, a stanje joj se brzo pogoršavalo. Htio sam da joj barem zadnji dani života budu podnošljivi. A za to mi je trebalo više novca. Sloane je progutala knedlu u grlu, ne mogavši vjerovali u bolnu priču koju je otkrivao. — Samo mi nemoj reći da si rekao mom djedu za majčinu bolest i da je on to iskoristio kao sredstvo za vršenje pritiska. Samson je kimnuo. — Dodao je još novca na ček ne trepnuvši i rekao je da se klonim Jacqueline. Sto sam mogao učiniti osim prihvatiti to? — Samson je okrenuo ramena napravivši nonšalantnu gestu, kao da su to neke stare vijesti, ali rastrojen pogled u njegovim očima i njegova životna priča govorile su joj da nikada nije prebolio tu odluku. — Prije si rekao da si se na neki način vratio po Jacqueline. Što si pod time mislio? - Trljala je smrznute prste, pokušavajući vratiti krv u njih. Cijelo joj je tijelo bilo hladno. — U početku ju uopće nisam posjećivao. Bio sam jako zauzet majčinom bolešću i trebao mi je svaki cent koji mi je dao tvoj djed. Nisam si mogao priuštiti da ga razljutim. I onda mi je majka preminula.


— Žao

mi je. — Na spomen bake koju nikada nije upoznala, Sloane je obrisala suze koje su joj potekle iz očiju. Toliko toga nije znala o životu svoje obitelji, a saznat će to iz druge ruke. I to sve zbog sebične potrebe jednog čovjeka da nadzire sve oko sebe. Pitala se je li majčin otac ikada požalio zbog toga što je izmijenio živote svih oko sebe i zato što se igrao s tuñim životima. Ali ništa nije moglo izmijeniti činjenice, pa se vratila Samsonu. — Što se onda dogodilo? Majke ti više nije bilo, a otac... Nakašljao se. — Nestao je. Nije bio jedan od onih koji , će se brinuti za druge, bili oni bolesni ili zdravi. Ostavio je majku u posljednjim danima života. Širom je otvorila oči. — Čudan način za iskazivanje zahvalnosti, s obzirom na to što si učinio. — Smatrao je da mu nešto dugujem zato što me stvorio. Odmahnula je glavom, znajući da bi riječi suosjećanja bile besmislene. — Znači, ostao si bez oba roditelja. Zašto se nisi vratio po Jacqueline? — Tvoj je djed bio senator i bio je jako pametan. Natjerao me da potpišem ugovor o zajmu. Morao sam prihvatiti prokleto obećanje da me neće morati prisiliti da mu vratim dug. Osim ako ja ne budem tražio Jacqueline. — Odmahnuo je glavom, a u pogrbljenim leñima očito su se mogli vidjeti utučenost i žaljenje, kao i surova bol koja je u valovima izlazila iz njega. Bol zbog toga što je učinio — i što nije učinio. — I samo da znaš, uzeo sam pozamašnu sumu novca. Ne bih to mogao vratiti da živim još deset života. Sloane je uzdahnula i postala svjesna da joj zbog hladnome iz usta izlaze mjehurići. Kvragu i otvoreni prozor, pomislila je dok je trljala ruke dlanovima. Čak joj ni jakna nije po mogla. — Moraš znati da me te prijetnje zbog novca nisu mogle udaljiti od Jacqueline. — Samson je bio usredotočen na razgovor, nije bio svjestan hladnoće. — Ali kada sam ju otišao posjetiti, bila je udana. Izgledala je sretno i znao sam da joj je dobro s tim čovjekom. A ja joj to nisam mogao pružiti. Više ne. — Obrisao je oči rukavom. — Pa sam se onda vratio kući. — I povukao se u samoću. — Sloane ga je sada shvaćala. Shvatila je sve u vezi njega i shvatila je zašto se pretvorio u samotnjaka. — Bilo je lakše izbjegavati ljude u ovom gradiću. — Zamahnuo je rukom, kao da želi sve druge ljude izbrisati iz svog života. — Ah oni su ustrajali. Pearl mi je donosila kolačiće, a Izzy i Norman slali su mi hranu nakon što mi je umrla majka. Ali nisam htio njihovo suosjećanje. A kada lijepo ponašanje nije pomoglo, počeo sam ih odbijati grubim, nepristojnim govorom. — Isturio je bradu. — I upalilo je. Ubrzo su me svi ostavili na miru. Unatoč ponosu koji je čula u njegovom glasu, Sloane je osjetila koliko pogrešno to zvuči, koliko je bio povrijeñen što je prvo izgubio Jacqueline, a onda čitavu obitelj. — Sigurno si bio usamljen. — Nagnula je glavu, čekajući da se pobuni i da počne naglašavati svoju samostalnost i nepostojanje potrebe za drugima. Ovaj muškarac bio je samotnjak koji nije prihvaćao tuñe osjećaje, niti ih je želio uzvratiti. Ali ono što je sljedeće rekao iznenadilo ju je. — Takav život nikome ne bih poželio — promrmljao je te je ustao i počeo koračati pokraj prozora. — Ah snašao sam se i dobro sam. Proklet bio ako nisam. Uspravio se i ponovno postao usamljenik kakvim se prikazivao u vanjskom svijetu. — Znam da si dobro, ali barem priznaj da bi mogao biti bolje. — Sloane je takoñer ustala i protegnula se, zahvalna što ima ispriku da se pomakne i pokrene cirkulaciju. — Sada imaš obitelj i zaglibio si sa mnom — rekla je, ponavljajući njegove riječi od maloprije. Shvatit će da Sloane Carlisle nije žena koju je lako obeshrabriti. Samson možda ne želi izljev nježnih osjećaja, ali svejedno će ga dobiti. Sloane mu je kći, jedina osoba na ovom svijetu s kojom je u krvnom srodstvu. Vrijeme je da se to potvrdi zagrljajem. I htjela je uživati u prvom pravom zagrljaju oca i kćeri. Ustala se i krenula naprijed, pokraj prozora i okrenula se da dohvati Samsona u istom trenutku kada se izvana začuo glasan zvuk, nakon kojeg je kroz lijevo rame osjetila užareno strujanje. Udar ju je odbacio u zid te je iznenañena zavapila. Uhvatila se za rame, dok joj je blještalo pred očima. — Kvragu, djevojko. — Samson ju je uhvatio i gurnuo na pod, nakon čega je sjeo pokraj nje. — Polako. — Pomaknuo joj je ruku kako bi joj mogao provjeriti rame. Sloane je pogledala prema dolje. Je li to njezina krv na rukama? — Upucali su te — rekao je Samson drhtavim glasom.


Sloanin vid strašno se zamutio. Pomislila je da Samson skida jaknu. Pomislila je da mumlja: Moram zaustaviti krvarenje. — No, nije bila sigurna. No kada joj je jaknom pritisnuo to rame, goruća, nepodnošljiva bol prostrujala joj je ravno do srca. Okrenula je glavu na stranu, zažmirila kako bi pobjegla od tog mučenja, ah nije mogla pobjeći od svog tijela. Još su neki zvukovi dolazili izvana... Možda koraci? Glasovi, to je sigurno. Bez sumnje, čula je Samsona kako govori. Poželjela je da je Chase pokraj nje, da bude njezin princ na bijelom konju, no on je bio s obitelji. A to mu je bila primarna obveza. Ona je otišla iz njegovog života. Ili je p a k on otišao iz njezinog? Preplavio ju je osjećaj mučnine, kao i osjećaj da gubi ravnotežu. Prepusti se, rekla si je. Ako se prepusti, izbjeći će bol, i to je najvažnije, pomislila je dok je padala u nesvijest koja ju je dozivala. — Trebao si mi dati da vozim — promrmljao je Chase. — Previše si uzrujan — rekao je Rick dok je usporavao zbog

znaka za obvezno zaustavljanje. Ljutito je pogledao Ricka, koji je, nakon što je čuo da je Samson nestao, zgrabio ključeve od auta i počeo nareñivati braći na svoj policijski način. Nije htio da taj muškarac luta po gradu sam i nezaštićen. Nije rekao ni riječi zato što Chase nije otišao za Sloane kada je trebao, ali to je bilo u redu, jer se Chase i bez bratovih prodika već dovoljno krivio zbog toga. Njegova intuicija mu je govorila da su otac i kći zajedno i da posljedice ne mogu biti dobre. — Nagazi, hajde! — rekao je bratu. Rick se nije obazirao na to, a Roman je sa stražnjeg sjedala stavio ruku na Chaseovo rame u znak potpore. — Brzo ćemo stići do kuće McKeeverovih. Stara kućica na drvetu bilo je jedino mjesto kojega se Chase mogao sjetiti, jer je Sloane tamo prvi put srela Samsona i pretpostavio je da će otići tamo kako bi bila sama. Sigurno se ne bi vratila u Chaseovu kuću. On je dao sve od sebe da ju isključi i otjera od sebe. Kvragu. Nakon vožnje koja se činila dugom poput vječnosti, a zapravo je trajala samo pet minuta, Rick je napokon stao na rubnik ispred dugačke kuće grañene u kolonijalnom stilu. Kako na prilazu nije bilo auta, zaključio je da McKeeverovi još nisu kod kuće, što je shvatio još dok ih je zvao telefonom iz auta, a oni se nisu javljali.. — Možda paničarimo bez razloga — rekao je Roman, očito kako bi pokušao umiriti Chasea. — Da, čuo bih te kako to govoriš da tražimo Charlotte. Roman se namrštio. — Hoćeš li se svañati? Chase je iskočio iz auta prije nego što ga je Rick uopće ugasio. Krenuo je prema stražnjem dvorištu, opkolivši kuću zajedno s braćom koja su bila neposredno iza njega. Krv mu je šumila u ušima, a usta su mu se osušila. Nije znao što će naći i nije ga bilo briga ako upadne u kućicu kao luñak, i nju pronañe samu. Samo da je dobro. Pod nogama mu je šuštalo suho lišće, stvarajući veću buk u nego što je htio, najavljujući na taj način da se približava, no ništa nije mogao promijeniti. Iz blizine je dopirao nerazgovjetan, prigušeni zvuk, te je Chase zastao pokraj velike plave smreke, jer mu je predosjećaj iznenada rekao da bude oprezan. — Što ne valja? — šapnuo je Rick. Chase je slegnuo ramenima. — Ne znam. Nešto nije u redu. Rick je pokazao Chaseu da ostane gdje je. — Ja ću prići odostraga — rekao je, držeći pištolj u ruci dok je drugom rukom pokazivao na kućicu na drvetu i jedini prozor koji se vidio iz daljine. Odjednom je tišinu prekinula neka osoba koja je pobjegla kroz drveće, a lišće je šuškalo za njim. U istom trenu Samson je isturio glavu kroz prozor. — Zovite hitnu — vikao je. — Ja ću — rekao je Roman i izvadio mobitel iz džepa, a Rick je potrčao za bjeguncem. U paničnom strahu, Chase je odjurio prema kućici na drvetu. Ne sjeća se da se penjao, ali se vraški dobro sjeća kada je ušao u drvenu grañevinu i ugledao Sloane kako leži na podu. Krv je curila kroz Samsonovu staru jaknu, koja je sada dijelom služila kao podveza, a dijelom kao zavoj i pokušala zaustaviti krvarenje.


Želudac mu se stisnuo, a strah ga je pogodio ravno u srce, zbog čega mu je puls kucao velikom brzinom. — Rick je pozvao hitnu - Chase je rekao Samsonu prije nego što je kleknuo pokraj Sloane i uzeo njezinu ledeno-hladnu ruku Izbezumljeni Samson koračao je amo-tamo, mumljajući si u bradu. — Što se dogodilo? — Chase je uspio pitati, iako mu se grlo stisnulo. — A kako izgleda, genijalče? - Samson se namrštio. - Ne trebaš nam ovdje. — O tome sada ne mislim raspravljati. Što se dogodilo'? Mislim, osim ovog što je očito — ponovno je pitao, s nestrpljenjem u glasu i bijesom u krvi. Bio je bijesan na sebe i na sudbinu što je iskoristila njegovu glupost jer je ostavio Sloane samu. Samson je drhtavom rukom prešao preko očiju, i Chaseu je prvi put bilo žao ovog muškarca koji očito pati jednako koliko i on. — Došao sam ovamo kako bih razgovarao sa svojom kćeri — rekao je Samson. — Bila je ovdje neko vrijeme, ali tko god je pucao na mene, nije to znao jer je vjerojatno pratio samo mene. Chase je sklonio pramen sa Sloanina lica, zabrinut kada se nije pomaknula. Ne okrenuvši se prema Samsonu, pitao je: — Nagañaš li, ili si siguran da su te slijedili? — Siguran sam. — Starac je pocrvenio. - Netko me pratio, slijedio, promatrao gdje se krećem. Chase je stisnuo zube, a strah ga je preplavio kada je ponovno ugledao Sloanino blijedo lice i shvatio da ne reagira ni na što, čak ni na njegov stisak niti na šaputanje u uho. — A zašto to nisi prijavio policiji? Ili barem razgovarao s Rickom o tomu danas? — Chase je podigao obrvu i mrko gledao Samsona. — —Ja nikom ne vjerujem. Mislio sam da sam prikrio trag kada sam dolazio ovamo. Ti nisi znao da sam otišao. Barem ne odmah. — Samson je prkosno podigao bradu, no to nije zavaralo Chasea. Ne u trenutku kada su mu oči bile vlažne, a usta mu drhtala. Starac je bio blizu živčanog sloma zbog osjećaja krivnje i brige, a iako gaje Chase htio napasti, ipak je morao priznati da i sam snosi dio krivnje. Obojica su razočarala Sloane. — Slušaj, stari. Možda je vrijeme da počneš vjerovati drugim ljudima prije nego što ona počne još više patiti. Samson se podsmjehnuo, s očitim sarkazmom. - Kao da si ti neki stručnjak. Hvala Bogu, u daljini se začula sirena hitne pomoći, koja se približavala i spriječila da se ova svaña ne rasplamsa, To ne bi koristilo Sloane, a ako Rick uhvati bjegunca, ništa više neće biti važno, pomislio je Chase. Osim Sloane, žene koju je volio. Ženu koju bi mogao izgubiti, ako ona izgubi još krvi. Drhtavom rukom pomilovao ju je po obrazu, pokušavajući ne gledati u krv koja je curila kroz staru jaknu. Izgledalo je kao da ima jako puno krvi. I još je bila u nesvijesti, pomislio je, dok mu se strah zaustavio u grlu. Preplavljujući osjećaj panike nije ga napustio sve od trenutka kada je shvatio da je Sloane sa Samsonom, i taj se osjećaj iz minute u minutu samo povećavao. Zbog toga što ju je ostavio samu i izložio ju opasnosti, možda neće imati priliku reći joj da mu je žao. Da ju stvarno voli. Da ju ne želi izgubiti. No, što je to značilo za njegovu budućnost kakvu je zamišljao? Budućnost bez obitelji i obveza. Odmahnuo je glavom. U tom trenutku shvatio je da će se tada osjećati odgovornim još samo prema majci, čak i ako se uda za Erica. Teško se riješiti starih navika. Nikada neće biti potpunu osloboñen od odgovornosti. A polagano je shvaćao da to ni ne želi. Jedino, što nikako nije želio, bilo je to da ne ostari usamljen i sam. A ako Sloane umre, upravo će se to dogoditi


ŠESNAESTO POGLAVLJE

Rana na ramenu. Metak je prošao kroz rame, tako je Chase bar shvatio čuvši što govori liječnik hitne pomoći. Kako je trebao potvrdu, prišao je jednom tipu koji je izgledao kao da je upravo izašao s faksa te ga je potapšao po ramenu. - Oprostite, trebao bih vidjeti Sloane Carlisle. — S liječnikom je — rekao je ne podigavši pogled. Ali taj liječnik nije Eric, pomislio je Chase, jer Eric još nije stigao. — Kako je ona? Posljednji put kada sam je vidio nije bila pri svijesti i jako je krvarila. — Nesvjesno je zadrhtao pri toj pomisli. — Jeste li član obitelji? — upitao je tip u zelenoj kuti, jedva podigavši pogled s kartona. — Pojedinosti o pacijentu smijem dati samo članovima obitelji. — Da. Da, član sam obitelji — Chase je promrmljao, laž mu je prelagano izašla iz usta. U stvarnosti, nije imao nikakva prava na Sloane, osim što ga je iznenada preplavila želja da ju posjeduje, da bude njegova i da ju nikada ne pusti. — Vi ste njezin... brat? — pitao je mladi stažist, pokušavajući pogoditi kada je napokon podigao pogled. Chase je glupavo odmahnuo glavom jer je htio reći da joj je suprug. No nije mogao. Previše ljudi u ovoj bolnici ga je poznavalo, poznavali su njegovu obitelj, znali su kako je uvijek ponosno isticao da je neženja. Osobito sada kada je ostao jedini samac muškog dijela obitelji Chandler. Stažist je pogledao Chasea, a oči su mu se ispunile suosjećanjem. — U redu, stari, želiš ući i vidjeti svoju djevojku. Kužim. Ali ne možeš dok nije pri svijesti i dok ne odobri da ju doñeš vidjeti. — Potapšao je Chasea po ramenu, na način kako to čine polubogovi u bijelom. — Žao mi je. — Hvala. — Chase se okrenuo, bijesan na tog muškarca, ali uglavnom još bjesniji na sebe. Kao novinar, često je lagao samo kako bi se približio priči, iako to katkada nije bilo moguće u gradu gdje svi svakoga znaju. Ali nije imao grižnju savjesti kada je to radio. No sada, kada Sloane leži u drugoj sobi i kada nije znao u kakvom je stanju, nije se mogao dovoljno pribrati da jednostavno uñe u njezinu sobu. I to je neki vrhunski novinar - nije mogao doći do najvažnije osobe u životu. Srce mu je tuklo dvostruko brže, a adrenalin mu je strujao venama zbog čega je zaboravio na zdrav razum. A to mu je učvrstilo osjećaje. Kao da je sumnjao. Nije. Više ne. Nije sumnjao u svoje osjećaje i želje — želio je da Sloane zauvijek bude u njegovom životu. No počet će tako da gleda kako ona otvara te prekrasne oči. Pogledavši na sat, shvatio je da je prošlo samo deset minuta otkako je dopratio hitnu pomoć u bolnicu. Osjećao se beskorisno i uplašenije nego ikada prije. Čak se nije tako osjećao ni kada je imao osamnaest i kada mu je otac preminuo čime je Chase postao glava obitelji, potpuno nespreman na sve što je ta uloga zahtijevala. Chase je uzdahnuo. Deset minuta nije bilo ni približno dovoljno vremena da liječnici zakrpaju Sloane. To nije bilo dovoljno da Rick dovuče guzicu osumnjičenog u postaju i pobrine se da se pokrene postupak. No Rick je ustvari uhvatio muškarca s pištoljem u ruci te ga je svladao na susjednom posjedu prije nego što ga je dovukao do kamioneta kojeg je parkirao na uglu. Barem je Chase mogao vjerovati bratu da će se pobrinuti za te policijske stvari. Chase se prisilio da sjedne na stolicu blizu vrata hitne ambulante, kroz koja su maloprije na kolicima ugurali Sloane. Stisnutih zubi, prisilio se da pričeka Erica, a da ne upadne u hitnu i počne tražiti odgovore i pravo da vidi Sloane. A to Chase nije mogao dok ne doñe Eric koji će mu pomoći da izbjegne bolničke mjere sigurnosti. Iznenada, dvostruka vrata su se širom otvorila, a kroz njih je izašla liječnica. Chase je prepoznao da je to liječnica koja se brine za Sloane od trenutka kada su vozači hitne pomoći izvadili nosila. Skočio je sa stolice. — Kako je?


Liječnica ga je odmjerila, a u njezinom profesionalnom pogledu vidio se spoj opreza i suosjećanja. — Stabilno — rekla je, kao da nije bila sigurna treba li mu povjeriti informaciju. Ošamućena je, ali želi vidjeti oca. Pao mu je kamen sa srca. Sloane je bila dovoljno prisebna da može govoriti. Hvala Bogu. — Znate li je li njezin otac ovdje? - upitala je liječnica. Chase je pokušao odgovoriti, no knedla u grlu mu je to otežavala. — Nisam ga vidio. — Nakon što je bio uz Sloane u kolima hitne pomoći i nakon što ju je prepustio u sigurne ruke u bolnici, Samson je nestao. Kvragu i taj čovjek. Chase je još jednom pogledao oko sebe, ali čudaku nije bilo ni traga ni glasa. — Mogu li ju vidjeti? — upitao je Chase, ne mogavši skriti nadu u glasu. Mlada žena smeñe kose sa žaljenjem je odmahnula glavom. — Nakon što ju smjestimo u sobu, sredit ćemo da ju vidite ako ona bude htjela. — Liječnica je gurnula ruke u džepove bijele kute. — Do tada vam mogu potvrditi da je u dobrim rukama. Liječnica mu je stavila ruku na rame. Sigurno se ova gesta preporuča u literaturi o ophoñenju s članovima obitelji — pomislio je Chase, frustriran. — Dakle, ako pojavi otac gospoñe Carlisle, svakako mu recite da je kći pitala za njega. Prije nego što je Chase mogao odgovoriti, markantna figura u odijelu i kravati — ni manje ni više nego senator Michael Carlisle — prišla je liječnici. - Rekli ste da Sloane traži oca? Mlada je žena kimnula. — Vi ste... — Senator Michael Carlisle — rekao je daškom autoritativnosti koja mu je pomogla da brzo uspije u političkom svijetu. Želim odmah vidjeti svoju kćer. Medeline je stajala pokraj svojeg supruga, a u očima su joj bile suze. Nije gledala ni lijevo ni desno i nije ni primijetila da Chase stoji odmah pokraj nje. Što je bilo i razumljivo s obzirom na to koliko je bila uzrujana. A budući da je Chaseu dala upute kako da se brine o Sloane i kako da ju zaštiti, on je bio zadnja osoba koju bi Madeline sada htjela vidjeti. Bez obzira na to, Chase je htio razgovarati sa senatorom -ne samo o Sloane, nego i o njegovim voditeljima kampanje i o ovoj cijeloj situaciji. Uključujući i to tko bi bio najbolji novinar za izvještavanje o ovoj priči. Jedini novinar koji može istovremeno zaštititi i Sloanin i senatorov interes. Meñutim Chase je znao da ne treba smetati tom čovjeku prije nego ode vidjeti kako mu je kći. Umjesto toga, frustrirano i nemoćno je promatrao kako senator držeći joj ruku na leñima, vodi Madeline Carlisle kroz dvostruka vrata da vide kćer. Imala je obitelj koja ju je odgojila i koja ju voli. Oni će se pobrinuti da dobije najbolju njegu. A Chase to nije bio sposoban učiniti. Nogom je udario u stari pod od linoleuma. Preplavila ga je frustriranost, ali i odlučnost. Sloane je živa i on može dobiti drugu priliku. Nije mogao dočekati da joj to kaže. Nije mogao dočekati da počne živjeti svoju budućnost. Dok god se Sloane nije pomicala, nije ju jako boljelo. Lijekovi koje su joj dali liječnici počeli su djelovati, pomislila je dok je naslanjala glavu na jastuk. Još uvijek ju nije prošao šok zbog toga što se dogodilo, a nakon što je bol počela popuštati, prvo je pitala za Samsona. Vijesti su bile dobre, .ali nisu znali gdje je. Nisu ga upucali niti ranili, ali nakon što je bio siguran da je Sloane u dobrim rukama, nestao je bez traga. Nikakvo čudo, pomislila je Sloane. Od njega ne može očekivati tople, očinske osjećaje. Iako joj se na trenutak u kućici na drvetu učinilo da je blizu probijanja kroz njegov čvrsti vanjski oklop. A to neće moći ponovno pokušati ako ju ne puste iz bolnice. Kucanje ju je uplašilo, pa je poskočila i odmah požalila zbog tog naglog pokreta jer je kroz rame koje je bilo u zavoju osjetila bol. Zdravom rukom posegnula je za ranom da umiri bol te ju je položila na debeli sloj zavoja. Prije nego što je odgovorila, vrata su se širom otvorila, a Madeline i Michael ušli su u sobu. Sloane ih je već vidjela u sali hitne, no ovo je bilo prvi put da su sami, bez liječnika i sestara koji trčkaraju oko Sloane. Nasmijala se te ih zdravom rukom pozvala: — Uñite. Madeline je ušla prva i sjela na krevet, dok je Michael sjeo na stolicu s druge strane kreveta. — Tako mi je laknulo što si dobro. I tvojim sestrama je lakše. Pozdravljaju te i htjele su doći, no ja sam željela da ostanu ondje na sigurnom dok se ne uvjerimo da si i ti zaštićena. — Madeline ju je uhvatila za ruku i čvrsto ju je držala. U očima su joj zasjale suspregnute suze. — Dušo, kada sam ti rekla da smiješ ići u Yorkshire Falls, nisam imala pojma da ti prijeti prava opasnost.


— Zato

što ti ja nisam rekla. Nisam htjela da se nepotrebno brineš. — Sloane je uzdahnula. Jasno se sjetila dana kada je slučajno čula razgovor očevih ljudi o njezinom porijeklu, a ipak se činilo tako davno s obzirom na sve što se otada dogodilo. Osobito što se tiče emocionalnog truda koji je uložila u odnos sa Samsonom i Chaseom. U tom pogledu, Sloane se osjećala starijom od dvadeset i osam godina, koliko je imala. Madeline je mahala prstom ispred Sloane. — Ono što stvarno hoćeš reći je kako nisi željela da ti zabranim da doñeš i upoznaš svog pravog oca. Iako ja to ne bih mogla učiniti, s obzirom na to da si odrasla. — Točno, ali mogla si poslati tjelohranitelja da ide sa mnom. No znatiželjni dobri ljudi Yorkshire Fallsa to baš ne bi najbolje prihvatili. — Sloane se nasmijala, ali brzo se uozbiljila jer se sjetila da Madeline zapravo je poslala tjelohranitelja. Muškarca po imenu Chase Chandler, i iako je dao sve od sebe da joj zaštiti tijelo, pritom joj je ukrao srce. Nije bilo lako skrivati osjećaje, ah Sloane je uspjela. Nije mogla dopustiti da Michael i Madeline saznaju da je emocionalna bol veća nego što bi ova rana od metka ikada mogla biti, a da je najstariji od braće Chandler uzrok tomu. Očito, policajac iz Yorkshire Fallsa na aerodromu već je obavijestio njezina oca o njegovim pomoćnicima, a zato se pobrinuo Rick Chandler. Sloane je znala da Michael vjerojatno bijesni zbog vijesti, iako nije htio pokazati da je uzrujan. Usiljeno im se nasmijala te je nastavila razgovor o obiteljskim temama. — Osim toga, Samson ne bi dobro prihvatio da se za mnom vuče neki službeni tjelohranitelj. Michael se namrštio kada je Sloane spomenula to ime. — Doći ćemo do Samsona za koju minutu — ubacio se autoritativnim glasom koji je poznavala cijeli život. — Prvo, moram biti siguran da si dobro. Liječnici su rekli da je metak prošao kroz rame i da te trenutno više liječe zbog pretrpljenog šoka nego zbog nečeg drugog. Ali kako se zapravo osjećaš? Nagnuo se i poljubio ju u čelo, kao što je to napravio mnogo puta dok je bila dijete. Ta je gesta bila topla, poznata i utješna, kakvo bi milovanje oca i trebalo biti, pomislila je Sloane, osjećajući u srcu zahvalnost prema ovom čovjeku koji joj je podario tako do bar život.. Osobito kada se usporedi sa Samsonovim životom. — Kako se osjećaš ovdje? — upitao je Michael, lupkajući se po prsima, na mjestu iznad srca. Nasmiješila se zbog njegovog uroñenog razumijevanja Nakon što je samo čula njegov snažan, brižan glas, Sloane je znala da je s njezinim svijetom ponovno sve u redu. Nikada nije smjela sumnjati u to. Ili u njega. Da mu je došla nakon što je saznala istinu o Samsonu, svi bi bili pošteñeni mnogo tuge. — Dobro sam. Uistinu. — Ne bih rekao da je dobro kada te netko upuca. - Ustao je i počeo koračati po malom, skučenom prostoru. — Ne bih rekao da je dobro kada te izdaju ljudi kojima sam najviše vjerovao — rekao je, podižući glas. Očito osjetivši njegovu uznemirenost i bijes, Madelin je ustala i prišla mu, te stavila ruku u njegovu. — Ranili su Sloane, ali oporavit će se. — Rekla je to najsmirenijim glasom, istim onim glasom kojim je tješila Sloane noću kad je bila bolesna ili nakon što je ogrebla koljeno ili nakon što se posvañala s prijateljicom. — Ostali problemi su tvoji, Michael. A ne Sloanini. Ona je dobro. A i ti ćeš biti. Mi ćemo biti dobro. Samo će trebati vremena. Sloane se pomaknula u krevetu, ali rame joj se istog trena pobunilo. Dršćući je upitala: — Što ćeš napraviti s Robertom i Frankom? — Objesit ću ih za prokleta... — Michael! — Madeline gaje prekorila najstrožim tonom. Zahihotao je, unatoč tome što je tema bila ozbiljna. Ne obraćajući pozornost na njega, Sloanina pomajka obratila se njoj: — Roberta je uhitio Rick Chandler, imao je pištolj u ruci. A Franka su u New Yorku priveli na ispitivanje. Suvišno je reći da su dobili otkaz. Sloane je progutala slinu, znajući kroz koju bol Michael sigurno prolazi. —Jesi li se suočio s njima? Odmahnuo je glavom. — Još nisam. Ali policija mi je ispričala što je bilo na prvom ispitivanju. Isprva Robert ni je htio surañivati — kukavica jedna, ali kada je saznao da je upucao tebe, a ne Samsona, to ga je jako potreslo.


— Hoćeš

reći da ima savjest? — upitala je Sloane. — To mi je teško povjerovati nakon što je pokušao ubiti moga oca — promrmljala je Sloane, a mislila je na Samsona. Tada je, shvativši tko ju sluša, osjetila kako joj obrazi gore, a oči su joj se napunile suzama kada je ugledala Michaelov bolni pogled. — Oh, tata, žao mi je. Nisam mislila... Odmahnuo je rukom. — S toliko toga ćemo se morati suočiti. Terminologija nam je najmanji problem, dušo. — Ali okrenuo se i obrisao oči rukavom košulje. Sloane se ugrizla za obraz. Nije znala što da kaže. Michael, prividno smireniji, ponovno je sjeo pokraj kreveta. — Pitala si ima li Robert savjest, a vjerujem da odgovor ovisi o tome kako ju ti doživljavaš. — Bio je odlučan da započne normalan razgovor. — Bez obzira na to, priznao je da je ispucao metak koji te pogodio, iako ti nisi bila meta. — Znači, nema više prijetnje. - Sloane je uzdahnula, dopustivši da ju preplavi ta spoznaja. Michael je kimnuo. — Sigurna si. Kao i Samson. Pretpostavljam da ste se upoznali? - Na njegovim se usnama pojavio osmijeh, a Sloane je znala da on razumije njezinu potrebu da upozna muškarca koji ju je stvorio. On je znao i da voli njega, Michaela Carlislea, unatoč njegovim manama. — Upoznali smo se. — Sloane je odsutno zdravom rukom dodirivala zavoje. — Kako si se osjećala? Znam da je drukčiji. Pokušavala je to objasniti, ali kojim je riječima mogla opisati čovjeka koji je ljubimcu dao ime Pas i koji je razgovarao sam sa sobom? — Samson je... čudak. Ali čini se da mu je na neki njegov čudan način stalo do mene. — Htio te upoznati i mnogo je riskirao dolaskom k meni sada, usred kampanje. A te prijetnje koje je uputio Robertu mislim, znao sam da su bezopasne. Samo te htio vidjeti. Michael je raširio ruke. — Kako sam mu mogao uskratiti to zadovoljstvo? Nikada mi nije palo na pamet da će mu Robert ili Frank pokušati nauditi. Moj je plan cijelo vrijeme bio iznijeti priču u javnost i nositi se s posljedicama. No, nisam imao priliku. Prikovana uz krevet, mogla je samo kimnuti. — Ali siguran sam da je taj čovjek bezopasan, inače ne bih dopustio da doñeš ovamo — uvjeravao ju je Michael. Sloane je sjela uspravno — ili je barem pokušala — i odmah je osjetila posljedice. Suze su joj potekle niz obraze, a bol joj je oduzela dah. — Kvragu. - Michael ju je zagrlio i držao dok jaka bol nije popustila. — Dobro sam - napokon je prošaptala. Otpustio je čvrst stisak, ali je ostao uz nju. Ispružio je ruku i potapšao ju po nosu. — Znaš da moram pozorno čuvati sve svoje djevojčice. Nasmijala se kroz suze. Madeline je stisnula Sloaninu zdravu ruku. - Kako da mu nisam rekla gdje si? Ubio bi me. Osim toga, tvoj otac i ja si ništa ne tajimo. Sloanine su se oči razrogačile. — Aha, shvaćam. Tajite samo djeci. To su dvostruki kriteriji. — Požalila je zbog tih sarkastičnih riječi čim ih je izgovorila. Posramljena, naslonila je glavu na jastuke i zurila u stari napuknuti strop. Dobro, možda ju ljutnja nije potpuno prošla. Ali to joj nije davalo pravo da bude okrutna. — Žao mi je. — Ne treba ti biti žao — rekla je Madeline. — Nama je žao. — Michael je kleknuo ispred nje, a Sloane nije sumnjala da su u toj gesti sadržani preklinjanje i isprika. — Nisam ti smio tajiti takvo što. Posvojena djeca imaju pravo znati da su posvojena, a ti si zaslužila da ti se kaže i da odlučiš koga želiš u svom životu. Susreli su im se pogledi. - Ali shvaćam zašto mi nisi rekao. Sada sam odrasla. Imao si posla s djetetom i donosio si odluke sukladno tome. Sada je gotovo. Moramo krenuti dalje. — Volim te kao da si moja — rekao je Michael kada je ponovno ustao. Nasmijala se, dok su joj suze ponovno navirale. — Nikada nisam sumnjala u to. Nikada. Zato možemo krenuti dalje — uvjeravala ga je. — Ali moramo razgovarati o... Prije nego što je završila misao, vrata su se širom otvorila i nepoznata mlada žena u poslovnom odijelu ušla je u sobu, držeći podmetač za pisanje. — Oprostite što smetam, ali jako je važno. — U redu je; uñi, Kate. - Michael se obratio Sloane. - Ovo je moja nova pomoćnica, Kate Welles. Sloane se nasmijala, a nepoznata joj je žena ponizno kimnula prije nego što je posvetila pozornost senatoru Carlisleu, njezinom šefu. — Novinari su nestrpljivi. Ono što su dosad saznali je da ste ovdje zato što vam je kći primljena. Ne znaju zašto. Ne znaju za pucnjavu — šapnula je.


— U redu je,

Kate. Svi u ovoj sobi znaju što se dogodilo — rekla je Madeline uz smijeh. Pogledala je u Sloane. — Nova je — šapnula je. Sloane se nasmiješila, ali jedan pogled na učinkovitu Kate podsjetio ju je da je riječ o ozbiljnoj stvari. Novinari su nanjušili priču i neće biti zadovoljni dok ne saznaju sve. A u gradiću po imenu Yorkshire Falls, svi će biti sretni da prošire informacije o Sloane, Chaseu i njihovim dogodovštinama. S bog zna kakvim dodacima. Nažalost, pretjerivanja neće biti potrebna. Istina je bila dovoljna da osudi političku kampanju na neuspjeh. Sloanin se želudac zgrčio od spoznaje da bi ona mogla uništiti ono za što je njezin otac radio cijeli život. — Nisi ti kriva — rekao je Michael, čitajući joj misli. — Trebao sam već odavno takvu tajnu. — No krivnja nas nikamo neće dovesti, zato idemo razraditi strategiju. - Madeline je sjela na rub Sloanine postelje i pozvala Kate. Mlada je žena privukla stolicu, a Michael se naslonio na zid, očito razmišljajući. Kate je kliknula olovku, očito spremna na posao. — Policija zataškava priču, ah, iskreno, ne znam koliko ćemo još moći skrivati istinu. Senator je kimnuo u znak razumijevanja. — Dakle, reći ću ono što sam oduvijek govorio. Iznijet ću sve u javnost i suočit ću se s posljedicama. Već sam razgovarao s Kennethom — rekao je Michael, misleći na aktualnog predsjednika. - Zna što dolazi. Ponudio sam da se povučem prije nego što sve obznanim javnosti, ali on neće ni čuti za to. — Tata... Michael je odmahnuo glavom. — Bez pogovora. Vrijeme je da prihvatim odgovornost zbog toga što sam učinio — tebi, Samsonu, javnosti. Ako biračko tijelo ne može cijeniti iskrenost i isprike, onda ništa. — Raširio je ruke. — Ja sam to što jesam. — Ponosna sam što sam ti kći — rekla mu je Sloane. — A to se nikada, nikada neće promijeniti. — Dakle, slažemo se? — pitao je ljude u sobi. — Održat ćemo konferenciju za tisak? — Ne — odlučno se usprotivila Madeline. — Ne možemo. — Zašto ne? — Sloane je upitala. — Tata je u pravu. To je jedini pravi način. Madeline se pomaknula, prekrižila noge, te ih ponovno stavila u prvobitni položaj. - Slažem se da treba otkriti istinu, ali moram promijeniti način na koji ćemo to učiniti. Već sam jednom novinaru obećala ekskluzivnu priču. Nije htjela pogledati znatiželjnu Sloane, što je Sloane bilo dovoljno da dobije informaciju koju je trebala. — Ma stvarno? — Michael je podigao obrvu. — A tko zaslužuje priču života? Odnosno, ako nemaš ništa protiv, podijeli to sa mnom, svojim suprugom, osobom s kojom nemaš nikakvih tajni. Sloane je pratila ovu epizodu, gledajući prvo u pomajku pa u oca. Kao i Michael, čekala je da Madeline progovori. Za razliku od Michaela, ona je već znala odgovor. Madeline se zacrvenjela, ali nije ustuknula, niti se činila posebno zabrinutom zbog suprugove reakcije. — Ekskluzivu sam obećala... — Chaseu Chandleru — rekla je Sloane, dok se pokušavala pomiriti s tom spoznajom. — Obećala si Chaseu ekskluzivu u zamjenu za to da pazi na mene. Zar ne? — pitala je, ali nije joj trebala potvrda. Intuicija je bila dovoljna. Iako je Chase već priznao da gaje Madeline zamolila da ju pripazi, nikada nije spomenuo nikakvu protuuslugu. Sloane je trebala znati da i Chase, novinar u srcu i duši, ima nešto od toga. Rame ju je boljelo, srce ju je boljelo, a sada ju je boljela i glava. — Tada mi se to činilo mudro. — Madeline je spustila pogled na suknju, čekajući da porota kaže presudu. Sloane to nije bilo bitno. Što je učinjeno, učinjeno je. Osim toga, više ništa nije moglo promijeniti ishod izmeñu nje i Chasea. Michael je ljutito uzdahnuo. - Uzevši u obzir da si štitila našu kćer, bravo! — Počeo je tapšati rukama. — Čini se da mu dugujemo priču. Sloane je zažmirila. Znala je da će se to dogoditi. Bilo kako bilo, Chase će napisati Sloaninu priču, otkriti njezino porijeklo i na tome izgraditi karijeru. Kada to napravi, kada se dokaže kao novinar kakav je oduvijek želio biti, bit će slobodan da živi onako kako je oduvijek sanjao. Sve samo velike priče, a neće imati vremena za obitelj i odgovornost.


Baš ono što je oduvijek želio. A ona je samo željela da ne mora njega izgubiti tijekom tog procesa u kojem mu ona služi kao sredstvo za postizanje uspjeha. — Dogovori sastanak s Chaseom Chandlerom — rekao je Michael Kate, ne primjećujući Sloanino unutarnje previranje i bol. Sudeći prema načinu na koji ju je pomajka pogledala, Madeline je točno znala što se dogaña u Sloaninoj glavi. Ili još bolje, što se dogaña u njezinom srcu. A to ni majčin zagrljaj nije mogao izliječiti. Omelo ih je još jedno kucanje na vratima — bio je to Eric. U bijelom kaputu, sa stetoskopom i zabrinutim izrazom lica, svakim dijelom tijela nalikovao je na liječnika, a ne na Raininog opuštenog udvarača. - Je li ovdje sve u redu? — pitao je. Sloane je kimnula i bacila se na upoznavanje. Kada su završili s tim, Eric se obratio Sloane: — Netko te jako želi vidjeti. A sada, kada si imala dovoljno vremena za obitelj, ako mu to ne dopustiš, mislim da će napraviti ozbiljnu štetu u bolnici. — Chase. — Sloane nije morala ni pitati. Već je znala. — Da — rekao je Eric s očinskim, ljubaznim osmijehom na privlačnom licu. — Nisam sigurna da je spremna — rekla je Madeline, ispriječivši se izmeñu liječnika i Sloane. Madeline je znala što njezina kći osjeća prema Chaseu te je igrala zaštitničku ulogu, a Sloane je shvatila da ona i pomajka moraju nadoknaditi mnogo toga. — Sloane? — Eric je upitao preko ramena njezine pomajke, strpljivo čekajući njezinu odluku. — Moja obitelj mora srediti neke stvari — znakovito je rekla Madeline. - Moraš tijekom svega toga biti uz tatu. I svi su znali što to znači. — Vas dvoje odite razrañivati strategiju i pustite Erica da pošalje Chasea. — Duboko je udahnula. — Mogu izaći na kraj s njim — rekla je uvjerljivije nego što se zapravo osjećala. Osobito kada se uzmu u obzir lijekovi i bol koji su ju iscrpili. Nakon još nekog negodovanja s Madelinine strane i Sloaninog uvjeravanja, Michael je napokon izveo svoju pratnju iz sobe i ostavio Sloane samu. Samu, kako bi smislila što će reći i kako bi pronašla dovoljno snage da se oprosti s Chaseom. S

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Chase je pričekao dok Sloanina obitelj nije otišla, a zatim joj je dao nekoliko minuta da bude sama prije nego što je prišao sobi. Nije bilo lako biti strpljiv, ali nadao se da će nagrada biti vrijedna tog iščekivanja. Pokucao je jedanput, ušao u sobu, a srce mu je kucalo tisuću puta u minuti. Intuicija mu je govorila da su svi ti rijetki i iznimni osjećaji ustvari normalni. Ipak, kada se posljednji put bacio na koljena pred nekom ženom? Nakašljao se i pogledao Sloane prvi put nakon što ju je vidio kako bez svijesti leži na podu u lokvi krvi. Sada je ležala u krevetu — ljepotica na bijelim bolničkim plahtama. Iako joj je lice bilo blijedo, bakrena joj je kosa davala živopisan izgled zbog čega se odmah osjećao bolje. — — Bok, dušo. - Približio se, a iza leda je izvukao cvijeće koje je kupio u trgovini na prvom katu. — Bome znaš kako uplašiti dečka. Sloane se nasmijala, ah on ju je poznavao dovoljno dobro da prepozna napetost u glasu. - Nema ništa loše u tome da te držim na iglama. A to je i radila. Nedvojbeno. Što je vjerojatno bio jedan od razloga zašto mu se ova žena tako jako sviñala, dok su ga mnoge druge pokušale osvojiti i nije im uspjelo. Sloane nije morala pokušavati. Od dana kada ju je ugledao, bio je gotov. Samo što tada nije bio toga svjestan te se svaki dan borio protiv toga. No što je više upoznavao Sloane Carlisle — od njezine snage i hrabrosti do odlučnosti i odanosti, to je više utjecala na njega. Želio ju je u svom životu i bilo mu je vraški drago što je to napokon shvatio. Prišao je do kreveta, sjeo pokraj nje i stavio cvijeće na noćni ormarić.


— Nisi

morao nositi cvijeće. — No zahvalno se nasmiješila. Slegnuo je ramenima. — Nisam imao što raditi dok sam čekao dozvolu da te vidim. Sloane je prasnula u smijeh. — Baš si pravi šarmer. — Trudim se. — Nasmiješio se, zahvalan što je opet bila ona stara. Da nije bilo zavoja na ramenu, gotovo bi se mogao uvjeriti da nije ni bila blizu smrti. Duboko je udahnuo. — Jako te boli? — Ne. Dali su mi morfij. - Pokazala je na infuziju koja joj je bila pričvršćena na ruku. Trznuo se, odmahujući glavom. - Da barem ja tu ležim. — Stvarno sam dobro — uvjeravala ga je. Stisnuo je šaku. — Ali ja nisam. Trebao sam biti s tobom. — Ali onda Samson ne bi bio sa mnom. Stvarno smo se zbližavali, Chase. — Zdravu je ruku stavila na srce. — Hoću reći, počela sam ga bolje shvaćati. A to se ne bi dogodilo da smo imah publiku. Stisnuo je zube, prihvaćajući njezin odgovor. Ah i dalje je krivio sebe jer ju je pustio samu. — Obećao sam da ću te zaštititi. — Kome si obećao? Madeline? — upitala je. Tipično za Sloane da se vrati na srž problema, pomislio je Chase. — Ne, dušo. Obećao sam sebi. — Ispružio je ruku te joj sklonio uvojak kose s čela i odmah iskoristio priliku da joj podraga nježan obraz. — Razočarao sam te. A to je neprihvatljivo za Chasea Chandlera, princa na bijelom konju? — U glasu joj se čuo tračak ljutnje, nakon što je otkrila njegovu najveću slabost. — Ima li nešto loše u tome? — pitao je. Polagano je odmahnula glavom. — Naravno da nema. Kako mogu naći manu u tim karakteristikama koje te čine iznimnim muškarcem? — Još se ne bih proglasio svecem — rekao je ironično. — Osobito zbog toga što ništa ne može promijeniti činjenicu da te toliko želim, da me sve boli. Želim uroniti u tebe i dokazati nam da si živa. — Nije ju želio šokirati, nego je samo htio reći golu istinu. Nježno se nasmijala. — Ne, ni ja te ne bih nazvala svecem. — Toplu je ruku stavila na njegovu ruku. — I ja tebe želim. Jako. Vjerojatno prejako, s obzirom na sve. I uvijek ću te željeti. U tome je problem. Osjetio je snažan nalet olakšanja. Očito ju nije otjerao od sebe, bez obzira na to koliko je bio glup i trudio se da to napravi. - Ne vidim nikakvih problema. Čvršće joj je stisnuo ruku. — Upustila sam se u aferu s tobom. Živjela sam u trenutku, govoreći si da ću uzeti što mi se pruža i da ću se s razočaranjem suočiti kasnije, kada se vratim kući. Ah tada su me ustrijelili. — Odmahnula je glavom, pa je morala pustiti njegovu ruku da makne kosu s lica. Nedostajala mu je njezina toplina i nadao se da to nije uvod u još veće povlačenje. — Shvatila sam da je život prekratak da bih se zadovoljila s mrvicama — rekla mu je, gledajući ga u oči. — Dakle, moram ponoviti što sam rekao. Ne vidim u čemu je problem. Jer i sam sam došao do istog zaključka. - Srce mu je kucalo ritmom koji nikada prije nije osjetio — mješavina straha, uzbuñenja i adrenalina. — Već sam ti rekao, Sloane, volim te. I tada sam to mislio ozbiljno. Želim provesti ostatak života s tobom — rekao je dok je pokušavao disati zadržavajući dah i čekajući njezin odgovor. Zažmirila je. Jedna joj je suza kliznula niz obraz. Uhvatio ju je palcem i polizao tu slanu tekućinu te je pronalazio snagu u tom činu kojim ju je učinio dijelom sebe na tako mali, ali intiman način. — Spreman si provesti život sa mnom. Sada, nakon što si me skoro izgubio. — Duboko je uzdahnula. — Naravno da jesi — rekla je, a u glasu joj nije bilo radosti. Ni uzbuñenja. — Sloane? — upitao je dok gaje ispunjavao strah na mjestima gdje su nekada bih osjećaji potpunosti i zadovoljstva. — Što se dogaña u toj tvojoj prekrasnoj glavi? Jer što god da je posrijedi, morat će joj izbaciti iz glave te negativne misli. Navlažila je usne prije nego što je progovorila. — Poznat si po odanosti prema obitelji, Chase. Po potrebi da ju zaštitiš. Vidjela sam te na djelu i ta je potreba velika. Čak vrijedna divljenja. I naravno, uslijedio bi osjećaj krivnje kada bi osjećao da na bilo koji način nisi uspio. Izoštrio je pogled i odlučio da će ju pustiti da završi prije nego što joj proturječi.


Rukom je pravila kružne pokrete po zavoju, kao da se umirivala dok govori. — Kao kada ti je majka bila bolesna. Tako si se osjećao krivim što nisi bio pokraj nje, da se poslije ni u bolnici, ni u kući nisi micao od nje. Nisi me htio pokraj sebe. Ustvari, posve si me isključio, sjećaš se? Ponovno je samo kimnuo. Neka kaže što misli, rekao si je, a onda će pobiti sve njezine argumente. Ah nutrina mu se zgrčila, a strah se podmuklo uvukao u njega i tjerao ga da se zapita. Sto ako ju ne bude mogao razuvjeriti? Ne, nije htio vjerovati u to. Uspjet će. — Čega se bojiš, draga? — nježno je pitao. Ipak je bila ranjena, pa je sada preispitivala sve u vezi svoga svijeta, u vezi njega. Pogledala ga je vlažnim očima. — Ne radi se o strahu. Nego o vjerovanju. Ja vjerujem da ti mene voliš. — To je dobar znak. Uspjela se nasmijati. — Pa nijedan muškarac ne kaže to dva puta ako to ne misli. Rukom je prošao kroz kosu, i dalje zbunjen. — Što onda ne valja? — Dopuštaš da te osjećaj krivnje gura korak dalje. Zbog toga misliš da voljeti me znači htjeti provesti sa mnom cijeli život. Ali kod tebe to nije tako, Chase. Iz tebe progovara osjećaj krivnje. — Ne... — Pusti me da završim — naredila je takvim tonom koji nije bio tipičan za Sloane. — Chase Chandler, princ na bijelom konju. Tu ulogu najbolje igraš. Vidjela sam to mnogo puta otkako smo se upoznali. No nikada prije nismo se našli u situaciji gdje je bilo pitanje života ili smrti. Nisi bio tamo kada su me upucali. I zbog toga misliš da moraš biti sa mnom zauvijek. Da me zaštitiš od svega što bi mi se ikada moglo dogoditi. — Podigla je glas, govorila je jasno, bila je ozbiljna. I svaka riječ koja je pala s njezinih sočnih usana odisala je ozbiljnom odlučnošću. Neće se moći poljuljati otrcanim frazama, a Chase je shvatio da joj je on dao povoda da mu ne vjeruje. — U redu, u odreñenoj mjeri si u pravu. Želim te zaštititi i želim zauvijek biti s tobom. Ah ne zbog osjećaja krivnje. — Ustao je i počeo koračati po sobi. — Znam što osjećam — rekao je, uvrijeñen što ona misli drukčije, bez obzira na to što je prije rekao ili učinio. Uzdahnula je. — Chase, pomogao si svojoj obitelji jer je to bilo prijeko potrebno. Rekao si da si gotov s tim. To sam već učinio — to bi mogle biti tvoje riječi. — Stavila je ruku preko prsa. — Ništa se nije promijenilo osim mojeg bliskog susreta sa smrću. I kao što se dogodilo kada ti je majka imala bliski susret sa smrću, u tebi se probudio zaštitnički instinkt. Bez brige, proći će — rekla je previše površno za njegov ukus. — Zašto si tako sigurna da sve znaš? — Ne znam sve. Znam samo tebe. Nagnuo se nad nju i zagradio ju rukama stavivši ih na jastuk. Bio joj je toliko blizu, daje mogao lice uroniti u njezinu kosu, ah je ostao tako kako bi dokazao da je u pravu. — I poznajem se i znam da sam se promijenio. — To je privremeno — ustrajala je i isturila donju usnu kako bi pokazala nepokolebljivu odlučnost. — Nema šanse da je ovo privremeno. — Obuhvatio joj je usne svojima, ne prihvaćajući oklijevanje ili protivljenje, te je odmah uvukao njezinu sočnu donju usnu u usta i kušao ju. Njezina topla, vlažna usta govorila su mu da je živa, da ju nije izgubio i da ju ni neće izgubiti. Odlučan da dokaže da je u pravu, da ju prisvoji, počeo ju je ljubiti jače i preuzimati kontrolu jezikom koji je kružio po svim vlažnim šupljinama u njezinim ustima. Tek nakon što je bio siguran da je obilježio svaki centimetar tog slasnog teritorija, počeo ju je ljubiti malo lakše, što ga je još više uzbudilo, a samo je uživao u trenutku dok je senzualno trljao svoje usne o njezine. A zatim je nevoljko prekinuo poljubac. — Suñeno nam je, draga. — Naslonio je čelo na njezino. — Dok god ti osjećaš obvezu prema meni. A ja ne želim da se zakopaš sa ženom koju ne želiš ostaviti zbog osjećaja krivnje. — Udahnula je, a zatim je izgovorila riječi koje su ga dotukle. — Zbogom, Chase. Chase je izašao iz Sloanine sobe mehanički se krećući. Nestao je iz njezinog života. To nije bilo konačno, rekao si je, ali nije bio uvjeren, nije bio siguran kako da je opet pridobije i kako da joj odagna te osjećaje. Osjećaje za koje se on potrudio da joj ostanu zapečaćeni u mislima. Te su mu se misli motale po glavi dok se vraćao u Gazette, prvi put ovaj tjedan. Nakon što je izbjegao poglede zaposlenika i nakon što je izbjegao Lucy prije nego što ga počne ispitivati,


zakukuljio se u svoj ured i nije odgovarao na telefonske pozive. Tako je utonuo u misli da nije ni čuo kada su ga zvali, sve dok Madeline Carlisle manikiranim noktima nije pokucala po njegovom starom stolu. — Moramo razgovarati, gospodine Chandleru — rekla je ozbiljnim tonom, a on je bio siguran da se tim tonom uspješno obraćala djeci i suprugu. Šteta što nije bio raspoložen da joj udovolji. — Zar ne biste trebali biti u bolnici sa Sloane? — Baš i ne birate riječi ni ne trošite vrijeme na pozdrav. Ja to poštujem. - Nasmijala se, očito mu nije zamjerila zbog njegovog izravnog pitanja. Zbog raspoloženja u kojem je bio, nije mario za lijepo ponašanje i odmah je požalio što je bio otresit prema Sloaninoj majci. — Oprostite na mom ponašanju — rekao je ustajući. — Molim vas, sjednite. — Rukom joj je pokazao na stolice u sobi. Odmahnula je glavom. — Ne bih, hvala. Sjedila sam dok smo putovah. Radije bih stajala, ako nemate ništa protiv. — Mogu li vas barem ponuditi pićem? — Pokazao je na stari hladnjak i ormarić s pićima koji se nalazio pokraj njega. Taj je ormarić postavio njegov otac dok je radio ovdje. — Ne bih, hvala. - Uhvatila je drvene ručke pismo-torbe i pogledala ga u oči. — Moramo razgovarati o poslu. Progutao je slinu. Ako to uključuje razgovor o tome kako je povrijedio Sloane, ta mu prodika ne treba. Još je uvijek vidio bol u njezinim očima i osjećao kako mu je nevoljko, ali odlučno dala oproštajni poljubac. A ako Madeline želi razgovarati o tome kako nije ispunio njihovu nagodbu jer nije štitio Sloane, e pa, ni ta mu prodika nije trebala. I sam se dovoljno prekoravao. Ustao je i počeo koračati po uredu, odlučan da završi s ovim razgovorom što prije. — Što mogu učiniti za vas? — Prvo bih vam željela zahvaliti što ste se pridržavali dogovora. Poštujem poštene i časne ljude. Chase je odjednom zastao, okrenuo se i počeo zuriti u tu ženu, uvjeren da mu se poremetio zdrav razum i sluh. Kada je vidio topao, iskren osmijeh na njezinim usnama, mislio je da mu se poremetio i vid. No, u Madelinom glasu i izrazu licu nije uočio nikakav sarkazam. — Molim? — Pomno ju je promatrao, pokušavajući shvatiti što se dogaña. — Jeste li zaboravili da vaša kći trenutno leži u bolnici zbog mene? Stavila je torbicu na njegov stol i naslonila se na pisaći stol. - Ako vi niste pucali iz pištolja, a znam da niste, savjetujem vam da se riješite tog osjećaja krivnje kojeg imate. Robert i Frank bih su odlučni da se dokopaju Samsona. Nitko nije mogao ništa učiniti da spriječi to što se dogodilo. Uključujući vas. Lako je njoj reći, pomislio je Chase. Očito nije znala sve. Sloane ju je vjerojatno poštedjela. — Prihvatimo se posla prije nego što drugi novinari otkriju što se stvarno dogaña. Dugujem vam ekskluzivnu priču i odlučna sam. u tome da održim riječ. Želudac mu se zgrčio zbog osjećaja krivnje jer mu je ona još uvijek željela ispričati obiteljsku priču, nakon svega što je učinio. — Žao mi je, ali mislim da nije u redu da prihvatim tu ekskluzivnu priču - rekao je. Jesu li te riječi stvarno izašle iz njegovih usta? Je li on upravo odbio priču života? Priču koju je želio pod bilo koju cijenu? I zašto je osjećao daje to odbijanje ustvari ispravno? Madeline je odmahnula glavom, a u očima joj je sjala odlučnost. — Nemojte biti ludi. Mnogi bi novinari uzeli ovu priču i objavili je, bez ikakvih pitanja. Ovo vam je prilika na kojoj možete izgraditi karijeru i to ste zaslužili. Zašto biste je sada odbili? Chase joj je prišao i uhvatio za ruku. — Madeline, vi ste draga žena, ah jako dobro znate, kao i ja, da sam trebao biti sa Sloane kada je upucana. U najboljem slučaju, možda sam to mogao spriječiti. U najgorem slučaju, barem bih bio tamo. Podigla je tanku obrvu. -Jesam li tražila da se zalijepite za Sloane ili da ju samo pazite? A čujem da ste to jako dobro radili. Je li se ona to lukavo nasmiješila? I zašto ga je to toliko podsjećalo na Rainu na vrhuncu njezina pohoda sparivanja? Chase je odmahnuo glavom. - Uprskao sam. — Osjećaj krivnje nepotreban je kada ne znate koliko ćete dugo živjeti — rekla je Madeline uzrujano uzdahnuvši. Uzela je žuti notes i olovku, zatim se okrenula i dala mu pisaći pribor. - A sada


vam savjetujem da slušate i bilježite. A kasnije se možete preispitati zašto ste tako oštri prema sebi. A poslije toga sve brzo zaboravite. Moja kći zaslužuje bolje od muškarca koji živi u prošlosti. Unatoč svemu, Chase joj je htio zapljeskati zbog tog nastupa. — Dakle. - Rekla je i prekrižila noge, a njezini ženstveni pokreti nisu bili u skladu sa strogim, odlučnim riječima. - Moj će suprug ubrzo doći da ispriča svoju stranu priče, tako da je vrijeme da počnete zapisivati. - Naslonila se i pogledala u njega. — Ili biste radije snimali? Chase je zahihotao. - Morate upoznati moju majku. — Sigurna sam da bismo se jako dobro slagale. A za upoznavanje ima još puno vremena. Nekog drugog dana. Nakon nekoliko sati, kada je Chase dobio priču od Madeline i senatora, odnosno razotkrivajuće pojedinosti koje će mu poslužiti za izvješće i novinarsku priliku života, sjeo je da napiše priču. Bila je to priča o ljubavi i gubitku — Samsonova priča, Michaelova, Jacquelinina, Madelinina i sada Sloanina. Bila je to priča koja će ili potaknuti glasače da podupru senatora Michaela Carlislea, dobrog, poštenog čovjeka koji je ispravno postupio prema mladoj ženi u nevolji, ili će ih uvjeriti da je tu istu ženu iskoristio kako bi ostvario političku karijeru. Na kraju, Chase je vjerovao da je Michael, bez obzira na političke razloge zbog kojih se oženio Jacquelinom, volio tu ženu. I na kraju, spasio ju je od oca koji bi ju emocionalno uništio. Chaseovo mišljenje bilo je nepristrano, ah čak i u toj nepristranoj verziji, Chase je osjetio da su Michaelovi postupci ne samo dobro predstavljeni, već i razumljivi. I Samson je stupio u kontakt s Chaseom te je potvrdio senatorovu priču i ispričao svijetu svoju bolnu priču. Ah više nije nalikovao na tužnog, neshvaćenog muškarca kakvog su stanovnici Yorkshire Fallsa poznavali. Kao što ni Chase više nije nalikovao na srcolomca, kako su ga braća zvala u šali. A obojica su morala zahvaliti Sloane. S tom razlikom što je Samson imao Sloane u životu, dok je Chase i dalje bio sam. Ironija je bila u tome što nije pronalazio zadovoljstvo u priči života kao ni u karijeri, za koju je uporno tvrdio da mu je toliko važna. Njegova budućnost bila je Sloane, ah kako ju uvjeriti da ima iskrene namjere? Ponovno je morao misliti na ironiju sudbine, budući da je zaključio da bi majčin talent sparivanja ipak mogao biti koristan. Sloane se trgnula iz sna. S obzirom na to da je još bila u bolnici, dobro je spavala, ili barem u razdoblju izmeñu buñenja radi provjere temperature i infuzije. Nije bila sigurna što ju je trgnulo iz sna, ali nešto ju je probudilo. Otvorila je jedno oko i shvatila da gleda u prozor i da kroz vodoravne proreze aluminijskih roleta ulazi tračak sunca. Već je jutro. Pokušala se pomaknuti te se trznula, shvaćajući koliko joj je tijelo natučeno i kroz koju bol ustvari prolazi. Pozvala je sestru, odlučna da će uzeti samo pola doze lijekova protiv bolova koju su joj dali jučer. Htjela je biti bistrog uma posljednjih sati koje će provesti u Yorkshire Fallsu. Roditelji ju danas vode kući. Prigušeni zvuk odvukao joj je pozornost te je oprezno okrenula glavu prema vratima, očekujući sestru s injekcijom. Umjesto nje, vidjela je nepoznatog muškarca u tamnom odijelu kako sjedi u stolici pokraj nje i promatra ju u tišini. — Sljedeći put kad budeš prolazila pokraj otvorenih prozora, budi malo opreznija, mlada damo — prekorio ju je grubim, ali poznatim glasom. — Samsone! — Njegov grub fizički izgled možda se promijenio, ali ona bi u svakom trenutku prepoznala taj hrapavi glas. — Šta je bilo? Ne prepoznaješ svog starog? — pitao je onim Samsonovim jezikom na koji se navikla. Ali izraz lica mu se smekšao kada je nastavio. — Vjerujem da si me radije htjela vidjeti u ovom izdanju kada si došla potražiti muškarca koji te napravio? — Pokazao je na sebe, na odijelo po mjeri, košulju i kravatu. Uredno obrijani obrazi su se zacrvenjeli, ali za pohvalu, nije skrenuo pogled. Sloane je odmah primijetila sjaj u njegovim očima, sjaj koji je bio očitiji sada, kada mu se lice moglo vidjeti i kada mu je kosa bila svježe oprana, ošišana i namještena. Sada se prihvaćao takvim kakav je bio prije i kakav je danas. U grlu joj je zastala knedla, ali prisilila se da progovori. - Nije me bilo briga kako izgledaš — rekla je iskreno. — Samo sam htjela upoznati svog oca. Podario joj je topli osmijeh, a ona je po prvi put bila zapanjena time koliko je on ustvari zgodan i naočit. Drhtavu je ruku ispružio preko pokrivača. — Tvoj je otac ovdje.


Ruke su im se susrele na pola puta — Sloane je ispružila zdravu ruku i stavila dlan u njegov dlan, koji je bio velik i žuljevit. Kada ga je sada gledala, vidjela je drukčijeg muškarca nego prije — više nije bio grub kao onda; vidjela je muškarca u kojeg se zaljubila Jacqueline, njezina majka, muškarca koji je žrtvovao svoj život zbog oca kockara i bolesne majke. Iako je i on imao zbog čega žaliti, nikada to nije priznao vanjskom svijetu. Sloane se bojala pitati ono što joj se motalo po mislima, jer sada, kada je pronašla ovog čovjeka, nije htjela reći zbogom. — Kako ćemo dalje? — To ovisi o tebi. Nasmiješila se, shvativši da on, baš kao i Chase, možda malo govori, ali da je, ustvari, u redu. Neće ju više odgurnuti od sebe, što bi značilo da sada ima ovog grubog, zagonetnog muškarca u svom životu. Preplavili su ju osjećaji olakšanja i sreće, od kojih joj se gotovo počelo vrtjeti u glavi. Začulo se kucanje na vratima i sestra je ušla u sobu s poslužavnikom u ruci. — Donijela sam vam jutarnji lijek, gospoño Carlisle — rekla je glasom koji je uzrujao Sloane. Htjela je da ode odavde. — Možete li, molim vas, doći malo kasnije? — Iako ju je zvala da donese lijek, željela je biti potpuno bistre glave dok razgovara sa Samsonom. — Jesi sigurna? — pitao je. — Nije zločin priznati slabost. Sloane se nasmijala dok je sestra strpljivo čekala nove upute. — Sigurna sam. I obećajem da ću uzeti lijek protiv bolova kad završimo razgovor. Neću izigravati mučenika. Samo želim malo vremena sa svojim ocem. Samson je preko ramena pogledao sestru. — Čuli ste moju kćer — ponosno je rekao. Ponovno je pogledao Sloane, a u očima mu se jasno vidjela potreba za odobravanjem. Bila je sretna te mu je stisnula ruku, dajući mu sve što je tražio. Ali nije joj odgovorio na pitanje. Utvrdili su biološku vezu, ali još su morali utvrditi i emocionalnu. Kako će dalje? Pitala se. — Gdje ćeš živjeti? — pitala je kada je sestra izašla. Još se dobro sjećala pepela i ruševina u koje se njegova kuća pretvorila. Gledao je amo-tamo, bilo je očito daje nervozan dok je povlačio ruku i ispreplitao prste. — Šokirat će te ono što ću ti reći — upozorio ju je. — Ne mogu si to zamisliti — rekla je. — Život mi je priredio mnogo iznenañenja, tako da me više ništa ne može potresti. — Stvarno? Jesi li znala da sam bogat? — Rekavši to, prostrijelio ju je pogledom. Bio je u pravu. Zapanjio ju je, pomislila je, dok je zbunjeno dolazila do daha. U svakom slučaju, nije se ponašao ili živio kao da ima novca. - Što? — Bogat sam — ponovio je. — Imam ušteñevinu. — Ali... kako? A zašto ti je kuća bila u oronulom stanju prije eksplozije? Zašto si žicao sendviče kod Normana? Otrcana odjeća? — Vrtjelo joj se u glavi. Ali dok ga je ispitivala, sjetila se kako su Earl i Ernie raspravljali o Samsonovom novcu i o tome tko će ga naslijediti kada ga više ne bude. Uzdahnuo je. — Sjećaš se kada sam ti objašnjavao da je bilo lakše otjerati ljude od sebe tako što sam bio mrzovoljan i bezobrazan, da sam prestao biti fin i da sam se pretvarao da sam neobrazovana skitnica, u što su svi povjerovali? Kimnula je, i dalje zapanjena. — Nakon što sam se dokazao kao takav, ljudi su me ignorirali bez osjećaja krivnje. Ljudska psiha je nevjerojatna, ali i tužna. — Odmahnuo je glavom. — Uglavnom, mislio sam si, ako već glumim jadnog Samsona, zašto stvarno ne bih živio tako? Tada me nije bilo briga ni za koga. I tko mi je ostao u životu koga bih trebao zadiviti? Sloane je htjela odgovoriti, reći da je trebao zadiviti sebe, ali nije mogla. Po pognutim ramenima, vidjela je da ga je sramota. Pa je samo progutala slinu i šutjela. — Iako to nevoljko priznajem, počeo sam gotovo uživa ti u istini koju sam stvorio. U istini koju su stanovnici grada prihvatili. — Razumijem motive. — A to ju je rastužilo. — Ali novac? Odakle je došao? — Nekoliko mjeseci nakon što je tvoj djed, senator umro, kući mi je stigla omotnica. Sloane je razrogačila oči. - I? — Tvoj djed mi je osigurao dovoljno novca da nadoknadi moju žrtvu. Barem je tako pisalo u pismu te gnjide. Mo'š mislit koliko mi je taj novac značio nakon što mi je ukrao tvoju majku i uništio život. — Iako je zvučao ogorčeno, prihvatio je takav život.


A to je, pretpostavljala je Sloane, bila njegova životna priča. — Ali nisi htio potrošiti novac? — pretpostavila je, budući da je rekao da je bogat. Samson je slegnuo ramenima. — Zašto bih pružio tom čovjeku bilo kakvo zadovoljstvo? Mislio je da može upravljati svijetom, čak i iz groba. Poslao mi je krvarinu kada je bilo prekasno, kada tvoje majke više nije bilo. Sigurno ju tada nisam mogao ići potražiti. Pa sam uložio novac i pustio da se množi. — Znači djed Jack imao je savjest — rekla je Sloane ogorčeno. — Koju je definirao po svojim pravilima, naravno. — Točno. Oči su joj bile pune suza, no nije mogla trošiti vrijeme na brigu oko prošlosti. — Spreman si iskoristiti njegovu krvarinu da obnoviš kuću? — pitala je Samsona. Kimnuo je. — Želim imati mjesto gdje me moja kći može posjetiti i na koje može biti ponosna. Mjesto gdje može dovesti svoju obitelj — rekao je, a u grubom glasu čuo se tračak nade. Spustila je pogled, nije ga mogla pogledati u oči, znajući da će razočarati čovjeka koji je već pretrpio tolika razočarenja. — Ne bih se baš nadala da ću dovesti obitelj — rekla mu je. Pogledala ga je krajičkom oka. Izravnao je ramena, očito uzrujan. — Zar taj mah Chandler ima slamu u glavi? Rekao sam mu jasno i glasno da je krajnje vrijeme da nešto poduzme prije nego što bude prekasno. Rekao sam mu da je život prekratak da se trati na žaljenja i na razmišljanja o onome što je moglo biti. - Uzdahnuo je. — Nema ni trunku majčinog razuma, to ti kažem sa sigurnošću. — Ajme! — rekla je Sloane, shvativši što se dogodilo. — Čekaj malo. Ti si rekao Chaseu da me potraži? — Naravno da jesam. Misliš da bih htio da ti ili on doživite istu sudbinu kao ja? Rekao sam mu kako je živjeti život u kojem želiš da se sve drukčije odvijalo — rekao je Samson, objašnjavajući, a u očima mu je sjalo zadovoljstvo jer je učinio kćeri uslugu. Nije htjela znati kada su on i Chase vodili taj razgovor. Niti se mogla natjerati da mu kaže da je samo utjecao na Chaseov uroñeni osjećaj krivnje i kompleks princa na bijelom konju. Samson je pomogao gurnuti Chasea u Sloanino naručje, koji je onda izjavio da ju želi zauvijek, no Chase je morao doći sam, da ga nitko ne potakne. Bez osjećaja krivnje. Morao je izabrati budućnost s njom jer on tako želi, a ne jer misli da joj to duguje ili misli da je njoj to potrebno. Ali Samson je izvršio svoju prvu roditeljsku dužnost prema Sloane i ona ga je voljela zbog toga. Pozvala ga je prstom i on se približio, a ovaj put nije uletio metak dok je trajao prvi zagrljaj izmeñu oca i kćeri.

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Chase je koračao amo-tamo po čekaonici u bolnici, zajedno s ostalim članovima obitelji. Charlottin vodenjak neočekivano je puknuo gotovo mjesec dana prije termina, a ona je bila u rañaonici i imala je trudove. Hvala Bogu da su svi znakovi govorili da nije ništa ozbiljno osim što se bebi žurilo da se pridruži klanu Chandlerovih kada joj se prohtjelo. Charlottini roditelji vraćali su se iz Los Angelesa, a članovi obitelji Chandler bili su na okupu. Čekali su. — Ti si jedno jadno ljudsko biće — rekao je Rick Chaseu dok se naslanjao na zid.


Iako su svi bili živčani zbog Romana i Charlotte, to nije spriječilo Ricka da u meñuvremenu ne napadne Chasea. A budući da je Rick znao da Chase neće otići dok se dijete ne rodi, stjerao ga je u kut. — Znači ja sam jadan? — To je on rekao. — Hannah im se pridružila, skačući s noge na nogu, nevjerojatno uzbuñena jer će njoj povjeriti čuvanje djeteta. — Briši, mala. Pokušavam razgovarati s bratom — rekao je Rick. Hannah je odmahnula glavom. — Kada Chase nešto odluči, nema smisla razgovarati s njim. Barem ti tako uvijek kažeš. — Lijepa četrnaestogodišnjakinja se nasmiješila te se zločesto nasmijala. Rick je zastenjao. — Ne pomažeš. — Ja mislim da pomaže. — Chase se nagnuo prema Hanni i šapnuo: - Što još Rick kaže o meni? — Hm. — Motala je dugačak uvojak kose oko prsta i napućila usne dok je razmišljala. — Kaže da si pravi gnjavator otkako je Sloane otišla. Da si trebao pasti na sve četiri i moliti. — Zastala je dok je hihotala. — Ali to vjerojatno ne bi pomoglo, budući da je Sloane otišla u pravo vrijeme. — Kimnula je, očito zadovoljna jer je otkrila sve značajne detalje. — No, no. — Rekao je Rick i namignuo Hanni. — Mala ovaj tjedan nema džeparca. — Hannah, dolazi ovamo i ostavi Ricka i Chasea na miru — vikala je Kendall s druge strane prostorije. Rick je zakolutao očima. — Prekasno — obavijestio je svoju suprugu. Kendall je slegnula ramenima. — Pokušala sam. — Zatim se ponovno posvetila Raini, koja je sjedila na kauču i listala neki časopis. Chase je tenisicom strugao po podu od linoleuma, pitajući se koliko toga da kaže Ricku u vezi Sloaninog odlaska. — Nikad nisam mislio da imaš puno mozga u glavi, ali moram priznati da si skužio mnogo toga izmeñu mene i Sloane. Rick je podigao obrvu. - Što se dogodilo? — pitao je, a naznake šale i smijeha nisu se mogle čuti u njegovom glasu ni vidjeti na izrazu lica. U ozbiljnim okolnostima, braća su uvijek bila jedan uz drugog, bez šale i zafrkancije. — Molio sam ju da ostane. Na neki način. Rekao sam joj da sam se predomislio i da želim budućnost s njom. — A svejedno je otišla — rekao je Rick. Prisjetivši se toga, Chasea je zaboljelo srce koje je već bilo prazno. — To je očito. — Ali ti ne znaš zašto. Budući da mu je bilo neugodno što raspravljaju o njegovim neuspjesima i ljubavnom životu, Chase je samo kimnuo. — Da ti ja objasnim zašto? — Možeš početi. — Kako bi inače Chase mogao popraviti situaciju? Sam nije znao kako. — Sloane te dobro poznaje. — Rick je primaknuo stolicu, opkoračio ju i smjestio se. — Vjerojatno jednako kao Roman i ja, a s obzirom na to koliko kratko ste zajedno, to puno govori. Chase se podsmjehnuo. — Tebi je ovo analiza? Reci mi nešto što ne znam. Rick je slegnuo ramenima. - Opusti se. Doći ćemo i do toga. Pretpostavljam da Sloane misli da si htio avanturu. Nešto kratkoročno. Bez obveza. Prekriživši ruke, Chase je promatrao srednjeg brata. — Svejedno me se još nisi dojmio. To je sve očito. — Tek se zagrijavam. - Rick je trljao ruke u iščekivanju. Ona to misli jer si rekao svoju slavnu uzrečicu: Zaštita uvijek, djeca nikad. Jesam u pravu? Chase je umornom rukom protrljao oči koje su ga pekle. — Otprilike. — Bila je to ista prodika koju je on davao braći prije mnogo godina, kada je bio primoran izvršiti očinsku dužnost i raspraviti o sigurnom seksu. — I? — Žene imaju pamćenje kao slon — objasnio je Rick. — Sloane baš i neće zaboraviti da si to rekao. — Možda bi trebala uvažiti to što sam se brinuo o njoj - promrmljao je Chase. — Ona to cijeni, nema sumnje. Ali se zaljubila i to je uvažavanje izletjelo kroz prozor. Sada želi kućicu u cvijeću i djecu — rekao je Rick, dok mu je pogled skretao na suprugu koja je držala Rainu za ruku. Chase je uzdahnuo. - Rekao sam joj da i ja to želim. — Nakon što je vidjela Chasea Chandlera na djelu. Vidjela te s obitelji, vidjela je da ti je mama na prvom mjestu. Kad bih trebao pogañati, rekao bih da te vidjela kako uskačeš kada


kada je kriza, ali se povlačiš kada proñe. — Rick je nakrenuo glavu prema Chaseu, čekajući odgovor. — Zašto, kvragu, misliš da me tako dobro poznaš? Oči su mu se razrogačile. — Odrastao sam s tobom, utjelovljenjem savršenstva. Niti jednom nisi izbjegao neku odgovornost. Ali kada misliš da si izvršio obvezu, povlačiš se. Siguran sam da Sloane to nije bilo lako. — Da, e pa, ona me voli bez obzira na to — rekao je Chase u obrani. — Ali ona je u Washingtonu, a ti si ovdje. U čemu je problem? — Chaseov je brat podigao obrvu, očito ga izazivajući. — Ona ne vjeruje da ju volim. Ma sranje, to nije istina. - Chase je nogom lupio u zid, nakon čega je bio sretan što ima tenisice pa nije bilo nikakve štete. — Vjeruje da ju volim; samo ne vjeruje da želim to što si ti spomenuo. — Koračao je amo-tamo. — Zar se muškarac ne može predomisliti? Žene to stalno rade i mi to moramo prihvatiti. — Žene su posebna vrsta. Mogu raditi što god hoće, a mi muškarci, kao što si rekao, to prihvaćamo. Takva nam je sudbina. — Čula sam to - povikala je Kendall s druge strane prostorije, nakon čega je Chase shvatio da ona i njegova majka šute i slušaju njegove probleme. — A ja te volim čak i kad prisluškuješ - uzvratio je Rick, a zatim se ponovno usredotočio na Chasea. — Je li Sloane imala razlog da vjeruje da si se predomislio u vezi braka. Ženama je potreban dokaz. — Hoćeš nas već prestati sve svrstavati u istu kategoriju - rekla je Raina, uključivši se u raspravu. — Svaka je žena osoba za sebe. Sigurna sam da Sloane treba dokaz jer ne želi misliti da te namamila u brak. Chase se rukom lupio po glavi. — Kada je ovo postao obiteljski razgovor? — promrmljao je. — Ne moram ništa dokazivati. Volim tu ženu. Želim provesti ostatak svog prokletog života s njom, a ona misli da će me ta želja proći! Jeste li ikada čuli nešto tako besmisleno? Raina je odložila časopis koji je listala. — Sigurno ima dobar razlog. Pogledao je majku, uznemiren njezinim pokušajem da bude glas razuma te je stisnuo zube. Da se seciranjem njegovog života nije odvlačila pozornost s čekanja na Charlottin porod, otišao bi i prekinuo ovu farsu od razgovora. Hvala Bogu, Hannah se udubila u gledanje televizije i nije obraćala pozornost. — Sigurno ima dobar razlog — Chase je oponašao majku. Ali kada je malo bolje razmislio, morao je priznati istinu. Ima — priznao je naglas. — Sloane misli da imam kompleks princa na bijelom konju. Da se osjećam krivim što nisam bio ondje kada je ranjena. — Osjećaš li se krivim? — nježno je upitala Kendall. — Naravno da da. Ali ne bih se vezao za ženu ili čak pomislio da imamo djecu samo zato što mislim da sam ju razočarao. — Nadam se da je tako — rekla je Raina. Pogledao je majku, ženu koja će još malo dobiti prvo unuče i vidio je tračak nade u tmurnim izgledima za budućnost. — Ako tako misliš, iskoristi svoje sposobnosti sparivanja da mi pomogneš da vratim Sloane — rekao je Chase Raini, prisjećajući se onoga što mu je neki dan palo na pamet. — Ne mogu. — Raina je spustila pogled na ruke, očito ne mogavši pogledati Chasea u oči. — Zašto ne, kvragu? - pitao je zaprepašteno. — Koliko si se ono godina igrala sparivanja protiv naše volje? I sada kada te tražim... ne, kada te molim da mi pomogneš, ti odbijaš? Kimnula je, još uvijek spuštenog pogleda. — Tako je. Izvukla sam pouku. Udajem se i vodit ću svoj život. S vrata se čuo pljesak. Bio je to Eric, očito ponosan na Rainu i na novu stranicu u njezinom životu. — Samo sam vam htio reći da je Charlottin liječnik rekao da ne bi trebalo dugo trajati. Raina je pogledala Erica i obrazi su joj se zažarili. Chaseov pogled je putovao do Kendall i Ricka, te je i kod njih vidio istinsku ljubav. Obuzela ga je prokleta zavist. Da, bio je sretan zbog majke i braće, ali svi članovi njegove obitelji imali su ono za čim je on žudio. Da to ostvari sa Sloane. A nije uspio u tome. Obratio se majci: — Možeš li izvući pouku nakon što mi pomogneš? — Žao mi je, dečko, ali ona se više ne bavi sparivanjem. I čim joj stavim prsten tamo gdje mu je mjesto, bit će prezauzeta da se petlja u te stvari. To vam svima mogu obećati. — Mašući, Eric je


ponovno otišao u rañaonicu. On je bio jedina osoba koja je imala pristup ondje, osim Romana, koji se nije htio odvojiti od žene. — Sranje — Chase je promrmljao. — Hajde pazi kako se izražavaš! — Kendall ga je upozorila, a sestrine je uši prekrila rukama. Hannah se nasmijala. — Kao da ne čujem još gore stvari u školi? — Gledaj, Rick ima pravo — Kendall je rekla Chaseu. — Do sada se nisam miješala, ali žensko sam pa mi to daje odreñenu prednost. Osim toga, već sam imala posla s Chandlerom koji pati od kompleksa princa na bijelom konju. I više sam nego kompetentna da ti udijelim nekoliko savjeta. — Stavila je kosu iza uha i promatrala ga, čekajući dopuštenje. Ponovno je zastenjao. — Probaj. Svi drugi su već probali. — To ti je zahvalnost — rekao je Rick. Kendall nije obraćala pažnju na njega, nego se usredotočila na Chasea. — Iako mi je teško to priznati, ali Rick je u pravu. Ako voliš Sloane, a vjerujem daju voliš, jer se inače ne bi osjećao tako jadno, morat ćeš ju uvjeriti da si se promijenio. — A kako? - pitao je Kendall. Taj mu je savjet bio potrebniji od zraka. Prije nego što je dobila priliku da odgovori, došao je Eric i priopćio da je obitelj Chandler dobila još jednog člana. Lilly Chandler, zdrava djevojčica teška dva kilograma i šesto grama, dugačka četrdeset i pet centimetara došla je na svijet. A Roman, koji je osobno svjedočio bitkama i ratovima, gotovo se onesvijestio i trebala mu je papirnata vrećica i Ericove upute. Dok su ostali članovi obitelji kretali prema staklenim vratima prostorije za novoroñenčad, Kendall je pozvala Chasea na stranu. — Ti si meni jednom dao savjet. Samo ti želim vratiti uslugu. — Nasmiješila se, prihvaćajući ga takvim kakav je. — Cijenio bih to. Stavila je ruku na njegovu. — Pogledaj duboko u svoju nutrinu i pokušaj shvatiti što te činilo muškarcem kakav si bio. Zbog čega nisi htio obitelj. A zatim pokušaj shvatiti zašto odjednom to želiš. Kada to budeš mogao objasniti sebi, objasnit ćeš to i Sloane. To će joj biti dovoljno da ti povjeruje. — Slegnula je ramenima kao da je bilo jednostavno. Ali zašto on nije imao takav osjećaj? Sloane je bila u Yorkshire Fallsu vrlo kratko, a svejedno su joj nedostajali i ljudi i taj gradić. Kod kuće, u zgradi u četvrti Georgetown, obukla se za prvi dan na poslu nakon povratka u majicu koju je mogla navući na ruku u zavojima, a na posao je krenula s odlučnim stavom o novom početku. Kad je odlučila poći u potragu za ocem, zatvorila je mali ured za unutarnje ureñenje prostora, iz kojeg je sada nazvala najvažnije klijente i objasnila im da je imala hitan obiteljski slučaj. Iako je većina njezinih klijenata bila uzrujana ako bi se sudilo po njezinoj prepunoj telefonskoj sekretarici, svi su se smirili kada ih je nazvala i dogovorila nove sastanke. Jutros joj je notes bio pun brojeva koje je morala nazvati i riješiti neka osnovna pitanja, poput zakašnjele isporuke namještaja ili dogovaranja o preuzimanju zidnog ormara koji se klijentici ipak ne sviña. Lagano, pomislila je Sloane. Ona je bila tip osobe koji voli raditi s ljudima, što je vjerojatno naučila — više nije mogla reći naslijedila — od Michaela. Sastajanje s klijentima zbog usklañivanja njihovih potreba s njezinom zamisli inače joj je pružalo veliko zadovoljstvo. Ali od putovanja u Chaseov rodni gradić, ovdje je sve bilo dosadno. Nezanimljivo. Beživotno. Kuckala je olovkom po stolu, podsjećajući se da živi u Washingtonu, glavnom gradu SAD-a. U gradu u kojem je po noći bilo živo, a po danu užurbano. A zašto ju je onda toliko privlačio uspavani gradić na sjeveru države New York i njegovi raznoliki grañani? Ili ju je Chase privlačio poput magneta? Toliko joj je nedostajao, da ju je sve boljelo. Pusti to, Sloane. Život ide dalje, okrutno se podsjetila. Pustila ga je kako bi mogao iskusiti osebujan život kakav si je zamislio, život samca kojemu je novinarstvo bilo najveći uspjeh. Život koji više neće biti vezan uz obitelj ili obaveze. Nikada si ne bi oprostila da je prihvatila njegovu izjavu ljubavi i da ga je obvezala na zajedničku budućnost, da bi poslije u njegovim očima vidjela žaljenje i čežnju. Zvono je najavilo goste pa je Sloane podigla pogled.


Ušla je njezina prijateljica Annelise, držeći dvije šalice Starbucks kave i mršteći se. — Vidi, vidi tko se vratio. - Annelise je dala Sloane veliku šalicu. — Kakva to prijateljica nestane bez riječi? Ne zove? Pusti me da se brinem? — Sjela je držeći kavu. — Nazvala sam Madeline i ona je rekla da trebaš malo vremena za sebe — rekla je Annelise, podižući glas. — Zar pravi prijatelj ne bi trebao znati da želiš malo vremena za sebe? — Njezina ljutnja bila je jednaka brizi. U Sloane se probudio osjećaj krivnje te se trznula. —Jako mi je žao. — Otkako je od Roberta i Franka slučajno čula da joj Michael nije otac, što ju je primoralo da utjehu pronañe u i Chaseu, Sloane je jedino bilo na pameti da pronañe Samsona. Osim toga, vrijeme provedeno s Chaseom Chandlerom bilo joj je sveto. Na uštrb posla, prijatelja, života. Vratila se kući, bila je udubljena u posao, zabrinuta prijateljica ju je prekoravala, no Sloane je samo mogla misliti na ljude koje je napustila. Ovaj život kao da više nije bio njezin. Ustvari, nije na njega pomislila ni trenutka otkako je otišla u Yorkshire Falls. Annelise je pokucala po Sloaninom stolu. — Uopće ne obraćaš pozornost na to što ti govorim. Njezina prijateljica nije to zaslužila. — Annelise, stvarno mi je žao — rekla je Sloane. — Prošla sam kroz ogromnu životnu krizu i... valjda sam to trebala učiniti sama. — Uzdahnula je. —Još uvijek se pokušavam pomiriti s nekim promjenama. — Znam. — Posegnuvši za torbicom, Annelise je izvadila novine koje je Sloane izbjegavala jer nije htjela znati kada će njezin život postati slavan i kada će izgubiti Chasea zbog tog uspjeha. Annelise je gurnula novine pred Sloane. — Michael Carlisle nije tvoj pravi otac, nego neki tip po imenu Samson. A kakvu skandaloznu prošlost ima ta priča — rekla je, no glas joj je postao nježniji, više se u njemu nije čula ljutnja. — - Morala sam to doznati iz novina. Da si barem osjetila da mi to možeš povjeriti. — Više je zvučala povrijeñeno nego ljutito. Sloane je pogledala naslovnicu i pročitala naslov. OTAC PREVARANT ILI UZORNI OTAC? SENATOR MlCHAEL CARLISLE OTKRIVA MRAČNE OBITELJSKE TAJNE. — Joj — promrmljala je. Ali dok je pregledavala sadržaj članka, pročitala je ne samo nepristrano opisivanje činjenica, nego i sjajan život koji je Sloane vodila i razloge zbog kojih je to bilo tako, nije se blatio ni senator ni njegov karakter. A to je bilo tako, Sloane je shvatila, zato što je autor bio Chase Chandler, a članak su objavile najmoćnije novine, uključujući i Washington Post. Bila je sigurna da on nije smislio naslove i aluzije. Sloane je ispunio ponos, dok je prihvatila činjenicu da je napokon proživljavao svoj san. Michaelove tajne, Sloanino porijeklo i pucnjavu na nju otkrio je na takav način da je svima koji su uključeni u priču, čak i Samsonu, trebalo biti pravo. Zahihotala je, zamišljajući kako je Chaseu taj dio sigurno bio vrlo težak. Ipak, priča je objavljena, pomislila je, te se u sebi pomolila da Michaelova karijera ne pati zbog odluka koje je donio u prošlosti. Polako je pogledala prijateljicu u oči. — Bili su to teški dani za mene — priznala je, oprezno dodirujući ranjeno rame. — Ponekad i opasna. Annelise je kimnula. — Razumijem kako te takvo šio moglo izludjeti. Sloane je uzdahnula. — Blago rečeno. Nisam sigurna da bih s nekime mogla to podijeliti ili nekome objasniti. Drago mi je da je sada sve izašlo u javnost. - Raširila je ruke. - I hvala ti na razumijevanju. Annelise je kimnula. — Ja sam ti prijateljica, Sloane. A to znači da sam ti na raspolaganju za razgovor. Ako odlučiš razgovarati o tom tipu za kojim čezneš, ja sam tu. — Zašto misliš da čeznem za nekim tipom? — upitala je Sloane nakon stanke kako bi zajedno s prijateljicom popilo gutljaj kave. Kava je bila preslatka, pa je Sloane napravila grimasu. — Zar sam tako prozirna? — Nego što da jesi. Osjećaji ti se vide na licu. Osjećaš se jadno i ne muče te obiteljski problemi, a prije nego što pitaš kako to znam... Pa, jednostavno znam. — Annelise se nagnula i laktom okrznula uzorke tkanine koji su bili rašireni po stolu. — Usput rečeno, sviña mi se ovaj uzorak. — To su vitice. — Kao neke tapiserije na zidovima kod Normana, koji su bili ispunjeni pticama, pomislila je Sloane. I to je bilo čudno. Maleni neugledan restoran bez stila više joj se sviñao nego mjesta u Washingtonu u koja je zalazila. Više od mjesta čiji su vlasnici plaćali najbolje dekoratere da stvore ozračje u koje će se gosti poželjeti vratiti. Sloane su nedostajale kičaste ptice.


— Dobro,

možda si prisutna tijelom, ali duhom nisi. — Annelise je uzela torbicu. — Nazovi me kad budeš htjela razgovarati, može? Sloane je kimnula. — Može. I još jednom, hvala. Nakon što je Annelise otišla, Sloane se prisilila sastaviti popis poziva koje mora obaviti, pa je nešto i obavila i prekrižila s popisa, dok si je neke poruke dodala, kao i bilješke što još mora napraviti. U trenutku kada joj je zvonio mobitel, bila je spremna za svako odvraćanje pozornosti koji nije imalo veze s unutrašnjim ureñenjem. — Halo? — Bok, dušo. Čula je Madelinin glas te je bila tako sretna što može razgovarati s njom bez ikakvih tajni, bez problema. - Bok, mama. Gdje si? — U trgovačkom centru, vodim tvoje sestre u kupnju. Ustvari, vozim tvoje sestre, a ja ću si isto kupiti nekoliko stvarčica. Samo sam ti željela čuti glas, pa sam te nazvala. Madeline se nasmijala, ali glas joj je drhtao. Bliski susret sa smrću imao bi takav utjecaj i na vrlo jake osobe, pomislila je Sloane. — Dobro sam — uvjeravala je Madeline, iako ju pomajka nije ništa pitala. Madeline ne bi htjela da Sloane zna da se još uvijek brine. — Pokušavam uhvatiti korak s poslom. — I kako ti ide? — Nikako. — Sloane se nasmijala. — Baš nikako. — Onda nam doñi u posjet. Još čuvam Jacquelinina pisma koja sam ti obećala pokazati, a i tvoje sestre se žele uvjeriti da si dobro. Pričekaj. Sloane je prvo čula stanku, a zatim Madelinin glas. - Cure, gola leña može, ali toliki dekolte ne može. Druge haljine — naredila je. Sloane je zahihotala. — Božičin dobrotvorni ples? — upitala je Sloane, znajući da je tako. Sama je pohañala i previše takvih dogañaja, pa je znala kojim povodom blizanke kupuju odjeću. — Naravno — Madeline je rekla. — Ne možeš zamisliti kakve su oskudne haljinice Eden i Dawne izabrale i pokušale me pridobiti da im dopustim da ih obuku. Sloane je zakolutala očima. — Mislile su da ne obraćaš pozornost i da ćeš samo kimnuti. Pa kada bi kasnije vikala kod kuće, mogle bi tebe okriviti. — Točno. Dakle, hoćeš doći kući? Mogla bi i ti doći na taj ples. Mogu te upoznati s mnogo muškaraca koji će ti pomoći da odmah preboliš onoga, kako mu je ime? — rekla je Madeline. Sloane se ukočila. — Njegovo je ime Chase Chandler i ti to jako dobro znaš. — Chasea se nije moglo zaboraviti. Nikada joj nije lagao, nikada nije ispunio manje od onoga što je obećao, uvijek je učinio više. Još ga je više voljela zbog toga. — Znam mu ime, dušo. Samo nisam bila sigurna što trenutno osjećaš u vezi njega. Super, pomislila je Sloane. Majka se odnosi prema njoj kao prema djetetu. — Bolje da se ne upuštamo u to. Nema koristi. — Znaš da je Charlotte rodila? — nježno je upitala Madeline. — Djevojčicu? Sloane je odmahnula glavom. Ne, nije znala. Propustila je taj dogañaj, propustila je Chaseov izraz lica kada je ugledao nećakinju. A sve je to propustila zato što ga je ostavila. Ponudio joj je zajedničku budućnost, a ona nije vjerovala da on to uistinu želi. Možda je ipak bila u krivu? — Sloane, jesi tamo? Obrisala je suzu koja joj je potekla niz obraz. - Tu sam. I ne, nisam znala za Charlotte. — Progutala je slinu. — Morat ću poslati poklon. — Žao mi je, dušo. — Da. I meni je. — Čvršće je uhvatila mobitel. — Doñi kući da se ja brinem o tebi. Svejedno sam mislila da bi trebala uzeti još nekoliko slobodnih dana da se oporaviš. Sloane se nasmiješila, odjednom joj se svidjela pomisao na Madelininu brigu i brbljanje sa sestrama. Ali još joj se više sviñala pomisao na Yorkshire Falls. — Pusti me da razmislim, može? — Ne, ne može. Ili si sama rezerviraj let, ili ću ti ga ja rezervirati. Ne želim da budeš sama. Tebi je još potrebna obitelj. Sloane je zastenjala. - Odlučna si. Ali to ne bi vrijedilo da ja ne želim doći. Nazvat ću i rezervirati let. Mogu stići večeras. — A u Yorkshire Falls sutra, ako odluči.


nećemo biti kod kuće. Tvoj otac i ja imamo neke planove, a sestre će spavati kod jedne prijateljice, ali imaš ključ, zar ne? — Imam. — Zveckala je privjeskom za ključeve na kojem su bili svi njezini ključevi. — Onda se vidimo ujutro! — Odlično! Nemoj zaboraviti ostaviti pojedinosti o letu na telefonskoj sekretarici, tako da znam kad stižeš — Madeline joj je naredila. — Dobro, moram ići. Cure se vraćaju s rukama punim haljina. Moram izdvojiti loše od gorih. Vidimo se sutra. Sloane je prekinula. Prvi put nakon odlaska iz Yorkshire Fallsa živnula je. Sutra će biti kod kuće s obitelji. Dobro, to nije isto kao da je s Chaseom, ali je ipak nekakav početak. — Večeras

Sloane je izašla iz zrakoplova i pistom se prošetala do zgrade aerodroma. U zračnoj luci Albany nije bilo gužve, a budući da je imala samo ručnu prtljagu, odmah je izašla van uzeti taksi. Hladan je vjetar šibao kroz noć, pa je počela drhtati. Prije nego što je došla do mjesta gdje su stajali taksiji, tamni je kamionet stao pokraj nje, a prozor na suvozačevom mjestu bio je otvoren. — Trebaš prijevoz? Sloane je prepoznala Chaseov dubok, hrapav glas, a želudac joj se okrenuo zbog iznenañenja. — Kako si me pronašao? — Madeline je nazvala i rekla da ti treba prijevoz od aerodroma do kuće. Sloane je izoštrila pogled. — Ta lažljiva, podmukla, sparivalačka... — To isto sam i ja osjećao, kada je moja majka koristila te sposobnosti. Ali to je bilo prije nego što si se ti pojavila. — Nasmijao se. - Uñi u auto. Vani je jako hladno. Nije ni čekao odgovor, nego je otvorio svoja vrata i izašao van. Zanemarujući njezino protivljenje i ispitivanje, obišao je auto kako bi utovario njezin kovčeg. Sloane je rukom, koja je sada bila slobodna, protrljala rame i oprezno promatrala Chasea. Svejedno je mogla uzeti taksi, ali on se vozio pola sata do aerodroma samo da ju pokupi, a Yorkshire Falls je u suprotnom smjeru od kuće njezinih roditelja, tako da mu to nije bilo usput. Došao je samo da ju vidi. A bilo je tako dobro vidjeti ga. Iako joj je Madeline očito to namjestila. Ali zašto je Chase pristao? Neće dobiti odgovore ako mu se ne pridruži, pa kad je otvorio vrata, ušla je unutra bez oklijevanja. Izgarala je od vrućine, koja ju je zagrijavala iznutra. Kada je sjeo na svoje mjesto, temperatura u kamionetu počela je vrtoglavo rasti. Njegov taman pogled susreo se s njezinim, govoreći joj da i on osjeća tu trenutnu povezanost. Upozorivši se da bude oprezna, pomaknula se na sjedalu i pokušavala smisliti neutralnu temu za razgovor. — Kako je rame? — pitao je dok je izlazio na cestu koja je vodila s aerodroma. Naslonila je glavu na sjedalo. — Još me malo boli. Sada uzimam samo Tylenol. — Drago mi je. Nije bila spremna započeti razgovor o njima, pa se odlučila na najbolju temu. — Madeline mi je rekla daje Charlotte rodila. — Nevjerojatna je. — Njegov je osmijeh bio zarazan; bilo je očito da obožava bebu, a Sloane se zbog toga slamalo srce. Takva reakcija muškarca koji ne želi imati djecu? Sloane je ponovno bila primorana preispitati razloge zbog kojih se povukla i zbog kojih nije vjerovala Chaseovoj izjavi da se predomislio. Zar je mogla igrati ulogu činjenica što je prolazila kroz teško razdoblje? Ljudi kojima je oduvijek vjerovala, Madeline i Michael izdali su je na sramotan način. Chase joj je ponudio svoju ljubav i ono što si je sama rekla da želi. No ipak ga je odbila. — Kako se Charlotte osjeća? -pitala je. — Svakim danom sve bolje. — Da si me barem nazvao da mi to kažeš. — Sloane je jedva izgovorila riječi koje će ih uvući u vrlo emocionalan razgovor, iako nije znala u kojem će smjeru taj razgovor krenuti. Chase je jednu ruku držao na upravljaču, a drugu je odmarao na naslonu iza njezinog sjedala. — Mislio sam da ne želiš to čuti od mene. Uzdahnula je. — Jesam li ja to rekla? Okrenuo je glavu prema njoj. — Zbogom, Chase, jasno i glasno. Ali odlučio sam zanemariti te riječi i slijediti svoj instinkt.


— Skreni

na sljedećem izlazu — naredila mu je, prateći znakove na brzoj cesti. Umjesto toga, prošao je pokraj izlaza koji je vodio prema kući njezinih roditelja. — Chase? — Znam kamo idem. Morat ćeš mi vjerovati, dušo. Možeš li to ovaj put? Ironično se nasmijala. — Ova ti je dobra. A kada ti nisam vjerovala? — Bezgranično mu je vjerovala, a on ju niti jednom nije razočarao. — Kada sam ti rekao da te volim, a ti si me odbila — rekao je izravno. — Šah-mat. - Bilo je kako je i pretpostavljala: uistinu je doprinijela tome da se upropasti sve izmeñu njih. Nije mogla kriviti samo njega. Nagnula je glavu i kroz prozor gledala u mračnu noć. — Chase? — -Da? Odbila sam te i ti si mislio da ne želim da mi se javiš, zar ne? — Tako je. Kamionet je prešao preko izbočine na cesti, a njezino je rame odmah osjetilo posljedicu. Trznula se i zanemarila bol. — A što onda sada radiš ovdje? — Želim biti ovdje. - Chase ju je pogledao i odmah je na njezinom licu uočio napetost, a iscrpljenost se jasno mogla vidjeti na podočnjacima. Još se nije potpuno oporavila od pucnjave, a vratila se na posao odmorivši se samo preko vikenda. To nije bilo dovoljno ni po Madelinom mišljenju, ni po Chaseovom. I zato ju je tako reći oteo. Raina je možda odustala od sparivanja, no Madeline je bila presretna da mu može osigurati lagan pristup pokćerci. Chase nije mogao pročitati što Sloane misli. Nije se okrenula prema njemu, nego je šutjela ostatak puta, dok nije parkirao na pošljunčano parkiralište pokraj malog hotela. — Gdje smo? — Sloane mu se napokon obratila. — Na mjestu gdje se možeš odmoriti. — Izašao je iz kamioneta i prišao njezinoj strani te joj je otvorio vrata. Pogledala ga je. — Imam li ja pravo nešto reći? — Ako želiš reći da ćeš ići za mnom unutra, onda imaš pravo nešto reći. — Pokazao je na obnovljenu mljekaru u kojoj je sada bio luksuzan hotel. — Jako smiješno. — Ja se uopće ne smijem. — Uzeo je njihove kovčege i zatvorio vrata. Nije se obazirao na poriv da ju prisloni na kamionet i ljubi dok ne prestane pričati, dok se ne prestane protiviti, dok ne prestane raditi sve osim voljeti ga. Ali to je već jednom pokušao, pa nije imao uspjeha. Neće dvaput napraviti istu pogrešku. Budući da se već ranije te večeri prijavio u hotel, nije morao gubiti vrijeme na formalnosti. Umjesto toga, poveo je Sloane preko nekoliko stepenica i po uskom hodniku do njihove blago osvijetljene dnevne sobe. U kaminu se čulo pucketanje vatre, što je doprinijelo ugodnom ozračju koje je htio stvoriti za nju. Intimnom, osobnom, svečanom ozračju. Kada su ušli unutra, pogledala je oko sebe, upijajući starinski ugoñaj. — Ovo je uistinu prekrasno. Pomogao joj je skinuti jaknu, pažljivo, da joj ne ozlijedi rame. Rame joj je još bilo prekriveno zavojem, a iz majice je virio debeli sloj zavoja. — Moji su roditelji bili ovdje na medenom mjesecu, te su tu provodili svaku godišnjicu braka. Okrenula se, očito iznenañena. Zjenice su joj se raširile, a on se nadao da je mjesto gdje su se nalazili napokon počelo utjecati na nju. Nije bio siguran da još može izdržati to iščekivanje, da ne zna što ona misli ili osjeća. — Pretpostavljam da si me doveo ovamo s razlogom? — pitala je. — Osim što mi je potreban odmor? Nakašljao se. - Tebi stvarno treba odmor. A ja ću se pobrinuti za to. - Vrhom palca milovao joj je podočnjake. Zbog tog običnog dodira, Sloane je nježno uzdahnula. Instinktivno joj je stavio ruku na stražnji dio vrata te joj tako ušao u osobni prostor i uveo ju ravno u svoj. Kvragu i polagani uvod. — Volim te, nedostajala si mi i želim da budeš dio mojeg života. Zauvijek — grubo je rekao. Na usnama joj se pojavio osmijeh. — Nastavi.


—S

pravom nisi vjerovala da sam spreman na obvezivanje — rekao je, objasnivši joj ono što je i sam tek sada shvatio. Trepnula je, a oči su joj bile širom otvorene i pune razumijevanja. — Nisam htjela da me prezireš kada se osvrneš na prošlost ili da imaš osjećaj da sam te namamila u nešto iskoristivši slab trenutak. — Slegnula je zdravim ramenom. — Draže mi je znati da si sretan bez mene nego nesretan sa mnom. — Nema šanse — zarežao je. — Ali moram ti puno toga ispričati. — Možemo li onda sjesti? Još sam malo slaba. Vidjevši njezino blijedo lice, složio se. — Naravno, dušo. - Chase ju je podigao i smjestio na kauč preko puta kamina. Sada je bio sigurniji nego kada ju je iznenadio na aerodromu te joj se pridružio. Htio joj je gledati lice kada joj bude govorio o svojoj prošlosti, sadašnjosti i njihovoj budućnosti i kako je došao do nekih spoznaja. Sloane je polizala suhe usne i čekala u tišini, pitajući se što joj Chase želi reći. Shvatila je da je nešto ozbiljno i znala je da je mnogo razmišljao o tome gdje, kada i kako će podijeliti svoje osjećaje s njom. Takoñer je shvatila da će to — što god joj ima reći — odrediti njihovu budućnost, a srce joj je snažno udaralo zbog toga. — Pričaj mi. — Ispružila je ruku i uhvatila njegovu, jer je imala potrebu osjetiti njegovu toplinu i snagu. — Sjećaš se da sam ti rekao da mi je tata umro, a ja sam preuzeo odgovornost za sve što se dogaña u obitelji? — Oči su mu se raširile dok su ga obuzimala sjećanja. Kimnula je. — Naravno da se sjećam. — Dakle, sjedio sam i držao Lilly, Romanovu i Charlottinu bebu i čudio se kako mi se to malo stvorenje već uvuklo u srce. Zadrhtala je kada si je predočila taj prizor — Chase u svojim velikim, snažnim rukama drži bebu — te je poželjela držati njihovu bebu. Željela je i nadala se da i on to želi. — I? — I počeo sam razmišljati o tome kako je ona još jedna osoba koju moram zaštititi. A onda mi je sinulo. — Pogledao je Sloane u oči. — Ona nije moja odgovornost. Nego Romanova i Charlottina. Ali svejedno sam imao tu prvotnu, instinktivnu potrebu da ju zaštitim. Sloane se nasmiješila te mu je još jače stisnula ruku. — To je zato što si poseban. — To je zato što sve moram držati pod kontrolom — uzvratio je, smijući se vlastitom opisu. — A dok sam držao bebicu, shvatio sam zašto. Sloane je potiskivala poriv da se sklupča u njegovom naručju, da ga poljubi, da mu kaže da razlozi nisu bitni. Ah bili su bitni. Jednom gaje odbila, a sada joj je davao ono što joj je bilo potrebno da mu povjeruje, davao joj je razloge zbog kojih se iznenada predomislio. Ako on shvaća zašto je spreman na tako drastičnu promjenu koja se tiče budućnosti, onda se nikada neće osvrtati i požaliti. Nagnula se u želji da čuje još. — Pretpostavljam da je ta potreba da imam kontrolu nad ljudima do kojih mi je stalo, kontrolu nad njihovim životima i njihovoj dobrobiti, počela kada mije umro otac. Kontrola je bila vraški opsesivna, ali majka je bila previše zahvalna da bi što prigovorila, a Rick i Roman bili su dovoljno snažni da pronañu svoj put unatoč meni. — Odmahnuo je glavom, te se tiho nasmijao. — Ne, Rick i Roman su bili dovoljno snažni da pronañu svoj put zbog tebe — usprotivila se Sloane. — No to ne mijenja činjenicu da sam razvio taj kompleks princa na bijelom konju koji si spomenula, jer mi to daje dojam da imam kontrolu. Dojam sigurnosti. Duboko je udahnuo, a Sloane je čekala, nije htjela da osjeti pritisak, htjela je da osjeti samo podršku. Naslonio je glavu na kauč i zurio u strop. - Dopustio sam da me zavede pomisao kako nikad neću izgubiti obitelj ako joj uvijek budem pri ruci... — Glas mu se slomio. Zatim se nakašljao i nastavio. Neću ih izgubiti onako kako sam izgubio oca. Njegovo priznanje pogodilo je Sloane u srce. Samo je mislila da je shvaćala ovog muškarca koji je uglavnom šutio i bio zagonetan, ali nije znala za njegovu najdublju bol. Sada je znala i požalila je što gaje natjerala da se suoči sa svojom patnjom. — Žao mi je. Odbila sam te, a trebala sam shvatiti da se poznaješ dovoljno dobro i da mi ne možeš ponuditi nešto što mi ne možeš dati. Ali i ja sam bila uplašena. Prolazila sam kroz izdaju Michaela i Madeline i to me pogodilo više nego što sam sama sebi htjela priznati. — Odmahnula je glavom. — Ali nisam trebala tebe odgurnuti kako bih se borila s vlastitom nesigurnošću. Žao mi je.


Maknuo joj je pramen kose s čela. — Neka ti ne bude žao. Naposljetku, ti si nas ponovno spojila. Odmahnula je glavom. - Zašto se onda osjećam tako sebično? — Nisi sebična. Ti si iskrena i realna. I očito smo oboje morali shvatiti neke stvari, čega tada nismo bili svjesni. - Slegnuo je ramenima. — A to nas čini iskrenim i realnim. Oči su joj bile pune suza. Osim toga, bila si u pravu. Uistinu sam se osjećao krivim što nisam bio ondje kada si bila ranjena. Ali više zbog toga što sam te mogao izgubiti nego zato što sam htio sve držati pod kontrolom. Želim da budeš dio mojeg života, Sloane. Zauvijek. Nikada se neću osvrtati i pitati što bi bilo, kad bi bilo. — Kako možeš biti tako siguran? — Ugrizla se za donju usnicu, mrzeći se zato što je to morala pitati. Chase je nakrenuo glavu. — Draga, napisao sam članak života, nakon čega sam bio prazan i ravnodušan zato što ti nisi bila pokraj mene. Sloane je ispustila dah, a nije bila ni svjesna da ga je zadržala. Više nego išta drugo, to su bile riječi koje je morala čuti. Da je ona bila plus u njegovome životu, a ne minus. — Pročitala sam članak, Chase, i veličanstven je. Tako si to profesionalno odradio, a ipak si zaštitio moju obitelj, što nijedan drugi novinar ne bi učinio. Na usnama mu je zatitrao osmijeh. — Nisam baš mogao blatiti obitelj u koju želim ući ženidbom, zar ne? Zanemarujući bol u ramenu, Sloane je kleknula i bacila mu se u zagrljaj, gurajući ga u ležeći položaj. Zurila je u njegove velike plave oči i znala je da do kraja života želi biti samo s ovim muškarcem čija je ljubav i briga beskonačna. - Reci da si siguran. — Siguran sam. — Nasmijao se, mijenjajući položaj kako bi i njoj bilo ugodno. Uspio ju je poleći ispod sebe te ju je opkoračio oko kukova. — Sto posto sam siguran da želim biti s tobom do kraja života. Podigla je obrvu. — Želiš biti oženjen i imati djecu? - upitala je, sigurna u odgovor. — Jer kada si govorio o tome kako si držao Lilly, samo sam mislila na to da držiš naše dijete u rukama. — Dušo, ništa ne želim više od toga. Sloane je snažno uzdahnula, napokon je mogla disati. - I ja tebe volim, Chase. — Zdravom ga je rukom zagrlila oko vrata i privukla bliže. — A sada me poljubi. — Sa zadovoljstvom — rekao je i priljubio usne uz njezine, ovaj put znajući da ništa neće stati izmeñu njih. Ni strah, ni nepovjerenje ni prošlost. Gurnuo joj je jezik u usta, vodeći ljubav s njom dok je donjim dijelom tijela neprestano radio kružne pokrete te slabinama pritisnuo njezino meñunožje. — Hoćeš da sada pokušamo napraviti tu bebu? — upitala je Sloane, prekinuvši poljubac i snažno udahnuvši. — Ovdje? — Spustio je ruku i otkopčao joj dugme na hlačama. — Sada? — Da, oh da. — Kukove je pomaknula prema gore kako bi mu pomogla, što joj je bilo otežano jer je mogla koristiti samo jednu ruku. Chase je preuzeo stvar u svoje ruke, skinuo je te zastao kako bi uzbudio i nadražio svaki centimetar njezinog slasnog tijela. Otkopčao joj je šlic i pomogao da se istovremeno izmigolji iz hlača i čipkastih gaćica. Počeo ju je milovati rukama i jezikom i ugrizima. Kada je legao na nju — njegova gola koža na njezinoj — njezino vlažno, mokro tijelo bilo je i više nego spremno za njegovo užareno meso. I ušao je u nju, sada i ovdje, u savršenom pokušaju da stvore budućnost.


EPILOG

Raina je čvrsto uhvatila Erica oko struka i prepustila mu da ju vodi u plesu po dvorištu. Plesala je na vlastitom vjenčanju. Odlučili su se na malu, intimnu obiteljsku proslavu u Raininoj kući. Prema standardima Yorkshire Fallsa, to je značilo neprestano izmjenjivanje stotinjak ljudi, zajedno s kućnim ljubimcima, koji su navraćali i čestitali. No Raini je najvažnija bila obitelj. Njezina i Ericova, dvije obitelji koje su se ovdje okupile prvi put. Roman je stajao pokraj Charlotte, koja je držala njihovu bebu. Oh, Lilly je zarobila Rainino srce i kasnije će sigurno slomiti srce mnogim muškarcima. Raina je zahihotala pri toj pomisli, kako samo jedna baka može. Zatim su tu bili Rick i Kendall. Njihovoj je obitelji pripadala i Hannah, Kendallina sestra, koja je sada zavodila tinejdžere i mutila im razum. Raina se nasmijala. Ona i Hannah su još na početku razvile prekrasan odnos bake i unuke. A Raina je imala predosjećaj da će se Hanni uskoro pridružiti još jedno dijete. S obzirom na Kendallinu široku haljinu, Raina je pretpostavila da će beba doći za približno sedam mjeseci. Ali nije htjela pitati. Rick ne odgovara na osobna pitanja. Svoj je osobni život držao za sebe, a to je Raina napokon razumjela i prihvatila. Raina je bila spremna čekati koliko god je potrebno da Kendall zatrudni, nije ništa htjela požurivati. Iako su njezine prave srčane tegobe upozorile da bi se trebalo požuriti s unucima, na njezinom je sinu da odluči. Bilo bi prekrasno imati još jednu bebu u obitelji Lillyne dobi. Još jedna generacija Chandlerovih koja bi odrasla u Yorkshire Fallsu, ponosno je pomislila Raina. Zajedno s Chaseovom i Sloaninom djecom? Raina je pogledala najstarijeg sina. Nikada se nije činio sretnijim. Ni on nije otkrivao previše pojedinosti iz osobnog života, osim najave da će se on i Sloane vjenčati u Washingtonu sljedeći mjesec. Iako je Raina htjela pomoći, oni nisu htjeli da se previše umara. Sloane i Madeline Carlisle bavile su se planiranjem vjenčanja, prilagoñavajući se senatorovom pretrpanom rasporedu kampanje. Ali savjetovali su se s Rainom kad god je bilo moguće, zbog čega se osjećala ugodno i dobrodošlo te je bila zahvalna zbog toga. Nije sumnjala - doći će i beba. — Nevjerojatno si tiha — rekao je Eric i čvršće ju uhvatio oko struka. — Sve u redu? Nasmiješila mu se dok ju je obuzimao osjećaj sreće. — Samo sam ostala bez riječi. Bojim se da sve te dobre stvari neće dugo trajati. Usporio je korak, približivši joj glavu. — Postoji li razlog zašto ne bi dugo trajalo? — Naslonio je obraz na njezin, a njoj su u trbuhu počeli lepršati leptirići. Uz njega se osjećala sigurnom, i morala je priznati, čitavo ozračje činilo ju je sigurnom. — Ne, ne postoji. Imam djecu, njihove obitelji i tebe. Što žena može još poželjeti? Nasmiješio se. — Apsolutno ništa. Nasmijala se jer je imao pravo. Raina je naučila mnogo toga otkako je započela svoju predstavu, a najvažnije je bilo da je život onakav kakvim si ga sam napraviš. A braća Chandler će od svega napraviti nešto dobro i sve će učiniti mogućim. A Eric je bio bonus. Rainina obitelj imala je čitav život pred sobom, pun prilika, a ona je namjeravala uživati u svakoj od njih. SVRŠETAK

Carly Phillips - Srcolomac  

Chandler Brothers serijal #3 Novinar Chase Chandler je samac i uživa u tome... sve dok mu za oko ne zapne očaravajuća crvenokosa djevojka....

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you